Siječanj 2012 - Pučka Kasina 1878

ISSN 1452-7510Godina X. Mjesečnik Br.101Subotica Siječanj 2012Veliko PreloPučke Kasine 18782012.www.puckakasina.com

1 0 1Siječanj 2012U SUBOTU 4. VELJAČE ODRŽANO JE VELIKO PRELO PUČKE KASINE 1878Treba jedni druge da poštujemoI DA SE MEĐUSOBNO RAZUMIJEMOPučka kasina je bila predvoditelj narodnogpreporoda, time što je okupljala iprosvjećivala puk. Prvo prelo u organizacijiPučke kasine održano je odmah poosnutku kasine, na Marindan 2. veljače1879. godine.Ove godine je Veliko prelo Pučkekasine 1878 održano 04. veljače, u dvoranirestorana KTC-a, u nazočnosti 350 gostijui uzvanika. Po posjećenostije vodećamanifestacija Hrvata – Bunjevaca. Značajprela, među ostalim, je u tome što okupljasve društvene slojeve naše zajednice, a nesamo elitu.Goste su dočekivali mladi u bunjevačkojnošnji.Veliko prelo je otpočelo uz zvuke pjesme“Kolo igra, tamburica svira”, koja je prvi putizvedena na prvom Velikom prelu 1879.godine, a koju je napisao Nikola Kujundžić,a uglazbio Stipan Mukić. Potom je interpretirana“preljska pisma” istog autora „ČujBunjevče vesel glas“, koja je bila izvedenana prelu 1892. godine.Ovogodišnjem prelu su nazočili, međuostalim, Vesna Njikoš Pečkaj, konzulica- savjetnica Generalnog konzulata RepublikeHrvatske u Subotici, Darko SarićLukendić, predsjednik Izvršnog odboraHrvatskog nacionalnog vijeća, mons. MarkoForgić,dopredsjednik Katoličkog institutaza kulturu, povijest i duhovnost „IvanAntunović“, Ivan Budinčević, član Nadzornogodbora Zavoda za kulturu vojvođanskihHrvata, Tamara Babić, dopredsjednicaBunjevačke Matice, prof. Grgur-MarkoIvanković, ravnatelj Muzeja Slavonije u Osijeku.Goste i uzvanike je pozdravio predsjednikOrganizacijskog odbora Velikogprela Pučke kasine, Ivan Tumbas riječima:„Pučka kasina nastavlja staru tradiciju, dankada su naši stari slavili i mi održavamo onošto su nam ostavili i što i mi želimo ostavitinašoj djeci“.Nazočne je pozdravio i Josip Ivanković,predsjednik Pučke kasine 1878, riječima:„Drago mi je što smo se okupili i po ovakvomvremenu. Zahvaljujem svima koji su pomoglida naše prelo bude organizirano, a volili bida skupa radimo više i da što veći broj pripadnikanaše zajednice bude zajedno, izrazloga što nam slijede izbori na svim razinama.Posebno bih se obratio braći po krvi- Bunjevcima, da pokušamo zajednički naćirješenje“.Vesna Njikoš Pečkaj, konzulica-savjetnicaGeneralnog konzulata RepublikeHrvatske u Subotici između ostalog je rekla:mjesečnik br.101Svi Hrvati - Bunjevcimoraju naći mjesto naistom stablu. Slaba jegrana koja nema čvrstostablo. Samo zajednomožemo vratiti ono štosmo izgubili kroz povijest.Treba međusobno da serazumijemo i poštujemo„U ime Generalnog konzulata RepublikeHrvatske u Subotici vas pozdravljam. Dragomi je da sam danas sa Pučkom kasinom.Zajedništvo mora postati sinonim Hrvata uVojvodini, jer je jedino ono temelj na kojemmožemo sačuvati bogato kulturno naslijeđei jezik, prelijepu šokačku i bunjevačku ikavicu,kojom govore i Dalmatinci, odnosnoSlavonci. Jezik je osnova očuvanjaidentiteta, stoga, hrvatska diplomacija uSrbiji podupire napore HNV-a da se što većibroj djece upisuje u vrtiće i škole na hrvatskomjeziku. Unatoč nedaćama u proteklihdeset godina naporima HNV-a djeca koja seškoluju na hrvatskom jeziku će iduće godineimati svoje udžbenike. Zato dragi roditelji,bake i djedovi, dajte mališanima šansu imogućnost da govore svojim jezikom.“Dopredsjednik Katoličkog institutaza kulturu, povijest i duhovnost „IvanAntunović“, mons. Marko Forgić se obratioriječima: „Drago mi je da sam danas saPučkom kasinom i da vas je tako puno.Pučka kasina je odigrala značajnu ulogu upovijesti hrvatskog naroda u Bačkoj. BiskupIvan Antunović, prvi preporoditelj bačkihHrvata i danas ima značajnu ulogu u životuhrvatske manjinske zajednice. Zato što jeustrajno radio na buđenju hrvatske nacionalnesvijesti kod hrvatskih etničkih skupina,Bunjevaca i Šokaca, tada izloženim intenzivnimasimilacijama. Želim da budemo kaojedno, da se veselimo jedni drugima. Jerto je baština fratara koji su nas Bunjevce iŠokce doveli u ove krajeve i preporoditeljakoji nas je učio da budemo braća.”Pročitane su preljske pjesme. Zabavaje bila puna pjesme i igre, a trajala je doranih jutarnjih sati. Gosti su se zabavljali uzglazbu tamburaških ansambala „Ravnica“ i„Korana“, a Tamara Babić je, kao gost, otpjevalatri pjesme. Za večeru je tradicionalnoslužena krumpirača, a u ponoć fanci, dokje pića bilo u neograničenim količinama.Priređena je i tombola sa glavnom nagradom:ljetovanje u Grčkoj za dvije osobe.Pučka kasina je jedna od najstarijihinstitucija Hrvata u Srbiji i kroz povijestje aktivno djelovala i doprinosila da seHrvatsko-Bunjevačko ime pročuje. Pučkakasina je bila i biti će predvodnik zajedništvaizmeđu svih Hrvata.Svi Hrvati - Bunjevci moraju naći mjestona istom stablu. Slaba je grana koja nemačvrsto stablo. Samo zajedno možemo vratitiono što smo izgubili kroz povijest. Trebameđusobno da se razumijemo i poštujemo.Zlatko IfkovićVELIKO PRELO PUČKE KASINE 187804.02.20127

1 0 1Siječanj 2012dugogodišnje energetske veze s Hrvatskom.One su imale uspona i padova, alisu uvijek postojale, prije svega kroz Jadranskinaftovod (JANAF) i Družbu Adria. Prijedvije godine hrvatska Vlada pristupila je iGazpromovom projektu ‘Južni tok’ koji ruskiplin dovodi u južnu Europu. To je dio većegprojekta u kojeg spada i tzv. ‘Sjeverni tok’koji prolazi kroz Njemačku, a započeo je sradom prije dva mjeseca. Upravo sve to činiWashington vrlo nervoznim. Kontrola naftei plina je stup američke vanjske politike jošod kraja Drugog svjetskog rata. No Rusijaje kao jedinu mogućnost suprotstavljanjaameričkoj dominaciji u Euroaziji iskoristilaenergetske resurse i njihovo snažnije povezivanjes Europom. Na taj način želi neutraliziratiprijetnju koju joj predstavlja NATO.Što se pak Kine tiče, od kad je 2009. godinepredsjednik Hu Jintao posjetio Zagreb, tedvije zemlje grade sve jače odnose. Kolikosam upoznat, u studenom prošle godinerazgovaralo se i o kinesko-hrvatskoj vojnojsuradnji. To nikako ne veseli Washington”.Konačno, jedan od važnijih poteza usmislu otvaranja vrata Europske unije Hrvatskojnesumnjivo je odigrala i njemačka diplomacija.Kao trenutno ekonomski najmoćnijaeuropska zemlja – bez koje se EU ne možezamisliti – i kao zemlja kojoj sve više raste ipolitički utjecaj, Njemačka je zasigurno odigralavažnu ulogu u zatvaranju posljednjihpoglavlja Hrvatske s Unijom. Njemačkoj je,naime, strateški važno da Hrvatska postanedio jedinstvenoga europskog tržišta, jer ćetada moći još lakše širiti svoj ekonomskiutjecaj u njoj putem izvoza i investicija. Ulazaktakođer odgovara i Italiji, koja tu vidipriliku za ekonomskom i demografskomekspanzijom na Istru i Dalmaciju, koje idalje u notezima čak i vladajućih talijanskihpolitičara slove kao talijanske zemlje.Nastavlja seDavor DijanovićTrideset misli i porukaAntuna Gustava MatošaAntun Gustav Matoš (Tovarnik,13. lipnja 1873. – Zagreb, 17.ožujka 1914.), Bunjevac, svojim jenovelama, pjesmama, feljtonima, esejima,putopisima i književnim kritikama zaslužioepitet najznačajnije osobnosti hrvatskemoderne. Književna struka jednoznačna jeu ocjeni kako bez Matoševa stvaralaštvana području kritike, proze i poezije hrvatskaknjiževnost ne bi bila onakva kakvu ju danaspoznajemo. Upravo je Matoš, uz EugenaKumičića, naš najznačajniji francuski đakdruge polovice19. i početka 20 st., bio tajkoji je hrvatsku književnost lišio uskogrudnogprovincijalizma i prožeo tadašnjimeuropskim strujanjima. Matošev utjecaj nahrvatsku inteligenciju bio je toliko snažan daga možemo usporediti s utjecajem kojega jesvojedobno imao dr. Ante Starčević, čiji jeMatoš bio vjerni sljedbenik.Iako je uglavnom poznato da je Matošbio izrazito domoljubnog, nacionalističkogusmjerenja – pa tako vjerojatno nema pismenijeosobe koja nije pročitala njegoveantologijske domoljubne pjesme kao što su„1909” ili „Pri svetom kralju” – njegove opservacijeo društvenim, političkim i kulturnimpojavama u tadašnjoj Hrvatskoj i Europinešto su slabije poznate širemu čitateljstvu.Na političkome planu, premda nije bio članniti jedne političke stranke, Matoš je slijediooštru liniju Ante Starčevića i Eugena Kvaternika.Hrvatski nacionalist i veliki poklonikfrancuske kulture i umjetnosti, poklonik oneduhovne i kulturne Europe koju je današnjaEuropska unija stavila u zapećak, Matošje bio utjelovljenje najpozitivnijih obilježjahrvatskog nacionalizma, koji je oduvijek bioeuropske orijentacije.Kao sljedbenik pravaštva te vrstan estet,stilist i polemičar, Matoš je napisao i nekeod najboljih stranica hrvatske političke idruštvene publicistike. Njegove misli oHrvatskoj, njezinim političarima i inteligenciji,o hrvatskome mentalitetu, o uzrocimahrvatske nesreće i propadanja, o odnosuHrvatske prema Europi, odnosu Hrvatai Srba, kao i drugim političkim, kulturnimi društvenim pojavama i danas su tolikoaktualne, da bi čitatelj ne poznavajući imeautora lako mogao zaključiti kako ih jenapisao neki naš suvremenik. Upravo zbogaktualnosti, poučnosti i svježine koju mislilegendarnoga AGM-a i danas imaju iznosimmaleni dio iz te nepresušne duhovneriznice.U nastavku se može pročitati tridesetmisli i poruka Antuna Gustava Matoša, kojedonosim na temelju knjige „Kristali duha.Misli i pogledi Antuna Gustava Matoša”,koja je 2004. objavljena u nakladi Školskeknjige. Knjigu su uredili velikani hrvatskekulture dr. Mate Ujević i akademik DubravkoJelčić.O domovini„Jer što je domovina? Svakako nijenarod – narod bez zemlje, kao ni zemljašto nije zemlja bez naroda. Otimač zemljeubio je narod, kao što je pobjeditelj narodaupropastio zemlju. Dok se prije kod narodnoguništenja upotrebljavala ova drugametoda – tlačenje i direktno ratovanje protinarodu – danas, u vrijeme humanitarnih iantimilitarističkih licemjernih fraza, shvatase pitanje narodno kao ekonomsko, upravoagrarno, jer se uviđa da je lakše narodupropastiti lišavajući ga zemlje no lišavajućimačem zemlju naroda. Turci usuprot svimužasnim anarhijama ne uništiše vjekovimabalkanskih kršćana, jer ih u potrebi kmetskihseljaštva ne mogahu učiniti iskorjenjenicima,rajom bez zemljišta. Prus otimaPoljaku zemlju, jer zna da je i u ropstvupoljačka zemlja narod poljački. Cijeli napormadžarske duge i podmukle navale protinama ima isto obilježje trganja hrvatskognarodnog korijena iz hrvatske zemlje. Prometna,financijska, eksponentska njihovapolitika ide za tim da Hrvat postane kraljIvan bez zemlje. Slavoniju su nam prekolatifundija dotepenih ili izrođenih spahija,pa preko ungarošvapskih i pravoslavnih, unehrvatskom duhu odgojenih kolonija skoroveć pregazili, stegnuvši našu otimanu zemljutaktikom prometnih pruga, te izmeđuPešte i Rijeke ne može Hrvatska imatiindustrijskog i trgovačkog središta. Stvaranjemsarajevskog ekonomskog centra Hrvatskaje ekonomski takoreći upropaštena ibudemo li dalje goloruki gledali te realnenevjerovatnosti, mi smo za 50 godina narodbez zemlje, tj. mi nismo više narod, jer postadosmoslijepci bez zemlje” (str. 101.).O Europi„Vi dobro znate, da je ponajveća našastrast Evropa, Zapad, Evropa umjetnosti,znanja i slobode, pa ako danas slušamos poštovanjem svaki novi zvuk te velikekulturne simfonije, ne radimo li isto, što sučinili najbolji naši literarni prethodnici? Minismo samo Hrvati; mi smo i Evropljani, ikad je najveća Evropa upravo ona, koja jemanje Kina u kulturnom pogledu, što dami svoju glupost i indolentnost upašemomanastirskom ekskluzivnošću? Zar nije idomovina obrazovanja g. Šegvića izvanHrvatske, u antinacionalnom, papskom, latinskomRimu? Nije li Carlyle đak njemački,Nietzsche francuski, Taine engleski kaoVoltaire, Montesquieu i Lessing. Nisu liknjiževne struje u Evropi, o kojima takoprezrivo besjedi naš kritičar, cirkulacijaevropske krvi, putovanje velikih misli iznaroda u narod? Nijesu li i naši ‘stari’ imitatorii učenici Evrope, većinom Njemačke,đaci Evrope drugoga ranga, dok mi, upravoja, više simpatišem Francuskoj i Engleskoj”(str. 120.).Nastavlja sePriredio: Davor Dijanovićmjesečnik br.1019

Pučka1878KasinaHrvatski jezik, uporabiti povijesne činjeniceU RALJAMA POLITIKEA što je narod bez jezika, toga glavnoga oruđa kulture?Ukoliko nema jezika – nema ni narodaHrvatsku javnost zaokupirala je vijesto promjenama imena dosadašnjihministarstava, pa tako nekadašnjeMinistarstvo zdravstva i socijalneskrbi postaje Ministarstvo zdravlja, čime jezapravo nazivom izjednačeno onim institucijamaSrbije i Bosne i Hercegovine, dokMinistarstvo znanosti, obrazovanja i športapostaje Ministarstvo znanosti, obrazovanjai sporta. Prva je na ove promjene u znanstvenimkrugovima reagirala poznata hrvatskajezikoslovka, Sanda Ham, profesoricaFilozofskoga fakulteta u Osijeku. Međutim,u javnosti su se umnogome pojavili oni kojitvrde kako profesorica pretjeruje, kako sepažnja posvjećuje potpuno nebitnim stvarima(dok država grca u gospodarskimproblemima) i kako zapravo nema nikakvepotrebe razglabati o promjenama dvajuministarstava, i čak štoviše, o samo jednojriječi, ili pak o samo jednom slovu, kada jeu pitanju sport/šport. Takvi pojedinci smatrajuda se “nebitnim“ stvarima odvraća odonoga “bitnoga“. No, što je zapravo bitno ilinebitno i što se krije iza promjena nazivahrvatskih ministarstava da bi se saznalomora se posegnuti u dublju srž problema.Na svojevrstan protest (“protešt“) SandeHam vrlo su brzo reagirale Snježana Kordići Dunja Brozović-Rončević. I dok Brozović-Rončević navodi kako ministarstvo športanije bilo spornoga naziva te ga stoga nijebilo potrebno ni mijenjati, Snježana Kordićtvrdi drugačije – ono što je proširenijeto je i standard. Međutim, kada je u pitanjuznanost, a pogotovu jezikoslovlje (tim višehrvatsko jer je umnogome uvjetovano političkimkarakterom), stvari nisu nimalo jednostavne.No kada se tu nađe jezikoslovackoji tvrdi da je hrvatski jezik isto što i srpskijezik, kao što to tvrdi S. Kordić, stvari sujoš opasnije. Činjenicama treba pogledatiargumentirano i povijesno u oči. Tvrditi daje hrvatski jezik isto što i srpski jezik u potpunostije netočno, a takva naklapanja sežudaleko u prošlost.Prije svega važno je reći da hrvatski jeziknikako ne može biti isto što i srpski jezik jerje hrvatski jezik puno ranije normiran nego li12je to bio slučaj sa srpskim jezikom. O tomeje svojevremeno za „Vijenac“ (2010.) govorioi povjesničar Stjepan Krasić, a o čemuje pisao i u svojoj knjizi „Počelo je u Rimu“.Naime, dok je hrvatski jezik bio u tijekunormiranja i postigao veliki međunarodniugled, srpski je jezik još bio u povojima, onje bio, kako navodi Krasić, u crkvenoslavenskimpovojima iz kojih se tek početkom 19.st. počinje oslobođati. No do tada, hrvatskise jezik već navelike izučavao na brojnimeuropskim sveučilištima, tj. na onima uBologni, Padovi, Parizu, Beču, Valenciji,Madridu itd., a i sami papini poslanici nazivajuga, nakon provedenih istraživanja, najljepšimi najslađim jezikom (lingua croatica)i to u prilikama kada se tražio prikladan jezikza tiskanje crkvenih knjiga za sve slavenskenarode. Međutim, nekima nisu dovoljneni povijesne činjenice da ne bi tvrdili kakoHrvatima zapravo srpski lingvist Vuk StefanovićKaradžić nije stvorio i dao jezik (?!).Kao glavnu tezu koja bi tome išla u prilognavode Bečki književni dogovor iz 1850.godine na kojemu su predloženi Vukovijezični prijedlozi, primjerice onaj o pisanjuimeničkoga genitiva množine za koji nalažegramatički morfem –a, i sada dolazimo doonoga još u ovom slučaju bitnijega –zalaganjekod problema pisanja slogotvornogar gdje se zalaže za bilježenje bez prethodnogavokala jer, navodeći, narod takogovori, književnici istočnoga vjerozakonatako pišu, tako pišu i Česi, a i mnoge slavenskeknjige na glagoljici tako su pisane.Snježana se Kordić upravo poziva na ovopravilo – piši kako narod govori, zaboravljajućipri tome da su Srbi nakon Bečkog književnogdogovora nastavili pisati ekavicom(temeljenoj na šumadijsko-vojvođanskomnarječju) dok su Hrvati i poslije dogovorapisali brojne rasprave o jezičnim pitanjima.Bečki književni dogovor nije bio ispoštovan,mada se u laičkim krugovima smatra drugačije,i čak štoviše, da je tada sam LjudevitGaj s Karadžićem u Beču „kovao“ hrvatskiili srpski jezik. Takva je tvrdnja netočna jerLjudevit Gaj nije ni bio na Bečkom književnomdogovoru. Također, na njemu se nijeni moglo stvoriti nešto što već postoji. I onotakođer vrlo bitno – Ljudevit Gaj nije pisaohrvatski pravopis nego slovopis, što nikakonije isto!Naime, Hrvati su u prošlosti za bilježenjesvoga jezika stoljećima upotrebljavali različitapisma, od glagoljice preko bosančicedo latinice sve dok istu nisu prihvatili. Nonisu se svi glasovi uvijek bilježili jednako,a do reforme se Ljudevita Gaja Hrvati služerazličitim slovopisima, što u uvodu Hrvatskogapravopisa (2010) akademik StjepanBabić izvrsno objašnjava. Na jugu su seHrvati uglavnom ugledavali na talijanskinačin pisanja, a na sjeveru na madžarskidok su istovremeno nalazili i vlastita rješenja.No ilirci uspjevaju ujediniti sve Hrvateu slovopisu Ljudevita Gaja koji će kasnijedoživjeti preinake. Gaj je u prvoj polovici 19.stoljeća imao dvije grafijske reforme, a njegovoje najpoznatije djelo „Kratka osnovaHorvatsko-slavenskog pravopisanja polegmudroljubneh narodneh i prigospodarnehtemeljov iz’rokov“. Upravo zbog omaške unazivu s današnje perspektive (to se prijenije znalo) smatralo se da je Gaj napisaopravopis. Međutim, to nipošto nije reformapravopisa već isključivo reforma grafije. Noreforma nije zaživjela, napušta ju i sam Gaj.Druga je reforma temelj današnje grafije, adogodila se 1835. godine u članku koji sezvao „Pravopis“ i koji je objavljen u „Danici“– kulturnom prilogu „Novina Horvatskih“.Stare dijakritičke znakove, koje je nekoć pouzoru na Vitezovića pisao s tildama, zamjenjujedanašnjim dijakritičkim znakovima(č, ž, š), a uvodi i dvoslove za (lj, nj, dj, gj)pišući ih s / budući da je točku kasnije uveoTomo Maretić.A upravo je Tomo Maretić odstupio odonoga što je nalagala zagrebačka filološkaškola – štokavština je temelj hrvatskogajezika, a nadogradnja su ostala hrvatskanarječja – čakavsko i kajkavsko. Dakle,hrvatski su lingvisti okupljeni oko zagrebačkefilološke škole dopuštali elemente izostalih dvaju hrvatskih narječja, dok Maretićnije dopuštao ništa osim štokavskoga nazivajućisve ostalo provincijalizmima.mjesečnik br.101

