Pokazatelji sigurnosti opskrbe energijom - FER

Pokazatelji sigurnosti opskrbe energijom
Mario Tot
Energetski institut Hrvoje Požar, Zagreb, Hrvatska
mtot@eihp.hr
Sažetak
Sigurnost opskrbe energijom predstavlja realni problem zbog stalnog povećanja potreba za energijom (uzrokovanih
gospodarskim aktivnostima i povećanjem standarda življenja) i raznih ograničenja u opskrbi energijom (npr. fizičkih,
ekonomskih i dr.). Dugoročno se očekuje iscrpljivanje rezervi fosilnih goriva te je potrebno razviti strategije postupnog
prelaska na druge oblike energije. Sigurnost opskrbe energijom i klimatske promjene su glavna briga za planere i
donositelje odluka. Sigurnost opskrbe električnom energijom je posebno važna s obzirom na položaj koji električna
energija ima u suvremenim društvima i vezama između elektroenergetskog i drugih energetskih pod-sektora. Zadatak
planiranja dugoročnog razvoja energetskog sektora je definirati, modelirati i kvantificirati sigurnost opskrbe energijom
kako bi proces planiranja bio učinkovita potpora donositeljima odluka u pogledu izbora optimalnih strategija razvoja
energetike u uvjetima zadanih ograničenja i postavljenih ciljeva. U tom smislu u radu se polazi od definicije sigurnosti
opskrbe, daje se pregled osnovnih elemenata sigurnosti opskrbe te se opisuju pokazatelji koji se koriste za (pro)ocjenu
sigurnosti opskrbe.
Ključne riječi: sigurnost opskrbe, energija, pokazatelji sigurnosti opskrbe, dugoročno planiranje, klimatske promjene
1. Uvod
Problem sigurnosti opskrbe energijom u uvjetima
otvorenog tržišta energije i međunarodnih dogovora o
smanjenju emisije stakleničkih plinova je jedna od glavnih
tema i nepoznanica energetskog planiranja i oblikovanja
energetske politike. Na sigurnost opskrbe utječe više
faktora poput političkih odnosa, zemljopisnog položaja,
raspoloživosti i rezervi izvora energije, tehničkog stanja
sustava, veza prema susjednim sustavima, ekonomskim
odnosima, cijenama energije i dr.
Kako bi se problem sigurnosti mogao sagledati i kako
bi se mogla ponuditi odgovarajuća rješenja potrebno ga je
na odgovarajući način odrediti, tj. definirati. Postavlja se
pitanje što je zapravo sigurnost opskrbe energijom? Može
se reći da nema jedinstvene definicije i pristupa ovom
pojmu i problemu. Za neke je sigurnost opskrbe prije
svega strateško i političko pitanje, dok u nekoj drugoj
krajnosti sigurnost opskrbe ima isključivo tehničku
dimenziju, tj. svodi se na pouzdanost i raspoloživost
energetskih sustava.
U radu se donosi definicija sigurnosti opskrbe kakva se
danas susreće u literaturi, opisani su osnovni elementi
sigurnosti opskrbe te se daje pregled pokazatelja
(indikatora) za (pr)ocjenu sigurnosti opskrbe.
1
2. Važnost sigurnosti opskrbe
Sigurnost opskrbe energijom predstavlja realni
problem zbog gotovo stalnog porasta potrošnje energije
kao posljedice povećanja gospodarskih aktivnosti,
povećanja broja stanovnika i standarda življenja s jedne
strane i ograničenih izvora fosilnih goriva s druge strane.
Dugoročno se očekuje iscrpljivanje rezervi fosilnih goriva
(nafte, plina i ugljena koji najčešće potječu iz politički
nestabilnih regija 1 ) te je potrebno razviti strategije
postupnog prelaska na druge, održive oblike energije.
