36 argumenata za Boga

36

Argumenata

za Boga

36 argumenata za Boga

36 Argumente für Gott

4. prerađeno izdanje 2017.

Copyright © 2016 by Christliche Literatur-Verbreitung e.V.

Ravensberger Bleiche 6

33649 Bielefeld, Njemačka

Copyright © za hrvatsko izdanje: Euroliber (www.euroliber.hr),

Trg Mihovila Pavlinovića 1, 21000 Split, 021/782-530

Urednik: Uwe Müller

Prijevod: Anton Žagar

Lektura: Gordana Pavlović

Prijelom: Marijana Pekas

Dizajn naslovnice: Christian Schumacher

Fotografije na naslovnici: Shane Pope, Austin, USA (R. Dawkins);

Colin Swan, flickr.com (W. Allen)

Ilustracije: André Hirschler, Andreas Holzer

Tisak: www.arkadruk.pl

Tiskano: 2020.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

S V E U Č I L I Š N A K N J I Ž N I C A

U S P L I T U

UDK 27-432

27 . 184.3

<TRIDESET šest argumenata za Boga>

36 argumenata za Boga / <urednik Uwe

Mueller ; prijevod Anton Žagar>. - 4.

prerađeno izd. - Split : Euroliber, 2020.

Prijevod djela: 36 Argumente fuer Gott.

ISBN 978-953-6423-61-3

1. Mueller, Uwe

I. Vjera -- Teološko gledište II.

Apologetika -- Kršćanstvo

181019087

Sva prava pridržana.

Nijedan se dio ove knjige

ne smije umnožavati,

reproducirati ni prenositi

u bilo kakvu obliku

(elektronički, mehanički itd.)

bez prethodnoga pisanog

dopuštenja hrvatskoga

nakladnika.

Navodi biblijskih tekstova,

ako nije drugačije navedeno,

preuzeti su iz Varaždinske

Biblije u izdanju Hrvatskog

biblijskog nakladnika,

izdanje 2015.

Argumenti

Predgovor _____________________________________________________________ 7

ZNANOST

Precizna ugođenost svemira

govori u prilog Bogu ________________________________________________ 8

Evanđelja su povijesno pouzdana _______________________________ 16

Povjesničari smatraju

da je uskrsnuće moguće __________________________________________ 35

Pronađeni rukopisi Biblije

podupiru njezinu vjerodostojnost ______________________________ 88

Svjedočanstvo vanbiblijskih izvora o Isusu ___________________ 119

Čovjek ima osjećaj za ljepotu _________________________________________ 123

LOGIKA

Bez Boga ovaj svijet nema smisla _________________________________ 11

Samo je Bog sposoban stvarati ni iz čega ______________________ 26

Čak i Isusovi neprijatelji priznali su

njegove nadnaravne sposobnosti ________________________________ 58

Priroda govori o Stvoritelju ______________________________________ 90

Prividno proturječje:

Bog je pravedan i milostiv ______________________________________ 106

Bog nije odgovoran za zlo u svijetu ____________________________ 113

POVIJEST

Proročanstva o Izraelu točno su se ispunila ___________________ 29

Biblija je preživjela svaki napad u povijesti ____________________ 39

Hans i Sophie Scholl: Otpor prema Hitleru

nastao je iz njihove kršćanske vjere _____________________________ 92

Ispunila su se točna proročanstva o raspeću __________________ 95

Biblija je dosljedna sama sebi –

unatoč brojnim autorima __________________________________ 115

CITIRANO

Znanost i vjera se međusobno ne isključuju __________________ 21

Napoleon: »Isus je bio najveći čovjek na svijetu« _____________ 34

Posljednje riječi velikih ljudi _____________________________________ 49

Ateizam nije izum znanosti,

nego prije svega filozofije _________________________________________ 60

Misionar objašnjava: Zašto Biblija ima pravo _________________ 74

»Objektivni znanstvenik [...]

ne smije sumnjati u Boga« _______________________________________ 78

Bono iz U2: »Prema Bogu

ne možeš biti neutralan« __________________________________________ 85

Vjera mijenja ljude nabolje, ateizam ne _______________________ 104

Veliki ljudi govore o Bibliji __________________________________________ 110

Pastor dr. S. M. Lockridge: »That’s my King!« _______________ 126

DOŽIVLJENO

Vjera liječi ogorčenost ____________________________________________ 23

Marc: Bog spašava od nasilja i droge ___________________________ 43

Thomas Graumann: Iako je njegova obitelj

ubijena u plinskoj komori, on može oprostiti! ________________ 54

Moni: Oslobođena od sila tame _________________________________ 63

Kršćani imaju nadu koja nadilazi ovaj svijet __________________ 75

Bog je pomogao Mirkovim roditeljima

oprostiti ubojici njihova sina _____________________________________ 82

Isus me spasio iz bezizlazne situacije __________________________ 102

Samuel Koch: »Neka bude njegova volja!« ____________________ 117

SAŽETAK

Strip: Rupa u čovjeku ______________________________________________ 99

Pascalova oklada __________________________________________________ 129

Izvori ________________________________________________________________ 134

»Glavni problem za ateista počinje kad već leži

zatvoren u lijesu i ne zna kamo će sada ići.«

Robert Lembke (1913. – 1989.), novinar i televizijski voditelj

»Razmišljanje ne može odgovoriti na svoje zadnje

pitanje ‘zašto’ zato jer i odgovor na ovo pitanje

opet otvara pitanje ‘zašto’.«

Dietrich Bonhoeffer (1906. – 1945.), evangelički teolog, ubijen u

nacističkom koncentracijskom logoru

»Prestao sam vjerovati u Boga kada sam počeo

živjeti nemoralno.«

Voltaire (François-Marie Arouet) (1694. – 1778.), francuski pisac i

filozof, prosvjetitelj

»Ne vjerujem u Boga, ali Bog mi nedostaje.«

Julian Barnes (1946.), u prilogu Essay 2010. časopisa SPIEGEL, živio

je kao pisac u Londonu

»Mogu razumjeti da čovjek koji gleda prema dolje

tvrdi da nema Boga, ali po meni nema smisla da

onaj tko gleda prema nebu niječe da Bog postoji.«

Abraham Lincoln (1809. – 1865.), američki političar, predsjednik

SAD-a, zalagao se za ukidanje robovlasništva

6

PREDGOVOR

Zdravo!

U rukama držiš jednu posebnu knjižicu: 36 argumenata

– iz različitih disciplina i temeljito istraženo – za

najvažnije pitanje od svih:

Postoji li Bog ili ne?

– Postoje utemeljeni argumenti iz prirodnih i društvenih

znanosti te iz povijesti.

– Pitali smo i ljude koji su se suočili s teškim životnim

iskušenjima i koji su doživjeli Božju pomoć i

utjehu.

– Dodajemo i mnoštvo nadahnjujućih citata poznatih

osoba.

– Usput nalazimo i nekoliko stripova koji na

samokritičan način govore o tome kako se mi ljudi

odnosimo prema Bogu.

Želimo ti ugodno čitanje i da se odvažiš ponovo razmisliti

o nekim stvarima. Pažnja: Ova mala knjižica jarke

boje može ti promijeniti život!

Soulsaver tim

7

ZNANOST

Precizna

ugođenost

svemira govori

u prilog Bogu

Život na Zemlji vrlo je precizno ugođen. John Lennox,

profesor matematike na Sveučilištu Oxford, skreće na

to pažnju: »Tijekom prethodnih desetljeća otkriveno je

da svemir mora točno zadovoljavati nekoliko uvjeta da

bio moguć život kakvog poznajemo. Određeni parametri

moraju biti unutar vrlo uskih granica.«

O

va »precizna ugođenost« nalazi se npr. u činjenici

da Sunce mora biti na odgovarajućoj udaljenosti

od Zemlje, i to vrlo točnoj. Nagib Zemljine osi iznosi 23

stupnja, zbog čega nastaju godišnja doba. I ne smijemo

zanemariti činjenicu da Sunce stalno daje jednaku količinu

energije.

Ali to nije ni približno kraj. Zemlja bi se okrenula i

otišla u krivome smjeru da nema Mjeseca koji stoji uz

nju. Mjesec je koristan instrument koji izravnava gibanja

Zemlje. Da je Zemlja postavljena okomito u odnosu

na Sunce, klimatske zone ne bi bile izražene. Klimatske

8

zone omogućavaju dodatnu raznolikost života. Raznolikost

imamo samo zato jer su sve konstante života

upravo takve kakve jesu. Da Zemlja stoji vodoravno u

odnosu na svoju orbitu, ne bi bilo dana i noći, a temperature

bi bile uvijek ravnomjerne i tako visoke da ne

bismo mogli preživjeti. Da je Mjesec bliže Zemlji, ona bi

se mnogo sporije okretala pa bi dan trajao mjesec dana.

I nešto potpuno neobično: Čak i Jupiter igra ulogu u

određivanju podjele vremena na dan i noć, unatoč tome

što je udaljen od Zemlje 770 milijuna kilometara. On

drži nebeska tijela podalje od Zemlje zato jer je njegova

masa ogromna (300 puta veća od Zemljine) i tako funkcionira

kao »gravitacijski usisavač«. Na Jupiter svakih

nekoliko minuta padne jedna kometa zbog privlačne

sile koja ih povlači prema njemu.

Stvari postaju još složenije: Zračenje čestica sa

Sunca smrtonosno je za život na Zemlji. Međutim,

Zemlja posjeduje magnetsko polje koje skreće ove

čestice prema polovima (gdje se vide u obliku pojave

polarne svjetlosti). U svakom slučaju, naša atmosfera

je stvorena vrlo precizno, s točnom mješavinom plinova

optimalnom za održavanje života. Tako je omogućeno

nastajanje ozona, koji je važan štit protiv Sunčeva

ultraljubičastog zračenja. Ovo zračenje je štetno

za organizme te uzrokuje nastanak tumora i oštećuje

DNK. Unatoč tome, upravo ovakva atmosfera propušta

točno određeni uski dio spektra zračenja, tako da

omogućava fotosintezu kod biljaka. Taj proces nužan je

kao najvažniji izvor energije i za vezivanje CO 2

. Sunce

maksimalno zrači upravo u ovom dijelu spektra.

9

I tako idemo dalje: Sila teže je vrlo precizno određena

sila, njena preciznost mora biti u rasponu od

1 : 10 60 (1 sa 60 nula). Da je samo malo manja, cijeli

svemir bi se gibao pogrešnom brzinom. Također je

važan položaj Sunca u našoj galaksiji te njezina udaljenost

od drugih galaksija da bi se izbjegli sudari.

Precizna ugođenost svemira je nešto jako posebno.

Kakve protuargumente navodi ateistička strana?

Ovu beskrajno malu vjerojatnost nastanka života

pokušava se staviti u beskonačno vrijeme kako bi

se ta vjerojatnost povećala. Pritom ova precizna

ugođenost ukazuje na onoga koji je precizno ugodio

– onoga koji može objasniti odakle pravilan red,

ljepota i veličanstvo svemira. Divljenje prirodi i njezinoj

preciznoj ugođenosti ne završava u fascinaciji

stvorenjem, nego nas vodi i do toga da priznamo da

ovo stvorenje mora imati Stvoritelja.

10

LOGIKA

Bez Boga

ovaj svijet

nema smisla

Ima li život na zemlji neki uzrok? Ili je puka slučajnost

da ti i ja postojimo ovdje? Od početka vremena ljudi su

postavljali ovo pitanje – kako znanstvenici, tako i djeca.

A

ko dovodimo u sumnju postojanje Boga i život

nakon smrti, onda moramo razmisliti također

o tome čemu onda život uopće služi. Ako sve prestaje

smrću, ako se ne nadam dobru niti se trebam bojati zla,

ipak se moram pitati zašto sam ovdje i kako se trebam

ponašati s obzirom na okolnosti u kojima se nalazim.

Odgovor je jasan, ali je tako neprihvatljiv da ga većina

ne želi priznati: Ne postoji smisao života i posljedično

život nema nikakvog smisla. Tko nam daje pravo da

živimo ili da drugima damo da žive?

Mislioci među ljudima uvijek su bili fascinirani sljedećim

pitanjem: »Zašto uopće nešto postoji, umjesto da

nema ničega?« Ovo pitanje postalo je još zanimljivije

pojavom teorije Velikog praska. Ona tvrdi da se svemir

širi eksplozivnom brzinom i da je on počeo postojati

kao nemjerljivo mala i gusta točka X.

11

Francis Collins (američki genetičar) to je izrazio

u svojoj knjizi The Language of God: »S velikom

vjerojatnošću znamo da je svemir imao početak u

Velikom prasku. Prije 15 milijardi godina svemir

je počeo kao nezamislivo sjajan bljesak energije iz

jedne beskrajno male točke. To znači da prije toga

ničega nije bilo. Ne mogu sebi predočiti kako bi

priroda, ili u ovom slučaju svemir, mogla stvoriti

samu sebe. A činjenica da svemir ima početak znači

naravno da je postojao netko tko je mogao pokrenuti

ovaj početak. I čini mi se da taj netko mora

postojati izvan prirode.« 1

Biblija, kao i mnogi drugi, počinje od tog ništavila

iz vremena prije postojanja. U Bibliji nalazimo

u Poslanici Hebrejima 11,3: »Vjerom doznajemo da

su svjetovi pripravljeni riječju Božjom, tako da ovo

vidljivo ne nasta od nečega pojavnoga.«

Ako se gleda površno, može se reći: Ateisti i

kršćani uopće nisu tako daleko jedni od drugih,

uz jednu važnu razliku: Kršćani tvrde da je uzrok

postojanja ovoga svijeta Božja riječ. Bog nas je stvorio

zato jer nas je želio.

Sve što nalazimo u ovome svijetu je »kontingent«,

što znači da ima svoj uzrok izvan samoga sebe. Svemir

je velika hrpa takvih kontingentnih fenomena. I

unatoč tome, mnogi misle da ne može postojati prauzrok,

dakle uzrok koji se nalazi izvan samoga sebe.

Vjerojatnosti koje proizlaze iz takvog »svemira iz

ništavila bez prauzroka« ne idu u prilog ateistima.

Da bi se mogao održavati organski život, temeljni

12

prirodni zakoni i fizikalne konstante, kao npr. brzina

svjetlosti, gravitacijska konstanta te slaba i jaka nuklearna

sila, sve moraju imati vrijednosti unutar vrlo

uskog raspona tolerancije. Collins je to izrekao prikladno:

»Kada se svemir gleda iz perspektive znanstvenika,

stječe se dojam da je svijet znao da ćemo mi doći.

Postoji 15 konstanti – gravitacijska konstanta, različite

konstante slabe i jake nuklearne sile – koje

imaju precizne vrijednosti. Kad bi neka

od tih konstanti odstupala od te vrijednosti

samo za jedan milijunti

dio (u nekim slučajevima i za

milijunti dio milijuntog dijela),

svemir ne bi stigao do točke na

kojoj se nalazimo danas. Materija

se ne bi mogla okupiti, ne bi

bilo galaksija, zvijezda, planeta ni

ljudi.« 2

Neki istraživači kažu da je situacija

takva kao da je neki inženjer sastavio

vrlo kompliciran stroj u kojem su sve

moguće mjere unutar vrlo uskih granica tolerancije.

Krajnje je nevjerojatno da se to moglo dogoditi

slučajno.

Čak i jedan od najpoznatijih fizičara današnjice

Stephen Hawking priznaje: »Vjerojatnosti nastanka

svemira kao što je naš, koji je nastao iz nečega što

nazivamo Velikim praskom, do krajnosti su protiv

nas. Mislim da to ima jednoznačne vjerske implika-

13

cije. Teško je objasniti zašto je svemir započeo svoje

postojanje na upravo ovakav način ako to nije bilo

djelo Boga koji je želio stvoriti stvorenja kao što smo

mi.« 3

Naravno da je teoretski moguće da se sasvim

slučajno nalazimo u ovom svemiru (od bezbrojnih

mogućih svemira) u kojem se slučajno razvio organski

život. Ne možemo dokazati da precizna ugođenost

svemira sasvim sigurno ukazuje na postojanje

plana, ali nije nerazumno krenuti od toga. Zato ti

postavljamo pitanje: Koliko je razumno vjerovati da

je nevjerojatna slučajnost istinita?

14

Ako Bog postoji,

on nije dobar.

Pa pogledaj svu

tu patnju i zlo

u svijetu. Zašto

djeca obolijevaju

od raka?

Zašto prirodne

katastrofe ubijaju

tako mnogo ljudi?

Zašto siromaštvo,

genocidi i

nepravda?

Ako stvarno

postoji Bog i ja

ga sretnem nakon

smrti, morat c´e

mi odgovoriti na

stvarno mnoga

pitanja!

Dakle, radi se o

tome da me želiš

nazivati “dobrim”

samo dok:

1. Točno se

uklapam u

tvoje moralne

vrednote

2. Podlažem se

tebi kao svome

sucu i

3. Unatoč

svemu pružam

ti ovo ili ono

zadovoljstvo.

A sada mi objasni

jedno: Kakav bih

onda bio da sam

poput tebe?

15

ZNANOST

Evanđelja

su povijesno

pouzdana

Mnogi ljudi uvjereni su da je Biblija izvorno bila napisana

drugačije od onoga što danas imamo pred sobom. Ovo je

popularan mit da je Biblija promijenjena tijekom stoljeća,

ali obeskrepljuju ga stvarne činjenice.

P

isci evanđeljâ ne taje činjenicu da ne pišu samo o

stvarima koje se tiču vjere, nego i da žele predstaviti

i povijesne činjenice. Na primjer, liječnik Luka, koji

je napisao Evanđelje po Luki, upravo iz tog razloga piše

svoje djelo o Isusu.

Na početku Evanđelja po Luki čitamo da je visokopozicionirani

Rimljanin po imenu Teofil bio spreman

postati kršćaninom da je raspolagao dovoljno pouzdanim

informacijama. Zato mu Luka piše nakon što

je sâm »sve od početka pomno ispitao«, da bi ovaj

Rimljanin mogao spoznati »pouzdanost riječi« kojima

je bio poučen (Luka 1,3-4). Dakle, Luka želi pisati kao

povjesničar, a Teofil ne očekuje ništa manje od toga od

njega. Očito je bio zadovoljan postignutim jer mu je

Luka kasnije posvetio i nastavak – Djela apostolska.

16

Dakle, onaj tko pita jesu li ovi tekstovi vjerodostojni,

dio je stare tradicije.

Ostanimo još kratko na liječniku Luki. S obzirom na

to da znamo da njegovo drugo djelo, Djela apostolska,

završava prije događaja između 62. i 67. god. – smaknuća

važnih apostola Jakova, Petra i Pavla 4 – njegovo

prvo djelo, Evanđelje po Luki, nastalo je još ranije. 5 To

znači da je napisano za života očevidaca. Luka je mogao

upotrebljavati ne samo pisane izvore, nego je mogao i

ispitati ljude koji su bili prisutni. Za povjesničara, ovo

su idealni preduvjeti. 6

Ako to usporedimo s nekim današnjim povjesničarom

koji piše o Drugom svjetskom ratu, njemu je dvostruko

teže o tome nepogrešivo pisati (zbog dvostruko

duljeg vremena koje je od događaja proteklo). Između

Drugog svjetskog rata i nas već sada je odmak od više

od 70 godina, a između Luke i Isusa samo trideset. Oče-

Islam govori:

Učini ovo

i ovo

i ovo

i ovo

… da bi mogao

proći kao

pravednik.

A sad se prihvati

posla!

17

vici su većim dijelom još bili živi. Za sva četiri evanđelja

danas smatramo da su napisana prije uništenja Hrama

70. godine jer se u njima ne spominje taj epohalni

događaj.

Sljedeći snažan argument u prilog točnosti prenošenja

teksta je njegova raznolikost. Evanđelja se razlikuju

u nekim detaljima, posebno u Isusovim izjavama. Nisu

svi izvještaji, ni sve Isusove riječi doslovno jednake u

sva četiri teksta, niti sve osobe razgovaraju na isti način.

Upravo ovo ističu kritičari Biblije kao argument protiv

točnosti Biblije.

Međutim, ako se podrobnije pogleda, ovo je argument

u prilog tvrdnji da crkva nije mogla promijeniti

ove tekstove, tj. da ih nije »harmonizirala«. Nitko ih

naknadno nije ubacivao jedne u druge ili njima manipulirao

da bi ih učinio vjerodostojnijima. Znamo da

različiti ljudi nekad i danas drugačije vide neke detalje

Hinduizam kaže:

Učini ovo

i ovo

i ovo

i ovo

… da bi mogao

proći kao

pravednik.

A sad se prihvati

posla!

18

te da ih čitatelju (ili slušatelju) prenose s drugačijim

naglascima. Ovdje se ne radi o tome da je ovo ili ono

pogrešno, nego o drugačijoj perspektivi. Da bi se to

jasno pokazalo, sva četiri evanđelja, a ne samo jedno,

uvrštena su u zbirku pisama, tzv. »kanon«, od 27 novozavjetnih

tekstova. Prevedena su i svakome stoje na

raspolaganju za kritiku i istraživanje.

