You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
PSEĆA<br />
KOGNICIJA<br />
Iznimno je zanimljivo da rezultati nekih od istraživanja<br />
navode na zaključak da psi imaju kapacitet za razumijevanje<br />
tuđe percepcije, odnosno da znaju što mi<br />
vidimo iz svoje perspektive (primjerice neki predmet)<br />
te da toj spoznaji mogu prilagoditi svoje ponašanje.<br />
Ovo bi značilo da psi imaju (barem na osnovnoj razini)<br />
“teoriju uma” - višu kognitivnu funkciju koja uključuje<br />
znanje o tome što netko drugi zna ili misli.<br />
U popularnoj literaturi o psima vrlo često nailazimo<br />
na tvrdnje da psi nas ljude doživljavaju kao članove<br />
“svojeg čopora”, pa im se stoga kroz niz postupaka<br />
(za pse najčešće neugodnih) trebamo nametnuti kao<br />
“vođe”.<br />
Ne ulazeći ovdje u one razloge zbog kojih je ovakav<br />
model društvene organizacije pasa “problematičan”<br />
iz konteksta bihevioralne ekologije (koja se bavi ulogom<br />
ponašanja u prilagodbi na okoliš), valja se osvrnuti<br />
na komparativna psihološka istraživanja koja<br />
proučavaju odnos između čovjeka i psa. Ukratko, rezultati<br />
tih istraživanja, na temelju ponašajnih kriterija,<br />
pokazuju da je odnos između psa i njegova vlasnika<br />
vrlo sličan odnosu između majke i djeteta, odnosno<br />
da psi iskazuju privrženost prema vlasnicima na vrlo<br />
sličan način kao i dijete prema svojoj majci. Drugim<br />
riječima, mi svojim psima predstavljamo sigurnu bazu<br />
(utočište), stoga nije čudno zapažanje o tome da psi<br />
u stresnim situacijama traže zaštitu od točno određenog<br />
člana obitelji - onoga prema kojem osjećaju<br />
najveću privrženost.<br />
Psi kao vrsta imaju dobre predispozicije za mogućnost<br />
socijalnog učenja: društvene su životinje, majčinska<br />
im je skrb postojana, a i znatiželjni su i zaigrani.<br />
Stoga mađarski znanstvenici već nekoliko godina istražuju<br />
mogućnost da pse podučavamo imitiranjem:<br />
pokažemo im ponašanje koje želimo, a potom oni ponove<br />
ono što su vidjeli. Dosadašnji rezultati ne samo<br />
da pokazuju da psi imaju sposobnost učenja imitiranjem<br />
ljudi, već i da je takav način učenja efikasniji od<br />
„tradicionalnoga” (uvjetovanjem).<br />
Kao što na ovih nekoliko primjera vidimo, saznanja<br />
o psećoj kogniciji imaju široku praktičnu primjenu.<br />
Spoznaje o tome kako psi doživljavaju druge i svijet<br />
kojim su okruženi pomažu nam bolje ih razumijeti,<br />
uspješnije ih odgajati i podučavati “posebnim” zadacima,<br />
ali i rješavati nastale probleme u ponašanju<br />
pasa kućnih ljubimaca.<br />
Osim toga, mogućnost da “pogledamo” što se događa<br />
u glavama naših pasa, na mentalnoj razini, omogućuje<br />
nam bolju skrb o njihovoj dobrobiti i kvaliteti života.<br />
Na primjer, prema sadašnjim saznanjima znamo<br />
da psi nemaju kognitivni kapacitet za razmišljanje o<br />
boli, osim onda kad je bol prisutna (ili neki drugi podražaj<br />
koji povezuju s boli). Međutim, to može značiti<br />
da u trenucima kad osjećaju bol, imaju svu pažnju usmjerenu<br />
na to, odnosno nisu u stanju bolne trenutke<br />
olakšati si razmišljanjem o tome da će bol prestati ili<br />
razmišljanjem o nekim drugim stvarima (Duncan, I. J.,<br />
Petherick, J. C., 1991.). Ovakve nas spoznaje potiču<br />
da vrlo ozbiljno razmislimo o tome kako psi (i druge<br />
životinje) mogu patiti, bez obzira na to radi li se o<br />
fizičkim ili mentalnim razlozima (kao što je primjerice<br />
smrt člana obitelji).<br />
94 moj<strong>PAS</strong> • 11./12.2017.
Change language