You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Isus</strong> naπa<br />
<strong>sudbina</strong><br />
Wilhelm Busch
Sadræaj<br />
copyright: rijeÊ iskrene, PuπÊine<br />
O piscu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5<br />
Bog - da, ali Ëemu <strong>Isus</strong>? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7<br />
©to je smisao mog æivota? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21<br />
Nemam vremena! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33<br />
Pozor! Opasno po æivot! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .47<br />
©to uËiniti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61<br />
Zaπto to Bog dopuπta? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75<br />
Naπe pravo na ljubav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89<br />
Moæe li Ëovjek razgovarati s Bogom? . . . . . . . . . . . . . .101<br />
Jednostavno ne mogu vjerovati! . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113<br />
Kako uæivati u æivotu ako nas pritiπÊu<br />
pogreπke i krivnja? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127<br />
Kako uæivati u æivotu kad mi drugi idu na æivce? . . . . .141<br />
Sve se treba promijeniti, ali kako? . . . . . . . . . . . . . . . . .153<br />
Bez mene, molim! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165<br />
Postoji li sigurnost u religiji? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175<br />
Je li krπÊanstvo privatna stvar? . . . . . . . . . . . . . . . . . . .189<br />
Kada Êe doÊi “smak svijeta”? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203<br />
Kakva je korist od æivota s Bogom? . . . . . . . . . . . . . . . .219
O piscu<br />
Wilhelm Busch je bio jedan od najpoznatijih i najpopularnijih<br />
njemaËkih navjestitelja Radosne vijesti, prije i nakon Drugog svjetskog<br />
rata. Njegov neposredan i iskren naËin iznoπenja istine privlaËio<br />
je tisuÊe ljudi koji su ga dolazili sluπati.<br />
Njegova predavanja i knjige u kojima snaæno, ali jednostavno, donosi<br />
odgovore na najumjesnija ljudska pitanja, mogu prihvatiti mladi i stari,<br />
bogati i siromaπni, πkolovani i neobrazovani ljudi s ulice.<br />
Ro?en 1897. godine u Wuppertal-Elberfeldu u NjemaËkoj, mladost<br />
provodi u Frankfurtu na Majni, gdje zavrπava srednju πkolu. Tijekom<br />
Prvog svjetskog rata sluæi u njemaËkoj vojsci gdje, iako mlad, nosi Ëin<br />
poruËnika. Na bojiπtu, susreÊe æivog Spasitelja i svoj æivot predaje<br />
Bogu. Taj radikalni korak promijenio je smjer njegova æivota i utjecao<br />
na æivote tisuÊa ljudi u narednim godinama.<br />
Po svrπetku rata studira teologiju u Tübingenu, a nakon toga prihvaÊa<br />
duπobriæniËku sluæbu: najprije u Bielefeldu, potom u rurskom podruËju<br />
i, napokon, u Essenu. Ondje je sve do smrti vodio rad s mladima.<br />
Tijekom sluæbe mnogo je putovao po NjemaËkoj i drugim europskim<br />
zemljama propovijedajuÊi posvuda Boæju rijeË.<br />
BuduÊi da je prihvatio strog, beskompromisan stav NjemaËke sluæbene<br />
crkve protiv upletanja Hitlerova reæima u æivot crkve i nije se bojao<br />
otvoreno iskazivati svoju vjeru, nacisti su ga nekoliko puta zatvarali.<br />
Po svrπetku Drugog svjetskog rata Wilhelm Busch joπ jedanput<br />
zapoËinje raditi kao putujuÊi evangelizator. Godine 1966., nakon nekoliko<br />
desetljeÊa neumorna i predana rada, njegov ga Gospodar pozva k<br />
sebi.
Bog - da, ali Ëemu <strong>Isus</strong>?<br />
Stari æupnik poput mene, koji je Ëitav æivot radio u velikim gradovima,<br />
tijekom godina neprekidno sluπa jedne te iste “bisere”. Jedan od njih<br />
je: “Kako Bog moæe sve to dopustiti?” Drugi opet glasi: “Kajin i Abel<br />
bijahu braÊa. Kajin je ubio Abela. Odakle onda Kajinu æena?” A jedan<br />
od najdraæih mi je ovaj: “Gospodine Busch, vi uvijek govorite o <strong>Isus</strong>u.<br />
To je prekrasno! No, uopÊe nije vaæno kojoj religiji pripadaπ. Glavno<br />
je imati strahopoπtovanje pred Sveviπnjim, Nevidljivim.”<br />
To zvuËi logiËno, nije li tako? Stoga moj veliki zemljak Goethe (on je<br />
tako?er iz Frankfurta) reËe: “OsjeÊaj je sve, ime je samo zvuk i dim ...”<br />
Nije vaæno govorimo li o Alahu, Budi, Sudbini ili ‘Vrhovnom BiÊu’,<br />
vaæno je u neπto vjerovati. Fanatizam je precizno odrediti svoju vjeru.<br />
Tako misli barem pedeset posto ljudi - nije li tako?<br />
Joπ se uvijek sjeÊam jedne starije gospo?e koja mi je jednom rekla:<br />
“Ah, gospodine æupniËe, opet vi sa svojom priËom o <strong>Isus</strong>u! Nije li sâm<br />
<strong>Isus</strong> rekao: ‘U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova’? Ondje ima mjesta<br />
za sve!” - Dragi prijatelji, to je strahovita pogreπka!<br />
Jednom sam se zatekao u berlinskoj zrakoplovnoj luci Tempelhofer<br />
Feld. Da bi se moglo uÊi u zrakoplov, najprije treba proÊi pregled<br />
putovnica. U redu ispred mene stajao je neki visok i snaæan Ëovjek;<br />
kao da ga joπ uvijek vidim pred sobom - dvometraπ s golemim putnim<br />
pokrivaËem pod rukom. Svoju je putovnicu pruæio sluæbeniku. Ovaj<br />
mu odgovori: “Samo trenutak! Vaπa putovnica viπe ne vrijedi!” Na to<br />
mu taj gospodin odvrati: “Nemojte biti tako sitniËavi. Glavno je da<br />
imam putovnicu.” - “Ne,” odluËno mu objasni sluæbenik, “glavno je<br />
imati valjanu putovnicu!”<br />
Upravo je tako i s vjerom. Nije dovoljno samo imati vjeru - pa kakva<br />
god bila. Svatko na svoj naËin vjeruje u neπto. Nedavno mi netko reËe:<br />
“Vjerujem da bi se od kilograma govedine mogla napraviti dobra<br />
juha.” I to je vjera - svoje vrste! Ne radi se o tome da imate nekakvu<br />
vjeru, veÊ o tome da imate ispravnu vjeru. Vjeru s kojom moæete æivjeti<br />
i kad sve krene nizbrdo, koja vam pomaæe u velikim iskuπenjima -<br />
7
vjeru s kojom se moæete suoËiti i sa smrÊu. Smrt je, naime, najveÊa<br />
kuπnja za ispravnost naπe vjere.<br />
Postoji samo jedna prava vjera s kojom se dade ispravno æivjeti i<br />
ispravno umrijeti - vjera u Gospodina <strong>Isus</strong>a Krista, Sina Boæjega. Sâm<br />
je <strong>Isus</strong> rekao: “Mnogo je stanova u kuÊi moga Oca.” Ali, postoje samo<br />
jedna vrata u te Boæje stanove: “Ja sam vrata! Tko u?e kroza me, bit Êe<br />
spaπen.”<br />
<strong>Isus</strong> - on je vrata! Dobro znam da ljudi to ne vole Ëuti. Oni satima<br />
mogu raspravljati o Bogu. Jedan Boga predoËuje ovako, a drugi onako;<br />
ali o <strong>Isus</strong>u se ne moæe raspravljati jer samo vjera u <strong>Isus</strong>a, Sina Boæjega,<br />
spaπava i donosi blaæenstvo! Samo je s takvom vjerom moguÊe æivjeti<br />
i umrijeti!<br />
Jedan moj doæivljaj pokazuje kako ta vjera ljudima izgleda smijeπnom.<br />
Jednom, prije dosta godina, πeÊuÊi Essenom naiappleoh na dvojicu<br />
muπkaraca, najvjerojatnije rudara. Kad sam prolazio pokraj njih, jedan<br />
me pozdravi: “Dobar dan, gospodine æupniËe!” Okrenuh mu se i upitah:<br />
“Odakle se poznajemo?” Tada se ovaj nasmija i reËe drugome:<br />
“To ti je æupnik Busch. - Pravi frajer!” - “Hvala!” odgovorih. -“Da,<br />
dobar momak”, nastavi on, “ali pomalo lud!” - “Lud? Ta zaπto?” upitah<br />
ozlojeappleeno. Tada on ponovi: “Stvarno, æupnik je pravi momak.<br />
Samo, stalno govori o <strong>Isus</strong>u!” - “»ovjeËe,” odvratih iznenaappleeno,<br />
“nisam ja lud! Za sto godina bit Êeπ u vjeËnosti. Tada Êe sve ovisiti o<br />
tome jesi li upoznao <strong>Isus</strong>a. O njemu ovisi hoÊeπ li biti u paklu ili u raju.<br />
Reci mi, poznajeπ li <strong>Isus</strong>a?” - “Vidiπ”, smijuÊi se prozbori onaj svome<br />
kolegi, “opet poËinje!”<br />
Da, to je upravo ono od Ëega æelim zapoËeti! U Bibliji postoji jedan<br />
stih koji æelim staviti na sâm poËetak svog izlaganja. Taj stih glasi:<br />
“Tko ima Sina Boæjega, ima æivot.” Na vjeronauku ste nauËili neπto o<br />
<strong>Isus</strong>u, ali to ne znaËi da ga imate. “Tko ima Sina Boæjega” - zapazite<br />
ovu rijeË “ima” - “ima æivot” - ovdje i u vjeËnosti! - “Tko nema Sina<br />
Boæjega, nema æivota!” To kaæe rijeË Boæja! Jeste li Ëuli izreku: “Tko<br />
ima - ima!”? Isto znaËenje ima i navedeni biblijski stih. Stoga bih vas<br />
htio uvjeriti da prihvatite <strong>Isus</strong>a i predate svoj æivot u njegove ruke. -<br />
Æivot bez njega je ruπevina!<br />
8<br />
1. <strong>Isus</strong> je Boæje otkrivenje<br />
Kad mi tko kaæe: “Ja u Boga vjerujem, ali zbog Ëega trebam <strong>Isus</strong>a?”<br />
odgovorim mu: “To je glupost! Bog je nevidljivi Bog. Bez <strong>Isus</strong>a ne<br />
moæemo znati baπ niπta o Bogu!”<br />
Ljudi mogu izmisliti svog vlastitog Boga, primjerice “dragog Boga”<br />
koji neÊe jednog pravog Nijemca ostaviti na cjedilu, barem ne tako<br />
dugo dok pije samo pet krigli piva na dan! Alah, Buda - to su samo<br />
projekcije naπih æelja. - Ali pravi Bog? Bez <strong>Isus</strong>a ne moæemo znati<br />
niπta o Bogu. <strong>Isus</strong> nam otkriva Boga. Bog je siπao k nama u osobi <strong>Isus</strong>a<br />
Krista.<br />
Pojasnit Êu to pomoÊu jedne slike. Zamislite neprovidni zid magle. Iza<br />
toga zida skriven je Bog. BuduÊi da ljudi ne mogu æivjeti bez njega,<br />
poËeli su ga traæiti. Pokuπali su se probiti kroz maglu. To su pokuπaji<br />
raznih religija. Sve su religije, naime, Ëovjekovo traganje za Bogom i<br />
svima je zajedniËko jedno: sve su se izgubile u magli i nisu bile kadre<br />
pronaÊi Boga.<br />
Bog je skriveni Bog. To je vrlo dobro razumio Ëovjek po imenu Izaija<br />
kad je iz dubine srca kriknuo: “Gospodine, ne moæemo doÊi k tebi. O,<br />
da razdreπ nebesa i siappleeπ k nama!” I, zamislite, Bog je Ëuo taj krik!<br />
Prodro je kroz gustu maglu i doπao k nama - u osobi <strong>Isus</strong>a Krista! Bog<br />
nam je doπao onoga dana kad su anappleeli pjevali nad betlehemskim poljanama:<br />
“Danas vam se rodio Spasitelj! Slava Bogu na visini!” A sada<br />
nam <strong>Isus</strong> govori: “Tko vidi mene, vidio je Oca!” Bez <strong>Isus</strong>a nisam znao<br />
niπta o Bogu. On je jedina osoba od koje mogu primiti pouzdanu spoznaju<br />
Boga! I kako onda netko moæe reÊi: “Ja mogu i bez <strong>Isus</strong>a!”?<br />
2. <strong>Isus</strong> je spasonosna ljubav Boæja<br />
Jednom me intervjuirao neki novinar. Upitao me: “Zbog Ëega odræavate<br />
ovakve sastanke?” Odgovorih mu: “To Ëinim zbog toga jer se<br />
bojim da ljudi ne odu u pakao.” Na to se on nasmije i reËe mi: “Takvo<br />
mjesto ne postoji!” Ja mu odvratih: “To vi kaæete! Za sto Êete godina<br />
znati jeste li u pravu bili vi ili Boæja rijeË, Biblija. Recite mi”, nastavih,<br />
“jeste li ikada osjetili strah od Boga?” - “Ne!” odgovori on. “Dragog<br />
se Boga nitko ne treba bojati!” Tada sam mu objasnio: “»ak i onaj s<br />
9
povrπnim znanjem o Bogu mora znati da ne postoji niπta straπnije no<br />
πto je on - sveti i pravedni Bog, Sudac naπih grijeha. - Mislite li da Êe<br />
on jednostavno prijeÊi preko vaπih grijeha? Vi ga nazivate ‘dragim<br />
Bogom’, no Biblija ne govori tako. Biblija za njega kaæe: ‘Straπno je<br />
upasti u ruke æivoga Boga.’ ”<br />
Jeste li se ikad uplaπili pred Bogom? Ako niste, tada niste joπ ni poËeli<br />
uviappleati strahovitu stvarnost Boæje svetosti i uæasnu stvarnost svojega<br />
grijeha. Ali kad se poËnete bojati Boga, upitat Êete se: “Kako mogu<br />
opstati pred Bogom?” Osobno vjerujem da je najveÊa glupost naπeg<br />
doba to πto se viπe ne bojimo Boæjeg gnjeva. Kad neki narod prestane<br />
ozbiljno shvaÊati æivoga Boga i njegov gnjev protiv grijeha, to je znak<br />
zastraπujuÊeg otvrdnuÊa.<br />
Profesor Karl Heim mi je jednom prigodom pripovijedao o svom<br />
boravku u Pekingu. Ondje su ga odveli na neko brdo na Ëijem je vrhu<br />
stajao oltar koji su nazivali “nebeskim oltarom”. Objasnili su mu da se<br />
u takozvanoj “noÊi pomirenja” to brdo ispuni stotinama tisuÊa ljudi<br />
koji nose svjetiljke. Tada bi se popeo i car - u to je doba Kinom joπ<br />
vladao car - te prinio ærtvu pomirenja za svoj narod. I dok mi je to<br />
objaπnjavao, reËe: “Ti su pogani znali πto je gnjev Boæji i da se Ëovjek<br />
treba pomiriti s Bogom.” Nasuprot tome civilizirani zapadnjak misli<br />
kako moæe govoriti o “dragome” Bogu i da Êe Bog biti zadovoljan<br />
njime tako dugo dok plaÊa crkveni porez!<br />
PoËnimo se radije ponovno bojati Boga! Svi smo mi sagrijeπili! - Vi<br />
niste? - Ne zavaravajte se, svakako jeste!<br />
Jednom kad se ponovno nauËimo bojati Boga, zapitat Êemo se: “Kako<br />
izbjeÊi Boæji gnjev? - Tko Êe nas spasiti?” Tek kad poËnemo postavljati<br />
ta pitanja, otvorit Êe nam se oËi te Êemo razumjeti da je <strong>Isus</strong> oslobaappleajuÊa<br />
ljubav Boæja! - “Bog æeli da se svi ljudi spase”, kaæe Biblija,<br />
ali on ne moæe biti nepravedan. Bog ne moæe grijeh ostaviti nekaænjenim.<br />
I to je razlog zbog Ëega je dao svoga Sina - za spasenje i<br />
pomirenje.<br />
Poappleite u mislima sa mnom do Jeruzalema. Izvan grada nalazi se brdo<br />
na kojem su se okupile tisuÊe ljudi. Visoko nad glavama puka uzdignuta<br />
su tri kriæa. »ovjek na lijevom kriæu je poput nas - greπnik. Na<br />
10<br />
desnom takoappleer. Ali pogledajte Ëovjeka u sredini. - Vidite li ga? Eno,<br />
onog Ëovjeka s krunom od trnja na glavi? - Sina æivoga Boga!<br />
O glavo krunisana kojoj se rugo’ svijet. / O glavo puna rana, a na njoj<br />
trnov splet. / O Ëelo s kog’ je teko’ u muci krvav znoj, / ja te se sada<br />
sjeÊam i teπkih rana broj.<br />
Zbog Ëega je pribijen na kriæ? - Kriæ je oltar, ærtvenik Boæji, a <strong>Isus</strong> je<br />
“Jaganjac Boæji koji oduzima grijehe svijeta” i izmiruje nas s Bogom.<br />
Tako dugo dok ne pronaappleete <strong>Isus</strong>a, ostajete pod Boæjim gnjevom -<br />
makar to poricali. Samo oni koji dolaze k <strong>Isus</strong>u mogu biti u miru s<br />
Bogom jer “na njega pade kazna - radi naπeg mira.”<br />
Prikazat Êu vam to jednostavnim primjerom. U Prvom sam svjetskom<br />
ratu bio topnik. Topovi su nam sa strane bili zaπtiÊeni metalnim πtitnicima.<br />
Jedanput smo ostali na prvoj borbenoj crti bez zaπtite<br />
pjeπaπtva, a napali nas tenkovi. Meci neprijateljskog pjeπaπtva poput<br />
tuËe su udarali po πtitnicima. Na sreÊu, πtitnici bijahu dovoljno jaki te<br />
smo ostali netaknuti. U tom sam trenutku pomislio: “Da sada ispruæim<br />
ruku izvan πtitnika, meci bi je odmah rastrgnuli i bio bih izgubljen,<br />
zacijelo bih iskrvario. Ali ovdje iza πtitnika sam siguran!”<br />
To je upravo ono πto je <strong>Isus</strong> postao meni. Dobro znam da bih bez <strong>Isus</strong>a<br />
bio uniπten na Boæjem sudu. Osim toga, bez <strong>Isus</strong>a ne bih nikada mogao<br />
dobiti mir u srcu - bez obzira πto Ëinio. Bez <strong>Isus</strong>a ne mogu umrijeti bez<br />
smrtnoga straha pred onim πto me Ëeka. Bez <strong>Isus</strong>a idem ravno u vjeËnu<br />
propast. VjeËna smrt nedvojbeno postoji - priËekajte i vidjet Êete! Ali<br />
kad stojim u zaklonu <strong>Isus</strong>ova kriæa, zaπtiÊen sam kao i onda iza<br />
ËeliËnog πtitnika. Sa sigurnoπÊu znam da je on moj Otkupitelj! Moj<br />
Spasitelj! - Da, <strong>Isus</strong> je oslobaappleajuÊa ljubav Boæja!<br />
Jeste li veÊ Ëuli ove rijeËi: “Bog æeli da se svi ljudi spase.” Zato je i dao<br />
svoga Sina - za spasenje, za otkupljenje. Dao ga je i za vas! Nemajte<br />
mira sve dok ne dobijete taj Boæji mir - sve dok ne budete spaπeni!<br />
3. <strong>Isus</strong> jedini moæe rijeπiti najveÊe æivotne probleme<br />
Znate li koji je najveÊi problem naπeg æivota? Stariji, naravno, odmah<br />
pomisle na æuË, bubrege ili neπto od Ëega upravo boluju. Kod mladih<br />
11
je to “deËko” ili “djevojka”. Svatko ima nekakve svoje probleme. No,<br />
vjerujte mi, najveÊi naπ problem u æivotu jest naπa krivnja pred<br />
Bogom.<br />
Mnogo sam godina radio s mladima pa sam uvijek traæio nove slike<br />
kako bih im lakπe objasnio tu istinu. Jednu bih htio upotrijebiti i ovdje.<br />
Svojim bih sluπateljima rekao: “Zamislite da od roappleenja nosimo æeljezni<br />
prsten oko vrata. Svaki put kad sagrijeπim, na nj biva zavarena<br />
jedna karika. Imao sam prljave misli - jedna karika. Bio sam zloËest<br />
majci - jedna karika. Loπe sam govorio o drugima - joπ jedna karika.<br />
Proveo sam dan bez molitve i ponaπao se kao da Boga nema - joπ<br />
jedna. Bio sam nepoπten, lagao sam - joπ jedna karika ...”<br />
Sada pokuπajte zamisliti duljinu lanca koji vuËemo za sobom! To je<br />
lanac naπe krivnje. Taj lanac, naravno, ne moæemo vidjeti, ali takva je<br />
stvarnost naπe krivnje pred Bogom. Naπa je krivnja golema i mi je<br />
vuËemo za sobom ma gdje iπli.<br />
»esto sam se pitao zaπto ljudi nisu sretniji i zadovoljniji. Izgleda da<br />
imaju sve uvjete da budu sretni, ali jesu li zaista sretni? - Oni to nikako<br />
ne mogu biti! Ne mogu jer za sobom vuku teπki lanac vlastite krivnje!<br />
- I nitko im ga ne moæe skinuti, nijedan propovjednik, sveÊenik ili pak<br />
anappleeo. Ni Bog im ga ne moæe jednostavno skinuti jer je pravedan -<br />
“»ovjek æanje ono πto je sâm posijao.”<br />
Ali tu je <strong>Isus</strong>! On je jedini koji moæe rijeπiti naπ najveÊi æivotni problem.<br />
On je umro za moje grijehe. Svojim je æivotom platio za njih.<br />
Zato je sposoban skinuti lanac krivnje s mene. - On je jedini koji to<br />
moæe!<br />
Iz vlastita iskustva mogu reÊi da je pravo osloboappleenje znati da su ti grijesi<br />
oproπteni. VeÊe osloboappleenje Ëovjek ne moæe iskusiti u æivotu. I ne<br />
samo da to iskustvo mijenja æivot, nego i smrt. Vi stariji Êete to dobro<br />
razumjeti: jedno je umrijeti sa spoznajom da su ti grijesi oproπteni, a<br />
drugo otiÊi u vjeËnost noseÊi sa sobom svu svoju krivnju. - To mora da<br />
je uæasno!<br />
Znam neke koji su cijelog æivota govorili: “Ja sam dobar. Ja sam<br />
pravedan.” Jednog Êe dana umrijeti i ostaviti i posljednju prijateljsku<br />
12<br />
ruku da bi otkrili kako laapplea njihova æivota, zahvaÊena strujom<br />
vjeËnosti, plovi u susret Bogu. Sa sobom neÊe moÊi ponijeti niπta: ni<br />
“kuÊicu”, ni bankovni raËun, ni πtednu knjiæicu - samo svoju krivnju.<br />
Eto, tako Êe se Ëovjek pojaviti pred Bogom. - Uæasno! No takva je<br />
ljudska smrt.<br />
I kad kaæu: “Pa tako svi umiru!” - onda svi i umiru tako! - Ali ti ne<br />
trebaπ umrijeti tako! <strong>Isus</strong> ti nudi oproπtenje grijeha! To je najveÊe<br />
osloboappleenje πto postoji.<br />
Bilo mi je osamnaest godina kad sam iskusio oproπtenje grijeha. Moj<br />
se lanac krivnje prekinuo i otpao. Tada se dogodilo ono πto kaæe pjesma:<br />
“... izgubljen greπnik bio sam, sad spaπen sam i ja ... Sad srce moje<br />
sretno je i ne plaπi se veÊ. Od straha oslobodi me, milosti Boæje RijeË.”<br />
Æelja mi je da i ti iskusiπ Boæje oproπtenje. Pribliæi se <strong>Isus</strong>u! UËini to<br />
joπ danas! On te oËekuje. Reci mu: “Gospodine, moj je æivot iskvaren<br />
i ispunjen grijehom. Uvijek sam to izbjegavao priznati i sebe prikazivao<br />
u najboljem svjetlu. Sada donosim pred tebe sve svoje grijehe.<br />
Æelim vjerovati da tvoja krv moæe isprati svu moju krivnju.” -<br />
Oproπtenje grijeha je neπto divno. Ne oklijevaj!<br />
U sedamnaestom stoljeÊu æivio je u Engleskoj Ëovjek imenom John<br />
Bunyan. Zbog svoje vjere proveo je mnoge godine u zatvoru. (Ah,<br />
neke se stvari nikad ne mijenjaju! Nakon rijeËi Boæje, zatvor je neπto<br />
najstalnije na svijetu.) U zatvoru je Bunyan napisao izvrsnu knjigu<br />
koja se i danas rado Ëita. U njoj je æivot krπÊanina prikazao kao opasno<br />
putovanje puno pustolovina. Knjiga, naime, govori o Ëovjeku koji<br />
je æivio u gradu zvanu Propast. Odjednom ga obuzeo nemir pa reËe:<br />
“Ovdje niπta ne valja. Nemam mir u duπi. Nesretan sam. Moram<br />
odavde!” Svoj je nemir podijelio sa æenom koja mu odgovori: “Malo<br />
si napet, treba ti odmor.” To mu nije nimalo pomoglo, nemir je ostao.<br />
Jednoga dana konaËno zakljuËi: “Nema mi druge, moram napustiti<br />
ovaj grad!” - i pobjeæe. Nakon nekoliko koraka postao je svjestan kako<br />
mu je na leappleima priËvrπÊen velik teret. Htio ga se rijeπiti, ali nije<br />
mogao. ©to je dalje odmicao, teret je bivao sve teæi. Naposljetku je veÊ<br />
jedva hodao. S velikim se naporom popeo planinskim putom. Teret je<br />
postao nesnoπljiv. Odjednom se, zamaknuvπi iza zavoja, naapplee pred<br />
13
kriæem. VeÊ na izmaku snaga, sruπi se u podnoæju kriæa, Ëvrsto ga obujmi<br />
rukama i podiæe pogled na raspetog <strong>Isus</strong>a. Istog trena osjeti kako<br />