Najvažniji utjecajni faktori u tome su tehnološki razvoj i
ograničenje emisije stakleničkih plinova. Sigurnost
opskrbe energijom i klimatske promjene su glavna briga
za planere i donositelje odluka u smislu pravilnog izbora u
potrazi za dugoročno održivim energetskim sustavom/ima.
Kako bi se problem sigurnosti opskrbe mogao rješavati
i modelirati potrebno ga je na odgovarajući način
definirati. S jedne strane kako bi se znalo što ovaj pojam
podrazumijeva i s druge strane kako bi se mogli razviti
mjerljivi pokazatelji koji mogu biti pomoć u pronalaženju
odgovarajućih strategija razvoja. Pri tome je sagledavanje
problema sigurnosti opskrbe u elektroenergetskom sustavu
vjerojatno jedna od najvažnijih tema s obzirom na
1 Vrijedi i obratno, tj. da je postojanje izvora energije uzrok
sukoba na nekom zemljopisnom području u nastojanju da se
preuzme kontrola nad istima.

ovisnost modernih društava o električnoj energiji i
činjenici da električna energija predstavlja medij za
prijenos energije na velike udaljenosti te mogućnost
pretvaranja električne energije u različite uporabne oblike
(mehanički rad, toplina, svjetlost, razne usluge – transport,
komunikacije, zabavni sadržaji i dr.).
Energetika je izložena vrlo snažnom utjecaju te često i
nerazumijevanju šire javnosti. U tom smislu pitanje
sigurnosti opskrbe unosi dodatne probleme i
nerazumijevanje u rješavanje dugoročnih energetskih
pitanja, kako u široj javnosti, tako i u krugu donositelja
odluka. Pri tome se može zapaziti da kada problemi
sigurnosti opskrbe postaju pitanje od interesa javnosti,
najčešće se radi o hitnim/kriznim stanjima (tj.
posljedicama neodgovarajuće politike sigurnosti opskrbe )
– npr. nestanak ili redukcije isporuke goriva/energije,
povećanje cijena, blokade i štrajkovi i sl. Drugim riječima
radi se o kratkoročnim problemima, dok problemi na dulji
rok privlače manju pozornost javnosti (npr. znatno više se
naglašava problem klimatskih promjena što može imati i
pozitivan utjecaj na rješavanje problema sigurnosti
opskrbe jer se ova dva cilja u pojedinim dijelovima vrlo
dobro poklapaju).
U radu se ne razmatra institucionalna dimenzija
sigurnosti opskrbe, ali je svakako potrebno prepoznati i
definirati odgovornost pojedinih subjekata u energetskom
sektoru kao i mehanizme koji stoje na raspolaganju kako
bi se razvoj usmjeravao ka sustavima s povećanom
sigurnosti opskrbe.
Najvažniji mehanizmi, tj. mjere za "upravljanje"
sigurnosti opskrbom su razumijevanje postojećeg stanja i
problema, smanjivanje potrošnje, prelazak na sigurnije
izvore energije i ograničavanje nove potrošnje na
"sigurnije" izvore energije [1].
3. Definicija sigurnosti opskrbe energijom
Intuitivno, sigurnost opskrbe je djelomično opisana
poznatom narodnom poslovicom "da ne treba stavljati sva
jaja u istu košaru". Ova poslovica u biti definira
diversifikaciju koja predstavlja bitan element sigurnosti
opskrbe. U slučaju energije, diversifikacija se može
odnositi na različitost energenata, različitost izvora
dobave (zemljopisno, po tvrtkama i sl.), različitost
tehnologija i dr. Pri tome se diversifikacija može razložiti
na raznovrsnost (tj. broj opcija; eng. Variety), ravnotežu
(tj. razdiobu ili udio pojedine opcije; eng. Balance) i
različitost (stupanj neovisnosti ili različitosti opcija; eng.
Disparity).