1 0 1Siječanj 2012Ovo je bilo izričito nepovoljno za hrvatskijezik jer se zanemario korpus starih hrvatskihknjiževnika (pa time i jezik) MarinaDržića i Ivana Gundulića (u čijem se slučajučak toliko daleko otišlo da su prošlegodine od strane „Matice srpske“ uvršteniu korpus srpske književnosti) te Šiška Menčetića,Ksavera Šandora Gjalskoga i ostalihi upravo će Maretić u Zagrebu 1899. godineobjaviti svoju „Gramatiku i stilistiku hrvatskogaili srpskog jezika“ tvrdeći da se novoštokavskiknjiževni jezik ne može kodificiratina osnovi jezika djela hrvatskih pisaca pronalezećiuzor u srpskim djelima Karadžića iDaničića. Maretićeva će gramatika doživitioštre kritike već tada.Jezični unitarizamUbrzo nakon toga Hrvati ulaze u KraljevinuJugoslaviju kada se javlja do tadanajjači jezični unitarizam. Državno tijelo„Ministarstvo prosvete KSHS“ tiska brošuru„Pravopisno uputstvo za sve osnovne,srednje i stručne škole“, a u naputku sudana pravopisna pravila na temelju kojih seočekivao napraviti cjeloviti temeljni pravopiskoji će biti zajednički i Hrvatima i Srbima.Što je to zapravo značilo? Laički rečeno –jedan jezik – jedan narod, i to srpski, a štoće kasnije, Novosadskim dogovorom, jošviše izići na vidjelo. Dakle, ovim se naputkomnalagao jedan jezik u dvjema varijantama– ekavskog i ijekavskog tipa. Tražilose da se napravi jedan pravopis za Srbe uSrbiji i drugi za Hrvate u hrvatskim školamau Hrvatskoj na osnovi tih uputa i kratkihpravopisnih pravila. Naputak je nalagao dase oba pravopisa moraju što više približitiKaradžićevim postavkama, odnosno fonetskomnačelu „piši kako govoriš“. Srpskijezikoslovac Aleksandar Belić 1929. godineizdaje „Pravopis srpskohrvatskoga jezika”,općepoznat i kao „oktroirani pravopis” kojiće na snazi biti sve do 1939. godine.Hrvatski je jezik odrednicanaroda – hrvatskoganarodaOdmah po raspadu Nezavisne DržaveHrvatske mijenjaju se i tadašnji jezični priručnici,no najradikalniji će se jezični unitarizamprovoditi pedesetih i šezdesetih godina.Naime, 1953. godine „Matica srpska“ izNovoga Sada organizira anketu o pitanjima“hrvatsko-srpskoga jezika“. No ta je anketazapravo uvod u zlokobni Novosadski dogovor(1954.) koji je nalagao da treba izraditijedan jedinstveni pravopis, dakle jedan uSrbiji, jedan u Hrvatskoj, jedan na ćirilici,jedan na latinici imajući na umu pri tomeda je “hrvatsko-srpski“ jedan jezik s dvjemapotpuno ravnopravnim varijantama: hrvatskomu Zagrebu (ijekavski) te srpskom uBeogradu (ekavski). Novosadskim se dogovorompokušalo stopiti dva jezika u jedan,mjesečnik br.101toliko ih približiti da bi se govorilo o jednomjeziku i to uvođenjem leksičkog sadržaja kojihrvatskom jeziku nije svojstven. Vrlo brzopo Novosadskom dogovoru 1960. godineizlazi pravopis, jedan u Novom Sadu, tejedan u Zagrebu. No ono što se dogodilonije bilo ni malo u duhu hrvatskoga jezika itobožnjeg demoktratskog dogovora budućida dolazi do posrbljivanja korpusa hrvatskihriječi. Jugoslavenska akademija znanosti iumjetnosti godine će 1965. raditi na rječnikuhrvatsko-srpskoga jezika u kojemu će cijelikorpus hrvatskih riječi biti uklonjen. Hrvatskiintelektualci, jezikoslovci i znanstvenicito nikako nisu mogli prešutiti jer je unitarizacijadosegnula toliku razinu opasnosti pohrvatski jezik da je u ono vrijeme zahtijevalaradikalan potez, bitan po spas hrvatskogajezika. Reakcijom hrvatskih lingvista, znanstvenika,rodit će se „Deklaracija o nazivui položaju hrvatskog književnog jezika“(1967.) kojom se tražilo da se Hrvatimadopusti da pišu na svom jeziku. Deklaracijaje izdana u „Telegramu – jugoslavenskimnovinama za društvena i kulturna pitanja“,dana 17. ožujka 1967. godine; godina VIII.– broj 359. Sama po sebi Deklaracija jevrlo kratka, no odjeknula je poput gromau pustinji. Nemoguće je pisati o njoj, a nenavesti jedan od njezinih ključnih dijelova:„Dosadašnja ustavna odredba o “srpskohrvatskomodnosno hrvatskosrpskom jeziku”svojom nepreciznošću omogućuje da se upraksi ta dva usporedna naziva shvate kaosinonimi, a ne kao temelj za ravnopravnosti hrvatskog i srpskog književnog jezika, jednakomeđu sobom, kao i u odnosu premajezicima ostalih jugoslavenskih naroda.Takva nejasnoća omogućuje da se u primjenisrpski književni jezik silom stvarnostinameće kao jedinstven jezik za Srbe iHrvate. Da je stvarnost zaista takva, dokazujumnogobrojni primjeri, a među njimakao najnoviji nedavni Zaključci pete skupštineSaveza kompozitora Jugoslavije.Ti su zaključci objavljeni usporedno usrpskoj, slovenskoj i makedonskoj verzijikao da hrvatskoga književnoga jezikauopće nema ili kao da je istovjetan sa srpskimknjiževnim jezikom“. Dakle, samo jeiz ovoga kratkoga odjeljka jasno – nemaspomena hrvatskoga jezika, naziv “srpski“istovjetan je hrvatskom koji se uopće nekoristi. On je bio izbrisan. A što je narod bezjezika, toga glavnoga oruđa kulture? Ukolikonema jezika – nema ni naroda, a državutek ne treba ni spominjati. Deklaracija jepodnesena Saboru Savezne RepublikeHrvatske (SRH), Saveznoj skupštini SavezneFederativne Republike Jugoslavije(SFRJ), te cjelokupnoj javnosti. No najgoreje tek uslijedilo. U „Vjesniku“ je 22. ožujkaosvanuo veliki naslov „Deklaracija naišlana opravdanu osudu javnosti“ s podnaslovom„Izvršni komitet upućuje oštru kritikučlanovima SK koji su sudjelovali u njenomdonošenju i ističe njihovu političku odgovornost“.Sabor SRH vrlo je brzo reagiraote je Prosvjetno-kulturno vijeće zaključiloda je objavljivanje Deklaracije dalo maha„šovinističkim, unitarističkim i birokratskimsnagama koje su je prihvatile kao dobrodošluzastavu u svojoj borbi protiv socijalizma,demokratizacije i izgradnje društvasamoupravljača“ ne skrivajući niti malosvoje ekstremno radikalno mišljenje kakoje Deklaracija nanijela ogromnu štetu institucijamahrvatske kulture koje su se našlemeđu potpisnicima. Odmah potom uslijedioje progon hrvatskih znanstvenika, njihovazatvaranja, otkazi i ostale mnogobrojnetorture. I opet su hrvatski lingvisti naišli nazid, te je i 1971. godine povijest ponovljena.Pravopis Stjepana Babića, Božidara Finkei Hrvoja Moguša izdan je po prvi puta uLondonu („Londonac“), jer je u Jugoslavijinjegovo izdavanje bilo zabranjeno zbogizraza „hrvatski“ u nazivu. U Karađorđevuse održava 21. sjednica CKSKJ na kojojje donesena odluka da se zabrani i ovajpravopis te da se politički progoni sve potpisnikeDeklaracije. Primjerci se pravopisauništavaju, cijela je naklada tog fototipskogizdanja uništena, no hrvatski će lingvistinastaviti s radom i pisanjem hrvatskih priručnika.Godine 1973. Težak i Babić izdaju„Pregled gramatike hrvatskoga jezika“, noi on je zabranjen dok su ga poneki, rijetkiučitelji, koristili interno. Tek će 1991. godinebiti završen veliki akademijin projekt,poznat pod nazivom „Velika akademijinagramatika“, a obuhvaća tri knjige: Babićevu„Tvorbu riječi u hrvatskom jeziku“ (1986.),Katičićevu „Sintaksu hrvatskog književnogjezika“ (1986.), te Mogušev „Povijesni pregled,glasove i oblike hrvatskog književnogjezika“ (1991.), što je zapravio bio treći diote velike gramatike.Dakle, s današnje perspektive, kada sesve uzme u obzir, a čemu je dokaz i ovajuistinu kratak povijesni pregled, jasno jeda je problem jezika bio problem političkenaravi. On je bio samo jedan od instrumenatapreko kojega se nastojalo učinitinemoguće, tj. unitarizirati dva naroda i dvajezika, a na štetu Hrvata i hrvatskoga jezika.“Srpsko-hrvatski jezik“ politički je konstrukt,kao što je bila i Jugoslavija. Hrvatski je jezikodrednica naroda – hrvatskoga naroda, ion postoji otkako postoji naroda, pa s obziromna to da je hrvatski narod neponovljivai neizbrisiva povijesno-civilizacijskačinjenica, onda je to dakako i njegov jezik– hrvatski jezik. Vidljivo je prema tome, daproblem slova s/š nije samo problem jednogaslova, on je puno dublji i za sobompovlači mnogobrojna pitanja.V.L.13

Pučka1878KasinaDa se zna i ne zaboravi (7)SUBOTICA IBUNJEVCIPovijest je učiteljica života a malo pazimo na nju. Mnoge bi se neugodnostimogle izbjeći, kad bi ljudi imali pred očima povijest, pa iz nje zaključivali nasadašnjost i budućnost.Dvanaesti je čas da se složimo. Zbog toga moraju nestati svi sitni računipojedinaca, sva malena nepravda, sve što nas razjedinjuje i slabi. Svatkotko ometa narodnu slogu zbog svojih računa, ubija sam sebe. Budućnost jeHrvata – Bunjevaca samo u složnom radu sviju nas.Naša sloboda hrvatskavikla priroda nijebila zadovoljnasa privilegijamagradskim, nego jetežila za potpunomslobodom. Toga radišalje bunjevačkaSubotica izaslanstvoza izaslansvo u Bečkraljevskoj komori, štoviše i samoj kraljici.Bunjevci su učinili sveda njihova bila Suboticapostane slobodnimkraljevskim gradom.I postala je ustrajnimradom, radom i žrtvamaBunjevaca.U to doba ogromnaplaćena je i ne iskazanasvota. Ali su Bunjevciisplatili do poslednjekrajcare i tako otkupiliatar svoje Subotice.Novim povlasticamaslobodnog kraljevskoggrada dobila je Suboticajoš više prava, ali i silneterete.14PRVO POGLAVARSTVOSLOBODNOG KRALJEVSKOGGRADAŠesta točka kraljevskog privilagijadozvoljava izabranim građanima slobodnogkraljevskog grada Subotice, da poobičajima slobodnih kraljevskih gradovamogu na dan sv. Terezije 15. listopada slobodnobirati gradski magistrat: jednog suca(načelnika) na dvije godine i 12 senatoradoživotno, kao i ostale gradske činovnikei službenike. Svi oni moraju biti rimokatoličkevjere. (Iványi I.: Szabadka törtèneteI. sveska)Prvi izbori gradskog magistrata obavljenisu 21. rujna 1779. godine poslije prvesvete mise, kojoj su svi prisustvovali. Izabranoje 60 općinara, kojih imenik nisamnažalost uspijo pronaći. Prvo je izabranopoglavarstvo ovo: Gradski sudac: LukaVojnić. Senatori: Josip Mamužić, TomaRudić, Petar Jozić, Šimun Prćić, Ilija Poljaković,Ivan Sučić, ujedno i gradski kapetan,Šimun Romić, Adalbert Kopunović, StjepanKujundžić, Grgur Kopunović, MartinMamužić i Nikola Szaghmeisszter. Velikibilježnik: Antun Parčetić, inžinjer Karlo L.Kovač, fiškal: Adalbert Marković. (Arhivgrada Subotice)Novi sudac je u crkvi položio zakletvu,zatim je slijedio svečani „Tebe Boga hvalimo“(Te deum). Iza toga je sjajan objedkod izaslanog kraljevskog komesaraAndrije Vlašića.PRVI „PULGERI“Poslije svečanog proglašenja kraljevskihpovlastica kraljevski komesar AndrijaVlašić primi i zaprisegne 4. rujna 1779.godine sav senat, izabrane općinare, 118plemića i još nekoje viđenije stanovnike izanatlije za prve slobodne građane slobodnogi kraljevskog grada Subotice, a sa svimpravima i povlasticama.Slijedećih dana sve do 11-tog rujna primaoje i zaprisizao kraljev komesar noveslobodne građane tako da je broj prvih slobodnihgrađana 1779. godine iznosio 720.Po narodnosti je bilo Hrvata – Bunjevaca542, Srba 37, druge narodnosti (Slovaci,Mađari, Švabi) 141. (Iványi I.: Szabadkatörtènete I. i II. sveska).BUNJEVAČKA SUBOTICAU Subotici u stara vremena Hrvati- Bunjevacisu bili dakle u ogromnoj većini. (I danassu u većini! Opaska slagara). Po pravdi izakonu vladali su i upravljali svojim gradom.To nam najbolje svedoči imenik gradskihpoglavara. Neka vide i unuci, da njihovi djedovinijesu samo prosti težaci nego i poglavarigrada.Gradski suci za vrijeme varošice od 1743.– 1778. godineOd 31. srpnja 1743. i 44. godine StjepanVojnić, 1745. i 46. godine Grgur Križanović,1747. Mihovil Baćin, 1748. i 49. godineToma Rudić, 1750. i 51. godine Ivan Vojnić,1752. Grgur Križanović, 1753. Toma Rudić,1754. i 55. godine Luka Vojnić, 1756. i 57.godine Petar Mukić, 1758. i 59. godine IvanVojnić, 1760. i 61. godine Jeronim Vuković,1762. i 63. godine Luka Vojnić, 1764. i 65.godine Toma Rudić, 1766. i 67. godine JosipVizin, 1768. i 69. godine Jeronim Vuković,1770. i 71. Luka Vojnić, 1772. i 73. godineJosip Mamužić, 1774. i 75. godine PetarJozić, 1776. i 77. godine Luka Vojnić, 1778.godine Josip Mamužić. (Iványi I.: Szabadkatörténete II. sveska).Nastavlja seIz knjige: Subotica i BunjevciIve Prćićamjesečnik br.101

