Otok priča

Probuđeni novom nadom, jer su dobili brod koji im je toliko bio
potreban, Lovro i Andro razvalili su vrata zakovana daskama. Podigli
su svu djecu koja su jedva stajala na nogama, i polako su krenuli
prema rivi gdje ih je čekao Fabrio s gajetom. Lovre je izašao zadnji,
spakiravši nešto malo hrane i vode za put. Pri izlasku je još kanarincu
otvorio vrata kaveza, kako jadničak ne bi crknuo od gladi. Tko zna
što ih čeka i hoće li se vratiti.
Noć ih je štitila od pogleda sumještana, i uskoro su svi Kekezovi bili u
brodu: Lovro, Domica i djeca, Dinko, Marinko, Andro, Antun, Marija,
Slava i Neda. Lovro je uhvatio vesla i krenuo na putovanje koje je
značilo život ili smrt. Dok su djeca bila na rubu svijesti, veslao je
gajetom kroz noć, zahvalan na mirnom moru. Kada ruke od veslanja
više ne bi mogle podnijeti napor, Andro bi ga zamijenio, pa su tako
na smjene polako napredovali. Zaveslaj po zaveslaj, otac i sin su
vodili utrku s vremenom, a Lovro se samo nadao da nije prekasno.
Ne zna se kako se to jutro u Vrboskoj pročulo da obitelj Kekez više
nije u kući. Ipak, vijest da je Lovro cijelu noć veslao do Splita, došla
je do svih, pa tako i do vlasti. Bojeći se da će loše ispasti u očima
sumještana, jer nisu htjeli posuditi motorni brod kada ih je molio,
hitro su poslali jedan da ih stigne ako još nisu pristali u Split. Brod ih
je stigao negdje u Bračkom kanalu. Tamo su Lovro i Andro, već na
izmaku snaga, i dalje uporno veslali prema Splitu, koji se već mogao
vidjeti. Lovro, tvrdoglav kakav je bio, isprva nije htio primiti konop da
ih povuku do Splita. Bijesan jer su mu odbili pomoći, tukao je veslima
po njima. Međutim, kada je vidio iscrpljenog Andru koji je uzdahnuo
da više ne može veslati, Lovro je popustio i prihvatio pomoć.
Na splitskoj rivi su ih čekala ambulantna kola, koja su ih sve prevezla
u bolnicu. Liječnici su upozorili da su stigli u posljednji trenutak, no
30