mu se teret odvojio s leapplea i uz buku i lomljavu otkotrljao u provaliju.<br />
Ova priËa krasno prikazuje ono πto Ëovjek doæivljava kad se pribliæi<br />
kriæu <strong>Isus</strong>a Krista. To opisuje i ova pjesma: Kod kriæa Kristova zora<br />
me obasja, / slijep bijah ali sada, gle, vidim ja. / Kad u æivot svoj <strong>Isus</strong>a<br />
primam, / hosana, tada blaæen mir imam.<br />
Ja imam oproπtenje grijeha jer je moj Spasitelj trpio umjesto mene. S<br />
mene je skinut lanac krivnje. Mog tereta viπe nema. Nitko osim <strong>Isus</strong>a<br />
ne moæe dati takav dar - oproπtenje svih naπih grijeha.<br />
4. <strong>Isus</strong> je dobri Pastir<br />
Vjerojatno ste veÊ iskusili kako je grozno biti sam i kako je æivot tada<br />
prazan. U svojoj ste osamljenosti shvatili: “Neπto u mom æivotu<br />
nedostaje. - Ali πto?” ReÊi Êu vam πto: nedostaje vam æivi Spasitelj!<br />
Upravo sam objasnio da je <strong>Isus</strong> umro na kriæu kako bi platio za naπe<br />
grijehe. »ujte ovaj biblijski stih: “Na njemu je bila kazna radi naπega<br />
grijeha.” Mrtvog su ga skinuli s kriæa i poloæili u grob isklesan u stijeni.<br />
Na otvor groba postavili su golemi kamen. Da bi bili potpuno sigurni,<br />
rimski je upravitelj naredio da se grob zapeËati, a pred ulaz<br />
postavi straæa. Pretpostavljam da neki od straæara bijahu prekaljeni ratnici<br />
koji su se borili po svim zemljama ondaπnjeg poznatog svijeta:<br />
Galiji, Germaniji, Aziji, Africi. Tijela su im vjerojatno bila nagrappleena<br />
od rana zadobivenih u borbama ... U osvit treÊeg dana po <strong>Isus</strong>ovoj<br />
smrti stajahu pred grobnicom sa πtitovima na rukama, kopljima u<br />
desnicama i kacigama na glavama. U rimskog se legionara zaista<br />
moglo pouzdati kad je bio na straæi! No Biblija kaæe: “... anappleeo<br />
Gospodinov siapplee s neba, pristupi te odmaknu kamen.” - I <strong>Isus</strong> iziapplee iz<br />
groba! To je bilo tako zastraπujuÊe da su straæari popadali po zemlji<br />
kao mrtvi.<br />
Nakon nekoliko sati susreo je <strong>Isus</strong> siromaπnu djevojku. Za nju Biblija<br />
kaæe da je ranije bila opsjednuta sa sedam demona koje je <strong>Isus</strong> istjerao<br />
iz nje. To je jutro bila sva u suzama. <strong>Isus</strong> joj priapplee; no ona se, kad ga<br />
ugleda, ne sruπi od straha. Upravo obrnuto, njezina se tuga pretvori u<br />
14<br />
radost i ona, prepoznavπi uskrsloga Gospodina, uskliknu:<br />
“Gospodaru!” Utjeπila se jer je znala: “<strong>Isus</strong> je dobri Pastir; æiv je i tu<br />
je sa mnom!”<br />
Vidite, zbog toga æelim imati <strong>Isus</strong>a. Trebam nekoga tko Êe me uzeti za<br />
ruku! Mene je æivot bacio u tamne dubine. Zbog svoje sam vjere<br />
proveo mnogo vremena u nacistiËkim zatvorima. Bilo je trenutaka kad<br />
sam mislio: “Preostaje mi joπ samo korak do mraËnog kraljevstva ludila,<br />
odakle se ne moæe natrag.” Tada bi mi priπao <strong>Isus</strong> i opet bi sve bilo<br />
dobro. To vam mogu osobno potvrditi.<br />
U zatvoru sam proveo jednu noÊ kad je izgledalo da se otvorio sam<br />
pakao. Tog su dana nacisti doveli ljude koje su vodili u koncentracijski<br />
logor. Ljude bez ikakve nade, dijelom kriminalce, dijelom nevine<br />
ljude - Æidove. Te su noÊi, sjeÊam se dobro, bila je subota, srca tih ljudi<br />
bila ispunjena dubokim oËajem. Odjednom su svi poËeli urlati iz svega<br />
glasa. Ne moæete zamisliti taj prizor. Cijela je zgrada bila puna oËajnika<br />
koji su jaukali i lupali po zidovima i vratima Êelija. Straæari su bili<br />
nervozni i pucali piπtoljima u strop te trËali od Êelije do Êelije udarajuÊi<br />
slijeva i zdesna koga su stigli. Ja sam sjedio u svojoj Êeliji i mislio:<br />
“Ovako Êe jamaËno biti u paklu.” Kako je neopisiv bio taj prizor.<br />
U tom mi trenu nadoapplee misao: “<strong>Isus</strong>! On je ovdje!” - Govorim vam<br />
ono πto sam doæivio u tome trenutku. Tada tiho, sasvim tiho, zazvah<br />
ondje u svojoj Êeliji: “<strong>Isus</strong>e! <strong>Isus</strong>e! <strong>Isus</strong>e!” - Za tri minute sve je utihnulo.<br />
Razumijete li? Zazvao sam ga. To nijedan Ëovjek nije mogao Ëuti,<br />
samo On - i demoni su morali odstupiti! Tada, iako je bilo strogo<br />
zabranjeno, glasno zapjevah: “<strong>Isus</strong>e, prijatelju moj, melem srca mog;<br />
<strong>Isus</strong>e, ukras si moj. O, kako dugo srce moje za tobom Êe Ëeznuti ...”<br />
Svi su uhiÊenici mogli Ëuti pjesmu. Straæari nisu rekli ni rijeË πto glasno<br />
pjevam. “... Od oluje se mogu uzdrmati i temelji svijeta, kraj mene<br />
<strong>Isus</strong> je moj!” - Dragi prijatelji, ondje sam osjetio πto znaËi imati æivog<br />
Spasitelja.<br />
Jednom Êemo svi morati, ta govorio sam veÊ o tome, proÊi kroz veliku<br />
nevolju, kroz gorko iskustvo smrti. Jednom mi je netko pristupio s<br />
rijeËima: “Vi æupnici uvijek plaπite ljude s priËama o smrti!” Ja mu na<br />
15
to odgovorih: “Time zaista ne trebam nikoga plaπiti, toga se svi bojimo!”<br />
No kakvo Êe olakπanje biti kad tamo, u trenutku smrti, budemo<br />
mogli prihvatiti ruku Dobroga Pastira! Govore mi, i to je istina, da se<br />
“... Ëovjek danaπnjice manje boji umrijeti negoli æivjeti. Æivot je<br />
grozan, gori od smrti!” Ali, dragi prijatelji, postoji neπto bolje - æivot<br />
sa Spasiteljem!<br />
Ispripovijedat Êu vam jedan dogaappleaj koji sam Ëesto uzimao kao ilustraciju.<br />
Nevjerojatan je, ali istinit. U Essenu sam upoznao nekog industrijalca,<br />
jednog od onih dareæljivih.<br />
- “Gospodine æupniËe”, reËe mi, “dobro je πto djecu uËite dobru. Evo<br />
vam Ëek na sto maraka za vaπ rad.” Kad sam ga upitao kako on stoji s<br />
vjerom, hitro mi je odgovorio: “Pustite to, gospodine æupniËe; znate, ja<br />
imam vlastiti svjetonazor ...” - Razumijete li to? Bio je to dobar Ëovjek,<br />
ali udaljen od Boga kao Mjesec od Sirijusa.<br />
Nedugo nakon tog susreta vjenËavao sam jedan mladi par. To ponekad<br />
i nije baπ ugodno u naπim velikim, praznim crkvenim zgradama.<br />
Uappleoπe mladenci s desetak svatova. Sjedili su kao izgubljeni u toj golemoj<br />
crkvi. Jedan od svjedoka bio je i moj dareæljivi industrijalac.<br />
Zaista sam se saæalio na tog Ëovjeka. Stajao je ondje u elegantnom<br />
fraku, s cilindrom u ruci. Jednostavno nije znao kako se ponaπati u<br />
crkvi. S lica mu se Ëitalo pitanje: “Trebam li kleknuti, ili se prekriæiti?<br />
©to sada trebam uËiniti?” Pokuπao sam mu pomoÊi da se opusti. Uzeh<br />
mu cilindar iz ruke i odloæih ga sa strane. Tada zapjevasmo. On nije<br />
imao pojma kako pjesma ide, ali je pokuπao pjevati s ostalima. -<br />
Moæete li sebi predoËiti tog gospodina? »ovjeka koji se inaËe tako<br />
dobro snalazi u svijetu!<br />
Tada se zbilo neπto neoËekivano. Mlada je inaËe bila pomoÊnica u<br />
bogosluæjima za djecu pa je tridesetak djevojËica odluËilo pjevati na<br />
njezinu vjenËanju. Smjeπtene visoko gore na galeriji, svojim su slatkim<br />
glasiÊima poËele pjevati djeËje pjesme: “<strong>Isus</strong>ova sam ovËica, radujem<br />
se uvijek tom’, Pastiru mom’ ljubljenom ...” Svrnuo sam pogled na<br />
svog prijatelja i zaËudio se: “©to je tom Ëovjeku? Je li bolestan?”<br />
TresuÊi se sagnuo je glavu i prekrio lice rukama. Prva mi je pomisao<br />
bila: “Neπto mu se dogodilo! Moram hitno pozvati lijeËnika!” No tada<br />
sam shvatio da on nezaustavljivo plaËe. “... Pastiru mom ljubljenom,<br />
16<br />
koji me krijepi,” pjevale su dalje djevojËice, “koji me ljubi, koji me<br />
zna i mojim me imenom zove. Pod njegovom palicom blagom ja izlazim<br />
i ulazim, i neizrecivo slatku paπu nalazim ...” - Sjedio je ondje taj<br />
Ëovjek, veliki industrijalac - i plakao! Odjednom sam shvatio πto se<br />
dogodilo u praznoj crkvi. Taj Ëovjek je, zacijelo, sam sebi rekao: “Ova<br />
djeca imaju neπto πto ja nemam - Dobroga Pastira. Ja sam samo jadan<br />
i izgubljen Ëovjek!”<br />
Ni vi, tko god bili - muπko ili æensko - neÊete daleko stiÊi u æivotu ako<br />
zajedno s tom djecom ne moæete reÊi: “Radujem se πto pripadam stadu<br />
<strong>Isus</strong>a Krista i imam Dobroga Pastira.” - Bez njega dalje ne moæete!<br />
Zaπto ne biste donijeli æivotnu odluku koja bi te rijeËi uËinila i vaπima?<br />
Zaπto vjerujem u <strong>Isus</strong>a? Zato πto je on Dobri Pastir, moj najbolji prijatelj<br />
i æivi Spasitelj.<br />
5. <strong>Isus</strong> je Knez æivota<br />
Prije mnogo godina organizirao sam omladinski kamp u<br />
Böhmerwaldu. Po svrπetku kampa kad je mladeæ otiπla, morao sam<br />
ostati joπ jedan dan i priËekati auto koji Êe poslati po mene. NoÊ sam<br />
proveo u lovaËkom dvorcu koji je nekoÊ pripadao nekom kralju. U to<br />
je doba ondje stanovao samo πumar. Zgrada je bila u poluruπevnom<br />
stanju. U njoj nije bilo Ëak ni struje, ali je imala vrlo veliku dnevnu<br />
sobu s kaminom. Kad je naloæio vatru u kaminu, πumar mi pruæi<br />
svjetiljku i zaæeli laku noÊ. Vani je bjesnila oluja, a kroz kroπnje jelki<br />
oko kuÊe lijevala je kiπa: pravo vrijeme i mjesto za dobar krimiÊ.<br />
Upravo te noÊi nisam imao kod sebe niπta za Ëitanje. Tada na rubu<br />
kamina pronaappleoh nekakvu knjiæicu. Polako sam je poËeo listati pod<br />
treptavim svjetlom petrolejke. Mislim da neπto groznije nikada nisam<br />
Ëitao! Na njezinim je stranicama neki lijeËnik izlijevao svoj gnjev protiv<br />
smrti. Stranicu za stranicu nizali su se ovakvi odjeljci: “O, smrti,<br />
neprijatelju ljudskoga roda! Tjedan sam se dana muËio iz tvojih kandæi<br />
iπËupati jedan ljudski æivot i kad sam veÊ pomislio da sam ga spasio,<br />
stala si kraj njegove postelje i otela mi ga s prezrivim osmjehom - i sav<br />
moj trud bijaπe uzaludan. Ja mogu izlijeËiti Ëovjeka, ali znam da je sve<br />
17
uzalud - uvijek dolaziπ ti sa svojom πakom od kostiju! O, smrti, ti varalice,<br />
neprijatelju!”<br />
I dalje je tako na svakoj stranici davao oduπka svojoj mrænji prema<br />
smrti. Tada sam naiπao na najgori odjeljak: “O, smrti, kraju svega!” i<br />
doslovce je nastavio ovim rijeËima: “O, prokleta! Kad bi zaista bila<br />
kraj svemu! Kad te pogledam, pretvaraπ se u znak pitanja. Tada se<br />
pitam je li smrt zaista kraj? - A πto ako nije?”<br />
To je to! No ja vam mogu reÊi da sa smrÊu nije svemu kraj! <strong>Isus</strong> koji<br />
najbolje zna sve o tome, rekao je: “©irok je put πto u propast vodi, a<br />
uzak je put koji vodi u æivot.” Na nama je da, dok smo joπ na Zemlji,<br />
donesemo ispravnu odluku. Zato se ja radujem jer imam Spasitelja koji<br />
mi daje æivot - ovdje i sada. Imam Spasitelja koji jest æivot i koji vodi<br />
u æivot. To je razlog zbog kojeg ovu poruku volim govoriti drugima.<br />
Za Prvog svjetskog rata tjednima sam bio kod Verduna gdje se tada<br />
vodila jedna od najveÊih bitaka. Izmeappleu rovova leæale su hrpe leπeva.<br />
Kasnije se cijelog æivota nisam mogao osloboditi tog uæasnog zadaha<br />
raspadajuÊih leπeva. I svaki put kad vidim spomenik s natpisom: “Pali<br />
za domovinu”, osjetim taj zadah Verduna, smrad mrtvih tijela. I kad<br />
pomislim da za sto godina viπe neÊe biti nikoga od nas, zaguπuje me<br />
taj isti, uæasni miris smrti. OsjeÊate li ga i vi?<br />
Ipak, u tom smrtnom svijetu postoji Jedan koji je uskrsnuo od mrtvih!<br />
On je rekao: “Ja æivim i vi Êete æivjeti! Vjerujte u mene! Doappleite k<br />
meni! Pokajte se! Postanite moji! Povest Êu vas u æivot!” Nije li to<br />
Ëudesno? Kako æivjeti u tom svijetu smrti bez Spasitelja koji jest æivot<br />
i koji vodi u vjeËni æivot?<br />
Ovih sam dana Ëitao jedno staro pismo koje je profesor Karl Heim dao<br />
tiskati. To je pismo nekog vojnika, krπÊanina, koji je poginuo u Rusiji<br />
za vrijeme Drugog svjetskog rata. U tom pismu piπe otprilike ovako:<br />
“Ovdje je jezivo! Kad Rusi zapucaju ‘Staljinovim orguljama’ (kaÊuπe,<br />
lanseri protupjeπaËkih raketa. Op. prev.), sve nas obuzme panika. I ta<br />
hladnoÊa! Taj snijeg! Jezivo! - Ali ja se ne bojim! Bit Êe prekrasno kad<br />
poginem: u trenutku Êu uÊi u blaæenstvo. Prestat Êe muka i ja Êu vidjeti<br />
moga Gospodina licem u lice. Utonut Êu u njegov sjaj ... Ne, neÊe<br />
mi biti æao ako ovdje poginem!” To mu se i dogodilo nedugo nakon πto<br />
18<br />
je napisao to pismo. »itajuÊi ga, pomislih: “Kako je veliËanstveno to<br />
πto se jedan mladiÊ viπe ne boji smrti samo zato πto poznaje <strong>Isus</strong>a!” -<br />
Da, <strong>Isus</strong> je Knez æivota. On svojima daje nepokolebljivu nadu u vjeËni<br />
æivot!<br />
U doba Tridesetgodiπnjeg rata napisao je Paul Gerhard ove stihove:<br />
Svoj Êu æivot samo pronijeti kroz ovaj svijet, / al’ u tom neprijateljskom<br />
πatoru ne mislim æivjet. / Putovima svojim putujem, u<br />
Domovinu πto vode, / gdje Otac Êe tjeπit me moj.<br />
Od sveg vam srca æelim da i vi moæete ovako proputovati kroz ovaj<br />
svijet.<br />
Zaπto trebam <strong>Isus</strong>a? - Zato jer sve, apsolutno sve, ovisi o tome hoÊu li<br />
ga upoznati!<br />
19
©to je smisao mog æivota?<br />
Jednoga dana nazvao me u Essenu neki tvorniËar. Djelovao je vrlo<br />
uznemireno. - “Gospodine æupniËe, doappleite odmah k meni!” reËe mi.<br />
Poæurih koliko sam mogao. DoËekao me rijeËima: “Sin mi se ustrijelio!”<br />
... Poznavao sam mladiÊa. Bio je student i imao sve πto bi mu srce<br />
poæeljelo: bio je zdrav, zgodan, mlad i bogat. VeÊ je dugo imao vlastiti<br />
auto i nije bio upleten ni u kakve mladalaËke nepodopπtine. I taj<br />
mladi Ëovjek ispalio je sebi metak u usta! U oproπtajnom je pismu<br />
napisao: “Ne vidim nikakva smisla nastavljati æivjeti. Moj æivot je bez<br />
smisla!” - Zaista potresno!<br />
Pitanje o smislu naπeg æivota od goleme je vaænosti. Ono je tako vaæno<br />
zato πto raspolaæemo samo jednim æivotom! Jeste li ikada razmiπljali o<br />
tome πto znaËi imati jedan jedini æivot? - Jedanput Êete morati dobro<br />
promisliti o tome!<br />
U osnovnoj πkoli nisam bio baπ dobar u matematici. Moj uËitelj jednostavno<br />
nije razumio kako dolazim do rezultata. Kad bih napisao<br />
zadaÊu, on bi mi ponekad, pokazavπi sasvim otvoreno kako malo cijeni<br />
moje umijeÊe pronalaæenja krivih rezultata, iscrtao biljeænicu crvenom<br />
tintom. Biljeænica mi je izgledala grozno. Kad bi veÊ bila dobrano<br />
crvena, bacio bih je; ponekad dok joπ nije ni bila dokraja ispisana, i<br />
kupio novu, lijepu i Ëistu. Tako sam mogao ponovno zapoËeti pisati.<br />
Kad bi samo Ëovjek mogao uËiniti tako sa svojim æivotom! Vjerujte mi<br />
da milijuni ljudi, u trenutku kad im smrt pokuca na vrata, pomisle: “O,<br />
kad bih mogao joπ jedanput krenuti od poËetka! Sve bih uËinio<br />
drugaËije!” Biljeænicu je lako kupiti i poËeti pisati od poËetka, ali sa<br />
æivotom to nije moguÊe!<br />
Imamo samo jedan æivot! Kako je uæasno kad ga zaprljamo krivim<br />
naËinom æivljenja! Imamo samo jedan æivot - ovozemaljski - ako ga<br />
izgubimo, izgubili smo ga za svu vjeËnost. Shvatite ozbiljno to πto vam<br />
govorim - radi se o æivotu i smrti!<br />
Jutros je pokraj hotela u kojem sam odsjeo protutnjilo veliko krdo<br />
krava. - “Kako su krave sretne,” pomislih, “uopÊe ne trebaju<br />
21
azmiπljati zbog Ëega su na svijetu. Tu je sve jasno: moraju davati mlijeko<br />
ljudima i na koncu im posluæiti za hranu.” - ShvaÊate li πto mislim?<br />
Æivotinja ne treba razmiπljati o smislu æivota. Po tome se Ëovjek<br />
razlikuje od æivotinje. Naæalost, mnogi æive i umiru, a da se nikada<br />
nisu zapitali: “Zbog Ëega ja, u stvari, æivim?” Izmeappleu takvih ljudi i æivotinja<br />
nema razlike. Udaljenost izmeappleu Ëovjeka i æivotinje je vrlo<br />
mala. »ovjeka Ëini Ëovjekom to πto razmiπlja i pita se: “Zaπto sam<br />
ovdje?” - Zaista, zaπto sam Ëovjek? Zaπto postojim?<br />
1. Povrπni i nepromiπljeni odgovori<br />
Dragi prijatelji, zastraπujuÊe je koliko je povrπnih i nepromiπljenih<br />
odgovora na pitanje: “Zaπto æivim?” Prije mnogo godina imao sam priliku<br />
na jednome mjestu Ëuti sve te povrπne i ishitrene odgovore. Bilo<br />
je to 1936. godine, dakle u doba Hitlerova TreÊeg Reicha. Neki su me<br />
studenti iz Münstera zamolili da razgovaram s njima o temi: “©to je<br />
svrha mog æivota?” Otvoreno su mi rekli da ne æele Ëuti propovijed,<br />
nego samo razgovarati o toj temi. - “Dobro,” rekoh, “onda poËnimo! -<br />
©to je smisao mog æivota? Zaπto æivim?” Ustane jedan mladiÊ i reËe:<br />
“Ja æivim zbog svog naroda. To je neπto poput stabla i lista. List je<br />
niπta, stablo je sve. Ja postojim zbog svog naroda!” - “Lijepo,” odgovorih<br />
mu, “a zbog Ëega postoji stablo, zbog Ëega postoji narod?” -<br />
Nastala je tiπina. To nije znao. Nije znao odgovor na to iskonsko pitanje.<br />
Jednostavno ga je zanemario. Tada im rekoh: “Dragi prijatelji,<br />
takvim odgovorima vi jednostavno izbjegavate to vaæno pitanje!”<br />
“©to je smisao mog æivota? Zbog Ëega æivim?” upitah ponovno. Drugi<br />
mladiÊ objasni: “Ja postojim da bih ispunio svoju duænost!” -<br />
“»ovjeËe,” rekoh mu, “pa to je smijeπno! ©to je moja duænost? Dræim<br />
da je moja duænost propovijedati vam Boæju rijeË - evanappleelje. Mathilda<br />
Ludendorff pak misli da je njezina duænost poricati Boæje postojanje.<br />
- ©to je onda duænost?”<br />
Jednom mi neki visoki dræavni sluæbenik reËe: “Gospodine æupniËe,<br />
neka ovo ostane meappleu nama. Od jutra do veËeri samo potpisujem<br />
dokumente, ali da svi oni izgore, svijet bi i dalje postojao. Æao mi je<br />
πto sam svoje vrijeme i energiju posvetio takvom besmislenom poslu.”<br />
- ©to je onda duænost?<br />
22<br />
U doba TreÊeg Reicha tisuÊe esesovaca poubijali su stotine tisuÊa<br />
ljudi. Kad su ih nakon rata doveli na sud, branili su se rijeËima: “Samo<br />
smo izvrπavali svoju duænost. Bilo nam je zapovjeappleeno.” Vjerujete li<br />
da je Ëovjekova duænost ubijati druge ljude? Ja u to ne mogu vjerovati.<br />
I joπ rekoh studentima: “©to je bît svega? ©to je moja duænost? Tko mi<br />
to moæe reÊi? - Izgleda da smo opet na samom poËetku.” MladiÊi<br />
poËnu razmiπljati. Tada jedan ustane i ponosno reËe: “Ja potjeËem iz<br />
stare aristokratske obitelji. Mogu vam nabrojati sve pretke unatrag<br />
πesnaest naraπtaja. Veliko je moje rodoslovlje! Nije li pokuπaj da nastavim<br />
graditi tu lozu dovoljno vrijedna æivotna zadaÊa i razlog zbog<br />
kojeg se isplati æivjeti?” Na to sam mu jedino mogao odgovoriti:<br />
“»ovjeËe, kad netko ne zna zbog Ëega je æivjelo proteklih πesnaest<br />
naraπtaja, bez ikakve je vrijednosti osnivati sedamnaesti!”<br />
Tako je mnogo povrπnih i nepromiπljenih odgovora. U nas se Ëesto u<br />
novinama mogu proËitati osmrtnice. Iz jedne od njih izdvojio sam ovu<br />
groznu izreku: “Samo je rad bio tvoj æivot, nikada nisi mislio na sebe.<br />
MuËiti se za svoju obitelj bila ti je najuzviπenija duænost.” - Je li vam<br />
to poznato? Svaki put kad Ëitam takvo πto, uhvatim se za glavu i<br />
pomislim: “Pa to je osmrtnica za konja!” - Nije li tako? Konj mora<br />
samo raditi. Ne vjerujem da je bît Ëovjekova postojanja samo rad. To<br />
bi zaista bilo bijedno. Ako bi jedini cilj naπeg æivota bio: “Samo je rad<br />
bio tvoj æivot”, tada bi bilo najbolje oduzeti si æivot veÊ u desetoj godini<br />
æivota. - To je uæasno! Ne, ni to nije smisao naπeg æivota.<br />
Jedan mi drugi student tada reËe: “Vidite, ja Êu postati lijeËnik. NeÊe<br />
li to πto Êu moÊi spasiti ljudski æivot biti vrijedno æivljenja?” - “To je<br />
lijepo,” prihvatih, “ali ako ne znate zbog Ëega Ëovjek æivi, tada je<br />
besmisleno pokuπavati spasiti mu æivot. Tada mu je bolje dati injekciju<br />
od koje Êe umrijeti.” Nemojte me krivo shvatiti, ja nisam rekao da<br />
ljudima treba davati smrtonosne injekcije. Ono πto mislim jest da<br />
odgovor koji je dao student medicine nije stvarno rjeπenje naπeg problema<br />
- pitanja o smislu æivota.<br />
Okruæen tim studentima bio sam potresen spoznajom kako uËeni ljudi<br />
(i danas) æive ne znajuÊi zbog Ëega su, u stvari, na svijetu. Moæda Êete<br />
se i vi, kao i oni, malo ljutiti na moj naËin govora. Ja bih, naravno,<br />
23
mogao rabiti uglaappleenije izraze i mnogo stranih i uËenih rijeËi, ali vi<br />
biste zacijelo zaspali nakon pola sata. A buduÊi da se toga straπno<br />
bojim, nastavit Êu radije govoriti ovako kako govore prosjeËni ljudi. U<br />
redu?<br />
Vidite, kad proappleete kroz ono πto smo mi tada prolazili u NjemaËkoj,<br />
nije ni Ëudo da na takva pitanja dobijete odgovor kakav sam ja dobio<br />
od tih studenata u Münsteru: “Æivot uopÊe nema dublji smisao. »ista<br />