101Siječanj 2012mjesečnik br.101Biskup Lajčo Budanović bio je agilnisljedbenik hrvatskih preporodnih idejabiskupa Ivana Antunovića.Lajčo Budanović je 14. siječnja 1934.osnovao Subotičku Maticu, vjersko-kulturnuustanovu, u kojoj je, i oko nje, sva hrvatskadruštva (Katolički krug, Momačko kolo)povezao i udružio, radi čuvanja i održavanjanarodnog i vjerskog identiteta Hrvata uSubotici i Bačkoj. Subotička matica uspjelaje nadići podiljenost i grupašenje te povezatisve bačke Hrvate, i Bunjevce i Šokce,u jednu cjelinu te produbiti svijest o zajedničkojpripadnosti hrvatskom nacionalnomkorpusu. Odgaja ih u ljubavi prema svomenarodu i ističe krvne veze, zajednički jezik iistu vjeru koje ih međusobno povezuju.Osnovao je brojne institucije i organizacije,a uspostavio je 26. lipnja 1933. i svojuZadužbinu, radi stvaranja materijalno-novčarskeosnovice za rad hrvatskim ustanovamai udrugama. Istu Zadužbinu je Budanovićutemeljio crkveno-pravno 1941., norat i poraće u komunizmu (nacionalizacija)su omele registriranje te Zadužbine na civilnompravnom području, tako da je valjanoutemeljena samo za crkveno-pravno područje.Među njegovim željama je bila i tada sljednici ove Zadužbine, čim to budemoguće, ostvare utemeljenje i na civilnompravnom području.Nedvojbeno je da je Zadužbina zabiskupa Budanovića bila važna i da ju jesvakako htio kao pravnu osobu, ne samona crkvenom, nego i na građanskom pravnompodručju. Ono što je u nju unio kupioje vlastitim sredstvima. Htio je da zadužbinasluži u humano-prosvjetne svrhe i za vjerskirast hrvatskog naroda na području Administraturekojoj je bio na čelu.Biskup Lajčo Budanović bio je istinskičovjek Crkve, pravi pastir, vizionar i velikidobrotvor svojega hrvatskoga naroda kojiživi na ovim prostorima. Očito da je smatraoda su vjernici Mađari i Nijemci u boljempoložaju od Hrvata s obzirom na kulturnoprosvjetnii gospodarski život, s obzirom naprosvjetne i odgojne ustanove za mladež tes obzirom na tisak.Budući „da su Bunjevci vazda bili virnadica svete katoličke Crkve i odličan ogranakvelikoga hrvatskoga naroda“ te da su krozpovijest uspjeli opstati samo zahvaljujućutome, biskup Lajčo Budanović držao je dasu katolički odgoj te njegovanje vlastitognacionalnog hrvatskog nacionalnog indetitetakroz kulturno-povijesni rad s mladimgeneracijama od vitalne i presudne važnostiza budućnost i opstanak naroda kojemuje i sam pripadao. Snažno je, zato, osjećaopotrebu hrvatske katoličke gimnazije,potrebu snažnijeg i organiziranijeg kulturno-prosvjetnograda te vjerske formacijemladih generacija hrvatskog naroda i snažnijegpovezivanja, okupljanja i organiziranjavjernika laika. Osjećao je da se navedenomože ostvariti samo ako, osim izuzetnogpastoralnog i razvijenog crkvenog životaunutar župnih zajednice, postoje i snažne,stabilne te dobro organizirane kulturno-prosvjetneinstitucije koje svojim programima iradom okupljaju mlade generacije. Zato je„Zadužbina biskupa Budanovića“ bila jednaod najvažnijih, a možda i njegov životni projekat.Svojom „Zadužbinom biskupa Budanovića“želio je postići više ciljeva:1. Stvorio je dugoročne preduvjeteza rast Bunjavaca (a) kao sinova i kćeriKatoličke crkve kao što su bili njihovi preci(odnosno što je naznačio u Osnovnomlistu zadužbine „za širenje katoličke vjerei kršćansku naobrazbu svoga naroda“) te(b) za rast svoga naroda u vlastitom kulturnomi nacionalnom indetitetu, u kojemumože rasti ukoliko odgaja mladu intiligencijuu hrvatskoj katoličkoj gimnaziji, njegujućijedinstvo svih (i bunjevaca i Šokaca)te zajedništvo sa ostalim granama unutarhrvatskog narodnog bića.2. „Zadužbina biskupa Budanovića“je na liniji promicanja udruženog i organiziranogdjelovanja vjernika laika na dugestaze.3. Stavio je naglasak na rad s mladomintiligencijom. A upravo je rad s mladomintiligencijom (s mladima: s učenicimai sveučilištarcima) bio tajna uspjehaNaš narod je prošao kroz stoljetneborbe i patnje, i nitko ih nije mogaospriječiti da sačuvaju svoje podrijetlo.Moramo biti ponosni na velikezasluge naših djedova i otaca, kojesmatramo bitnima za našu povijest ...Kroz povijest prodefiliralo je mnogopovijesnih ličnosti Bunjevaca, nekeod njih su znane samo nama, neke odnjih su poznate i diljem svijeta...Subotička matica uspjela je nadićipodiljenost i grupašenje, te povezatisve bačke Hrvate, i Bunjevce i Šokce,u jednu cjelinu, te produbiti svijest ozajedničkoj pripadnosti hrvatskomnacionalnom korpusu. Odgaja ih u uljubavi prema svome narodu i ističekrvne veze, zajednički jezik i istuvjeru, koje ih međusobno povezuje.Poznati BunjevciBudanovićhrvatskog katoličkog pokreta (dakle međuHrvatima) i uopće organiziranog djelovanjakatoličkog laikata i drugih katoličkih narodapočetkom dvadesetog stoljeća. BiskupBudanović nastoji osnažiti i osigurati vjerskuizgradnju mladih te upoznavanja kulturevlastitoga hrvatskoga naroda. Mladuinteligenciju nastoji senzibilitirati za socijalnuproblematiku. Nasuprot sve snažnijimliberalnim strujanjima, promiče katoličkitisak i preko njega želi čuvati moralnost unarodu te kritičko-proročkom analizom zbiljautjecati na javno mnijenje svoga naroda isvoje sredine. Specifičnim crkvenim radomi doprinosom nastoji pridonositi borbi zapolitičku slobodu i samostojnost hrvatskognaroda.4. Zadužbinom, kojom je osiguravaoizvore finansiranja za rad „Subotičkematice“ radio je na osiguranju predpostavkiza prisutnost hrvatske katoličke intiligencijete sposobnih i čestitih Hrvata katolika udruštvenom životu te na promicanju kršćanskihvrednota u društvenom, kulturnom,gospodarskom i socijalnom životu vlastitesredine. Njegovanje kulturnog života, prosvjetena hrvatskom jeziku i vlastitog nacionalnogindetiteta te suradnju na socijalnomi gospodarskom planu ne znači povlačenjeu sebe i zatvorenost za druge (autoizacijuu određeni geto), nego predpostavke zaplodniju suradnju i zajedništvo sa drugimnarodima i njihovim kulturama (danas tonazivamo kulturnom autonomijom). Ta prisutnostpromiče zdravu suradnju i uzajamnopodržavanje između pripadnika hrvatskognaroda, ali i otvorenost prema svima skojima suradnja ne ugrožava inerese vlastitoganaroda (nego može biti blagotvorna).Pritom u svemu želi poštivati konkretnodržavno zakonodavstvo, na dobro vlastitoganaroda ali i svih ostalih žitelja državas kojima zajedno živi i surađuje.„Zadužbina biskupa Budanovića“je dragocjena baština današnjegeneracije hrvatskog naroda napodručju nekadašnje Administrature,a danas Subotičkebiskupije. No, „Zadužbinabiskupa Budanovića“ je injihova velika obveza teizazov za njih da složnoujedine snage i budu jedinstveni,da sve učine kako bibila vraćena imovina zadužbinekoja je bila nacionaliziranakomunističkim zakonom o nacionalizacijite kako bi se napokonostvarili mudri planovi i vidovitiprojekti o kojima je biskup Lajčo Budanovićsanjao kad je osnivao „Zadužbina biskupaBudanovića“.Nastavlja seIz knjige “ Zbornik radova o biskupuLajči Budanoviću”15

Pučka 1878KasinaMaškarani ObičajiPOKLADE KOD PRIMORSKIH BUNJEVACAKrivoga PutaBudući je vrijeme maškaranihobičaja-poklada, koristim priliku dao njima progovorim na stranicamaVašeg cijenjenog lista-Glasnika.Poznato je više naziva za razdoblje prijeuskrsnog posta a to su: karneval, mesopust,poklade i fašnik. Maškarano razdobljezapočinje poslije Sveta Tri Kralja i traje doČiste srijede ili Pepelnice.U prošlosti su pokladni - mesopusniobičaji imali magično značenje.Prerušavanjem i maškaranjem trebalo jeotjerati zimu, demone i zle sile, odnosno timritualima odbiti njihovo negativno djelovanjena ljude, stoku, domove i usjeve, te takostvoriti povoljne prilike za dolazak proljeća ipreduvjete za uspješno poljodjelstvo.Maškarani–pokladni običaji značajan sudio bogatstva pojedinih naroda i krajevakao dijela nematerijalne kulturno-povijesnebaštine, tradicije i identiteta. Danas oninemaju magijsko značenje, već u nekimmjestima uz tradiciju postaju, zabava ituristička atrakcija.I u Krivom Putu u ranijim razdobljimanjegove prošlosti tj. prije raseljenjaKrivopućana, do 60-ih godina 20.stoljećapokladni običaji su se organizirali i njegovali.Započinjali su nakon razdoblja božićnihblagdana, u kojima su se ljudi pridržavaju16propisanih pravila ponašanja i određenogreda, zatim slijedi razdoblje potpuno suprotnogponašanja – razdoblje pokladnog ludovanja,obilježeno uglavnom izokretanjemopćeprihvaćenih pravila.Uobičajeni naziv u Krivom Putu zaovo razdoblje u kojem se ljudi maskiraju iobilaze kuće po selima naziva se poklade,a maskirani likovi mačkare ili pokladnici. Uzove obićaje također je običaj na poklade ipeći domaće frite.Karnevalski običaji - poklade i kod primorskihBunjevaca Krivog Puta započinjalesu po završetku božićnog ciklusa, odnosnonakon blagdana Sveta tri kralja i blagoslovakuća. Završetak ovoga razdoblja uvjetovanje Čistom srijedom, koja je pomični blagdanzbog promjenjivog termina Uskrsa.Tijekom godina zabilježeno je najkraćerazdoblje trajanja poklada i to od 06.siječnja do 10. veljače, a najdulje do 17.ožujka, ukoliko je Uskrs pomaknut premazavršetku travnja.Dan kojim su najčešće mačkare obilazilesela je bila subota, te rjeđe nedjelja.Ujutro su se mačkare sastale prema prethodnomdogovoru u kući gdje su se oblačilei od kuda su kretale, te gdje su se isti dannavečer vraćale. Pri oblačenju sudionici susi međusobno pomagali. Na glavi su nosiliKarnevalski običaji- poklade i kodprimorskih BunjevacaKrivog Puta započinjalesu po završetkubožićnog ciklusa,odnosno nakonblagdana Sveta trikralja i blagoslovakuća. Završetak ovogarazdoblja uvjetovan jeČistom srijedom, koja jepomični blagdan zbogpromjenjivog terminaUskrsašešire ili šubare, a lice (ponekad namazanočađom) bi sakrili maramom ili mrežicom,poput zavjese s uzorkom ružica. Dodatnosu se okitili s raznobojnim krep papirom izrezanimu dugačke trake široke otprilike tricentimetra, koje su pričvrstili odostraga naodjeću, te su padale niz leđa.Također su sami izrađivali maske od kartona,a nakon polovice dvadesetog stoljećaponeki su kupovali i donosili plastičnemaske iz Senja, gdje su maškaranje ipokladni običaji bili veoma popularni, aliKrivopućani nisu odlazili u to vrijeme nasenjska maškarana događanja.Vođa je bio maskiran isto kao i drugi upovorci. Vođu su nazivali Mesopustom,a birali su ga budući sudionici povorkemeđusobno. Mesopust je bio jači muškaraci jedan od glavnih kriterija pri izboru bio jeda je blagoglagoljivi veseljak. Oblačio se užensku odjeću crne boje, a na glavi je imaocrnu maramu, brkove, a ukoliko ih i nijeimao napravili su ih od ovčje kože i vune.Tako obučen, imao je i metlu, a kad je povorkadošla u kuću, mijenjao je glas poputženskog.Ponekad su neke mačkare u povorciimale štapove ako bi slučajno došlo do sukobai tučnjave s stanovništvom po selima.Dolazak mačkara čuo se iz daleka jermjesečnik br.101

1 0 1Siječanj 2012su pravile veliku buku i to vikom, glazbomi pjevanjem. Kad je povorka došla predkuću, pjevali su i plesali, najčešće su pjevalibećarce i plesali polku ili valcer, ponekad isa domaćinom i ukućanima. Vrlo često suse slobodnije ponašali, prisutne ukućanedirali, štipali i obrušavali se vikom na njih.Takvo opsceno ponašanje bilo jekarakteristično za sve mačkare, a naročitonaglašeno bilo je u slučaju karnevalskeinverzije spolova. Inverzija spolova bila jenormalna pojava za vrijeme poklada.Vrlo često su se za vrijeme pokladamuškarci maskirali u žensku, a žene umušku odjeću. Muškarci su tada zaogrnuliplahte, koje su oblikovali poput suknje, odkrpa su napravili grudi. Ukoliko su imalibrkove, muškarci ih nisu brijali za ovu priliku,već su tada predstavljali brkate cure,iako im se u većini slučajeva lice ipak nijevidjelo jer su ga prekrili miljeom ili kakvommrežastom tkaninom. Prilikom oblačenja užensku odjeću muškarce su obično savjetovaležene i pomagale im u spremanju.Kada je takva povorka došla u nečiju kuću,muškarci preobučeni u žensku odjeću mijenjalisu glas. Cure su se također oblačile umušku odjeću. Obukle su hlače, a na glavustavile šešir. Iako im se lice nije vidjelo, uvećini slučajeva oblikovale su i nosile brkoveod ovčje kože i vune.Osim što su se zabavljale s ukućanima,mačkare su često znale napraviti raznenepodopštine, kao na primjer proliti neštoili zaprljati. Također su napravile sličnenepodopštine ukoliko ih nisu pustili u nekukuću, uz to objesili su nekakvu staru prljavukrpu na vrata ili nešto slično napravili, npr.znale su i s vanjske strane kućnih vratapostaviti kolac poprijeko na kućna vrata,tako da su ukućani morali iz kuće izlazitikroz prozor.Ipak, u takvim trenucima ukućani nisusmjeli reagirati na postupke mačkara.Ukoliko su im se ukućani usprotivili ili impokušali otkriti lica mačkare su ih mogleudariti štapom. Poznato je da mačkare uvrijeme poklada imaju sva prava i vlast.U povorci za obilazak sela najčešće jebilo pet do deset, čak petnaest do dvadesetljudi. Zajedno su išli cure i dečki, a u povorcisu mogli biti i oženjeni muškarci i udatežene, iako su one ipak rjeđe išle.Od likova u povorci ističu se vođa povorkekoji je određivao kuda se ide. Mačkaresu između sebe odabrale tko će biti Luca.To je mogao biti i muškarac i žena. Lucuse u povorci moglo prepoznati jer je imalakošaru i štap, a bila je obučena poputdrugih mačkara u bijelu plahtu, sa šubaromili kapom na glavi. Luca je sakupljala darovei nosila košaru s darovima. U košari je imalamalo papira i slame da se ne bi razbilajaja koja su sudionici maskirane povorkedobivali obilazeći sela. Ukoliko je to biomuškarac, trebao je biti jači da može nositidarove, a ukoliko su izabrali ženu ostali sudionicisu joj pomagali putem nositi košarumjesečnik br.101s darovima.U povorci su uvijek bili i glazbenici,obučeni kao i ostali pripadnici povorke.Najčešće su svirali harmoniku, usnu harmoniku- cintaru ili tamburicu.Kad je povorka došla pred nečiju kućurekli su «Dajte Luci što je pri ruci!», ukućanisu im tada najčešće davali jaja, kobasice,sir, špek, novce, a vrlo rijetko rakiju ili vino,jer su u tome uglavnom oskudijevali. Kadje u kući u koju su došle mačkare bila curaza udaju, ukućani su davali bolji komad slanine.Ljudi su uglavnom jedva čekali da imdođu mačkare, rado su im davali hranu idruge stvari, jer su vjerovali da će ako dođumačkare žito bolje roditi.Kada je obišla sva predviđena sela povorkamačkara se navečer vraćala u istukuću iz koje je to ujutro krenula. U toj kućipravili su jelo s prikupljenim namirnicama,a ono što bi nakon toga ostalo podijelili suizmeđu sebe.U kuću u kojoj je netko te godine umro ilibio bolestan, povorka mačkara nije odlazila.Također je bio običaj u Krivom Putu zapoklade izraditi lutku tako što su napunilistare hlače, čarape i majicu slamom. Lutkisu davali nadimak po nekome iz povorkeili iz generacije koji je ostalima inače biopredmet ismijavanja. Po pričanju starijihKrivopućana u pokladnoj povorci mačkaresu nosile u povorci slamom ispunjenulutku. Po nekim izvorima taj običaj se provodiootprilike tridesetih godina dvadesetogstoljeća. Na kraju pokladnog razdobljalutku su spaljivali i to kod Zadružnog doma,odnosno Župne crkve Gospe Snježne uKrivom Putu.Ovdje je prilika spomenuti i zanimljivobičaj na području Krivoga Puta u vrijemepoklada, a to je ophod po selima s vučjomkožom. Ovaj običaj se nije održavao natočno određen dan. Ophodi su se održavalionda kada bi netko ubio vuka. Tom je prilikomskupina muškaraca, dvojica dočetvorica, obilazila sela s oderanom kožomubijenog vuka. Kožu su stavili na kolac i napunilislamom kako bi izgledala kao živi vuk,a oko vrata su mu zavezali crvenu mašnu.Obilazeći sela skupina je išla od kuće dokuće i pjevala:Dajte vuku mesa,da se ne otresa.Dajte vuku slanine,da ne siđe s planine.Dajte vuku novaca,da ne kolje ovaca.Tom prilikom ljudi sudarivali skupinu novcem ilihranom, što je bila vrsta nagrade.Primljene darove skupljaoje jedan od muškaracaiz skupine, a nosio ih je uruksaku. Posljednji ovakavophod održan je sredinom50-tih godina dvadesetogstoljeća, prema pričanju nekihstarijih Krivopućana.Kako su u razdoblju poslije Drugogsvjetskog rata, ljudi postepeno počelinapuštati krivoputska sela i odlazili živjetiu Senj, tako su počeli dolaziti na senjskamaškarana događanja na kojima danas,može se reći, dominiraju. Osim što su nadanašnjim senjskim maškarama Bunjevci– Krivopućani prisutni, oni su i brojčano uvećini. Također u nekoliko posljednjih godinaljudi bunjevačko-krivoputskih korijena organizirajui predvode pokladna događanja imaškaramu povorku u Senju.Zanimljivo je spomenuti da u današnjevrijeme u Senju, ponekad u pokladnedane djeca krivoputsko - bunjevačkih korijenaobilaze senjske kuće uglavnom zadnjuvečer poklada (utorak), te uz lik Luce kojanosi košaru i sakuplja darove, na taj načinodržavaju još pokoji element nekadašnjihpoklada s Krivoga Puta. Zahvaljujući njimapokladni običaji nastavljaju po malo trajatiu jednom novom kontekstu i s novimznačenjima.Nažalost mačkare danas više ne obilazekrivoputska sela, zadnja povorka mačkaraobilazila je sela Krivoga Puta prije pedesetakgodina.Zadnjih nekoliko godina postoji inicijativaučiteljice u Krivom Putu da obnovi krivoputskepokladne običaje, tako što za pokladeponekad organizira i sprema školsku djecuza obilaske po obližnjim selima. Ljudi imdaju jaja, novce i druge slične stvari, te kažubiti će sretna godina, došle mačkare u kuću.Na temelju navedenih podataka možemozaključiti da pokladni običaji primorskihBunjevaca Krivoga Puta imaju posebnu etnografskui znanstvenu vrijednost. Takođersu značajan dio njihove kulturno-povijesnei tradicijske baštine koju treba sačuvatiod zaborava kao bitan segment njihovogidentiteta, posebno danas u eri svjetskeglobalizacije, kada su tradicijske vrednoteugrožene i prijeti im nestanak.Korištena literatura:Aleksandra Vlatković „Godišnji običajiprimorskih Bunjevaca Krivoga Puta“, Senjskizbornik 32. / 2005.Priredila:Blaženka Ljubović, prof.17

