Otok priča

Brod se već rastajao od muleta 1 kada je Prošper izvukao rubac u
koji je bio zamotan patakun 2 i pružio ga ženi govoreći: „Evo ti, ako
bude potreba.” Luce je prihvatila zamotuljak i ispratila muža koji
je kretao u rat. Još je dugo stajala na muletu, a zatim se okrenula i
vratila svojoj djeci.
Nema ribe koju ona nije znala uloviti,
a mjesta za lov od škoja do Hvara
poznavala je bolje od svih ribara
Luce Kuzmanić (rođena Lucija Maričić, 1856.-1953.) iz obitelji Maričić
doseljenih iz Komiže, udala se mlada i s mužem i njihovo petnaestero
djece živjela na škoju 3 . Sama je rijetko odlazila preko mora u Hvar,
i to samo ako je trebalo ići po hranu ili lijekove. Živjelo se skromno,
žene su rađale same bez pomoći doktora. Hrane nikad nije bilo dosta,
pogotovo ako je trebalo prehraniti toliko usta. Kada je Prošper s onog
muleta na Vlaki otišao u rat, Luce je ostala sama s djecom da brine
o njima u tim mračnim vremenima, bez muža, na škoju u skromnoj
kućici…
Brod je već odavno nestao s vidika, a Luce je i dalje gledala preko
mora za njim. Prošper je otišao u rat i tko zna kada i hoće li se vratiti.
U ruci je čvrsto stiskala rubac sa zamotanim novčićem, koji će čuvati
i samo u velikoj potrebi iskoristiti. Tako joj je rekao dok je odlazio.
Mora požuriti kući jer će se djeca pitati gdje je. Kuća u kojoj su živjeli
bila je jednostavna potleušica s jednom sobom u kojoj je bio komin 4
i u kojoj se spavalo. U blizini je bila crkvica ispred koje je bio veliki
kamen, koji je gledao prema Hvaru. Luce se znala popeti na taj kamen
i od ruku načiniti dalekozor i tako gledati koji brod ide iz Hvara i gdje.
1 pristanište; 2 veliki kovani autrijski novac;
3 otok - u ovoj priči Vlaka - Pakleni otoci, Sv.Klement; 4 otvoreno ognjište
7