je sluËajnost πto sam se rodio. Nema u tome nikakva smisla. Najbolje<br />
je uËiniti jedno - uæivajmo æivot koliko god moæemo.”<br />
To je vjerojatno najveÊe iskuπenje kroz koje mora proÊi Ëovjek koji<br />
poËinje razmiπljati o smislu æivota: “Moj je æivot apsurdan. Bez ikakva<br />
je smisla. Da se moji roditelji nisu uzeli, ne bih bio ni zaËet, ni<br />
roappleen. »ista je sluËajnost πto postojim. U osnovi, moj je æivot potpuno<br />
liπen smisla.” I ako takav Ëovjek ima teæak æivot, u tom je trenutku<br />
jako blizu samoubojstvu. “»emu æivjeti kad je sve samo sluËajnost i<br />
besmisao? - Bolje je ubiti se!” Jeste li znali da u Zapadnoj NjemaËkoj<br />
viπe ljudi oduzme sebi æivot, nego πto ih strada u prometnim<br />
nesreÊama? Znate li da su pedeset posto samoubojica ljudi mlaapplei od<br />
trideset godina? - To je potresno svjedoËanstvo naπeg doba: ne vidimo<br />
viπe smisao æivota!<br />
»esto sam razgovarao s ljudima koji bi mi rekli: “Æivot je tako besmislen.<br />
Odbacit Êu ga. Potroπit Êu ga u uæicima ili pak poËiniti samoubojstvo.”<br />
Ja bih tada upitao: “Ali πto ako æivot ima smisla? Ako zaista<br />
postoji smisao, a vi proæivite kao da ga nema? ©to Êe onda, na kraju<br />
svega, biti s vama?”<br />
U Bibliji postoji jedan stih koji bi nas trebao ispuniti strahom. On<br />
glasi: “Ljudima je odreappleeno samo jedanput umrijeti - potom dolazi<br />
sud!” »ovjek mora znati taj biblijski stih da bi se ozbiljno zapitao:<br />
“Zaπto æivim?” Ne moæemo jednostavno umrijeti i doÊi na sud Boæji<br />
ako smo zanemarili smisao svog æivota! Je li pitanje sada jasnije?<br />
2. Tko nam moæe dati odgovor?<br />
Tko nam na cijelom svijetu moæe odgovoriti na pitanje: “Zaπto<br />
æivim?” - Tko? - Crkva? - Ne! - SveÊenik? - Ne! On je u istom poloæa-<br />
24<br />
ju kao i mi. - Znanstvenici? - Filozofi? Ni oni nam ne mogu dati<br />
odgovor na pitanje: “Zaπto æivim?” - Ne postoji nitko drugi tko bi nam<br />
mogao reÊi zaπto æivimo, osim onoga koji nas je stvorio, a to je Bog!<br />
Upotrijebit Êu jednu pomalo smijeπnu ilustraciju: “Jednoga dana ulazim<br />
u prostoriju u kojoj neki mladiÊ prtlja neπto sa æicama i æaruljicama.<br />
‘»ovjeËe,’ upitah ga, ‘kakav to paklenski stroj izraappleujeπ? ©to Êe to<br />
biti?’ On mi je, naravno, objasnio, no moram priznati da baπ niπta<br />
nisam razumio. U sebi sam pomislio: ‘Nitko ne moæe shvatiti πto Êe to<br />
biti, samo onaj tko to izraappleuje moæe reÊi πto Êe biti i Ëemu Êe sluæiti.’<br />
” - Tako je i s naπim æivotom. Samo onaj koji nas je stvorio moæe reÊi<br />
zaπto nas je stvorio. To znaËi da odgovor na pitanje: “Zaπto æivim?”<br />
moæemo dobiti samo otkrivenjem - Bog nam ga mora reÊi! Da veÊ<br />
nisam marljivi prouËavatelj Biblije, sâmo to pitanje potaknulo bi me na<br />
Ëitanje. Nalazim da je nepodnoπljivo ne znati zaπto sam na ovom<br />
prokletom svijetu. - »ini li vam se izraz “prokleti svijet” malo pretjeranim?<br />
On se nalazi u Bibliji. Kad biste mogli provesti samo pola<br />
godine sa æupnikom iz velikog grada, znali biste πto mislim kad tvrdim<br />
da je svijet pod uæasnim prokletstvom. Da nisam dobio odgovor kroz<br />
Boæje otkrivenje, ne bih mogao izdræati u ovome svijetu.<br />
Bog nam u Bibliji odgovara na pitanje o smislu æivota. To je razlog<br />
zbog kojeg je Biblija tako nevjerojatno vaæna. Znam neke koji, praveÊi<br />
se vaænima, govore: “Ja ne Ëitam Bibliju!” Na to im mogu odgovoriti<br />
samo jedno: “Tada vam sa svom sigurnoπÊu mogu reÊi da joπ nikada<br />
niste razmiπljali o pitanju: ‘Zaπto æivim?’ ” No glupost je straπno<br />
raπirena bolest. Da je prate bolovi, Ëitav bi svijet odzvanjao bolnim<br />
jaucima!<br />
U jednoj Êu vam reËenici saæeti πto nauËava Biblija: Bog nas je stvorio<br />
da mu budemo djeca! - Kao πto se otac æeli “vidjeti” u svome sinu,<br />
tako je i Bog stvorio ljude da mu se “suobliËuju”. Bog æeli da budemo<br />
njegova djeca - djeca koja s njim razgovaraju i s kojima on moæe razgovarati;<br />
djeca koja ga vole i koju on voli.<br />
Molite li se ikada? Kako se osjeÊa otac s kojim sin godinama ne progovori<br />
ni rijeËi? - »ovjek koji se ne moli, ne razgovara sa svojim<br />
nebeskim Ocem! Bog æeli da budemo njegova ljubljena djeca koja s<br />
25
njime razgovaraju i ljube ga. - To je svrha naπeg postojanja! Pritom ne<br />
mislim na crkvu, dogme, religiju, ni bilo πto drugo. Ja govorim o<br />
æivome Bogu. O Bogu koji vas je stvorio da budete njegovo dijete! -<br />
Jeste li njegovo dijete?<br />
Poappleimo korak dalje: mi trebamo biti djeca Boæja, ali po naravi to<br />
nismo. Na samom poËetku Biblije piπe da je Bog stvorio Ëovjeka “na<br />
svoju sliku” - po svom obliËju. Dalje nastavlja Biblija s opisom velike<br />
katastrofe. »ovjek je bio stvoren kao potpuno slobodno biÊe i kao<br />
takav se pobunio protiv Boga! Uzeo je “zabranjeno voÊe”, πto je<br />
znaËilo: “Æelim biti neovisan! Mogu æivjeti i bez Boga!” - ShvaÊate li<br />
to? Adam nikada nije sumnjao u Boæje postojanje. On se samo htio<br />
rijeπiti Boga: “Æivjet Êu onako kako ja hoÊu!”<br />
Moram vam ispripovijedati o jednom susretu. Nedavno me neki Ëovjek<br />
kog sam sreo na ulici zapitao: “ÆupniËe Busch, vi uvijek govorite o<br />
Bogu no ja ga ne vidim. Recite mi kako mogu pronaÊi Boga?”<br />
Odgovorih mu: “Dobro me posluπajte! Zamislite da postoji ureappleaj s<br />
pomoÊu kojeg je moguÊe kretati se kroz vrijeme, prevaljujuÊi tisuÊe<br />
godina u proπlost ili buduÊnost. PomoÊu tog vremeplova mogu se<br />
vratiti na sam poËetak povijesti ËovjeËanstva. Jedne veËeri tako poappleoh<br />
na πetnju Edenskim vrtom. - Vjerojatno vam je poznata pripovijest o<br />
Ëovjekovu Padu? - I eto, tamo kraj jednog grma sretoh Adama - prvog<br />
Ëovjeka. ‘Dobra veËer, Adame!’ pozdravih ga. ‘Dobra veËer, æupniËe<br />
Busch!’ odzdravi mi on. - ‘»udiπ se πto me vidiπ?’ upitah ga i objasnih<br />
mu kako sam stigao u Eden. - ‘Izgledaπ mi zamiπljen,’ reËe Adam<br />
potom, ‘πto te muËi?’ - ‘Znaπ,’ odgovorih mu, ‘upravo razmiπljam o<br />
pitanju koje mi je postavio jedan Ëovjek, a to je: Kako mogu pronaÊi<br />
Boga?’ »uvπi to, Adam se glasno nasmija i objasni mi: ‘UopÊe nije<br />
problem pronaÊi Boga! On je ovdje! Budite iskreni, æupniËe Busch,<br />
ono πto vas zaokuplja u stvari je pitanje kako se Boga rijeπiti. Problem<br />
je u tome πto ga se nije moguÊe rijeπiti!’ ”<br />
Je li Adam u pravu? - Bog je ovdje! - »ovjek ga moæe pronaÊi - ali ga<br />
ne æeli! Kad se malo osvrnem na povijest ljudske misli, vidim πto smo<br />
sve poduzimali u posljednja tri stoljeÊa ne bismo li se oslobodili Boga<br />
- ali nismo uspjeli! Dragi prijatelji, svi vi u naËelu vjerujete da Bog<br />
postoji, ali mu ne pripadate! »inite ono πto i veÊina ljudi - zamrznuli<br />
26<br />
ste to pitanje. Ne poriËu njegovo postojanje, ali mu ni ne pripadaju!<br />
Nisu Boæji neprijatelji, ali mu nisu ni prijatelji. I tako ostavlja Ëovjek<br />
nerijeπenim najveÊi problem svog æivota.<br />
Neki je πvicarski lijeËnik u svojoj knjizi napisao da Ëovjek koji ne<br />
rjeπava velika æivotna pitanja sâm postaje duπevna rana, trauma. I govori:<br />
“Mi, zapadnjaci, bolujemo zbog Boga. Ne poriËemo ga, ali mu ni<br />
ne pripadamo. Da, ne æelimo ga. Stoga smo i bolesni - zbog Boga.” - I<br />
ja dijelim to miπljenje.<br />
Neki govore: “Suvremenog Ëovjeka ne zanima Bog!” Na to mogu jedino<br />
odgovoriti: “Onda se suvremenom Ëovjeku loπe piπe!” I ja sam<br />
suvremen Ëovjek, ali se zanimam za Boga - i ne smatram se baπ zastarjelim.<br />
Ali kad se Ëovjek danaπnjice ne zanima ozbiljno za svoje<br />
spasenje, tada je to zaista loπe!<br />
Opet Êu se posluæiti jednostavnom slikom. Zamislite mladog<br />
kuharskog uËenika. Jednoga dana glavni kuhar izjavi: “Njega kuhanje<br />
uopÊe ne zanima!” - “Pa πto ga zanima?” upitah. “Pop-glazba i djevojke”,<br />
odgovori njegov πef. - “Trebali biste se i vi spustiti na njegovu<br />
razinu”, rekoh mu, “pa odsad razgovarati s njime samo o ploËama i<br />
djevojkama.” - “Ne, nee,” nastavi πef, “ako momka ne privlaËi kuhanje,<br />
tada je izabrao pogreπno zanimanje!”<br />
Naπ je poziv - biti djeca Boæja. Ako se suvremeni Ëovjek ne bavi<br />
miπlju kako biti dijete Boæje, pogrijeπio je u odabiru zanimanja. Pod<br />
takvim je okolnostima beskorisno raspravljati s njime o svemu<br />
moguÊem i nemoguÊem πto njega sluËajno zanima. Ono πto mu se<br />
mora reÊi jest: “Postat Êeπ pravim Ëovjekom tek kad postaneπ dijete<br />
æivoga Boga!”<br />
3. Boæji odgovor na najvaænije pitanje<br />
Ponavljam: mi po naravi nismo djeca Boæja - ali smo na svijetu zato da<br />
to postanemo! Zbog toga nam se za æivota mora neπto dogoditi. Svrha<br />
ovog poglavlja nije da vas malo zabavi, nego da pomogne vama koji<br />
traæite smisao æivota.<br />
27
Dakle, mi nismo djeca Boæja: ne ljubimo Boga, krπimo njegove<br />
zapovijedi, baπ nas briga za njega, ne molimo se - osim u nevolji, tek<br />
tada ga se sjetimo. Zato je najvaænije pitanje naπeg æivota: “Kako<br />
postati djetetom æivoga Boga?” Sada bih vam najradije dao papir i<br />
olovku i rekao: “Napiπite kako se, po vaπem miπljenju, postaje djetetom<br />
Boæjim!” Netko bi napisao: “Tako da budem dobar!” Drugi pak:<br />
“Tako da vjerujem u Boga!” - Ali sve to nije dovoljno! Na pitanje<br />
“Kako da postanem dijete æivoga Boga?” nije odgovoreno.<br />
Odgovor na to najvaænije pitanje mogu dobiti jedino kroz otkrivenje ili<br />
objavu. To znaËi da mi sâm Bog mora reÊi kako da postanem njegovim<br />
djetetom. Nema sveÊenika koji bi mi to mogao reÊi; jedino Biblija<br />
daje sasvim jasan odgovor koji glasi: Samo po <strong>Isus</strong>u! - Kad dolazim k<br />
<strong>Isus</strong>u, srce mi bræe proradi, ubrza mi se puls; tada sam kod cilja svog<br />
æivota. - Da, æelim li postati dijete Boæje, to mogu jedino po <strong>Isus</strong>u!<br />
U Bibliji postoji stih koji, prevede li se doslovce s izvornog jezika,<br />
glasi otprilike ovako: “<strong>Isus</strong> je doπao iz Boæjeg svijeta u ovaj naπ svijet.”<br />
Danas Ëesto Ëujemo tvrdnje da Biblija sadræi zastarjelo i prevladano<br />
shvaÊanje stvarnosti. Kao ono: gore je Nebo, dolje je Zemlja.<br />
- To je glupost! Biblija to ne nauËava. Ona o Bogu govori ovako:<br />
“Okruæujeπ me sa svih strana.” To je neπto sasvim drugo. To znaËi da<br />
bi, makar se skrio i pod zemlju, Bog bio i ondje. Biblija nauËava ono<br />
πto mi danas nazivamo “viπedimenzionalnim shvaÊanjem svijeta”.<br />
Æivimo u trodimenzionalnom svijetu u kojem postoje: duljina, visina i<br />
πirina - ali osim njih postoji joπ dimenzijâ. Bog prebiva upravo u jednoj<br />
drugoj dimenziji. On je vrlo blizu - nadohvat ruke. On hoda s<br />
vama! On vas je vidio na vaπim bezboænim putovima ... Ali mi nikako<br />
ne moæemo probiti “zid” koji nas odvaja od te Boæje dimenzije. Samo<br />
Bog to moæe. On je to i uËinio i doπao k nama u osobi <strong>Isus</strong>a Krista!<br />
Novi zavjet govori o <strong>Isus</strong>u: “K svojima doapplee,” - ta sav svijet njemu pripada!<br />
- “ali ga njegovi ne primiπe.” To je povijest evanappleelja sve do<br />
danas. <strong>Isus</strong> je doπao, a Ëovjek mu je zalupio vrata: “K svojima doapplee,<br />
ali ga njegovi ne primiπe.” Time je, u stvari, morao nastupiti kraj<br />
Boæjem odnosu s ljudima, ali, hvala Bogu, to nije kraj priËe. Sveto<br />
pismo nastavlja: “A svima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca<br />
28<br />
Boæja.” Dakle, primajuÊi <strong>Isus</strong>a Ëovjek postaje dijete Boæje; jer: samo<br />
“onima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca Boæja.”<br />
Za Prvog svjetskog rata bio sam mladi Ëasnik i æivio daleko od Boga.<br />
No tada mi se dogodilo da sam otkrio tu istinu i predao svoj æivot<br />
<strong>Isus</strong>u, to jest primio <strong>Isus</strong>a. To je iskustvo u potpunosti izmijenilo moj<br />
daljnji æivot, ali nijednog trenutka nisam poæalio. Po <strong>Isus</strong>ovoj volji<br />
morao sam proÊi kroz mnoge teπkoÊe. Po njegovoj sam volji bio i u<br />
zatvoru. Isto sam tako zbog njega bio u mnogim opasnostima. Ali da<br />
imam joπ stotinu æivota, od onog trena kad bih poËeo razmiπljati svojom<br />
glavom, prihvatio bih se stiha: “A svima koji ga primiπe dade vlast<br />
da postanu djeca Boæja.” Tek bi tada moj æivot imao smisla - tek kad<br />
bih bio dijete Boæje!<br />
Bez obzira πto sam: sveÊenik ili smetlar, direktor ili bravar, domaÊica<br />
ili uËiteljica - moj æivot dobiva smisao tek onog trenutka kad postanem<br />
dijete Boæje. Morate, dakle, primiti <strong>Isus</strong>a! Tada Êete pronaÊi smisao<br />
æivota! - Samo tada!<br />
Zanimljivo je prouËavati likove iz Novoga zavjeta. Ondje je, na primjer,<br />
zapis o jednoj æeni Ëiji je æivot bio straπno greπan. Zvala se Marija<br />
Magdalena. Æalosno je πto je jedina aluzija na njen prijaπnji æivot ta da<br />
je “bila opsjednuta sa sedam zloduha”. (Osobno poznajem neke koji su<br />
opsjednuti s dvanaest zloduha!) Mora da joj je æivot bio uæasan: robovala<br />
je nagonima. Jadna je æena, zacijelo, straπno patila provodeÊi<br />
takav besmisleni æivot. Tada je u njezin æivot uπao <strong>Isus</strong>, Spasitelj, Sin<br />
Boæji - i istjerao –avla iz nje. - Samo on to moæe! - On je to i uËinio!<br />
Od tog je trenutka ta æena pripala <strong>Isus</strong>u. Njezin æivot viπe nije bio bez<br />
smisla.<br />
Nedugo nakon toga doæivjela je <strong>Isus</strong>ovo raspeÊe i smrt. Toga je dana<br />
obuze silan strah: “Opet poËinje stari, besmisleni æivot.” U osvit<br />
treÊega dana po raspeÊu, kleËala je u vrtu blizu <strong>Isus</strong>ova groba i plakala.<br />
Doπavπi do groba, utvrdi da je prazan. Golemi kamen πto je zatvarao<br />
ulaz u grob bio je odmaknut, a <strong>Isus</strong>ova tijela viπe nije bilo: zato je i<br />
plakala. Mogu je dobro razumjeti. Da ja danas izgubim <strong>Isus</strong>a, to bi me<br />
odvelo u ponor besmislenosti prijaπnjeg æivota. Da, zaista je razumijem:<br />
“Nema mog Spasitelja. Moj je æivot opet besmislen!” - Odjednom<br />
29
je iza sebe zaËula neki glas: “Marijo!” Okrenula se i ugledala njega -<br />
<strong>Isus</strong>a - Uskrsloga! Kao da pred sobom vidim taj prizor: umjesto suza<br />
oËaja niz obraze joj potekoπe suze radosti i sreÊe: “Rabbuni!<br />
Gospodine moj!” kliknula je od radosti.<br />
Primjer te æene jasno mi pokazuje da nam ne treba neka velika filozofija<br />
za odgovor na pitanje o smislu æivota. I najneukijem je Ëovjeku<br />
jasno: “Moj je æivot besmislen! Zaπto uopÊe æivim?” U trenutku kad je<br />
Marija Magdalena primila <strong>Isus</strong>a, bilo je rijeπeno pitanje smisla njezina<br />
æivota - postala je djetetom æivoga Boga i u njezin je æivot uπlo svjetlo!<br />
Upravo vas zato molim: primite <strong>Isus</strong>a! On vas Ëeka! PoËnite govoriti s<br />
njime. On vam je blizu! Bilo bi veliËanstveno da prvi put u æivotu<br />
zavapite: “Gospodine <strong>Isus</strong>e! Moj je æivot besmislen. Doapplei k meni kao<br />
πto si doπao k Mariji Magdaleni!”<br />
Kada primimo <strong>Isus</strong>a, u naπem æivotu nastaje veliki obrat: on nam daje<br />
da imamo udjela u njegovoj smrti i na taj naËin umire naπ stari Ëovjek.<br />
Tako se nanovo raappleamo u potpuno novi æivot kao djeca æivoga Boga.<br />
On tada daje svoga Duha koji mijenja naπe teænje i naËin razmiπljanja.<br />
- Primite <strong>Isus</strong>a i sve Êete to spoznati kroz vlastito iskustvo!<br />
U proπlom je stoljeÊu æivio u Westfaliji postolar po imenu Rahlenbeck.<br />
Nazivali su ga “PijetistiËki pastor” jer je s velikom poboænoπÊu i<br />
ozbiljnoπÊu slijedio <strong>Isus</strong>a. Bio je vrlo duhovan i blagoslovljen Ëovjek.<br />
Jednom ga je posjetio neki mladi æupnik. U razgovoru mu Rahlenbeck<br />
reËe: “Gospodine æupniËe, vaπ studij teologije nije vam nikakvo jamstvo<br />
da ste dijete Boæje. Morate primiti Spasitelja!” Na to mu æupnik<br />
odgovori: “Imam ja Spasitelja. Njegova je slika okaËena na zidu moje<br />
radne sobe.” Stari Rahlenbeck mu odgovori: “Da, Spasitelj na zidu je<br />
tih i miran, ali ako ga primite u svoje srce i æivot, bit Êe ondje mnogo<br />
buke!” - Od srca vam æelim da doæivite tu prekrasnu buku: kad umire<br />
sve staro i kad Ëovjek kao dijete Boæje moæe slaviti Oca koji je na<br />
nebesima jer zna zaπto je na svijetu; kad kao dijete Boæje moæe Ëastiti<br />
nebeskog Oca svojim djelima, rijeËima i mislima.<br />
To πto vam govorim nije nekakva vjerska ludost ili osobna zamisao<br />
jednog æupnika: vaπ æivot i vaπa smrt ovise o tome - ne samo zemaljs-<br />
30<br />
ki æivot i tjelesna smrt, nego vjeËni æivot i vjeËna smrt! - Gospodin <strong>Isus</strong><br />
govori: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori<br />
vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s njim - i on sa mnom.” To isto<br />
Gospodin <strong>Isus</strong> govori i nama: “Gle, stojim pred vratima tvog æivota. -<br />
Otvori ih! Tvom Êu æivotu dati smisao!”<br />
Jednom mi je priπao neki sedamdesetogodiπnji rudar i ispripovijedao<br />
mi ovo: “Kad mi je bilo sedamnaest godina, bio sam na jednoj evangelizaciji<br />
i osjetio kako <strong>Isus</strong> kuca na moja vrata. Ali tada rekoh u sebi:<br />
‘Ako ovo ozbiljno shvatim i prihvatim, smijat Êe mi se svi prijatelji.<br />
Ne, ne mogu to uËiniti!’ I pobjegao sam odande.” Nastavio je pripovijedati:<br />
“Sada mi je æivot protekao. Ostario sam. Sada shvaÊam da je<br />
moj æivot bio promaπaj jer tada nisam otvorio vrata <strong>Isus</strong>u!”<br />
Dragi prijatelji, imamo jedan jedini æivot. Pitanje “Zaπto æivim?” od<br />
æivotne je vaænosti. Bog je na to pitanje odgovorio savrπeno jasno.<br />
Odgovor je u raspetom i uskrslom Kristu.<br />
I sada stoji <strong>Isus</strong> pred vaπim vratima i kuca. Otvorite mu srce. - Nikada<br />
neÊete poæaliti!<br />
31
Nemam vremena!<br />
Kad pozovem ljude na svoje predavanja, Ëesto odgovore rijeËima:<br />
“Nemam vremena!” Neπto sliËno doæivio sam u ljeËiliπtu gdje sam bio<br />
odsjeo. Za objeda bih sjedio suËelice jednom starijem Ëovjeku s kojim<br />
sam se dobro slagao. “Taj zna uæivati!” mislio bih ponekad vidjevπi ga<br />
s kakvim tekom jede ili se opuπteno izleæava na suncu. No, silno me<br />
æalostilo to πto su se naπi razgovori uvijek vrtjeli oko povrπnih stvari.<br />
Netko bi se upitao: “Pa πto je loπe u tome?” Stvar je u tome πto sam<br />
uvjeren da je Bog najveÊa stvarnost u æivotu. Onog trenutka kad sam<br />
shvatio kako je veliku stvar uËinio Bog, on je u potpunosti izmijenio<br />
sav moj æivot; jer: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroappleenog<br />
Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima<br />
æivot vjeËni.”<br />
ZastraπujuÊe je promatrati nekoga kako iz dana u dan jednostavno<br />
zanemaruje Boæje spasenje. To je oËito bio sluËaj s mojim susjedom za<br />
stolom. Pitam se kako Êe se on osjeÊati kad ga Bog pozove pred svoje<br />
lice?<br />
Jedno sam mu poslijepodne poklonio knjiæicu koju sam napisao.<br />
“Izvolite, proËitajte ovo! To su pripovijesti o doæivljajima s Bogom.<br />
PronaÊi Êete u njoj vaænih stvari za razmiπljanje!” - I πto se dogodilo?<br />
»ovjek mi srdaËno zahvali i reËe: “Ovdje sam na oporavku ... pa<br />
moæda Êu kod kuÊe pronaÊi malo vremena da proËitam vaπu knjiæicu!”<br />
- i odloæi je. Bio sam tuæan. Taj Ëovjek nikada neÊe imati toliko vremena<br />
kao ovdje u ljeËiliπtu. On, u stvari, nije æelio odvojiti vrijeme za<br />
Boga. Opasno je tako se odnositi prema Bogu. Zbog toga moramo<br />
neπto viπe reÊi o toj temi.<br />
1. »udnovato stanje<br />
Zaπto, zapravo, nikada nemamo vremena? Prije svega htio bih vam<br />
skrenuti pozornost na Ëudnu situaciju koju nikad nisam mogao shvatiti<br />
i koju ni jedan Ëovjek ne moæe objasniti.<br />
Kada je prije stotinu godina trgovac iz Stuttgarta htio sklopiti posao u<br />
Essenu, pet bi mu dana trebalo da poπtanskom koËijom stigne do<br />
33
Essena i iduÊih pet dana za povratak. To znaËi: deset dana voænje.<br />
Pretpostavimo da je dva dana utroπio na sklapanje poslova. Tako je<br />
proπlo skoro pola mjeseca. Danas svaki poslovni Ëovjek za tu istu stvar<br />
samo nazove telefonom - i uπtedi dvanaest dana. No, ipak imam dojam<br />
da ni jedan od poslovnih ljudi koje poznajem nema uπteappleenih dvanaest<br />
dana. - Upravo suprotno! Svi govore: “Nemam vremena!” - Kako je to<br />
moguÊe?<br />
Nekada, kad bih kao dijete odlazio posjetiti djeda i baku u ©vapski<br />
Alb, put od Elberfelda do Uracha bio je prava pustolovina. Danas tamo<br />