Pučka 1878KasinaSTRADANJA ŽUPNIKAza vrijeme komunizma i od partizanaDragi čitatelji i prijatelji! Istina je teška, bolna, razarajuća i sramotna za počiniteljazločina. No, došlo je vrijeme istine, razotkrivanja i objave putem vješta pera, podrukom pravde, a dostižna je i po riječima: „ Zaklela se Zemlja Raju da se tajne sveodaju“.Dakle, u ovom izlaganju će biti riječi o istini kroz bol i patnju, brutalna stradanja,uključujući i samu smrt, svećenika i redovnika u vrijeme II. svjetskog rata inakon rata. A ubijeno je 663 svećenikaLipovac fra Zvonko, star 31 godinu. Rođen je 1914. godine uPetrićevcu kod Banja Luke. Nakon završenog školovanja zaređenje za svećenika 1938. godine. Član je franjevačke provincije BosneSrebrene. Bio je student i vojni svećenik. Englezi su ga na prevaruizručili Titovim partizanima, koji su ga likvidirali na „križnom putu”1945. godine.Lončar fra Slobodan, star 30 godina. Rođen 1915. godine uVinjanima, župa Vir. Nakon završenog školovanja zaređen je zasvećenika 1940. godine. Član je franjevačke provincije UznesenjaMarijina u Hercegovini. Bio je kapelan na Širokom Brijegu. Partizanisu ga kao župskog vikara iz Drinovaca odveli i strijeljali 13.02.1945.godine u Ljubuškom.Majić don Andrija, mlađi, svećenik, star 35 godina. Rođen je1910. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređenje 1935. godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župniku Trebimlji i Vinici. Našao se u koloni pri povlačenju vojske i civilaprema Bleiburgu. Englezi su ga na prevaru izručili Titovim partizanimakoji su ga likvidirali 15.07.1945. godine i bacilli u jamu jazovkukod Žumberka.Majić fra Bonifacije, star 62 godine. Rođen je 1883, godine uVitini. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1906.godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini.Profesor je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na ŠirokomBrijegu, kateheta u Mokrom i u Lištici, graditelj konvikta i gimnazije.Od 1944. godine je u mirovini na Širokom Brijegu. Partizani su gaodveli iz fratarske hidrocentrale gdje se bio sklonio s narodom ifratrima od granatiranja i ubili 1945. godine negdje na putu premaSplitu.Majić vlč. Marijan, rođen 1914. godine u Vinjanima Donjim kodImotskog u Hrvatskoj. Za svećenika je zaređen 1941. godine. Bioje na službi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji na Palama i u istočnojBosni, kao vojni svećenik. Nakon izručenja hrvatske vojske i civilaod strane Engleza Titovim partizanima u Bleiburgu u svibnju 1945.godine, partizani su ga ubili u 31. godini života na „marševimasmrti” 1945. Godine, negdje u Sloveniji.Mandić fra Nevinko, star 37 godina. Rođen je 1908. godine uLisama, župa Široki Brijeg. Nakon završenog školovanja zaređenje za svećenika 1932. godine. Član je franjevačke provincije UznesenjaMarijina u Hercegovini. Bio je kateheta u Mostaru od 1933. do1945. godine. Partizani su ga 11.02.1945. godine, zajedno s profesoromsa Širokog Brijega Dragičević fra dr. Markom, u Izbočnomgdje su služili sv. Misu od oltara odveli, mučili i ubili na nepoznatommjestu. Do danas im se za grobove ne zna.Marijan vlč. Jerko, star 30 godina. Rođen 1915. godine u Briševukraj Stare Rijeke. Nakon završenog školovanja zaređen je 1940.godine za svećenika Banjalučke biskupije. Englezi su ga na prijevaruizručili Titovim partizanima, koji su ga likvidirali u strašnim„marševima smrti” u svibnju 1945. godine.Markotić fra Svetislav, mladomisnik, star 24 godine. Rođen je181921. godine u Grabovniku. Nakon završenogškolovanja zeređen je za svećenika1944. godine. Član je franjevačke provincijeUznesenja marijina u Hercegovini.Englezi su ga kao mladomisnika u svibnju1945. godine na prijevaru izručili Titovimpartizanima, koji su ga ubili i pokopali u jednojod brojnih masovnih grobnica kraj Maribora,u Sloveniji.Martinac fra Paško, star 63 godine. Rođen je1882. godine u Dragićini, župa Čerin. Nakon završenogškolovanja zaređen je za svećenika 1907.godine. Bio je župnik u mnogim župama, a od1943. godine u mirovini na Humcu. Partizani su gazajedno s fra Julijanom Kožulom ubili 10.02.1945.godine u Ljubuškom. Do danas mu se za grob nezna.Marušić vlč. Josip, rođen 1920. godine uSarajevu. Nakon završenog školovanja u katoličkimustanovama za školovanje svećenika zaređenje za svećenika 1943. godine u Sarajevu.Poslije Mlade mise bio je kapelan u Modriči. Kaoi mnogi, pred dolaskom partizanske vlasti, povukaose prema Austriji u Bleiburg. Nakon izručenjahrvatske vojske i civila od strane Engleza Titovimpartizanima u Bleiburgu u svibnju 1945. godine,partizani su ga ubili u 25. godini njegova života na„marševima smrti” 1945. godine.Mihaljević vlč. Alojzije, rođen 1921. godine uSarajevu. Nakon završene osnovne škole, sjemeništau Travniku i teologije u Sarajevu, zaređen jeza svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 1944.godine. Nije primio stalnu službu u pastoralu,nego je ostao u bogosloviji kao ekonom i pomagaou nabavljanju hrane za bogosloviju. Partizanisu ga odveli u logor u Sarajevu 1945. godine iubili u 24. godini njegova života.Mikulić fra Darinko, star 26 godina. Rođen je1919. godine u Kočerinu. Nakon završenog školovanjazaređen je za svećenika 1943. godine.Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijinau Hercegovini. Englezi su ga na prevaru izručiliTitovim partizanima u svibnju 1945. Godine,koji su ga likvidirali u šumi Macelj na lokalitetuLepa Bukva. Eshumiran 1992. godine. Kostinestručno obrađene, bile sve do 2005. godinena Šalati na patologiji, pa vraćene i sahranjene22.10. 2005. godine u temeljenovosagrađene crkve Muke Isusovemjesečnik br.101

1 0 1Siječanj 2012u zajedničku grobnicu.Miletić vlč. Ivan, rođen 1913. godine u Starom PetrovomSelu. Nakon završenih škola za spremanje svećenika zaređen jeza svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 1939. godine. Duhovnipomoćnik je u Derventi, nakon Mlade mise, vojni svećenik, župniku Goraždu i Višegradu. Kapelan je 1943. godine u Bijeljini, gdjesu ga partizani uhvatili, mučili i ubili 26.11.1943. godine u njegovoj30. godini života. Kapelan u Modriči Rikard Weiss u župskomuredu u Modriči partizanskim vlastima je rekao: „Zašto steubili moga kolegu kapelana u Bijeljini?” i taj prigovorga je koštao glave sljedeće godine, kao i pokojnogIvana.Miličević fra Lujo,mladomisnik, star 26 godina.Rođen je 1919. godine u Studencima. Nakonzavršenog školovanja zaređen je za svećenika1943. godine. Član je franjevačke provincijeUznesenja Marijina u Hercegovini. Englezi suga, kao studenta bogoslovije, u svibnju 1945.Godine, na prijevaru, izručili Titovim partizanima,koji su ga ubili i sahranili u jednoj odbrojnih masovnih grobnica kraj Maribora uSloveniji.Mioč fra Borivoj, star 36 godina. Rođenje 1907. godine u Livnu. Nakon završenogškolovanja zaređen je za svećenika 1932.godine. Član je franjevačke provincije BosneSrebrene. Bio je župnik u Žeravcu kod Dervente,u Vidošima i Ljubunčiću kraj Livna. Partizani su gaodveli iz Ljubunčića noću 1944. godine u Glamoč. Prijesmrti su ga strašno mučili i na kraju ga potkovali kaokonja, te je tako i izdahnuo.Naletilić fra Stjepan, star 38 godina. Rođen je01.11.1906. godine u Lisama kod Širokog Brijega. Nakonzavršenog školovanja u Širokom Brijegu i Mostaru i Fribourguu Švicarskoj zaređen je za svećenika 05.11.1933.godine. Bio je kapelan na Humcu i u Tomislavgradu, težupnik u Kongori. Prema nekima, odveli su ga „komunističkiodredi” 17.05. 1942. godine i ubili. Prema drugimizvorima, između 19. i 20. 05.1942. godine zarobilisu ga u župnoj kući „srbo-četnici iz susjedstva” i odveliprema Riliću na Kupreškoj Visoravni, pa su ga oko24.05.1942. godine ubili u Jezeru, gdje su ga razapeliizmeđu dvije bukve i pod njim naložili vatru, te ga takoživoga pekli, doslovno je izgorio. Prema istraživanju iz1976. godine, skupina Srba i Muslimana čija su imenazabilježena, pod vodstvom Bože Miškovića iz selaBaljaka, nasilno su odvela fra Stjepana iz župske kućei u šumi Ravašnici iznad Vukovskog kod Kupresa razapinjalisu ga na jednoj jeli i potom ga pekli na ražnju.Do danas mu je grob nepoznat.Neumann o. Alojzije, svećenik, star 70 godina.Rođen je 1877. godine Gross Strehlitzu u Njemačkoj.Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika1902. godine. Član Reda reformiranih Cistercita– Trapista u Opatiji Marija Zvjezda kod Banja Luke.Umro je od gladi 1947. godine u sabirnom logoru uKovinu u Bačkoj.Nestor vlč. Maksimilijan-Waldemar, star 53godine. Rođen 12. 12. 1888. godine u Gross – Strehlitzuu Njemačkoj. Nakon završenog školovanjazaređen je 02. 02.1917. godine za svećenika kaotrapist, da bi 1931. godine prešao u dijecezanskesvećenike Banjalučke biskupije. Bio je na službi uLjubunčiću kod Livna, zatim župnik u BosanskomPetrovcu. Četnici i partizani Srbi 27.07.1941.godine napali su šumski vlak s hodočasnicimakoji su se vraćali s proslave Sv. Ane uKninu i ubili župnika. Odsjekli su mu glavu,mjesečnik br.101natakli na kolac i nosili u povorci. Zarobili su i sve vjernike katolike,svezali ih i odveli u mjesto Trubar, blizu Drvara, te ih sve zajedno sžupnikom Nestorom 27.07.1941. pobili kod jame Golubnjača i baciliu nju. Ovaj napad na nenaoružane hodočasnike od 1945. do 1990.godine slavio se u Bosni i Hercegovini kao državni praznik i danustanka naroda Bosne i Hercegovine.Nuić fra Anđelko, star 37 godina. Rođen je 1908. godine u Drinovcima.Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika1932. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina uHercegovini. Bio je župnik u Goricama i Izbičnu. Iza toga je biokapelan u Čitluku i Međugorju od 1941. do 1945. godine. Englezi suga na prevaru u svibnju 1945. godine izručili Titovim partizanima,koji su ga ubili i pokopali u jednoj od brojnih masovnih grobnica krajMaribora u Sloveniji.Nuić fra Arkanđeo, profesor, star 49 godina. Rođen je 1896.godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je zasvećenika 1921. godine. Član je franjevačke provincije UznesenjaMarijina u Hercegovini. Bio je redoviti profesor klasika u Franjevačkojklasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu od 1927. do 1945.godine. Upucan samokrijesom 07.02.1945. godine od partizana,ubačen u ratno sklonište u vrtu samostana na Širokom brijegu, spaljeni zatrpan. Eshumiran 1971. godine i sahranjen u širokobriješkojbazilici.Nuić don Jerko, svećenik star 30 godina. Rođen je 1915. godineu Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je 1941.godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik u DonjemHrasnu, a kasnije vojni dušobrižnik. Englezi su ga na prevaru izručiliTitovim partizanima, koji su ga likvidirali na poznatim „marševimasmrti” u svibnju 1945. godine.Pandžić fra Borislav, star 35 godina. Rođen je 1910. godine uDrinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika1934. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina uHercegovini. Bio je vjeroučitelj u franjevačkoj gimnaziji i magistersjemeništaraca na Širokom Brijegu od 1940. do 1945. godine. Upucansamokrijesom 07.02.1945. godine od partizana, ubačen u ratnosklonište u vrtu samostana na Širokom Brijegu, tu spaljen i zatrpan.Eshumiran 1971. godine i sahranjen u širokobriješkoj bazilici.Pandžić fra dr. Krešimir, profesor i provincijal, star 53 godine.Rođen 1892. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanjazaređen je za svećenika 1915. godine. Član je franjevačke provincijeUznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor i ravnatelj uFranjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu. Vršio je službuprovincijala hercegovačkih franjevaca od 1940. do 1945. godine.Partizani su ga ubili u 06.02.1945. godine kraj župnog stana uMostarskom Gracu. Eshumiran 1971. godine i sahranjen u širokobriješkojbazilici.POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE!I na kraju, dragi čitatelji, kako rekoh na samom početku, istinaje bolna i teška za one koji ju proživljavaju zajedno sa onima kojiim nešto znače ili su u rodbinskoj vezi sa spomenutim imenima. Zamučitelje i počinitelje zla, istina je i razarajuća, jer razotkriva tamnustranu zla.No, jedno znam i samo jedno molim Boga: Ne ponovilo se, nikadviše!Sestra Augustina BarišićKlanjateljica Krvi Kristove19

Pučka 1 0 11878KasinaSiječanj 2012Vojvodina (8)Potištenost i neizvjesnost bačkih HrvataZa Hrvate u Bačkoj navodi se Subotica u kojoj ima 65 % Hrvata, te kako kod njih vlada potištenost ineizvjesnostO razgraničenju je navedeno da će granica između Federalne Hrvatske i Srbije biti Dunav, čime je Baranjapripala Hrvatskoj, a što se tiče Srijema, granica će ići tako da Vukovar i Borovo pripadnu Hrvatskoj, aIlok i Šid Srbiji, odnosno VojvodiniPonovnim razgraničenjem ustanovljenaje nekadašnja trianonska granica premaMađarskoj, iako je bilo pokušaja Hrvataiz Bajskog trokuta da privoli jugoslavenskokomunističko vodstvo da se zauzme zanjih. U unutarnjem razgraničenju područjeBačke i Srijema izazvalo je sporenje hrvatskihi srpskih komunista, te razbuktavanjeteritorijalnih aspiracija i pored proklamiranogbratstva i jedinstva. Na područjima nakojima su živjele hrvatske zajednice, Bačka,Banat i istočni Srijem, oformljena je autonomnapokrajina Vojvodina kao politička jedinicau sastavu Federalne Republike Srbije,a njezine granice ustanovila je tzv. Đilasovakomisija. Hrvatima, kao drugoj slavenskojskupini po brojnosti, poslije Srba, jamčen jenesmetan kulturni i nacionalni razvitak.Sve je to bilo u jesen 1945. godine. Izsvega se vidi da je glede Bačke bilo najvećihneslaganja unutar komisije. Važno jenapomenuti i mišljenje Andrije Hebrangakoji je za sporno područje Bačke izjavio:“Znam kad smo došli u Beograd vladaloje mišljenje da bi i Subotica trebala da pripadneHrvatskoj. Onda se od toga odustalo.Postala su sporna neka sela.” Hebrangu jenjegovo zauzimanje za srijemske i bačkeHrvate poslije zamjereno i iskorištenopočetkom 1948. Godine, kao dodatni dokazda je poticao šovinizam i radio na razbijanjubratstva i jedinstva naroda.S druge strane, i srpska je strana mislilada je oštećena novim ustrojem i federalizacijomJugoslavije. Mislilo se da se nataj način razbija jedinstvo srpskih zemaljai srpskog naroda. Naime, područja koja suSrbi smatrali svojim zemljama postala su ilinove federalne jedince ili autonomne pokrajineu sastavu Federalne Srbije.Uzimajući u obzir dotadašnje sukobeizmeđu Srba i Hrvata, te njihove aspiracijeprema etnički mješovitim područjima,vidi se da Đilasova komisija nije imalanimalo lak zadatak. Teško je bilo očekivatiuspješno rješavanje tog pitanja utako kratkom roku. Na sastanku CK KPHodržanom 26. lipnja 1945. Vicko Krstulovićobavijestio je nazočne o radu i privremenimrješenjem komisije. Na sjednicije raspravljano i o sve većem šovinizmuk o j i j e b i o n a r o č i t o p r i m j e t a n u S r i j e m u .Za Hrvate u Bačkoj navodi se Suboticau kojoj ima 65% Hrvata, te kako kod njihvlada potištenost i neizvjesnost. O razgraničenjuje navedeno da će granica izmeđuFederalne Hrvatske i Srbije biti Dunav, čimeje Baranja pripala Hrvatskoj, a što se tičeSrijema, granica će ići tako da Vukovari Borovo pripadnu Hrvatskoj, a Ilok i ŠidSrbiji, odnosno Vojvodini. Odluka se trebalanaknadno donijeti.Zlatarićevo zauzimanje za bačke Hrvateu radu komisije bitno je utjecalo na izvještajo privremenom razgraničenju. Komisija zaprivremeno razgraničenje između Vojvodinei Hrvatske o pripadnosti sjeverozapadnogpodručja Bačke naseljenih bunjevačkošokačkimHrvatima donijela je sljedećeobrazloženje:Srez Subotica naseljen je u ogromnojvećini Hrvatima. Srez Sombor od slovenskihmanjina ima relativnu (neznatnu)većinu Srba i to raspoređenu tako - da Srbiimaju većinu u gradu Somboru, a Hrvatina selima. Relativnu većinu od svih nacionalnostidanas imaju Mađari, a ranije suimali Nijemci. U apatinskom srezu relativnuvećinu od slovenskog življa imaju Hrvati, a učitavom srezu od svih nacionalnosti danasMađari, a ranije Nemci. U srezu Odžacirelativnu većinu imaju Slovaci, zatim Srbi,a u čitavom srezu od svih nacionalnostiMađari, a ranije Nijemci.Iako je srez Subotica u apsolutnoj većininaseljen kompaktnim hrvatskim stanovništvom,komisija nije mogla doći do zaključkada bi sjeverno od grada Sombora mogaoda se uspostavi jedan pojas koji bi zajednosa gradom Suboticom pripadao Hrvatskoj.Taj pojas bio bi jedna neprirodna tvorevina,koja, iako bi imala ogromnu većinu Hrvata,ne bi bila cjelovito povezana, a Subotica,kao krupni privredni i kulturni centar, pretvorilabi se u periferski grad, čije komunikacijei čitav privredni život struje na jug,a ne na zapad. Uključenje svih pomenutihsrezova u Hrvatsku ne dolazi u obzir iz prostograzloga, što u nekim od tih srezovaSrbi imaju relativnu (od slovenskog življa)većinu. Zato je komisija smatrala da čitavaova teritorija treba da ostane Vojvodini.Razumije se, ako bi se ova teritorija proširilana sjever preko stare jugoslovenskomađarskegranicei uključila u sebe i Hrvatena prostoru Baje, koji se nalaze u Mađarskoj,pitanje bi se moralo ponovo uzeti upretres. Prema tome je pitanje razgraničenjana tom prostoru, sem ostalog, uskopovezano sa pitanjem definitivnog utvrđivanjagranica Jugoslavije na mirovnim i drugimkonferencijama.Obnavljanje i ukidanjehrvatskih institucijaKomunističke vlasti u početku su dopuštaledjelovanje obnovljene Seljačke slogei Hrvatske republikanske seljačke strankekoja se pozivala na ideje utemeljitelja seljačkogapokreta. Međutim, HRSS i Seljačkasloga bile su temeljito izmijenjene, a njihovrad i ideje prilagođene novim vlastima.U kolovozu 1945. formira se dnevni listHrvatska riječ u Subotici. Period neposrednonakon rata bio je obilježen proklamiranomravnopravnošću pa se nastavljarad nekih hrvatskih institucija i društavaili se osnivanju nova, uglavnom u Bačkoj(Matica subotička, Bunjevačko momačkokolo, Pučka kasina, Hrvatsko kulturno društvou Subotici, Hrvatsko kulturno prosvjetnodruštvo Matija Gubec u Tavankutu, Hrvatskiprosvjetni dom u Somboru, Hrvatskokulturno umjetničko društvo August Šenoau Čonoplji, Hrvatski kulturni dom u Beregu,Seljačka sloga u Baču). S druge strane,odnos prema Hrvatima u Srijemu bio jerestriktivan; ukidaju se hrvatska društva ioduzimaju prostori društava (npr. Hrvatskidom u Mitrovici). Na području Subotice iokolnih hrvatskih sela pokrenuta je nastavana hrvatskom, osnovan je časopis Rukoveti Hrvatsko narodno kazalište u Subotici.Početkom 1947. Hrvatsko kulturno društvou Subotici izdalo je svoj časopis za kulturu,umjetnost i društvena pitanja Njiva, čije jedaljnje izlaženje nakon prvog i jedinog brojaonemogućeno, a veze s Hrvatskom u sljedećimgodinama slabe. Sredinom pedesetihgodina ukidaju se hrvatska društva iliekaviziraju njihovi nazivi u sklopu afirmiranjaideje socijalističkog jugoslavenstva.M.Ačker20mjesečnik br.101 mjesečnik br.10120