Jedna od definicija iz 1996. godine opisuje energetsku
(ne)sigurnost kao "gubitak ekonomske vrijednosti/koristi
koja može nastati kao posljedica promjene u cijeni ili
raspoloživosti energije" [2]. Općenita definicija sigurnosti
opskrbe kakva se nalazi u literaturi je da energetska
2
sigurnost predstavlja pouzdanu i neprekidnu opskrbu
dovoljnim količinama energije po razumnim cijenama [3].
Navedene definiciju (opise) energetske sigurnosti nije
lako pretočiti u mjerljive pokazatelje jer nisu date granice
i tumačenje određenih pojmova – npr. kolika razina
pouzdanosti se zahtjeva, što podrazumijeva pojam
"neprekidnost opskrbe" i koja je to razumna cijena
energije. Vidljivo je ipak da se fizička dostupnost energije
izravno vezuje za ekonomsku dostupnost, tj. bilo koji
pokušaj kvantificiranja sigurnosti opskrbe mora povezati
fizičku i ekonomsku dimenziju.
Istovremeno iz navedene definicije slijedi da sigurnost
opskrbe nije nužno isto što i samodostatnost, tj.
(ne)ovisnost o uvozu pojedinog oblika energije/energenta,
mada se ova dva pojma vrlo često koriste kao sinonimi.
Drugim riječima, problemi sigurnosti opskrbe nisu samo
vanjski problemi i ovisnost o uvozu, već se uzroci niske
sigurnosti opskrbe nalaze i u sustavu koji se promatra.
Neovisnost o nekom obliku energije ne vezuje se izravno
za smanjenje uvoza ili promjenu energenta (eng.
Switching), već i za ekonomsko-društvene učinke. U tom
smislu mogući koraci u rješavanju problema sigurnosti
opskrbe su [4]:
� prepoznati gospodarsku i društvenu prijetnju tj.
potrebu (zašto je bitna ovisnost/sigurnost),
� definirati pokazatelje (načine mjerenja utjecaja),
� definirati željene ishode (ciljeve sigurnosti opskrbe),
� razviti modele za mjerenje pokazatelja u prošlosti i
budućnosti (uzimajući u obzir nesigurnosti),
� primjenom modela odrediti strategije/politike i
donijeti odluke kojima se postižu željeni ciljevi.
4. Elementi sigurnosti opskrbe energijom
Mogu se prepoznati četiri osnovna elementa sigurnosti
opskrbe [5]: fizički (prestanak ili prekid proizvodnje i/ili
isporuke oblika energije/energenta), ekonomski
(nestabilnost i nesigurnost cijena), društveni (geopolitički
odnosi i društvena kretanja) i okolišni (klimatske
promjene i lokalni utjecaji). U literaturi se problem
razlaže i na kategorije raspoloživosti (postojanje
određenog oblika energije), pristupačnosti (geopolitički
element), dostupnosti (ekonomska i fizička) i
prihvatljivosti (utjecaj i prihvatljivost za okoliš i zdravlje).
Navedeni elementi se dijele na izravne (fizički i
ekonomski) i neizravne (društveni i okolišni). Izravne
elemente/čimbenike je moguće definirati točnije i oni na
neki način u sebi sadrže i neizravne elemente. Zbog toga
se procjena/ocjena sigurnosti opskrbe provodi
sagledavanjem izravnih elemenata imajući u vidu uzročno
posljedične odnose među elementima (npr. klimatske
promjene i ograničenje emisije stakleničkih plinova imaju
veliki utjecaj na buduće cijene goriva, tj. na ekonomski
element).

Treba razlikovati kratkoročnu dimenziju sigurnosti
opskrbe (tj. rješavanje "svakodnevnih" problema u
isporukama energije) i dugoročni aspekt koji se odnosi na
strukturne promjene u energetskom sustavu. U kratkom
roku moguće je provoditi krizne mjere i minimizirati
ekonomske šokove pažljivim upravljanjem i
preusmjeravanjem ograničenih energetskih resursa prema
najvažnijim potrebama. Dugoročno, povećanjem
energetske efikasnosti, diversifikacijom izvora energije,
stvaranjem zaliha/rezervi energije i kapaciteta i dr.
moguće je ograničiti izloženost prekidima u opskrbi i
povećati prilagodljivost sustava.