prometuje Trans-European Express koji taj put prevali za samo pet<br />
sati. SudeÊi po tome, vjerojatno danas ljudi imaju viπe slobodnog vremena!<br />
Nekad se radilo πezdeset pa i viπe sati na tjedan, danas se radi otprilike<br />
Ëetrdeset sati - i nitko nema slobodna vremena! - Kako je to moguÊe?<br />
Ili postavimo stvar ovako: danas se Ëini sve da bi nam æivot bio lakπi.<br />
Moja je majka svaki dan proËitala Ëetiri poglavlja iz Biblije i joπ imala<br />
vremena moliti za svoje drage. Tada joπ nisu postojali strojevi za pranje<br />
rublja i ostali elektriËni kuÊanski ureappleaji. Skrbila se za osmero djece.<br />
Joπ se nisu nosile sintetiËke Ëarape, veÊ onakve koje je trebalo krpati,<br />
a ona je ipak svaki dan imala vremena proËitati Ëetiri poglavlja iz<br />
Biblije! - Imate li vi za to vremena? Ne, vi nemate toliko vremena! Pa<br />
kako je to moguÊe?<br />
ShvaÊate li? UËinjeno je sve da bismo uπtedjeli vrijeme, a nitko nema<br />
vremena. Moæete li to objasniti? Puno sam o tome razmiπljao, no to je<br />
gotovo nemoguÊe shvatiti. Bit Êu iskren: postoji samo jedno objaπnjenje.<br />
Znam da to ljudi ne vole Ëuti, ali za drugo ne znam: u pozadini<br />
svega stoji netko tko nas podbada! Jedan koji brine za to da ljudi nemaju<br />
vremena! Netko tko poput krotitelja lavova neprestance puca biËem<br />
i dræi ljude zauzetima! Upravo to tvrdi Biblija: taj netko postoji! Taj<br />
netko je - –avao!<br />
Nedavno mi jedan Ëovjek reËe kako je “raπËistio s krπÊanstvom”. Na to<br />
mu odgovorih: “UËinili ste veliku pogreπku! –avao ima vlast nad<br />
vama. On Êe vas uniπtiti!” Na to se pak on nasmija i reËe mi: “–avao?<br />
Pa –avao ne postoji!”<br />
34<br />
U Bibliji je opisano kako je –avao odveo <strong>Isus</strong>a na vrlo visoku goru s<br />
koje se vidjelo nadaleko. “Razmaknu zastor” i u duhu pokaza <strong>Isus</strong>u sva<br />
bogatstva i raskoπ ovoga svijeta. Tada mu reËe: “Sve Êu ti ovo dati ako<br />
padneπ niËice te mi se pokloniπ jer je meni predano i dajem kome ja<br />
hoÊu.” Ovo je jedno od onih mjesta u Bibliji koja me silno uzbuappleuju<br />
jer se Gospodin <strong>Isus</strong> uopÊe nije suprotstavio tim –avlovim rijeËima.<br />
Drugim rijeËima, priznao je da –avao, Sotona, vlada svijetom.<br />
Kaæem vam, Ëovjek je slijep i priglup ako ne shvaÊa da postoje sile<br />
tame! Tu prvenstveno mislim na one koji su ærtve poroka. Jedne je<br />
noÊi navratio do mene direktor nekog poduzeÊa. Bio je supijan, ali joπ<br />
uvijek bistre glave. StojeÊi pred vratima, reËe mi: “Pomozite mi, sam<br />
si ne mogu pomoÊi. Moram piti!” Zamislite koliko je samo ljudi koji<br />
vape u dubini srca: “Moram!” - Pa tko onda tu zapovijeda? Zamislite<br />
se malo nad bijedom danaπnjeg svijeta i neÊe vam biti teπko zakljuËiti<br />
da je Biblija u pravu kad kaæe da postoje “sile tame”. Kako inaËe<br />
objasniti sve πto se dogaapplea na svijetu?<br />
Ili pomislite malo na seksualnu razuzdanost suvremenog Ëovjeka.<br />
Poznavao sam jednog gospodina koji je imao divnu obitelj i draæesnu<br />
æenu. Taj se jednoga dana predao Ëarima neke svoje namjeπtenice.<br />
Otiπao sam ga posjetiti i pritom mu rekao: “»ovjeËe, vi uniπtavate svoj<br />
æivot i æivot svoje obitelji. Postat Êete ruglo svojoj djeci!” - I kao da joπ<br />
uvijek vidim kako taj direktor, industrijalac, sjedi preda mnom i govori:<br />
“Gospodine æupniËe, ne mogu napustiti tu djevojku; ne mogu!” -<br />
Ne osjeÊate li u tome djelovanje sila tame?<br />
Poznati engleski pisac Sommerset Maugham napisao je knjigu koju je<br />
nazvao: “O ljudskom robovanju” (Of Human Bondage). Knjiga govori<br />
o tome kako ljudi æele biti zarobljeni. Samo se sjetite, vi stariji, kako<br />
ste bili podloæni Hitleru! “Vjerovao sam da su dva puta dva dvadeset!<br />
Vjerovao sam u to jer je tako rekao Führer (Voapplea)!” - OsjeÊate li sile<br />
tame na djelu? OsjeÊate li postojanje –avla?<br />
Veliki njemaËki pisac Goethe napisao je fantastiËnu dramu “Faust”.<br />
BuduÊi da ste danas (veÊinom) svi naobraæeni, pretpostavljam da poznajete<br />
to djelo. Jedan od glavnih likova drame je djevojka Gretchen.<br />
Ona je Ëista, nevina djevojka koju je netko zaveo. Njezin brat, u nam-<br />
35
jeri da osveti nju i njezinu Ëast, gubi æivot u dvoboju s njezinim zavodnikom.<br />
Kasnije kad zavodnik dolazi k njima, Gretchen daje majci<br />
popiti sredstvo za spavanje od kojeg ova umire. Potom Gretchen raapplea<br />
dijete koje ubija; isto kao πto ljudi i danas ubijaju joπ neroappleenu djecu.<br />
- Kakvu uæasnu krivnju svaljuju na sebe! I na koncu mlada djevojka<br />
odgovorna za tri ubojstva - bratovo, majËino i djetetovo - izgovara ove<br />
potresne rijeËi: “©to me na to prisili, o Boæe! A bilo je tako dobro! Ah,<br />
bilo je tako lijepo!” - Gothe nije bio glup. U “Faustu” je jasno prikazao<br />
da je tijekom cijele priËe –avao imao prste u igri!<br />
Kao æupnik u velegradu neprestance sluπam takve priËe. I zato, kad mi<br />
netko doapplee i kaæe da –avao ne postoji, ne mogu odoljeti a da ga ne<br />
zapitam: “Iz koje vi, u stvari, selendre dolazite?” - iako dobro znam da<br />
je –avao i tamo itekako aktivan.<br />
Naæalost, prisiljen sam priznati –avolsku stvarnost i u æivotima pravih<br />
krπÊana kad ih vidim kako su slijepi u prepoznavanju vlastitih<br />
pogreπaka. Takva je, primjerice, bila jedna æena, egocentriËna do sræi.<br />
Svoju je snahu muËila tako da je jadnica skoro poludjela. Ni najmanje<br />
nije bila svjesna zla koje Ëini. - A bila je poboæna!<br />
Vi, poboæni, molite Boga da vas oslobodi vlasti tame! Shvatite da<br />
Ëovjek nikako ne moæe objasniti svijet oko sebe ako ne razumije<br />
Ëinjenicu da postoji –avao; da postoji sila tame koja djeluje s toËno<br />
odreappleenim ciljem - da nas neprekidno dræi zauzetima! Zato i nemamo<br />
vremena. –avao koristi svaku moguÊu situaciju kako bi nas sprijeËio<br />
da pronaappleemo slobodno vrijeme za razmiπljanje - razmiπljanje o tome<br />
da postoji osloboappleenje od robovanja sili tame!<br />
2. Prekrasna stvarnost<br />
Da, postoji naËin oslobaappleanja! Dragi prijatelji, kako se radujem πto<br />
imam ovakvu lijepu vijest! Na karnevalima u NjemaËkoj sudjeluju<br />
komedijaπi koji najËeπÊe izvode gluposti. »esto sam se pitao πto oni<br />
misle o svojim πalama kad se naveËer vrate u svoje sobice i skinu<br />
πminku. Ako su iskreni prema sebi, vjerojatno priznaju: “Svoj novac<br />
zaraappleujem govoreÊi gluposti i prostote.” Zbog toga se zacijelo osjeÊaju<br />
bijednima pred samim sobom. - A kako sam ja sretan πto mogu gov-<br />
36<br />
oriti o toj prekrasnoj stvarnosti, o tome da postoji osloboappleenje od vlasti<br />
tame!<br />
Jednom je apostol Pavao ovako opisao krπÊanski stav: “Bog nas je<br />
izbavio od vlasti tame i prenio u kraljevstvo svog ljubljenog Sina u<br />
kome imamo izbavljenje njegovom krvlju.” Dakle, krπÊanski stav nije:<br />
biti krπten, firman ili plaÊati crkveni porez. KrπÊanin je onaj Ëiji je<br />
æivot potpuno izmijenjen, netko tko je potpuno osloboappleen vlasti tame<br />
i kome je dan novi æivot u kojem vlada novi Gospodar!<br />
Da bih to ilustrirao, moram vam ispriËati neπto πto sam Ëuo od svog<br />
prijatelja, misionara u Berlinu. On je pomagao nekom Ëovjeku, robu<br />
alkohola. Takve je “okove” vrlo teπko slomiti. Jednog se dana taj<br />
Ëovjek ponovno strahovito opio. Porazbijao je sav namjeπtaj u kuÊi i<br />
istukao æenu. Doznavπi to, misionar ga ode posjetiti. Bilo je pet poslije<br />
podne. Naπao ga je gdje sjedi u blagovaonici i pije kavu. Kraj njega<br />
je sjedio njegov sin, djeËarac od pet godina. Moj ga prijatelj ljubazno<br />
pozdravi i upita: “Opet je sve poπlo nizbrdo?” Na to Ëovjek zaπkripa<br />
zubima i skoËi sa sjedalice. Bez rijeËi se uputi u drugu prostoriju i vrati<br />
s uæetom za suπenje rublja. Bez rijeËi poËe vezivati sina za sjedalicu.<br />
Misionar pomisli: “©to sad to znaËi? Zar je joπ pijan?” »ekao je da vidi<br />
πto Êe Ëovjek uËiniti. Ovaj priveza maloga i zauzla uæe. Tada mu vikne:<br />
“Ustani!” Dijete poËe plakati i jaukati: “Ne mogu!” Pijanac se okrenu<br />
misionaru s bolnim izrazom na licu i reËe mu: “»uli ste: ‘Ne mogu!’<br />
Tako je i sa mnom, ni ja ne mogu!” - Kako je potresno to: “Ni ja ne<br />
mogu!” Tada misionar posegnu rukom u dæep i izvadi noæiÊ. Ne<br />
mareÊi za πtetu, prereza novo uæe za suπenje rublja i mirnim glasom<br />
naredi djetetu: “Ustani!” DjeËak ustane i misionar se okrene pijancu:<br />
“Evo, pogledajte!” - “Da,” reËe ovaj, “kad ste prerezali uæe!” Na to<br />
misionar odgovori: “Dobro me posluπajte! Doπao je Jedan koji æeli<br />
prerezati svu uæad koja nas veæe - <strong>Isus</strong>!” Svijet je pun onih koji to<br />
mogu potvrditi zajedno s piscem ove pjesme:<br />
Sputao me teæak teret: grijesi tiπte, krivnja, sram.<br />
Ali tad me <strong>Isus</strong> taknu i sada posta drukËije sve.<br />
On me taknu! Da, on me taknu! O, kako radujem se sad!<br />
37
Neπto se zbilo i sad ja znam: on me taknu i oslobodi me!<br />
Prekrasna stvarnost jest da postoji osloboappleenje od vlasti tame!<br />
3. Bit stvari<br />
©to je bit ove teme? - Osloboappleenje koje se zbiva kroz <strong>Isus</strong>a. Zato vam<br />
æelim govoriti o <strong>Isus</strong>u. A kad mogu govoriti o <strong>Isus</strong>u, tada govorim o<br />
onom najvaænijem u svom æivotu.<br />
Jednom za boravka u New Yorku, pozvali su me u neki crnaËki klub.<br />
Vjerojatno vam je poznato da tamo vlada rasna netrpeljivost. No u<br />
predvorju toga kluba na postolju stoji mramorni kip. OËigledno je da<br />
kip ne predstavlja crnca pa me zaËudilo kako to da su crnci ondje<br />
postavili kip Ëovjeka koji nije njihove rase i boje koæe. Upitah stoga<br />
jednog crnog gospodina koji je prolazio onuda: “Prijatelju, tko je taj<br />
Ëovjek?” Nikada neÊu zaboraviti ono πto je uslijedilo. Taj je Ëovjek<br />
stao uz kip i sveËano mi objasnio: “To je Abraham Lincoln, moj osloboditelj!”<br />
U Bibliji postoji jedan stih koji govori o neËem Ëudnovatom, a glasi:<br />
“Zakon Duha oslobodio nas je zakona grijeha i smrti.” Ovdje na<br />
Zemlji na djelu su prirodni zakoni. Podignemo li rupËiÊ u vis i ispustimo<br />
ga, on Êe, po zakonu gravitacije, pasti zbog utjecaja sile teæe. To je<br />
neπto πto se ne da promijeniti. Ali ako ga prije toga uhvatim rukom,<br />
neÊe pasti na tlo. To znaËi da se sila teæa poniπtava ako se na nju djeluje<br />
silom jaËom od nje. Svi smo mi po naravi pod vlaπÊu zakona grijeha<br />
i smrti. Svi mi padamo, kotrljamo se u vjeËnu propast. Dobro nam<br />
je to znano. Sada sve ovisi o tome da se uplete neka jaËa sila i zaustavi<br />
naπe padanje. To je jedini naËin da se zaustavimo! Tu jaËu silu dao<br />
nam je Bog u osobi <strong>Isus</strong>a Krista - za naπe izbavljenje, za osloboappleenje.<br />
- ShvaÊate li to? <strong>Isus</strong> je oduzeo svu moÊ –avlu! I mi moæemo odsada<br />
æivjeti novim æivotom slobode, u sili Duha Svetoga πto nam ga je<br />
darovao <strong>Isus</strong>!<br />
Jedno je nadasve Ëudnovato: svijet se nikako ne moæe rijeπiti <strong>Isus</strong>a.<br />
Znate li zaπto? Netko reËe da je <strong>Isus</strong> poput stranog tijela u ovome svijetu,<br />
a to je istina. On jest strano tijelo - s Neba! - Pa tko je taj <strong>Isus</strong>?<br />
38<br />
Prije svega moram naglasiti da je ono najvaænije u æivotu - upoznati<br />
<strong>Isus</strong>a. Nemojte, molim vas, informacije o <strong>Isus</strong>u traæiti u nekakvim<br />
Ëasopisima. Ne dajte se zavesti od onih koji <strong>Isus</strong>a uopÊe ne poznaju.<br />
Samo nam Novi zavjet moæe dati pravu informaciju o tome tko je <strong>Isus</strong>.<br />
Luther, veliki reformator, ovako je na temelju Biblije definirao <strong>Isus</strong>a:<br />
“Istinski Bog, roappleen od Oca u vjeËnosti i istinski Ëovjek, roappleen od djevice<br />
Marije.” - Istodobno Bog i Ëovjek! U njemu se sastaju Nebo i<br />
Zemlja!<br />
<strong>Isus</strong> je “istinski Ëovjek”!<br />
Plakao je na Lazarovu grobu. Mislim da se moæda i smijao kad je svojim<br />
uËenicima rekao: “Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti æanju,<br />
niti sabiru æitnice i vaπ ih nebeski Otac hrani!” Da, kao da ga vidim<br />
kako se smjeπka, moj dragi Spasitelj: “Drski vrapËiÊi! Baπ ih briga za<br />
sve, a ipak su siti i debeli!” - O, kako je divan taj Ëovjek <strong>Isus</strong>!<br />
Zapisano je da je nakon Propovijedi na gori nahranio pet tisuÊa ljudi.<br />
- Pet tisuÊa muπkaraca, osim æena i djece! Kad bismo mi otposlali æene<br />
s naπih krπÊanskih sastanaka, koliko bi nas ostalo? A koliko se ljudi<br />
okupilo sluπati <strong>Isus</strong>a? - Pet tisuÊa muπkaraca, osim æena i djece! On<br />
nije imao razglas. Kakav glas mora da je imao <strong>Isus</strong>! - Ah, bio je fantastiËan!<br />
Jedan od najdojmljivijih prizora iz Novoga zavjeta je onaj kad rimski<br />
upravitelj Poncije Pilat predaje <strong>Isus</strong>a na biËevanje. <strong>Isus</strong>u su na glavu<br />
stavili vijenac ispleten od trnja. Lice mu je bilo obliveno krvlju i<br />
popljuvano, a leapplea sva izudarana. Drugim rijeËima, bio je ljudska<br />
ruπevina. U takvu je stanju <strong>Isus</strong> izveden pred okupljenu svjetinu. - Pilat<br />
prvo pogleda njega pa narod. Pokazavπi na <strong>Isus</strong>a, potreseno izjavi:<br />
“Evo Ëovjeka!” Luther je to preveo: “Pogledajte, kakav Ëovjek!”<br />
Doslovce to znaËi: “Pogledajte, to je Ëovjek!” Pilat je tim rijeËima u<br />
stvari rekao: “Vidjeh veÊ mnogo dvonoæaca, ali to mahom bijahu gladni<br />
vukovi, krvoloËni tigrovi, lukavi lisci, koËoperni pijetlovi i ... da,<br />
naravno, majmuni; ali <strong>Isus</strong>, to je Ëovjek!” Pilatu je moglo i pobjeÊi:<br />
“<strong>Isus</strong> je Ëovjek kakvi bismo svi mi trebali biti!”<br />
Nedavno mi netko reËe: “<strong>Isus</strong> je bio Ëovjek poput nas.” Na to mu<br />
odvratih: “<strong>Isus</strong> je bio Ëovjek, ali ne takav kakvi smo mi sada, nego<br />
39
kakvi bismo trebali biti!” <strong>Isus</strong> je bio Ëovjek kakvi mi trebamo biti;<br />
onakav kakvima nas je Bog zamislio. Kad vam tko kaæe da je <strong>Isus</strong> bio<br />
Ëovjek poput nas, vi ga zapitajte: “Jesi li ti poput <strong>Isus</strong>a?”<br />
<strong>Isus</strong> je “istinski Bog, roappleen od Oca u vjeËnosti”!<br />
O tome bih mogao govoriti satima, no radije Êu vam opisati dogaappleaj<br />
kad je na Genezaretskom moru oluja zahvatila laappleicu u kojoj su bili<br />
<strong>Isus</strong>ovi uËenici. BrodiÊ je zaËas bio preplavljen vodom. Jedro im se<br />
slomilo. - “Pravog mornara to ne moæe uplaπiti!” tjeπili su se; a bilo je<br />
meappleu njima i iskusnih mornara. Ali strah se, na kraju, uvukao u njihova<br />
srca pa u panici povikaπe: “Gdje je <strong>Isus</strong>?” - “Evo ga, spava na<br />
krmi!” PotrËaπe prema krmi dok im je voda prπtala pod nogama i<br />
poËnu ga tresti ne bi li ga probudili: “Gospodine, tonemo!”<br />
Gotovo mogu zamisliti <strong>Isus</strong>a kako se penje na palubu - u samo srce<br />
oluje! Mi bismo uvijek htjeli da je <strong>Isus</strong> zakljuËan u naπim pitomim<br />
crkvama, no on ide u samo srediπte oluje! - Znate li to? Izgledalo je da<br />
Êe ga oluja pomesti s palube, ali je on samo ispruæio ruku i gromkim,<br />
moÊnim glasom, naredio podivljalu moru: “Umiri se!” Istog se trenutka<br />
more smirilo i raziπli se oblaci!<br />
Kada sam taj dogaappleaj prepriËavao svojoj djeËici, upita me jedno od<br />
njih: “I grmljavina je prestala?” - “Da,” potvrdih, “prestala je i grmljavina!”<br />
- Zasjalo je sunce! UËenici su pali na koljena s rijeËima:<br />
“Kakav je to Ëovjek!? Taj Ëovjek nije poput nas!” Ubrzo su naπli pravi<br />
odgovor na to pitanje: <strong>Isus</strong> je Bog koji je postao Ëovjekom!<br />
Ipak, ono πto me najviπe dira jest vizija <strong>Isus</strong>a Krista koji visi raspet na<br />
kriæu. Na kriæu je on u potpunosti “Bog i Ëovjek”. Æelio bih vam ga<br />
predoËiti, njega koji visi ondje s krunom na glavi - ali s krunom<br />
poruge! Snaæne su ruke prikovane Ëavlima. Spustio je glavu i umro. -<br />
O, Ëelo, s kog je teko u muci krvav znoj, ja te se sada sjeÊam i teπkih<br />
rana broj!<br />
Sjetite se <strong>Isus</strong>a! Ostanite stajati pred njim i pitajte se: “Zaπto je visio<br />
na kriæu?” - Pitajte se tako dugo dok ne pronaappleete ovaj odgovor: “Na<br />
kriæu me oslobodio moÊi tame! Ondje me oslobodio vlasti –avla!”<br />
Svojom ærtvom na kriæu <strong>Isus</strong> nas je oslobodio vlasti tame.<br />
PoistovjeÊujuÊi se putem svoje vjere s raspetim <strong>Isus</strong>om, moæete shvatiti<br />
i sa svom sigurnoπÊu prihvatiti istinu da ste na tom kriæu bili<br />
osloboappleeni vlasti tame i postali slobodno dijete Boæje. Viπe ne postoji<br />
razlog zbog kojeg biste dopuπtali –avlu da vas muËi. Zbog Kristova<br />
djela na kriæu moæete biti potpuno sigurni u ovo: “–avao je pobijeappleen!<br />
<strong>Isus</strong> je jaËi! Raspeti me <strong>Isus</strong> otkupio da bih postao slobodno dijete<br />
Boæje!”<br />
Zaboravite sve besmislene suvremene teorije! Pokuπajte shvatiti pravu<br />
stvarnost! Mi moæemo i trebamo postati slobodnom djecom Boæjom!<br />
Bog je ispunio sve potrebne uvjete za to u <strong>Isus</strong>u koji je bio raspet i<br />
uskrsnuo - za nas!<br />
Znam da, kad se poËne priËati “o Bogu”, mogu doæivjeti velike neugodnosti.<br />
Zbog Ëega je tako? Vidite, svi smo mi poput izgubljena sina<br />
o kome piπe u Bibliji. On je napustio svoj dom i oca; ali dok je æivio<br />
daleko od oËinskog doma, postao je vrlo nesretan. Rado bi se bio vratio<br />
kuÊi k svome ocu, ali se plaπio. Zbog Ëega se plaπio? Zbog toga jer<br />
se mnogo toga nakupilo izmeappleu njega i oca!<br />
Tako je s mnogima, boje se pristupiti Bogu jer misle: “Toliko se toga<br />
nakupilo izmeappleu mene i Boga pa ne postoji viπe niπta zajedniËkog<br />
izmeappleu nas.” - U tome su potpuno u pravu! Oni su, naravno, pod<br />
vlaπÊu tame i ne mogu imati nikakvo zajedniπtvo s Bogom! Tek kad<br />
nas <strong>Isus</strong> spasi od vlasti tame i uËini djecom Boæjom, tek tada on uklanja<br />
ono πto se isprijeËilo izmeappleu Boga i nas! To je upravo ono πto je<br />
uËinio na kriæu. Zato tek kod njega moæemo naÊi oproπtenje grijeha.<br />
Jasno, samo raspeti Spasitelj daje oproπtenje grijeha! To je potvrdio<br />
apostol Pavao rekavπi: “Bog nas je izbavio od vlasti tame i prenio u<br />
kraljevstvo svog ljubljenog Sina.” Po naravi smo svi mi pod vlaπÊu<br />
–avla. <strong>Isus</strong>, Boæji Sin, spasio nas je i pri tome nam poklonio<br />
oproπtenje grijeha.<br />
Dragi prijatelji, zato nam je Bog i dao ovo vrijeme kojim raspolaæemo<br />
- da bismo prihvatili osloboappleenje u <strong>Isus</strong>u!<br />
40<br />
41
4. O jednome koji takoappleer nije imao vremena<br />
Htio bih vam ispriËati o jednom Ëovjeku koji takoappleer nije imao vremena.<br />
O njemu je zapisano u Novom zavjetu. Bio je vrlo utjecajan, a<br />
u doba u koje se zbiva taj dogaappleaj bio je rimski upravitelj. Zvao se<br />
Feliks, a to je prekrasno ime. Feliks znaËi “sretan”, to jest, SreÊko.<br />
Æena mu se zvala Druzila. Pod njegovu je vlast bio predan zatvorenik<br />
imenom Pavao.<br />
Jednoga dana kad je Feliks imao neπto slobodna vremena, reËe on svojoj<br />
æeni: “Æeno, hajde sa mnom da malo ispitamo tog Pavla!” I tako<br />
odoπe u sudnicu i uz veliku pompu sjedoπe na poËasna mjesta. Zdesna<br />
i slijeva bili su im postrojeni legionari. Tada pred njih dovedoπe<br />
zatvorenika. - “Govori, Pavle, zbog Ëega si ovdje?” reËe Feliks svome<br />
zatvoreniku. Dobivπi dopuπtenje da govori, Pavao zapoËe svoju<br />
veliËanstvenu obranu. - O, kad bih ja mogao govoriti poput njega!<br />
Kako je Pavao govorio, atmosfera u sudnici postajala je sve ozbiljnijom.<br />
- Odjednom se osjetila prisutnost æivoga Boga!<br />
Dok je Pavao govorio o pravednosti koja treba krasiti suca, Feliks je<br />
shvatio da Pavao to govori o njemu. U mislima se sjetio svih nepravednih<br />
presudâ koje je izrekao zbog mita. Potom Pavao nastavi govoriti o<br />
ËistoÊi, na πto se Druzila zapanji u sebi: “»ovjeËe, u kojem to vremenu<br />
æivi ovaj!?” Kad je Pavao nastavio rekavπi: “Bog æeli da budemo<br />
pravedni i provodimo moralno Ëist æivot!” - postade oboma vruÊe.<br />
Nastavivπi svoju priËu, Pavao je govorio o Boæjem sudu i o tome kako<br />
Ëovjek moæe izgubiti vjeËni æivot. Na to Feliks skoËi i reËe: “Samo<br />