Ako ovo usporedimo s recimo islamom, vrlo brzo

postaju jasne razlike: Islam do dana današnjeg službeno

zabranjuje bilo kakvo istraživanje nastanka i prijenosa

teksta Kurana, pri čemu samo jedno autoritativno izdanje

teksta na arapskom jeziku ima apsolutnu vrijednost.

7 Prijevodi na druge jezike nisu obvezujući. Tako

je bilo kakva javna rasprava o sadržaju vjere islama

gotovo nemoguća; Musliman se uvijek može pozvati

na to da ono što njegov sugovornik u nekoj od sura

Kurana čita, uopće tamo ne piše ili da znači nešto posve

Budizam kaže:

Učini ovo

i ovo

i ovo

i ovo

… da bi mogao

proći kao

pravednik.

A sad se prihvati

posla!

19

drugo. Biblija odolijeva svakoj tekstualnoj kritici

koja se bavi rekonstrukcijom izvornog teksta i potpuno

je transparentna.

Tekstualna kritika ne može jednu stvar: predvidjeti

korak vjere. Ona ne može prisiliti na vjeru u

Isusa, a istraživač teksta ne može ni smanjiti vjeru

čitatelja Biblije. Međutim, koliko su dobro povijesno

očuvani ili čak na najbolji način preneseni tekstovi,

povjesničari nemaju nimalo sumnje.

Isus kaže:

Ja sam učinio ovo

i ovo

i ovo

i ovo…

… za tebe, jer

ti to nisi mogao

napraviti.

Vjeruj mi i bit

ćeš smatran

pravednim!

Do–di sada!

Dovršeno je!

20

CITIRANO

Znanost i vjera

se međusobno

ne isključuju

Često se čuje kako ljudi govore: Kršćanstvo je čista

psihološka projekcija. Čovjek traži uzor očinstva i nalazi

dobrog Oca kod kršćana. Ali je li kršćanstvo samo za

slabe, za neinteligentne i uplašene ljude među nama?

G

odine 1892. jedan stariji gospodin sjedio je u vlaku

i čitao Bibliju. Kraj njega sjedio je mladi student

koji je bio zadubljen u znanstvenu stručnu literaturu.

Nakon nekog vremena mladić je upitao svog suputnika:

»Zar još uvijek vjerujete u ovu staru knjigu punu priča i

bajki?« »Da, naravno. Ali to nije knjiga s pričama, nego

Božja riječ!« Student se uznemirio: »Trebali biste se malo

upoznati s povijesti. U vrijeme Francuske revolucije prije

gotovo sto godina religija je raskrinkana kao iluzija!

Samo nekulturni ljudi i dalje vjeruju da je Bog stvorio

svijet u šest dana. Trebali biste poslušati što znanost kaže

o toj bajci o stvaranju.« »Dakle«, prihvatio je stari gospodin,

»što o tome govore današnji znanstvenici?«

»Kako sada moram sići, nemam vremena objasniti

vam detaljno. Ali dajte mi, molim vas, svoju posjetnicu

da vam mogu poslati znanstvenu literaturu na ovu

temu.« Stariji gospodin otvorio je svoju aktovku i izvadio

21

posjetnicu za mladića. Kad ju je ovaj pročitao, osjećao se

manjim od mrava. Pognute glave izašao je iz vlaka.

Na posjetnici je pisalo:

prof. dr. Louis Pasteur

Generalni direktor Prirodoslovnog istraživačkog instituta

Francusko nacionalno sveučilište

»Malo znanosti odvaja nas od Boga. Puno znanosti

dovodi nas bliže Bogu.«

dr. Louis Pasteur 8

Ovog čovjeka, Louisa Pasteura, poznajemo svi iz

naših hladnjaka – kao osobu po kojoj je nazvano pasterizirano

mlijeko. Louis Pasteur bio je vrhunski znanstvenik

i vjernik u jednoj osobi.

Uvjereni smo da vjera ne isključuje razum, kao što

nam to dokazuje ova priča. Vjera nije slijepa, nego ima

dobar temelj. Taj se temelj ostvaruje u onome što doživljavamo

vidom, dodirom i okusom – onome što govore

prirodne znanosti – ali i kroz osobna iskustva. Za tebe

smo prikupili nekoliko argumenata za Boga.

22

DOŽIVLJENO

Vjera liječi

ogorčenost

München. Godina je 1947. Jedna žena stoji za govornicom

u crkvi i govori pred velikim mnoštvom. U nju gledaju

ozbiljna lica, pogođena potresnim pričama ove žene koja

pred očima svijeta izlaže cijeli jedan režim.

D

ok su ljudi šutke napuštali prostoriju, jedan

čovjek probijao se kroz mnoštvo prema naprijed.

Ženi su odmah proletjele slike kroz glavu – prepoznala

je lice čovjeka sa smeđom kapom od filca i kaputom.

Nekad je nosio plavu uniformu i beretku s mrtvačkom

glavom i prekriženim kostima.

Ova žena, po imenu Corrie ten Boom, poslije je

napisala u svojoj knjizi Skrovište 9 : »Vidjela sam veliku

prostoriju u kojoj smo se morali skinuti do gola. Obuća

i odjeća ostali su na podu. Goli smo morali prolaziti

ispred njega. Sjećam se srama, sjećam se svoje mršave

sestre kojoj su se jasno vidjela rebra ispod kože tanke

kao pergament.«

Corrie je sa svojom sestrom bila u koncentracijskom

logoru zato jer su kod sebe skrivale Židove. Sestra nije

nadživjela ovog čovjeka i režim. Sada je Corrie prvi put

stajala nasuprot svom otmičaru, sjetila se biča koji je

imao za pojasom i njezina krv se sledila. On je tjerao

ljude u smrt.

23

Rekao je: »Govorili ste o Ravensbrücku. Ondje sam

bio čuvar.« Nastavio je: »Postao sam kršćanin.« Ispružio

mi je ruku i pitao: »Možete li mi oprostiti?«

Corrie je stajala kao zaleđena. U mislima joj se

pojavila sestra, jadna i kako polako propada. Corrie

se borila u svojoj nutrini s osjećajem težine i sjetila se

Isusovih riječi: »Ako ne oprostite ljudima njihove grijehe,

onda ni vama neće oprostiti Otac nebeski!« (Matej

6,15), što je sigurno neostvariv zahtjev.

24

Nakon rata Corrie ten Boom je otvorila dom za

žrtve nacizma. Poučavala je o doživljenom oproštenju,

o tome kako se ljudi mogu osloboditi ogorčenosti, bez

obzira na to kakva tjelesna oštećenja su imali. Ali sada

je sve to bilo relativizirano u trenutku kada je taj čovjek

stajao pred njom dobronamjerna lica i od nje tražio

njezino oproštenje. On je bio ubojica njezine sestre.

Hladnoća je stegnula njezino srce. Napisala je: »Ali

oproštenje nije osjećaj, nego čin volje. Pomolila sam

se i pružila ruku. Molila sam za to da mi Bog pokloni

osjećaj oproštenja. Mehaničkim pokretom stavila sam

svoju ruku u ruku koja mi je bila pružena.«

U trenutku kad je primila njegovu ruku, dogodilo

se nešto nevjerojatno. S njezinih ramena pao je veliki

teret, a njezino cijelo biće bilo je preplavljeno ovom ljekovitom

toplinom. Došle su joj suze na oči i osjetila je

ruku tog nekadašnjeg mučitelja te rekla: »Opraštam ti,

brate! Opraštam ti od svega srca.«

Corrie ten Boom na kraju je napisala u svom svjedočanstvu

o nevjerojatnoj ljubavi i kako nikada nije tako

doživjela Božju ljubav kao tada u tom trenutku.

Biblijske istine stoje čvrsto i ostvaruju se u našem

životu. Onaj tko oprašta, može stvarno biti slobodan.

Onaj tko ne oprašta, ostat će ogorčen u tom stanju bez

ljubavi. Što bi bili argumenti za vjerodostojnost Biblije

ili za postojanje Boga kad se vjera ne bi mogla stvarno

živjeti? Bog se dokazuje time da kroz ljude čini djela koja

izgledaju nadljudska. Oproštenje kakvo je učinila Corrie

ten Boom u ovoj priči nešto je što Bog čini u nama i tako

nas oslobađa. Ova činjenica ostvaruje se i u tvom životu.

25

LOGIKA

Samo je Bog

sposoban

stvarati ni

iz čega

Institut CERN u Ženevi otkrio je »božju česticu«.

Pokušavamo rekonstruirati prirodu, pobacujemo

djecu koja ne odgovaraju našim predodžbama o

zdravlju, selektiramo život i smatramo se pametnima.

Proizvodimo svemirske sonde koje traže vanzemaljski

život. Ako se smatraš pametnim, onda je ovo priča za

tebe.

N

akon jednog međunarodnog kongresa, skupina

znanstvenika došla je do zaključka da se čovjek u

međuvremenu jako daleko razvio. Tako daleko da mu

je sada Bog konačno postao nepotreban. Donesena je

odluka i znanstvenici su poslali nekoliko svojih kolega

Bogu da mu kažu da je sada s njim gotovo.

»Bože, shvatili smo i zaključili da te više ne trebamo.

Došli smo tako daleko da znamo klonirati

ljude i činiti brojna druga čudesa. Zašto se sam diskretno

ne povučeš?«

26

Bog je strpljivo slušao znanstvenike

dok nisu završili svoj

govor. Zatim im je ljubazno rekao:

»Može, nema problema! Ali što

bi bilo da se prvo okušamo u

stvaranju čovjeka?«

»Možemo, naravno!

Odlično!« odgovorili

su znanstvenici. Bog je

dodao: »Ali učinit ćemo

to onako kako sam na

početku vremena učinio

s Adamom

i Evom.«

»Naravno!« odgovorili

su ljudi. »Nema problema«,

rekao je jedan od

njih i sagnuo se da uzme

dlan pun prašine.

»Stani! Ne, ne, ne!« reče

Bog i pogleda ga. »Moraš

donijeti svoju prašinu.«

Točno je, mnogo toga smo

stvorili. Možemo jako točno

oponašati prirodu i možemo načela

stvorenja primijeniti u proizvodnji zrakoplova,

automobila i drugih tehničkih postignuća.

Ali ne možemo tvrditi da smo išta sami stvorili

ni približno onako kako je to Bog stvorio. Naša ljudska

mudrost manja je od Božje mudrosti. Mi ismijavamo

27

Boga kao ovi znanstvenici i zanemarujemo činjenicu

da nas je on stvorio i da on održava naš život.

»Zašto se razbjesniše narodi i puci ispraznosti snuju?

Digoše se kraljevi zemaljski i vladari se udružiše

zajedno protiv Gospoda i protiv Pomazanika njegova:

‘Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe užad njihovu!’

Smije se onaj koji na nebesima stoluje, Gospodin

se njima podsmjehuje.«

(Psalam 2,1-4)

28

POVIJEST

Proročanstva

o Izraelu točno

su se ispunila

Jedno od najgenijalnijih proročanstava u Bibliji ispunilo

se u povijesti Židova. Bog ga je već najavio mnogo

stoljeća prije ispunjenja u Starome zavjetu.

N

akon što je Isus na zemlji proveo neko vrijeme,

Hram u Jeruzalemu je uništen (70. godine), što je

najavio već prorok Daniel. Tada je u velikom pogromu

ubijeno 1,1 milijuna Židova. 10 Židovi su protjerani iz

Izraela i razasuti po cijelome svijetu. Njihova sudbina

bila je ruglo među mnogim narodima. Unatoč tome,

Bog je opet blagoslovio ovaj narod i doveo ga natrag u

njegovu zemlju.

Izrael nije bio progonjen samo tijekom Trećeg

Reicha, nego se veliki krvavi trag vuče za Židovima

prošlih dvije tisuće godina (pogrome i masovna ubojstva

nalazimo i u srednjem vijeku). 11 Rugali su im se

i ubijali ih, ponižavali ih i mučili. Raspršeni su po

cijelome svijetu, a njihova državna, vjerska i kulturna

suverenost bila je stvar prošlosti. Već u Starome zavjetu,

stoljećima ranije prorečeno je:

29

Foto: Joshua Paquin

Neovisnost Izraela 1948.

Knesset

»I bit ćeš na zgražanje, porugu i podsmijeh među

svim pucima u koje te Gospod dovede« (Ponovljeni

zakon 28,37).

Ili:

»I gonit ću ih mačem, glađu i kugom, i učinit ću ih

užasom svim kraljevstvima zemaljskim; bit će prokletstvo

i strahota i zvižduk i ruglo među svim narodima

kamo sam ih razagnao« (Jeremija 29,18; vidi također

Levitski zakonik 26,33).

Ali nije trebalo ostati na tome. Bog je želio Židove

opet sabrati u njihovu domovinu nakon što su bili razasuti

po cijelome svijetu. U Ezekielu 36,24 pisalo je već

600 godina prije Krista:

»Jer uzet ću vas iz narodā i sabrati vas iz svih zemalja,

i dovest ću vas u vašu zemlju.«

Upravo to se dogodilo. Nikada prije u kulturnoj

povijesti ovoga svijeta nije se dogodilo da bi neki narod

bio razasut po svim kontinentima i da bi opet uskrsnuo

iz tog lijesa. Od 1882. Židovi se vraćaju u Izrael. Opustjela

zemlja opet je naseljena. Nakon toga bilo je više

valova useljavanja – Židovi iz cijeloga svijeta vraćali su

30

Foto: Zvi ben Batia

Foto: Quinn Norton

Plantaža datulja u Aravi

Jeruzalem: Zapadni zid s

Kupolom na stijeni

se u svoju domovinu. Iz 70 različitih zemalja. Iz gotovo

svih naroda. Sa svih kontinenata.

Izaija piše o tome u 66. poglavlju, 8. retku (gotovo tri

tisuće godina prije povratka Izraela):

»Tko je takvo što čuo, tko je takvo što vidio? Hoće li

se zemlja u jednome danu poroditi? Može li se narod

odjednom roditi? Čim se pojaviše trudovi, i Sion izrodi

sinove svoje.«

Izrael je ponovo rođen i iz bolova prošla dva tisućljeća

rođena su njegova djeca. Dalje pišu proroci Staroga

zavjeta da će, iako potpuno neobrađen i opustošen,

Izrael opet biti obradiva zemlja. Amos piše u 9.

poglavlju, 14. retku, približno osamsto godina prije

Krista:

»Tada ću vratiti sužnje svoga puka Izraela i oni će

izgraditi opustošene gradove i živjeti u njima; i zasadit

će vinograde i vino iz njih piti, i načinit će vrtove i jesti

rod njihov.«

Ova proročanstva iznenađuju ne samo svojim ispunjenjem,

nego i svojom točnošću. Danas poznajemo

jaffa naranče, izraelski sustav navodnjavanja pustinje

31

Foto: Loopstation

Foto: Ori

Haifa (luka)

Crkvena sinagoga u Nazaretu

i njihova vina. Nijedna druga pustinjska država nije

toliko naseljena kao zemlja oko pustinje Negev. Izraelski

gradovi danas su u procvatu i zrače sjajem modernosti.

Uz ovo proročanstvo ide i jedan izvadak iz leksikona

zemalja:

»Od 1948. god. u Izraelu je posađeno više od 200

milijuna stabala, prirodne divlje površine pošumljene

su listopadnim i zimzelenim drvećem. [...] Posebno

uspješan primjer ovog pošumljavanja jest rezervat prirode

na području Har Karmel, jednom od bregovitih

područja sjevernog Izraela koje se spušta do Sredozemnog

mora i do zaljeva Haifa. [...] Poljoprivredno korisne

biljke, kao što su agrumi, banane, pamuk, duhan,

vinova loza, datulje, smokve, masline, šljive i bademi,

sade se prije svega u plodnoj obalnoj regiji.« 12

Proročanstvo da će Izrael opet oživjeti ispunilo se.

Evo još jedan redak iz Ezekiela 36,34-35: »I opustošena

zemlja bit će izorana, umjesto da bude pustoš u očima

svakog prolaznika. Tada će reći: ‘Ova zemlja, koja bijaše

opustošena, postade kao edenski vrt; a pusti i opustošeni

i porušeni gradovi sada su utvrđeni i napučeni.’«

32

I danas Jeruzalem stoji u fokusu svjetske javnosti i

mnogih interesnih skupina. Nakon početnih simpatija

u vrijeme osnivanja države, sve više zapadnih nacija

okreće se protiv Izraela.

Postoje i proročanstva koja se još nisu potpuno obistinila,

ali se ispunjavaju malo pomalo ili će se uskoro

ispuniti. Zaharija piše u 12,2-3:

»Gle, ja ću Jeruzalem učiniti čašom opojnom za sve

puke uokolo kad i Juda i Jeruzalem budu pod opsadom.

I dogodit će se u onaj dan da ću Jeruzalem učiniti teškim

kamenom svima pucima; svi koji ga budu dizali,

strašno će se izraniti. A skupit će se na nj svi narodi

zemaljski.«

Bog je stajao i još uvijek stoji uz svoj narod i ništa

to neće promijeniti, čak ni to što mnogi Židovi nisu

prihvatili Isusa kao Spasitelja. U svakom slučaju, proročanstva

o Izraelu snažan su pokazatelj vjerodostojnosti

Biblije.

33

CITIRANO

Napoleon:

»Isus je bio

najveći čovjek

na svijetu«

Napoleon Bonaparte, samoproglašeni car Francuske i

vojskovođa, napisao je u svojim memoarima:

»A

leksandar, Cezar, Karlo Veliki i ja osnovali smo

velika carstva. Ali na čemu se temelje te tvorevine

naše genijalnosti? Na sili. Za razliku od toga, Isus

je utemeljio svoje kraljevstvo na ljubavi. I u ovom trenutku

milijuni ljudi umrijet će za njega. I ja sam pokrenuo

veliko mnoštvo ljudi da me zanosno slijedi; umrli

su za mene. Ali ondje sam morao biti prisutan s elektrizirajućim

pogledom, svojim riječima i svojim glasom.

Kad sam vidio te ljude i obratio im se, zapalio sam u

njima plamen predanosti. Za razliku od toga, Isus Krist

privlači kroz potpuno drugačiji misteriozan utjecaj, čak

i nakon što je proteklo osamnaest stoljeća, tako snažno

srca ljudi idu k njemu da tisuće na njegovu riječ za njega

idu u vatru i oluju te pritom ne mare za vlastiti život.« 13

34

ZNANOST

Povjesničari

smatraju da

je uskrsnuće

moguće

Mnogi smatraju da je izvještaj o uskrsnuću skroz

izmišljen. Naravno, ovaj događaj izmiče svakoj ljudskoj

mašti, ali moramo se s pravom pitati: Kako je moguće

da ovaj događaj, koji se prema našim predodžbama

nije mogao dogoditi, ima tako ogroman učinak na

društvo onda i danas? Povjesničari smatraju da je ova

revolucionarna priča moguća.

U

Isusovo vrijeme, mnogi ljudi, a posebno njegovi

učenici, svu svoju nadu polagali su u njega. O

njima piše da su ostavili sve, uključujući sigurnost, novčana

primanja i obitelji, da bi ga slijedili i služili mu. 14

Uvijek iznova čujemo kako su jako razmišljali i o

političkom oslobođenju od vlasti Rimljana. Židovi su

u Isusu vidjeli ne samo duhovnog osloboditelja, nego

prije svega onoga koji će na zemlji uvesti vječno Božje

kraljevstvo, slobodno od bilo kakve nadležnosti ljudskih

diktatora. Utoliko je bilo veće razočaranje učenika

35

ispod križa jer taj Isus nije ispunio njihove nade. On je

umro od rimske ruke – one od koje ih je trebao osloboditi!

Povukli su se u strahu 15 , razočaranih nadanja, bježeći

u strahu da će ih zadesiti ista sudbina.

Ali dogodilo se nešto neobično: Ti učenici, koji su

od straha sjedili iza zatvorenih vrata u svojim kućama,

samo nekoliko tjedana kasnije postali su samouvjereni

i puni poleta, spremni za izlazak u javnost. Prema

povjesničarima, to se sigurno dogodilo. Oni su s velikim

uvjerenjem i velikom hrabrošću propovijedali

36

Isusovo uskrsnuće. To su činili do kraja svojih života

u progonstvu, dakle čak i do smrti. Čak ni čvrsta rimska

ruka, lavovi i arene nisu mogli zaustaviti njihovo

uvjerljivo propovijedanje. Gotovo svi su umrli mučeničkom

smrću. Kako je to bilo moguće u tako kratkom

vremenu?

Je li za tako nešto dovoljna halucinacija ili zavaravanje

samog sebe? Kako su neki skroz uplašeni ljudi

unutar nekoliko tjedana mogli postati samouvjerena

skupina propovjednika?

Mnogi predbacuju Bibliji da stvara mitove. U prvim

stoljećima trebalo je Isusa uzdići u neku vrstu mitskog

junaka u glavama ljudi. Kroz prenošenje od prvih

generacija nadalje, trebalo je dodavati sve više junačkih

izmišljotina o tom nadčovjeku. Ali ovakva verzija

razvoja događaja krajnje je nevjerojatna ako promotrimo

znakovitu promjenu ove obične skupine ljudi.