5. Pokazatelji sigurnosti opskrbe energijom
Vremenom su razvijeni različiti pokazatelji za ocjenu
sigurnosti opskrbe [5]. Pokazatelji se odnose na neki od
prethodno navedenih elemenata sigurnosti opskrbe
(jednostavni ili razloženi pokazatelji) ili pokušavaju
sagledavati problem integralno uključivanjem više
elemenata (složeni pokazatelji).
5.1. Jednostavni pokazatelji
Jednostavni ili razloženi pokazatelji (pro)ocjenjuju
jedan od prethodno navedenih elemenata sigurnosti
opskrbe, npr. fizički, ekonomski i dr.
Pokazatelji fizičke raspoloživosti izvora energije
Fizičko postojanje i/ili raspoloživost energetskih izvora
i resursa je nezaobilazan element sigurnosti opskrbe
energijom. Procjena raspoloživih količina energetskih
resursa predstavlja izravni pokazatelj sigurnosti opskrbe.
Međutim, procjena npr. preostalih rezervi fosilnih goriva i
njihove mogućnosti iskorištenja su vrlo nesigurne.
Često se navodi pokazatelj odnosa procijenjenih
rezervi i proizvodnje/potrošnje pojedinog oblika energije
(tzv. R/P odnos). Ovaj pokazatelj daje informaciju o
očekivanom preostalom broju godina korištenja pojedinog
oblika energije (najčešće za stalnu, sadašnju razinu
proizvodnje, ali su moguće i druge inačice). Vrijednost
pokazatelja se uobičajeno mijenja u vremenu. Interesantno
je da su za naftu i plin ovi pokazatelji praktično konstantni
u zadnjih nekoliko desetaka godina [7]. Oavaj pokazatelj
nije prikladan u slučaju značajnih i brzih promjena u
proizvodnji i potrošnji energije.
Pokazatelji diversifikacije izvora energije
Diversifikacija po izvorima energije i njihovom
zemljopisnom porijeklu se smatra jednim od najvažnijih
čimbenika u smanjenju rizika prekida/nestabilnosti
opskrbe energijom kao i u smanjenju mogućih zloporaba
dominantnog tržišnog položaja. U tom smislu
kvantitativna mjera diversifikacije (bilo koje vrste) može
3
se koristiti kao pokazatelj sigurnosti opskrbe.
Diversifikacija se može razložiti na tri dimenzije:
� raznovrsnost (eng. Variety) – pokazuje broj
kategorija (npr. izvora energije, dobavljača i dr.),
� ravnoteža (eng. Balance) – raspodjela/udjeli po
kategorijama,
� različitost (eng. Disparity) – pokazuje koliko su
promatrane kategorije međusobno neovisne.
Za sada ne postoji pokazatelj koji obuhvaća ove tri
kategorije zbog poteškoća jasnog definiranja stupnja
neovisnosti/različitosti. Koriste se pokazatelji koji
prikazuju ravnotežu određenog broja kategorija koje se
smatraju neovisnima (različitima) uz najčešće subjektivne
pretpostavke.
Iako diversifikacija općenito doprinosi sigurnosti
opskrbe, prekidi/problemi u isporuci pojedinih oblika
energije iskazuju se kroz promjenu cijene, a cjenovne
promjene se vrlo lako prelijevaju i na druga tržišta (tj. na
druge pojavne oblike energije). Očiti primjer je
povezanost cijena fosilnih goriva, tj. indeksiranje cijena
energije prema cijenama sirove nafte.
Dva najpoznatija pokazatelja iz ove kategorije su
Shannon-Wiener (SWI) i Herfindahl-Hirschman (HHI).