trenutak, Pavle! Lijepo je to πto si nam ispriËao i sigurno je iznimno<br />
vaæno. Kad smognem vremena, opet Êu te dozvati k sebi - ali sada<br />
nemam vremena!” I naredi da ga odvedu. - On viπe nikad nije imao<br />
vremena!<br />
Bojim se da nam se, kad nemamo vremena dopustiti Bogu da nam govori<br />
o pravednosti, ËistoÊi i posljednjem Sudu, dogaapplea isto πto i Feliksu.<br />
Tako nam je neugodno suoËiti se s Boæjom stvarnoπÊu, nije li tako? ©to<br />
tada Ëinimo? PotrËimo u kino pogledati kakav film ili ukljuËimo televizor.<br />
Drugim rijeËima, radije odaberemo atmosferu koja nas ne uznemiruje<br />
- i tako sve ostaje po starom!<br />
42<br />
Nije li straπno kad o neËijem æivotu moramo reÊi: “Sve ostaje po<br />
starom - i to uvijek!” Dolazi Sin Boæji i kaæe: “Gle, sve novo Ëinim!<br />
Opraπtam vaπu proπlost! Svojom vas smrÊu otkupljujem da biste mogli<br />
uÊi u kraljevstvo Boæje! Dajem vam Svetoga Duha da postanete novi<br />
ljudi!” - a mi na to kaæemo: “Hvala, ne trebam!” - i sve ostane po<br />
starom!<br />
Ima “krπÊana” za koje je krπÊanstvo veÊ dugo mrtvo jer nisu imali vremena<br />
mijenjati se pa je u njih sve ostalo po starom. Dragi prijatelji,<br />
tako bih htio da s vama sve bude drukËije. Æelim vam ono najbolje πto<br />
postoji: da kod vas ne ostane po starom, veÊ da sve postane novo kroz<br />
<strong>Isus</strong>a Krista.<br />
5. O jednome koji ima vremena<br />
Tako dugo dok ste pod Sotoninom vlaπÊu, bit Êete pritisnuti i nikada<br />
neÊete imati vremena, no ja poznajem Jednoga koji ima vremena za<br />
vas! To je <strong>Isus</strong>, Spasitelj, Uskrsli!<br />
Neke se æene æale: “Muæ nikada nema vremena za mene.” Muπkarci se<br />
tuæe: “Æena nikada nema vremena za mene.” Roditelji se æale: “Naπa<br />
djeca uopÊe nemaju vremena za nas.” Djeca pak se æale: “Roditelji<br />
nikada nemaju vremena za nas.” - »ujte ovo: <strong>Isus</strong> ima vremena! <strong>Isus</strong><br />
ima vremena za nas!<br />
Za me je to potpuno novo otkriÊe, neπto πto sam tek nedavno shvatio.<br />
Proπli sam tjedan imao neke probleme koje vam sada ne bih htio<br />
potanko iznositi. Bio sam tako potiπten da mi je æena rekla: “Tako si<br />
nesnosan, ali mogu te razumjeti!” Na to sam pocrvenio i otrËao u<br />
πumu. Ondje sam u miru govorio sa svojim Spasiteljem: “Gospodine<br />
<strong>Isus</strong>e, moram ti ispriËati sav svoj jad ...” Sve sam mu ispriËao, a on si<br />
je uzeo vremena da me pomno sasluπa. Dva su sata proπla kao trenutak.<br />
Tada sam otvorio Novi zavjet i svaka rijeË koju sam proËitao kao<br />
da mi je bila osobni Boæji odgovor! Kako sam sretan otiπao kuÊi!<br />
Otkrio sam neπto potpuno novo - <strong>Isus</strong> ima vremena za mene!<br />
U Novom zavjetu postoji jedna divna pripovijest. Kraj puta je sjedio<br />
slijepac i prosio. U ruci je dræao drvenu posudu koju je pruæao svaki<br />
43
put kad bi tko proπao kraj njega. Tada bi povikao: “Udjelite milostinju!”<br />
Jednom je kraj njega prolazila velika skupina ljudi. Slijepac<br />
pomisli: “©to je sada ovo? Prolazi li to neka procesija ... ili vojska?”<br />
KonaËno upita jednog od prolaznika: “©to se dogaapplea?” Ovaj mu<br />
odgovori: “To <strong>Isus</strong> prolazi!” Odjednom slijepcu sinu. O <strong>Isus</strong>u je veÊ<br />
Ëuo; o da, i vjerovao je da je <strong>Isus</strong> Sin Boæji. Zato povika: “<strong>Isus</strong>e, Sine<br />
Boæji, pomozi mi! Smiluj mi se!” No ljudi su bili pomalo nervozni pa<br />
mu rekoπe: “Ne deri se! Htjeli bismo Ëuti πto <strong>Isus</strong> govori.” Slijepi je<br />
ipak i dalje vikao: “<strong>Isus</strong>e, Sine Boæji, smiluj mi se!” Joπ je jaËe vikao,<br />
na πto mu ljutito zaprijete: “Dobit Êeπ batine ne umukneπ li!” PrijeteÊa<br />
je masa neπto vrlo opasno, ali se slijepac nije dao zaustaviti: “<strong>Isus</strong>e,<br />
Sine Boæji, smiluj mi se!”<br />
Da sam ja bio ondje i da je mene upitao, objasnio bih mu: “Gledaj,<br />
moraπ to razumjeti. <strong>Isus</strong> je na svom putu prema Golgoti. Ondje Êe<br />
umrijeti za cijeli svijet. Svijet je inaËe zbog svojih grijeha na putu u<br />
vjeËnu propast. <strong>Isus</strong> Êe taj problem svijeta rijeπiti tako da sav njegov<br />
grijeh preuzme na sebe. Na taj Êe nam naËin osigurati mir s Bogom.<br />
Potom Êe pobijediti smrt i uskrsnuti. Upravo se zbiva neπto vaæno, ne<br />
moæeπ se joπ i ti sada gurati.” Ali slijepac je vikao iz svega glasa:<br />
“<strong>Isus</strong>e, Sine Boæji, smiluj mi se!” I sada dolaze jedne od najljepπih<br />
rijeËi Novog zavjeta: “<strong>Isus</strong> se zaustavi ...” Kako sam Ëesto bio u<br />
iskuπenju moliti: “Ah, Gospodine <strong>Isus</strong>e, æurim na tako vaænu sjednicu,<br />
nemam sada vremena zaustavljati se zbog bilo koga!” Ali, Biblija govori:<br />
“<strong>Isus</strong> se zaustavi te reËe: ‘Zovnite ga!’ ” - <strong>Isus</strong> koji je na putu<br />
rjeπavanja najozbiljnijeg svjetskog problema, ima vremena za slijepog<br />
prosjaka. Toliko mu znaËi jedan Ëovjek!<br />
»uo sam jednom nevjerojatnu priËu. Tonuo neki brod, a stjuard je<br />
trËeÊi hodnicima vikao: “Svi na palubu! Brod tone!” Naravno, otrËao<br />
je i do kuhinje. Ondje je kuhar mirne duπe pekao piliÊe - “Prvo moram<br />
izvrπiti svoju duænost!” reËe i nastavi peÊi piliÊe! - Tako je i potonuo<br />
sa svojim piliÊima. Jednako reagiraju i ljudi danaπnjice: “<strong>Isus</strong>? To je<br />
zastarjelo! Ne zanima me! Nemam vremena!” - I tako, bez <strong>Isus</strong>a, tone<br />
svijet u pakao!<br />
Mislim da najprije moramo uËiniti ono najvaænije. Ako nam Bog nudi<br />
spasenje, tada je apsolutno najvaænije to spasenje i primiti! Zaπto ne<br />
biste sada kleknuli pred <strong>Isus</strong>om i ponovili mu rijeËi ove pjesme?<br />
Ti trpje za me mnogo, na kriæu raspet æiv;<br />
ti krvlju grijeh moj plati, a ja sam bio kriv.<br />
I sad se kajem gorko, kajem se duπom svom.<br />
Smiluj se Kriste, Spase, smiluj se grijehu mom!<br />
Ne skreni oka svoga, ne odbij vapaj moj;<br />
na pokajnika greπnog ne izlij ukor svoj.<br />
Sad oprost iπtem, Boæe, u ovaj sveti Ëas;<br />
mir daruj srcu mome i duπi mojoj spas.<br />
Toliko vrijedite i vi u <strong>Isus</strong>ovim oËima! Znate li joπ koga na cijelome<br />
svijetu kome toliko vrijedite? A vi joπ uvijek nemate vremena za<br />
njega!? Mora da vas je –avao zaista potpuno zaslijepio ako to ne<br />
uviappleate!<br />
44<br />
45
Pozor! Opasno po æivot!<br />
Dobro znate da danas ljudi viπe ne umiru kao nekada - u postelji, stari<br />
i siti æivota. Danas se umire u nesreÊama ili od infarkta. Nekad su ljudi<br />
æivjeli po devedeset godina, potom bi legli u postelju i umrli. Danas<br />
viπe nije tako. Danas eksplodira zrakoplov nad oceanom i pogine<br />
osamdeset ljudi. Autobus se surva niz liticu - πezdeset mrtvih. U nekoj<br />
tvornici neπto eksplodira - opet mrtvi. Ljudi masovno ginu u rudnicima.<br />
Svakih nekoliko desetljeÊa izbije neki veÊi rat. Za Prvog svjetskog<br />
rata poginulo je samo na njemaËkoj strani dva milijuna ljudi; u iduÊem<br />
se ratu ta brojka popela na pet milijuna. Istina je, æivimo u neprestanoj<br />
æivotnoj opasnosti.<br />
Kad malo treznije razmislim o svemu tome, nameÊe mi se misao da<br />
zaista nemamo mnogo izgleda umrijeti u miru, u svojim posteljama. -<br />
Zamislite πto bi bilo da vam se veËeras u deset sati dogodi kakva<br />
nesreÊa. To bi se lako moglo dogoditi, nije li tako? Gdje biste tada bili<br />
u jedanaest sati? Jeste li o tome veÊ razmiπljali?<br />
1. Ozbiljnost situacije<br />
Moram vam ispriËati neπto πto mi je ispriËao moj djed, a on je znao<br />
fantastiËno priËati: Neki je mladiÊ doπao svom starom ujaku i rekao<br />
mu: “UjaËe, Ëestitaj mi! Danas sam maturirao!” - “Izvrsno,” reËe mu<br />
ujak, “evo ti dvadeset maraka pa si kupi neπto lijepo za nagradu. No,<br />
reci mi, πto namjeravaπ dalje?” - “Dalje?” zamisli se mladiÊ. “Mislim<br />
da Êu na fakultet. Htio bih postati pravnik.” - “Lijepo,” nastavi ujak, “a<br />
potom?” - “Potom Êu neko vrijeme biti pripravnik na sudu.” - “Dobro,”<br />
reËe ujak, “a nakon toga?” - “Nakon toga Êu postati Ëlanom pokrajinskog<br />
suda.” - “Fino, a πto onda?” nastavi s pitanjima ujak. - “No, ujaËe,<br />
onda Êu si naÊi æenu i zasnovati obitelj.” - “Baπ lijepo,” nastavi ujak,<br />
“a onda?” - “Pa nadam se da Êu onda postati vrlo utjecajan sudac ili<br />
javni tuæitelj.” - “Dobro,” i dalje Êe ujak, “a onda?” - “Onda Êu, ujaËe,”<br />
mladiÊ je veÊ polako postajao nervozan, “onda Êu u mirovinu.” -<br />
“Dobro, a poslije toga?” neumoljivo Êe ujak. - “No onda Êu dobivati<br />
dobru mirovinu pa Êu sagraditi nekakvu kuÊicu i saditi jagode.” -<br />
“Lijepo, a πto onda?” i opet Êe ujak. MladiÊ je veÊ postajao pomalo lju-<br />
47
tit: “Nakon toga Êu valjda umrijeti!” - “A tako,” reËe ujak, “a onda?”<br />
Viπe mu nije bilo do smijeha. Obuzeo ga strah: “Tada Êu umrijeti - i<br />
πto bi onda moralo biti?” - “No, i πto Êe biti onda???” upita ujak. -<br />
“UjaËe,” odgovori mladiÊ, “ o tome joπ nikad nisam razmiπljao.”<br />
- “©to?” reËe ujak. “Maturirao si, a glup si da ne vidiπ dalje od nosa?<br />
Ne bi li trebao Ëovjek kome je Bog dao razum misliti malo dalje od<br />
toga? - ©to Êe se dogoditi nakon toga?” - Tu mladiÊ brzo odgovori:<br />
“UjaËe, pa nitko ne zna πto dolazi nakon smrti!” - “To nije istina, dragi<br />
moj,” reËe ujak, “postoji netko tko savrπeno toËno zna πto Êe biti s<br />
Ëovjekom nakon njegove smrti. To je <strong>Isus</strong>! On je rekao: ‘©irok je put<br />
koji vodi u propast, a uzak je put koji vodi u vjeËni æivot.’ Nakon smrti<br />
dolazi Boæji sud. »ovjek moæe biti izgubljen ili spaπen!”<br />
Moram vas upozoriti da nije dovoljno isplanirati æivot samo do groba.<br />
»ovjek se mora upitati: “A πto dolazi nakon toga?” Mladima s kojima<br />
sam radio Ëesto bih objaπnjavao: “Kad trebam dati popraviti cipele,<br />
tada ne idem automehaniËaru. AutomehaniËari su dobri deËki, ali se ne<br />
razumiju u cipele. Cipele nosim na popravak postolaru! Ali, kad mi se<br />
pokvari auto ne idem k postolaru, nego automehaniËaru. Kad æelim<br />
kupiti kruha, ne idem u mesnicu, k mesaru. Mesari su isto dobriËine,<br />
ali se uopÊe ne razumiju u pravljenje kruha. Kad zaæelim kruha, idem<br />
pekaru. Kad mi pukne vodovodna cijev, nazovem vodoinstalatera. -<br />
ZnaËi, uvijek potraæim struËnjaka!” Ali kad æelimo saznati πto dolazi<br />
nakon smrti, tada pitamo ovog ili onog, ili se jednostavno oslonimo na<br />
vlastito razmiπljanje. Ne bismo li za odgovor na vaæno pitanje “©to<br />
dolazi nakon smrti?” morali potraæiti struËnjaka? Tko je struËnjak za<br />
tu temu? - Samo je jedan struËnjak! Sin Boæji koji je doπao s drugog<br />
svijeta; onaj koji je i sâm bio u kraljevstvu smrti. On je umro na kriæu<br />
i opet oæivio. On dobro zna πto dolazi nakon smrti! On je rekao: “Ti<br />
moæeπ otiÊi u pakao - ali moæeπ i doÊi u Nebo!” I kad bi me danas<br />
dvadeset pet znanstvenika uvjeravalo da je sa smrÊu svemu kraj, rekao<br />
bih im: “Svaka Ëast vaπim silnim titulama, ali vi niste struËnjaci na tom<br />
podruËju. Vi, naime, niste joπ nikada bili s onu stranu æivota. No, ja<br />
poznajem Jednog koji je bio ondje - <strong>Isus</strong>a. Ono πto on govori potpuno<br />
je razliËito od vaπeg shvaÊanja.”<br />
Ljudi danas æive s opasnim shvaÊanjima. Ponaπaju se kao da je smrt<br />
kraj svega, ili kao da Êe automatski iÊi u Nebo jer su krπteni i pokopani<br />
uz nazoËnost sveÊenika. No, uvjeravam vas da Êe pakao biti pun ljudi<br />
koje su krstili i pokopali sveÊenici! - Shvatite da se nalazite u vrlo<br />
ozbiljnoj æivotnoj opasnosti. Prije ili kasnije, svi Êemo se morati pojaviti<br />
na Boæjem sudu!<br />
Moram vam otvoreno reÊi da je upravo moje razmiπljanje o Boæjem<br />
sudu razlog πto sam postao krπÊaninom. Kao mladiÊ nisam ni sanjao da<br />
Êu jednoga dana stajati za propovjedaonicom i propovijedati. Tijekom<br />
Prvog svjetskog rata bio sam mladi Ëasnik u pukovniji koja je imala<br />
vrlo velike gubitke. Bio sam poput ostalih Ëasnika, ni bolji ni gori od<br />
njih, ali da mi je tada netko rekao: “Ti Êeπ jednoga dana propovijedati<br />
u crkvi”, puknuo bih od smijeha. U to doba æivio sam daleko od Boga.<br />
Otac me jednom upitao: “Zar ti ne vjerujeπ u Boga?” Moj je odgovor<br />
bio: “Nisam toliko glup da tvrdim kako Bog ne postoji, potrebna je<br />
velika doza gluposti da bi netko bio ateist, ali”, rekoh, “dosad joπ<br />
nisam sreo Boga pa me on nimalo ne zanima.”<br />
Nedugo nakon tog razgovora s ocem sjedio sam s prijateljem, takoappleer<br />
mladim poruËnikom, u nekakvu jarku uz cestu nedaleko Verduna. Bilo<br />
je to za njemaËke ofenzive u Francuskoj. »ekali smo zapovijed za<br />
napad i priËali proste viceve (oni koji su bili u ratu znaju dobro πto<br />
govorim). IspriËao sam jedan zaista prost vic i, na moje Ëuappleenje, prijatelj<br />
se uopÊe nije nasmijao. - “Kutscheru, zaπto se ne smijeπ?” upitah<br />
ga. U tom se trenutku sruπio na stranu - bio je mrtav! Sitna krhotina<br />
granate pogodila ga je toËno u srce.<br />
Ostao sam kraj prijateljeva mrtvog tijela ne shvaÊajuÊi πto se dogodilo.<br />
©aleÊi se rekoh: “Dragi moj, kako si neuljudan; otiπao si, a da ti<br />
nisam stigao do kraja ispriËati vic!” Istog me trenutka obuze misao:<br />
“Gdje je on sada?” - I kao da se ponovno vidim u onom jarku, kad me<br />
ispunilo svjetlo zasljepljujuÊe poput bljeska eksplozije atomske<br />
bombe: “On sada stoji pred svetim Bogom!” Tada me obuze sljedeÊa<br />
misao: “Da sam sjedio na njegovu mjestu, πrapnel bi pogodio mene i<br />
sada bih ja stajao pred svetim Bogom!” Ne pred nekakvim “Gosponom<br />
bogom”, veÊ pred Bogom koji je otkrio svoju volju Ëovjeku i dao mu<br />
48<br />
49
svoje zapovijedi; zapovijedi koje sam ja sve prekrπio - kao πto ste ih<br />
prekrπili i vi!<br />
Ima ljudi Ëiji grijesi vriπte do neba, a koji ipak kaæu: “Ja Ëinim dobro i<br />
ne bojim se Boga!” - Nemojte sami sebi lagati! Ja sam u tom trenutku<br />
znao: “Prekrπio sam sve Boæje zapovijedi! Da me sada pogodi metak,<br />
istog bih trena stao pred Boga!” I joπ mi je neπto bilo savrπeno jasno:<br />
“Tada bih zacijelo otiπao u pakao!” ... Dolazak vojnika s konjima prekinuo<br />
je tijek mojih misli. - “Naprijed!” Ëula se zapovijed i ja se popeh<br />
na konja. Ondje u jarku ostao je leæati moj mrtvi prijatelj. Po prvi put<br />
nakon mnogo godina sklopio sam ruke na molitvu i izrekao ove rijeËi:<br />
“Dragi Boæe, ne daj da poginem sve dok ne budem siguran da neÊu iÊi<br />
u pakao!”<br />
Kasnije sam otiπao vojnom sveÊeniku i upitao ga: “Gospodine, πto trebam<br />
uËiniti da ne odem u pakao?” Odgovorio mi je: “Gospodine<br />
poruËniËe, prvo moramo pobijediti! Pobijediti! Pobijediti!” - “Vi ni<br />
sami to ne znate!” odvratih mu.<br />
Nije li potresno πto tisuÊe mladih ljudi odlaze u smrt, a da zaista nema<br />
nikoga tko bi im rekao kako se spasiti? - I to u jednom “krπÊanskom”<br />
narodu! I ja bih vjerojatno bio pao u oËajanje da mi jednoga dana nije<br />
doπao u ruke Novi zavjet. Joπ se uvijek sjeÊam gdje sam ga naπao - u<br />
nekoj francuskoj seljaËkoj kuÊi u pozadini bojiπnice. - “Novi zavjet!”<br />
pomislih. “U njemu sigurno piπe πto mi je Ëiniti da ne izgubim vjeËni<br />
æivot!” PoËeo sam Ëitati nasumce, malo tu, malo tamo, jer baπ nisam<br />
poznavao tu knjigu. Pogled mi se zaustavio na jednoj reËenici: “<strong>Isus</strong><br />
Krist je doπao na svijet spasiti greπnike.” To me pogodilo poput munje.<br />
- “Greπnike?” - to sam bio ja i nitko mi to nije trebao reÊi.<br />
HoÊete li konaËno i vi priznati pred Bogom i ljudima: “Ja sam<br />
greπnik!” - Prestanite s laænim samoopravdavanjem! - Meni u tom<br />
trenutku nije trebao nikakav sveÊenik, bilo mi je savrπeno jasno da sam<br />
greπnik. NajveÊa mi je æelja bila da budem spaπen! Nisam bio baπ na<br />
Ëistu πto to u stvari znaËi. Razumio sam jedino da biti “spaπen” znaËi<br />
iziÊi iz stanja u kojem sam bio i pronaÊi mir s Bogom. “<strong>Isus</strong> Krist je<br />
doπao na svijet da spasi greπnike”, kaæe Sveto pismo. - Ako <strong>Isus</strong> to<br />
moæe uËiniti, tada ga svakako moram pronaÊi!<br />
50<br />
Moje je traganje potrajalo joπ nekoliko tjedana. Traæio sam nekoga tko<br />
bi mi mogao pokazati <strong>Isus</strong>a, ali nisam naπao nikoga. Tada sam uËinio<br />
neπto πto bih vam svima æelio preporuËiti da uËinite. Jednom kad smo<br />
opet napredovali prema francuskim poloæajima, zatvorio sam se u<br />
neku seljaËku kuÊu blizu koje smo zastali. KuÊa je bila skoro uniπtena<br />
i napuπtena, ali je jedna soba ostala netaknuta. U bravi je bio kljuË.<br />
Uπavπi zakljuËah, padoh na koljena i rekoh: “Gospodine <strong>Isus</strong>e! U<br />
Bibliji piπe da si doπao od Boga kako bi ‘spasio greπnike’. Ja sam<br />
greπnik. Ne mogu ti obeÊati niπta u vezi buduÊnosti jer imam jako loπu<br />
narav, ali ne bih htio biti baËen u pakao ako me ustrijele. Stoga te<br />
molim, Gospodine <strong>Isus</strong>e, obuzmi me cijeloga. UËini sa mnom πto<br />
æeliπ!”<br />
Nije bilo nikakva treska i niπta se osobito nije dogodilo, ali kad sam<br />
iziπao iz te kuÊe, znao sam da sam pronaπao Gospodina, Gospodina<br />
kojemu otada pripadam. Od onda, iz dana u dan - a bilo mi je osamnaest<br />
godina - sve viπe i viπe shvaÊam u kakvoj opasnosti æive ljudi.<br />
»ovjek æivi bez oproπtenja grijeha! - ©to je s vaπim grijesima? Jesu li<br />
vam oproπteni? Kako Êete proÊi na Boæjem sudu?!<br />
»ovjek æivi, a da se nije pomirio s Bogom - neobraÊeno! Ljudi su<br />
krπÊanski “obojeni”; naizgled jesu krπÊani, a u nutrini im bijedno,<br />
jadno, nemirno i nepokajano srce!<br />
Dobro Ëujte ovo: Bog ne æeli da itko od nas ode u pakao! Ne, on to ne<br />
æeli! “Bog æeli da se svi ljudi spase i doappleu do spoznanja istine.” Zato<br />
je i poslao svog Sina. Ali, dragi prijatelji, tada i mi trebamo doÊi k<br />
<strong>Isus</strong>u. Moramo mu pripasti. Ovo, kako se “krπÊanski svijet” odnosi<br />
prema Bogu i spasenju po <strong>Isus</strong>u, ne moæe iziÊi na dobro. Od toga me<br />
obuzima jeza. - Razumijete li to? Nalazimo se u velikoj æivotnoj opasnosti<br />
jer nezaustavljivo idemo u susret Boæjem sudu!<br />
U mojoj je omladinskoj skupini bio jedan dragi mladiÊ. Neko je vrijeme<br />
redovito dolazio na naπa prouËavanja Biblije. Bilo je to u doba<br />
Hitlerova TreÊeg Reicha. Jednog se dana morao ukljuËiti u nacistiËku<br />
πkolu pa je prestao dolaziti na naπa prouËavanja. Viπe ga nisam viappleao.<br />
Ipak, jednog se dana skoro sudarismo. - “Dobar dan, Günther!” pozdravih<br />
ga. - “Heil Hitler!” uzvrati mi on. “Kako si, Günther?” nastavih.<br />
51
“VeÊ te dugo nisam vidio na naπim sastancima!” On se ispravi i objasni<br />
mi: “Moja deviza glasi: ‘»inim pravo i ne bojim se Boga!’ Ako u<br />
mom æivotu postoji neπto πto nije u redu, tada Êu za to odgovarati<br />
Bogu. Ali meni nije potreban nikakav ærtveni jarac, <strong>Isus</strong>, da bi umro za<br />
mene!”<br />
U duhu vidim milijune muπkaraca i æena koji misle poput njega:<br />
“»inim pravo i zato sam pravedan. Za svoj æivot i postupke mogu<br />
odgovarati Bogu!” Dragi prijatelji, ja se ne æelim pozivati na svoju<br />
pravednost pred Bogom jer znam da se upravo pri pozivanju na svoju<br />
pravednost nalazim u najveÊoj æivotnoj opasnosti. Sa svom sigurnoπÊu<br />
moæete raËunati da Êemo svi doÊi pred Boæji sud! Zato vas i æelim upozoriti<br />
da pomno promislite kako æivite i kakvi Êete doÊi pred Boæji sud!<br />
Umjetnik Ernst Barlach je tijekom svoje karijere izradio prekrasne<br />
kipove. Osim toga napisao je kazaliπni komad koji je nazvao: “Plavi<br />
Boll”. Glavni junak je Plavi Boll, zemljoposjednik uvijek pomalo plav<br />
u licu. Jednom je taj, nakon πto je dobro objedovao i napio se, doπao<br />
na glavni gradski trg u doba najveÊe popodnevne vruÊine. Zaustavio se<br />
pred crkvom na Ëijim su vratima bila izrezbarena Ëetiri anappleela kako<br />
puπu u trublje. Kad ih je ugledao, priËinilo mu se da su anappleeli æivi i da<br />
trubljenjem najavljuju: “Sada dolazi ËovjeËanstvo na Boæji sud!”<br />
Barlach je doslovce zapisao ove rijeËi: “Iziappleite iz grobova, vi mrtvi!<br />
Bez isprike! Iziappleite!” Tada je Plavi Boll poËeo shvaÊati: “Bogu ne<br />
mogu umaÊi! Jednom Êu morati stati pred njega sa svom svojom bijednoπÊu!”<br />
Duboko u sebi svi znamo da sa svom svojom samopravednoπÊu<br />
neÊemo daleko stiÊi. Sud Êe Boæji obuhvatiti cijeli svijet! Tada Êe sva<br />