Na križu su došli do kraja, iscrpljeni i prazni. Nekoliko

dana kasnije postali su navjestitelji spremni na

mučeništvo i progonjeni svjedoci. Za to nije dovoljno

nikakvo mistificiranje, nego se to dogodilo na temelju

stvarnog uskrsnuća od mrtvih!

Pinchas Lapide, židovski teolog i poznavatelj Novoga

zavjeta, rekao je o ovim činjenicama sljedeće: »Kad se

ta preplašena i prestrašena skupina apostola, koja se

upravo spremala sve odbaciti i pobjeći u Galileju u

očaju, kad su se ti farmeri, pastiri i ribari koji su izdali

svog Gospodina, zanijekali ga i zatim jadno zakazali,

odjednom pretvorili u samouvjerene i spasonosno,

uvjereno misionarsko društvo koje je nakon Uskrsa

37

bilo puno uspješnije nego prije Uskrsa, ni vizija ni halucinacije

nisu dovoljni da objasne takvu revolucionarnu

promjenu. Pokretanje takvog uvjerenja autosugestijom

ili samoobmanom bilo bi daleko veće čudo od samog

uskrsnuća.« 16

Zašto bi se učenici žrtvovali za ideju uskrsnuća za

koju su znali da je izmišljena? To je vrlo malo vjerojatno.

Puno je vjerojatnije da se na dan uskrsnuća

stvarno dogodilo nešto revolucionarno.

38

POVIJEST

Biblija je

preživjela

svaki napad

u povijesti

Biblija je jedinstvena knjiga ne samo zbog načina

prenošenja u vrijeme prije izuma tiska, nego i zbog svog

preživljavanja. Nijedna knjiga na svijetu nije tako često

spaljivana, zabranjivana i uništavana. Ljudi stoljećima

pokušavaju izbrisati Bibliju s lica zemlje – kraljevi, carevi,

pa čak i vjerski vođe. Njihova fanatična revnost protiv ove

knjige je zapanjujuća.

R

imski car Dioklecijan izdao je 303. godine proglas

da se unište kršćani i njihovo Sveto pismo. Bio

je to veliki napad na Bibliju, i to kratko nakon što je

nastala. Ubijeno je na stotine tisuća kršćana, u arenama

su ih proždirali lavovi, a njihovi biblijski rukopisi bili su

uništavani. Povijest ima ironičan obrat: samo 22 godine

nakon Dioklecijanova proglasa, na koncilu u Niceji, car

Konstantin proglasio je Bibliju nepogrešivim autoritetom.

On je zapovjedio da se izradi 50 kopija Biblije – na

trošak Rimskog carstva.

39

Francuski racionalist Voltaire, koji je umro 1778.

godine, tvrdio je da će se unutar sljedećih sto godina

Biblija moći naći samo u antikvarijatima. Mislio je:

»Za sto godina na svijetu više neće biti Biblija. Zadnje

izdanje ležat će negdje u nekoj staretinarnici.« 17 Samo

pedeset godina nakon njegove smrti, njegovu tiskarsku

prešu koristit će Ženevsko biblijsko društvo za tiskanje

upravo te knjige – Biblije. 18

I sama crkva pokrenula je jedan od najvećih napada

na kršćansko Sveto pismo. Vjerska elita branila je ljudima

pristup Bibliji kroz srednji vijek. Tako je mislio i

Luther, koji nije poznavao Bibliju, čak je nije ni vidio,

sve do odrasle dobi. Ljude koji su čitali Bibliju progonila

je inkvizicija, pape su izricali anateme i javno spa-

Biblija je

puna grešaka!

Puna

grešaka i

kontradikcija!

40

ljivali Biblije na temelju zaključaka koncila. Za razliku

od toga, reformacija je vjerovala drugačije: Biblija treba

biti dostupna za čitanje svakom čovjeku!

U krilu protestantizma nastala je suvremena biblijska

kritika. Prije svega u Njemačkoj, cijela vojska »teologa«

i racionalista borila se protiv Biblije. Unatoč tome, ona

je danas najraširenija, najomiljenija i najčitanija knjiga

(prije svega u Aziji i Africi). Marx je mrtav, Voltaire je

mrtav, a Biblija stoji poput stijene. Koja knjiga se može

s njom usporediti?

Ona je najčitanija i najomraženija. Ona je najviše

kritizirana i najomiljenija. Udarana je čekićem i održani

su joj bezbrojni posmrtni govori. Na ovome svijetu

ne postoji nijedna druga knjiga koja bi joj bila slična.

Prijevod:

Još nikada

nisam

proČitao

Bibliju!

(A zašto i bih?)

41

Svatko tko se kleo u njezinu smrt, završio je u zaboravu.

Iz najžešće kritike Biblije često je došlo upravo

do najvećeg širenja Biblije. Bog pazi na svoju Riječ. On

želi da svaki čovjek dobije mogućnost da čita njegovu

poruku iz nje.

U zaključku, C. S. Lewis nalazi prikladne riječi: »Uvijek

iznova svijet je mislio da je kršćanstvo na samrti

– da umire od progona izvana i od korupcije iznutra,

od širenja islama, od razvoja prirodnih znanosti, od

nastanka velikih, protukršćanskih revolucionarnih

pokreta. Ali svaki put svijet je razočaran. Prvo razočaranje

bilo je razapinjanje. Taj čovjek je opet oživio.

Na određeni način – a potpuno mi je jasno kako mu

odvratno i nepošteno to izgleda – to se događa uvijek

iznova. Ljudi su pokušavali ubiti ono što je on pokrenuo.

I svaki put kad bi utabali zemlju na njegovu grobu,

odjednom čuju da je još živ, da se čak pojavio na nekom

drugom mjestu. Nije ni čudo da nas mrze.« 19

42

DOŽIVLJENO

Marc:

Bog spašava

od nasilja

i droge

Odrastao u roditeljskom domu srednje klase. Dosađivao

se s prijateljima. Privlačnost zabranjenog privukla je

Marca na ulicu, u novi život! Alkohol, pušenje, uvijek

u prvom redu događaja – pravi primjer života na

stranputici. Nasilje, ispadi, depresija – i život nakon smrti:

F

otografija u tekstu je iz moje putovnice iz 1998.

Upravo sam se vratio s puta u Kubu. Tamo sam

doživio najjeftiniji kokain na svijetu i razna duhovna

iskustva koja su utjecala na moju budućnost.

Njemačka, 2012. U retrospektivi svoj život mogu

opisati kao mješavinu ljevičarske scene, gangsterskog

života i puno, puno droge, sve pomiješano s okultnim

praksama.

Kako sve to ide zajedno? Kako je jedan mladić iz

roditeljskog doma srednje klase upao u ovakav život?

Bilo bi lijepo kad bih mogao krivicu svaliti na nekog

drugog. Ali krivica je samo moja! S 13 godina, dok sam

43

se dosađivao s »najboljim prijateljima«, krenuo sam na

ulicu! Alkohol, pušenje, uvijek u prvom redu događaja

– mene nitko nije trebao »pokvariti« jer sam bio rođen

»pokvaren«. Sve je išlo stvarno brzo: napetosti s nacistima,

radikalne knjige (Bakunin, Kropotkin i Che)!

Tako sam došao na ljevičarsku scenu i putovao diljem

Njemačke – Demos, Randale, bili smo autonomni antifašisti!

Preselio sam u Berlin i radikalna misao sve me

više uvlačila u sebe.

Cijelo to vrijeme pratila me nezasitna želja za narkoticima:

hašiš, gljive, LSD, ecstasy, speed i kokain izmjenjivali

su se kao moji »vjerni pratitelji«. U Berlinu brzo

sam doživio sudar sa stvarnošću. S našim političkim

idealima malo tko se htio poistovjetiti, a kamoli boriti

se za njih!

Neki od mojih prijatelja i ja sve smo više ulazili u

zagrljaj mračnih sila koje smo upoznavali kroz religiju

koju smo sami razvijali i koje su nam u mnogim situacijama

izgledale »jako korisne« i »dobre«. Meditirali

smo (naravno, potpuno opijeni) i čitali knjige o drevnim

borilačkim vještinama. Čak i stripovi i glazba bili

su sadržaj naše sklepane religije. Bili smo prosvijetljeni,

imali smo uvid! Ali naši životi bivali su sve kaotičniji,

najbolji prijatelji postajali su neprijatelji i, unatoč našoj

superiornosti, životi su nam curili među prstima…

Moji tadašnji prijatelji su me odbacili pa sam otišao

u Irsku. Ta što me zadržavalo u Njemačkoj?

Sve sam stavio na jednu kartu! Moj najbolji prijatelj,

koji je za sebe tvrdio da je čarobnjak, a istovremeno i

pripadnik jednog ogranka IRA-e, želio me uvesti u svoje

44

krugove. Ti ljudi imali su iskustva. Oni su se borili. Oni

su ubijali i nije ih bilo sram zbog toga – za »svoju stvar«

uvijek bi to ponovno učinili. Htio sam biti dio toga, ali

opazili su da sa mnom nešto ne valja. Bili su u pravu.

Čvrst i snažan, kakav sam bio, upao sam u depresiju.

Nisam mogao zaboraviti svoju bivšu curu! Irci su me

vratili u Berlin.

Više nisam imao želje za politikom ili nečim sličnim

i samo sam se smucao. U jednom od meni omiljenih

kafića upoznao sam neke

dečke. Pitali su me jesam li

spreman s njima ići u prepad.

Bio je to pravi izazov. Trebali

smo napasti jednog dilera

drogom. Prava navala adrenalina

u kojoj sam uživao!

Međutim, kako to često biva,

treba povremeno okrenuti

novi list. To se dogodilo i

meni: Prepad nije bio uspješan,

prepoznali su me i morao sam pobjeći iz Berlina.

Velik čovjek postaje malen

Soba kod moje majke jako je mala. Dugo sam čitao

jer nisam mogao zaspati. Mučile su me noćne more.

Kad ne shvaćaš da si ovisnik, ne pretpostavljaš da su to

simptomi apstinencijske krize!

Čudno je to kako je moguće tako potonuti društveno

i moralno, a ipak ništa iz toga ne naučiti. Godinu i pol

45

dana kasnije, opet droga, hip-pop, gangstersko ponašanje,

okultizam…

Ali što se dogodilo? Jedan poznanik počeo mi je

govoriti o Isusu, a ja sam mislio: »Gluposti!« Ali nastavio

sam se sastajati s njim. Jedne večeri sjedio sam

sâm kod kuće i razmišljao o jednoj rečenici koja mi je

ostala iz njegove »propovijedi«: »Ako ga želiš upoznati,

zamoli ga i on će ti se pokazati.« Pomislio sam: »Ma to

ionako neće upaliti.«

Unatoč tome, rekao sam: »Bože, ako postojiš, pokaži

mi se!«

Ono što se nakon toga dogodilo, stvarno je ludo:

Kratko nakon toga, preplavio me val događaja. Gledao

sam televiziju i na programu je bio film o Isusu.

Prišao mi je nepoznat čovjek i rekao mi: »Ti trebaš

Isusa!« Prolazio sam pješačkom zonom i čuo zbor kako

pjeva – o Isusu, naravno! Inače ne skupljam papire s

ulice, ali ovaj put sam to učinio iz nepoznatog razloga.

Što je na papiru pisalo? Nešto o – Isusu! Na radiju Isus!

Živciralo me to! On – ne! ON – nikako da prestane!

Isus, Isus, posvuda Isus. I tako tri tjedna!

Jedne večeri poveo sam kući jednog mladića koji

je bio sjeo u pogrešan vlak i zaglavio – unatoč svojim

načelima sigurnosti. Sjedili smo i razgovarali. Ispričao

mi je svoj život. Bavio se nekim stvarima: drogom i kriminalom,

što mi je bilo dobro poznato! I znao sam prije

nego što je rekao: Isus mu je pokazao put iz blata. Od

tog trenutka nadalje, sve je bilo drugačije! Nije to bio

osjećaj, nego spoznaja da postoji Bog i da mu se sigurno

ne sviđam! Sutradan ujutro, dok sam upravo razmišljao

46

o Bogu, nešto me je gurnulo na koljena. Nikoga nije bilo

u sobi, ali bio sam gurnut! Shvatio sam (»Oprosti mi,

sagriješio sam.«) i onda sam imao mnogo toga za reći.

Neko vrijeme kasnije, krenula je lavina i prva suza spustila

mi se niz obraz. Plakao sam cijelim putem – ronio

suze radosnice. Mogao sam misliti samo na jedno: Kako

je milostiv Bog koji oprašta meni grešniku!

Ovo pišem 2012. godine s 35 godina. Do sada se

mnogo toga promijenilo. Mogu ići tako daleko i reći:

Moj život se okrenuo naglavačke! Iz mog kaosa ovisnosti

i nasilja proizašlo je nešto, zapravo netko potpuno

nov. Osjećao sam kako iz trenutka u trenutak doživljavam

oslobođenje od droge.

Što da kažem? Susreo sam svog Spasitelja i Stvoritelja

Isusa Krista. Na svome tijelu i još više u svojoj duši doživio

sam sljedeće: »Ako vas dakle Sin oslobodi, zaista

ćete biti slobodni« (Biblija, Evanđelje po Ivanu, poglavlje

8, redak 36). Ovu slobodu koju Isus može dati doživljavam

već nekoliko godina i neizmjerno sam zahvalan

što me izvukao iz svega iz čega nisam mogao izvući sam

sebe. »Jer znam da u meni, to jest u tijelu mojemu, ne

prebiva dobro. Jer htjeti je prisutno u meni, ali činiti

dobro – ne nalazim« (Rimljanima 7,18). Naravno da

moj život s Isusom nije potpuno lišen problema, ali

znam kome ih mogu donijeti. I iskreno rečeno, tko se

može bolje ophoditi s pogreškama od onoga koji je platio

za sve pogreške! »A on bijaše proboden zbog naših

prijestupa, satrt zbog naših bezakonja; na njemu bijaše

kazna – radi našega mira, i njegovim ranama mi smo

iscijeljeni« (Izaija 53,5).

47

Još uvijek me takne misao kad se sjetim da sam

prije deset godina bio skroz propao, a da sada imam

položenu maturu i položena dva stručna ispita (iz

vrtlarstva i veletrgovine). Sretno sam oženjen i sa

svojom ženom Tatjanom imamo dvoje zdrave djece

(starosti tri i jednu godinu). Velika je radost gledati

kako naša djeca rastu. Bogu sam zahvalan što mogu

kao muž i otac voditi brigu za svoju obitelj. Kako je

važno u današnje vrijeme pomanjkanja vrijednosti

držati se vjere, obitelji i uzajamne pomoći! Svoj život

ne želim više živjeti samo za sebe, nego i za druge

ljude. Moja žena i ja aktivni smo u našoj kršćanskoj

zajednici i provodimo mnogo vremena s ljudima.

Želimo biti od pomoći mnogima. Gledamo u veliki

uzor našeg Gospodina Isusa, koji nije bježao od smrti

da bi nas spasio, i želimo ga slijediti, unatoč svim

našim greškama.

»Hvalite Gospoda, jer je dobar,

jer milosrđe njegovo traje dovijeka!

Nek tako reknu oni koje otkupi Gospod,

koje otkupi iz ruke protivnika…

Tad povikaše Gospodu u tjeskobi svojoj

i od nevolja ih njihovih spasi.

Izvede ih iz tmine i sjene smrti,

i raskinu sveze njihove.«

(Psalam 107,1-2.13-14)

Amen. Sada znam da to znači »neka tako bude« – i tako je!

Marc 20

48

CITIRANO

Posljednje

riječi velikih

ljudi

Sigurnost ili strah, nebo ili pakao? Ljudi nakon smrti žanju

posljedice svoje ljudskosti. Cijeli svijet se trese od straha

od ovog trenutka. Ili ne. Kršćani pokazuju vidljivu nadu,

čak i suočeni sa smrću. Evo posljednjih riječi velikih ljudi

koje daju zaključak njihovih života.

Car August:

»Jesam li dobro odigrao svoju ulogu? Plješćite

onda, komedija je gotova.« 21

Oscar Wilde:

»Umirem kako sam i živio – prema svojim

pravilima!« 22

Paul von Hindenburg (1847. – 1934.) pozvao je smrt

da dođe. Nakon što je pronašao utjehu u Bibliji, rekao

je liječniku:

»Sada recite prijatelju Heinu da može ući u

sobu.« 23

49

Winston Churchill, veliki britanski državnik, otvoreno

se bavio temom umiranja prije svoje smrti. Na svoj 75.

rođendan najavio je:

»Ja sam spreman susresti se sa svojim

Stvoriteljem. Drugo je pitanje je li moj Stvoritelj

spreman za muku tog susreta.« 24

Izjave o posljednjim riječima Ludwiga van Beethovena

različite su.

»Prijatelji, plješćite! Komedija je gotova« 25 ,

kažu neki da je rekao. Drugi izvori citiraju skladatelja

ovim riječima:

»Šteta, šteta, prekasno!« 26

To se trebalo odnositi na vino koje nije više mogao

piti. Beethoven je umro 26. ožujka 1827. Liječnik je

utvrdio da je uzrok smrti bila ciroza jetre uslijed alkoholizma.

»Više svjetla!«

navodno su posljednje riječi Johanna Wolfganga von

Goethea na njegovoj samrtnoj postelji. Ovaj njemački

pjesnik umro je 22. ožujka 1832. u Weimaru, vjerojatno

od posljedica infarkta. Prijeporno je jesu li to zaista

njegove posljednje riječi. O njima govori liječnik Carl

Vogel, koji u svakom slučaju uopće nije bio u sobi u

ključnom trenutku. 27

50

Veliki kritičar Heinrich Heine kasnije je pokazao kajanje.

U pogovoru svoje zbirke pjesama Romancero (30.

rujna 1851.) napisao je:

»Kad ležiš na samrtnoj postelji, postaneš vrlo

osjetljiv i želiš se pomiriti s Bogom i sa svijetom.

[...] S revnim strahopoštovanjem spalio sam

pjesme koje su imalo hulile Boga. Bolje da gore

stihovi, nego onaj koji je napisao te stihove. [...]

Okrenuo sam se Bogu kao izgubljeni sin, nakon

što sam dugo kod hegelovaca čuvao svinje...« 28

Na samrtnoj postelji navodno je rekao:

»Bog će mi oprostiti, to mu je posao« 29 ,

kad je 17. veljače 1856. u Parizu zauvijek zatvorio oči.

»Nisam uspio.« 30

Nad umrlima policija više nema nadležnost.

Pavao objašnjava: »Po Zakonu naime ja Zakonu

umrijeh da Bogu oživim. S Kristom sam razapet.«

(Galaćanima 2,19)

51

Prilično prikladno. Jean-Paul Sartre bio je jedan od

najutjecajnijih egzistencijalista i intenzivno se bavio

pitanjem smisla života.

Nietzsche je umro pomračena uma. Prije smrti bio je

pacijent u umobolnici u Baselu i u Sveučilišnoj psihijatrijskoj

klinici u Jeni. Nakon više moždanih udara,

Nietzsche je bio djelomično oduzet i nije mogao

stajati ni govoriti. Njegova sestra njegovala ga je do

smrti. 31

Posljednje Isusove riječi:

»Dovršeno je.«

Stjepan (prvi kršćanski mučenik):

»Gospodine Isuse, primi duh moj! Gospodine, ne

uzmi im ovo za grijeh!«

Charles T. Studd (osnivač misijskog društva

»Worldwide Evangelisation for Christ«):

Nakon siromašnog, ali jako ispunjenog života umro je

u srcu Afrike. Njegova zadnja zapisana riječ bila je:

»Aleluja«,

a zadnja riječ koja je prešla preko njegovih usta bila je

također:

»Aleluja.«

Nakon toga je usnuo sa sjajem na licu.

52

Ovaj svijet doživio je mnoge ljude o kojima se piše povijest,

međutim svi ljudi se na kraju vraćaju u smrt (svi

osim Isusa Krista). Sve ljude ujedinjuje to što im je smrt

nezaobilazna, poput zida oko naših malih i ograničenih

života. Iz ovih posljednjih riječi ljudi koji su usmjeravali

tijek povijesti i razmišljanja prošlih vremena, jasno

je da je smrt učinila njihove živote relativnima.

Smrti gledamo u oči puni straha ili puni nade. To

ovisi prije svega o tome kakav je naš odnos prema

našem Stvoritelju. Zato su i Isus i Stjepan mogli izgovoriti

riječi oproštenja svojim mučiteljima, dok su neki

drugi ljudi bili u potpunom očaju. Kako ćeš se ti suočiti

sa smrću? Hoće li to biti sa strahom koji će te proganjati

u tvojim posljednjim satima, ili s nadom koja će sjati

na tvome licu?

53

DOŽIVLJENO

Thomas

Graumann:

Iako je njegova

obitelj ubijena

u plinskoj

komori, on

može oprostiti!

