Zvijezde se najbolje vide noću

Mlada breskva
Na obronku brežuljka rasle su prekrasne breskve.
U pro ljeće su nji ho ve ras cvje ta le krošnje iz gle da le
kao ružičas ti ob laci koje su pro laz ni ci s užit kom promat
ra li.
Us red voćnja ka ras la je jedna po nos na mla da breskva.
Kad su kon cem ve ljače da ni pos ta li nešto top li ji,
mlada je bres kva počela zapitki va ti: »Je li vri je me,
možemo li cvje ta ti?«
»Str pi se, ma la, još ni je vri je me. Mo gu za pu ha ti
hlad ni vjet ro vi, može pas ti i sni jeg. Pričekaj, doći će
tvoje vri je me!« – odgo vo ri la joj je sta ra bres kva iz
susjedstva.
Mla da je bres kva kim nu la gra na ma, ali je u se bi gu n-
đala i pripremala pupoljke za otvaranje.
»Ove sta re bres kve su mi za vid ne!« – mis li la je uvjere
na da je u pra vu.
Posljednjih večeri veljače, obasjana zadnjim sunčevim
zra ka ma, mla da je bres kva opet upi tala: »Mo gu li
sada cvjetati?«
Sta ra je bres kva od go vo rila: »Ne, dra ga mo ja, još
ni je pro ljeće, mog lo bi bi ti još hlad nih da na.«
»Aj me me ni, što ste vi sta re bres kve do sad ne! Ponavljate
uvijek isto: pazi, čekaj, nije vrijeme, strpi se.
18