1 0 1Siječanj 2012POLJOPRIVREDANAŠA ŠANSAUveljači snijeg je prekrio njive, sve sezabijelilo, očito zima se ne šali. Temperaturese spuštaju do 25º Celzijaispod ništice. Dok priroda spava prekrivenadebelim snijegom, poljoprivrednici obavljajusvakodnevne poslove oko stoke, kojisu zbog ovakve zime poprilično otežani iplaniraju što saditi, kako raditi, koliko ulagatiu predstojeću proljetnu sjetvu? Dobavljačirepromaterijala se ovih dana trude dapredstave svoje proizvode: umjetno gnojivo,zaštitna sredstva, sjeme i da ubijedepoljoprivrednike kako su njihovi proizvodinajkvalitetniji i najpovoljniji. Nije lako donijetiodluku što saditi, suncokret ili kukuruz?Predstavnici tvornica ulja obilaze proizvođače,obećavaju dobre cijene suncokretau žetvi, nude repromaterijal na odgođenoplaćanje ili u određenom omjeru (paritetu)za merkantilni suncokret nakon žetve, a svesa namjerom da poljoprivrednici zasiju štoveće površine pod suncokretom. Tvorniceulja su informirane kolike su površine zasijanesuncokretom i kada stigne jesen sačinise procjena prinosa suncokreta i izvrši seizračun otkupne cijene suncokreta koju sutvornice ulja spremne plaćati proizvođačima.Tvorniceulja se dogovore da će sveprimjenjivati istu otkupnu cijenu suncokreta,te konkurencije nema u toku žetve suncokreta,obećanja o cijeni su itekako bilausmena, a suncokret se poslije žetve moraprodati tvornicama ulja. Ovršen suncokretse dovozi na vagu da se utvrdi količina ikvaliteta. Kod kvalitete suncokreta se utvrđujevisina vlage i nečistoća. Nečistoća kodsuncokreta je vrlo često sjeme i lišće zeleneambrozije i konoplje, što je kombajnu teškoizdvojiti iz suncokreta. Otkupljivači i tvorniceulja do sada nisu shvatili da bi bilo potrebnoprvo izdvojiti nečistoću koja je zelena ivlažna i odbija se od ukupne težine beznaknade i nakon toga utvrditi vlagu čistogsuncokreta. Prvo se izmjeri vlaga zelenetrave i suncokreta, što se odbije od ukupnekoličine, a nakon toga se izdvaja nečistoćai tako po istom osnovu dva puta umanjujekoličina suncokreta. Utvrđivanje kvalitetepoljoprivredni proizvođači plaćaju procentualnimumanjenjem predate količine suncokreta.Npr. ako proizvođač preda 1000 kgsuncokreta, platiće 0,5 % od predate količineili 5 kg suncokreta za urađenu analizu.Ako sljedeći proizvođač preda 25.000 kg zaistu uslugu, izvršenu analizu kvalitete, platiće125 kg suncokreta, što je nelogično, jermjesečnik br.101Josip IvankovićKada čovjek odluči sagraditikuću i ne sačini projekt po kojemće raditi, već radi koji mu dan štopadne na pamet: jedan dan kopatemelje, sutradan odluči da nijedobro, pa iste zatrpava; kadasazida do pola zidove odlučida mu se ne sviđa rasporedprostorija, pa isti promijeni,pa ispočetka zida, ta kućanikada neće biti dovršena. Naovakav način se radi u područjupoljoprivredi u Republici Srbiji.Strategija razvoja poljoprivredese obavezno mijenja poslijesvakih izbora, a vrlo često i utijeku mandata jedne vladesu troškovi i rad koji se utroši za analizu istibez obzira na količinu suncokreta, a cijenaplaćena za taj rad je u ovom primjeru 25puta veće.O prevarama u poljoprivredi mogaobih pisati romane, ali pređimo na kukuruz.Koliko kukuruza zasijati, koje sorte, kojeFAO vegetacijske grupe? Što činiti sa njimnakon žetve? Sve su to pitanja koja trebauskladiti. Donese li se slučajno pogrešnaodluka, koliko čega sijati i koje sorte, negativniefekti pogrešne odluke se naplaćujuisključivo iz džepa poljoprivrednika.Strategija razvojapoljoprivrede u Republici Srbiji- Kada čovjek odluči sagraditi kućui ne sačini projekt po kojem će raditi, većradi koji mu dan što padne na pamet: jedandan kopa temelje, sutradan odluči da nijedobro, pa iste zatrpava; kada sazida dopola zidove odluči da mu se ne sviđa rasporedprostorija, pa isti promijeni, pa ispočetkazida, ta kuća nikada neće biti dovršena.Na ovakav način se radi u područjupoljoprivredi u Republici Srbiji. Strategijarazvoja poljoprivrede se obavezno mijenjaposlije svakih izbora, a vrlo često i u tijekumandata jedne vlade. U poljoprivredu sesvi razumiju, pa tako jedan ministar obilatimpoticajima stimulira npr. proizvodnjuduhana i ta proizvodnja se razvije i poveća.Kada se imenuje novi ministar on značajnosmanji poticaje za proizvodnju duhana itakvom odlukom unazadi istu. Tome trebapridodati i interes političkih stranaka na vlastida „operu“ dio novca iz budžeta i prebaceu svoje džepove, kako bi obezbijedilifinanciranje izbora i novu izbornu pobjedu,što u poljoprivredi sistemom poticaja nijenemoguće.- Subvencije u poljoprivredi se iznimnodobro mogu koristiti za obračun sapolitičkim neistomišljenicima. Poljoprivredniksa respektabilnom proizvodnjom, kojine prihvata politiku stranke koja upravljapodručjem poljoprivrede, na stotinu načinamože ostati bez poticaja, ne zbog togašto nema zakonsko pravo na njih, već izrazloga što argumentirano kritizira politikute stranke.- Većina poljoprivrednika izrazitoteško živi. U selima i na salašima su skrivenimnogobrojni socijalni slučajevi, ljudikoji to ne žele niti sebi priznati, pa tako nititražiti socijalnu pomoć od države. Kako bise poljoprivreda Republike Srbije razvijala,država mora doneti strategiju razvoja poljoprivredeza narednih deset do dvadeset iviše godina, nju slijediti i ne mijenjati.- Izvoziti sirovi, neprerađen kukuruzi time se hvaliti, sigurno nije dobra strategija.Nažalost individualni poljoprivredniproizvođači imaju mnogo bolju strategiju odministara iz redova stranaka na vlasti.Josip Ivanković21

Pučka 1878KasinaIz autobiografije mr. Ivana Lazara Krmpotića75 godina od osnutka Križarskoga pokretaNa Čast I Za UspomenuU povodu obljetnice tragične smrti mr. Lazara Ivana Krmpotića, župnika crkveJosipa radnika u Đurđinu objavit ćemo pojedine dijelove iz njegove Autobiografijekoju je sukcesivno pisao za ključno sa zadnjom zabilješkom 31. prosinca2005. godine. Glavni odbor Pučke kasine 1878 jed noglasno je stao na stajalište odjelimičnom objavljivanju njegove Autobiografije, a po odobrenju Josipa Ivankovića,koji je od strane pokojnog mr. Lazara Ivana Krmpotića naznačen izvršiteljemnjegove oporuke. Ovo činimo njemu na čast i za uspomenu na njegai njegov rad.Sljedeće kalendarske godine napunjase 75 godina od osnutka Križarskogapokreta, hrvatskog oblika Katoličkeakcije, koju su po nadahnuću blaženogIvana Merza, pokrenuli dr. Ivo Protulipac iMarica Stanković sa skupinom mladih katoličkihintelektualaca, bivših članova Orlovskogpokreta. Taj datum bi valjalo obilježiti,jer je riječ o jednom osvjedočenom katoličkompokretu, koji je u razdoblju izmeđudvaju svjetskih ratova učinio veoma mnogodobra Crkvi i hrvatskom narodu. Primjećujemstanovitu krizu u tom Pokretu kojise poslije osamostaljenja Hrvatske veomalijepo počeo obnavljati u mnogim hrvatskimkrajevima. Znak toga je zaustavljenoizlaženje časopisa “Križ”, tako potrebnogza komunikaciju sa javnošću. Vjerujem daće se naći dovoljno novih svježih snaga,koje će prebroditi ovu krizu, jer bi nesagledivašteta bila da se ugasi ova luč takozaslužna za Crkvu i hrvatski narod. Moždaje predstojeći jubilej upravo prava prilika zato, jer su jubileji sjajna prilika za rekapitulacijusvega što je bilo u dotičnoj organizaciji,lijepo, dobro i plemenito, a mnogo jetoga bilo. Istovremeno prilika je da se bacipogled naprijed.Zato smatram da bi trebalo misliti naizdavanje jedne ozbiljenije povijesti ovogPokreta, tim više, što znam da je dugogodišnjipredsjednik VKB (Velikog križarskogbratstva) dr. Lav Znidarčić na tom ozbiljnoradio. Ako nije dovršeno, to bi trebalo todovršiti. Ja tom djelu prilažem svoj udovičkiprilog, jednu studiju “Od Sokolstva do Križarstvau Bačkoj”. Za nas bačke Hrvate toje od presudne važnosti, da je Pokret koji jestasao u Zagrebu u siječnju 1930. godine(u kući dr. Ivana Protulipca, na uglu Bakačeve),svega nekoliko mjeseci kasnije bioosnovan i u Subotici. Pravila Pokreta odobrioje hrvatski episkopat, a članovi bivšihorlovskih organizacija brzo su prihvalili ovapravila i formirale su se podružnice; bratstvai sestrinstva, po cijelom hrvatskom govornompodručju. Već 22. srpnja iste godine uSubotici je osnovano Križarsko sestrinstvo,da bi se kasnije proširilo dolje do Šibenika,a kasnije i do Sarajeva. Što svjedoči o živojpovezanosti Subotice sa hrvatskom metropolomi da su zdrava gibanja nalazila živogodjeka među ovdašnjim hrvatskim življemsa čijim se nacionalnim osjećajima danasozbiljno manipulira. Smijem ustvrditi daje ovaj Pokret ostavio vrlo dubokog tragau životu ovdašnjeg hrvatskog življa, kakona vjerskom, tako i na nacionalnom polju.Dobar dio današnjeg hrvatskog klera susinovi bivših križara i križarica. Ovo je prilikada to sazna i naša ovdašnja, ali cijela hrvatskajavnost, što je danas za nas veomavažno! Disketa sa tekstom se nalazi kodmons. Radanovića. Ovo neka bude samojedan mali dodatni poticaj za ovu proslavu!Križarstvo je na ponos i diku cijelomhrvatskom narodu. U razdoblju između dvarata utislo je hrvatskom katolicizmu neizbrisivipečat. Koliko je taj Pokret dao uzornihsvećenika, biskupa, kardinala i cijeli nizuglednih katoličkih djelatnika intelektualaca,ali i skromnih ljudi seljaka, radnika inadasve djevojaka i žena. Iz ovog Pokretaje stasao prvi hrvatski Sekularni institut“Suradnica Krista Kralja”. Ideali sažeti ugeslu “Žrtva-Euharistija-Apostolat” ništanisu izgubili od svoje aktualnosti i snage,samo, ako ih dosljedno provodimo u život.Možda bi neka načela trebalo malo osuvremenitiu duhu suvremenih duhovnih pokretau Crkvi. Mislim da bi rukovodstvo trebalo bitijedinstveno, kako je to kod svih novih laičkihpokreta; fokolarina, neokatekumena, kursiljista...Smatramda bi bila velika duhovnašteta zaustaviti polet kojim je ovaj duhovniPokret oživljen nakon devedesetih godinaprošloga stoljeća, jer u Crkvi Božjoj u hrvatskomnarodu ima mjesta i za ovu karizmu,koja svoje korijenje vuče od netom proglašenogblaženika dr. Ivana Merza.Želja mi je da ove retke shvatite kao izraziskrene želje da se Vaši redovi konsolidirajui da nastavite sa svojom blagotvornom misijomu životu Crkve i našeg naroda. Stalnorazmišljam kako bi ovu karizmu, uvažavajućinelake prilike u kojima živimo mi ovdje,ponovno trebali oživjeti i na ovim našim prostorima.Uz iskrenu želju da ovaj jubilej doličnoobilježimo, srdačno Vas pozdravljam:Bog živi!LIK22mjesečnik br.101

1 0 1Siječanj 2012IN MEMORIAMKATA STIPIĆ(11. 01. 1930. – 12.01. 2012.)Umrla je jedna obična žena - seljanka– koja je bila itekako neobična. TetaKata, kako smo je zvali svi koji smoje poznavali, rođena je kao najstarije dijete,na salašu, u obitelji koja je izrodila petnaesterodjece. Roditelji čestiti, ali nažalostsiromašni, zarađivali su kruh za cijelu obitelj,mnogobrojnu djecu, radeći u nadnicu nanjivama bogatih, a u poslijeratnom periodu iu državnim i zadružnim poduzećima. U obiteljimakoje su imale mnogo djece, kao štoje bila i obitelj Stipić, najstarijem ženskomdjetetu, kada je stasalo, zapala je jednaod najtežih dužnosti - da bude odgojiteljicomsvoje mlađe braće i sestara. Kata jepostala glavna odgojiteljica i umjesto da uči,igra se i trčkara po ledini ili strnjiki, morala jeraditi sve kućanske poslove, jer su joj i otaci mati morali ići da zarade svakodnevni kruhza cijelu obitelj.Katu, ovaj težak zadatak nije obeshrabrioveć, dapače, očeličio a takva je ostalado svoje smrti. I pored svih kućnih obveza,ona zainteresirana i željna znanja završavaosnovnu školu u Tavankutu sa izvrsnimuspjehom i kao takvu zapaža je mjesniučitelj Ivan Prćić – Gospodar i kasnijeće postati njegov bliski suradnik. Čitala jei učila dok je ljuljala braću i sestre, kao dasu njena djeca. Došao je i II. svjetski rat, alito dijete sve ratne nedaće preživljuje dostojanstvenoi s puno optimizma. Čim je poraslai ona je krenula u nadnicu da i ona neštodoprinese i privrijedi svojoj mnogobrojnojobitelji.Znanje, kulturne vrijednosti su je uvijekprivlačile i prihvata ponudu Ivana Prćića– Gospodara da organizira seosku biblioteku.Iako sa svega četiri razreda pučkeškole ova nadničarka je postala bibliotekarkomu Tavankutu. Mnogo toga nije znala,ali dobila je svrsrdnu pomoć i suradnicu uliku učiteljice Ivanke Cvijin. Ova mala seoskabiblioteka postaje „normalna“ bibliotekasa kartotekom, evidencijom izdavanjaknjiga čak i podružnicom u Ljutovu. Čestonosi sama knjige djeci i odraslima u GornjiTavankut i Ljutovo. Upoznala je svakog čitaocai znala njihove želje, pa se trudila da imnabavi tražene knjige. Vremenom su došlinovi propisi i zahtjev da je za radno mjestomjesečnik br.101bibliotekara potrebna završena osmogodišnjaškola. Uz rad u biblioteci i brizi za mlađubraću i sestre, završila je osmogodišnjuškolu, opet sa izvrsnim uspjehom. Položilaje i stručni ispit za bibliotekarskog manipulantazajedno sa poznatim bibliotekarskimradnicama Emom Miković, Janjom Vojnić,Evom Bažant, Marom Sudarević. Kada sepojavila u Beogradu u bunjevačkoj širokojnošnji pitali su je: „Koga ste vi Tetka dopratili“,pa su bili iznenađeni kada su čuli da jeona došla polagati stručni ispit. Upisala jei dvogodišnji tečaj za stručno obrazovanje,ali kada je došla odredba da se može vršitislužba i bez ove naobrazbe, odustala je odpolaganja.Bila je organizator čitanja novina, slušanjajedinog radija u selu, igranja šaha,ping ponga i domina, sastanaka političkihorganizacija, komunističke partije, AFŽ-a,odmarališta graničara. Kod nje je bila čestoi čekaonica za djecu koja su čekala autobus,pa nogometaši koji su se ovdje presvlačilii na kraju i dramska sekcija koju jeosnovao Ivan Prćić – Gospodar. Uz sve toona je bila – čistačica, ložač, nabavljač, uznapomenu da tada Tavankut još nije imaoelektrično osvjetljenje. Sav taj trud i samopregoranrad je bio primjećen i od nadležnih,pa je ova seoska biblioteka nagrađenarepubličkim priznanjem (1954. godine).Tu je bila pored dramske sekcije i folklornasekcija u kojoj teta Kata postajeduša, pokretač svega. Ona pere, pegla,radi koreografiju i organizira sve. Kada jeGradska biblioteka preuzela brigu o ovojbibloteci, postalo joj je mnogo lakše na radnommjestu. Društvo u Tavankutu preimenovanoje HKUD i ono počinje rasti i razvijase. Teta Kata sve više vremena provodi ufolklornoj sekciji, ali nikada ne na uštrb ištetu njenog rada u biblioteci. Razumijevanjenjenih pretpostavljenih je bilo veliko zanjena odsustvovanja sa folklornom ili dramskomsekcijom. Uvijek je našla zamjenu zate dane da biblioteka ne bude zatvorenazbog njene odsutnosti.Biblioteka je bila uz školu glavni stožercjelokupnog kulturnog života Tavankuta.Tu je bila i grupa slikara „Likovna koloniješestorice“ Stipana Šabića, kao i „Kolonijaslamarki“ koju je organizirala Ana Crnković.Književne večeri, gostovanja poznatihknjiževnika, cjelokupna organizacija je naleđima neumorne i savjesne Kate Stipić.Ova neumorna, savjesna i nepokolebljivaseljanka bdila je nad mnogim generacijamafolkloraca, njihovim potrebama i obvezama.Bila je „spiritus movens“ kulturnog života uTavankutu. Poznavali su je svugdje i cijenilinjeno mišljenje i znanje gdje god je HKUDnastupao.Došlo je vrijeme mlađih i mladih koji nisumnogo obraćali pažnju na njene principe ipouke. Otišla je i povukla se od svih djelatnostiu kojima je ostavila neizbrisivog traga.Mislim da nju nitko nije vidio u građanskojnošnji, uvijek je bila u bunjevačkojnošnji, uvijek principijelna, nije se stidjelasvoje nacionalnosti i svog seoskog podrijetla.I ova njena slika bez marame je vjerojatnosnimljena samo za osobnu iskaznicui putovnicu. Cijeli svoj radni vijek je provelakao bibliotekarka, a ono sve ostalo što jeuradila, to je bilo „pride“.Preminula je 12. siječnja, a sahranjena jena groblju u Tavankutu.Mnogi bi trebali iskazati zahvalnost ičuvati upomenu na nju i njen život, rad i svešto je uradila i poklonila Tavankutu.Neka joj je vječna slava!Ljudevit Vujković Lamić23