Bježeći od holokausta posljednjim vlakom iz rodne Češke,

osmogodišnji Thomas Graumann godine 1939. imao je

samo jedan kovčeg i pločicu s brojem 652 oko vrata. On je

bio jedan od posljednje spašene djece iz vlakova za djecu

Nicholasa Wintona.

N

ada da će se uskoro ponovno sresti sa svojom

majkom, ocem i braćom i sestrama, nije se nažalost

ispunila. Umjesto toga, rastao je u njemu stranoj

Škotskoj, u stalnoj neizvjesnosti što se dogodilo

s njegovom obitelji, da bi se na kraju morao suočiti

54

sa strašnom bilancom: Bio je jedini preživjeli iz svoje

židovske obitelji – sve ostale ubili su nacisti. Točno je

doznao u koji od okolnih koncentracijskih logora je

svatko od njih bio deportiran i zatim tamo ubijen –

njegova majka, njegov mlađi brat, koji je trebao doći

k njemu kasnijim vlakom, i ostatak njegove rodbine.

Njegova oca, kojeg su nacisti isprva cijenili kao postolara

zbog njegovih kvalitetnih vojničkih čizama, natjerali

su na samoubojstvo.

Kako se nositi s takvom situacijom? Možeš li zamisliti

da netko takav ikada više može biti slobodan od

ogorčenosti i mržnje? Na jednom kratkom susretu s

drugim žrtvama u Denveru, Thomas Graumann utvrdio

je da su svi do dana današnjeg ostali ogorčeni.

Mnogima je čak trebalo stalno psihološko savjetovanje

da bi mogli živjeti iz tjedna u tjedan. On sâm davno

je prevladao tu bol. Danas rado ističe razlog zašto je

tome tako i kako to da je dvaput spašen: prvi put od

nacista za vrijeme Trećeg Reicha uz pomoć Nicholasa

Wintona i drugi put od vječnog pakla uz pomoć svog

Gospodina Isusa Krista, kojeg je upoznao kod svoje

pomajke u Škotskoj. Istina, bila je to teška borba koju

je izvojevao molitvom, molitvom i opet molitvom za

naciste, sve dok je konačno mogao oprostiti. A oproštenje

je odnijelo svaku gorčinu. Tako se ispunila Isusova

zapovijed držanje koje je potpuno strano prirodnom

ljudskom srcu: »Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte

one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze

i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone«

(Matej 5,44).

55

Iz ovog razloga Thomas Graumann je živi primjer

djelovanja Božjeg u čovjeku. I ne samo da je mogao

oprostiti, nego ga je njegova radost u evanđelju potakla

da ode na Filipine, gdje je poučavao ljude čitati i pisati

kako bi mogli razumjeti radosnu vijest.

Čak i danas, u visokoj starosti, on ohrabruje mlade

ljude u raznim zemljama kroz predavanja o svom

životu. Njegove riječi svjedoče o čovjeku koji je pronašao

dubok mir, kad kaže: »Isus može ponuditi mnogo

za ovaj život i sve za onaj koji dolazi.« 32

56

Postoji li život

nakon roðenja?

U trbuhu jedne trudnice, blizanci koje nosi vode živahan razgovor.

Počinje prva beba pitanjem:

»Vjeruješ li da postoji život nakon

rođenja?«

Druga beba odgovara samouvjereno:

»Da, naravno. Naš život

ovdje predviđen je za rast i

pripremu za život nakon rođenja,

tako da budemo dovoljno jaki za

ono što nas čeka.«

Prva beba: »Glupost! Pa to ne

postoji! Pa kako bi to uopće

trebalo izgledati, taj život nakon

rođenja?«

Druga beba: »Ne znam. Možda

ćemo moći trčati okolo i jesti

ustima.«

Prva beba: »Besmislica! Trčati

se ne može. A jesti ustima je

tako smiješna ideja. Pa imamo

pupkovinu koja nas hrani.«

Druga beba: »Ali ipak mislim da

postoji život nakon rođenja. Sve

će biti pomalo drugačije nego

ovdje u maternici.«

Prva beba: »Nitko se još nije vratio

iz ‘nakon rođenja’. Rođenjem

sve prestaje. A život je, kao što

vidiš, muka i mrak!«

Druga beba: »Iako ne znam kako

točno će izgledati život nakon

rođenja, siguran sam da ćemo

vidjeti našu majku i da će se ona

brinuti za nas.«

Prva beba: »Majka?! ... Vjeruješ

da postoji majka? A gdje bi ona to

trebala biti?«

Druga beba: »Pa ovdje, svuda oko

nas. Mi postojimo u njoj, živimo u

njoj i po njoj. Bez nje ne možemo

postojati.«

Prva beba: »Glupost! Još nikada

nisam vidio ništa od te majke i

zato mislim da ne postoji.«

Druga beba: »Ipak postoji! Ponekad,

kad smo skroz mirni, čujem je kako

pjeva. Ili osjećam kako nas miluje.

Potpuno sam uvjeren da naš pravi

život počinje tek od rođenja.«

57

LOGIKA

Čak i Isusovi

neprijatelji

priznali su

njegove

nadnaravne

sposobnosti

Isus je učinio mnogobrojna čuda koja mnogi, uključujući

kršćanske teologe, dovode u pitanje. Biblijski izvještaji

kreću se u rasponu od iscjeljenja do uskrsavanja mrtvih.

Pritom se uvijek iznova ističe da su ta čuda izmišljena

retrospektivno.

M

eđutim, zanimljivo je da su čak i Isusovi neprijatelji

bili uvjereni da je on činio izvanredna

čuda. Velik broj Židova u ono vrijeme doživljavao je

Isusa kao zavodnika i hulitelja. Židovskim moćnicima

Isus je izgledao kao velika prijetnja. Židovski Talmud,

najvažniji drevni tekst nakon Tore, optužuje Isusa za

čarobnjaštvo. 33 Dakle, i Isusovi neprijatelji svjedoče da

je činio čuda.

58

Čak i u evanđeljima čitamo da su Isusovi neprijatelji

pripisivali Isusove nadnaravne sposobnosti zlim silama

(usp. Luka 11,15; Ivan 8,48). Upečatljivo je što Isusovi

neprijatelji nikada nisu poricali da je činio čuda.

Mnogo više su naglašavali da je on činio čuda đavolskim

silama.

Iz perspektive povjesničara, izvještaji o činitelju čuda

drže vodu kada o njima svjedoče ne samo prijatelji,

nego i neprijatelji. Dakle, ovdje je krajnje nevjerojatno

da su čuda izmislili njegovi prijatelji da bi mu osigurali

status junaka.

59

CITIRANO

Ateizam nije

izum znanosti,

nego prije

svega filozofije

Mnogi misle da je ateizam rođen unutar suvremenih

prirodnih znanosti. Ali to je pogrešno. Mnogi znanstvenici

počeli su istraživati svijet zato jer su vjerovali u

postojanje bića vođenog logikom koje je »organiziralo«

svijet. Jedan engleski astronom komentirao je ovu

činjenicu:

»Moderna fizika nužno nas vodi k Bogu, a ne

od njega. Nitko od osnivača ateizma nije bio

prirodoslovni znanstvenik. Ateizam su osnovali

osrednji filozofi.« 34

Arthur Stanley Eddington, 1882. – 1944., engleski astronom

Vodeći mislioci ateizma nisu bili prirodoslovni znanstvenici,

nego filozofi prosvjetiteljstva. Proširio se društvom

preko Francuske revolucije, a ne kroz znanstvene

publikacije, da bi se zatim učvrstio u 19. i 20. stoljeću

u marksizmu, egzistencijalizmu i analitičkoj filozofiji. 35

60

Ove činjenice govore protiv raširenog mišljenja da

su prirodoslovne znanosti iznjedrile ateizam. Suprotno

tome, mnogi prirodoslovci smatraju da red u svemiru

do nastanka stanica ne može biti slučajan produkt biokemijskih

reakcija.

Pripazi zato s tvrdnjom da si više »znanstveno« orijentiran

i da zato ne vjeruješ u Boga. Ovo više ukazuje

na to da zapravo prilično površno poznaješ znanost.

61

Dajem vam zadatak da

jednostavno živite kao

normalni ljudi koje će

nazvati kršćanima i koji će

ljudima objašnjavati što

znači »milost«!*

* Parafrazirano prema EvanÐelju po Ivanu 14,15: »Ako

me ljubite, zapovijedi moje 62održite.«

DOŽIVLJENO

Moni:

Oslobođena

od sila tame

U mladosti je bježala od nasilja i seksualnog zlostavljanja

u svojoj obitelji u alkohol i droge. Na kraju osjećala se kao

čudovište, baš kao i njezin otac. U vjeri u Boga po prvi put

doživjela je ljubav i oproštenje.

I

sprva sam imala zaštićeno djetinjstvo kod svoje

tete. Kad su moji roditelji uzeli k sebi mene i moga

brata Bernda, bila sam sretna što konačno mogu biti

kod kuće. Ali bila je to pogreška. Moj otac bio je pijan

svakog vikenda i neobuzdanom agresivnošću tukao je

sve što se miče. Moja majka nije mogla pogledati u oči

stvarnosti. Bernd i ja bježali smo nasmrt preplašeni i

najčešće se skrivali iza kuće. Policija je govorila: »Obiteljske

stvari nas se ne tiču.«

Kasnije me otac, dok je bio pijan, počeo seksualno

zlostavljati. Kad je majka to primijetila, okrivila je

mene i željela me dati u popravni dom. Sve više sam

gubila povjerenje u sve ljude, pri čemu je moj brat

Bernd bio iznimka. S 14 godina odlučila sam oduzeti si

život. Osjećala sam se napušteno od svih, zanemareno,

63

izudarano, zlostavljeno, odbačeno. Uzela sam 40 tableta

za smirenje. Nakon što sam odspavala tri dana i noći,

opet sam se vratila u ovaj omraženi svijet.

Više puta sam bježala, ali policija me vraćala kući.

Alkohol i trava postali su moja svakodnevna potreba.

Sa svojim prijateljem napravili smo veliki bijeg, ali

uskoro smo ostali bez novaca pa nam nije ostalo ništa

nego vratiti se kući. A tamo sam morala spakirati svoje

stvari i iseliti se. Otišla sam u München i krenula u

školu za vrtlare. Ali ostala sam vjerna svom starom

načinu života. Nalazili smo se u popularnom klubu

Disco PN, pušili travu i opijali se do besvijesti.

Grit, moja najbolja prijateljica, navukla me na Ritalin.

Radile smo kao sobarice u hotelu. Plaću smo trošile

na drogu. I sanjale smo o tome da opljačkamo ljekarnu,

što smo i ostvarile jedne olujne noći u studenom. Nitko

nije primijetio kako se staklo izloga slomilo uz glasan

prasak. Ispraznile smo ormar s narkoticima, ali nakon

dva tjedna sve smo potrošile. Uprava hotela saznala je

za naše drogeraške zabave i otpustila nas. Živjela sam

malo ovdje i malo ondje. Svoju ovisnost financirala sam

dilanjem.

Uskoro mi je trebala droga da bih uopće mogla

normalno funkcionirati. Apstinencijska kriza bila je

nepodnošljiva. Zbog krivotvorenja recepta bila sam

uvjetno osuđena na tri godine zatvora. Moja savjetnica

za razdoblje kušnje pronašla mi je mjesto za naukovanje

koje sam odradila do kraja unatoč svom kaotičnom

životu. Pronašla sam liječnika koji mi je redovito propisivao

Polamidon. Na poslu sam znala uzeti dozu. Moj

64

šef je to saznao pa me morao otpustiti nakon što sam

položila stručni ispit.

Prešla sam na heroin. Trebala sam jedan gram

dnevno. Zato sam prodavala i svoje tijelo. Nisam više

imala nimalo samopoštovanja, ali ipak sam sebe mrzila

zbog toga. Moje društvo postalo je čopor hijena. Svatko

je bio protiv svakog. Po rukama sam imala vrlo bolne

čireve koje sam osjećala i dok sam bila drogirana. Uz

veliku muku uspijevala sam na nogama i drugim dijelovima

tijela pronaći još koju venu u koju sam mogla

ubrizgati drogu. Sud mi je odredio devetomjesečnu

terapiju. Bila mi je to već druga. To je značilo bolove

u svim zglobovima, valove znojenja, proljev, groznicu

i depresiju. Nakon tjedan dana najgore je prošlo, ali

ostala sam psihički ovisna, nisam mogla spavati ili sam

sanjala da se opet drogiram.

65

Teške terapije

Na terapiji trebala sam se osvrnuti na cijelo svoje djetinjstvo.

Bilo mi je strašno govoriti o davno potisnutim

osjećajima. Kad su me smjestili u stambenu grupu s još

devet drugih pacijenata, svi smo se odmah opet vratili

drogi. Terapija mi je donijela više štete nego koristi.

Ali tamo sam pronašla novog prijatelja. S njim sam se

preselila u Reutlingen u jednu lijepu kućicu. Htjeli smo

pobjeći od svega i započeti vezu. Ali on me zapravo

prevario. Tako sam pobjegla i opet se vratila na scenu.

Probudila sam se i opazila da me okružuje pet liječnika

u zelenim odijelima. »Dišite! Dišite! Tako, još

jednom!« Opet sam izgubila svijest, ali uspjeli su me

oživjeti. U disku sam bila uzela drogu i mora da sam se

udarila o toaletnu školjku. Našla sam se na intenzivnoj.

Očito još nisam trebala umrijeti. Nakon tri dana iščupala

sam sve cijevi i cjevčice, ustala i napustila bolnicu

u potrazi za drogom.

Natrag u Reutlingenu, opet sam

se predala muškarcu koji je živio

preko puta, čak smo se vjenčali.

To nije imalo veze s ljubavlju jer

za to nisam bila sposobna. On je

bio rastavljen i alkoholičar. Najprije

smo zajedno pušili, a onda

se zajedno drogirali. Nove doze

nalazili smo u ljekarnama. Nakon

što smo se vratili s jedne provale,

policija nas je već čekala. Nakon

četiri tjedna zatvora bila sam skroz

66

na kraju svojih snaga. Imala sam

25 godina i bila sam fizička i

psihička ruševina. Čekale su

me još dvije godine zatvora. U

svom očaju počela sam moliti.

Kad bi se samo vrata ćelije htjela

otvoriti! Sud je odlučio da mogu

dobiti pomilovanje, uz obavezu

da odem na 18-mjesečnu terapiju.

Na terapiji sam bolje upoznala sebe. Opet sam sebi

mogla dozvoliti osjećaje i postala sam nešto stabilnija,

imala sam strukturiran dan. U to vrijeme upoznala sam

i svog sadašnjeg muža. Nakon terapije vratili smo se

zajedno u Reutlingen i čak sam opet dobila posao. Vjenčali

smo se i otišli na odmor u Italiju. Bila sam dobro

raspoložena. Na svijet je došlo naše prvo dijete. Sada

sam imala obitelj i izgledalo je da će sve biti u redu. Ali

duboko u nutrini i dalje sam bila nezadovoljna. Zašto

se ta rupa u mome srcu ne može ispuniti? Ovisnost se

opet probudila i bila je veća nego prije.

Dobili smo još dvoje djece, oboje zdravih. Ali to me

nije zaustavilo da u svakoj prigodi pobjegnem. »Kao

nekadašnjem narkomanu, alkohol mi ništa ne može. Ja

sam iznad toga«, mislila sam. Često bih popila cijelu

bocu votke i zatim otišla npr. u München. Opet sam

bila »vani«, na neki drugi način, ali zapravo još gore.

Sada sam utapala stvarnost u alkoholu i Codeinu. Ništa

više nije me zadržavalo kod kuće. Samo sam htjela otići

od muža i djece, jednostavno nisam više mogla izdržati.

67

Nakon nekoliko dana uhvatila bi me čežnja za mojom

obitelji pa bi me uglavnom neki strani muškarac vratio

kući.

Kajala sam se zbog svega, sramila se i klela da se

to više nikada neće ponoviti. Ali nisam uspjela. Sada

sam bila gotovo 40-godišnja udana žena koja nije bila

sposobna preuzeti odgovornost. Ljudi iz sela upirali

su prstom u mene. Djeca nisu mogla dovoditi prijatelje

kući jer se moglo dogoditi da me nađu kako pijana

ležim negdje u kući. Moj muž bio je bespomoćan, a

djeca beskonačno nesretna.

Slon

Bila jednom četvorica znanstvenika. I sva četvorica su bili slijepi.

Njihov kralj poslao ih je na put sa zadatkom da saznaju što je to

slon.

68

Smatrala sam se potpuno odvratnom osobom: »Ti

si dno, ti si čudovište!« Isto čudovište kao moj otac –

nikada ne bih rekla da je to bilo moguće. Nabavila sam

30 tableta za spavanje, zalila ih s nekoliko piva i legla na

sofu. Ali pronašli su me na vrijeme. Moj muž ostao je

uz mene, iako je patio više nego ja. Bio je pun nade da

će sa mnom krenuti nabolje. Ali nastavila sam piti. Moj

muž je to vidio, ali nije o tome razgovarao sa mnom.

Njegovu ljubav isprva nisam mogla podnijeti jer mi

je pokazivala koliko sam duboko pala. Stalno smo se

svađali.

I tako su četiri slijepca krenuli na put u Indiju. Tamo ih je pomoćnik

doveo do jednog slona.

Stajali su tako oko te životinje i pokušavali dodirom stvoriti sliku o

slonu. Kad su se vratili svome kralju, izvijestili su ga o slonu.

69

Kao i prije, ostala sam u kontaktu sa svojim bratom

Berndom. Jednoga dana napisao mi je razglednicu:

Moni, nemamo posla s tijelom i krvi, nego sa silama i

moćima tame – Efežanima, poglavlje 6, redak 12. Tako

nešto još nikada nisam čula, ali pogodilo me kao grom

iz vedra neba. Kako je bilo moguće da nijedan pokušaj

oslobađanja od ovisnosti nije uspio? Nisu pomogle

nikakve terapije, nisu pomogli nikakvi dobri savjeti,

nikakvo sređeno društveno okruženje koje sam u

međuvremenu stekla, nikakva ljudska ljubav. Nešto

nije bilo u redu.

Prvi znanstvenik stao je ispred slona. Dodirnuo je njegovu surlu.

Tvrdio je da rukuje velikom zmijom.

Drugi znanstvenik stao je kraj slona i rekao: »Ne, slon je više kao

jedna velika lepeza.«

70

Posljednja nada

Moj brat nije odustao. I on je s 25 godina postao ovisnik

o drogama i znao je što ne valja sa mnom. U

sljedećem pismu napisao je da iza sebe ima devet mjeseci

terapije i da je sada čist jer vjeruje u Isusa Krista.

Nevjerojatno! Mislila sam: »Kad se on bavi tim Isusom,

onda bi možda to moglo biti i za mene.« Inače

sam već vjerovala u postojanje nekakve više sile, ali

ništa konkretno.

U jednoj slobodnoj evangeličkoj crkvi u Sindelfingenu

propovjednik je govorio o Mariji i Marti (Luka,

Treći čovjek sjeo je do slonove noge i rekao: »Ne, slon je sličan debelom

stupu.« Obgrlio je slonovu nogu.

Četvrti je stao iza slona i rekao: »Dakle, utvrdio sam da je slon nešto

kao konopac s nekoliko dlaka na kraju«, zato jer je dodirnuo samo

slonov rep.

Nakon ovih proturječnih izjava, znanstvenici su se pobojali da bi

se kralj mogao naljutiti jer mu nisu mogli objasniti kako stvarno

izgleda slon.

Međutim, kralj se mudro nasmijao: »Hvala vam jer sada znam što je

to slon: Slon je životinja sa surlom koja izgleda kao dugačka ruka, s

ušima koje izgledaju kao lepeza, s nogama koje su poput snažnih

stupova, s repom koji izgleda kao konopac s nekoliko dlaka na kraju,

i s trupom koji izgleda kao jedna velika zaobljena masa s nekoliko

čuperaka.«

Znanstvenici su izgledali pomalo posramljeno kad su shvatili da je

svaki od njih opipao samo jedan dio slona i da je prilično brzo svaki

bio zadovoljan time.

Autor nepoznat. Tekst je ponešto izmijenjen.

71

poglavlje 10, redak 38 do 42). Niz lice su mi tekle suze.

Isus je rekao: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za

mnogo, a jedno je potrebno. A Marija je izabrala dobar

dio koji joj se neće oduzeti.« Probila me misao: »Isus

me voli, mene uništenu drogerašicu!« Jednostavno

nisam to mogla shvatiti. I tako sam se pomolila tom

nepoznatom: »Ako postojiš, pomogni mi izvući se iz

ovog potpuno promašenog života. Ti si mi stvarno

zadnja nada.«

Bilo je to prije 20 godina i nisam se razočarala.

Dobila sam adresu kršćanske organizacije za pomoć

ovisnicima Plavi križ u Biberachu. Tijekom jednog

bogoslužja tamo predala sam svoj život Isusu Kristu.

