Otok priča

Zora je došla iz Siska u Hvar jednog ljeta u goste prijateljici Vjeri,
uživati u moru, suncu i društvu. Oni koji su je znali sjećaju se kako
je bila sva živa i uvijek spremna za zabavu. Djevojke su duge ljetne
dane kratile plivajući i sunčajući se pa su ih tako jednog dana dvojica
mladića pozvali na izlet brodom. Mate i Pave, dva hvarska galeba 1
svojim su brodom i toga ljeta obilazili žala 2 i uvale. Mate je bio galeb
u pravom smislu te riječi. Priča se da je toliko dobro oponašao krik
galeba da nisi znao je li to galeb ili Mate. Bio je to početak ljetnog
prijateljstva ispunjenog suncem, pjesmom i večernjim plesnjacima na
terasi hotela Slavije. Na toj terasi započele su mnoge ljubavi pa tako
i ove naše. Vjeru i Paveta povezao je ples, a veza stvorena između
Zore i Mateta postat će toliko jaka da je kasnije neće moći prekinuti
ni daljina ni vrijeme.
Zora leži u polusnu i u daljini začuje krik
galeba. U tom trenutku sve joj se vraća,
i more i pjesme i brod i Mate.
„Je li to Mate?“, zapita se osluškujući
Ljeto je došlo svome kraju i Zora odlazi natrag kući u Sisak. Rastanak
je došao brzo. Tih godina poslije Drugoga svjetskoga rata, mnogi
su odlazili s otoka u svijet u potrazi za boljim životom. Mate je želio
pobjeći jer mu se život na otoku činio teškim, a i Zora je, čitajući
pisma susjede koja je odselila u Englesku, sanjala o odlasku vani.
Nakon što je susjeda poznaniku u Engleskoj pričala priče o vragolastoj
Zori i pokazala mu njezinu sliku, on ju je pozvao da dođe kako bi se
upoznali. Zora odlazi.
1 dalm. izraz za zavodnika, preneseno značenje; 2 žal, pjeskovita ili šljunčana
morska obala
11