You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
AGILITY<br />
Juniorsko Europsko prvenstvo u agilityju<br />
- jer su djeca i psi dobitna kombinacija<br />
Piše: Nina Gregl, Povjerenstvo za agility • Snimila: Sandra Pavlović<br />
Ovogodišnje Juniorsko europsko otvoreno prvenstvo održano je od 13. do 16. srpnja u Luksemburgu,<br />
a okupilo je više od 400 djece iz 24 različite zemlje. Dakako da nije moglo proći bez hrvatske ekipe,<br />
a bome i roditeljskih navijača bilo je poprilično, jer rijetko koje natjecanje toliko promovira jedinstvo<br />
i sportski duh kao kada se na jednom mjestu okupe djeca ljubitelji pasa, kinologije i agilityja.<br />
Oduvijek sam bila jedno od one djece kojima je vrhunac vikenda<br />
bila emisija "Kućni ljubimci, koja su znala sve kvartovske mačke<br />
i čiji su koji mačići i kada se koja macila i gdje su im skrovišta,<br />
koja su spašavala ranjene ptičice i pse lutalice na sveopće roditeljsko<br />
zgražanje... Upravo sam na "Kućnim ljubimcima" prvi put vidjela reportažu<br />
o tada tako nedostižnom sportu zvanom agility i od tada je to bio<br />
moj nedosanjani san. Iako smo oduvijek imali pse, prošle su godine prije<br />
nego sam dobila prvog psa koji je bio uistinu moj i upisala tečaj agilityja,<br />
a do tada sam već upisala fakultet i dječje doba bilo je iza mene...<br />
negdje uz put, a neki potegnuli cijelu noć i veći dio dana. Neki su višemanje<br />
sretno prošli kroz gužvama ispunjenu Njemačku, a neki su uspjeli<br />
zapeti u svaki "stau" koji ih je čekao na putu. Srećom, od naših se juniorki<br />
u četvrtak nije očekivalo ništa posebno, samo smo mi team leaderice<br />
(moja malenkost i moja mlada pomoćnica Ela, skoro do nedavno i sama<br />
juniorka, a trenutno kao i ja JEO-nostalgičarka) imale zadatak prisustvovati<br />
obaveznom sastanku kako bismo dobili generalne informacije<br />
o nekim detaljima natjecanja.<br />
Eh, što bi bilo da sam počela ranije... Misao koja mi je barem 10-tak puta<br />
dnevno prošla kroz glavu dok sam trčala od ringa do ringa prateći kada<br />
tko i gdje trči i koliko natjecatelja ranije ih treba dovesti na start i obavljajući<br />
sve druge (začudili bi se koliko naporne) sitnice koje se očekuju od<br />
jedne "team leaderice" na Juniorskom europskom otvorenom prvenstvu,<br />
popularno zvanom i JEO. Ovo me natjecanje svake godine iznova podsjeti<br />
zašto sam se zaljubila u taj prekrasni kinološki sport i istovremeno napuni<br />
nostalgijom i novom energijom.<br />
Ove se godine naša juniorska ekipica uputila prema dalekom, ali zato<br />
nevelikom Luksemburgu, zemlji nevjerojatno jeftinog goriva i nenormalno<br />
skupih hotela, što nas je, uz naravno očekivano dobro druženje, i ponukalo<br />
da se odlučimo za opciju kampiranja koja je tradicionalno organizirana<br />
vrlo blizu samih terena na kojima se odvijalo natjecanje, na pomalo<br />
ruralnom dijelu Luksemburga pod nazivom Roeser. Vrijeme nas je dobro<br />
poslužilo, vrućine nisu bile strašne, a pokoji pljusak bio je kratak i<br />
osvježavajuć. Hrvatska ekipa sretno se dokoturala do Luksemburga u<br />
popodnevnim satima tog sunčanog četvrtka, neki su pametno prespavali<br />
80 moj<strong>PAS</strong> • 11./12.2017.
Change language