Priznala sam da je Isus bio pribijen na križ za moja zla

djela, da je to učinio za mene iz duboke ljubavi i da

samo on može opraštati grijehe. I priznala sam svoju

krivicu. Koje oslobođenje! Koja radost! Biti prihvaćen,

biti zaštićen i voljen – sve sam to uzalud tražila u

ovome svijetu. I između mene i moga muža stajala je

moja krivica. Ali Isus je ispunio moje srce. Konačno

sam stigla kući.

Otad nisam popila ni kapi alkohola niti sam uzela

neki lijek protiv bolova koji sadrži narkotike. Svake

nedjelje idem u Plavi križ, a tjedni sastanci čitanja

Biblije obogatili su moj život. Godine 2000. završila

sam obrazovanje za savjetnika za ovisnike kao bivši

ovisnik. Godine 2006. krstila sam se i uz pomoć Plavog

križa osnovala skupinu za samopomoć. Jako sam

se trudila u Plavom križu i u svojoj obitelji. Sagradili

smo kuću. Godine 2005. moje dvoje djece doživjelo je

72

prometnu nesreću. Milošću Božjom sve njihove ozljede

su zacijelile bez trajnih posljedica.

Nije posvuda sjalo sunce. Jedan bliži član obitelji seksualno

je zlostavljao moju kćer, a ja to nisam opazila.

Kad se to saznalo, poželjela sam opet vratiti se alkoholu,

i to ne samo jednom. Ali sada sam se mogla držati

Isusa koji me uvijek čuva i štiti. U Psalmu 55, redak

22 kaže: »Prebaci na Gospoda breme svoje, i on će te

podržati: neće dati da ikada pravednik posrne.« Ovo

sam doslovno prihvatila.

Sada imam preko 60 godina i čudo je da sam dočekala

ovu starost. Božjom milošću sam ono što jesam.

Rođak koji je zlostavljao moju kćer pronašao je vjeru u

Isusa Krista. Jer kod Boga nema pristranosti. »Ako su

grijesi vaši kao grimiz, bit će bijeli kao snijeg« (Izaija,

poglavlje 1, redak 18).

73

CITIRANO

Misionar

objašnjava:

Zašto Biblija

ima pravo

Hudson Taylor, svjetski putnik, visokoobrazovani liječnik i

kršćanski misionar, dobio je pitanje od kritičkih studenata

o svom jednostavnom odnosu prema Bibliji. Odgovorio je:

»Moja gospodo, ako sutra poželite vlakom

otputovati kući, otvorit ćete vozni red. U njemu

piše kada točno polazi vaš vlak. I što onda činite?

Provjeravate ima li to povijesni temelj? Pitate

se jesu li to literarne dopune višeg željezničkog

inspektora? Pitate se vrijedi li to za sva vremena?

Sigurno ne, moja gospodo. Nego idete na kolodvor.

Pronalazite svoj vlak. Stižete na cilj. Tako ja

postupam s Biblijom. Ozbiljno shvaćam njezine

upute i obećanja te opažam: Tako to ide, tako se

može ići. Tako se stiže na cilj.« 36

74

DOŽIVLJENO

Kršćani

imaju nadu

koja nadilazi

ovaj svijet

Kršćani smiju drugačije govoriti o smrti od drugih ljudi.

Oni imaju nadu za ovaj svijet, ali ne samo to, nego i nadu

za život poslije smrti. Ali kakva bi to bila nada kad ne bi

stalno prožimala naš život?

Dietrich Bonhoeffer – »pastor, mučenik i prorok«

(citat Erica Metaxasa) u vrijeme nacističke Njemačke

– bio je takav čovjek s nevjerojatnom životnom

pričom. Njegovo svjedočanstvo oduševilo je milijune,

o njegovom životu snimljen je film, njegovi tekstovi

koji su ostali za njim svjedoče o njegovoj nevjerojatnoj

dubinskoj oštrini.

Njegova pjesma »Von guten Mächten« i danas se

pjeva u tisućama crkava, a sljedeće strofe samo su njen

dio (doslovno prevedeno; op. prev.):

Okružen dobrim silama vjerno i tiho,

divno zaštićen i utješen,

75

tako želim s Tobom živjeti ove dane

i s Tobom krenuti u novu godinu.

Refren:

Dobrim silama predivno zaštićeni

s pouzdanjem očekujemo što bi moglo doći.

Bog je s nama navečer i ujutro

i svakako svaki novi dan.

A kad nam daš teški kalež,

gorčinu patnje, ispunjen do ruba,

uzimamo ga sa zahvalnošću bez drhtanja

iz Tvoje dobre ruke što nas ljubi.

Čovjek koji je napisao ove riječi sigurno zaslužuje da ga

se pobliže promotri. Prije svega, pozadina ove pjesme

je da ju je napisao u zatvorskoj ćeliji u kojoj je čekao

smaknuće. Umro je u koncentracijskom logoru Flossenbürg.

Godine 1933. propovijedao je u Londonu. Bila je to

nedjelja za pamćenje jer je Hitler već divljao u Njemačkoj.

Tada je rekao o smrti:

»Jesmo li mladi ili stari, ovdje nema razlike. Što pred

Bogom znači dvadeset, trideset ili pedeset godina? I tko

to zna koliko je blizu cilja ili je možda već do njega stigao?

To da život tek počinje nakon što ovdje prestane,

da je sve ovdje tek predigra iza zatvorenog zastora – o

tome trebaju razmišljati i mladi i stari. Zašto se onda

toliko bojimo razmišljati o smrti? Smrt je strašna samo

76

onome tko se boji, onome koga plaši. Smrt nije divlja

i strašna ako smo mirni i ako se držimo Božje riječi.

Smrt nije gorka ako nismo ogorčeni. [...] smrt bi nas

mamila nebeskom silom kad bismo samo znali da ona

predstavlja vrata u domovinu, u vrijeme radosti, u

vječno kraljevstvo mira.

...Tko onda zna da je umiranje nešto strašno? Tko

onda zna da ljudski strahovi i nevolje nisu samo drhtanje

i jeza pred slavnim, nebeskim, blaženim događajem

svijeta? ... Smrt je pakao i noć i hladnoća ako nas za

nju vjera ne preobrazi. Ali to je ono divno, da možemo

promijeniti smrt.« 37

Ne radi se o tome da je on jednostavno

govorio o nečemu bez

provođenja tih riječi u stvarnost.

Kratko prije svoje smrti rekao

je: »Ovo je kraj – za mene početak

života.« 38 I onda je hrabro i

sabrano otišao na vješala.

Smrt je dio života, kaže uzrečica.

Međutim, ta tjeskoba iščekivanja

smrti pogađa samo one koji

ne znaju što slijedi nakon nje. Što

će se dogoditi kad budeš došao

kratko pred smrt, kad će odlaziti

sve ono što te držalo na životu,

kada znaš da sada moraš umrijeti?

Možeš li s Pavlom i Bonhoefferom

reći: »Smrti, gdje je tvoja pobjeda?« Jesi li »predivno

zaštićen dobrim silama«?

77

CITIRANO

»Objektivni

znanstvenik

[...] ne smije

sumnjati

u Boga«

Poznati znanstvenici poput Alberta Einsteina, Maxa

Plancka i Ernesta Rutherforda, ne vide znanost kao

prepreku za vjeru u Boga. Zapravo vide je kao uvod u

vjeru.

»Ne postoji ni najmanji valjani dokaz za hipotezu

da je život na zemlji nastao u organskoj juhi. [...]

Zašto se onda biolozi upuštaju u neutemeljene

fantazije i negiraju ono što je očito: da lanac od

200 000 aminokiselina, a time i život, nije nastao

slučajnošću.« 39

Fred Hoyle, 1915. – 2001., britanski astronom i matematičar

78

»Nalazimo se u situaciji jednog malog djeteta

koje ulazi u veliku knjižnicu koja je puna knjiga

na različitim jezicima. Dijete zna da je netko

napisao te knjige. Ali ne zna kako se to dogodilo.

Ono ne zna jezike na kojima su napisane. Dijete

opaža tajanstveni poredak pri sastavljanju knjiga,

ali ne zna što je on zapravo. Po mome mišljenju,

ovo je i stav inteligentnih ljudi prema Bogu.

Vidimo svemir koji je predivno sastavljen i koji

se podlaže određenim zakonima, ali te zakone

poznajemo samo površno. Naš ograničen razum

ne može shvatiti tajanstvene sile koje pokreću

konstelacije.« 40

Albert Einstein, 1879. – 1955., teoretski fizičar, utemeljitelj teorije

relativnosti

»Svakom dubokom istraživaču prirode mora biti

blizak određeni religiozni osjećaj zato jer ne

može zamisliti da je on taj koji prvi razmišlja o

izvanredno finim vezama među stvarima koje

istražuje.« 41

Albert Einstein

»Za vjernika, Bog je na početku; za znanstvenika,

Bog je na kraju svih promišljanja.« 42

Max Planck, 1858. – 1947., otkrivač kvantne fizike

79

»Postoji [...] zakon koji je poseban po tome da

postoji nedvosmislen odgovor na svako smisleno

pitanje koje se odnosi na tijek prirodnih procesa,

a taj zakon, koliko vidimo, baš kao i načelo

energije, ima jednaku valjanost, čak i u najnovijoj

fizici. Ali sada trebamo vidjeti kao najveće čudo

činjenicu da najtočnija formulacija toga zakona

svakome tko nije pristran daje dojam da prirodom

vlada razumna i svrhovita volja.« 43

Max Planck

»Što dublje uranjamo u harmoničnu [...] kontrolu

prirodnih sila, sve smo više potaknuti na

poniznu skromnost [...] to veće je naše divljenje

beskonačnoj mudrosti koja uređuje i koja prožima

sve stvorenje.« 44

Werner von Siemens, 1816. – 1892., izumitelj i industrijalac

»Mišljenje koje povremeno čujemo, da u doba

svemirskih letova toliko znamo o prirodi da više

nemamo potrebu vjerovati u Boga, potpuno je

neopravdano. Sve do danas, prirodne znanosti su za

svaki novi odgovor otkrile barem tri nova pitanja.« 45

Wernher von Braun, 1912. – 1977., raketni inženjer i pionir

raketnog oružja i svemirskih letova

»Ne bi bilo pravedno da se Bog pojavi na svoj

način, dakle savršeno božanski i potpuno

80

sposoban uvjeriti sve ljude. Ali bilo bi isto tako

nepravedno da je on tako skriven da ga ne mogu

naći ni oni koji ga ozbiljno traže. [...] Za one koji

stvarno žele vidjeti, ima dovoljno svjetla, kao i

tame za one koji su drugačijeg usmjerenja.« 46

Blaise Pascal, 1623. – 1662., francuski matematičar, fizičar, pisac i

kršćanski filozof

»Čak ni najstručniji znanstvenik, koji pomalo

‘razotkriva čaroliju’ postojanja, ne treba sumnjati

u Boga. Pogrešna je pretpostavka u laičkim

krugovima da učeni ljudi, koji znaju više o

postojanju od drugih, zato moraju biti bezbožni.

Upravo suprotno: Naš rad približava nas Bogu. On

povećava naše strahopoštovanje pred divovskom

snagom u usporedbi s našim mravljim alatima –

bez obzira na to koliko ogromni nama na zemlji

izgledali, oni jadno zakazuju.« 47

Ernest Rutherford, 1871. – 1937., dobitnik Nobelove nagrade 1908.,

osnivač suvremene atomske fizike

»Ovdje leži tijelo B. Franklina, tiskara knjiga, kao

korice neke stare knjige iz koje je izvađen sadržaj

i tekst, kao i pozlata – postalo je hrana za crve.

Ali djelo samo nije izgubljeno, nego će se, kako je

vjerovao, jednoga dana pojaviti u novom, ljepšem

izdanju – pregledat će ga i poboljšati autor!« 48

Benjamin Franklin, 1706. – 1790., državnik, pisac, izumitelj gromobrana,

isprva tiskar knjiga. Citat je grobni natpis koji je sâm sastavio.

81

DOŽIVLJENO

Bog je pomogao

Mirkovim

roditeljima

oprostiti ubojici

njihova sina

Kršćane koji se suoče sa životnom patnjom često

obilježava pozitivan stav prema životu unatoč negativnim

životnim okolnostima. Roditelji malog Mirka, kojeg

je 3. rujna 2010. oteo, silovao i zadavio 45-godišnjak

u Grefrathu, spadaju među te ljude. Oni su napisali

otvoreno pismo nakon što je Mirku oduzet život i oprostili

ubojici svoga sina. Oni ovako opisuju Mirka:

»M

ali nestaško i pravi umjetnik skrivanja.

Posebno je bio dobar u penjanju. Bio je

naš klaun i naš sportaš. Bilo da se bavio nogometom,

jahanjem, brzim klizanjem, bio je jednostavno

vrhunski.

Ići na turneje biciklom u društvu svojih prijatelja –

to je bila njegova strast. Slobodno vrijeme najradije je

provodio na raznim seoskim gospodarstvima. Rado je

82

boravio na svježem zraku i htio je postati poljoprivrednik

kad odraste.

Svojim snažnim osjećajem za pravdu uznemirio je

mnoge ljude. Mirko je bio nešto posebno, toliko da ga

ni mi nismo potpuno razumjeli.« 49

Počinitelj je uhvaćen i osuđen. U svojoj zaključnoj

riječi prije izricanja presude zapisao je: »Još nemam

odgovor [zašto sam počinio ovo djelo] i zato šutim.«

Bio je svjestan kako strašno djelo je počinio. »Ovo je

noćna mora od koje ne mogu pobjeći.« 50

Naravno, nikakve riječi ne mogu popraviti ovo djelo.

Dok mnogi ljudi, suočeni s takvim činom, imaju sklonost

mržnji, Mirkovi roditelji reagirali su potpuno

neprirodno. Pišu dalje:

»[...] Bilo je to napeto vrijeme puno pritisaka. Ali mi

kao obitelj od prvoga dana nismo se osjećali usamljeno

jer znali smo jako dobro: Sve što Bog čini je savršeno, a

sve što Gospodin kaže je nesumnjivo istinito.« 51

Ta istina bila je jako brutalna. Njihov »mali nestaško«

nikada im više neće doći. Strašna neizvjesnost došla je

svojem kraju. Međutim, bili su sposobni u Božjoj nadi

reći da će Bog sve okrenuti na dobro! Nakon što je ubojica

njihova sina pronađen, pišu dalje:

»[...] Sada, 26. siječnja 2011., došao je vrlo težak dan za

nas. Uhvaćen je osumnjičeni i pronađen Mirko. Strašno

i okrutno, naše sunce Mirko više nam se neće vratiti.

Život mu je oduzeo odrasli čovjek koji je želio dati

oduška svom poslovnom stresu i pritisku.

83

Mi kao obitelj vjerujemo da je za ovaj pritisak i stres,

ali i za sve naše brige i grijehe već prije mnogo godina

umro jedan drugi mladić. On se zove Isus!« 52

Mirkov otac nedavno je rekao u intervjuu za »Weltonline«:

»Ako slijedim samo svoju ljudsku narav,

mogu tražiti samo da se jednako jednakim osveti. Ali

nema mira u tome da se smakne ubojicu; oprostiti mu,

naprotiv, donosi mir. Hoće li se kroz zatvorsku kaznu

poravnati računi, to prepuštam Bogu. Samo on može

odrediti vrijednost ljudskog života. Ogromno je rasterećenje

prepustiti ovu odluku Bogu.« 53

Ovakvo ophođenje s patnjom može se opisati kao

ljudska veličina, ali ono je mnogo više od toga: Ovo je

potpuno nepoznata, nadnaravna ljubav. Kako se suočavamo

sa životnim patnjama? Isus nam daruje nadu!

Njegova ljubav nikad ne prestaje. (usp. 1. Korinćanima

13,8)

84

CITIRANO

Bono iz U2:

»Prema Bogu

ne možeš biti

neutralan«

Mnogi ljudi misle da Isus nije Bog, nego neki veliki

učitelj. Njegovo poimanje morala često se prikazuje kao

jedinstveno, njegova etika kao neusporediva, a on sâm

kao velikan među vjerskim vođama. Međutim, on je za

sebe tvrdio nešto drugo.

T

rebamo jednom razumjeti da je taj čovjek Isus tvrdio

da može opraštati grijehe. I to ne neke, nego

sve. Kako netko može biti tako drzak i misliti da može

nepoznatim ljudima opraštati grijehe? To je mnogo više

arogantno nego ponizno. Zato kod susreta s Isusom

ostaje samo jedno: Prema njemu ne možemo biti neutralni.

Ako misliš da u Bibliji pišu mnoge dobre stvari

koje ti mogu pomoći ići kroz život, onda si u startu u

krivu. Kod Isusa se radi o nečem drugom. On je rekao:

Ja sam došao spasiti grešnike. On nije tvrdio da je

došao dati ljudima malo mudrosti. Ili postati uzorna

žrtva. Ne, on nije tvrdio ni više ni manje nego da je

85

Bog. Zato razmišljanje našeg vremena da je Isus veliki

učitelj i ništa više, nema smisla. On je bio Bog ili totalno

arogantan luđak i fanatik.

Bono – pjevač grupe U2 – ovo je izrazio vrlo upečatljivo:

»Sekularan odgovor na priču o Isusu uvijek

izgleda otprilike ovako: On je bio veliki prorok,

očito jedan vrlo zanimljiv lik, uz druge velike

proroke (kao što su Ilija, Muhamed, Buda ili

Konfucije), rekao je mnogo toga. Ali Krist se

jednostavno ne bi s time složio. [...] Krist je

rekao: Ne. Ne kažem da sam učitelj, ne zovite me

učiteljem. Ne kažem da sam prorok. Ja kažem:

Ja sam Mesija. Ja kažem: Ja sam utjelovljeni

Bog. [...] Tako smo dovedeni pred odluku: Ili je

Krist Mesija, kako je rekao, ili je potpuni luđak.

Mislim, ovdje govorimo o vrsti luđaka kakav je

Charles Manson. [...] Pomisao da je za više od pola

svijeta razvoj civilizacije preokrenuo naglavačke

i promijenio nekakav luđak, nezamisliva mi je! [...]

Kad bismo bili barem malo njemu slični, svijet bi

bio drugačiji. Kad gledam na Kristov križ, tamo

gore vidim svu svoju prljavštinu, ali i prljavštinu

svih ostalih. Zato sam sebi postavljam pitanje

koje su već mnogi postavili: Tko je taj čovjek?

I je li stvarno onaj za kojeg tvrdi da jest ili je

samo nekakav vjerski luđak? O tome se radi, to je

pitanje. I na njega svatko mora sâm odgovoriti.« 54

86

Isus je bio Bog, kako je sam rekao, ili je bio lažljivac.

Ne možeš reći da su njegovi moralni stavovi bili visoki

i onda odmah ustvrditi da je lagao o sebi. I ako je bio

samo učitelj, čovjek koji se žrtvovao, i ništa više, onda je

opet lagao o sebi. Ili kako je Bono rekao: Ili je bio Bog,

ili potpuni luđak!

87

ZNANOST

Pronađeni

rukopisi Biblije

podupiru

njezinu

vjerodostojnost

Mnogi ljudi uvjereni su da je Biblija izvorno napisana

drugačije od onoga što danas imamo pred sobom.

Popularan je mit da je Biblija promijenjena kroz stoljeća.

Međutim, on pada u vodu suočen s činjeničnim dokazima.

N

a primjer, prvi crkveni koncil održan je tek 325.

god. 55 i u to vrijeme već su dugo postojali svi rukopisi

Biblije (evanđelja i druge knjige Novoga zavjeta

napisani su već u prvom stoljeću). Teško je zamisliti

kako je crkva mogla promijeniti Bibliju, kad su rukopisi

pisani prije četvrtog stoljeća – kad je kršćanstvo

postalo državna religija – dok su neki nastali i kratko

nakon Isusove smrti.

Uz to treba spomenuti da postoji višestruko više pronađenih

rukopisa i rukopisa Biblije nego što je to slučaj

88

s drugim nalazima antičkih spisa. 56 Cezarovi Galski

ratovi su jedini tekst iz prvog stoljeća o tim ratovima.

Nema drugih izvještaja. Bez ovog teksta povjesničari

ne bi imali nikakav opis ovih ratova. Ali originalan

rukopis ovog teksta više ne postoji. Nažalost, ostalo je

samo deset kopija koje su napisane između 900. i 950.

godine. 57 Unatoč tome, ovi dokumenti smatraju se prikazom

povijesnih činjenica.

Što se tiče Biblije, postoji više tisuća starozavjetnih

rukopisa, od kojih mnogi potječu iz 4. stoljeća prije

Krista. Postoji više od 5300 rukopisa Novoga zavjeta,

od čega je njih gotovo 800 napisanih prije 1000. godine.