SWI je prvobitno razvijen kao pokazatelj biološke
raznolikosti, dok se u ekonomiji i na tržištima koristi za
mjerenje koncentracije tržišta. Općenito se smatra
najboljim i najčešće korištenim jednostavnim
pokazateljem diversifikacije. Izračunava se prema
sljedećoj formuli:
SWI = −
N
∑
i=
1
p * ln( p ) (1)
Gdje su:
N – broj nezavisnih kategorija
pi – udio pojedine kategorije
i
Općenito što je SWI veći sustav je više diversificiran
Minimalna vrijednost SWI pokazatelja je nula..
Vrijednosti manje od 1 označavaju slabu, a vrijednosti
iznad 2 dobru diversifikaciju. Osim SWI pokazatelja, za
potrebe procjene sigurnosti opskrbe energijom koristi se i
podešeni ili modificirani SWI (tzv. SWIa od engleskog
pojma Adjusted) koji uzima u obzir udio uvoza u
pojedinoj kategoriji:
SWIa = −
N
∑
i=
1
i
i
i
c * p * ln( p )
(2)
Gdje je ci faktor korekcije koji se izračunava kao (1-mi),
pri čemu je mi udio uvozne energije za promatranu
kategoriju.
HHI pokazatelj se koristi za mjerenje koncentracije
tržišta i ocjenu tržišne moći. Računa se prema sljedećoj
formuli:
i

HHI =
N
∑
i=
1
( * s )
Gdje je si udio pojedine kategorije.
i
2
100 (3)
HHI uzima vrijednosti između 0 i 10 000. Veća
vrijednost označava manju diversifikaciju. HHI se često
koristi kao pokazatelj prilikom donošenja odluka o
odobravanju udruživanja i preuzimanja tvrtki na
pojedinim tržištima. Vrijednosti HHI veća od 1800
označavaju visoko koncentrirana tržišta (slaba
diversifikacija), a ispod 1000 odgovarajuće razvijena
tržišta (postojanje dobro razvijene konkurencije, dobra
diversifikacija).
Na slici 1. prikazane su SWI i HHI vrijednosti ovisno o
broju promatranih neovisnih kategorija uz pretpostavku
jednake razdiobe (tj. udio svih kategorija je jednak).
SWI vrijednosti
2.5
2.0
1.5
1.0
0.5
0.0
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Broj neovisnih kategorija/opcija
SWI HHI
Slika 1. SWI i HHI vrijednosti
10000
8000
6000
4000
2000
Još jedan često korišteni pokazatelj diversifikacije je
Pivotal Supplier Index (PSI) koji označava postotak
potošnje/potražnje koji je moguće pokriti ako se iz
razmatranja isključi opskrbljivač s najvećim udjelom na
tržištu:
Ukupna _ Opskrba −Udio
_ Najvece _ Opskrbe
PSI = (1)
Ukupna _ Potraznja
U ovu skupinu pokazatelja mogu se svrstati i teorija
varijance portfelja (MVP; Mean Variance Portfolio
theory) i udio ne-fosilnih goriva u portfelju.
Pokazatelji ovisnosti o uvozu
Pokazatelji ovisnosti o uvozu se vrlo često koriste za
procjenu sigurnosti opskrbe. Pokazatelji ove vrste se
primjenjuju na razne kategorije (u smislu goriva,
zemljopisnih regija i dr.). Ovisnost se izražava kao
naturalna (tj. u energetskih jedinicama) ili kao ekonomska
(tj. u monetarnim jedinicama). Stupanj razvijenosti
svjetske trgovine (raznim oblicima energije) se također
koristi kao pokazatelj sigurnosti opskrbe (ujedno i
pokazatelj dostupnosti pojedinog energenta).
0
HHI vrijednosti
4
Ekonomski pokazatelji
Najvažniji ekonomski pokazatelji sigurnosti opskrbe su
cijene energije, promjenjivost cijena energije (eng. Price
Volatility) te utjecaj cijena na bruto domaći proizvod
(BDP) i likvidnost tržišta.
