Susan Elizabeth Phillips Andjeoska ljubav

Kako bi joj mogao pojasniti pa da konačno shvati? - Ti si se
smekšala pri odrastanju, Daisy, ali ja sam očvrsnuo. I grublji
sam nego što misliš. Kad čovjek odraste onako kako sam ja
odrastao, shvati da mora pronaći nešto što će mu uvijek
predstavljati oslonac, nešto zbog čega se neće pretvoriti u
ţivotinju. U mojem slučaju, to je bio moj ponos. Toga se neću
odreći. Nikad.
—Ne moţeš na tome izgraditi ţivot. Ponos nije vaţan poput
drugih stvari.
—Kojih?
—Kao... — Zastala je oklijevajući, kao daje znala da mu se neće
svidjeti što god mu pokušala reći. — Poput osjećaja i
suosjećanja. Poput ljubavi.
Popustio je pred starošću i umorom. — Za mene ljubav ne
postoji.
- Za svakoga postoji.
—Za mene ne. Nemoj me doţivljavati romantičnim likom,
Daisy. To je čisti gubitak vremena. Naviknut sam ţivjeti po
vlastitim pravilima. Trudim se biti iskren i pošten. I samo ću iz
tog razloga zanemariti tvoj mali potez s tortom. Znam da ti je
teško prilagoditi se i pretpostavljam da daješ sve od sebe. Ali
nemoj poštenje zamijeniti s njeţnošću. Nisam osjećajan. Njeţne
emocije moţda sjedaju drugim ljudima, ali ne i meni.
—Ne sviđa mi se ništa od toga što si rekao — prošaptala je. -
Uopće mi se ne sviđa.
I kad joj je krenuo odgovoriti, shvatio je da nikad prije nije
zvučao toliko tuţno. — Spetljala si se s đavlom, dušo. Bolje ti je
da to što prije prihvatiš.
Ušao je u kupaonicu, zatvorio vrata i zaţmirio pokušavajući
zaboraviti na emocije koje je upravo prepoznao na njezinu licu.
Svega se toga već nagledao: izmorenosti, gotovo dječje
nevinosti i zastrašujuće nade da moţda nije onako loš kakvim
se doima.
Jadna glupačica.