Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
PSEĆA<br />
KOGNICIJA<br />
Od Darwina do današnjih znanstvenika<br />
Psi kao sudionici (subjekti) u psihološkim<br />
istraživanjima nisu novost. Već Charles Darwin<br />
(1809. - 1882.) u svojem djelu “Descent<br />
of Man” (1871.) govori o psihičkim sličnostima<br />
između ljudi i drugih životinjskih vrsta.<br />
Pritom se vrlo često referira na pse opisujući<br />
emocije koje je vidio kod njih, ali i druge psihičke<br />
sposobnosti poput imitacije, pamćenja,<br />
sanjanja i prosuđivanja, morala te pojma o<br />
svome i sebi (Feuerbacher i Wynne, 2011.).<br />
Uključivanje pasa u psihološka istraživanja<br />
svoj vrhunac dosiže šezdesetih godina prošlog<br />
stoljeća, no razlog tomu zapravo nije bio<br />
interes tadašnjih znanstvenika za pse, odnosno<br />
pseće ponašanje i kogniciju, već za<br />
istraživanje nekih općenitijih fenomena, primjerice<br />
postojanja veze između morfoloških<br />
obilježja i ponašanja (ib.).<br />
Unatoč tomu, iz tog doba imamo neka otkrića<br />
koja su ostavila znatan doprinos našim<br />
spoznajama o ponašanju pasa (ali i nas samih).<br />
Ono široj publici najpoznatije odnosi se<br />
na rad Ivana Pavlova (1849. - 1939.), odnosno<br />
na otkriće da (prvobitno) neutralan podražaj<br />
uparivanjem s podražajem koji izaziva<br />
reakciju i sam počinje izazivati istu takvu<br />
reakciju (zbog toga primjerice počnete jače<br />
sliniti kad ugledate reklamu za omiljenu<br />
čokoladu).<br />
Iako iz tog doba postoji još nekoliko vrlo<br />
važnih radova, kao primjerice rad Edwarda<br />
Thorndikea (1874. - 1949.) i B. F. Skinnera<br />
(1904. - 1990.) o tome kako je ponašanje<br />
u ovisnosti o (svojoj) posljedici ili onaj J. P.<br />
Scotta (1909. - 2000.) i J. L. Fullera (1910.<br />
-1992.) o utjecaju ranih iskustava na kasnije<br />
ponašanje, u kontekstu ovog članka valja<br />
posebno istaknuti fenomen koji je W. H.<br />
Gantt (1892. - 1980.) nazvao “efekt osobe”.<br />
Tijekom izvođenja eksperimenata Gantt je<br />
primijetio da se psima povećava broj otkucaja<br />
srca kad osoba ulazi u prostoriju (a posebice<br />
u slučaju kad je ta osoba povezana s<br />
neugodnim iskustvom), odnosno da se njihov<br />
broj smanjuje kada ih osoba mazi (Gantt<br />
et al., 1966.). (Uzimajući u obzir ovo istraživanje,<br />
s pravom možemo postaviti pitanje<br />
zašto danas, pola stoljeća nakon objave ovih<br />
rezultata, i dalje nailazimo na savjete da ne<br />
treba maziti pse koji se boje.)<br />
Osamdesetih godina prošlog stoljeća dolazi<br />
do znatnog smanjenja ovakvih istraživanja s<br />
psima, a psi ponovni interes znanstvenika<br />
pobuđuju krajem devedesetih godina. Međutim,<br />
ovog puta psi postaju predmet istraživanja<br />
zbog sebe samih, drugim riječima,<br />
otad do danas znanstvenici pokušavaju saznati<br />
više o njihovu ponašanju i načinu kako<br />
doživljavaju svijet kojim su okruženi.<br />
Slobodno možemo reći da trenutno živimo<br />
u “zlatnom dobu” istraživanja pseće kognicije.<br />
Što je to (pseća) kognicija?<br />
Iako je nekoliko različitih definicija, kogniciju<br />
možemo objasniti kao mentalnu pretvorbu<br />
senzornih podražaja u informacije o okolišu<br />
te njihovu prilagodbenu (adaptivnu) primjenu<br />
(Frans De Wall, 2016.). Jednostavnije rečeno,<br />
psi iz okoliša osjetilima primaju različite<br />
podražaje, koje potom mozak obrađuje i<br />
pretvara u informaciju. Tako stvorena informacija<br />
postaje osnova za formiranje ponašanja,<br />
koje pak omogućuje prilagodbu u određenoj<br />
situaciji.<br />
Za razliku od biheviorista, koji se bave isključivo<br />
ponašanjem koje je moguće opažati<br />
(mjeriti), kognitivisti se bave unutarnjim<br />
(mentalnim) procesima, koji se primjerice<br />
odnose na pamćenje, planiranje, rješavanje<br />
problema, donošenje odluka...<br />
U kontekstu ponašanja pasa posebice je zanimljiva<br />
socijalna kognicija, koja istražuje<br />
kako psi doživljavaju druge i što znaju o drugima<br />
(psima, ali i ljudima). Neke su od tema<br />
kojima se bavi socijalna kognicija: percipiranje<br />
emocija drugih, razvoj društvenih odnosa<br />
s istovrsnicima, ali i s ljudima, stjecanje<br />
novih vještina promatranjem i imitiranjem<br />
drugih, kao i mnogi drugi aspekti vezani uz<br />
komunikaciju s istovrsnicima i pripadnicima<br />
drugih vrsta, najčešće ljudima (Horowitz,<br />
2014.).<br />
Što znamo o kognitivnim sposobnostima<br />
pasa?<br />
Od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća<br />
pa do današnjih dana istraživanje pseće kognicije,<br />
odnosno kognitivnih sposobnosti pasa,<br />
postalo je okupacija mnogih znanstvenika<br />
okupljenih u istraživačke skupine širom<br />
svijeta. Dosad je objavljen znatan broj radova<br />
koji su usko vezani i uz neka od pitanja<br />
spomenuta u ovom tekstu i nemoguće ih je<br />
sve nabrojiti, no valjalo bi spomenuti rezultate<br />
nekih od najzanimljivijih.<br />
U početku je interes znanstvenika bio usmjeren<br />
na to što psima znači naša pažnja, odnosno<br />
znači li im uopće. Provedeno je više<br />
istraživanja, čiji rezultati pokazuju da su psi<br />
“osjetljivi” na našu pažnju, ali i da će uskladiti<br />
svoje ponašanje ovisno o tome jesmo li<br />
mi usredotočeni na njih ili nismo.<br />
Također se pokazalo i da izravan pogled ili<br />
tzv. “zurenje”, koji se vrlo često smatra agresivnim<br />
ponašanjem, nije jednoznačan, već<br />
da ima različito značenje, ovisno o situaciji.<br />
Primjerice, psi gledanjem u nas mogu tražiti<br />
pomoć u rješavanju nekog problema ili oslonac<br />
u situacijama u kojima se osjećaju nesigurno.<br />
11./12.2017. • moj<strong>PAS</strong> 93
Change language