13. broj 31. ožujka 2011.

HRVATSKI GLASNIK 31. ožujka 2011. 15Gornji Četar–KupljenovoČetarski školari tajedan danpohadjaju hrvatskunastavu u matičnoj zemljiDvi važne osobe u jubilarnom prijateljstvu osnovnih školGornji Četar i Kupljenovo: Jadranka Kekelj ravnateljicaOŠ Kupljenovo i četarska učiteljica hrvatskoga jezika,Anica Poljak-ŠallerOsnovna škola u Gornjem Četaru jur peto, jubilarno ljeto svečujeu prijateljstvu s malom školom u naselju Kupljenovo uHrvatskoj. U toj suradnji 4. aprila, u pondiljak će dojti do važneštacije. Naime, petero dice iz petoga razreda u pratnji učiteljicehrvatskoga jezika Ane Poljak-Šaller ta dan s vlakom putuje uHrvatsku da bi tajedan dan gostovalo kod partnerske škole. Četiredivičice i jedan dičak iz Narde, Gornjega Četara ter HrvatskihŠic dobili su ovu „nagradu” jer marljivo se uču po hrvatski i stalnisu naticatelji, recitatori na razni hrvatski dogodjaji. Pravodaovo gostovanje neće biti prez obavezov, pokidob će i onde svakidan ići dica u školu, a njeva školnikovica će im potpomagati udjelu. Ideju ovoga jednotajednoga boravka četarskih školarov ustaroj domovini je predložila tamošnja direktorica škole,Jadranka Kekelj, iako slični projekti su se jur odvijali u žitkubizonjskih i koljnofskih školarov i prlje. – Ja se jako veselim ovojmogućnosti jer će biti za moje učenike jako korisno. Oni će semorati cijeli dan pominati po hrvatski, tako u školi kot i doma,jer će biti smješćeni pri familija. Ufam se da kad se vratimodomom, oni će motivirati i druge školare u učenju hrvatskogajezika. Zvana toga želja mi je da si naši mališani najdu prijateljes kimi će ostati u daljnjem kontaktu da se njevo jezično znanjerazvija i da se sprijatelju i njeve obitelji – tako je s radošćuu glasu komentirala predvidjene dogodjaje hrvatska školnikovicaAna Poljak-Šaller, ka u svojem selu pelja i jezični tečaj zaodrašćene. 8. aprila, u petak pak će ostale školare, djelatnikečetarske škole i sve predsjednike Hrvatskih samoupravov iz okolišnihsel pogostiti domaćini, a dica će imati cjelodnevni programdo večeri, kad se svi najzad ganu vjerojatno s puni doživljaji,u Gradišće. Med plani je još spomenuto da će svako ljetojedna grupa vridnih hrvatskih školarov iz Gornjega Četara dobititu mogućnost jednotajednoga boravka u Hruševcu Kup -ljenskom, a ta projekt podupiru naravno i ravnateljica i učiteljskikrug prijateljske škole. Ne bi bilo čemerno, ako bi došlo i do realiziranjada na par dani dospene u južno Gradišće i jedna učiteljicahrvatskoga jezika iz partnerske škole, ka bi u okviru urpodučavala našu dicu.-Tiho-U spomenMarin Mandić1922–2011Mrtvačkoga zvona tupi bat opet se razlijegaoSantovom, obznanjujući da nas je navijek napustiojoš jedan pripadnik naše sve malobrojnijezajednice. Nakon kraće bolesti, 19. ožujka u bajskojbolnici preminuo je dični starina Marin Mandić.Rodio se u ratarskoj obitelji, kao najmlađe, šesto dijete svojih roditelja.Premda je u pučkoj školi bio dobar učenik, okolnosti nisu dopuštale da na -stavi školovanje. Ostavši rano bez oca, stisle su ga mnogobrojne obveze, alije sve to obavljao zaljubljenički i s neumornom radinošću. Čeličen časnimsiromaštvom, izrastao je u uzornog seljaka koji iznad svega voli svojuoranicu i salašić pokraj nje. U mladićkoj dobi isticao se u kulturnom životusela, bio je djelatan član amaterske kazališne družine. G. 1941. vjenčao ses Martom Velin s kojom je zajedno trajno zavolio našu pisanu riječ. Prošaoje mnoge grozote II. svjetskog rata, a kao pripadnik JNA sudjelovao je uprotufašističkoj borbi. Četrdesetak godina radio je u mjesnim poljoprivrednimzadrugama. Osim našega tjednika bio je redovitim pretplatnikom listaHrvatske matice iseljenika, Glasnika srca Isusova i Marijina te GlasaKoncila. Kulturni ga život i nadalje privlači, pa 1970-ih postaje članomsantovačke kulturne skupine, sudjelujući tako na mnogim turnejama. Kaoiznimno pobožan čovjek, desetljećima, sve do smrti bio je član Bratimstvakruničara, a od 1964. do 1984. obnašao dužnost župnog skrbnika (starate -lja). Njegova dobrohotnost i ljubav prema unesrećenima dolazi do punogizražaja za trajanja Domovinskog rata kada njegov dom postaje utočištemmnogih hrvatskih izbjeglica, napose svećenika. Za tu njegovu požrtvovnostđakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić lani mu je uručiovisoko odličje.Ni njega nisu poštedjele nedaće i goleme tuge – 2002. g. izgubio je voljenusuprugu, a tri godine zatim i sina dr. Marina Mandića. Predan u voljuBožju, nije se bojao odlaska s ovoga svijeta. On je vazda držao zapaljenusvijeću dobrote, ljubavi, gostoljubivosti, vedrine i zdravog humora koji jerazveseljavao bližnje. Spadao je u red onih naših rodoljuba kod kojih senarodna svijest smatra kao štogod urođeno, nešto što je u krvi, u genima, atu svoju ljubav prema hrvatstvu predao je i svome potomstvu. Laka musantovačka gruda!S. B.ZahvalaZahvaljujemo što ste pribivali sprovodu našega nezaboravnog pokojnika,što ste na njegov odar položili cvijeće, otpratili ga do njegova zadnjeg prebivalištai podijelili s nama našu neprolaznu tugu.Obitelj MandićU spomenStanko Molnar1934–2011Stanko Molnar rodio se 16. listopada 1934. g. u seoskojobitelji u Katolju. Osnovnu je školu pohađao u rodnomselu. G. 1958. vjenčao se s Katom Radić iz Pogana. Utom su se braku rodile tri kćeri: Marica, Manda i Eva.Radio je u katoljskoj zadruzi u stočarstvu. G. 1992. kada je osnovanaprva Hrvatska manjinska samouprava, pod vodstvom Marije OstrogonacKolar, sudjeluje kao njezin djelatan član. U drugom ciklusu izabran je zapredsjednika Samouprave. Mnogo je radio za selo, u mnoga je mjesta voziosvoje suseljane kako bi upoznali krajeve gdje žive Hrvati.Imao je mnogo planova što je htio ostvariti, ali ga smrt spriječila utome. Preminuo je 11-og, a pokopan 21-og siječnja. Otpratilo ga je mnoštvoljudi, rodbina, susjedi, prijatelji, čak i oni iz drugih sela s kojima je zajednoradio nekada u zadruzi. Laka mu zemlja bila.Guganka