Pučka 1878KasinaSTRADANJE HRVATSKIHINTELEKTUALACA U SUBOTICI (7)( tzv. MASPOKOVACA - PROLJEĆARA)Grgo Bačlijaodvjetnik u miroviniPoticaj za pripremu i tiskanje ove knjige dobio sam nakon tiskanja knjige g. NaceZelića iz Zagreba “ HRVATSKO PROLJEĆE I BAČKI HRVATI” u izdanju NIU “Hrvatskariječ” u Subotici 2009. godineU Subotici je hajku započeo tadašnji čelnik-sekretar OK SKV, Stipan Kopilović, prekoAktiva radnika članova SK i osnovnih organizacija Saveza Komunista u svimprivrednim radnim organizacijama, ustanovama, prosvjeti, zdravstvu, kulturi i drHajka je započela tijekom 1973. godine, iz koje donosimo izvatke iz diskusija članovaOOSK , kao primjer neprimjerenog progona koji je vršen prema tzv. MATIČARIMAtj. članova Ogranka Matice Hrvatske u Subotici.3. Sastanak OOSK “Opšte bolnice” uSubotici održane dana 05.02.1974.godine, na kom je prorađivan materijalOpštinskog komiteta u vezi borbeprotiv antisamoupravnih snaga.Dr Etela Rajčić: Čita materijal o aktivnostiopštisnkih organa SK Subotice na planuborbe protiv antisamoupravnih snaga.Prim dr Fabijan Skenderović: “Ovajmaterijal je pun materijalnih činjenica ivreme je da se o njemu diskutuje sa punimimenom i prezimenom. Od aprila meseca,do sada možemo da damo političku ocenuo njima.Prim dr Vinko Perčić, u momentu pristupanja“Matici Hravatskoj” nije bio političkinepismen čovek, znao je šta radi, te je upotpunosti i odgovoran za to, takav čovekne može da bude na rukovodećem mestu.Pored toga, potrebno je ispitati odgovornosti drugih ljudi na rukovodećim mestima,ali i ostalih.”Dr Josip Kopilović: “Naši stavovi kojesmo pre doneli bili su tada maksimalnomogući i u skladu sa Opštinskim komitetom,ali sada moramo biti sasvim konkretnii jasni.Smatram da prim dr Vinko Perčić nemože da ostane na rukovodećim radnommestu, ali to ne znači da ga mi potcenjujemokao stručnjaka, naprotiv.”Napomena: radi se o rođenom bratuJakova Kopilovića - pjesnika i književnikaDr Špiro Zrnić: “Dobro je da je ovajspisak izišao u javnost, jer do sada je biloraznih loših nagađanja.Smatram da naša Osnovna organizacijaSK ne može da stoji iza kandidature prim drVinka Prčića, a i prema ostaloj trojici trebazauzeti stav kao i prema prim dr Vinku Perčiću,Zvonimiru Kišu, Stjepanu Skenderovićui dr Krešimiru Glavini.Međutim, čitanjem ovog spiska mi nismo24rešili sve probleme, moramo i dalje bitibudni.Ima OOUR –a u bolnici u kojima nemačlanova SK, a to je poražavajuće.Naše nove članove moramo tražiti presvega među mladima, a takođe mislim da bitrebalo organizovati osnovne organizacijeSK po OOUR – ma.”Milan Sabo: “Naš stav koji smo zauzelitreba da ostane i dalje, a to znači da svi kojisu bili na suprotnoj strani linije moraju bitipod kontrolom, ali to ne znači da ih trebaizolovati.Nacionalizam nije iskorenjen, on je samomomentalno zaustavljen, zato članovi SK uoceni nacionalizma treba da zauzmu oštrijekriterijume.Smatram da rukovodioc ne mora biti članSK, ako je on ispravan i pošten onda je uredu.”Dr Nikola Maravić: “Nacionalisti su ljudiveoma opasni za društvo bez obzira o komse nacionalizmu radi.Ne sme se biti setimentalan, takvi ljudine mogu da budu na rukovodećim radnimmestima, oni koji nisu na rukovodećim radnimmestima moraju da se budno prate usvom radu.”Napomena: Imenovani je bio osnivačHKUD “Bunjevačko kolo” kao pripadnik srpskenacionalnosti.Dr Ivan Tumbas: “Članovi SK morajusvaki slučaj svestrano da analiziraju, da lije kod pomenutih nacionalista u poslednjihgodinu dana zapaženo neko nacionalističkoistupanje?Izveštavam skup da sam razgovaraosa sekretarom OOSK o jednom lekaru saInternog odeljenja, koji je želeo da prisustvujesastanku SK, a u vezi prim dr VinkaPerčića. Međutim pošto je pročitani materijalstrogo poverljiv nije mu to dozvoljeno.”Napomena: Radi se o Dr Stevanu Stojšiću.Dr Josip Kopilović: “Niko naravno uzadnjih godinu dana nije nastupao nacionalistički,to se razume, a pored toga smatramda nije potrebno da neko zastupa nekoga,jer je svako od pročitanih ljudi sposobansam sebe da predstavi.”Dr Ivan Tumbas: “Lekar koji je hteo dazastupa dr Vinka Perčića je Dr Stevan Stojšić.”Bela Marjanović: “Materijal deluje poražavajuće,tek sada posle dve godine misaznajemo šta se dešavalo sa našim kolegamau “ Matici Hravtskoj”.Sada se pitam ko je taj koji treba daukaže na nepravilnosti, ili ćemo možda i ubuduće morati čekati dve godine dok neštone saznamo?Njihova akcija je okupila veliki broj intelektualaca,a šta smo mi do sada učinili uomasovljavanju našeg članstva?”Vasa Đekić: “Treba u potpunosti podržatisva izjašnjenja članova SK u vezi nacionalizma.Smatram da bez obzira o kom vidu nacionalizmaje reč, takvi ljudi ne mogu doći narukovodeća radna mesta i samoupravneizborne funkcije.Svaki nacionalizam ima svoj osnovnikoren da je protiv samoupravljanja i nosi sasobom klasni karakter, tj. nalazi se na pozicijamaburžoasko-kapitalističkog preživelogdruštva.”Stevo Stipančević: “Čudno je da seintelektualci ne interesuju za ono u šta seučlanjuju (“Matica Hrvatska”)? Mislim da utakva opravdanja ne treba verovati.”Dr Kerekeš Jožef: “Dr Zvonko Kiš jedobar radnik, nije na radnom mestu ispoljavaonacionalističke težnje, ali kao štovidimo u privatnom životu jeste.Za prim dr Vinka Perčića treba preispitatikoga je i zašto podržavao do sada?mjesečnik br.101

1 0 1Siječanj 2012Inače, nacionalista je bilo i među Mađarimai tu je bilo okupljeno mnogo intelektualaca– lekara.U društvu za negovanjemađarskog maternjeg jezika, predsednikdruštva, koji je bio ne samo nacionalista,nego i šovinista, kroz program koji je samnapravio i koji je Opštinski komitet SKuspeo stornirati, bio je okupio na teritorijiVojvodine oko 60 lekara.Kod naknadnosačinjenog programa koji je izradila grupačlanova Saveza komunista ostalo je svega4 člana, ostali su se svi povukli.Da li se i tu ne vidi da postoje nacionalističketežnje?Na osnovu svega moramo se okrenutimladim lekarima Mađarima, koji sada prispevajui okupiti ih oko ovog programa.”Slobodanka Miščević: “Zar mladi lekarinisu toliko svesni da sami pristupaju SK?”Milan Maravić: “Ako ne možemo omasovitiSK sa postojećim lekarima, zašto jestvoreno takvo stanje da se prilikom prijemalekara na specijalizaciju članovi SK retkoprimaju, iako imaju iste i bolje uslove nakonkursima od drugih.Da je to tačno najboljepokazuju zadnji primeri.”Prim dr Fabijan Skenderović: “Trebaizbegavati u narednim danima da ne upadamou advokatstvo.Taj koji se javi za drugog za intervenisanje,za sebe dao je politički atest.Ovakvo delovanje dr Stevana Stojšićatreba da izazove određena politička ispitivanja.Trebalo bi, nadalje, na jednom od narednihsastanaka da stvorimo određenu politikuza prijem novih članova svih strukturau članstvo SK.”Dr Etela Rajčić: “Smatram da ne možeda bude nikakvih dilema u pogledu statusaprim dr Vinka Perčića.Međutim, velika je zabluda govoriti samoo “Matici Hrvatskoj”, treba ukazati i na drugenacionalnosti.Kao članovi SK imamo zadatak da nestanemo na ovom zaključku, već moramopreispitati i ostale članove naše sredine, jeri tu postoje razni antisamoupravni elementi,a koji su isto toliko opasni.Prva dalja naša obaveza je omasovljavanječlanstva.“Na kraju rasprave usvojen je sljedeći:mjesečnik br.101Zaključak1. Budno pratiti svako nacionalističkodelovanje bez liberalizma oštro reagovati ikažnjavati svaki pokušaj nacionalističkihvidova i antisamoupravnih snaga.2. Da se ne mogu birati u organeupravljanja i društveno-političke organizacije.3. Da ne mogu biti na rukovodećim radnimmestima i da se i na dalje prati u radnojorganizaciji njihovo delovanje.4. Zapisnički uputiti kritiku i pozvatina odgovornost sve članove SK i organizacijeSK koji su se liberalistički odnosiliprema svim vidovima nacionalističkog stremljenja.”5. Sastanak OOSK Gimnazija „MošaPijade“ održane dana 04. 01. 1974. godine,na kojoj je razmatrana aktivnost osnovneorganizacije SK Subotice, na planu borbeprotiv antisamoupravnih snaga.Izveštaj podnosi Lajko Mihalj- SekretarOOSKKonstatovao je da ni ovu sredinu nijezaobišla ova problematika, naime i u našojškoli je bilo pojave nacionalizma.Rudolf Kolar je izneo slučaj prof TezeBukvić, sa napomenom da je ona dobilaadekvatnu kaznu – isključenje iz SavezaKomunista.Iz svega ovoga sledi zaključak za svakogčlana SK a posebno za Osnovnu organizacijuSK, naše škole da sa svojom budnošćuna vreme razotkrije antisamoupravne tendencijei da se obračuna sa istim, kao najvećemneprijatelju u radu vaspitnih, obrazovnihustanova, na vaspitavanju mladegeneracije za naše samoupravno-socijalističkodruštvo.6. Sastanak OOSK „Nova Budućnost“održan dana 07. 01. 1974. godine,na kom je razmatrana aktivnost Opštinskeorganizacije Saveza komunista Subotice naplanu borbe antisamoupravnih snaga.Josip Vidaković: “Ovde sam dužanjedno objašnjenje, ovu tačku na dnevni redstavio sam pod razno, iz tog razloga što jeto “ strogo poverljiv materijal”.Đura Janjetov: Pročitao je izveštaj„Aktivnost Opštinske organizacije Savezakomunista Subotice na planu borbe antisamoupravnihsnaga“Stevan Demek: “Meni kao radnikuje jako žao zbog toga što mi ceo mesecradimo za 1.000 i 1.500 dinara, dok nasinteligencija vodi do ovakvih ekscesa.Pa to su sve školovani ljudi koje trebakazniti i ne dozvoliti da se ovakve organizaciješire.Osuđujem sve članove i učesnike“Matice Hrvatske” koji se nalaze na pročitanomspisku.“Josip Vidaković: “Mi o tome možemoosuditi sve učesnike širenja nacionalizma.Nacionalističkih ispada i netrpeljivostinismo imali kako u OOSK tako ni u celojradnoj organizaciji.Osnovna organizacija osuđuje sve članovekoji su na spisku u materijalu pročitanomna sastanku, i smatra da svi oni koji senalaze na rukovodećim radnim mestima, aučesnici su “Matice Hravatske” ne bi smelibiti rukovodioci u pomenutim organizacijama.”Na kraju rasprave usvojen je sljedeći:ZaključakOOSK oštro osuđuje sve indentifikovanečlanove “Matice Hrvatske” i smatra da svioni ne bi smeli biti na rukovodećim radnimmestima u pomenutim organizacijama,niti u vaspitnim ustanovama, kao i da seisključe iz Saveza komunista.Prelo 2012TUĐE POŠTUJ, SVOJELJUBIVrimena su mnoga prošlamnogi Ljudi razni ćudiali nas je tu održalo!.“Tuđe poštuj, svoje ljubi”Pa ko onda još se čudi,što još uvik tu nas ima.Mi tu nismo u prolazu,već živimo vikovima!.Mi čuvamo običaje,ikavicu, svoje imei nećemo dati drugom,da o nama brigu brine!.Bolje selo da nestane,ili jedan grad!Nego nedaj Bože da izumre,Pučki običaj!!!.Ljudi mogu da sagradei selo i grad!al’ bez ljudi nemož živitPučki običaj!!!.Zato dico živi bili,radujte se uvik Prelui nikome ne prodajte,ime, viru – za večeru!!!STIPAN BAŠIĆČuj Bunjevče vesel glasČuj Bunjevče vesel glas:Ustaj ne oklivaj,Ajd u kolo, ajd na preloVeso se odzivaj!Na noge, svojski, braćo,Kasina zove!OjBunjevke vesele,Na noge ustajte,Sestre mile, braće lipe,S braćom poigrajte!Na noge, svojski, sestre,Kasina zove!Oj mladeži veselaNigdi tebi para,Gdi se piva, gdiseigraGdi se kolo stvara!Na noge, svojski, dico,Kasina zove!Oj venjerisvitliteSveg VelikogPrela,Igratće se, pivat će seDo jutra, do bela!Na noge, svojski, složno:Živilo Prelo!Pisma pročitana na Velikom prelu Pučkekasine 1892. godine na Marin.25

Pučka1878Kasina(6) DioPovijestHRVATAPodrijetlo Hrvata je tema o kojoj postoji nekoliko teorija. Ovo pitanje je zaokupljaloznatan broj stručnjaka stotinama godina. Sama tema je višeznačna i na nju vjerojatnonikada neće biti moguće dati jednostavan i definitivan odgovor.26Kralj KolomanHrvatska do 1102. godineTežnja Hrvata za neovisnosti izbilaje nakon teškog poraza Mađara u Galiciji1099. Hrvati su to iskoristili i potisnuliMađare iz Hrvatske. Koloman je nakon togaodustao od pokoravanja Hrvatske silom, jerje uvidio da tako neće osigurati svoju trajnui nesmetanu vlast u njoj.Stoga se 1102. godine nagodio s najistaknutijimahrvatskim velikašima. Velikašiiz rodova Kačića, Kukara, Šubića, Čudomirića,Svačića, Mogorovića, Gusića, Karinjana,Lapčana, Polečića, Lačničića, Jamometićai Tugomirića su priznali Kolomana zahrvatskog kralja, obvezali se o svom troškuratovati do Drave, a o kraljevu trošku, sonu stranu Drave. Koloman se obvezao naposebnu krunidbu za hrvatskog kralja, priznaoje poseban sabor za hrvatske državneposlove, a velikašima nesmetano uživanjenjihovih posjeda i oslobađanje od daća.Nakon toga se u Biogradu okrunio za hrvatskogkralja.Prema toj nagodbi, koju zovemo PactaConventa, Hrvatska i Ugarska su ostaleposebne države koje u državnu zajednicuveže kraljeva osoba. Jedinstvo i državnaposebnost očitovala se u osobi bana, odnosnohercega, kao kraljevskog namjesnika,u posebnom saboru, posebnom poreznomsustavu, novcu i vojsci.Unatoč svemu, Hrvatska je 1102. godineizgubila svoju potpunu državnu neovisnost,a to je imalo teških posljedica u njezinojpovijesti. Prestala je biti faktor u međunarodnimodnosima, izgubila je međunarodniidentitet. Ipak, srednjevjekovna hrvatskadržava dala je dovoljan poticaj narodnomrazvoju ubuduće. Bila je dovoljno jaka dase odupre presezanju moćnih susjeda i njihovimnapadima, da sačuva narodni značajobale i da uspješnom politikom osigurasebe od nemirna Balkana, na kojemu jevodila više-manje uspješnu politiku nikogane napadajući.Ograničenje državneneovisnostiNakon smrti Petra Svačića, Koloman semorao okrenuti ratu protiv Rusa i Kumana uGaliciji 1099. godine, što su iskoristili Hrvatii potisnuli Mađare iz Hrvatske. Kolomanponovno 1102. godine prelazi preko Dravei kruni se za kralja Hrvatske i Dalmacije uBiogradu, čime je Hrvatska izgubila svojuneovisnost i ušla je u uniju s Mađarskom,pri čemu je ipak zadržala neka obilježja djelomičnedržavnosti, dok našu punu neovisnostod Mađara i dalje kroz dva stoljeća,do 1287. godine, zadržava Neretvanskabanovina, u srednjoj Dalmaciji.Po kasnije prepisanom dokumentu(Pacta Conventa ili Qualiter), Koloman uHrvatskoj sklapa nagodbu s 12 starješinasjevernih i zapadnih hrvatskih plemena(osim tvrdokornih Neretvana), koji ga birajuza kralja, a Koloman se obvezao na održavanjehrvatskog Sabora i oslobođenje odporeza i nesmetano posjedovanje ,zemljišnihposjeda za hrvatske vlasteline. Hrvatskisu velikaši izgubili svoje brodove i morali sukralju, na kraljev poziv, o svom trošku, slatisvoje postrojbe.Hrvatska je u personalnoj uniji s Mađarskomod 1102. do 1527. godine (osimsrednje Dalmacije, tek od 1287. godine).Tijekom vladavine mađarskih vladara izdinastije Arpadovića (1102. – 1301.), mnogostvari se dogodilo na štetu Hrvatske, jer sumađarski vladari najviše vodili računa osvojim interesima, dok im interesi Hrvatskei nisu bili tako važni. Iako je prvi kralj iz dinastijeArpadovića, Koloman (1102. - 1116.)dodijelio neke povlastice hrvatskim velikašima,naseljavanje njemačkog i mađarskogvlastelinstva vodi k novomu feudalnomu s t r o j s t v u t e m e l j e n o m n a s u s t a v u d o n a c i j a .Mađarski kraljevi su imenovali hrvatskogbana, dijelili su donacije vlastelinima, potvrđivalizakone donesene na hrvatskom i slavonskomsaboru i zapovijedali udruženomugarsko-hrvatskom vojskom. Hrvatski banje imao obvezu upravljanja administracijom,sudstvom, financijama i predvodio jehrvatsku vojsku u ratovima. Pojedine su seobitelji, zahvaljujući donacijama toliko osililei tako uživale jak politički utjecaj (npr. krčkii blagajski knezovi, bribirski Šubići, krbavskiKurjakovići). Neslavenski omiški Kačićii cetinski Nelipići do 1287. Godine su bilipraktično neovisni od mađarske vlasti, kaoautonomni tampon između Ugarske i Venecije.Mletačko–ugarski ratoviČim je okrunjen kraljem, Koloman jenastojao ovladati dalmatinskim gradovima,što je naravno uzrokovalo sukobes Venecijom, koja je opet nastojala zadržatisvoju dominaciju nad Jadranom, apovremeno još i s Bizantom, koji je i daljesmatrao područje Jadrana svojim utjecajnimprostorom. Ipak je Koloman, stupivšiu savez s Bizantom koji je ratovao protivNormana, 1107. godine podčinio sjevernuDalmaciju poslije kratkog otpora kojegm u j e p r u ž i o g r a d Z a d a r 11 0 5 . g o d i n e .1115. godine Venecija započinje Mletačko-ugarskirat (1115. – 1126.) protivMađara, a nakon početnih uspjeha i poslijeporaza bana Kledina kod Zadra (1116.godine) uspijeva zauzeti većinu dalmatinskeobale i hrvatske gradove Biogradi Šibenik. U sukobu protiv kralja StjepanaII. (vladao 1116. – 1131.), Venecija 1117.godine doživljava poraz pod Zadrom i pri-mjesečnik br.101