naπa pravednost biti poput voska u peÊi za taljenje! - Dobro mi je poznato<br />
kako ljudi danas nerado sluπaju ovu poruku. Kad im govorim:<br />
“Ako se ne obratite <strong>Isus</strong>u, iÊi Êete u pakao!” smiju mi se i odgovaraju:<br />
“Pakao? Kakvo je to srednjovjekovno shvaÊanje? Pakao ne postoji!”<br />
Kad to Ëujem, uvijek se sjetim πto sam doæivio jedanput za vrijeme<br />
Drugog svjetskog rata. Poπao sam nekome u posjet i kad sam veÊ bio<br />
na putu, poËeo je zraËni napad. PotrËao sam u prvo skloniπte i priËekao<br />
prestanak uzbune. Iziπavπi iz skloniπta, nastavio sam put i stigao u dio<br />
52<br />
grada kamo sam naumio poÊi. Tu nijedna kuÊa nije bila poruπena! No<br />
kad sam uπao u Ëetvrt, utvrdio sam da je dvadesetak kuÊa potpuno<br />
napuπteno. Pomislih: “Mora da sanjam! Sve su kuÊe Ëitave, a ljudi kao<br />
da su u zemlju propali!” HodajuÊi tako, sretoh Ëovjeka iz civilne<br />
zaπtite i upitah ga: “Zaπto su svi otiπli?” On mi ne odgovori niπta, veÊ<br />
me povede u jednu od zgrada i dovede do prozora. Tada sam shvatio<br />
πto je na stvari: sve su kuÊe poredane uokrug jedne livade na kojoj je<br />
leæala golema zrakoplovna bomba, velika kao kotao parne lokomotive<br />
- “Neeksplodirana bomba?” upitah. - “Ne,” odgovori Ëovjek, “nije to<br />
neeksplodirana bomba! To je bomba s vremenskim upaljaËem!” Bile<br />
su to vrlo rafinirane bombe. One ne bi eksplodirale prigodom pada,<br />
nego pet ili deset sati kasnije. ObiËno bi eksplodirale nakon πto ljudi<br />
iziappleu iz skloniπta. - “Zbog toga su se svi sklonili”, nastavi Ëovjek. -<br />
“»ujete li kako otkucava?” Nevjerojatno, zaista se moglo Ëuti otkucavanje<br />
vremenskog upaljaËa. Bomba je mogla eksplodirati svakog<br />
trena. - “Doappleite,” pozva me, “ovdje nije sigurno!” Vratili smo se dio<br />
puta i pronaπli zaklon za sluËaj da bomba eksplodira. Tada sam<br />
ugledao smijeπan prizor: jato vrabaca doletjelo je i spustilo se na travu<br />
blizu bombe. Jedan se spustio baπ kraj upaljaËa. Povikah: “Bjeæite,<br />
vrapci, opasno je!” Izgledalo mi je kao da su vrapci odvratili: “Ha, ha!<br />
Mi smo napredni. Tko joπ danas vjeruje u bombe? Nema tu nikakve<br />
opasnosti!”<br />
Isto tako ponaπaju se i ljudi danaπnjice! Bog je veÊ dovoljno ozbiljno<br />
govorio naπem narodu putem svoje RijeËi, Biblije, i kroz nevolje za<br />
koje je dopustio da nas snaappleu. - Sin Boæji je doπao, nastradao na kriæu<br />
i uskrsnuo od mrtvih. Zbog toga bi svatko trebao shvatiti da postoji<br />
Bog koji je stvaran i svet! I kad nakon svega toga doapplee netko i kaæe:<br />
“U opasnosti ste! Morate traæiti spasenje za svoje duπe!” ljudi se smiju<br />
i govore: “Ha! Ha! Tko joπ vjeruje u takvo πto!?”<br />
I Biblija ponekad moæe biti ironiËna. Ateizam, poricanje Boæjeg postojanja,<br />
spomenut je u Bibliji jednom jedinom reËenicom: “Bezumnik<br />
reËe u srcu: ‘Nema Boga’.” Na taj naËin Biblija govori o ateizmu. -<br />
Nadam se da vi ne pristajete uz tako smijeπan svjetonazor kao πto je<br />
ateizam!<br />
53
2. Izbavljenje<br />
Bog je veÊ jedanput udario ovaj svijet teπkom kaznom. Tada je bio<br />
spaπen samo jedan Ëovjek zajedno sa svojom obitelji. Zvao se Noa.<br />
Njega je Bog uputio da sagradi korablju, veliku laappleu, kako bi izbjegao<br />
uniπtenju. Je li vam poznata pripovijest o potopu? Ako nije, moæe vas<br />
biti stid - nemojte nikome reÊi da je ne znate! UoËi samog dolaska suda<br />
Boæjeg, potopa, zapovjedio je Bog Noi: “Uapplei u korablju ti i sva tvoja<br />
obitelj!” Nakon πto je Noa uπao, Bog je za njim zatvorio vrata.<br />
Svijet je na sigurnu putu da se susretne s pravednim Boæjim sudom. Na<br />
sreÊu, postoji laapplea s kojom to moæemo izbjeÊi: milost πto nam je<br />
ponuappleena u <strong>Isus</strong>u Kristu. On je iz Boæjeg svijeta doπao na naπ bijedni<br />
svijet i umro za nas na kriæu!<br />
Ako je Bog dopustio da njegov Sin umre tako okrutnom smrÊu, onda<br />
je i spasenje ostvareno po toj smrti dostatno za spasenje najveÊeg<br />
greπnika. <strong>Isus</strong> je uskrsnuo od mrtvih i poziva nas k sebi po Svetome<br />
Duhu. - <strong>Isus</strong> je laapplea spasenja!<br />
Isto kao πto je Bog nekada rekao Noi: “Uapplei u korablju ti i sva tvoja<br />
obitelj!” tako i sada po ovim mojim rijeËima potiËe i vas: “Uapplei u milost<br />
<strong>Isus</strong>a Krista! ZakoraËi u milost Boæju! Prekini sa svime πto te zadræava!<br />
Reci Spasitelju: ‘Dolazim pred tebe kao veliki greπnik.’ Sve svoje<br />
grijehe ostavi podno njegova kriæa! Vjeruj da je njegova krv bila prolivena<br />
za tebe! Reci mu: ‘Gospodine, predajem ti sav svoj æivot!’ ”<br />
Koliki idu na Boæji sud potpuno neobraÊeni i nezaπtiÊeni! Ipak, Boæja<br />
je milost na raspolaganju svakome tko je æeli primiti vjerom. A<br />
vjerovati jest: iskoraËiti iz podruËja Boæjeg gnjeva i zakoraËiti u<br />
podruËje milosti <strong>Isus</strong>a Krista. Taj korak nije djeËja igra. Taj korak je<br />
izbavljenje iz æivotne opasnosti!<br />
Poznati misionar na Novoj Gvineji, Albert Hoffman, ispripovijedao mi<br />
je jedan dogaappleaj koji nikada nisam zaboravio. Ja sam mu, naime,<br />
rekao: “Brate Hoffman, u svom krπÊanskom æivotu podnosim teπku<br />
borbu. Nije lako, pa ni jednom pastoru, pripadati <strong>Isus</strong>u u ovakvom svijetu<br />
koji sluæi –avlu.”<br />
54<br />
“Rado bih ti neπto ispripovijedao”, poËe on. “Na Novoj smo Gvineji<br />
imali obiËaj pouËavati vjeri Papuance koji su htjeli postati krπÊanima.<br />
To im je pomagalo da ispravno upoznaju <strong>Isus</strong>a Krista. Onda bismo<br />
jedne nedjelje pokrstili sve koji su to zaiskali. Za tu je zgodu uvijek<br />
prireappleeno veliko slavlje na koje bi doπli i mnogi pogani. No ono<br />
najzanimljivije zbivalo se veËer prije krπtenja. Te bi veËeri, naime, bila<br />
naloæena velika vatra. Kandidati za krπtenje pristupali bi vatri, noseÊi<br />
na rukama ono Ëime su se do tada koristili u πtovanju poganskih<br />
boæanstava: predmete za Ëaranje, kipiÊe poganskih bogova i amajlije.<br />
Pristupivπi vatri, bacali bi u razbuktali oganj sve te znakove svog<br />
prijaπnjeg æivota.”<br />
“Jednom sam promatrao neku mladu æenu koja je takoappleer priπla vatri<br />
s punom rukom kipiÊa i amajlija. U trenutku kad je sve to htjela baciti<br />
u vatru, zastane zagledavπi se u plamen. Sigurno je pomislila: ‘S time<br />
su æivjeli moji preci. S tim je predmetima povezan sav moj proπli æivot.<br />
Ne, ne mogu se odvojiti od toga!’ Okrenu se i poapplee natrag, ali mora da<br />
joj je u tom trenutku nadoπla druga misao: ‘Ali tada ne mogu pripadati<br />
<strong>Isus</strong>u!’ Stoga se ponovno vrati i zakoraËi tri koraka prema vatri. Ali<br />
izgleda da se ponovno nije mogla odvojiti od svojih stvari jer se opet<br />
vratila. Tada joj priappleoh”, nastavi priËati misionar Hoffman, “i rekoh<br />
joj: ‘Vidim da ti ovo teπko pada. Razmisli joπ jedanput o tome. Moæeπ<br />
se ponovno prijaviti kad bude sljedeÊe krπtenje.’ Æena je razmiπljala<br />
samo trenutak, okrenula se i brzim koracima uputila prema vatri,<br />
bacila stvari u plamen i bez svijesti se sruπila na tlo.”<br />
Nikada neÊu zaboraviti πto mi je Hoffman rekao na kraju: “Vjerujem<br />
da samo onaj tko je doæivio stvarno obraÊenje, moæe razumjeti<br />
uzbuappleenje te æene.”<br />
Dragi prijatelji, potrebno je stati samo jedan korak da bi se uπlo u laappleu!<br />
Iziappleite iz æivotne opasnosti i predajte se u ruke <strong>Isus</strong>u. No znajte da taj<br />
korak nije djeËja igra. Taj je korak prekid sa svekolikim proπlim æivotom.<br />
Jeftinije ne moæete proÊi: “Æivotu je cijena previsoka!” kaæe<br />
Sveto pismo.<br />
Uvijek me raæalosti kad vidim koliki su, usprkos svim upozorenjima,<br />
na putu u vjeËnu propast! Bog to ne æeli! Bog æeli da se spasite! Zato<br />
55
je i poslao svog Sina. Njegov je Sin platio za sve vaπe grijehe. Ono πto<br />
sada trebate jest: spoznati svoju krivicu i vjerom prihvatiti da je <strong>Isus</strong><br />
platio umjesto vas!<br />
Kada su me jednom u doba Hitlera opet pozvali u Gestapo, morao sam<br />
priËekati u nekoj prostoriji s policama. Na tim je policama bilo<br />
mnoπtvo uvezanih dokumenata. Iz svakog je sveska virio papiriÊ na<br />
kojem je pisalo neËije ime; na primjer: “Meier, Karl”, “Schulze,<br />
Friedrich ...” »ekanje mi se uËinilo beskrajnim pa zahvalih Bogu πto<br />
ne moram provoditi dane meappleu svim tim dokumentima. Kako mi je<br />
postalo dosadno, poËeh Ëitati imena na dokumentima. “Meier, Karl;<br />
Schulze, Friedrich ...” Odjednom proËitah: “Busch, Wilhelm”! - Pa to<br />
je neki spis o meni! Odjednom su mi police prestale biti dosadne -<br />
ondje je bio moj dosje! Gorio sam od znatiæelje da vidim πto piπe u<br />
njemu. Obuzela me straπna æelja da vidim πto su frajeri napisali o meni,<br />
no nisam se usudio poduzeti taj rizik i zaviriti u spis. Sjedio sam i dalje<br />
na svome mjestu tresuÊi se na pomisao: “Tu je moj dosje!”<br />
Vidite, tako mi je bilo i u vezi s kriæem <strong>Isus</strong>a Krista. Bilo je razdobljâ<br />
u mom æivotu kad mi niπta nije bilo dosadnije od krπÊanstva. Viπe od<br />
vjere bilo mi je zanimljivije viriti u kriglu punu piva - sve do trenutka<br />
kad sam uvidio πto, zapravo, znaËi kriæ <strong>Isus</strong>a Krista. - “Pa tu se radi o<br />
mom dosjeu! To ima veze s mojom krivicom i mojim spasenjem!”<br />
Otada mi je <strong>Isus</strong>ov kriæ neπto najzanimljivije πto postoji.<br />
O, uprite pogled u Ëovjeka s krunom od trnja! On je veliki izbavitelj!<br />
Na golgotskom kriæu ostvareno je vaπe i moje osloboappleenje od grijeha!<br />
Ono pripada i vama, Ëak ako to joπ ni ne znate.<br />
3. Iz smrti u æivot<br />
Kad mi mislima prolaze rijeËi: “Pozor!” - “Opasno po æivot!” -<br />
“Stani!” - “»ovjeËe, obrati se!” - “Potraæi svog Spasitelja!” tada<br />
pomislim: “U æivotnoj opasnosti moæe biti samo netko tko je æiv!” Kad<br />
se autobus surva u provaliju i poginu svi putnici, tada oni viπe nisu u<br />
æivotnoj opasnosti.<br />
Æelim vam reÊi da se nalazite u æivotnoj opasnosti da nikada ne<br />
pronaappleete æivot. U opasnosti da “mrtvi” proæivite ovaj æivot i,<br />
56<br />
konaËno, da kao mrtvi budete odbaËeni! Opasnost koju primjeÊujem u<br />
vaπim æivotima jest to da ste jednostavno propustili primiti æivot.<br />
Biblija kaæe: “Tko ima Sina, ima æivot; tko nema Sina Boæjega, nema<br />
æivota!”<br />
Nedavno sam sreo jednu gospoappleicu, uËiteljicu stranih jezika iz Berlina.<br />
- “Oprostite mi, gospoappleice,” rekoh joj, “jedan si æupnik moæe dopustiti<br />
da ponekad bude malo neuËtiv. HoÊete li mi, molim vas, reÊi koliko<br />
vam je godina?” Mlade se gospoappleice uglavnom ne pita za godine, ali<br />
starom se æupniku ne zamjera ako si uzme toliku slobodu. - Ona mi bez<br />
oklijevanja odgovori: “Osam!” - “Samo trenutak,” rekoh iznenaappleeno,<br />
“kako to osam?! PouËavate tri strana jezika, a imate samo osam godina?!”<br />
Ona se nasmija i objasni mi: “Prije osam godina pronaπla sam<br />
<strong>Isus</strong>a. Tek sam tada poËela æivjeti. Prije toga bila sam mrtva.” Bio sam<br />
zadivljen: “To je prekrasno reËeno!” Tada mi je navela ovaj biblijski<br />
stih: “Tko ima Sina Boæjega, ima æivot. Tko nema Sina Boæjega, nema<br />
æivota.” Nastavila je priËati: “Vidite, prije dok nisam imala Spasitelja,<br />
nisam imala ni pravi æivot. Tada sam æivjela samo da bih zaraappleivala<br />
novac i zabavljala se, ali to nije bio æivot!”<br />
Doista, tko slobodnom odlukom svoje volje ne prihvati <strong>Isus</strong>a, taj ni ne<br />
posjeduje æivot. - Da, bez <strong>Isus</strong>a nemamo pojma πto je æivot! Samo onaj<br />
tko ima Sina Boæjega ima i æivot!<br />
Prije mnogo godina posjetio me jedan mladiÊ. - “©to bi ti?” upitah ga.<br />
- “Ne znam ni sam”, odgovorio je. - “Znam samo jedno: æivot koji<br />
vodim, nije æivot!” Iznenaappleen tim rijeËima, upitao sam ga: “Zaπto?<br />
Kao strojobravar imaπ dobar posao i zaraappleujeπ mnogo novca!” - “To<br />
nije æivot!” nastavi on. “To uopÊe nije æivot! Ponedjeljkom sam<br />
bravar, utorkom bravar, srijedom bravar, Ëetvrtkom bravar, petkom<br />
bravar; u subotu nogomet, u nedjelju djevojke i kino; ponedjeljkom<br />
sam ponovno bravar, utorkom bravar, srijedom bravar, Ëetvrtkom<br />
bravar, petkom bravar; u subotu nogomet, u nedjelju djevojke i kino ...<br />
to zaista nije æivot!” - “DeËko,” rekoh mu, “imaπ pravo. Velika je stvar<br />
πto shvaÊaπ da to nije æivot! ReÊi Êu ti πto je æivot: u mom je æivotu<br />
nastala strahovita promjena. Zbilo se to kad me pronaπao <strong>Isus</strong> koji je<br />
umro i uskrsnuo za mene. Postao je moj Spasitelj koji me pomirio s<br />
57
Bogom. Kad sam to shvatio, dao sam mu svoje srce. Otada imam<br />
æivot!” - I taj je mladiÊ tada pronaπao æivot!<br />
Nedavno sam ga ponovno sreo u Freiburgu. - “No,” upitah ga, “kako<br />
je? Imaπ li sada æivot?” Odgovorio mi je radosno: “Da, ovo je zaista<br />
æivot!” Danas je on vrlo radostan Ëovjek. Vodi jednu omladinsku biblijsku<br />
skupinu za prouËavanje Biblije i dovodi ljude k <strong>Isus</strong>u. U <strong>Isus</strong>u je<br />
pronaπao æivot.<br />
Tako dugo dok dopuπtate da vam izmiËe æivot koji je u Kristu, u strahovitoj<br />
ste æivotnoj opasnosti! To je ono kad ste Ëuli neπto o<br />
krπÊanstvu, ali joπ niste pronaπli Spasitelja!<br />
Nedavno je jedan moj prijatelj, trgovac, pozvan na kuÊnu zabavu kod<br />
nekog tvorniËara. Taj pak ima lijepu vilu usred prekrasnog parka. Na<br />
zabavi se okupilo stotinjak gostiju. Usred vreve naapplee se moj prijatelj s<br />
domaÊinom i u razgovoru mu reËe: “»ovjeËe, kako ste sretni! Æivite<br />
kao kakav kralj! Imate prekrasan posjed, veliku tvornicu, lijepu æenu,<br />
krasnu djecu!” Na to mu ovaj odgovori: “Imate pravo, dobro mi ide.”<br />
No, odjednom s gotovo smrtnom ozbiljnoπÊu doda: “Ali me nemojte<br />
pitati kako je ovdje, unutra” i pokaza na svoje srce.<br />
Kad prolazim ulicom, Ëesto pomislim: “Kada bi ljudi bili iskreni sami<br />
sa sobom, svi bi stali i poËeli vikati: ‘Ne pitajte kako mi je u srcu!’ ” -<br />
U njihovim srcima nema mira. Njihove ih misli optuæuju i uznemiruju.<br />
Srce im je ispunjeno krivicom.<br />
Samo nas jedna osoba moæe izlijeËiti, a to je Bog. On vidi svu naπu<br />
bijedu! Sami po sebi ne moæemo doÊi k Bogu, ali je on u svojoj velikoj<br />
ljubavi doπao k nama u osobi <strong>Isus</strong>a Krista. Ta divljenja vrijedna poruka<br />
koju vam æelim predati, glasi: “Bog je tako ljubio svijet ...” - Ja svijet<br />
ne bih mogao ljubiti; ja bih pretukao æeljeznim πinama taj svijet pun<br />
prljavπtine, zla i gluposti. Ipak ga je Bog i takva uzljubio! Pri toj<br />
Ëinjenici staje svaki razum: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svog<br />
jedinog Sina, <strong>Isus</strong>a, da svatko tko prihvati tu ljubav ne bude izgubljen,<br />
veÊ da ima æivot.” - Recite mi πto je joπ Bog trebao uËiniti za vas, osim<br />
πto je dopustio da njegov Sin umre, kako biste vi na osnovu njegove<br />
smrti imali æivot?<br />
58<br />
Jedanput nakon propovijedi pristupi velikom engleskom propovjedniku<br />
Charlesu Haddonu Spurgeonu neki mladiÊ i reËe: “Gospodine<br />
propovjedniËe, u pravu ste. I ja moram pronaÊi tog Ëovjeka s Golgote<br />
i postati dijete Boæje. Jednoga Êu se dana i ja obratiti.” - “Jednoga<br />
dana?” upita Spurgeon. - “No da, kasnije.” - “Kasnije? Zaπto ne<br />
danas?” Pomalo postiappleen, mladiÊ mu objasni: “Ja bih zaista htio biti<br />
spaπen i stoga Êu se jednoga dana obratiti <strong>Isus</strong>u, ali bih prije toga htio<br />
joπ malo uæivati æivot.” Na te se rijeËi Spurgeon nasmija i reËe:<br />
“MladiÊu, niste baπ previπe ambiciozni. Ja se ne bih baπ zadovoljio<br />
time da malo uæivam æivot. Ja ne æelim samo malo od æivota. Ja æelim<br />
æivot. U Bibliji su zapisane <strong>Isus</strong>ove rijeËi (i pokaza mu to mjesto): ‘Ja<br />
sam doπao da ... imaju æivot i da ga imaju u izobilju.’ ”<br />
Kada doappleem do kraja ovakve propovijedi, uvijek me muËi neugodan<br />
osjeÊaj jer mislim: “Moæda nisi ljudima dobro objasnio!” Dopustite mi<br />
stoga da joπ jedanput ukratko ponovim: Bog je dopustio da <strong>Isus</strong> umre<br />
na kriæu za nas, izgubljene i proklete greπnike, da bismo mi - danas i<br />
ovdje - mogli imati æivot. I kad se sutra probudim, mogu pjevati od<br />
radosti πto sam dijete Boæje jer u njemu imam æivot! - Jeste li Ëuli? <strong>Isus</strong><br />
je doπao da bismo veÊ ovdje na Zemlji mogli imati æivot, a u vjeËnosti<br />
bili oËuvani od Boæjeg suda i imali vjeËni æivot. S tom spoznajom<br />
moæemo radosni koraËati svojom æivotnom stazom.<br />
Dopustite mi joπ jednu ilustraciju. Bilo je to jedne veËeri u prosincu.<br />
Padala je susnjeæica i puhao vjetar. Bilo je hladno. Ulicom su prolazila<br />
dva muπkarca. Jedan od njih nije imao kaput, samo je ovratnik sakoa<br />
podignuo da ga πtiti od vjetra. Izgledalo je da mu je svejedno πto je sav<br />
mokar. Bilo mu je svejedno kamo ide jer nije imao doma! Tako veÊina<br />
ljudi luta svijetom. Oni nemaju pred sobom nikakav cilj.<br />
- ©to je s vama? Kamo vi idete? Bezboæni njemaËki filozof Nietzsche<br />
napisao je u jednoj svojoj priËi: “... jadan onaj koji nema doma!” -<br />
Imate li vi vjeËni dom?<br />
Tada je naiπao i onaj drugi Ëovjek. Prolazio je kroz to isto nevrijeme,<br />
isto blato, istu kiπu, isti snijeg; ali on je pjevuπio neku pjesmu i hodao<br />
sigurnim, Ëvrstim korakom. Zaπto? Nedaleko odatle naziralo se svjetlo<br />
njegova doma! Ondje je njegova kuÊa! U njoj je toplo! Njemu nevri-<br />
59
jeme nije previπe smetalo. - Tako prolaze svijetom ljudi koji pripadaju<br />
<strong>Isus</strong>u i u njemu imaju æivot - sada i u vjeËnosti!<br />
Bog je rekao Noi: “Uapplei u korablju!” I ja vas molim: pronaappleite neko<br />
tiho i mirno mjesto - <strong>Isus</strong> Êe biti ondje. Moæete razgovarati s njim.<br />
Recite mu πto vam je na srcu.<br />
Jedanput me netko zapitao: “Mogu li porazgovarati s vama o vjeri?” -<br />
“Zaπto?” upitah. “Nije potrebno razgovarati sa mnom, veÊ izravno s<br />
<strong>Isus</strong>om!” - UËinite i vi tako!<br />
60<br />
©to uËiniti?<br />
Svakodnevno primam hrpu pisama sa svakojakim pitanjima. U jednom<br />
pismu koje sam nedavno primio, postavljeno mi je sljedeÊe pitanje: “Je<br />
li to πto nauËavate vaπe vlastito miπljenje ili uËenje vaπe crkve?” Na to<br />
mogu jedino odgovoriti: “Ono πto ja nauËavam jest nauk Biblije!”<br />
Potaknut tim pitanjem razmiπljao sam dalje: “Budete li sluπali miπljenje<br />
æupnika Buscha, ubrzo Êete se razoËarati. Od toga neÊete imati preveliku<br />
korist. Vi morate sluπati glas <strong>Isus</strong>a Krista! <strong>Isus</strong> je ”dobri Pastir”<br />
i vi morate sluπati njegov glas! Sve u svemu, ja vam u svojoj slabosti<br />
jedino mogu pomoÊi da Ëujete <strong>Isus</strong>ov glas, glas “dobroga Pastira” naπe<br />
duπe. I sada kad poËinjemo temu: “©to uËiniti?” osobito je vaæno<br />
dopustiti da vam govori sam <strong>Isus</strong>. Trebate Ëuti njegov, a ne moj glas.<br />
1. Prekinite sa svojom otrcanom nevjerom!<br />
BuduÊi da sam dugo godina bio æupnik u velikom gradu, nasluπao sam<br />
se svakojakih prigovora protiv biblijske poruke. Takvi su prigovori veÊ<br />
toliko otrcani da vas prije svega molim, za vaπe dobro: prekinite sa<br />
svojom otrcanom nevjerom!<br />
Tijekom Drugog svjetskog rata, uz svoju uobiËajenu sluæbu pastora za<br />
mladeæ, neko sam vrijeme radio kao duπobriænik u jednoj velikoj bolnici.<br />
Jednog sam dana zastao pred vratima neke privatne bolesniËke<br />
sobe s namjerom da pokucam i uappleem, kad dugim hodnikom dotrËa<br />
mlada medicinska sestra i uzbuappleeno mi reËe: “Gospodine æupniËe,<br />
molim vas da ne ulazite u tu sobu!” - “Zaπto?” upitao sam. - “Zato πto<br />
je gospodin koji tu leæi izriËito zabranio da ga posjeÊuje bilo kakav<br />
pastor! On osobito ne æeli da ga vi posjetite! Izbacit Êe vas van!”<br />
Pritom mi pokaza natpis na vratima na kojem sam proËitao ime jednog<br />
poznatog poslovnog Ëovjeka, ime koje sam poznavao iz njegove<br />
reklame. - “Sestro,” rekoh joj, “moji su æivci poput ËeliËnog uæeta!” i<br />
pokucah. - “Naprijed!” zaËu se snaæan muπki glas i ja uappleoh u sobu. U<br />
postelji je leæao stariji gospodin sijede kose. - “Dobar dan!” pozdravih.<br />
“Ja sam æupnik Busch.” - “O,” reËe bolesnik, “o vama sam veÊ<br />
mnogo Ëuo. Uappleite, moæete me nakratko posjetiti!” - “Ljubazno od<br />
