Louise Hay - Moć ozdravljenja je u nama - znakovi vremena

Ako ste učinili nešto zbog čega vam je žao, prestanite to raditi!Ako ste u prošlosti napravili nešto zbog čega još uvijek osjećatekrivnju, oprostite si. Ako učinjeno možete ispraviti, postupite takoi ne ponavljajte grešku. Uvijek kad vas spopadne krivnja, upitajtese: "Što to ja još uvijek vjerujem o sebi? Koga ja to nastojimzadovoljiti?" Vjerojatno ćete opaziti kako se pojavljuje neko uvjerenjeiz vašeg djetinjstva.U ljudi koji dođu k meni nakon automobilske nesreće, običnoustanovim da postoji duboko potisnuta krivnja ili potreba zakažnjavanjem. Može postojati i potisnuto neprijateljstvo jerosjećaju da se nemaju pravo zauzeti za sebe. Krivnja traži kaznu,pa možemo doslovno postati vlastiti sudac, i porota, i krvnik, teosuditi sami sebe na tamnicu. Kažnjavamo sebe, a nema nikogada nas brani ili spasi. Vrijeme je da si oprostimo i pustimo se naslobodu.Ma jednom seminaru jedna starija gospođa osjetila je ogromnukrivnju prema svome sinu srednjih godina. Bio je jedinac.Odrastao je kao vrlo povučena osoba. Osjećala se krivom jer jeprema njemu, dok je odrastao, bila vrlo stroga. Objasnila sam jojda je učinila najbolje što je tada znala. Vjerujem da ju je onodabrao za majku prije inkarnacije u ovaj život i da, na spiritualnojrazini, zna i zašto. Rekla sam joj da gubi energiju osjećajući sekrivom zbog nečega što ne može izmijeniti Duboko je uzdahnula.Rekla je: "Kakva sramota da je on takav! Žao mi je što sam takološe postupala."Uviđate da je to gubitak energije jer to ne može sada pomoćinjezinom sinu, a sigurno ni njoj. Krivnja je vrlo težak teret, kojičini da se ljudi osjećaju manje vrijednima.Rekla sam ovoj gospođi da svaki puta kada je obuzme osjećajkrivnje, može reći nešto poput: "Ne, ne želim se više osjećatikrivom. Ja želim naučiti voljeti sebe. Prihvaćam svog sina takvogkakav jest!" Ako nastavi tako, model njezinog mišljenja počet će