Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
nje, nalik na nadrealističko pisanje i slikanje, ruka sama<br />
ispisuje ( u ovom slučaju klikće) šifrovane poruke koje joj<br />
podsvijest tajnim putevima šalje, a opet u isti mah savršeno<br />
smisleno otkinut komad stvatrnosti, koji osjetimo,<br />
čujemo, pa možemo u nekim slučajevima i da namirišemo,<br />
kao da smo i sami prisustvovali ili je ovo samo jedan<br />
od deja vu trenutaka, čiju čudnu spoznaju ne možemo<br />
otresti do kraja dana, kao sjećanje na ružan san od 4 ujutru.<br />
Svi Aleksini radovi su takvi, sirovi, iskreni, bez krinke,<br />
bez režije, bez scenarija, osim onog koji sami možemo<br />
da pretpostavimo. Svoj prvobitni Tumblr nalog, koji je<br />
bio prva platforma za objavljivanje fotografija, a potpom<br />
i svoj Instagram nalog, Aleksa je naslovio – IZGARAM.<br />
Kao još jedan učesnik u aktuelnoj borbi težina savremenog<br />
života vs čovjek kao jedinka koja samo želi da svoj<br />
život iskroristi što bolje, u terminu izgaram pronašao je<br />
empatiju i paralelu sa svojim nemirima. Ovaj termin u<br />
isto vrijeme idealno opisuje njegov rad, rekla bih mnogo<br />
bolje i preciznije od čitavog ovog teksta, ili bilo kog<br />
drugog. Osim što sam izgara i ljudi sa njegovih fotki isto<br />
to čine, te na različite načine pokušavaju da se odupru,<br />
da pobjegnu, da učine korak, nešto, bilo šta da im bude<br />
bolje, jer ako i ima ovo sve smisla, onda je on sigurno u<br />
traženju i težnji ka tom nečem boljem. Zahtjevi savremenog<br />
društva, pristisci i sve te prepreke i peripetije na<br />
koje pojedinac nailazi, koje hrane bijes, užas i frustracije<br />
u njemu, a mi, marionete ove velike kosmičke pozornice<br />
samo glasno vrištimo u sebi : „Hoću da mi bude bolje,<br />
više jebote”.<br />
Ova rečenica se realno može uzeti kao najveći<br />
motiv dveju tematika izloženih slika – dobrog provoda<br />
(žurki, jelte) i protesta (a ne pretvori li se to nekada u<br />
jednu te istu stvar?). Zašto mase, glavni likovi ovih fotki,<br />
rade to što rade? A šta to goni ljude u samodestruktivne<br />
pohode poput pijančenja i konzumiranje ostalih opijata, u<br />
prejako ili premalo osvijetljenim prostorijama, uglavnom<br />
na početku noći sa poznatim, a do kraja sa nepoznatim<br />
36 37 ljudima uz glasnu muziku i kumulonimbuse dima? Ili glasne<br />
uzvike koji paraju grlo, višesatno stajanje, skakanje<br />
i dizanje uvis nekih parola, takođe promišljeno i brižno<br />
izrađenih, prkošenje i kockanje sa ličnom sigurnošću?<br />
Ma, takvi poduhvati svoje motive mogu utemeljiti samo u<br />
jednom – ŽELJI ZA BOLJIM, ili u nekim slučajevima JOŠ<br />
BOLJIM (a ko je ko da sudi i određuje koliko boljitka zaslužuje<br />
čovjek). Frustracije, kompleksi (niži, viši) vrijednosti,<br />
strahovi, anksioznosti, trebaju da se liječe, kažu, a kako se<br />
to dobra žurka razlikuje od psihoterapije? Samo što svi u<br />
krug obrću nešto drugo, a ne ono klasično: „Zdravo svima,<br />
ja sam taj i taj, to i to mi je”, a zauzvrat se ne čuje kolektivno<br />
„Zdravo”, već prećutno razumijevanje ličnog patosa,<br />
ukorijenjenog u dvostrukoj borbi, sam protiv sebe i<br />
sam protiv svih, smještenog u najcrnjim krajevima onoga<br />
što bi nam valjda trebalo biti duša. Bijes i nezadovoljstvo<br />
spajaju ljude, tj. formiraju mase opčinjene negativnom<br />
energijom, koja postaje pokretačka i nestrpljivo iščekuje<br />
kulminaciju koja će lansirati svu tu tjeskobu u orbitu. Tako<br />
je oduvijek bilo i uvijek će i biti. I dobre i loše stvari spajaju<br />
ljude, a gdje ima jednih automatski ima i drugih, balans<br />
je neizbježan. Gdje god su mase ujedinjene pod jednom<br />
idejom (nebitno koliko dobro je ona na kraju sprovedena<br />
u djelo), gdje god bar na trenutak imaju osjećaj da je<br />
moć u njihovim rukama, gdje bar na trenutak vlada sklad,<br />
tu će biti svega: ljubavi, urlika, sreće, radosti, suza, znoja,<br />
uzbuđenja, smijeha, sarkazma, baš kao što vidimo na<br />
Aleksinim fotkama. A, kad prođe euforija, nakon te bitke<br />
sa egzistencijom i za nju, pokušaja na ovaj ili onaj način<br />
DA NAM BUDE BOLjE, svi će se razići baš kao poslije<br />
dobre žurke, pamteći neka imena, neka ne, osjećajući se<br />
bolje ili ne, i nastaviti dalje sa jednom jedinom misijom ; da<br />
ne polude, da ne sagore do kraja, da ih težina sopstvenih<br />
kostiju i onog što je u njima ne slomi. Da se bore i nikad ne<br />
odustanu, na koliko god stvari, ljudi, sistema, vlasti, verzija<br />
samih sebe naiđu na putu ka „obećanom” mjestu, kako<br />
god ono izgledalo i gdje god bilo.
Change language