Društveni i politički pokazatelji
Najvažniji pokazatelji iz ove skupine su PRS 2 Group
ocjena političkog rizika ICRG (International Country
Risk Guide; ovu procjenu koristi i IEA – Međunarodna
agencija za energiju; eng. International Energy Agency),
pokazatelji Svjetske banke o političkoj stabilnosti i nasilju
i regulatornoj sigurnosti te UNDP 3 pokazatelj razvoja
društva HDI (Human Development Index).
Po strukturi politički i društveni pokazatelji zapravo
predstavljaju složene pokazatelje jer se temelje na
određenom broju osnovnih pokazatelja (npr. BDP, stupanj
otvorenosti tržišta, pravna sigurnost i dr.).
5.2. Složeni pokazatelji
Skupinu složenih čine pokazatelji nastali
kombiniranjem pojedinih jednostavnih pokazatelja, kao
npr: pokazatelji koji se temelje na Shannon–Wiener
formuli (prošireni pokazateljima političke stabilnosti i/ili
raspoloživosti energenata), IEA pokazatelj energetske
sigurnosti ESI, S/D pokazatelj (odnos ponude i potražnje),
"Willingness to Pay" (pokazuje koji dio bruto domaćeg
proizvoda je neka zemlja spremna "potrošiti" kako bi
povećala sigurnost opskrbe), OVI pokazatelj (Oil
Vulnerability Index) koji kombinira sedam različitih
pokazatelja i dr. [5] U nastavku se daje pregled
najvažnijih složenih pokazatelja koji su primijenjeni na
veći broj zemalja (tj. nisu vezani isključivo za ocjenu
pojedinačnih slučajeva sigurnosti opskrbe) [6].
IEA ESI pokazatelj
Jedan od najpoznatijih tkv. "multi-fuel" pokazatelja
(pokazatelj koji istovremeno uzima u obzir više oblika
energije) je ESI koji koristi IEA. Razvijeni su ESIprice i
ESIvolume pokazatelji. ESIprice se temelji na pokazateljima
koncentracije/diversifikacije međunarodnih tržišta nafte,
plina i ugljena, a ESIvolume se temelji na pokazateljima
fizičke (ne)raspoloživosti goriva. Ova dva pokazatelja
omogućavaju relativnu usporedbu i rangiranje između
zemalja, u odnosu na baznu godinu (za određeni scenarij
razvoja) ili za konkretnu godinu. Glavni nedostatak ovih
pokazatelja je da uzimaju u obzir samo stanje na
međunarodnom tržištu energenata, a da zanemaruju
određene posebnosti lokalnih, regionalnih i/ili nacionalnih
energetskih tržišta i sustava. Kao i većina drugih
2 PRS – Political Risk Services
3 UNDP – United Nation's Development Programme

pokazatelja, ESI je podložan subjektivnim procjenama i
odlukama (npr. kao težinski faktori koriste se udjeli
pojedinog energenta u ukupnoj opskrbi energijom,
politička stabilnost se ocjenjuje na skali od 1 do 3 i sl.).
Pokazatelji koji se temelje na diversifikaciji
Jedan od najvažnijih radova iz područja sigurnosti
opskrbe energijom [7] predlaže četiri složena pokazatelja
koji se temelje na primjeni SWI pokazatelja na sigurnost
opskrbe različitim oblicima energije:
� diversifikacija izvora energije (I1),
� diversifikacija uvoza energije, tj. podrijetla uvozne
energije (I2),
� dugoročna politička stabilnost regije iz koje
potječe energija/energent (I3),
� raspoloživost energetskog resursa u regiji
podrijetla, uključujući i domaće resurse (I4).
Navedeni pokazatelji su normalizirani na skalu [0-100]
pri čemu manja vrijednost označava lošije stanje
sigurnosti opskrbe. Osnovni nedostatak ovog pokazatelja
je nepostojanje informacije o reakciji na strani potražnje
(elastičnost).
