Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
drugima, na zlodela koja i dalje činimo jedni drugima i na<br />
zlodela koje će sutra, prvom zraku sunca, ponovo zatrti<br />
svetlost dobrih namera. Jedna ista misao prožima sve te<br />
odrednice vremena: Sami smo krivi za to.<br />
Promišljeno ostvaren odnos boja uklopljen sa<br />
fotografskim prikazom ruku, šaka, koje jesu glavni fiziološki<br />
aparat neophodan za ostvarivanje svakojakih životnih<br />
delovanja (kao što i jeste prikazano na nekim fotografijama),<br />
prenosi publici univerzalnu poruku u kojoj<br />
čovečanstvo igra glavnu rolu pod senkom uzorčno-posledničnog<br />
verbalnog i fizičkog nasilja na pozornici nečovečnih,<br />
divljih poriva. Prema tome, umetnica je htela<br />
da stavi akcenat na to da niko od nas nije nepogrešiv,<br />
niti nevin, u ovom beskrupuloznom svetu klasnih ratova.<br />
Svako nosi oružije svog ponosa. Svako nosi svoju krv na<br />
svojim rukama. Čuveni književnik Meša Selimović delio<br />
je sličnu misao: Svet se sastoji od nesavršenih ljudi. Sve<br />
drugo je laž. Ili smrt. Savršeni ljudi su u grobu. Pa i to više<br />
nisu ljudi. Nezaobilazeći bilo kakvu društvenu kategoriju<br />
u svojoj ideji, umetnica jasno šalje svoju poruku svima<br />
kroz daleka prostranstva neizmernog kosmosa sve do<br />
crne rupe našeg društva u kojem se na mržnju uvek odgovara<br />
mržnjom.<br />
Rad se takođe može tumačiti i sa druge pozicije<br />
u kojoj je vodeća uloga obrnuta. Isti akteri postaju žrtve<br />
nekompromisnog, nasilnog, antiutopijskog društva, u<br />
kojem su kao plen prethodno navedenog društvenog<br />
karaktera neposredno predodređeni nemilosrdnom<br />
ispaštanju. Takav fiktivni, pesimistički svet, nema pomilovanja<br />
ni za koga. Svojom drskošću prekorno gazi<br />
svakoga pred sobom dok mu se na rubovima đonova u<br />
prozirno hladnoj izmaglici ocrtava jarko crveni trag poslednje<br />
čestice časti ljudskog roda.<br />
Ines svojim radom postavlja pitanje savremenim<br />
društvenim problemima preispitivajući njihovu ulogu<br />
i uticaj na šire društvene grupe. Izbor baš ovog načina<br />
umetničkog izražavanja fotografskim putem veoma je<br />
20 21<br />
značajan za razvoj naše kulturne scene. Budući da fotografija,<br />
pored svojih mnogostrukih izražajnih vrednosti,<br />
dokumentuje prizor u onakvom obliku kakav on jeste, i<br />
daje istorijsko svedočanstvo o tome, njena uloga postaje<br />
sve značajnija u tokovima savremene umetnosti. Prihvatanje<br />
takvih činjenica o fotografiji u radu Ines Zlatković<br />
može zauzimati jedan mali kraičak, kutak istinitosti. Tačno<br />
je da je ovaj rad po svojoj prirodnosti pripada rodu<br />
umetnosti (umetničke fotografije) ali ne možemo tek<br />
tako odbaciti da ono u sebi nosi taj kraičak istinitosti, realnog<br />
prikaza istorijske relevantnosti. To mesto u kojem<br />
mržnja i zlo sede za istim stolom, sklapaju planove i kuju<br />
nam budućnost. Možda je ovaj rad samo proizvod samih<br />
nas, možda i nije, ali sigurno je da je postojao i pre nego<br />
što nam ga je Ines podarila. Dakle, po svemu sudeći ovo<br />
pitanje nije samo pitanje sadašnjice, mi se sa njim borimo<br />
već mnogo duže.<br />
Umetnica, svojom kartom prosutom po čoji boje<br />
gorkog života, govori da pravila ove igre, igre života, s<br />
kojom se svakodnevno susrećemo, mogu biti samo poštenje,<br />
iskrenost i bezuslovna, bezgranična ljubav. Jedino<br />
tako možemo prevazići ovo na čemu smo sada; ovo<br />
trulo, krvavo stanje duha koje nas razdvaja iz dana u<br />
dan. Samo sa takvim osobinama i delovanjem dovodimo<br />
sebe u viši stupanj stanja svesti, mentalne i duhovne<br />
harmonije koje za posledicu ima mirno i stabilno društvo.<br />
Ostaje velika neizvesnost da li ćemo imati volje da promenimo<br />
sve ono na šta nam Ines svojim radom skreće<br />
pažnju.<br />
Borbu je stvorila priroda, mržnju je pronašao čovek.<br />
- Naronda poslovica