197824324

Zlatni standard u dijagnostici čine endoskopske pretrage kao što su kolonoskopija s
ileoskopijom, ezofagogastroduadenoskopija, enteroskopija s uzimanjem multiplih uzoraka stolice, te
njihova patohistološka analiza. Za evaluaciju crijeva kada to endoskopski nije moguće učiniti, kao kod
striktura, primjenjuju se radiološke pretrage. Metoda izbora je enterografija magnetskom rezonancijom
koja može dijagnosticirati upalne promjene u crijevnom zidu, ali i komplikacije bolesti kao što su
fistule, apcesi, stenoze (4). Dodatna radiološka pretraga koja se koriste za evaluaciju zbivanja u
debelom crijevu je irigografija, dok se za tanko crijevo primjenjuje pasaža tankog crijeva i enterokliza.
Od dodatnih metoda koristan je CT za isključivanje upalnih kolekcija u abdomenu, zatim MR za
isključenje perianalnih bolesti( fistula i apcesa u području male zdjelice), te ultrazvuk za isključenje
komplikacija na mokraćnom i bilijarnom traktu. U hitnim komplikacijama bolesti od presudne je
važnosti nativna snimka abdomena koja isključuje ili potvrđuje stanja kao što je ileus, perforacija
crijeva, toksični megakolon (5).
Važne su i dodatne laboratorijske pretrage koje mogu zaokružiti cijelu sliku postavljene
dijagnoze kao što je mjerenje folne kiseline i vitamina B12 koji ukazuju na malapsorpciju na području
terminalnog ileuma , mjerenje kalcija, fosfata, vitamina D koji mogu ukazati na lošu mineralizaciju
kostiju, određivanje elemenata u tragovima čiji manjak ukazuje na loš nutritivni status (12).
1.5 Liječenje
Liječenje upalnih bolesti crijeva može biti medikamentno, nutritivno i kirurški. Zbog
raspodjela lezija CB se ne može kirurški izliječiti. Prilikom odabira terapije treba u svakoga pacijenta
procijeniti: aktivnost bolesti(blaga, umjerena, teška), ekstenziju bolesti(ileum,ileokolon, kolon, gornji
dio probavne cijevi), tip bolesti(inflamatorni, stenozirajući, fistulirajući), dosadašnji tijek bolesti,
prethodni odgovor na terapiju, prisutnost EIM i dr. (5). Cilj terapije je ublažiti simptome bolesti te
spriječiti egzacerbacije, a danas se to postiže uporabom: aminosalicitata, kortikosteroida,
imunomodulatora(azatioprin, metotreksat, ciklosporin, 6-merkaptopurin), antibiotika(metronidazol,
ciprofloksacin) te biološkom terapijom(infliksimab, adalimumab) (3).
Kao terapiju prvog izbora za indukciju remisije Chronove bolesti upotrjebljuje se enteralna
prehrana, dok se za održavanje remisije primjenjuju imunomodulatori. Primjena oralnih
kortikosteroida je isključivo u slučaju kada enteralna prehrana nije opcija, ali nikako se ne smiju
primjenjivati kao terapija održavanja jer remete rast djeteta (4). Isključiva enteralna prehrana nema
nuspojva te uzrokuje bolje cijeljenje sluznice pa joj se daje prednost pred ostalim lijekovima. Ona se
može koristiti i kao dodatak prehrani te se primjenjuje i kod UC. Enteralna prehrana postiže svoj
učinak na način da mijenja crijevnu floru te smanjuje imunološku reakciju i posljedično upalu.
Primjenjuje se 6-8 tjedana, a nakon toga pacijent prelazi na normalnu hranu prema posebno izrađenom
jelovniku još 6 tjedana, da bi nakon toga mogao uzimati hranu koju je ranije konzumirao. U bolesnika
6