1 0 1Siječanj 2012siljena je na petogodišnje primirje, pri čemujoj ostaje samo Zadar. Ipak 1125. godineMlečani uspijevaju ovladati većinom Dalmacijenakon što im je pošlo za rukom osvojitiTrogir i Split a razoriti Biograd. U ponovnomratu 1133. godine, tijekom vladavine kraljaBele II. Slijepog (1131. – 1141.), Venecijagubi prevlast nad Dalmacijom i zadržava sesamo u Zadru (po nekim spisima i Zadar jeod 1134. – 1141. godine bio pod kraljevomvlasti) i na otocima do 1172. godine. Šibenikje dobio autonomiju 1167. godine.Rat s Bizantom i pad ZadraKoristeći dinastičke borbe u Mađarskoj,Bizant započinje rat protiv Mađarske sredinom12. stoljeća. Bizantski car ManuelI. Komnen upada 1164. godine u Srijem iBačku i prisiljava kralja Stjepana III. (1162.-1164.) da se službeno odrekne Hrvatske iDalmacije u korist svojeg brata hercegaBele koji je bio carov štićenik. Jedan jedio carskih snaga pod zapovjedništvomIvana Duka 1165. godine pokorio Bosnu,kao i cijelu Hrvatsku i Dalmaciju do rijekeBojane, zbog nemoćnosti bana Ampudija.Ban Ampudije je 1166. godine ušao s novimsnagama u Hrvatsku i uz pomoć pučanstvakoji se digao na ustanak zarobio bizantskognamjesnika Nikifora Halufa i oslobodioHrvatsku i neke dalmatinske gradove.Bizantski zapovjednik Andronik Kontostefanje u bitci kod Zemuna porazio mađarskesnage pod županom Dionizijem 8. srpnja1167. godine i prinudio kralja Stjepana IV.(1163. – 1172.) da Hrvatsku i Dalmaciju,od Neretve do Krke, kao i Bosnu, Srijem,istočnu Slavoniju i dio Bačke opet predaBizantu, koji je postavio svojeg namjesnikau Splitu. Venecija je zadržala Zadar i Trogirs otocima.Bela III. (1172. – 1196.), poslije carevesmrti 1180. godine zauzima Srijem, Bosnu,Hrvatsku i Slavoniju. Zadar iste godineodbacuje mletačku vlast i upušta kraljevskuvojsku, koja 1187./1188. godineodbija napade Mlečana na Zadar. Bizantse 1186. godine odriče vlasti nad Dalmacijom,a Venecija je, do Četvrtog križarskograta 1202. godine, samo zadržala sjeverneotoke. 1202. godine Mlečani su uzpomoć križara zauzeli Zadar i Zadrani se1205. godine obvezuju na biranje Mlečaninaza kneza i nadbiskupa i da sudjelujuu borbama na strani Mlečana duž Jadrana.Zadar, uz kratke prekide, ostaje pod mletačkomvlasti sve do 1358. godine.Razvoj odnosa Mađarske iHrvatskeNakon početnog dogovora koji je Hrvatskojsačuvao mnoga prava tako da se zastanovnike gotovo ništa nije promjeniloprolaskom desetljeća i stoljeća, željom kraljaza većom moći počinju se smanjivatiprava kraljevine Hrvatske. Prvo izgubljenopravo je ono na odvojene krunidbe za kraljaMađarske i kralja Hrvatske. Krajem 12. stoljećase odustaje od tih dvostrukih krunidbatako da se od tada nadalje vrši krunidbasamo za kralja Mađarske, koji šalje svojuobavjest o krunidbi u Sabor koji ju je imaopravo potvrditi ili odbiti. U slučaju odbijanjanovoproglašeni mađarski kralj ne bi postaohrvatski kralj, što se u 15. stoljeću dogodiloVladislavu II.Bez obzira na tu promjenu hrvatskiparlament je zadržao ovlasti u samostalnombiranju kraljeva, što će prvi put iskoristititijekom nasljedne krize nakon smrtiLadislava IV. Kumanca, kada Mađari biraju1290. godine Andriju Mlečanina za svogkralja. Hrvatska, s druge strane, proglašavaza svog kralja Karla Martela iz dinastijeAnžuvinaca, pošto je hrvatsko-mađarskikralj Andrija II. bio izjavio da njegov takozvanisin Stjepan Postum, koji je ujedno iotac oca Andrije III. u stvarnosti nije njegovsin. Ta odluka dovodi do rata između Mađarskeprotiv Hrvatske i Napuljskog kraljevstvakoji će završiti prirodnom smrću KarlaMartela 1295. godine i povratkom mađarske“kontrole” nad Hrvatskom. Nekolikogodina kasnije sada smrtno bolesni AndrijaMlečanin proglašava za svog nasljednikaKarla Roberta (sin Karla Martela), koji je uzpomoć plemića zavladao Hrvatskom 1300.godine i bio krunisan u Zagrebu, od stranehrvatskog nadbiskupa, za kralja Hrvatskei Ugarske. Dok sljedećih 7 godina u Ugarskojtraje građanski rat između novog kraljakoji će biti oboren pa vraćen na prijestoljeod strane antikraljeva, njegova vladavina uHrvatskoj prolazi bez problema s velikim, alikratkotrajnim jačanjem hrvatskih velikaškihobitelji koji koriste nestabilnu političku situacijuza povećanje svoje moći tako da Šubićičak postaju vladari Bosne.Najstariji poznati i cjelovito sačuvanizaključci Sabora su iz doba vladavineArpadovića. Prvi poznati sabor sa sačuvanimzapisnikom i zaključcima održan je uZagrebu 19.04.1273.godine. Tada je utvrđeni naziv sabora: Opći sabor čitave kraljevineSlavonije, a njegove se odluke nazivajuodredbama za zakonskom snagom.Odluke Sabora svojim pečatom potkrepljivaoje ban.G.NimčevićIN MEMORIAMPočetkom veljače 2006. godinePučku kasina 1878 je zadesilastrahovita vijest o pogibiji dvačlana Glavnog odbora udruge: vlč. mr.Lazara Ivana Krmpotića i Marina Dulića.Dana 06. veljače 2006. godine, nakonodržanog sastanka Glavnog odboraPučke kasine, poslije 22 sata, na putukući u Đurđin, kod Male Bosne, u strahovitomsudaru na licu mjesta su tragičnopreminuli vlč. mr. Ivan Lazar Krmpotić iMarin Dulić. Kako bismo trajno sačuvaliuspomenu na tragično stradale članoveudruge podignut je križ na mjestu njihovepogibije.Mr. Ivan Lazar Krmpotić zalagao se zaočuvanje i promidžbu kulturne baštinabunjevačkih Hrvata. Boljela ga je neefikasnostnaših institucija u toj domeni, tese pod stare dane, 1998. godine odlučioza obnavljanje „Pučke kasine“ osnovane1878. godine.Pastoralni rad bio je glavna oblastdjelovanja mr. Ivana Lazara Krmpotića.O tome je govorio, pisao, molio i radio.Boljela ga je bijela kuga. S tugom jegledao kako se u ovo suvremeno vrijemegriješi: rastave brakova, abortusi,pijanstva, seksualne razvratnosti, drogai ostali poroci koji rastaču još relativnozdravo tkivo njegova puka i Crkve. Svimsrcem je bio štovatelj Majke Božje bilou liku Crne Gospe ili Radosne Gospeili Gospe nositeljice života i zaštitnicedjece. S toga je, Njoj u čast, otvoriokapelicu u crkvi sv. Josipa radnika uĐurđinu, u kojoj je želio biti i pokopan.Pokojnom mr. Ivanu LazaruKrmpotiću i danas zahvaljujemo za svežrtve, molitve, patnje i umiranje. Ujedinomolimo Isusa Krista, Velikog Svećenikada mu milosrdno podijeli taj poklad.Pučka kasina 1878mjesečnik br.10127

Pučka 1878KasinaMasonstvo kao luciferijanska sinteza znanosti i magijeMarko FranciškovićRedukcijasvjetskepopulacijeMasonstvo nije samo skupinapohlepnih starih ljudi koji želeposjedovati planet, nego jeprava slika puno šira i primarnose tu radi o lovu na ljudske duše,ali na način da se ljudi dobrovoljno, svojomslobodnom voljom, priklone svijetu izgrađenompo arhitekturi masonerije. Da bi se topostiglo mora se ta podla namjera sakriti ito je logika iza svega okultnog, jer okultnodoslovce znači sakriveno. Naravno, sakrivenoje zato jer se radi o prevari, i to izvornoj,edenskoj, pa kako je onda zmija prevarilanaše praroditelje, tako sad masonstvosa svojim okultizmom vara čovječanstvo.Naravno, ovo znaju i u sve su upućeni,tesvojim magijskim ritualima provode samonajviši stupnjevi i inicijanti u ekskluzivneokultne misterije, dok je ostatak masonske”braće” neupućena svjetina, skoro kao iprofani svijet, kako se naziva one koji nisučlanovi masonskog bratstva. Realni pogledna svijet je da postoji zavjera da se upravljanašim umovima i da postoji sila koja intenzivnoi sustavno radi na tome te se s tomčinjenicom moramo suočiti jer to je istina,a bez istine nema nam slobode. Jednuposebnu ulogu u svemu skupa oduvijeksu imale predstave, pričanje priča putemslike, zvuka, te slike i zvuka zajedno. U tomsmislu Disney korporacija može se vidjetikao moderni predvodnik tog zavođenja, aosnovana je od strane Walta Disneya, visokorangiranogmasona čije porijeklo je i dandanas nepoznato i nikada na pravi načindekodirano. Ali, ipak se neke činjenicenepobitno znaju, pa tako postoji podatak daje J. Edgar Hoover uključio Disneya u programkontrole uma koji prvenstveno cilja nadjecu koja su svojom neformiranošću podložnijasvim oblicima sugestije i zavođenja,posebno gledajući sve strateškom perspektivom.Danas možemo gledati produkteDisney korporacije u vidu pjevačica LadyGa-Ga ili Miley Cyrus, koje u svojim javnimizvedbama rade nesakrivene luciferijanskekrvne rituale. Direktno, pred svima, izvodese stvari koje bi normalnom čovjeku trebalebiti neprihvatljive, barem u smislu da odbijeu njima prisustvovati makar i samim gledanjem,jer je upravo sudioništvo gledanjemono što zahtijevaju okultisti koji su ritualepostavili i koji ih izvode tim svojim priredbama.Čak i kroz spoznaje moderne znanostipoput kvantne fizike znamo da je sam čingledanja ujedno i participacija, pa bi samoto već trebalo biti dovoljno da se oglasizvono za uzbunu. Trebalo bi biti apsolutnoneprihvatljivo da je djeci dostupno i gledanjemdoslovce nametnuto sudjelovanje utim i takvim ritualima poput ovih koje izvodispomenuta Lady Ga-Ga, koja na pozorniciima palog anđela koji raspiruje vatru poputLucifera, da bi potom na prisutnu publikubila puštena krv iz kipa Anubisa, egipatskogboga mrtvih. Tako je doslovce sa svime štodanas sačinjava modernu popularnu kulturui svugdje je očigledan isti obrazac: Ratovizvijezda, gdje se po krvnom naslijeđu određujetko je tzv. jedi vitez; Harry Potter, kojije opet izabran po posebnoj krvnoj liniji dabi mogao biti čarobnjak; Percy Jackson iOlimpijci, gdje se udomaćuje grčki panteon;Crvena piramida, gdje se udomaćuju egipatskibogovi; Zvjezdana vrata, gdje se tražiatlantidski DNK, da bi se potom ”udomaćilobožanstvo” u obliku ”vanzemaljaca”; a pjevačicaMiley Cyrus pjeva da u svojoj DNKima nešto što ju je napravilo posebnom.Kroz likove poput Batmana, Supermena iliSpidermana opet se promovira ideja bilopalog anđela koji radi dobro, bilo miješanjaljudske DNK i nekog tuđeg elementa, alikoji onda daje nadnaravne sposobnosti nakorist čovječanstvu. I to je ono što bi ljuditrebali uvidjeti: da se tu radi o okultnoj projekcijiunutar naših umova da bi se došlo donaših duša na način da ih se dobrovoljnoodreknemo.Novi svjetski poredak u službi zlaMože se postaviti pitanje tko to radi i tkoje to radio kroz povijest? Nije problem datiodgovor, nego je problem od obilja podatakai osoba izabrati koga spomenuti, a koga izostaviti,jer dokaza i nespornih činjenica štose radi i kako se radi ima cijelo mnoštvo inikakav problem nije u dokazivanju ovihteza. Pogotovo što se radi o izvorima kojisu većinom masonsko-okultni. Oni kao dase ne trude sve sakriti onome tko krene upotragu za istinom, onome koji kuca i pita,ali pasiviziranom ljudskom intelektu, kojiočekuje da će mu istina sama doći i nametnutise bez htijenja da je se osvoji, sve ovoostaje nešto nedokučivo i fantastično.Nije nikakav problem saznati tko je IsaacBonewits (1949. – 2010.) i da je on prvi ijedini koji je priznat kao magičar na službenojakademskoj razini sveučilišta Berkeleyi koji je u svojim radovima gdje sintetiziraznanost i magiju ”predvidio” sustav HAARPpunih 25 godina prije realizacije istog.Isto vrijedi za Jacka Parsonsa (1914.– 1952.), učenika Aleister Crowleya ičlana O.T.O. magijskog reda, zaposlenikakod Howadra Hugesa, prijatelja L. RonHubbarda i suradnika Wernher von Brauna,a koji je razvijao američki raketni program,istovremeno otvoreno prakticirajući sotonizamkroz razne okultne rituale, koji su uključivalihomoseksualno općenje i krvne žrtve.Jack Parsons je samo još jedan nepobitnidokaz spoja naizgled nespojivog: raketai svemirskog programa s ritualnom magijom.Parsons je paralelno sa razvijanjemraketnog motora, kojim se poslije došlo doMjeseca, izvodio ritual stvaranja mjesečevogdjeteta, kojim bi se označilo uništenjekršćanstva i početak ere Novog doba.Imamo i pukovnika američke vojskeMichael Aquina koji je godine 1975. osnovaoSetov hram kao otvoreno sotonističkureligiju koja je čak radikalnija od poznateSotonističke crkve Anthony LaVeya čiji jebio član, te se grupa predvođena Aqunomradi teoloških neslaganja izdvojila i pokrenulasvoj kult. Michael Aquino 1980.g., sadaveć kao general NSA, tajne službe američkevlade, na početku Reaganove administracije,razrađuje studiju o umnom ratu ili ratuza umove koja u sebi sadrži spoj tehnologijei okultizma, potiče razvoj psihotroničkihi mikrovalnih oružja, a čiju primjenu danasmožemo svakodnevno svjedočiti ukolikonam je jasna okultno-znanstvena pozadinasvega skupa.Cilj: Drastična redukcija svjetske populacijeKarl Sagan, inače medijski miljenik upropagiranju bezbožništva i ljudskog uzdignućaprema božanskom statusu samosvojim snagama, neumoran u pričama28mjesečnik br.101