Unatoč tome, povijesna pouzdanost Biblije dovodi se u

pitanje. Zato ne postoji nikakav temelj za tvrdnju da je

rana crkva moga promijeniti biblijski opis Isusa. Istraži

sam, pa ćeš utvrditi da je Biblija djelo koje je izvanredno

povijesno utemeljeno. 58

89

LOGIKA

Priroda

govori o

Stvoritelju

Biblija slika sliku ovoga svijeta: Postoji Stvoritelj i on

je stvorio svijet. Na temelju ovoga svijeta možemo

prepoznati da postoji Stvoritelj. U ovom kružnom toku

mi smo dio njegova plana. Čovjek ima nevjerojatnu

povlasticu da može doživjeti svoga Stvoritelja: U svome

svijetu, kroz svoju okolinu, kroz druge ljude, kroz čudesa

i ljepotu. Sve to je kao glazba koju Bog svira u ovome

svijetu. Zato Biblija kaže i sljedeće:

»J

er što se o Bogu može znati, očito im je; ta Bog

im očitova. Jer ono nevidljivo njegovo, njegova

vječna i sila i božanstvo, umom se razabire u djelima od

stvaranja svijeta, tako da nemaju isprike« (Rimljanima

1,19-20).

Mehanizmi koje upoznajemo kroz znanost su božanski

alati koji čine da čovječanstvo čuje Božju pjesmu. A

mi ne možemo ignorirati ljepotu ove simfonije i tvrditi

da nema Boga! Mi nemamo isprike.

»Ali pitaj sad zvijeri, i poučit će te; i ptice nebeske,

i kazat će ti; il’ govori zemlji, i poučit će te; i ribe će

ti morske pripovjediti. Od sviju njih, tko ne zna da je

90

to ruka Gospodnja učinila? Onoga u čijoj je ruci život

svakoga bića i dah svakog ljudskog tijela. Ne raspoznaje

li uho riječi kao što nepce kuša svoju hranu?«

(Job 12,7-11).

91

POVIJEST

Hans i Sophie

Scholl: Otpor

prema Hitleru

nastao je

iz njihove

kršćanske vjere

Otpor prema Hitleru pružali su prije svega kršćani. Ova

činjenica često se prešućuje. Na primjer, iz pisama i

dnevnika Hansa i Sophie Scholl jasno se vidi da su svoju

hrabrost da se suprotstave nacionalsocijalizmu crpili iz

kršćanske vjere.

H

ans, na primjer, piše u svom dnevniku iz Rusije:

»Možda ću drugi put završiti u zatvoru,

možda i treći i četvrti put. Zatvor ni izdaleka nije

nešto najgore, nego je možda čak i nešto najbolje.

Tamo sam pronašao ljubav iz koje mora slijediti

smrt jer ljubav uzalud teče ako ne može imati svoju

nagradu. Ovdje ih dnevno umire desetak, što još

92

nije puno i oko toga se ne diže puno prašine. Koliko

cvijeća će biti izgaženo u nepažnji? [...] A ipak djeca

cvjetaju, nezaustavljivo, poput mladih breza, nježna,

sjajnih očiju. [...]

Onaj tko nije doživio Krista i tko nije umro, stvarno

nema izlaza. Onda je svako plakanje okrutno besmisleno.

Onda se treba zaletjeti glavom u najbliži zid i

razbiti sebi lubanju. Ali to stvarno nije potrebno.« 59

Iz dnevnika Sophie Scholl vidi se njezina velika

čežnja za Bogom i pravim životom. Krajem lipnja

1942. napisala je:

»Bože moj, pred tobom ne mogu drugo nego

mucati. Ne mogu drugo nego svoje srce podizati k

tebi da ti iz njega izvučeš tisuće želja. [...] Nauči me

moliti. Radije nepodnošljiva bol, nego bezosjećajno

životarenje. Radije nepodnošljiva žeđ, radije ću moliti

za boli, boli, boli, nego osjećati prazninu, prazninu, i

to osjećati je bez ikakvih osjećaja. Želim se suprotstaviti

tome.« 60

Kršćane se često optužuje za zločine iz križarskih

ratova, koji se nikako ne mogu opravdati i koji su

sve samo ne biblijski utemeljeni. Međutim, ateistički

motiviran otpor protiv Hitlera izostao je ili je bio

jako slab. Najveće zločine prošlog stoljeća počinili

su ateisti pod vodstvom Hitlera, Maa i Staljina, a

kršćani su se trudili isticati istinu. Dietrich Bonhoeffer

dodao je:

»Tko drži stav? Samo onaj koji ne drži da je njegov

razum, njegovo načelo, njegova savjest, njegova sloboda,

njegova vrlina krajnje mjerilo, nego je spreman

93

sve ovo žrtvovati kad je pozvan na poslušnost u vjeri

i u isključivoj predanosti Bogu, odgovorna osoba čiji

život želi biti samo odgovor na Božje pitanje i poziv.« 61

Bonhoeffer i brat i sestra Scholl umrli su za slobodu;

njihova nada nadilazi smrt!

94

POVIJEST

Ispunila su

se točna

proročanstva

o raspeću

Isusova muka sve do njegove smrti na križu vrlo je točno

prorečena. Od njegovog ulaska u Jeruzalem do njegovog

polaganja u grob, dokumentirano je već u Starome zavjetu

kako će Isus jednoga dana umrijeti.

Z

aharija je bio prorok koji je živio u 6. stoljeću prije

Krista. On je prorekao kako će jednoga dana Isus

ući u Jeruzalem. Ne uz pompu i sjaj i u palaču, kako bi

to priličilo kralju, nego na magarcu (Zaharija 9,9):

»Silno se raduj, kćeri sionska! Kliči, kćeri jeruzalemska!

Evo, dolazi ti kralj tvoj; pravedan on je i spasenjem

opremljen, krotak je i jaši na magarcu i na magaretu,

mladuncu magaričinu.«

Ovo proročanstvo, koje je napisano šest stoljeća prije

ispunjenja, nalazi se u Mateju 21, u sljedećim recima

(7 do 9):

»Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine

svoje, pa ga posjednu na njih. A ogromno je mnoštvo

95

prostrlo svoje haljine po putu. Drugi pak rezahu grane

sa stabala i prostirahu ih po putu. A mnoštvo koje mu

je prethodilo i koje ga je slijedilo vikalo je govoreći:

Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi

u ime Gospodnje! Hosana u visinama!«

Nakon toga Isus je proveo posljednji tjedan prije

svog raspeća u Jeruzalemu. Zatim ga je izdao jedan od

njegovih učenika. I to već nalazimo u jednom psalmu,

gdje stoji pisano: »Pa i moj bliski prijatelj u kojega se

uzdah, koji jede kruh moj, petu na me podiže« (Psalam

41,9). Juda je ispunio ovo proročanstvo.

Juda je dobio 30 srebrnjaka za svoje zlodjelo. I ovo

najavljuje Stari zavjet:

»Tada im rekoh: ‘Ako je to dobro u vašim očima,

dajte mi plaću; ako pak nije, nemojte.’ I oni mi odmjeriše

plaću – trideset srebrenjaka« (Zaharija 11,12).

Ispunjenje nalazimo u Mateju 26,14-16: »Tada jedan

od Dvanaestorice, zvan Juda Iskariotski, pođe velesvećenicima

te reče: ‘Što ćete mi dati da vam ga ja predam?’

A oni mu postaviše trideset srebrenjaka. I otada

je tražio prigodu da ga preda.«

Ostala proročanstva o tijeku Isusova raspeća i polaganja

u grob:

Stari zavjet: »Razdijeliše među sobom haljine moje i

za odjeću moju baciše kocku« (Psalam 22,18).

Ispunjenje: »Stoga vojnici, kad razapeše Isusa, uzeše

haljine njegove te načiniše četiri dijela – svakomu vojniku

po dio. Uzeše i donju haljinu. A donja haljina

bijaše nešivena, cijela od vrha istkana. Rekoše stoga

jedan drugomu: ‘Ne derimo je, nego bacimo kocku za

96

nju, pa čija bude’, da se ispuni Pismo koje kaže: Razdijeliše

među sobom haljine moje i za odjeću moju baciše

kocku« (Ivan 19,23-24a).

Stari zavjet: »On čuva sve kosti njegove, nijedna se

od njih slomiti neće« (Psalam 34,20).

Ispunjenje: »A kad dođoše do Isusa i vidješe da je već

mrtav, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika

kopljem probode bok; i odmah poteče krv i voda.

I onaj koji je vidio svjedoči, i istinito je svjedočanstvo

njegovo. I on zna da istinito govori, da biste vi uzvjerovali.

Jer ovo se dogodi da se ispuni Pismo: Nijedna mu

se kost slomiti neće« (Ivan 19,33-36).

Stari zavjet: »I odrediše mu grob sa zlotvorima, ali

je u smrti svojoj bio s bogatašima; jer nikakva on ne

učini nasilja niti se nađe prijevare na ustima njegovim«

(Izaija 53,9).

Ispunjenje: »A kad prispje večer, dođe neki bogat

čovjek iz Arimateje, po imenu Josip, koji i sam bijaše

učenik Isusov. Taj pristupi Pilatu te zaiska tijelo Isusovo.

Tada Pilat zapovjedi da se tijelo preda. Josip uzme

tijelo i uvije ga u čisto platno pa ga položi u svoj novi

grob koji je isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na

vrata groba i ode« (Matej 27,57-60).

Možda misliš da bi se to moglo učiniti namjerno

samo da bi se ispunila ova proročanstva. Ali to je vrlo

kratkovidno razmišljanje jer starozavjetna su proročanstva

u velikoj mjeri ispunili ljudi koji su mrzili Isusa i

Židove te koji uopće nisu poznavali proročanstva Staroga

zavjeta: Rimljani i drugi nežidovi. O ovome također

piše liječnik Luka u Djelima apostolskim 4,27:

97

»Jer udružiše se, uistinu, protiv svetoga sluge tvojega

Isusa, koga si pomazao, i Herod i Poncije Pilat, zajedno

s poganima i pucima izraelskim.« U borbi protiv Isusa

ispunili su sve što je o njima pisalo u Starome zavjetu

već stoljećima ranije.

Najpoznatije proročanstvo o Isusovoj muci nalazi se

u Izaiji, 53. poglavlje. Detaljan opis Isusa kao zaklanog

janjeta!

98

STRIP

U početku stvori Bog

čovjeka.

Rupa

u o-

vjeku

André Hirschler

čovjek je bio

sretan s Bogom.

Meðutim, dao mu je

jednu zabranu: S

odreðenog stabla

čovjek nije smio jesti.

Ali nažalost…

… učinio je upravo to.

99

Otad čovjek ima rupu

u svom tijelu.

Zapravo se svaki čovjek

otada raða s rupom.

»čime da zatvorim svoju rupu?« pitao se.

Pokušao je

zatvoriti šarenim

kuglicama…

… ali utvrdio je da mu je postalo

samo još gore.

100

Na kraju

se sjetio

putokaza

koji je

vidio,

otišao je

do njega i…

… utvrdio da

tamo leže

komadići koji

su točno

odgovarajućeg

oblika.

Vidio je koliko je to

koštalo čovjeka na

križu.

Otad njih

dvojica idu

zajedno

kroz život.

čovjek koji je za njega

bio razapet pažljivo je

u njega stavio jedan

komadić.

101

DOŽIVLJENO

Isus me spasio

iz bezizlazne

situacije

U 15. godini htio sam si oduzeti život. Već sam napisao

oproštajno pismo. Međutim, kad sam stajao na rubu

jednog velikog kamenoloma i pogledao u dubinu, obuzeo

me veliki strah.

O

krenuo sam se i počeo trčati kući najbrže što sam

mogao. Dvadeset godina kasnije imam svoju obitelj,

ženu koja me voli i četvero zdrave djece. Međutim,

i dalje sam bio nezadovoljan. Na jedan Badnjak dvoje

djece ležalo je bolesno u krevetu, imali smo određeni

dug i meni je uručen kazneni nalog. Više nisam mogao

izdržati kod kuće pa sam besciljno lutao okolo. Na

kraju sam završio negdje na rubu grada na jednom

brežuljku, sam sa svojim brigama. Po prvi put nakon

mnogo godina, opet sam molio.

Nakon toga bio sam mirniji i dobio više samopouzdanja.

Nisam si oduzeo život na taj Badnjak. Kasnije,

naša djeca su ozdravila, naša ekonomska situacija se

poboljšala, a u kaznenom procesu koji se vukao dvije

godine oslobođen sam krivnje.

102

Petnaest godina nakon toga dogodio se sljedeći poticaj

da si oduzmem život. Dobio sam otkaz bez najave.

U godinama recesije, s gotovo pedeset godina i kao

»neobrazovan«, nisam imao nikakve šanse na tržištu

rada.

U ovoj fazi, kad nisam imao perspektive, »oduzeo«

sam si život i počeo ga živjeti zajedno s Isusom Kristom!

Prihvatio sam njega, koji je život, u svoje srce i

prepustio mu svoju beznadnu egzistenciju. Gospodin

Isus ne samo da mi je poklonio oproštenje mojih grijeha

i pomirenje s Bogom, nego je i sve učinio novo:

naša srca, naš brak, naš život! S 56 godina čak sam

dobio nov posao. Umjesto da odbacim svoj život, uzeo

sam život u Kristu. Biblija govori: »Tko ima Sina, ima

život!« (1. Ivanova 5,12).

Anonimno 62

103

CITIRANO

Vjera mijenja

ljude nabolje,

ateizam ne

Argumenti za Boga? Ima ih mnogo. Naime, milijuni ljudi

promijenjeni su nabolje. Na kakva djela potiče ateizam

ljudska srca? Isus Krist je umro da bismo mi mogli živjeti,

kaže Biblija.

Američki propovjednik Ironside bio je izazvan

kroz novinski članak jednog ateista na javnu

raspravu o Bogu i Bibliji te da dokaže vjeru u Boga i

Bibliju. Vjerujući propovjednik odgovorio je također

kroz novinski članak, i to na sljedeći način:

»Spreman sam sudjelovati u predloženoj javnoj

raspravi. Međutim, moj prijedlog je da cijenjeni

gospodin... (poznati ateist) dovede sa sobom

sto ljudi koji su bili potonuli i propali te koji su

pomoću svog ateizma promijenjeni nabolje.

Dotične večeri i ja ću dovesti sto ljudi koji su bili

uništeni i čiji život je bio ruševina, ali koji su kroz

vjeru u Boga i kroz poruku Biblije pronašli novi

život i čiji životi su se očito promijenili nabolje.«

104

Do rasprave nije došlo – zato jer ateist nije mogao

ispuniti uvjet. Sve da je trebao dovesti sa sobom i samo

osamdeset, pedeset, dvadeset, pet ili čak samo jednog

čovjeka koji je svojom nevjerom promijenjen nabolje,

ne bi uspio. Za razliku od njega, propovjednik bi

mogao dovesti ne samo sto, nego tisuće njih. Zato jer

poruka Biblije mijenja živote ljudi koji je čitaju i koji je

se drže – nabolje. 63

105

LOGIKA

Prividno

proturječje:

Bog je pravedan

i milostiv

Ako je sudac pravedan, onda čovjeku treba suditi

prema njegovim djelima. Ako je sudac milostiv, onda ne

može kazniti čovjeka za njegova djela. U Bibliji je Bog

opisan kao istovremeno pravedan i milostiv. Kako je to

moguće?

Č

ovjek se rađa s osjećajem za pravednost. Čak

i djeca jako dobro znaju kad se prema njima

postupa nepravedno i glasno zahtijevaju pravdu. Zapanjujuće

je da ljudi mnogo više traže pravdu nego milost,

barem kad se radi o drugim ljudima.

Ne bismo prihvatili milost za Osamu bin Ladena ili

Hitlera jer bi to išlo protiv svega što smatramo pravednim.

Osama bin Laden ili Hitler ne zaslužuju milost,

nego pravdu. Milost i pravednost međusobno su

nezdružive i ne mogu se svesti na zajednički nazivnik.

Milost za mene, pravednost za tebe, tako govori čovjek.

Jedno i drugo zajedno nije moguće.

106

S obzirom na to da Biblija govori o Bogu koji je milostiv

i pravedan, bilo bi zanimljivo znati kako se on ophodio

ili se ophodi s ovakvim čudovištima čovječanstva.

Kako on može biti milostiv i očuvati svoju pravednost?

Kako on može pravedno kazniti i istovremeno objaviti

svoju dobrotu? Jasno je da on mora učiniti i jedno i drugo

jer se za njega kaže da je svet i da mrzi grijeh. Čak i onaj

najgorih ljudi. Isto tako, on je ljubav i dobrota i milost te

ne želi da ljudi budu izgubljeni zbog svoje krivice.

Biblija daje zapanjujuć odgovor: Bog je odabrao

put kojeg se čovjek nikada ne bi dosjetio. On je rekao:

Žrtvovat ću svog Sina kao zamjenika za grijehe cijeloga

svijeta, tako da zadovoljim pravednost kažnjavajući

grijeh i pokažem cijelome svijetu svoju pravednost. Na

križu je Bog pokazao svoju pravednost.

U istom trenutku čovjek je dobio uvid kakav je Bog.

On je istovremeno milostiv. U čovjeku je Bog pravedan

i milostiv zato jer je u svome Sinu stvorio pristup

za milost, tako što je na križu grešnik pomilovan. U

njemu imamo milost i pravednost. Biblija to izražava

na sljedeći način:

»…no [ljudi su] opravdani… besplatno njegovom

milošću kroz otkupljenje što je u Kristu Isusu. Njega je

Bog izložio da bude pomirilište po vjeri u krv njegovu

da bi, strpljivošću Božjom, pokazao pravednost svoju

zbog otpuštenja prethodno počinjenih grijeha i da bi

pokazao pravednost svoju u sadašnje vrijeme; da bude

pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove«

(Rimljanima 3,24-26).

107

Barack Obama objavio je nakon smrti Osame bin

Ladena: »Pravda je zadovoljena.« Međutim, Bog je u

svome Sinu objavio istovremenu pobjedu pravednosti i

milosti. On je u jednome danu uklonio grijehe cijeloga

svijeta i poziva ljude da prihvate njegovu žrtvu jer samo

Bog je pravedan i grešnika koji vjeruje u Isusa Krista

oslobađa njegove krivice.

Na križu je pravednost pobijedila i milost doživjela

svoj trijumf! Pravednost je u Isusu Kristu zadovoljena,

a u njemu je vidljiva i milost.

108

4

stvari koje se sigurno

nikada ne e dogoditi

1. Konačno sam uspio:

Moj milijun!

Potpuno sam sretan

i ne čeznem za više.

(Malo sutra.)

2. Konačno sam uspio:

Odveo sam u krevet

najljepšu ženu svijeta!

Potpuno sam ispunjen i ništa više

ne trebam da zadovoljim svoj ego.

(Malo sutra.)

3. Konačno sam uspjela:

Svi me vole i mogu utjecati na druge!

Imam milijardu pratitelja na Tweeteru

i prijatelja na Facebooku. I uz to

ugovor s glazbenim nakladnikom.

Zadovoljna sam do kraja života.

(Malo sutra.)

4. Susrela sam Isusa.

Bila sam na nekoliko čitanja Biblije

i saznala sam što je on učinio za

mene. Povjerovala sam u njega

i on mi je dao novo srce.

Ali nekako sam razočarana.

I dalje ću nastaviti tražiti.

(Malo sutra.)

109

CITIRANO

Veliki ljudi

govore o Bibliji

U Bibliji se nalaze mnoga blaga, što svjedoče i brojni

mislioci i ljudi koji su vodili povijest. Nekoliko citata ljudi

koji su smatrali Bibliju većom od obične knjige dokazuju

njezinu nevjerojatnu snagu. Nije ni čudo što se u preko

trideset zemalja svijeta smatra da je bilo potrebno

zabraniti ovu knjigu. Ona ima snagu promijeniti ljude.

»Prošlo je 28 godina otkako sam doktorirao,

stalno čitam Bibliju i iz nje propovijedam, ali još

uvijek nisam stručnjak za nju i svaki dan nalazim

nešto novo u njoj.« 64

Martin Luther, 1483. – 1546., njemački augustinac, reformator

»Biblija nije tu da bismo je mi kritizirali, nego da

bi ona kritizirala nas.« 65

Søren Kierkegaard, 1813. – 1855., danski filozof, teolog i pisac

»Biblija je knjiga čiji sadržaj sam od sebe

pokazuje da je božanskog porijekla. Biblija je moje

najplemenitije blago bez kojeg bih bio jadan.« 66

Immanuel Kant, 1724. – 1804., njemački filozof

110

»Kad želim učiniti dobro svome srcu stvarnim

osvježenjem i ohrabrenjem, tada ne posežem

za zbrkanim pitanjima filozofije, nego u ruke

uzimam jednu knjižicu – Novi zavjet. U njemu

nalazim beskonačno mnogo više jasnoće i

dublje istine nego u svim zapisima svih filozofa

zajedno.« 67

Immanuel Kant

»Od mog djetinjstva nadalje Biblija me

ispunjavala vizijama o ustroju ovoga svijeta.

