Susan Elizabeth Phillips Andjeoska ljubav

Mogao ju je bez problema zbaciti sa sebe, ali znala je da to neće
učiniti zbog bebe. I zato što je voli.
Zalijepila se za njegovo tijelo omotavši se rukama oko njegova
vrata i prislonivši obraz o bočnu stranu njegove glave.
Izravnala je torzo, nogama se priljubila za njegove, a noţnim
prstima uhvatila mu gleţnjeve. — Ne moţe. Sad bjesniš, ali za
nekoliko minuta, čim porazmisliš o svemu, doći ćeš k sebi, a
dotad ti neću dopustiti da učiniš bilo što zbog čega bi poţalio.
Učinilo joj se da mu se tijelo počinje opuštati, ali nije se
pomaknula, jer je znala da je prepreden i moţda je samo mami
kako bi je iznenadio.
- Diţi se, Daisy.
-Ne.
- Poţalit ćeš.
- Ne bi me ozlijedio.
- Tko je rekao da bih te ozlijedio?
- Bijesan si.
- Pa, bilo mi je i bolje u ţivotu.
- Doista bjesniš što te natjerala na ovo!
- Nije me natjerala ni na što.
- Naravno da jest. — Odmaknula je glavu onoliko koliko je bilo
potrebno kako bi se mogla naceriti u njegovo namršteno lice. - I
pošteno te sredila, Alex. Ozbiljno. Dobijemo li curicu, mogli
bismo je nazvati Sheba.
- Preko mene mrtvog.
Ponovno mu se uvukla u vrat i ostala čekati, leţeći smireno na
njemu kao da je najbolji ortopedski madrac na svijetu.
Usnicama joj je dodirnuo uho.
Još se više privila i prošaptala: — Ţelim da se vjenčamo prije
nego se beba rodi.
Osjetila je kako joj provlači ruku kroz kosu. — Vjenčani smo.
- Ţelim to ponoviti.
- Moţe.
- Reći ćeš nešto vulgarno, zar ne?
- Hoćeš li tako sići s mene?