MOJ PAS, 01.11.2017.

In Memoriam
IVAN
U rujnu ove godine je osječka izlošba pasa bila obavijena tugom,
a cijela priredba je započela minutom šutnje, kao simbolom
posljednjeg pozdrava nažalost puno prerano preminulom dragom
prijatelju hrvatske kinologije, g. Ivanu Mandiru.
23. rujna, nešto malo prije ponoći, Ivan nas je napustio u svojoj
tridesetoj godini nakon kratke i teške bolesti i sve zajedno nas
ostavio u suzama, šoku i nevjerici.
1988. - 2017.
Mandir
Ivan Mandir je rođen 15. kolovoza 1988. godine u Zagrebu. Od malih nogu je pokazivao neizmjernu
količinu ljubavi prema životinjama pa je tako i svoju profesiju “gurao” u tom smjeru. Nakon završene
osnovne škole, svoje obrazovanje je započeo na Veterinarskoj školi u Zagrebu te je pred sam kraj istoga,
kao gotovo punoljetan, odlučio zaplivati vodama kinologije u koju ga je po prvi puta uveo g. Ante Lučin.
Vrlo brzo se počeo dokazivati svojim radom te je kao groomer i hendler postajao sve više primijećen,
a iza sebe gomilao uspješne i zapažene rezultate. Kao posljedica toga, krug Ivanovih kolega, prijatelja
i poznanika koji su ga voljeli postajao je sve veći i zauzeo međunarodne razmjere.
Nakon četverogodišnje suradnje s g. Lučinom, Ivan je nastavio sa radom kao profesionalni groomer
u “Mambu” gđe. Suzane Verstovšek. S nepunih 27 godina starosti iz Zagreba je preselio u francuski
gradić Le Mans no, vrlo brzo se vratio u Hrvatsku i započeo s radom u Splitu, u kojem je živio do
posljednjega dana. Ivanova posebnost u radu je bila u tome što život nije doživljavao kao nagradu
za svoj rad, nego je sve što je radio, radio da bi u tome istinski uživao. Upravo to, a uz veliku količinu
ljubavi prema životinjama koju nerijetko nije želio priznati, donosilo mu je prepoznatljive rezultate
te su ga svi upamtili kao gotovo uvijek nasmijanog i razigranog mladića. U njegovom bi društvu
gotovo svatko osjećao toplinu i vedar duh, a i od “najteže atmosfere” bio bi u stanju napraviti
“nasmijani show”. Iz tog razloga će nam nedvojbeno svima ostati u lijepom i dragom sjećanju.
Inače, uz bavljenje psima, Ivan se profesionalno okušao u preponskom i daljinskom jahanju, gdje je
također ostavio duboki trag u srcima mnogih ljudi, a sportski rezultat također nije izostao. Pred sam
kraj svojega života u Splitu je započeo s radom u školi jahanja “Diamant”, čiju je splitsku podružnicu
u potpunosti preuzeo. Posljednjih godina je jahao za konjički klub “Apeiron” na vlastitom grlu,
američkom kasaču Borgusu s kojim je ove godine trebao biti u plasmanu Croatia Cupa u daljinskom
jahanju. Njegovim bi rezultatom konjički klub “Apeiron” završio sezonu na prvom mjestu.
Nažalost, ta pobjeda će pričekati neka bolja vremena no, Ivan će zasigurno uvijek ostati visoko
rangiran u srcima mnogih.
Dragi naš Ivane, nadamo se da uživaš u jahanju nebeskim prostranstvima, vedar i nasmijan kakvog
ćemo te uvijek i pamtiti. Volimo te… počivaj u miru!
98 mojPAS • 11./12.2017.