Susan Elizabeth Phillips Andjeoska ljubav

Potonula je u sjedalo. — Ne mogu vjerovati. —Odlično. Onda je
time razgovor zaključen. —Doista si...?
—Max ima poprilično uvjerljive dokaze. Ali kako ne
namjeravam išta poduzeti u vezi toga, nema smisla raspravljati.
—Nasljednik si ruske krune?
- Rusija nema prijestolje. Za slučaj da si zaboravila, nije
monarhija.
-Ali da jest...
- Da jest, iz svakog bi šumarka izranjali potencijalni nasljednici
obitelji Romanov.
—Ali prema onome što mi je otac rekao, ti bi imao veću šansu
od njih, zar ne?
—Vjerojatno. Pa što onda? Rusi mrze Romanove više nego što
mrze komuniste i ne vjerujem da će ikad povratiti monarhiju.
—A što ako to ipak učine?
—Onda ću promijeniti ime i skriti se na nekom tropskom
otoku. —Mojem se ocu to uopće ne bi svidjelo. —Tvoj je otac
fanatik.
—Znaš da je zato dogovorio ovaj brak? Ja sam mislila da me
pokušava kazniti pronašavši mi najneprikladnijeg supruga, ali
to mu uopće nije bila namjera. Ţelio je da se obitelji Petroff i
Romanov ujedine i okoristio se mnome kako bi to postigao. -
Zadrhtala je. — Kao daje u pitanju bizantinska legenda. Prolaze
me trnci od same pomisli. Znaš li o čemu je htio porazgovarati
jučer sa mnom?
—Vjerojatno o istom o čemu je razgovarao sa mnom. O svim
razlozima zašto bismo trebali ostati u braku.
- Rekao mije da bih trebala obuzdati svoju pretjeranu pri rodu
ţelim li te zadrţati i da bih te ujedno na pragu trebala
dočekivati s papučama.
Nasmiješio se. - Menije rekao da zanemarim tvoju burnu
prirodu i da se usredotočim na tvoje slatko malo tijelo. —To je
rekao?
—Ne baš doslovce, ali bilo je u tom stilu.