Tržište rezidua maslina u funkciji obnovljivih izvora energije
Tržište rezidua maslina u funkciji obnovljivih izvora energije
Tržište rezidua maslina u funkciji obnovljivih izvora energije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
sistemu ekstrakcije, dostupna energija od nusproizvoda je različita. Na primjer, iscrpljena<br />
komina masline i komina <strong>maslina</strong> dobivena nakon prerade 2-faznim centrifugalnim sustavom<br />
okarakterizirane su prosječnom vrijednosti grijanja od 19,000, odnosno 14,000 kJ/kg. Sa<br />
energetskog stajališta, povoljni aspekti korištenja obje grupe nusproizvoda jesu: osigurana<br />
godišnja proizvodnja, relativna koncentracija na malom prostoru, odgovarajući sadržaj vlage,<br />
niska koncentracija sumpora i ostalih štetnih emisija te visoka tiplinska vrijednost. Međutim,<br />
potrebno je primijeniti i uvesti tehnologiju koja bi spriječila nastanak onečišćenja i ostalih<br />
problema uz istovremeno povećnje učinkovitosti procesa.<br />
Postoje tri glavne termo-kemijske metode kojima se može dobiti energija iz ovog<br />
obnovljivog <strong>izvora</strong> <strong>energije</strong>, i to: plinofikacija, briketiranje, sagorijevanje (izravno paljenje) i<br />
ko-sagorijevanje. Postoji još jedan način plinofikacije koji uključuje nastajanje bioplina<br />
(metan) uz pomoć anaerobne degradacije ostataka nakon prerade <strong>maslina</strong>.<br />
Plinofikacija je termo-kemijski proces koji pretvara biomasu u plin za sagorijevanje<br />
koji se naziva proizvođački plin (syngas). Ovakav plin sadrži ugljični-monoksid, vodik, vodenu<br />
paru, ugljični-dioksid, katranske pare i čestice pepela i može se koristiti u mnogim sustavima<br />
za sagorijevanje kao što su kotlovi, peći i motori na plinski pogon. Tehnologija plinofikacije je<br />
u fazi razvoja, a glavni nedostatak takvog pristupa je visoka cijena instalacije i puštanja<br />
pogona u rad.<br />
Briketiranje je jeftina tehnika koja se koristi za aglomeraciju širokog raspona<br />
materijala u blokove goriva kako bi se transportirali i koristili kao čvrsto gorivo. Različiti<br />
proizvodi od biomase uzeti su u razmatranje za briketiranje, pa tako i čvrsti ostaci nakon<br />
prerade <strong>maslina</strong>. Kod takvog pristupa, treba sagledati sljedeće glavne parametre: indeks<br />
mrvljenja, snaga tlačenja, otpornost na vodu, karakteristike izgaranja i emisija onečišćivača.<br />
Čvrsti ostaci nakon prerade <strong>maslina</strong> imaju nisku snagu tlačenja i indeks mrvljenja, ali ova<br />
svojstva briketa od <strong>rezidua</strong> <strong>maslina</strong> mogu se poboljšati na način da se doda papirni otpad<br />
koji sadrži vlaknaste tvari čime se povećava indeks mrvljenja. Ostaci nakon prerade <strong>maslina</strong><br />
imaju umjerenu otpornost na vodu u usporedbi sa biomasom drugih <strong>izvora</strong>. Emisija uslijed<br />
sagorijevanja briketa može znatno varirati. Gorenje se obično odvija u relativno<br />
nekontroliranim uvjetima te može biti vrlo štetno za okoliš. Međutim, uzevši u obzir da će se<br />
potreba za alternativnim izvorima <strong>energije</strong> u bliskoj budućnosti povećati, briketi su znatno<br />
bolja alternativa ugljenu.<br />
5
Change language