S/D pokazatelj
S/D (eng. Supply/Demand) je složeni pokazatelj koji
uzima u obzir i opskrbu/ponudu energijom i
potrošnju/potražnju za energijom [8]. S/D je normaliziran
na skalu od 0 (loša sigurnost) do 100 (dobra sigurnost) i
pokriva praktično cijeli energetski lanac. Modelska
struktura S/D pokazatelja prikazana je na slici 2.
Slika 2. Modelska struktura S/D pokazatelja
S/D pokazatelj koristi četiri kategorije ulaznih
podataka. Dvije kategorije podataka su objektivne:
� udjeli pojedine vrste energije/energenta u
zadovoljenu potreba te udjeli pojedinih kategorija
potrošnje u ukupnoj potrošnji,
� podaci o učinkovitosti, raspoloživosti za pretvorbu
i prijenos sekundarnih oblika energije.
5
Subjektivne kategorije ulaznih podataka čine težinski
udjeli, tj. doprinosi pojedine komponente ukupnom S/D
pokazatelju te pravila tumačenja vrijednosti S/D
pokazatelja (eng. Scoring Rules) i povezivanje s razinom
ranjivosti sustava.
6. Prijedlog istraživanja
Dosadašnje istraživanje
U dosadašnjem istraživanju pozornost je bila
usmjerena na proučavanje pokazatelja sigurnosti opskrbe
energijom i njihovu konkretnu primjenu na energetske
sustave u svijetu. Utvrđeni su problemi u jednoznačnom
definiranju pojma sigurnosti opskrbe s obzirom na
vremensku i prostornu složenost problema, prepoznati su
osnovni elementi sigurnosti opskrbe energijom te je
izrađen pregled osnovnih pokazatelja sigurnosti opskrbe.
Ciljevi istraživanja
Cilj istraživanja je definiranje metodologije izrade
dugoročnih optimalnih strategija razvoja energetskog
sektora za male energetske sustave pri čemu se osnovni
cilj razvoja definira željenim stupnjem sigurnosti opskrbe
energijom. Cilj je definirati pokazatelj(e) sigurnosti
opskrbe čija primjena u procesu planiranja rezultira
strategijama razvoja koje su usklađene s globalnim ciljem
ublažavanja klimatskih promjena. Željeni stupanj
sigurnosti opskrbe mjeri se odgovarajućim složenim
pokazateljem sigurnosti opskrbe koji će se definirati
polazeći od jednostavnih pokazatelja, a uzimajući u obzir
posebnosti malih energetskih sustava. Pokazatelj(i)
sigurnosti opskrbe će se koristi kao jedno od ograničenja
u modelu regionalnog elektroenergetskog sustava (linearni
program), tj. modela povezanih elektroenergetskih
sustava. Metodologija će se primijeniti na primjeru
razvoja hrvatskog elektroenergetskog sustava u okviru
regije jugoistočne Europe. Dobiveni rezultati, tj. strategije
razvoja primjenom različitih pokazatelja sigurnosti
opskrbe će se usporediti sa stanovišta usklađenosti s
ciljem ublažavanja klimatskih promjena.
Metodologija i ključni koraci istraživanja
Definirat će se nekoliko složenih pokazatelja sigurnosti
opskrbe polazeći od pokazatelja prikazanih u literaturi. U
istraživanju će se definirati linearni program, tj. model
regionalnog elektroenergetskog sustava uzimajući u obzir
mogućnosti ekonomski opravdane razmjene električne
energije, opcije za opskrbu primarnim oblicima energije i
promjenu strukture potrošnje električne energije (npr.
uvođenje električne energije u pojedine kategorije
potrošnje, tj. pružanja usluga; npr. elektromobili i sl.).
Ključni koraci u istraživanju su:
� definiranje odgovarajuće skupine složenih
pokazatelja sigurnosti opskrbe,

� definiranje modela regionalnog elektroenergetskog
sustava (linearni program),
� usporedba usklađenosti pojedinog pokazatelja
sigurnosti opskrbe s ciljevima ublažavanja
klimatskih promjena,
� testiranje modela na realnom skupu ulaznih
podataka.
