lišajeviZANIMLJIVA PRIRODALišajevi rastu nasvim mjestimakugle zemaljske!Piše: Vesna PlešeFoto: ArhivaNajneobičniji subiljni organizmina Zemlji, nemajukorijenje, rastusvugdje i namjestima gdjeto ne uspijevavećini biljaka pa ihnazivaju i „kaosomprirode“. Izvrsnisu indikatorionečišćenja zraka.Lišajevi.Lišaj na kamenuLišajevi su najneobičniji biljni organizmi na Zemlji.Nastanjuju sve dijelove zemljine kugle,počevši od onih s najnepovoljnijim uvjetima zaživot, krajeve polarnih hladnoća (pronađeni suna Himalaji na 7000 metara nadmorske visine), ali pronađenisu i u predjelima tropskih vrućina. Zanimljivo jeda su u nekim područjima našeg planeta jedini stanovnici.Tu stvaraju preduvjete za život drugih biljnih organizamapoput mahovina, ali i ostalih biljaka (kao i prije400 milijuna godina kada su se prvi puta pojavili).Obzirom da nemaju korijenja, rastu i na mjestimagdje to ne uspijeva većini biljaka (na zidovima, krovovima,nadgrobnim spomenicima i sl.).Složeni su organizmi (simbioza algi ili gljiva i bakterija).Osim njih niti jedna druga poznata vrsta organizamana Zemlji ne predstavlja takvu ekološku zajednicu,stoga ih nazivaju i „kaosom prirode“. U toj zajednicialge opskrbljuju lišaj produktima fotosinteze, a gljivepomoću hifa upijaju mineralne i organske spojeve ivodu te mu na taj način omogućuju preživljavanje.Spadaju u odjeljak nižih biljaka steljnjača. Premaizgledu steljke dijele se u sedam vrsta: zrnati, korasti,ljuskasti, listasti, grmasti, složeni i želatinozni. Ima ih irazličitih boja: žutih, narančastih, bijelih (boja se određujeu suhom stanju jer u dodiru s vlagom mijenjajuboju). Prema podlozi za koju su pričvršćeni dijele se na:terestričke (na tlu), epilitske (na stijenama), epifitske (nadrveću ili drugim biljkama).U prošlosti su se lišajeve koristili u ishrani stoke (sjevernipredjeli skandinavskih zemalja), proizvodnji nekihboja (lakmus papir), medicini (poznati islandski lišaj učinkovitje protiv kašlja), neke od vrsta koriste se i u izradi raznihparfema, neki u medicini za proizvodnju antibiotika.U 15. stoljeću u Europi ih koriste kod problema s kosom,protiv žutice, ali i stavljaju kao prilog u salate i u juhe.Uglavnom rastu u predjelima s iznimnom čistoćomzraka, u zagađenom i onečišćenom okolišu brzo propadaju.Kao korisni bioindikatori onečišćenja zraka prepoznatisu pedesetih godina prošlog stoljeća. Na onečišćenjeatmosfere posebice su osjetljivi lišajevi na koriUglavnom rastu u predjelima s iznimnom čistoćom zraka,u zagađenom i onečišćenom okolišu brzo propadaju. Kaokorisni bioindikatori onečišćenja zraka prepoznati supedesetih godina prošlog stoljeća.Lišaj na drvetušumskog drveća. Njihova prisutnost, kako po vrstamatako i po brojnosti, predstavlja najbolji pokazatelj onečišćenjazraka na određenom području. Smanjenjememisija teških metala i ostalih zagađenja lišajevi se „vraćaju“na drveće. Kao primjer, ovdje ćemo spomenuti Wittmannai Turka koji su takva zapažanja otkrili u okoliciLondona, Leobena te na području Ruhra u Njemačkoj(izvor Šumarski list 1985.)Najčešće korištenu metodu mjerenja kvalitetezraka uz pomoć lišajeva razvili su Urlich Kirschbaum iVolkmar Wirth 1997. Metoda je jednostavna i pouzdana,ali zahtijeva određenu dodatnu opremu i posebnaspecijalistička znanja iz područja lihenologije (nauke olišajevima). Veže se uz ime oca lihenologije Erika Aharijusa,koji je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće izdao cijeliniz udžbenika vezanih uz ovu problematiku.Na području BIH, u okolici Sarajeva krajem devedesetihgodina prošlog stoljeća, na pet lokacija u graduskidan je sa stabala lišaj Hypogymnia physodes da bise utvrdio stupanj onečišćenosti zraka. U nekim europskimzemljama (Italija, Njemačka i Švicarska) obvezna jeuporaba lišajeva kod mjerenja onečišćenja zraka.U Hrvatskoj su lišajevi (Lihenoflora) dosta slaboistraženi pa tako nemamo ni specijaliziranog stručnjaka (lihenologa)koji bi se posebno bavio ovom problematikom.U prošlosti su se proučavanjem naših lišajeva uglavnombavili strani stručnjaci ili planinari poput našeg De-40 HRVATSKE ŠUME BROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011.
indija UDVADESET DANANarančasti lišajU Hrvatskoj je evidentirano više od1000 vrsta, a pretpostavlja se da ihima i više. Njihova rasprostranjenostuvjetovana je različitim ekološkimčimbenicima.gena (1936.-1938.). Ozbiljnije sustavno proučavanjelišajeva na prostorima bivše države obavio je Fran Kušan.Podaci su objavljeni u djelu „Prodromus flore lišajaJugoslavije“.Istraživanja u našoj zemlji nastavljaju se sredinomdevedesetih godina prošlog stoljeća. Zahvaljujući tomenapravljen je i prvi crveni popis lišajeva <strong>Hrvatske</strong>. Nažalost,za sada na hrvatskom jeziku ne postoji niti jedanpriručnik za njihovu determinaciju, za to se uglavnomkoristi strana literatura. To je moguće iz razloga jer kodlišajeva nisu pronađeni endemi.Iz priručnika o lišajevima, autorice mr. sc. Ane-Marije Partl, saznajemo da je u našoj zemlji evidentiranoviše od 1000 svojti, pretpostavlja se da ih ima i do 1100.Njihova rasprostranjenost uvjetovana je različitim ekološkimčimbenicima (prirodnim i antropogenim). Ugroženisu nestajanjem staništa, promjenom mikroklime tekao što smo već spomenuli onečišćenjem zraka. No, daim je moć preživljavanja vrlo velika dokazano je jednimistraživanjem iz 2005., eksperimentom koji je vodio LeopoldoSancho sa Sveučilišta u Madridu. Dvije različitevrste lišajeva bile su pohranjene u kapsulama koje suposlane u Svemir u ruskoj raketi „Sojuz“. U Svemiru sukapsule otvorene, lišajevi su bili izloženi zrakopraznomprostoru, ali i svemirskim zračenjima. Poslije petnaestdana vraćeni su na Zemlju potpuno neoštećeni, čimeje dokazana njihova izdržljivost u ekstremnim uvjetima.Razmnožavaju se nespolno (nakupinama algi iliglji va) te dijelovima steljke ili spolno (samo gljivomkoja nakon klijanja spore mora pronaći odgovarajućualgu ili ciljano bakteriju kako bi se ponovo stvorilališajna zajednica. Danas je na Zemlji poznato oko20000 vrsta lišajeva. Dobiji, , perači odjećeu Mumbajiu,oprat će vam dvojehlače i majicuza pet kuna!Ulaz u ašramBROJ 169 • 170 l SIJEČANJ/VELJAČA 2011. HRVATSKE ŠUME 41