Pokazatelji sigurnosti opskrbe energijom - FER

ovisnost modernih društava o električnoj energiji i
činjenici da električna energija predstavlja medij za
prijenos energije na velike udaljenosti te mogućnost
pretvaranja električne energije u različite uporabne oblike
(mehanički rad, toplina, svjetlost, razne usluge – transport,
komunikacije, zabavni sadržaji i dr.).
Energetika je izložena vrlo snažnom utjecaju te često i
nerazumijevanju šire javnosti. U tom smislu pitanje
sigurnosti opskrbe unosi dodatne probleme i
nerazumijevanje u rješavanje dugoročnih energetskih
pitanja, kako u široj javnosti, tako i u krugu donositelja
odluka. Pri tome se može zapaziti da kada problemi
sigurnosti opskrbe postaju pitanje od interesa javnosti,
najčešće se radi o hitnim/kriznim stanjima (tj.
posljedicama neodgovarajuće politike sigurnosti opskrbe )
– npr. nestanak ili redukcije isporuke goriva/energije,
povećanje cijena, blokade i štrajkovi i sl. Drugim riječima
radi se o kratkoročnim problemima, dok problemi na dulji
rok privlače manju pozornost javnosti (npr. znatno više se
naglašava problem klimatskih promjena što može imati i
pozitivan utjecaj na rješavanje problema sigurnosti
opskrbe jer se ova dva cilja u pojedinim dijelovima vrlo
dobro poklapaju).
U radu se ne razmatra institucionalna dimenzija
sigurnosti opskrbe, ali je svakako potrebno prepoznati i
definirati odgovornost pojedinih subjekata u energetskom
sektoru kao i mehanizme koji stoje na raspolaganju kako
bi se razvoj usmjeravao ka sustavima s povećanom
sigurnosti opskrbe.
Najvažniji mehanizmi, tj. mjere za "upravljanje"
sigurnosti opskrbom su razumijevanje postojećeg stanja i
problema, smanjivanje potrošnje, prelazak na sigurnije
izvore energije i ograničavanje nove potrošnje na
"sigurnije" izvore energije [1].
3. Definicija sigurnosti opskrbe energijom
Intuitivno, sigurnost opskrbe je djelomično opisana
poznatom narodnom poslovicom "da ne treba stavljati sva
jaja u istu košaru". Ova poslovica u biti definira
diversifikaciju koja predstavlja bitan element sigurnosti
opskrbe. U slučaju energije, diversifikacija se može
odnositi na različitost energenata, različitost izvora
dobave (zemljopisno, po tvrtkama i sl.), različitost
tehnologija i dr. Pri tome se diversifikacija može razložiti
na raznovrsnost (tj. broj opcija; eng. Variety), ravnotežu
(tj. razdiobu ili udio pojedine opcije; eng. Balance) i
različitost (stupanj neovisnosti ili različitosti opcija; eng.
Disparity).
Jedna od definicija iz 1996. godine opisuje energetsku
(ne)sigurnost kao "gubitak ekonomske vrijednosti/koristi
koja može nastati kao posljedica promjene u cijeni ili
raspoloživosti energije" [2]. Općenita definicija sigurnosti
opskrbe kakva se nalazi u literaturi je da energetska
2
sigurnost predstavlja pouzdanu i neprekidnu opskrbu
dovoljnim količinama energije po razumnim cijenama [3].
Navedene definiciju (opise) energetske sigurnosti nije
lako pretočiti u mjerljive pokazatelje jer nisu date granice
i tumačenje određenih pojmova – npr. kolika razina
pouzdanosti se zahtjeva, što podrazumijeva pojam
"neprekidnost opskrbe" i koja je to razumna cijena
energije. Vidljivo je ipak da se fizička dostupnost energije
izravno vezuje za ekonomsku dostupnost, tj. bilo koji
pokušaj kvantificiranja sigurnosti opskrbe mora povezati
fizičku i ekonomsku dimenziju.
Istovremeno iz navedene definicije slijedi da sigurnost
opskrbe nije nužno isto što i samodostatnost, tj.
(ne)ovisnost o uvozu pojedinog oblika energije/energenta,
mada se ova dva pojma vrlo često koriste kao sinonimi.
Drugim riječima, problemi sigurnosti opskrbe nisu samo
vanjski problemi i ovisnost o uvozu, već se uzroci niske
sigurnosti opskrbe nalaze i u sustavu koji se promatra.
Neovisnost o nekom obliku energije ne vezuje se izravno
za smanjenje uvoza ili promjenu energenta (eng.
Switching), već i za ekonomsko-društvene učinke. U tom
smislu mogući koraci u rješavanju problema sigurnosti
opskrbe su [4]:
� prepoznati gospodarsku i društvenu prijetnju tj.
potrebu (zašto je bitna ovisnost/sigurnost),
� definirati pokazatelje (načine mjerenja utjecaja),
� definirati željene ishode (ciljeve sigurnosti opskrbe),
� razviti modele za mjerenje pokazatelja u prošlosti i
budućnosti (uzimajući u obzir nesigurnosti),
� primjenom modela odrediti strategije/politike i
donijeti odluke kojima se postižu željeni ciljevi.
4. Elementi sigurnosti opskrbe energijom
Mogu se prepoznati četiri osnovna elementa sigurnosti
opskrbe [5]: fizički (prestanak ili prekid proizvodnje i/ili
isporuke oblika energije/energenta), ekonomski
(nestabilnost i nesigurnost cijena), društveni (geopolitički
odnosi i društvena kretanja) i okolišni (klimatske
promjene i lokalni utjecaji). U literaturi se problem
razlaže i na kategorije raspoloživosti (postojanje
određenog oblika energije), pristupačnosti (geopolitički
element), dostupnosti (ekonomska i fizička) i
prihvatljivosti (utjecaj i prihvatljivost za okoliš i zdravlje).
Navedeni elementi se dijele na izravne (fizički i
ekonomski) i neizravne (društveni i okolišni). Izravne
elemente/čimbenike je moguće definirati točnije i oni na
neki način u sebi sadrže i neizravne elemente. Zbog toga
se procjena/ocjena sigurnosti opskrbe provodi
sagledavanjem izravnih elemenata imajući u vidu uzročno
posljedične odnose među elementima (npr. klimatske
promjene i ograničenje emisije stakleničkih plinova imaju
veliki utjecaj na buduće cijene goriva, tj. na ekonomski
element).