1 0 1Siječanj 2012o tome kako je neminovno da nas iz milijardii milijardi galaksija i pripadnih planetauskoro trebaju posjetiti vanzemaljci,također je komadić u velikom masonskommozaiku prakticiranog okultizma. Sagansvojim radom pomaže u implementaciji tihvanzemaljskih bića u našu svijest budućise naivno otvaramo toj ideji zbog racionalnognačina na koji je prezentirana. Njegovroman Kontakt, po kojem je poslije snimljenfilm, najbolji je primjer o čemu je riječ i kakose direktno objašnjava veza između našeguma i putovanja kroz prostor i vrijeme.Putovanje koje nam je omogućeno kroznauk dan od strane ”vanzemaljaca”, samotrebamo ”evoluirati” prema razini da prihvatimotu ”pomoć”.Tako se, nimalo slučajno, događa daparalelno s točno određenim filmovima izHoolywooda – začarane šume iz druidskemagije – tehnološke naprave iz NASA arsenalaemitiraju ciljano signale točno određenihuradaka prema Velikom Medvjedu, AlfaCentauri i ostalim lokacijama u svemiru, akorporativni mediji o svemu izvještavajui opet kroz pasivnost od svih rade sudionikerituala. Radi se o tome da se želi daotvorimo svoje umove pa da potom kroznaše DNK receptore prihvatimo useljavanjenavodnih vanzemaljaca koji će nam dati svešto nam treba s vrhuncem u fontani mladostii prelasku u višu razinu bivstvovanja.Također, ovim javno izvedenim ritualimaželi se zadobiti našu slobodnu voljutako da čovječanstvo masovno pristane naideju da ljudi moraju izumrijeti jer smo, eto,toliko loši i takva loša djela radimo da smonepopravljivi ovakvi kakvi jesmo, te je samounaprijeđeni, usavršeni čovjek onaj kojizaslužuje daljnju egzistenciju. I to bi trebalootvoriti vrata ostvarenju otvoreno iznesenihplanova od UN-a, preko raznih ”ekološkihpokreta”, pa do poznatih i moćnih pojedinacapoput Bill Gatesa ili Ted Turnera kojisvi zastupaju i promoviraju ideju o nužnostiradikalne redukcije svjetske populacije.No, okultizam i moderna tehnologija idujedan korak dalje prema konačnom ostvarenjuidealiziranog svijeta kojeg navješćujumasoni u svojim ložama obećavajući ostvarenjezemaljskog raja. Barem tako masoni iokultisti vjeruju da će biti, a kršćani koji znajulučiti duhove i koristiti zdrav razum znaju dasu podlegli ocu laži, lašcu od početka, te daukoliko se ne obrate neminovno propadajuu vječnu tamu.Davor DijanovićPrvo apologetsko djelo nastalo na hrvatskom jezikudr. Ivan PoljakovićMali teološki leksikon (KS, 2002.)apologetiku definira kao pokušajobrazlaganja temelja vjere pred kritičkimzahtjevima ljudskoga uma i to osobitopred onima koji tu vjeru nemaju ili jedovode u sumnju. Od druge polovice XVIII.stoljeća naziv apologetika označuje točnoodređenu teološku znanost, koja se razlikujeod dogmatike, a sadržajno je obilježujetrostruko opravdanje ili dokazivanje: dokazivanjereligiozne činjenice (demonstratioreligiosa), dokazivanje kršćanske religije(demonstratio christiana) i dokazivanjeKatoličke crkve (demonstratio chatolica).Od pojave ovoga književnog roda - jošza vrijeme ranih stoljeća poslije Krista - dodanas je napisan veliki broj djela apologetskogkaraktera. Dio tih djela prevedenje i na hrvatski jezik, no tek smo pred kojugodinu dobili prvo sustavno apologetskodjelo koje je napisao jedan Hrvat. Riječ jeo djelu „Istina – Uvod u apologetiku”, autoradr. Ivana Poljakovića.Dr. Poljaković bio je prvi zastupnik hrvatskenarodnosti u skupštini AP Vojvodine od1992. do 1996. godine. Trenutno je zaposlenkao voditelj Centra za strane jezike priSveučilištu u Zadru. Dugo je godina živio uNovome Zelandu, što se je svakako reflektiraloi na pisanje ove knjige, s obziromna to da su mnoge antikatoličke pojave uNovome Zelandu mnogo prije uzele mahanego u Hrvatskoj.Knjiga za laike i stručnjakePredgovor knjizi napravio je dr. sc. IvanAntunović, profesor dogmatske teologijei ravnatelj Filozofsko-teološkog InstitutaDružbe Isusove u Zagrebu. U predgovorudr. Antunović ističe „... da je pred namavrlo vrijedna knjiga koja će svakom čitateljubiti od velike pomoći da se lakše snađe umetežu putova i puteljaka koji vode k smisluživota i susretu s pravim i živim Bogom.Vrijednost ove knjige se na poseban načinsastoji u tome što je autor o svim važnimtemama progovorio na jednostavan, jasani jezgrovit način. Na malo prostora uspio jeistaći najvažnije i najkorisnije misli kojimase mogu okoristiti i stručnjaci teologije kao ioni kojima teologija nije uže područje zanimanja”.Djelo, inače izvanrednog dizajna i grafičkeopreme, izdala je nakladnička kuća„Novum” iz Zagreba 2008. godine. Podijeljenoje na osam poglavlja, a neka odnajzanimljivijih potpoglavlja nose sljedećenaslove:”Trebamo li vjerovati u Trojstvo”,„Sveta predaja važnija od Biblije”, „Nepogrešivostpape”, „Zašto se katolici molesvetcima”, „Klanjaju li se katolici kipovima”,„Bezgrješno začeće blažene DjeviceMarije”, „Zašto katolici krste novorođenčad”,„Kontracepcija – bolna rana Crkve”,„Pobačaj, znak dekadentnog društva”,„Dijete iz epruvete”, „Eutanazija”, „Homoseksualnost”,„Pravedni rat”, „Jehovini svjedoci– vukovi u ovčjem runu”, „Antikrist”,„Babilonska bludnica”, „Inkvizicija” itd.Knjiga u svakome slučaju obrađuje vrloširoki spektar tema, a posebno je važnoda ju pročitaju oni koji dolaze u doticaj sfundamentalistima, Jehovinim svjedocimai mormonima, s obzirom na to da je dobardio knjige pisan kao odgovor na mitove ipodvale koje ove sekte šire među neupućenimvjernicima. Važno je da ju pročitaju ioni koji ne znaju odgovoriti na optužbe tzv.lijevo-liberalnih krugova, koji katolike etiketirajukao staromodne, neupućene, zadrte,homofobne itd., itd.Zaključno, Poljakovićeva knjiga zaslužujemjesto u privatnoj knjižnici svakoga tkose smatra katoličkim vjernikom i tko teži štoboljem upoznavanju vlastite vjere.mjesečnik br.10129

Pučka 1878KasinaHrvatsko iseljeništvo (15)HRVATI DILJEM SVIJETAHrvatska dijaspora ili hrvatsko iseljeništvo, u najširem smislu, označava pripadnike hrvatskog naroda koji žive izvan granica Hrvatske ili područja gdjepredstavljaju konstitutivni narod (BiH) ili autohtonu manjinu. Kako je poznato, gotovo da nema države u svijetu u kojoj danas ne žive Hrvati, koji su biliprisiljeni različitim povijesnim silnicama napustiti domovinu.Od katastrofalnog potresa koji je pogodio Dubrovačku Republiku i sam grad Dubrovnik 1667. godine, koji je izazvao veliku krizu, započinje iseljavanjeHrvata i traje sve do današnjih dana. Novi jaki val iseljavanja, zabilježen je pod pritiskom snažne germanizacije i mađarizacije. Još više Hrvata seiselilo za vrijeme vladavine komunističkog režima. Put iz domovine u tuđinu, mnogima je obećavao sreću i rješenje teških životnih prilika.HRVATSKA MANJINA U TALIJANSKOJ REPUBLICIHrvati u Italiji žive već stoljećima uregiji Molise, doselivši se tamo u 15.i 16. Stoljeću, u bijegu pred Turcima.Nažalost, njihov broj opada iz godine ugodinu. Danas moliški Hrvati žive samo jošu tri mjesta u kojima čine većinsko stanovništvo.Prema podacima Centralnog statističkoginstituta (ISTAT) u moliškoj provincijiCampobasso 2001. godine živjelo je 2.081Hrvat i to u Kruču (Acquaviva Collecroce)800, Mundimitru (Montemitro) 468, a uFiliču (San Felice) 813. Radi se o najmanjojpriznatoj jezičnoj manjini u Italiji.Druga veća skupina, za sada nepriznatakao jezična manjina, živi u sjeveroistočnomdijelu Italije, u pokrajini Furlanija-JulijskaVenecija (Friuli-Venezia Giulia). Procjenjujese da danas tamo živi oko 60.000 ljudihrvatskog porijekla, od toga samo u Trstuoko 30.000, između Trsta i Venecije oko20.000, te ostalih 10.000 raspršeno je pomanjim mjestima regije.StatusTalijanski Ustav ne poznaje pojam nacionalnemanjine, već jamči samo zaštitu jezičnihmanjina. U cilju bolje zaštite hrvatskemanjine u Italiji, odnosno talijanske manjineu Hrvatskoj, 5. studenoga 1996. u Zagrebuje potpisan Ugovor između RepublikeHrvatske i Talijanske Republike o pravimamanjina. Temeljem navedenog Ugovora(članak 8.) Italija je izričito priznala, kaoautohtonu, hrvatsku manjinu u regiji Molise,gdje je njezina nazočnost utvrđena. Ugovorhrvatskoj manjini jamči slobodno izražavanjekulturnog identiteta i naslijeđa, uporabumaterinskog jezika u privatnom i javnomživotu, te osnivanje i održavanje vlastitih30kulturnih ustanova i udruga. Bilateralnimugovorom Hrvati u regiji Molise prvi put supriznati kao manjina.Ne postoje organizirane političke strankeHrvata u Italiji, niti predstavnik hrvatskemanjine u talijanskom Parlamentu.Moliški HrvatiMoliški Hrvati (Molizanski Hrvati) su pripadnicihrvatskog naroda koji su oko 1500.godine naselili područje talijanske pokrajineMolise, sklanjajući se pred navalom Turaka.Smatra se da su izbjegli s područja izmeđuCetine i Neretve. Specifičnost moliškihHrvata je da je do današnjih dana očuvanarhaičan moliško-hrvatski (ikavski) dijalekt.Moliški Hrvati uglavnom žive u selima Kruč(Acquaviva Collecroce), Štafilić (San Felicedel Molise) i Mundimitar (Montemitro). Prijesu živjeli i u selu Palata, gdje i danas stojinatpis na crkvi o graditeljima koji su došliiz Dalmacije, te u Čiritu (Ceritellu), u kojemsu do 17. stoljeća zajedno živjeli Albanci iHrvati (poslije su Albanci preselili u Montecilfone,a Hrvati u Živuvodu).Identitet i jezikMoliški Hrvati sebe smatraju podjednakoi Hrvatima i Talijanima. Govore oba jezika,moliški hrvatski i talijanski. Milena Lalli, pjesnikinjačiji su roditelji Rimljani, studirala jeslavistiku 70-ih godina sa željom da zamijenitalijanizme u moliškom dijalektu.Moliškohrvatski govorii novoštokavski ikavskidijalektKručki, mundimitarski i stifilićki govor,dakle govori moliških Hrvata, klasificirajuse u dijalektologiji na različite načine, tj.uključuju se u različite dijalekatne jedinice,a vjerojatno je najopravdanije njihovo uključivanjeu zapadni dijalekt, dakle u novoštokavskiikavski dijalekt, pa smo zatotako i naslovili ovaj prilog. U ovom ćemoprinosu usporediti moliškohrvatske idiomei ostale govore dijalekta u koji smo skloniuvrštavati te slavenske jezične sustave uItaliji. Zapadnom dijalektu pripadaju mnogigovori u Bosni i Hercegovini, prvenstvenou zapadnoj Hercegovini i u južnoj Bosni svedo Jajca i do zone sjeverno od Travnika iZenice, oko Livna, Tomislavgrada, Derventei Bihaća, kao i u još pokojoj manjoj oazi.Na hrvatskom jugu novoštokavski ikavskigovori se od Opuzena i Metkovića premasjeverozapadu sve do Omiša. Uglavnomje sva Dalmatinska zagora novoštokavskaikavska, no ikavci su novoštokavci mjestimice(npr. oko Šibenika) prodrli do mora ilisu jako izmijenili postojeću čakavštinu. Npr.u Splitu, nekad čakavskom gradu, danasizrazito dominiraju ikavci novoštokavci.Podvelebitsko ili njemu blisko područjeu cjelini pripada zapadnom dijalektu, a imnogi predjeli u Lici, npr. okolica Gospića,senjsko zaleđe, Lovinac, Sveti Rok itd., doku Gorskom kotaru i u Slavoniji tom dijalektupripada po nekoliko naselja, Mrkopalj,Sunger, Lič s okolicom u Gorskom kotaru,Vuka, Široko Polje, Punitovci i Dragotin uSlavoniji. Na otocima Šolti, Braču, Hvaru iKorčuli nalazimo po jedno mjesto što pripadajuzapadnom dijalektu: Maslinica naŠolti, Sumartin na Braču, Sućuraj na Hvarui Račišće na Korčuli. U Srbiji i u Madžarskojikavce novoštokavce nalazimo u nizu mjestaoko Subotice i Sombora te oko Baje, a idrugdje ponegdje u Madžarskoj.mjesečnik br.101

1 0 1Siječanj 2012Moliški Hrvati osim u tri svoja sela u Italijiu znatnu broju žive na području Perthau Australiji; ta dijaspora moliškohrvatskedijaspore naseljena je u Australiji u 20. stoljeću.Svakako je zaista čudnovato izmijenjenslavenski dijalekatni tip moliškohrvatskihsela doživio i dodatne transformacije unovom australskom ambijentu.U klasifikaciji govora štokavskoga narječjabitna su tri kriterija, akcentuacija, jati štakavizam, odnosno šćakavizam, daklefonološke značajke. Pogledajmo kako jes tim i s drugim fonološkim osobinamau hrvatskim moliškim selima i u drugimpunktovima zapadnoga dijalekta. Svi sugovori novoštokavskoga ikavskog dijalektaikavski, pa tako i govori moliških Hrvata.Moliško divojka, dlita, gnjizdo, ist, mihur,orih, plis “plijesan”, riča, rika, ripa, sikira,sime, sinica, smih, snig, srida, stina, stinica,strila, svidok, vištica, vitar, vriča, vrime ilizdila dobro se slaže s ikavizmima drugdje uzapadnom dijalektu. S obzirom na to da suMoližani svakako kontinuitet nekadanjegabiokovsko–cetinskoga dijalekta, ikavskoga,štakavskoga, pretežno štokavskoga, alii s prirodnim čakavskim primjesama, to jeposve razumljivo. I odstupanja od čistogikavizma ima u zapadnom dijalektu dosta,npr. cesta ili testa, sijeno ili tijesto, pa ondaspecifičnih odstupanja tipa verjat ili ode i jošponekog ima i u Moližana.U cjelini, ikavski novoštokavski dijalektima peteročlani vokalizam, pa je tako i uMoližana. Pitanje normiranja i standardiziranjamoliškohrvatskoga tipa sigurno jeosjetljivo i teško pitanje. Ono se i spominjeu uvodnoj riječi Antonija Sammartina umundimitarskom rječniku kao velika želja,a 2004. pojavila se i Sammartinova Gramatikamoliškohrvatskoga jezika. Kao i uviše ili manje sličnim prilikama, valja podsjetitina važnost hrvatskoga jezičnog pitanjau talijanskoj pokrajini Molise. Moližani,naravno, odlučuju o svojim bitnim pitanjimasami u okviru države u kojoj žive, a inačesu bili posve uklopljeni u hrvatski dijalekatnirazvoj, pa onda odlaze na drugu stranumora prije više stoljeća, s lako razumljivimposljedicama. Posljedice su, naravno, većenego npr. u Gradišću, gdje je hrvatstvo bilo(i ostalo) jače nego u Moliseu. Moliški listovi,književni i antologičarski pokušaji, nejakikakvi su mogli biti, ipak su vrijedni, kao i gramatičarska,rječnička i druga nastojanja. Uusporedbi sa sličnim primjerima moliškohrvatskije najmanje normiran jer je u težemi slabijem položaju, iako ima i jednu prednost,tj. veliku međusobnu bliskost svih trijumoliškohrvatskih idioma. Najteže je pitanjedruštvene sile koja bi inicirala i provela standardizaciju.Uz moćni talijanski jezični standardosjeća se potreba i za moliškohrvatskim,gdje je potrebno uložiti velike snage,uz mnoge dvojbe, među kojima može biti iona o prihvaćanju hrvatskoga standardnogjezika. Kako god bilo, i tu će vrijediti pravilomeđusobne otvorenosti, i moliškohrvatskemjesečnik br.101prema hrvatskoj standardnojezičnoj, a ihrvatske standardnojezične prema moliškohrvatskimvrijednostima.Religija i tradicijaMoliški Hrvati su rimokatolici. Tradicijagovori da su se smjestili s one strane morau 15. stoljeću, i od tada se broj Hrvata uMoliseu povećava. Legenda kaže da su uMolise došli jednog svibanjskoga petka sasobom noseći samo kip svete Lucije. Poštose ne zna kojeg datuma su točno došli,Hrvati u Moliseu svakog svibanjskog petkaodržavaju procesije u čast sv. Lucije, aposebno se slavi zadnji petak u Mundimitru.PorijekloZnanstvenici daju nekoliko hipoteza omjestu porijekla Moliških Hrvata: Prije 500godina, njihovi su preci u Molise došli sdoline rijeke Neretve, koja je danas većimdijelom u Hercegovini i manjim dijelom uDalmaciji; Početkom 16. stoljeća Hrvatiiz Dalmacije oko rijeke Neretve su došli uMolise (Reissmüller); Moliški Hrvati došlisu negdje iz okolice grada Zadra (Aranza);Moliški Hrvati porijeklom su sa štokavskomorlačkogpodručja Istre (Badurina); MoliškiHrvati došli su iz Zadra i Šibenika (kopnenidio) (Hraste); Moliški Hrvati došli su s prostoraZabiokovlja (kod planine Biokovo)između gradova Imotskoga, Zagvozda iMakarske (Muljačić).Moliško-hrvatski dialektTo je arhaični dialekt hrvatskog jezikamoliških Hrvata koji se, unatoč okruženostitalijanskim govornim područjem, uspioočuvati do današnjeg dana. Jezikoslovci suzapisali do 3000 izvornih moliškohrvatskihriječi, što je prosjek u govoru jednog jezika.U tome govoru nema turcizama, jer sumoliški Hrvati iselili prije nego su Turci potpunozaposjeli njihov kraj, a to ga čini izvanrednimizvorom za proučavanje predturskograzvoja hrvatskog jezika. Specifično je to dase jezik uspio sačuvati isključivo usmenompredajom.Iako je jezik nesumnjivo potekao odhrvatskih govora iz “stare domovine”,moliški Hrvati svoj vlastiti jezik nazivajujednostavno “po našku” ponajviše zahvaljujućiizostanku buđenja nacionalnih osjećajatijekom narodnih preporoda u Europi u 19.st., ali i nezainteresiranosti jugoslavenskihvlasti za ovu nacionalnu manjinu, sve doosamostaljenja Republike Hrvatske. Mladi uselima naseljenim moliškim Hrvatima danasu školama uče moliškohrvatski i standardnihrvatski jezik.Hrvatska kalička misija -MoliseBježeći pred Turcima, hrvatske izbjeglicesa sobom su ponijeli svoj jezik, svoje tradicijei svoju katoličku vjeru i to su ljubomornočuvali i sačuvali kroz 500. godina.Kad su Hrvati stigli na obalu pokrajineMolise, u Južnu Italiju, naselili su brdovitopodručje Apenina, udaljeni od jadranskeobale oko 30 km. Zahvaljujući zemljopisnojizolaciji, siromaštvu i međusobnim ženidbamasačuvali su svoj povjesno-kulturniidentitet kroz gotovo pet stoljeća.Hrvatski jezik i tradiciju sačuvali suusmenom a ne pismenom predajom. Tek uzadnje vrijeme, sredinom dvadesetog stoljeća,počeli su čitati i pisati moliškohrvatski.Danas imaju riječnik i gramatiku moliškohrvatskogjezika, zahvaljujući dobroj suradnjis Hrvatskom.Sve do danas nije napisana dokumentiranapovijest moliških Hrvata. Prezimena ištokavsko-ikavsko narječje bili su jedini kriterijikoje su pisci koristili da bi odredili kadai odakle su došli Hrvati u pokrajinu Molise,u Južnu Italiju.Povijesne veze moliškihHrvata s HrvatskomOd samog dolaska Hrvata u Molise, uJužnu Italiju početkom 16. stojeća u Hrvatskojse ništa nije znalo, ali ni moliški Hrvatinisu mnogo znali o svojoj povijesti. Kadpitate moliške Hrvate odakle su i kada sudošli u Molise oni, velika većina, odgovaraju“s one druge bane mora, as ne umimo ništaveć”.Prvi put za hrvatsku javnost otkrio ih jedubrovački pjesnik Medo Pučić 1850. uNapulju. Zatim je nastalo ponovno zatišje itek početkom dvadesetog stoljeća, točnije1904. godine u Molise stižu iz Splita Smodlaka,Barać, Vidović i Herkul. I ponovnonastaje zatišje do sredine dvadesetog stoljeća.Godine 1967. počinju se organiziratitečajevi hrvatskog jezika i folkora u Hrvatskojna kojima sudjeluju i moliški Hrvati.1968. godine prvi put u Molise dolazi izRima hrvatski kardinal Franjo Šeper. Četiriputa je posjetio moliške Hrvate, te 1981.doveo prve hrvatske časne sestre milosrdniceiz Rima u Molise. 1983. godine uMolise dolazi i prvi hrvatski svećenik, franjevaciz Provincije Presvetog Otkupiteljaiz Splita. To je razdoblje bilo bogato obostranomsuradnjom, susretima, izletima uHrvatsku i iz Hrvatske u Molise. Danas se umoliškohrvatskim selima: Acquaviva Collecroce(Kruč), San Felice del Molise (Filić),Montemitro (Mundimitar) uči u školi hrvatskii hrvatsko-moliški jezik. Od kolovoza 2011.godine iz Provincije živi i djeluje jedan franjevac.Osnovano je amatersko sportsko društvopod nazivom ASSOCIAZIONE SPORTIVADILETTANTISTICA - Hrvatski otok u Molisu.H Dusper31