[...] U vremenima dvojbi tješile su me

njezina veličina i njezina uzvišena pjesnička

mudrost. Ona je za mene kao moja

druga narav.« 68

Marc Chagall, 1887. – 1985., francuski slikar i grafičar rusko-židovskog

porijekla

»Za mene savršenstvo u umjetnosti i u životu

proizlazi iz biblijskog izvora.« 69

Marc Chagall

»Nijedna knjiga na svijetu nije imala toliko

kritičara i niti jedna nije, poput Biblije, nadišla sve

njih bez iznimke.« 70

Carl Hilty, 1833. – 1909., švicarski teolog

111

»Ono čemu se uvijek iznova čudim je sljedeće: Na

svijetu postoji više od trideset milijuna zakona

kojima se želi provesti Deset zapovijedi.« 71

Albert Schweitzer, 1875. – 1965., elzaški evangelički teolog,

glazbenik, liječnik i filozof

»Biblija je knjiga na kojoj se može vječno raditi

jer dok je svijeta, neće se dogoditi da netko kaže:

Shvaćam je u cijelosti i razumijem svaki detalj.

Nego skromno kažemo: U cijelosti je vrijedna

strahopoštovanja i u detaljima primjenjiva.« 72

Johann Wolfgang von Goethe, 1749. – 1832., njemački pjesnik

»Biblijski psalmi su poput kruha. O kruhu se može

diskutirati, može se analizirati, kemijski razložiti

na sastavne dijelove [...], ali samo onome koji kruh

jede, daje život i snaži ga.« 73

Erich Zenger, teolog 20. stoljeća

»Cjelokupno Pismo dano je od Duha Božjeg i

njime je ispunjeno. Njegova primjena je tome

sukladna: Ono nas uči upoznati istinu, otkriva

nam grijeh, vodi nas na pravi put i odgaja nas za

život kakav je Bogu ugodan. Kroz Pismo je čovjek

koji pripada Bogu i koji mu služi dorastao svojim

zadacima i opremljen za svako dobro djelo.« 74

Apostol Pavao, oko 10. do oko 65. god., isprva progonitelj kršćana,

zatim misionar na Sredozemlju

112

LOGIKA

Bog nije

odgovoran za

zlo u svijetu

»Bože, zašto si to dopustio?« Ovo je najčešća rečenica

koja krasi naše dnevne novine kad se dogodi nešto

strašno. Bog bi nam mogao postaviti isto pitanje:

»Čovječe, zašto dozvoljavaš tako mnogo patnje?«

K

od frizera se razgovara o svemu i svačem. Na

kraju je na red došla i tema postojanja Boga. Frizer

je mišljenja: »Nema Boga!«

»Zašto tako mislite?« upita mušterija.

»Vidite, na svijetu ima toliko boli, tako mnogo djece

trpi. Pa samo izađite na ulicu i vidjet ćete. Ne može

postojati Bog koji voli!«

Mušterija nije odmah dala svoj odgovor, nego dozvoljava

frizeru da kaže svoje mišljenje. Frizer je završio

svoj posao i mušterija izlazi iz radnje.

Vani susreće čovjeka zapuštenog izgleda: duge,

zapetljane brade i duge, neoprane kose. Odmah se

vraća u frizersku radnju i govori frizeru: »Frizeri ne

postoje. Frizeri jednostavno ne mogu postojati.«

113

»Što to govorite? Pa upravo sam vas ošišao i ovdje

vidite moju radnju! Kako možete reći da frizeri ne

postoje?«

»Vidite tamo onog čovjeka, vidite kako izgleda? Zar

ne shvaćate da frizeri ne mogu postojati!« kaže mušterija.

»Naravno«, kaže frizer, »postoje ovakvi ljudi. Ali oni

jednostavno ne dolaze k meni da ih ošišam. I to nikako

ne znači da frizeri ne postoje!«

»Tako je«, kaže mušterija. »Bog postoji, ali postoje i

ljudi kojima nije stalo do Boga, koji mu ne dolaze i koji

ga ne traže. Zato ima toliko patnje u svijetu.« 75

114

POVIJEST

Biblija je

dosljedna

sama sebi –

unatoč brojnim

autorima

Biblija je dosljedna samoj sebi i sadrži crvenu nit koja

vodi do osobe Isusa Krista. Milijuni čitatelja iskušali su je,

ali Biblija se i dalje drži.

O

dvjetnici i suci kažu da se laž unutar iskaza uvijek

na neki način razotkrije. Nemoguće je da lažljivac

pred sudom neće proturječiti sam sebi. Kad promatramo

Sveto pismo kršćanstva – Bibliju – zato je toliko

više zapanjujuće kad razmišljamo o sljedećim stvarima.

Biblija se sastoji od 66 pojedinačnih knjiga napisanih

u vremenskom razdoblju od približno 1600 godina.

Broj njezinih autora premašuje četrdeset. Autori dolaze

iz različitih kulturnih krugova, jezika i pozadina. Na

primjer, David je bio kralj, Daniel je prvo bio zarobljenik,

a kasnije državni službenik na visokom položaju

115

u Babilonu. Među njima bilo je ribara (Petar, Ivan) i

duhovno uzvišenih osoba kao što je bio Židov Pavao,

koji je istovremeno imao i rimsko državljanstvo. Među

autore se ubraja i jedan liječnik po imenu Luka. Unatoč

tome, svaka knjiga je povezana s ostalima i one su u

međusobnom skladu. Od slike o svijetu do tvrdnji o

Isusu – sve je usklađeno u ovom scenariju koji stvara

savršenu scenu za glavnog lika: Isusa. Biblija je odoljela

najdubljim iskušavanjima jer se milijuni njezinih čitatelja

i istraživača znaju čak i godinama hrvati s jednim

jedinim njezinom odlomkom.

Ovo nije u skladu s ljudskim duhom koji nije sposoban

svjedočiti dovoljno trivijalno i pouzdano na sudu.

Naša je sklonost uvijek mijenjati istinu ili govoriti poluistine

ili čak laži. Biblija je drugačija. Ona je došla od

Boga.

116

DOŽIVLJENO

Samuel Koch:

»Neka bude

njegova volja!«

Cijela Njemačka vidjela je kako je Samuel nastradao u

emisiji »Kladim se da možeš...?« Pao je u komu i bio je

operiran, a onda su liječnici utvrdili: »Samuel više nikada

neće hodati.« Njegova leđna moždina bila je prekinuta

i nije bilo više nade u ozdravljenje. Unatoč tome, on je

sačuvao nadu i radost života.

B

io je mlad, njegova strast bio je sport. Malo koje

dijete bilo je aktivno kao on, kaže sam za sebe.

Dok je bio na najboljem putu da postane profesionalni

sportaš, u glavu mu je došla luda ideja da postane kralj

odvažnih oklada. Bog je osujetio njegove planove.

Kakva prigoda za dovođenje Boga na optuženičku

klupu jer je dozvolio ovakvu sudbinu! Osujećuje li Bog

naše planove tako da dopušta patnju? Samuel je kao

kršćanin imao poseban način nošenja s perspektivom

da »više nikada neće hodati«. Zamisli da jer sport tvoj

život i da se onda odjednom moraš pomiriti s tim da

nikada više nećeš stati na noge.

117

U svojoj biografiji Samuel detaljno opisuje svoju

borbu s riječima »budi volja tvoja«. Nije mogao zamisliti

da bi ga Bog mogao dovesti u patnju. Što to Bog

ima protiv toga da se on želio zabavljati izvodeći te

skokove?

Važno je napomenuti da Samuel Koch opisuje da mu

život nije lagan. Jako mu teško pada prihvatiti da je ova

nesreća došla od Boga. Ali ne sumnja u to da mu Bog

želi dobro. Zajedno s Biblijom u Rimljanima 8,28 kaže:

»Onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro.« U

svom slučaju on ne zna još kako bi to trebalo izgledati.

Unatoč tome, čvrsto se drži tih riječi.

Vjera nije uvijek jednostavna. Bog ne obećava život

u transu, uzvišenosti ili luksuzu. Ali on kaže da ima

pregled nad situacijom, čak i kad ona nama izgleda

bezizlazno. Na to se možemo čvrsto osloniti. Samuel

Koch učinio je to i piše dalje:

»Vjerujem u to da ovo nije bila samo neka glupa

nesreća i da je to to, nego da je i ovo poglavlje moga

života dio priče koja još nije gotova.« 76 Tako patnja

dobiva novu perspektivu jer Božje misli nisu naše misli.

I unatoč tome što je Bog suveren, možemo znati da on

sve čini najbolje za nas. To uključuje i našu patnju.

118

ZNANOST

Svjedočanstvo

vanbiblijskih

izvora o Isusu

O Isusu, njegovim učenicima i mnogim događajima

iz Biblije nalazimo vanbiblijske izvore koji dokazuju

vjerodostojnost događaja. Tako nalazimo rimske i

židovske povjesničare koji govore o tome kako je Isus

oduševio ljude svoga vremena i zatim bio razapet te što je

nastalo od njegovih djela:

Josip Flavije,

pravim imenom Josip ben Mathitjahu, (židovski povjesničar,

oko 37. do oko 100. god.):

»U to vrijeme živio je Isus, mudar čovjek, ako ga

smijemo uopće nazvati čovjekom. Naime, on je

činio potpuno nevjerojatna djela i bio je učitelj

svih ljudi koji su s radošću primali istinu. Tako je

k sebi privlačio mnoge Židove, ali i pogane. On je

bio Krist. I unatoč tome što ga je Pilat na nagovor

poglavara našeg naroda osudio na smrt na križu,

nije iznevjerio svoje nekadašnje sljedbenike.

Jer ukazao im se treći dan ponovno živ, kako su

119

Božji proroci unaprijed najavili ovo i tisuće drugih

predivnih stvari o njemu. I danas postoji narod

kršćana koji se zove po njemu.« 77

Justin Mučenik

(apologet, propovjednik, oko 100. do oko 165. god.):

»To je jedno mjesto u židovskoj zemlji, udaljeno

35 stadija od Jeruzalema, u kojem je rođen Isus

Krist, što možete vidjeti i iz popisa stanovništva

koji je proveden pod Kvirinijem, vašim prvim

upraviteljem Judeje.« 78

»Riječi: ‘Probodoše mi ruke i noge’ [Psalam 22,16]

ukazuju na čavle kojima je on bio pribijen na

križ kroz ruke i noge. I nakon što su ga razapeli,

oni koji su ga razapeli bacili su kocku za njegovu

odjeću i podijelili je među sobom. Da se to tako

dogodilo možete vidjeti među spisima koje je

napisao Poncije Pilat.« 79

Publije Kornelije Tacit

(rimski povjesničar, oko 55. do oko 115. god.):

»Nije to bilo uz pomoć čovjeka, ni zalaganjem

knezova niti kroz žrtve pomirnice bogovima

za ukidanje prokletstva, kako se vjerovalo, da

je krenuo požar. Zato, da bi ušutkao ovaj govor,

Neron je okrivio one koje su u mržnji nazivali

kršćanima zbog njihovih sramotnih djela i kaznio

ih vrlo biranim kaznama. 80 Onaj od kojega dolazi

120

ovo ime, Krist, bio je smaknut pod vodstvom

Tiberija, od strane upravitelja Poncija Pilata, a

razarajuće praznovjerje potisnuto na trenutak,

da bi opet izbilo, ne samo u Judeji, domovini ove

gluposti, nego i u glavnom gradu, gdje sa svih

strana zajedno dolaze sve moguće strahote i

odvratnosti i nalaze svoj oslonac.« 81

Plinije Mlađi,

pravim imenom Gaius Plinius Caecilius Secundus (oko

62. do oko 113. god., upravitelj Bitinije):

»Meni je važno, gospodaru, sve oko čega sam

u dvojbi donijeti pred tebe. Jer tko može bolje

usmjeravati moja oklijevanja ili me poučiti u

mome neznanju? Nikada nisam sudjelovao u

suđenjima protiv kršćana; zato ne znam čime i

kako daleko ide kažnjavanje ili saslušanje. [...] Za

sada sam se prema onima koji su mi prijavljeni

kao kršćani ponašao na sljedeći način: Pitao sam

ih jesu li kršćani. Pitao sam ih i drugi i treći put

pod prijetnjom smrtnom kaznom. One koji su

ustrajali u tome, dao sam da se odvedu. Jer bio

sam uvjeren da su oni, kako god bilo, priznali da

u svakom slučaju treba kazniti njihovu upornost

i odvratnu tvrdoglavost. [...] One koji su nijekali

da su kršćani mislio sam da moram osloboditi

zato jer su izgovorili za to predviđenu formulu

pred bogovima i pred tvojom slikom, koju sam

donio za ovu prigodu zajedno sa slikama bogova,

121

zajedno sa žrtvovanjem tamjana i vina uz

huljenje Krista, na što se pravog kršćanina, kako

se kaže, ne može prisiliti. [...] Također su potvrdili

da je njihova cijela krivica ili njihova cjelokupna

zabluda bila u tome da su se okupljali u jedan

određeni dan prije izlaska sunca, pjevali pjesme

Kristu kao Bogu i da su se zakleli da neće počiniti

nikakav zločin, nikakvu krađu, pljačku ili preljub,

da neće prekršiti obećanje, da neće ostati dužni.

[...] Ne samo u gradovima, nego i po selima i

ravnim dijelovima zemlje proširila se ova pošast

praznovjerja.« 82

122

ZNANOST

Čovjek ima

osjećaj za

ljepotu

S mnogim evolucijskim biolozima može se dugo

razgovarati o mehanizmima, selekciji, vladavini jačeg ili

drugim alatima prirode. Nijednu od ovih stvari ne možemo

zanijekati jer ih vrlo lako možemo opaziti oko sebe.

Međutim, zagovornici ove znanstvene discipline često

negiraju postojanje filozofskog smisla u stvorenju. A do

takvog zaključka lako je doći ako se smatra da je evolucija

čisto pragmatičan proces.

D

o sada se sve opravdavalo činjenicom da ako

nešto funkcionira, zbog toga se probilo dalje.

Nažalost, postoje bezbrojne stvari koje nemaju evolutivnog

smisla, a unatoč tome imamo smisla za njih.

Ovdje ubrajamo naš osjećaj za ljepotu.

Sva umjetnost daje nam osjećaj »neizbježne smislenosti«,

kako je to jednom rekao Arthur C. Danto.

Ona u nama stvara dojam da život nipošto nije priča

o besmislenoj slučajnosti. Dok slušamo Beethovena ili

Bacha, kad gledamo velike simfonije života povezane s

pripadajućim zalaskom sunca, onda veliki znanstvenik

postaje skroz mali, a i on zna u svome srcu da stvorenje

123

ima smisla. Međutim, njegovo srce bori se protiv njegova

razuma.

Bach i Beethoven skladali su komade koji su »točni«

do te mjere da od njih zastaje dah. Svaki ton je pravilno

postavljen, jednostavno pripada na svoje mjesto. Može

se s pravom steći dojam da je sljedeći ton upravo točan,

jedini koji pripada na to mjesto. Ako zaustaviš na sredini

neko djelo Beethovena ili Bacha, bez slušanja dalje

znaš koja je sljedeća nota. Tako točno zvuče ta djela.

Napravljena su od nebeske tvari i njihovi tonovi imaju

moć u nama probuditi osjećaj da je ovaj svijet uređen.

Timothy Keller piše u svojoj knjizi Reasons for God

vrlo zanimljive misli o temi ljepote: »Ako smo mi proizvod

igre slučaja prirodnih sila, onda je ono što nazivamo

‘ljepotom’ ništa više nego neurološka reakcija na

određene vanjske podražaje, programirana u našem

mozgu. Na primjer, smatramo da je određeni krajolik

lijep samo zato jer smo imali pretke koji su znali da je

u toj vrsti okoliša posebno lako pronaći hranu. Zahvaljujući

tom neurološkom programiranju preživjeli su pa

sada i mi imamo to programiranje. Čak i kad smatramo

da glazba ima smisla, to je iluzija, baš kao i ljubav. Ako

smo proizvod slijepe prirode, onda je ono što nazivamo

‘ljubavlju’ jednostavno biokemijska reakcija koju smo

naslijedili od predaka, zahvaljujući kojoj su oni bolje

preživljavali.« 83

Možemo unedogled raspravljati o besmislenosti slijepih

prirodnih sila, ali kad se susretnemo s glazbom i u

njoj uživamo, znamo da ona nije jednostavno proizvod

slijepog slučaja. Bez obzira na to što naš mozak misli o

124

smislu, naše srce govori drugim jezikom, često mnogo

jasnijim. Ovi osjećaji u našem srcu, koje poznaje svaki

čovjek, bez obzira na to u kojem je plemenu ili rasi

odrastao, predstavljaju čežnju čovjeka za smislom i

vječnošću. Ova čežnja je neutaživa i obuhvaća čežnju

za radošću, ljubavlju i ljepotom, a ne može je utažiti

ni najveća količina dobre hrane, seksa, prijateljstva ili

uspjeha. Ona je putokaz prema »nečemu« što postoji

izvan ovoga svijeta.

125

CITIRANO

Pastor dr. S.

M. Lockridge:

»That’s my

King!«

S. M. Lockridge (1913. – 2000.) bio je propovjednik i služio

je kao pastor 40 godina u crkvi Calvary Baptist Church

u San Diegu u Kaliforniji. Angažirao se u pokretu za

građanska prava 1960-ih godina. Godine 1976. u Detroitu

održao je sljedeći govor iz kojeg se vidi koliko dubok i

ispunjavajuć je Bog Biblije:

»Biblija kaže da je moj kralj kralj Židova. On je

kralj Izraela. On je kralj pravednosti. On je kralj

vjekova. On je kralj neba. On je kralj slave. On je

kralj kraljeva i gospodar gospodara. To je moj kralj.

Pitam se poznaješ li ga?

Moj kralj je suveren. Nemoguće je izmjeriti njegovu

bezgraničnu ljubav. On je postojano snažan.

On je potpuno iskren. On je vječno stabilan. On

je besmrtan. Njegova moć je kraljevska. On je

nepristrano milostiv. Poznaješ li ga?

126

On je najveći fenomen koji je naša zemlja ikada

upoznala. On je Božji Sin. On je Spasitelj grešnika.

On je jezgra naše civilizacije. On je jedinstven.

On je neusporediv. On je najuzvišenija ideja u

književnosti. On je najuzvišenija osoba filozofije.

On je temeljno učenje prave teologije. On je jedini

sposoban biti potpuno dostatan Spasitelj. Pitam

se, poznaješ li ga doista?

On slabima daje snagu. Zavedeni i dovedeni

u napast imaju slobodan pristup k njemu. On

voli i spašava. On snaži i održava. On štiti i vodi.

On liječi bolesne. On čisti gubave. On oprašta

grešnicima. On skida teret njihove krivice.

On oslobađa zarobljene. On jača slabe. On

blagoslivlja mlade. On služi jadnima. On brine za

stare. On nagrađuje revne. On uzdiže ponizne.

Pitam se, poznaješ li ga?

On je ključ svakog znanja. On je izvor svake

mudrosti. On je ulaz u otkupljenje. On je

staza mira. On je put pravednosti. On je cesta

posvećenja. On je vrata u slavu. Poznaješ li ga?

Njegov život je neusporediv. Njegova dobrota

je bezgranična. Njegova milost ostaje vječno.

Njegova ljubav je nepromjenjiva. Njegova riječ

potpuno je dovoljna. Njegova milost potpuno je

dovoljna. Njegova vladavina je pravedna. I njegov

jaram je nježan. Njegov teret je lagan. Želio bih

vam ga opisati.

127

On je neopisiv. On je nepojmljiv. On je nepobjediv.

On je neodoljiv. Ne možeš ga izbaciti iz svojih

misli. Ne možeš mu zabraniti da ulazi u tvoja

djela. Ne možeš ga nadvladati. I ne možeš bez

njega živjeti. Farizeji ga nisu mogli podnijeti, ali

morali su priznati da ga ne mogu zaustaviti. Pilat

nije mogao pronaći krivicu na njemu. Herod ga

nije mogao ubiti. Smrt ga nije mogla svezati. I

grob ga nije mogao zadržati.

To je moj Kralj! To je moj Kralj!« 84

128

SAŽETAK

Pascalova

oklada

Blaise Pascal (1623. – 1662.) bio je francuski matematičar,

fizičar, književnik i filozof. S 31 godinom obratio se Bogu,

a umro je s 39 godina. Napisao je ogroman broj misli

(Pensées) koje je želio sabrati u apologetsko djelo – djelo

koje se bavi obranom vjere. Dozvolimo da nas nadahnu

njegove oštroumno formulirane misli.

Došli smo do kraja ove knjižice i vrijeme je za

zaključke. 36 argumenata nisu dokazi u matematičkom

smislu, ali ipak snažno ukazuju na postojanje

Boga. Možemo to reći i ovako: Ako ozbiljno shvatim

ove argumente, onda će mi trebati puno snage da vjerujem

da Bog ne postoji.

Evo što predlaže Pascal u svojoj poznatoj okladi:

»Vi kažete: ‘Nema Boga.’ Ja kažem: ‘Bog postoji.’

Rezultat je dakle neodlučan! Ako ste vi u pravu

i stvarno nema Boga, što će onda biti sa mnom?