vas!” rekoh s radoπÊu, no on brzo doda: “Ali vas molim da me ostavite<br />
61
na miru s vaπim krπÊanstvom!” - “Onda nemam sreÊe,” dodah s osmjehom,<br />
“upravo sam o tome htio govoriti s vama!” - “IskljuËeno!”<br />
poviËe i poËe uzbuappleeno mahati rukom kao da me tjera iz sobe. - “Ne<br />
dolazi u obzir! S time sam odavno prekinuo! Dok sam bio dijete<br />
roditelji su me prisiljavali naizust uËiti psalme. Kad nisam znao, dobio<br />
bih batine. Kad sam odrastao, prihvatio sam svjetonazor u kojem<br />
glavnu ulogu imaju Darwin, Häckel i Nietzsche!”<br />
Na te sam rijeËi pocrvenio u licu! Naæalost, ja se vrlo lako uzbudim. -<br />
“»ujte, stari gospodine!” rekoh mu. “Da mi jedan πesnaestogodiπnjak<br />
veli kako je prihvatio Nietzschea za svog duhovnog voappleu, nasmijao<br />
bih se i pomislio: ‘No da, to je prolazno. Shvatit Êeπ ti veÊ da viπe ni<br />
suvremeni filozofi ne vjeruju u svoje negdaπnje proroke.’ Ali kad mi<br />
jedan stari Ëovjek kao vi, koji je veÊ na rubu vjeËnosti, kaæe neπto<br />
takvo - tada je to uæasno! Vi ste nasmrt bolesni! Zar biste se htjeli<br />
pojaviti pred Bogom s takvim besmislicama? Ta molim vas!”<br />
Iznenaappleeno je gledao u mene. OËito nije bio naviknut da mu se<br />
obraÊaju takvim tonom. Tada mi nadoapplee misao: “Stani! U bolnici ne<br />
smijeπ ovako eksplodirati! Tu se moraπ blago ponaπati!” Odjednom<br />
sam se straπno saæalio nad tim jadnim Ëovjekom. Umirio sam se i<br />
objasnio mu da, usprkos njegovu prvotnu odbijanju, <strong>Isus</strong> æeli biti i njegov<br />
“dobri Pastir”. Duboko je uzdahnuo: “Da, to bi bilo lijepo! Ali πto<br />
uËiniti s ovim mojim svjetonazorom? Trebam li potpuno odbaciti sve<br />
u πto sam vjerovao cijelog svog æivota? - “Naravno!” rekoh mu radosna<br />
srca. “Dragi gospodine, odbacite sve πto vam neÊe trebati u<br />
vjeËnosti! Odbacite sve i to radije danas nego sutra! S vaπim otrcanim<br />
uvjerenjima nije moguÊe ispravno æivjeti, a ni blaæeno umrijeti. I kad<br />
to uËinite, bacite se u raπirene ruke Sina Boæjega koji je za vas umro i<br />
otkupio vas. Taj Êe Spasitelj biti i vaπ Spasitelj!” Uto uapplee sestra.<br />
ZaËudila se vidjevπi nas kako povjerljivo razgovaramo. Dala mi je<br />
znak rukom da je proπlo vrijeme za posjet. »vrsto sam stisnuo starËevu<br />
ruku i napustio sobu. Nikada nisam saznao je li prihvatio moj savjet -<br />
umro je iste noÊi!<br />
Straπno me potresa spoznaja da naobraæeni ljudi prolaze kroz æivot<br />
voappleeni idejama Darwina, Häckela i Nietzschea, Ëija ih otrcana nevjera<br />
dovodi u opasnost da izgube vjeËni æivot. Zato vas prije svega æelim<br />
62<br />
zamoliti: odbacite sve otrcane temelje na kojima zasnivate svoju nevjeru!<br />
Vaπa otrcana nevjera ne vrijedi ni novËiÊa! U Bibliji piπe: “Jedan<br />
je Bog, jedan je posrednik izmeappleu Boga i ljudi - Ëovjek Krist <strong>Isus</strong>.”<br />
Poznavao sam Ëovjeka kojeg sam u sebi nazivao “Prugasti” jer je uvijek<br />
nosio prugasti pulover. Æena mu je poginula u bombardiranju. Dva<br />
su mu sina takoappleer poginula u ratu. Jadnik! Jednom sam ga doπao posjetiti.<br />
Nisam joπ ni uspio sjesti, kad zapoËe: “Gospodine æupniËe, samo<br />
mi nemojte govoriti niπta o krπÊanstvu! Kroz toliko toga sam veÊ<br />
proπao da viπe ne mogu vjerovati. Previπe toga sam proæivio. Moæete<br />
mi priËati πto hoÊete, ja viπe ne vjerujem!” Na to se nasmijah i rekoh:<br />
“Mogu to i misliti! No, recite mi, gospodine ‘Prugasti’,” u stvari se on<br />
zvao drukËije, “vozite li se ikada vlakom?” - “Svakako!” odgovori. -<br />
“Pretpostavljam onda”, nastavih, “da svaki put prije no πto uappleete u vlak<br />
odete do lokomotive i zahtijevate od vlakovoapplee da vam pokaæe<br />
vozaËku dozvolu?” - “Nee! Nee!” bio je njegov odgovor. “Æeljeznici<br />
se moæe vjerovati da zapoπljava vlakovoapplee koji ...” - “©to?” prekinuh<br />
ga. “I vi ulazite u vlak, a da se niste uvjerili zna li onaj tip u lokomotivi<br />
voziti? Bez ikakva jamstva povjeravate svoj æivot tim deËkima?! -<br />
Gospodine ‘Prugasti’, povjeriti svoj æivot nekome ja nazivam vjerom!<br />
Od sada viπe nikad nemojte reÊi: ‘Ja uopÊe ne vjerujem!’ Radije recite:<br />
‘Ja uopÊe ne vjerujem - osim æeljeznici!’ ” - “Da ...” zausti on. -<br />
“Gospodine, odlazite li vi u ljekarnu?” nastavih s pitanjima. - “Da,”<br />
reËe, “Ëesto imam glavobolju. U ljekarni nabavljam praπak protiv<br />
glavobolje.” - “No, gospodine ‘Prugasti’,” nastavih, “onda vam je<br />
vjerojatno poznato da ljekarnici ponekad zabunom izdaju bolesnicima<br />
otrov umjesto lijeka. Vi vjerojatno praπak protiv glavobolje dajete ispitati<br />
prije nego ga popijete?” - “Ne, gospodine æupniËe,” bio je njegov<br />
odgovor, “jedan izuËeni ljekarnik dobro poznaje svoj posao. Ta on se<br />
neÊe prevariti.” - “©to?” zaËudih se opet. “Vi popijete praπak, a da ga<br />
prethodno niste dali na ispitivanje? Vi samo tako povjeravate svoj<br />
æivot ljekarniku? Vi s povjerenjem popijete njegov lijek? - E, to ja<br />
nazivam vjerom! Dragi gospodine ‘Prugasti’, nemojte viπe nikad reÊi:<br />
‘Ja uopÊe ne vjerujem!’ radije recite: ‘Ja uopÊe ne vjerujem - osim æeljeznici<br />
i ljekarniku! ”<br />
63
I tako mu nastavih redati primjer za primjerom. Na koncu sam ga uvjerio.<br />
Tako sam imao prigodu posvjedoËiti mu: “Vidite, jednog je dana<br />
u moj æivot doπao netko poslan od Boga, netko tko je uskrsnuo od<br />
mrtvih. Na svojim rukama nosi oæiljke od Ëavala koji mi pokazuju da<br />
me ljubio do smrti. Nitko na cijelom svijetu nije za me uËinio toliko<br />
kao <strong>Isus</strong>! Nitko nije dostojan tolikog povjerenja kao <strong>Isus</strong>! - Vjerujete<br />
li da je <strong>Isus</strong> ikada slagao?” - “Ne!” odgovori on. - “Vidite, ja ne bih<br />
prihvatio svjedoËanstvo ni od kojeg Ëovjeka, osim od <strong>Isus</strong>a! Kad sam<br />
spoznao tu Ëinjenicu, rekao sam: ‘Odsada svoj æivot povjeravam<br />
<strong>Isus</strong>u!’ ” - “Zar je to tako jednostavno?” upita me. - “Da, to je tako jednostavno,<br />
gospodine ‘Prugasti’! Vrlo jednostavno! Vi vjerujete u sve i<br />
svaπta, vjerujete svakome osim onome kome se stvarno moæe<br />
vjerovati. Njemu ne æelite vjerovati! Odbacite otrcane osnove svoje<br />
nevjere i predajte svoj æivot Gospodinu <strong>Isus</strong>u!”<br />
Na jednom velikom skupu mladih rekao sam: “Dajem milijun maraka<br />
onome tko mi prona?e nekoga tko je poæalio zato πto je primio <strong>Isus</strong>a u<br />
æivot!” Ja tih milijun maraka nemam, ali sa svom sigurnoπÊu mogu reÊi<br />
da na svijetu nema takvoga. No, upoznao sam dosta onih koji su<br />
poæalili πto to nisu uËinili!<br />
Stoga se πto prije rijeπite svoje otrcane nevjere! Vjerujte Onome koji je<br />
uËinio sve za vas! To je neπto osobno izmeappleu njega i vas. Pronaappleite<br />
neko mirno, skrovito mjesto i zazovite ga: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, od danas<br />
ti æelim pripadati!”<br />
2. Rijeπite se svoje nevjerojatne samopravednosti<br />
U Bibliji piπe: “Sigurna je rijeË i zasluæuje punu vjeru: Krist <strong>Isus</strong> doapplee<br />
na svijet da spasi greπnike.” Mnogi se, kad Ëuju taj stih, osjete<br />
pogoappleenim pa kaæu: “Ali ja nisam greπnik! Nisam poËinio nikakav<br />
zloËin!” Takvima æelim reÊi: To ste slagali! To Êete jednoga dana<br />
morati ponoviti pred licem Boæjim. HoÊete li i njemu reÊi: “Ja nisam<br />
greπnik! Nisam prekrπio ni jednu tvoju zapovijed!” - HoÊete li mu to<br />
moÊi reÊi?<br />
64<br />
»ujte me vi koji ste ispunjeni takvom nevjerojatnom samopravednoπÊu<br />
koju ste sami izgradili i æivite kao da je s vama sve u redu! - To nipoπto<br />
nije u redu, to ne vrijedi niπta!<br />
Prije mnogo godina razgovarao sam s jednim dvadesetogodiπnjakom i<br />
taj razgovor nisam nikada zaboravio. Sreli smo se nakon duæeg vremena<br />
pa sam mu rekao: “Dragi Heinz, viπe te ne viappleam na naπim sastancima<br />
za mladeæ i prouËavanjima Biblije!” Na to on odgovori: “Pa<br />
znate, gospodine æupniËe, u meappleuvremenu sam malo promislio o<br />
svemu. Vi neprestano govorite o <strong>Isus</strong>u koji je umro za greπnike, ali<br />
meni ne treba ærtveno janje koje bi platilo za moje grijehe. Ako sam<br />
neπto krivo uËinio i ako postoji Bog, ja Êu zbog tog svog djela znati<br />
stati pred njega. Smijeπno mi je da bih ondje trebao nekakvog<br />
Spasitelja koji je umro za mene!” Ja odvratih: “Dobro, dragi prijatelju!<br />
Ti Êeπ se pred svetim Bogom pozvati na pravo. To moæeπ uËiniti, bez<br />
daljnjega! Moæeπ odbaciti <strong>Isus</strong>a i reÊi: ‘Pozivam se na Boæje pravo!’<br />
Ali, dragi moj, nek’ ti bude jasno jedno: u Francuskoj se sudi prema<br />
francuskom pravu, u Engleskoj prema engleskom pravu, a pred<br />
Bogom - po Boæjem pravu! Dragi moj, nadam se da nisi prekrπio ni<br />
jednu jedinu Boæju zapovijed, inaËe Êeπ biti izgubljen! - Do viappleenja!”<br />
“Samo trenutak,” reËe, “pa nije valjda Bog tako sitniËav!?” - “Nego<br />
πto?” odvratih ja. “Kako ti zamiπljaπ Boga?! Zamisli da sam dobro i<br />
ispravno proæivio pedeset godina i tada tri minute krao. To se sazna i<br />
mene izvedu pred sud. Stojim pred sucem i objaπnjavam mu:<br />
‘Gospodine suËe, ne budite tako sitniËavi! ©to znaËi ako sam tri minute<br />
krao u odnosu na pedeset ispravno proæivljenih godina! Tko bi mogao<br />
biti tako sitniËav da me sad kazni zbog toga, gospodine suËe!?’ -<br />
Moæeπ li si to predoËiti? - Na takvo πto sudac bi mi odgovorio: ‘Samo<br />
trenutak! Ja nisam ni spomenuo vaπih pedeset ispravno proæivljenih<br />
godina, veÊ one tri minute u kojima ste krali! Zakon vas osuappleuje zbog<br />
te tri minute!’ - Kad tako postupa jedan zemaljski sudac, koliko li Êe<br />
stroæe postupiti Bog?”<br />
Mislite da vi niste optuæeni pred Bogom? Mislite li da vama ne treba<br />
oproπtenje grijeha? Mislite da niste greπnik? - Odbacite svoju nevjerojatnu<br />
samopravednost i potraæite Gospodina koji je umro za vaπe grijehe<br />
i umjesto vas platio za njih na kriæu. Primite ga u svoj æivot,<br />
65
ispovjedite mu svoje grijehe i recite: “Gospodine, predajem ti sebe i<br />
svu svoju nepravednost! Æelim primiti tvoju milost! Operi me svojom<br />
krvlju!”<br />
3. Poduzmite odluËan korak<br />
PoËetkom Hitlerova reæima upoznao sam jednog visokog nacistiËkog<br />
sluæbenika. Takve su mladi nazivali “lametaπima” jer su im odore bile<br />
okiÊene uskim metalnim vrpcama, imitacijom srebra i zlata, pa su<br />
izgledali poput pauna. Uπao sam u njegov ured tresuÊi se od straha jer<br />
sam dobro znao da nacistiËki reæim nimalo ne voli pastore. ZaËudo, taj<br />
me Ëovjek nije izbacio, nego je prijateljski sasluπao πto sam mu imao<br />
reÊi. Kad smo zavrπili, rekoh mu: “»ujte, rijetko mi se dogaapplea da me<br />
tko od vaπih kolega primi ovako prijateljski. Zato bih vam se htio osobito<br />
zahvaliti! BuduÊi da ste bili tako ljubazni sa mnom, htio bih vam<br />
darovati neπto veliko. Htio bih vam reÊi svoju poruku: ‘Bog je tako ljubio<br />
svijet te je dao svog jedinoroappleenog Sina da ne pogine ni jedan koji<br />
u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.’ ” - Na trenutak me pogledao i<br />
rekao mi: “Ne trebate mi niπta dalje govoriti. Moji su roditelji bili<br />
poboæni i vjerni ljudi. Vaπa mi je poruka poznata joπ od djetinjstva, ali<br />
...” uzeo je veliki, neispisani list papira, stavio ga na stol, uzeo olovku<br />
u ruku i povukao crtu od vrha do dna lista: “Vidite, gospodine æupniËe,<br />
ja znam sve o tome. Znam da bih, ako hoÊu biti spaπen, trebao samo<br />
prijeÊi granicu, granicu poput crte koju sam ovdje povukao. Trebao bih<br />
uËiniti samo jedan korak preko crte koja me razdvaja od Boga. Ja sam<br />
vrlo blizu,” pritom stavi prst do crte, “vrlo blizu granice; ali ono πto mi<br />
preostaje jest uËiniti sljedeÊi korak!” I tada, malo postiappleen, reËe: “Ali<br />
mi to moj poloæaj u druπtvu ne dopuπta!”<br />
Otiπao sam od njega tuæna srca. Proπlo je veÊ mnogo godina otkako je<br />
umro. Njegov ga druπtveni poloæaj neÊe spasiti u vjeËnosti. Ali on je<br />
ipak shvaÊao: “Ako æelim uÊi u kraljevstvo Boæje, trebam uËiniti samo<br />
jedan korak preko granice.”<br />
Imate li vi hrabrosti poduzeti taj jedan korak? <strong>Isus</strong> vas Ëeka raπirenih<br />
ruku! Poduzmite taj odluËujuÊi korak preko granice koja vas odvaja od<br />
Boga - u <strong>Isus</strong>ove raπirene ruke!<br />
66<br />
4. Prekinite s poznatim grijesima<br />
Poznam jednog Ëovjeka koji ima ljubavnicu. Jednom kad sam ga sreo,<br />
rekoh mu: “Vi æivite u grijehu! Æena vam je zbog toga nesretna! Zbog<br />
toga Êete zavrπiti u paklu!” Na to mi on odgovori: “To πto velite je glupost!<br />
Dopustite da vam objasnim kako stvari stoje. Moja me æena ne<br />
razumije ...” I tada mi ispriËa cijelu priËu; no uvidio sam pritom da<br />
dobro zna jedno: “Grijeh je to πto Ëinim!”<br />
»esto Ëujem da ljudi koji su u svaapplei govore: “On (ona) je zapoËeo<br />
svaappleu!” Postoje samo svaapplee koje je zapoËeo onaj drugi. Nitko nije prvi<br />
zapoËeo svaappleu, nije li tako? Uvijek zapoËinju oni drugi. No, neπto bih<br />
vam rekao: U Boæjim je oËima svaapplea ozbiljna poput umorstva! Zaπto<br />
ne prekinete svaappleu? Pitate: “Pa πto da Ëinim?” ReÊi Êu vam: Prestanite<br />
Ëiniti jasno prepoznatljiv grijeh! - Da se samo na trenutak zaustavite,<br />
naËinite kratku stanku u æivotu i zapitate se: “©to ne valja u mom æivotu?<br />
S Ëime ja to, u stvari, moram prekinuti?” Budite bez brige, saznat<br />
Êete to savrπeno jasno! Mislite li da Êe vam <strong>Isus</strong> dati svoju milost ako<br />
i dalje nastavite svjesno grijeπiti? U Bibliji Bog poruËuje: “Obratite<br />
(pokajte)<br />
se!<br />
- Sjetite se, izgubljeni je sin napustio svoj stari æivot.<br />
K <strong>Isus</strong>u moæete doÊi ovakvi kakvi jeste: optereÊeni i nevjerni; ali tada<br />
morate prekinuti s onime πto vas vuÊe u vjeËnu propast, a za πto dobro<br />
znate da je grijeh!<br />
U mnogim pismima koja svakodnevno primam uvijek mi iznova piπu:<br />
“To πto vi govorite je preteπko! To i to nije grijeh!” Tada poËnu nabrajati<br />
ono πto ja nikada nisam rekao. Pritom otkrivam da se naπe savjesti<br />
bune protiv toga da <strong>Isus</strong> vlada naπim æivotima. - Znajte dobro da ne<br />
moæete zadobiti æivu vjeru i biti u njoj ako nemate hrabrosti potpuno<br />
predati svoj æivot <strong>Isus</strong>u, tako da to bude potpuni prekid s djelima s<br />
kojima i morate prekinuti. Prestanite Ëiniti ono πto jasno prepoznajete<br />
kao grijeh!<br />
67
5. Razgovarajte s Bogom<br />
Znate li se moliti? Vjerojatno znate sroËiti nekoliko poboænih reËenica,<br />
ali znate li moliti? Znate, neki imaju takvu predodæbu o tome πto znaËi<br />
moliti, da bi mi se od toga podigla kosa na glavi kad bih je joπ imao.<br />
Nedavno sam posjetio jednu obitelj. DomaÊica mi ponosno reËe: “I mi<br />
smo dobri krπÊani. - Klarice, doapplei malo ovamo!” pozva svoju Ëetverogodiπnju<br />
kÊerkicu. “Ti se znaπ lijepo moliti, moli se malo da te æupnik<br />
Ëuje!” DjevojËica je poËela moliti, a ja je brzo prekinuh: “Stani dijete!<br />
- Gospoappleo, za ime svega, nemojte to viπe Ëiniti!” - To nije molitva!<br />
Molitva je razgovor sa æivim Bogom koji je uz nas u <strong>Isus</strong>u Kristu.<br />
Molitva je kad mu izlijemo svoje srce. - Jeste li se ikada tako molili?<br />
Engleski biskup Robinson napisao je groznu knjigu koju je nazvao:<br />
“Bog je drukËiji”. U njoj, izmeappleu ostalog, piπe da suvremeni Ëovjek<br />
uglavnom viπe ne zna moliti. U tome se potpuno slaæem s njim. - Ali<br />
to ne znaËi da neπto nije u redu s molitvom, veÊ sa suvremenim<br />
Ëovjekom! Ne nalazite li i vi da je tako? Ono s Ëime se ne slaæem jest<br />
biskupova teorija da bi cijelo krπÊanstvo trebalo potpuno preurediti jer<br />
suvremeni Ëovjek viπe ne zna moliti. Na to bih dodao: “Bolje bi bilo<br />
da suvremeni Ëovjek nauËi moliti!”<br />
Pokuπajte jedanput riskirati pa se pomolite! Jednostavno recite:<br />
“Gospodine, daj da te pronaappleem!” ili: “Gospodine, spasi me!” ili:<br />
“Gospodine, pomozi mi pronaÊi pravu vjeru!” ili: “Gospodine, oprosti<br />
mi grijehe!” - Samo veÊ jednom poËnite! Molitva vam u poËetku neÊe<br />
baπ zvuËati veliËanstveno kao u sveÊenikâ koji mole ËitajuÊi iz<br />
molitvenika. UopÊe nije potrebno veliËanstveno moliti ako smo tek<br />
poËeli pravilno razgovarati sa æivim Bogom. Samo vi zapoËnite; veÊ<br />
Êete, kad doapplee vrijeme, nauËiti moliti!<br />
Vjera je æivi odnos izmeappleu mog Gospodina i mene i ako je to tako, tada<br />
taj odnos neÊe biti bez razgovora. Ja razgovaram s njim - i on razgovara<br />
sa mnom!<br />
68<br />
6. »itajte Bibliju!<br />
Na koji naËin Bog razgovara s ljudima? - On govori kroz Bibliju! Zato<br />
morate neizostavno poËeti Ëitati Bibliju! Moæda Êete reÊi: “Bibliju<br />
danas viπe nitko ne Ëita!” na πto vam, na æalost, moram priznati da ste<br />
u pravu.<br />
Kada doappleem nekome u kuÊu, Ëesto mi kaæu: “Da, gospodine æupniËe,<br />
mi imamo Bibliju iz 1722. godine, koja je pripadala joπ naπoj prabaki!”<br />
I tada skinu s police taj golemi muzejski primjerak koji sasvim<br />
sigurno nitko ne Ëita! S duænim poπtovanjem prema staroj Bibliji, ja im<br />
ipak kaæem: “Kupite mali Novi zavjet!” - Danas veÊ postoje takvi koji<br />
su manji od moje πake. Neka su izdanja vrlo privlaËna. Kupite neko<br />
suvremeno izdanje da biste ga dobro razumjeli. Potom odredite vrijeme<br />
u koje Êete ga svaki dan moÊi Ëitati. »itajuÊi, jednostavno<br />
sluπajte: kroz te Êe rijeËi <strong>Isus</strong> govoriti s vama! Zacijelo Êete naiÊi na<br />
mjesta koja neÊete razumjeti; nemojte se muËiti s takvim mjestima,<br />
nego mirno nastavite Ëitati. Ovako ja to uvijek objasnim svojim<br />
mladim sluπateljima: “Jednom mi je pripovijedao neki farmer iz<br />
Brazila kako je doπao do obradive zemlje. Dio zemljiπta na kojem se<br />
naselio bio je obrastao praπumom. Posjekao je drveÊe, uklonio stijene<br />
i iskopao panjeve. Jednog je dana, kad je teren veÊ bio potpuno<br />
oËiπÊen, upregao u plug dva vola i pokuπao orati. Kad je izorao tri<br />
brazde, plug mu zape za skrivenu stijenu. ©to sad uËiniti? OtiÊi u kuÊu<br />
po dinamit i raznijeti stijenu zajedno s plugom i volovima? Ne!<br />
Povukavπi plug malo unatrag, zaobiπao je stijenu i nastavio orati. Kad<br />
je zavrπio s oranjem, pogledao je njivu; nije izgledala baπ najurednije,<br />
ali on svejedno posija sjeme i pobere urod. SljedeÊe je godine bilo<br />
malo lakπe orati negoli prethodne. Tada je ponovno iskopao i uklonio<br />
nekoliko stijena neπto i kamenja pa je bilo mnogo bolje. Kod treÊeg je<br />
oranja iπlo joπ lakπe.” - Tako i vi Ëitajte Bibliju; no najvaænije je da je<br />
poËnete Ëitati! Kad naiapplee neπto πto ne razumijete, ostavite to za kasnije.<br />
Samo nastavite Ëitati!<br />
Na samom poËetku Novog zavjeta, nakon poduæeg popisa imena<br />
<strong>Isus</strong>ovih predaka, naiÊi Êete na stih koji kaæe za <strong>Isus</strong>a: “... jer Êe on<br />
izbaviti narod od grijeha njegovih.” ReÊi Êete: “Pa ovo razumijem! To<br />
se odnosi na mene!” - Dopustite Bogu da vam govori na taj naËin dok<br />
69
Ëitate Bibliju. Svaki dan odvojite vrijeme za Boæju rijeË. »ineÊi to,<br />
molite ovako: “Gospodine, prosvijetli me! Daj da i ja razumijem tvoje<br />
poruke! Prosvijetli mi srce, um i duπu!” - I joπ neπto: nemojte dopustiti<br />
da vam netko ocrnjuje Bibliju! Biblija je veliËanstvena knjiga. Nema<br />
knjige aktualnije i uzbudljivije od nje!<br />
Jednom prigodom za Prvog svjetskog rata, kao mlad vojnik kod<br />
Verduna, bio sam u izviappleanju. Bila je veËer i sumrak se spustio. Sjedio<br />
sam tako na rubu nekakve jaruge i odjednom, kroz prazninu meappleu<br />
drveÊem, ugledao kako uskim πumskim putom nedaleko odatle<br />
“klopara” neprijateljeva pokretna poljska kuhinja. Nismo uopÊe ni<br />
pomiπljali da bi tim putom moglo proÊi nekakvo vozilo. Ta poljska<br />
kuhinja koja nije mogla priËekati potpuni mrak, otkrila je neπto vaæno:<br />
tuda prolazi neprijateljeva linija opskrbe! Ako poljska kuhinja moæe<br />
proÊi kroz taj uski prolaz izmeappleu drveÊa, onda tuda moæe prolaziti i<br />
opskrba za pjeπaπtvo; tada je to lak prolaz i kolonama vojnika koji nose<br />
streljivo u neprijateljski logor! - To je bila vaæna neprijateljeva<br />
strateπka linija! - I πto smo onda uËinili? Mislite li da smo poπtedjeli<br />
πumski put? Baπ suprotno: cijelu smo noÊ granatama zasipali taj uski<br />