Nužni preduvjeti za kvalitetno istraživanje
Nužni preduvjeti za kvalitetno istraživanje su
dostupnost odgovarajuće literature o problematici
sigurnosti opskrbe energijom i poveznicama s problemom
klimatskih promjena te raspoloživost ulaznih podataka za
izradu realnog modela i testiranje pretpostavki.
Očekivani znanstveni doprinos
Određivanje jednog ili više pokazatelja sigurnosti
opskrbe čijim uzimanjem u obzir je moguće istovremeno
postići ili usmjeriti razvoj (elektro)energetskog sustava
prema ispunjenju cilja ublažavanja klimatskih promjena.
Naglasak je na primjeni modela na male
(elektro)energetske sustave u kontekstu definiranja
regionalnih smjernica za razvoj energetike.
7. Zaključak
Sigurnost opskrbe energijom predstavlja jedno od
glavnih pitanja i problema dugoročnog planiranja rada i
razvoja energetskog sektora. Na raspolaganju su mnoga
poznata i/ili još nepoznata rješenja (energetski izvori,
tehnologije, modeli primjene i dr.), tj. izbor strategija
razvoja s ciljem postizanja visoke sigurnosti opskrbe
energijom. U tom smislu potrebno je pojedinu strategiju
objektivno ocijeniti sa stanovišta sigurnosti opskrbe.
Međutim taj zadatak je vrlo složen i ne može se očekivati
da je moguće definirati jedinstveni pokazatelj koji bi bilo
moguće primijeniti u bilo kojem slučaju. Razlog leži u
činjenici da su pitanja sigurnosti opskrbe ovisna o
konkretnom slučaju i okruženju koje se promatra te o
stanovištu s kojeg se pristupa problemu. Upotrebom
različitih pokazatelja moguće je u skupu strategija razvoja
prepoznati one kojima se postižu određeni ciljevi ili se
sustav kreće u smjeru postizanja tih ciljeva. Cilj budućih
istraživanja je primijeniti postojeće jednostavne i složene
pokazatelje na konkretnom primjeru (elektro)energetskog
sustava Republike Hrvatske, te proširiti postojeće složene
pokazatelja kako bi se uzele u obzir osobine malih
energetskih sustava i usklađenost razvoja takvih sustava s
ciljem ublažavanja klimatskih promjena.
12. Literatura
[1] Larry Hughes, The four "R"s of energy security,
Energy Policy 37 (2009) 2459–2461
6
[2] Bohi, D.R., M.A. Toman, Economics of energy
security, Kluwer (1996), Boston.
[3] International Energy Agency, Toward a Sustainable
Energy Future, OECD/IEA 2001
[4] David L. Greene, Measuring energy security: Can the
United States achieve oil independence?, Energy Policy,
(2009), doi: 10.1016/ j.enpol. 2009.01.041, Article in
Press
[5] Bert Kruyt, D.P. van Vuuren, H.J.M. de Vries, H.
Groenenberg, Indicators for energy security, Energy
Policy 37 (2009) 2166–2181
[6] Jansen, J.C., Seebregts, A.J., Long-term energy
service ssecurity:What is it and how can it be measured
and valued?, Energy Policy (2009), doi: 10.1016/j.enpol.
2009.02.047, Article in Press
[7] Jansen, J.C., vanArkel,W.G., Boots, M.G., 2004,
Designing indicators of long-term energy supply security,
Report ECN-C-04-007, ECN, Petten, December 2006
[8] Scheepers, M.J.J., Seebregts, A.J., De Jong, J.J.,
Maters, J.M., 2006-2007. EU standards for energy
security of supply-updates on the crisis capability indeks
and the Supply/Demand Index. Quantification for EU-27.
ECN-E—07-004, April 2007. Energy Research Centre of
the Netherlands and Clingendael International Energy
Program, Petten / Amsterdam / The Hague