Zapravo ništa! Umrijet ću i sve će biti gotovo. Možda

ovdje nisam iskusio sve što se čini tako neophodnim.

Ali je li to stvarno neki veliki gubitak? Ali ako postoji

Bog, onda je za vas sve, baš sve, izgubljeno! Umrijet

ćete i morat ćete stati pred Božji sud. Ili vjerujete

129

da će Bog prihvatiti vaše ignoriranje njegove osobe?

Dakle, ovdje ste uzeli sve što se nudi i unatoč tome

sve izgubili!« 85

Svatko ima o Bogu nekoliko sigurnih uvjerenja i

nekoliko otvorenih pitanja. Vjera se ne sastoji od toga

da se zatvaraju oči pred dvojbama (ili da se gleda kroz

naočale dogmatike). Vjera znači rukom uhvatiti ispruženu

Očevu ruku, pouzdati se u njegova obećanja te

razumom dalje opažati i istraživati. Po tome se razlikuje

vjernik od agnostika: On ne ostaje na mjestu sa

svojim dvojbama, nego ima povjerenje i drži otvorene

oči jer zna da postoji odgovor.

Kralj David ovako je izrazio svoje pouzdanje u Boga:

»Pronikni me, Bože, i upoznaj mi srce; ispitaj me i upoznaj

misli moje; i vidi ima li u meni kakva zla puta, i

povedi me putem vječnim!« (Psalam 139,23-24).

Zar ne bi bilo mnogo jednostavnije kad bi se moglo

dokazati Boga i kad bi vjera bila suvišna? Izgleda da

je Bogu draže držati se pomalo sakriveno. Ali Bog nije

teorija koju treba dokazati ili opovrgnuti. On je živa

osoba koja kroz sve ove stvari govori u srce svakom

pojedinom čovjeku.

U Knjizi o Jobu objašnjava se kako Bog pristupa svakom

čovjeku:

»On će izbaviti dušu njegovu da ne ode u jamu, i život

njegov vidjet će svjetlost. Gle, sve ovo učinit će Bog

čovjeku dvaput, triput, kako bi dušu njegovu odvratio

od jame, da bi on bio obasjan svjetlošću života« (Job

33,28-30).

130

Radi se upravo o tome da se pronađe

ili promaši smisao života. A

ono što pritom nalazimo, ili još

bolje, koga nalazimo, ljepše je i

bolje od bilo čega što možemo

zamisliti. Želim ti predložiti da

učiniš tri koraka koji ti mogu biti

od pomoći:

1. Moli se!

U Propovijedi na gori nalazi se

lijepi poziv koji izgovara sâm Isus:

»Išćite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i

otvorit će vam se!« (Matej 7,7)

Knocking on heaven’s door – kucaj na vrata neba!

Možda je tvoja molitva još uvijek pomiješana s mnogim

dvojbama i zvuči otprilike ovako: »Bože, ako postojiš,

pokaži mi se!« Tvoje kucanje bit će uslišano i vrata će

se otvoriti.

2. Čitaj Bibliju!

Biblija je Božje ljubavno pismo upućeno nama. Bila bi

tragedija ne čitati je. Božja riječ ima snagu. Ona jasno

govori našem srcu, savjesti i razumu. Najbolje je krenuti

od Novog zavjeta, od Evanđelja po Mateju. Ondje

možeš upoznati Isusa onakvim kakav jest.

3. Usudi se učiniti korak!

Boga možeš stvarno iskusiti tako da mu se predaš.

131

Blaise Pascal učinio je upravo to. Godine 1654. napisao

je ozbiljnu molitvu obraćenja i za svaki slučaj ušio

je u podstavu svog kaputa:

»Bože Abrahamov, Bože Izakov, Bože Jakovljev –

ne filozofa i učenih.

Sigurnost, sigurnost, osjećaj.

Radost. Mir.

Bože Isusa Krista. [...]

Zaboravljen od svijeta i od svih

osim Boga. [...]

Radost, radost, radost,

Suze radosnice. [...]

Ja sam se odvojio od njega:

ja sam od njega pobjegao,

ja sam ga zanijekao, razapeo. [...]

On se nalazi samo na putevima

koje naučava evanđelje:

Potpuno, unutarnje odricanje.

Potpuno podlaganje

Isusu Kristu

i mom duhovnom vođi.

Vječno u radosti

nakon nekoliko dana bolesti na zemlji.« 86

Kakva molitva, zar ne? Čak i ako se ne moliš Bogu u

ovakvoj uzvišenoj prozi, Pascalova molitva pokazuje

stav koji treba imati svaki čovjek na putu do Boga:

– priznati ga kao svoga Gospodina (naravno, to se

protivi našem ponosu, ali samo tako može doći do

oslobođenja!),

132

– prihvatiti Isusa Krista kao svog Spasitelja koji je za

tvoje grijehe umro i uskrsnuo,

– postaviti Isusa Krista kao vođu svog života i

– zahvaliti mu na tome.

Ako želiš, sada se pomoli na ovaj način ili moli svojim

riječima!

Augustin, jedan od crkvenih otaca, rekao je: »Ako

postoji Bog koji nas je stvorio, onda se najdublje odaje

naše duše ne mogu ispuniti ničim drugim nego samo

njime.« 87

Želim da se to dogodi i tebi.

133

Izvori

1 U intervjuu na Salon.com, originalan tekst citiran na sljedećoj web-stranici:

https://books.google.de/books?id=VKveBgAAQBAJ&pg=PA84&lpg=PA84&

dq#v=onepage&q&f=false, pristup 27. lipnja 2016.

2 U intervjuu na Salon.com, Originalan tekst citiran na sljedećoj web-stranici:

https://books.google.de/books? id=VKveBgAAQBAJ&pg=PA84&lpg=PA84&

dq#v=onepage&q &f=false, pristup 27. lipnja 2016.

3 Citirano u: Francis Collins: Gott und die Gene, Gütersloh: Gütersloher Verlagshaus,

2006., str. 61

4 Usp. s npr.: Udo Schnelle: Paulus, str. 429 i dalje; H. Lohr: Zur Paulus-Notiz

u 1 Klem 5,5-7, u: F. W. Horn: Das Ende des Paulus, str. 206 i dalje, s navođenjem

dodatne literature.

5 Usp. http://de.wikipedia.org/wiki/Evangelium_nach_Lukas#Datierung, pristup

2. siječnja 2013. (ponovni pristup 10. lipnja 2016.)

6 Alexander Mittelstaedt: Lukas als Historiker. Zur Datierung des lukanischen

Doppelwerkes. Texte und Arbeiten zum neutestamentlichen Zeitalter 43, Tübingen:

Francke, 2006.

7 Usp. http://www.fragenzumislam.de/?p=91, pristup 2. siječnja 2013. (ponovni

pristup 10. lipnja 2016.)

8 Iz: Folge mir nach – svezak 04/2012, pripadajuća web-stranica www.folgemirnach.de,

pristup 10. lipnja 2016.

9 Die Zuflucht: Corrie ten Boom erzählt aus ihrem Leben 1892-1945, 2. izdanje,

SCM Hanssler, 2011.

10 Usp. E. Mary Smallwood: The Jews under Roman Rule from Pompey to Diocletian.

A Study in Political Relations, 2. izdanje, Leiden, 1981., a za tijek

židovskih ratova sljedeću web-stranicu: http://de.wikipedia.org/wiki/

J%C3%BCdischer_Krieg, pristup 10. lipnja 2016.

11 Jules Isaac: Genesis des Antisemitismus. Vor und nach Christus, Wien u.a.: Europa-Verlag,

1969., str. 29-34. Usp. dodatno s temom antisemitizma u srednjem

vijeku sljedeću web-stranicu: http://de.wikipedia.org/wiki/Antijudaismus_im_Mittelalter,


12 http://www.wissen-digital.de/Israel, pristup 10. lipnja 2016.

13 Napoleon Bonaparte I., citirano u: Michael Green: Führen alle Wege zu Gott?,

Aßlar: Gerth Medien GmbH, 2004., str. 35

134

14 Usp. Luka 5,11

15 Usp. Ivan 20,19

16 Citirano iz predavanja dr. Jurgena Spießa (povjesničara), može se preslušati

i pogledati kao videozapis na: http://www.gott.de/wissenschaft/die-auferstehung-jesu-aus-sicht-eines-historikers/,


17 Voltaire: Schrift La Bible enfin expliquee - Die Bibel kurz erklärt, prvo izdanje

bez tiska, London (Rey, Amsterdam), 4°, Bengesco Nr. 1861, napisano 1776.

18 http://www.diebibel.info/?id=17, pristup 2. siječnja 2013. (ponovni pristup

10. lipnja 2016.)

19 Originalan tekst citata dostupan je online na: https://www.dacc.edu/assets/

pdfs/PCM/merechristianitylewis.pdf, pristup 10. lipnja 2016.

20 Njegovo svjedočanstvo može se pročitati na sljedećoj web-stranici: http://

www.gott.de/lebensberichte/marc-vom-dunkel-in-sein-licht/, pristup 2. siječnja

2013. (ponovni pristup 10. lipnja 2016.)

21 http://www.life-is-more.at/focus/texte_detail.php?id=4, pristup 10. lipnja

2016. (pristup drugom povezanom izvoru 2. siječnja 2013.)

22 http://gutezitate.com/zitat/121585, pristup 10. lipnja 2016. (pristup drugom

povezanom izvoru 2. siječnja 2013.)

23 http://www.welt.de/vermischt es/article813079/Sie-waren-dann-mal-weg.

html, pristup 10. lipnja 2016. (pristup drugom povezanom izvoru 2. siječnja

2013.)

24 http://www.weltderwunder.de/artikel/detail/News/wer-visionen-hat-solltezum-arzt-gehen-diese-worte-schrieben-geschichte/page/45/,

pristup 10. lipnja


25 http://animexx.onlinewelten.com/weblog/459037/402584/, pristup 10. lipnja


26 https://de.wikiquote.org/wiki/Ludwig_van_Beethoven, pristup 10. lipnja


27 https://de.wikiquote.org/wiki/Letzte_Worte, pristup 10. lipnja 2016. (pristup

drugom povezanom izvoru 2. siječnja 2013.)

28 http://www.gottesbotschaft.de/?pg=2008, pristup 10. lipnja 2016.

29 https://de.wikiquote.org/wiki/ Heinrich_Heine, pristup 10. lipnja 2016.

30 http://www.gottesbotschaft.de/?pg=2008, pristup 10. lipnja 2016.

31 Sadržajno bogat uvid u Nietzscheove bolesti nudi djelo Volza. Uz određenu

rezervu, djela Janza, Rossa i Kaufmanna predstavljaju teoriju o sifilisu kao

uzroku njegovog ludila. Švicarski neurolog Gino Gschwend vidi u patogramu

135

(Schweizerische Ärztezeitung, svezak 81, 2000., str. 45-48) kod Nietzschea

»izravan školski primjer tijeka luesa«. U posljednje vrijeme neki stručnjaci

dovode u pitanje teoriju o sifilisu. Među njima je npr. psihijatrica Eva Cybulska:

The Madness of Nietzsche: A Misdiagnosis of the Millennium?, u: Hospital

Medicine, 2000., 61 (8): 571-575, neurolog Richard Schain: The Legend of

Nietzsche’s Syphilis, Westport, CT: Greenwood Press, 2001., Contributions in

Medical Studies, svezak 46, ili medicinski psiholog Leonard Sax: What was

the Cause of Nietzsche’s Dementia, pdf u: Journal of Medical Biography, 2003.,

br. 11, str. 47-54.

32 Intervju s Thomasom Graumannom (video) nalazi se ovdje: http://www.gott.

de/lebensberichte/thomas-graumann-ein-holocaust-ueberlebender/, pristup

2. siječnja 2013. (ponovni pristup 10. lipnja 2016.)

33 Usp. Babilonski Talmud, Sanhedrin, 43a.

34 http://www.quotez.net/german/physik.htm, pristup 2. siječnja 2013. (ponovni


35 Usp. Georges Minois: Geschichte des Atheismus. Von den Anfängen bis zur Gegenwart,

Weimar: Verlag Hermann Bohlaus Nachfolger, 2000., str. 69 i dalje

36 Usp. http://www.bibelstudium.de/articles/1270/Die+Zuverl%E4ssigkeit+der

+Bibel, pristup 10. lipnja 2016. (pristup drugom povezanom izvoru 2. siječnja

2013.)

37 Iz: Eric Metaxas: Bonhoeffer. Pastor, Agent, Märtyrer und Prophet, njemačko

izdanje: SCM Hanssler, 2012., str. 665 i dalje.

38 Eberhard Bethge: Dietrich Bonhoeffer, str. 1037. Bethge je, uz Metaxasa, najvažniji

biograf Bonhoeffera.

39 Usp. http://www.weloennig.de/Entstehung.html, pristup 10. lipnja 2016.

40 Usp.: Denis Brian: Einstein - a Life, Wiley, 1996., str. 186 (njemačko izdanje:

Einstein - Sein Leben, Weinheim: Wiley-VCH, 2005.)

41 Usp. http://www.pro-leben.de/glaube/naturwissenschaftler_zitate.php, pristup

10. lipnja 2016.

42 Usp. http://www.gottesbibel.info/, pristup 10. lipnja 2016.

43 Max Planck: Vorträge Reden Erinnerungen, uredili Hans Roos i Armin Hermann,

Berlin/Heidelberg: Springer-Verlag, 2001., str. 167; usp. https://books.

google.de/books?id=hUodBgAAQBAJ&pg=PAi 67&lpg=PAi67&dq, pristup

10. lipnja 2016.

44 Usp. http://www.jesus-christus.at/lmj03.htm, pristup 10. lipnja 2016.

45 Usp. http://www.pro-leben.de/glaube/naturwissenschaftler_zitate.php, pristup

10. lipnja 2016.

136

46 Doslovni citati mogu se pronaći na sljedećoj web-stranici: http://www.

hoyerswerda-efcg.de/weisheiten.html, pristup 10. lipnja 2016.

47 Doslovni citati mogu se pronaći na sljedećoj web-stranici: http://www.evangeliums.net/zitate/ernest_rutherford.htm,


48 Usp. http://www.bibel.com/jesus-forum/zitate-ber%C3%BChmter-naturforscher-t11230-20.html,


49 Usp. http://www.rp-online.de/nrw/staedte/kempen/mirco-der-brief-der-eltern-aid-1.1191917,


50 Usp. http://www.faz.net/aktuell/gesellschaft/kriminalitaet/mutmasslicher-moerder-von-mirco-ich-habe-keine-antwort-deshalb-schweigeich-11370472.html,


51 Usp. http://www.rp-online.de/nrw/staedte/kempen/mirco-der-brief-der-eltern-aid-1.1191917,


52 Ibid.

53 http://www.welt.de/print/wams/vermischtes/article108922280/Die-Weltwird-vorlaeufiger.html,


54 Bono, u: Conversation with Michka Assayas (22. prosinca 2011.) Doslovni citati

mogu se pronaći na sljedećoj web-stranici: http://lahayne.lt/2015/08/13/

gnade-statt-karma/, pristup 10. lipnja 2016.

55 Usp. Ignacio Ortiz de Urbina: Nizäa und Konstantinopel (Geschichte der ökumenischen

Konzilien, sv. 1), Mainz: Matthias-Grunewald-Verlag, 1964.

56 Od nedavno su svima javno dostupni svici iz Qumrana. Vidi ovdje: http ://

www.bz-berlin.de/aktuell/welt/qumran-rollen-jetzt-online-zu-sehen-article1285661.html,

pristup 2. siječnja 2013. (ponovni pristup 10. lipnja 2016.)

57 Usp. http://de.wikipedia.org/wiki/De_bello_Gallico#.

C3.9Cberlieferungsgeschichte, pristup 2. siječnja 2013. (ponovni pristup 10.

lipnja 2016.)

58 Usp. http://www.diebibel.info/?id=17, pristup 2. siječnja 2013. (ponovni pristup

10. lipnja 2016.)

59 Unos u dnevnik od 28. kolovoza 1942., u: Hans Scholl, Sophie Scholl. Briefe,

Aufzeichnungen, urednica: Inge Jens, Frankfurt am Main: S. Fischer: 1984.

60 http://www.kath-info.de/sophiescholl.html, pristup 2. siječnja 2013. (ponovni


61 Eric Metaxas: Bonhoeffer. Pastor, Agent, Märtyrer und Prophet, njemačko izdanje:

SCM Hanssler, 2012., str. 539; usp. također: https://www.ekd.de/predigten/schneider/20140720_schnei-

der_berlin.html, pristup 10. lipnja 2016.

137

62 Prema članku iz časopisa Stimme des Glaubens, srpanj 2008. (uz ljubazno

dopuštenje). Autor želi ostati anoniman. Doslovni citati mogu se pronaći

na sljedećoj web-stranici: http://www.stimme.org/docs/uploads/SDG%20

Juli%20Ausgabe%202008%207.pdf, pristup 10. lipnja 2016.

63 Konferencija za osnivanje zajednica, »Die Bibel – Wahrheit oder Märchenbuch?«;

usp. također: http://christliche-gemeinde-trier.de/index.php/derprediger,


64 http://gutezitate.com/zitat/225136, pristup 27. lipnja 2016.

65 http://www.glaube-und-kirche.de/zitate_bibel.htm, pristup 13. lipnja 2016.

66 https://de.wikiquote.org/wiki/Inhalt, pristup 10. lipnja 2016.


68 http://www.kunstzitate.de/bildendekunst/kuenstlerueberkunst/chagall_marc.

htm, pristup 2. siječnja 2013. (ponovni pristup 13. lipnja 2016.)


70 http://www.gutzitiert.de/zitat_autor_carl_hilty_thema_bibel_zitat_5388.

html, pristup 2. siječnja 2013. (ponovni pristup 13. lipnja 2016.)

71 http://www.spruch-archiv.com/list/?autor=Albert+Schweitzer&user=Mirea&

id=23021, pristup 2. siječnja 2013. (ponovni pristup 13. lipnja 2016.)

72 http://www.evangeliums.net/zitate/johann_wolfgang_von_goethe.htm, pristup

27. lipnja 2016.

73 http://www.die-bibel-lebt.de/ozitat.htm, pristup 2. siječnja 2013. (ponovni


74 2. Timoteju 3,16-17 (prevedeno iz: Neue evangelistische Ubersetzung), dostupno

online: http://www.bibleserver.com/text/Ne%C3%9C/2.Timotheus3,


75 Doslovni citati mogu se pronaći na sljedećoj web-stranici: http://ion62.

blogspot.de/2007_10_01_archive.html, pristup 13. lipnja 2016.

76 Samuel Koch, Christoph Fasel: Samuel Koch - Zwei Leben, Aßlar: adeo Verlag,

2012., str. 159.

77 Jüdische Altertümer, svezak I, XVIII.3.3, prijevod dr. Heinrich Clementz,

Wiesbaden: Fourier Verlag, 8. izdanje 1989., str. 515-516; citirano u: Josh

McDowell: Die Bibel im Test, Bielefeld, CLV: 2002., str. 133.

78 Erste Apologie, 34; dostupno online: https://www.unifr.ch/bkv/kapitel77-33.

htm, pristup 13. lipnja 2016.

79 Erste Apologie, 35; dostupno online: https://www.unifr.ch/bkv/kapitel77-34.

htm, pristup 13. lipnja 2016.

138

80 S obzirom na to da se citat može pogrešno razumjeti na ovome mjestu, ovdje

je dostupna još jedna varijanta: »... Neron je prebacio krivicu na druge i

biranim kaznama kaznio one koje je narod mrzio zbog njihovih sramotnih

djela i nazivao kršćanima« (dostupno online: http://www.gottwein.de/Lat/tac/

ann1544.php, pristup 13. lipnja 2016.)

81 Annalen, XV.44, citirano u: Josh McDowell: Die Bibel im Test, Bielefeld, CLV:

2002., str. 132.

82 Plinius Secundus: Briefe, X.96; dostupno online: http://www.uni-siegen.de/

phil/kaththeo/antiketexte/ausser/8.html?lang=de, pristup 13. lipnja 2016.

83 Timothy Keller: Warum Gott?, Giefien: Brunnen Verlag GmbH, 2010., str.

166 i dalje.

84 Dr. S. M. Lockridge: That’s My King, https://www.youtube.com/

watch?v=yzqTFNfeDnE (video), pristup 13. lipnja 2016. Njemačka reprodukcija

nalazi se na web-stranici: http://www.neon.de/artikel/sehen/gesellschaft/

that-s-my-king/827781, pristup 13. lipnja 2016.

85 Usp. http://www.evangeliums.net/zitate/blaise_pascal_seite_4.html, pristup

13. lipnja 2016.

86 Slična verzija nalazi se na web-stranici: https://de.wikipedia.org/wiki/

M%C3%A9morial_(Blaise_Pascal), pristup 13. lipnja 2016.

87 Usp. http://www.agb-online.de/fileadmin/content/dokumente/sonstige/Rez_

RKae_Keller.pdf, pristup 13. lipnja 2016.

139

36 argumenata za Boga

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?