prostor!<br />
Biblija je takoappleer linija opskrbe, put za prolaz poπiljki “hrane i streljiva”<br />
koje Bog πalje krπÊanima. A Sotona je dovoljno pametan da tu liniju<br />
uËini predmetom svojih napadaja. Stoga je Biblija izloæena<br />
neprekidnim napadajima. Mladi Ëovjek koji se baπ ne moæe podiËiti<br />
inteligencijom kaæe: “Bah! Glupa knjiga!” Najpametniji se profesori<br />
trude dokazati da je Biblija samo jedna od knjiga koje su napisali ljudi.<br />
U jednoj su namjeri svi oni jedinstveni: izloæiti Bibliju snaænoj paljbi!<br />
Jednom mi se neki Ëovjek potuæio: “Meni Boæja rijeË izgleda tako<br />
mrtva. Htio bih biti spaπen, ali mi njegova rijeË baπ niπta ne govori.”<br />
Na to sam mu odgovorio: “Molite Boga da vam dade Duha Svetoga!<br />
Molite svaki dan pa ako treba i Ëetvrt godine: ‘Gospodine, daruj mi<br />
Duha Svetoga da mogu razumjeti tvoju rijeË i da mogu imati æivu<br />
vjeru!’ - Vjerujte mi, Bog Êe sasvim sigurno odgovoriti na vaπu<br />
molitvu!”<br />
70<br />
7. Sluπajte propovijedanje Boæje rijeËi!<br />
Potraæite sredinu u kojoj Êete moÊi sluπati jasnu Boæju rijeË. Danas,<br />
naæalost, ima mjesta na kojima se propovijeda “razvodnjena” Boæja<br />
rijeË. Tamo ja ne bih odlazio gubiti vrijeme. Ne zanima me “limunada”,<br />
veÊ “vino radosti” evanappleelja <strong>Isus</strong>a Krista! NeÊe vam trebati puno<br />
da prepoznate propovijeda li se negdje Ëisto evanappleelje, radosna vijest,<br />
ili neπto sasvim drugo. SreÊom, posvuda ima pastora, propovjednika i<br />
vjernika koji dobro poznaju evanappleelje i znaju ga protumaËiti. Pronaappleite<br />
takve ljude i sluπajte Boæju rijeË! Druæite se s takvima koji od srca æele<br />
sluπati.<br />
Nedavno mi jedan Ëovjek reËe: “Znate, ja sam osobenjak. Ne volim se<br />
baπ druæiti s drugima!” Nisam mu mogao drukËije pomoÊi pa sam mu<br />
rekao: “Vi nikada neÊete zadobiti æivu vjeru ne poËnete li se druæiti s<br />
drugim krπÊanima i ne dolazite li onamo gdje se propovijeda Boæja<br />
rijeË!”<br />
Za kraj bih vam htio ispriËati o jednoj starici koju sam poznavao. Ta je<br />
stara gospoapplea odigrala veliku ulogu u mom æivotu. Upoznao sam Ëak<br />
trojicu inæenjera koji su uz njenu pomoÊ stekli vjeru u <strong>Isus</strong>a Krista.<br />
ZakljuËio sam da kroz tu æenu snaæno djeluje sila Boæja pa sam je<br />
stoga otiπao posjetiti. Bila je udovica, a muæ joj je za æivota bio rudar.<br />
Radovala se πto sam doπao pa mi je ispriËala kako je uzvjerovala.<br />
Ranije je æivjela u jednom zaselku koji je danas veÊ spojen s Essenom.<br />
Jednom je proËitala u novinama da Êe u Paulus-Kirche (Pavlova crkva.<br />
Op. prev.) biti posveÊena dva nova æupnika. Rekla je prijateljicama:<br />
“Poappleite sa mnom u crkvu!” Krenuπe za Essen preËacima kroz polja.<br />
Put do Paulus-Kirche bio je vrlo dug. Kad su stigle, crkva je veÊ bila<br />
dupkom puna pa su morale stajati iza svih posjetitelja. Jedan od æupnika<br />
kojeg su tada posvetili, Julius Damman, kasnije je postao vrlo<br />
utjecajan u gradu.<br />
Ovako mi je prepriËala taj dogaappleaj: “Julius Damman se tada prvi put<br />
popeo za propovjedaonicu. Propovijed je zapoËeo rijeËima Ivanova<br />
evanappleelja: ‘Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinoroappleenog Sina<br />
da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.’ Tada<br />
se nagnuo naprijed i rekao: ‘Od stotina tisuÊa Boæjih rijeËi iz Biblije,<br />
71
ni jedne se ne bojim kao rijeËi izgubljen. »ovjek moæe biti zauvijek<br />
izgubljen, a to je kad Bog okrene svoje lice od njega - to je pakao!<br />
“Stajala sam ondje u toj golemoj crkvenoj zgradi, tada sam joπ bila<br />
djevojËica, i od cijele njegove propovijedi Ëula samo to. I kao kad<br />
odjednom bljesne munja, odjeknule su u meni rijeËi: ‘I ja sam izgubljena!<br />
Ja nemam mir Boæji! Moji grijesi nisu oproπteni! Ja nisam Boæje<br />
dijete! - Izgubljena sam!’ KuÊi sam otiπla kao u nekom snu. Nakon tri<br />
dana otac me upitao: ‘Nisi li moæda bolesna?’ ”<br />
Pokuπala je objasniti roditeljima πto joj se dogodilo. Oni su na to rekli:<br />
“Ti si luda! Oboljela si na æivce!” Nikome nije mogla objasniti svoj<br />
smrtni strah saæet u rijeËima: “Izgubljena sam!” - “»etiri sam tjedna,”<br />
priËala je dalje stara gospoapplea, “tumarala po kuÊi nesposobna za bilo<br />
kakav posao. Tada sam proËitala u novinama: ‘Æupnik Damman<br />
ponovno propovijeda.’ ProËitavπi to opet sam krenula na onaj naporni<br />
put od Stoppenberga do Essena. Cijelim sam se putom molila ponavljajuÊi<br />
u sebi stih jedne pjesme.”<br />
U takvu je stanju doπla do Paulus-Kirche gdje je Damman veÊ propovijedao.<br />
I opet je sve bilo puno ljudi. Nije naπla mjesto za sjesti pa je<br />
ponovno morala stajati iza sviju, na samom kraju dvorane. Joπ se<br />
jedanput pomolila u sebi istim onim rijeËima koje je ponavljala putem<br />
do crkve. Otvorila je pjesmaricu i potraæila pjesmu oznaËenu na ploËi,<br />
pjesmu koju je upravo trebalo pjevati. Na svoje silno iznenaappleenje,<br />
uvidjela je da je to ista ona pjesma Ëije je rijeËi ponavljala kao svoju<br />
molitvu. Pomislila je: “Zacijelo Êe se neπto dogoditi kad svi zapjevaju<br />
ovu pjesmu!” - Æupnik Damman se popeo za propovjedaonicu i<br />
proËitao rijeËi iz Ivanova evanappleelja: “Ja sam vrata. Tko uapplee kroza me,<br />
spasit Êe se. Amen.”<br />
“Bilo je to tek drugi put da sam u toj crkvi i opet nisam Ëula niπta osim<br />
te reËenice, no u trenutku mi je sve postalo jasno: uskrsli <strong>Isus</strong> je vrata<br />
u æivot! - Proπla sam kroz ta vrata. Nisam Ëula viπe niπta od propovijedi,<br />
ali to mi je bilo sasvim dovoljno. - Uπla sam u æivot!”<br />
»esto obiËavam ispriËati tu pripovijest onima koje sreÊem, onima koji<br />
mi kaæu: “Ah, ja ne odlazim u crkvu! Ne mogu podnijeti onaj zrak.<br />
Radije odem u πumu gdje pjevaju ptice, a vjetar πuπti u kroπnjama<br />
72<br />
drveÊa ...” Tada im kaæem: “Æena o kojoj sam vam priËao ne bi nikada<br />
naπla æivu vjeru da nije otiπla tamo gdje se propovijeda Boæja rijeË!”<br />
Ima joπ mnogo odgovora na pitanje: “©to uËiniti?” Mislim da sam vam<br />
najvaænije rekao, ali osjeÊam kako je neizmjerno vaæno da vam na<br />
kraju ukratko ponovim ono najvaænije.<br />
Nije, zapravo, odluËujuÊe ono πto mi uËinimo, iako je i to vrlo vaæno.<br />
OdluËujuÊe je ono πto je za nas uËinio Bog u <strong>Isus</strong>u Kristu! To je ta<br />
radosna vijest koju vam trebam navijestiti: “<strong>Isus</strong> je uËinio sve - za<br />
svakoga!” On je doπao k nama. On je umro za nas. On je uskrsnuo za<br />
nas. On nas zastupa u Boæjem kraljevstvu. On je dobri Pastir koji sve<br />
Ëini za svoje stado. Psalmist zapoËinje dvadeset treÊi psalam rijeËima:<br />
“Gospodin je pastir moj, ni u Ëemu ja ne oskudijevam ...” I tada nastavlja<br />
nabrajati kako taj dobri Pastir bezgraniËno mnogo Ëini za njega.<br />
- Od svega vam srca æelim da i vi moæete zajedno s njime reÊi:<br />
“Gospodin je moj pastir!”<br />
73
Zaπto to Bog dopuπta?<br />
Na svijetu se dogaappleaju strahote! Jednom sam u Essenu prelazio preko<br />
ulice, Ëini mi se da je to bilo 1937. godine, kad mi je u susret doπao<br />
πesnaestogodiπnji djeËak kojeg sam poznavao s naπih omladinskih sastanaka.<br />
Izgledao je sav rastrojen pa sam ga upitao: “©to ti se dogodilo?”<br />
Odgovorio je: “Na silu su me odveli u bolnicu i sterilizirali jer mi<br />
je majka Æidovka. Kad sam se vratio kuÊi, roditelja viπe nije bilo!”<br />
Nikada ih viπe nije vidio. Oca su mu uhitili, a majku odveli u<br />
Auschwitz! DeËka sam spasio organiziravπi mu bijeg u Nizozemsku,<br />
odakle je pobjegao u Ameriku. Nikada neÊu zaboraviti tog nesretnog<br />
djeËaka i njegove rijeËi: “Mene su odveli u bolnicu i sterilizirali jer mi<br />
je majka Æidovka. Kad sam se vratio kuÊi, mojih roditelja viπe nije<br />
bilo!”<br />
Nebrojeno sam puta viappleao sliËno. Zbog takvih se dogaappleaja raappleaju u<br />
ljudskim mislima pitanja: “Pa gdje je onda Bog, zar ne vidi? Zaπto πuti<br />
na sve to? Zaπto Bog dopuπta zlo?”<br />
U Kölnu je neki luappleak uletio u osnovnu πkolu i bacaËem plamena<br />
pobio dvanaestero djece! Opet nam se nameÊe pitanje: “Gdje je bio<br />
Bog? Zaπto je to dopustio?”<br />
SjeÊam se jedne mlade æene koja je imala rak. Polagano je umirala u<br />
straπnim mukama. Za sobom je ostavila oæaloπÊenu djeËicu. Tko je<br />
proæivio takvo πto, zacijelo se pita gdje je bio Bog i zaπto je to dopustio.<br />
Mnogi bi nam mogli ispriËati sliËne priËe i na koncu, s pravom,<br />
postaviti to isto pitanje.<br />
Naπ omiljeni pisac, Friedrich Schiller, napisao je pjesmu koju je nazvao:<br />
“Pjesma radosti”. U njoj je i ovaj stih: “BraÊo, nad zvjezdanim<br />
πatorom sigurno stanuje ljubljeni Otac!” No danaπnji Ëovjek sklon je<br />
reÊi: “BraÊo, nad zvjezdanim πatorom ne stanuje nikakav ljubljeni<br />
Otac!” Kad tko poËne tako razmiπljati i kad se u njemu pojavi pitanje:<br />
“Gdje je Bog? Zaπto to dopuπta? Zaπto πuti na sve strahote? vjerojatno<br />
Êe doÊi do toËke kad Êe mu se u umu pojaviti opasne sumnje da Bog<br />
75
moæda ni ne postoji! Moæda ni Nebo ne postoji? Moæda je ateizam ipak<br />
u pravu?<br />
Dragi prijatelji, onaj u Ëijem se umu pojave takve misli trebao bi se<br />
uplaπiti. Bilo bi uæasno kad bi bila istina da Bog ne postoji. Tada bismo<br />
mi ljudi bili poput æivotinja. Bili bismo sami i napuπteni - poput<br />
izgubljene djece koja viπe ne mogu pronaÊi put kuÊi. - Da Bog ne postoji?!<br />
- Bilo bi to uæasno!<br />
Kada mi netko kaæe: “Ja sam ateist!” ja mu odgovorim: “Nemate<br />
pojma πto ste time rekli! - Da ne postoji niπta iznad nas?! Da smo<br />
napuπteni?! Da smo sami jedan s drugim?!” Ne postoji niπta gore za<br />
ljude no πto je Ëovjek, nije li tako? Stari su Rimljani imali izreku:<br />
“Homo homini lupus” πto znaËi: “»ovjek je Ëovjeku vuk” - uæasno!<br />
Ne moæete zamisliti kako mi Ëesto kao pastoru postavljaju pitanja:<br />
“Kako je to Bog mogao dopustiti? Zaπto Bog πuti na sve to?” BuduÊi<br />
da me to Ëesto pitaju, htio bih sada na to odgovoriti. Ali prije svega<br />
znajte da ja nisam Boæji ministar unutarnjih poslova. On mi nije povjerio<br />
svoje planove. Osim toga, pomalo je glupo postavljati takva<br />
pitanja - kao da bismo mi mogli razumjeti Boga! Jednog dekana ili<br />
vrhovnog crkvenog poglavara joπ bih mogao razumjeti, ali Boga teπko<br />
da Êu pravilno razumjeti. Bog je u Bibliji rekao: “Moje misli nisu vaπe<br />
misli i moji putovi nisu vaπi putovi.” To je dovoljno jasno, nije li tako?<br />
1. Krivo postavljeno pitanje<br />
Glede pitanja: “Zaπto to Bog dopuπta?” ili “Zaπto Bog πuti?” htio bih<br />
naglasiti da je krivo postavljeno. Postavljeno je, naime, na ovaj naËin:<br />
u sudnici na suËevoj sjedalici sjede gospoapplea Schulze ili æupnik Busch.<br />
Na mjestu za optuæenika sjedi Bog. Tada mu kaæemo: “Optuæeni Boæe,<br />
kako moæeπ dopustiti da se sve to dogaapplea? Zaπto πutiπ kad se dogaapplea<br />
zlo?” - Da vam iskreno kaæem: Bog koji bi nas pustio da sjedimo na<br />
sudaËkoj sjedalici, a on da sjedi na optuæeniËkoj klupi - takav Bog ne<br />
postoji!<br />
Imao sam dvadeset sedam godina kad sam kao mladi pastor doπao u<br />
Essen. U to je doba izbio veliki rudarski πtrajk koji je uznemirio<br />
duhove. Jednom sam prolazio trgom nasred kojeg je na sanduku stajao<br />
76<br />
neki Ëovjek i æustro govorio okupljenima. Spominjao je gladnu djecu,<br />
niske nadnice i nezaposlenost. Kad me spazio i prepoznao, doviknu<br />
mi: “Ha, evo popa! - Doapplei malo ovamo!” - Tako “ljubazan” poziv<br />
nisam mogao odbiti. Odazvah se i poappleoh k njemu. Ljudi su se razmaknuli<br />
da me propuste do govornika. Naπao sam se usred stotinjak<br />
rudara. Nije mi baπ bilo ugodno u duπi jer me na fakultetu nisu<br />
pripremili za takve situacije.<br />
“»uj me, pope!” zapoËe Ëovjek. “Ako postoji Bog, u πto ja nisam siguran,<br />
ali moæda nekakav postoji, kad umrem, stat Êu pred njega i reÊi<br />
mu:” - tada je zaurlao - “ ‘Zaπto si dopuπtao da ljudi umiru na<br />
bojiπtima? Zaπto si dopuπtao da djeca gladuju, a jedni bacaju jelo i æive<br />
u izobilju? Zaπto si dopuπtao da ljudi umiru od raka? Zaπto? Zaπto?’<br />
Tada Êu mu reÊi: ‘Boæe, gubi se! - Nestani!’ ” »ovjek je ogorËeno<br />
urlao. Tada sam i ja poËeo vikati: “Tako je! Dolje s takvim bogom!<br />
Dolje s takvim bogom!”<br />
On odjednom umuknu. ZaËuappleeno me upita: “Samo trenutak, pa vi ste<br />
pastor! Ne moæete vikati: ‘Dolje s takvim bogom!’ ” Na to mu ljutito<br />
odgovorih: “Sluπaj! Bog pred kojeg bi ti mogao doÊi na ovakav naËin,<br />
bog na kojeg moæeπ ovako urlati i koji bi ti dopustio da ga izvedeπ pred<br />
sud kao optuæenika, a ti da staneπ pred njega kao sudac - takav bog<br />
postoji jedino u tvojoj maπti. O takvom bogu mogu i ja zajedno s<br />
tobom reÊi: ‘Dolje s takvim Bogom!’ Dolje s takvim budalastim<br />
Bogom kojeg moæemo optuæivati, odbacivati ili prihvaÊati - kako nam<br />
se veÊ svidi! Takav Bog ne postoji! Ali reÊi Êu ti jedno: postoji stvarni<br />
Bog, razliËit od onoga kako ga ti zamiπljaπ. To je Bog pred kojim Êeπ<br />
ti stajati kao osuappleenik, pred kojim neÊeπ moÊi ni usta otvoriti. Postoji<br />
samo Bog koji Êe tebe pitati: ‘Zaπto me nisi proslavljao? Zaπto me nisi<br />
prizivao? Zaπto si æivio neËistim æivotom? Zaπto si lagao? Zaπto si<br />
mrzio? Zaπto si se svaappleao? Zaπto si ...?’ - To Êe te on pitati. Tada Êe ti<br />
rijeË zastati u grlu! NeÊeπ mu moÊi dati ni jedan odgovor! - Ne postoji<br />
Bog kojemu bismo mi mogli reÊi: ‘Gubi se!’ Ali postoji æivi Bog koji<br />
je stvaran i svet; koji bi i nama jednom mogao reÊi: ‘Nestani! Gubi se!’<br />
”<br />
Kada Ëujete kako ljudi predbacuju Bogu: “Kako Bog to moæe dopustiti?<br />
Zaπto Bog πuti?” recite im: “Takav budalasti bog koji bi nam dopus-<br />
77
tio da ga optuæujemo i predbacujemo mu, moæe biti samo plod naπe<br />
maπte! Postoji jedino sveti i pravedni Bog koji optuæuje i vas i mene!”<br />
Jeste li dosad poπtovali sve Boæje zapovijedi i ni jednu prekrπili?<br />
Dobro promislite! Bog se nimalo nije πalio kad je ljudima dao svojih<br />
deset zapovijedi. Dakle, optuæenici smo mi - ne Bog!<br />
2. Boæja πutnja je njegova osuda<br />
“Zaπto Bog πuti?” nije besmisleno pitanje. Bog zaista Ëesto πuti. Boæja<br />
je πutnja za nas najstraπnija osuda.<br />
Uvjeren sam da postoji pakao. No pakao sigurno nije onakav kakva ga<br />
se prikazuje na naboænim slikama - mjesto na kojem –avao peËe<br />
greπnike na raænju i sliËne glupe izmiπljotine. Umjesto toga, ja vjerujem<br />
da Êe pakao nastati onda kad Bog prestane govoriti ljudima. Ondje<br />
Êete ga moÊi zazivati i moliti mu se; ondje Êete moÊi vriπtati, ali vam<br />
on viπe neÊe odgovarati! Ruski pisac Dostojevski je rekao: “Pakao je<br />
mjesto gdje Bog viπe ne svraÊa pogled.” Mjesto gdje smo zauvijek<br />
ostavljeni sa svojom krivnjom; mjesto gdje smo zaista napuπteni od<br />
Boga. - Da, Boæja πutnja je njegova osuda. Kad Bog πuti, pakao<br />
poËinje veÊ ovdje na Zemlji.<br />
Ilustrirat Êu vam to jednom biblijskom pripovijeπÊu. Tamo gdje je<br />
danas Mrtvo more, nekada su bila dva grada: Sodoma i Gomora. Za<br />
ono su doba ti gradovi bili prava kulturna srediπta. Njihovi stanovnici<br />
nisu poricali Boæje postojanje, a vjerojatno je ondje bilo i sveÊenikâ.<br />
Iako su vjerovali u Boga, nisu ga ozbiljno shvaÊali. Sjetili bi ga se tek<br />
prigodom vjenËanja ili pokopa, dok bi u ostale dane zaboravljali da<br />
uopÊe postoji. Osim toga, pogazili su sve njegove zapovijedi.<br />
U Sodomi je æivio jedan poπten Ëovjek koji se zvao Lot. On je πtovao<br />
Boga i upozoravao sugraappleane: “Ne moæete se tako nemarno odnositi<br />
prema Bogu! Nemojte misliti da moæete grijeπiti ako vas on odmah ne<br />
kaænjava! ©to tko sije, to Êe i æeti!” - “Ah, ne zafrkavaj!” odgovarali bi<br />
mu. “Nisi ti propovjednik! Prestani govoriti takvu glupost: ‘©to tko<br />
sije, to Êe i æeti’!”<br />
No jednoga dana, u samu zoru, odvevπi prije toga Lota iz Sodome,<br />
zapljuπti Bog s neba ognjem na Sodomu i Gomoru. Mi koji smo<br />
preæivjeli savezniËka bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, dobro<br />
znamo kako to izgleda. Ali Bog to moæe uËiniti i bez zrakoplova.<br />
Mogu zamisliti kako su ljudi skakali iz postelja i vikali: “U podrum, u<br />
podrum!” OtrËali su u podrum gdje je zaËas postalo neizdræivo vruÊe.<br />
Viπe se nije moglo disati pa su vikali: “Moramo van!” Tada su istrËali,<br />
ali je vani na sve strane pljuπtao oganj i sumpor. Jadni ljudi, van nisu<br />
mogli, a u podrumima ih je guπio vreli zrak.<br />
Tako to opisuje Biblija. Ja sam zamislio joπ neke situacije (to ne piπe<br />
u Bibliji) koje su se mogle dogaappleati u podrumima u kojima su se, natjerani<br />
nesreÊom, okupili razliËiti ljudi. Bilo je tu svakojakih: mlada<br />
æena iz visokog druπtva koja je dragog Boga ostavila zbog nekog<br />
muπkarca, stariji gospodin koji je po okusu mogao prepoznati svaku<br />
vrstu vina. Ni on nije imao niπta protiv dragog Boga, ali mu je bilo svejedno<br />
πto Bog æeli od njega. U podrumu su se naπli jedan kraj drugog:<br />
ljubazni ljudi, lojalni i poπteni graappleani, vjerni platiπe poreza ... Svaki je<br />
od njih bio mali svijet za sebe - kao πto su ljudi i danas.<br />
U podrumu je, dakle, bilo neizdræivo vruÊe. Htjeli su van, ali nisu<br />
mogli, oganj je sve proædirao kao u paklu. Tada ih obuze jeza. Debeli<br />
gospodin reËe: “Ljudi, Lot je bio u pravu: Bog zaista postoji!” Æena iz<br />
visokog druπtva doda: “Sada nam samo jedno moæe pomoÊi: moramo<br />
se moliti! Tko zna moliti?” Prvi put u æivotu podigli su ruke na molitvu<br />
(u antiËko doba molilo se podignutih ruku). »ule su se rijeËi:<br />
“Gospodine, smiluj se! Sagrijeπili smo! Prezirali smo te! PoËuj sada<br />
naπu molitvu! Znamo da si Bog koji ljubi, znamo da si milostiv!<br />
Molimo te, Gospodine, smiluj nam se!”<br />
Ali glasa niotkuda! »uo se samo prasak i pucketanje vatre. Ruke se<br />
spustiπe. ©ake se u grËu skupiπe: “Boæe, zaπto πutiπ?!” ... Odgovora<br />
niotkuda! I dalje se Ëulo samo divljanje vatrene stihije. Sada su mogli<br />
moliti ili psovati, bilo je svejedno - Bog viπe nije odgovarao!<br />
Postoji granica do koje neki Ëovjek, grad ili narod moæe doÊi. To je<br />
granica ravnoduπnosti prema æivomu Bogu. Kad se ona prijeapplee, Bog<br />
78<br />
79
viπe ne odgovara. Upravo je ta Boæja πutnja bila najjezivija kazna za<br />
Sodomu i Gomoru - Bog im nije viπe imao πto reÊi!<br />
I kad danas vidim svoj narod kako se ravnoduπno odnosi prema<br />
Boæjim istinama, Boæjim zapovijedima i njegovu Sinu, sav se najeæim.<br />
Moæda Êete baπ vi doæivjeti da molite i psujete, a Bog vam viπe neÊe<br />
imati πto reÊi.<br />
U Bibliji su zapisane i ove Boæje rijeËi: “Zvao sam vas, ali se ne odazvaste.”<br />
- »ovjeËe, zaπto πutiπ kad te Bog zove?!<br />
3. Ne moæemo Ëuti ako smo predaleko<br />
Kada imamo osjeÊaj da nas Bog ne Ëuje, moæda smo mi predaleko od<br />
njega! - Nedavno mi je priπao jedan mladiÊ i rekao: “Gospodine<br />
Busch, idete mi na æivce! Neprestance govorite o Bogu. SluËajno se<br />
sretnemo na ulici i veÊ poËinjete priËati o Bogu. Ja Boga ne mogu ni<br />
Ëuti ni vidjeti, pa gdje on to govori? Ja ne Ëujem niπta!” Ja ga na to upitah:<br />
“MladiÊu, znaπ li priËu o izgubljenom sinu?” - “Pa otprilike”, reËe<br />
on. - “To ‘otprilike’ nije niπta! Sada Êu ti je ispriËati.”<br />
“Bogati zemljoposjednik imao je dva sina. Jedan od njih bio je, kako<br />
se ono kaæe, gotovan. Bilo mu je ‘skuËeno’ i dosadno kod kuÊe.<br />
Jednoga dana reËe on ocu: ‘Stari, daj mi moj dio nasljedstva. Isplati me<br />
jer æelim u svijet!’ Otac mu dade πto je zatraæio i on se zaputi u bijeli<br />
svijet. Nakon nekog vremena sazna otac da je potroπio sve svoje imanje<br />
provodeÊi æivot razvratno. - I sami znate kako je u velikim gradovima<br />
lako potroπiti novac. Nakon toga dolaze glad i nezaposlenost.<br />
Ostavπi bez novca, mladiÊ se naπao u beznadnom poloæaju i na<br />
posljetku zavrπio meappleu svinjama - kao Ëuvar. U Izraelu su svinje smatrali<br />
neËistim æivotinjama. Biti Ëuvarem svinja za jednog je Izraelca<br />
bilo neπto najsramotnije πto mu se moglo dogoditi. Kako je glad bivala<br />
sve æeπÊa, mladiÊ je bio radostan kad je mogao ukrasti rogaËe koje su<br />
davali svinjama i napuniti svoj æeludac. Ondje viπe nije mogao Ëuti<br />
oËeva glasa. Bio je predaleko. Izgubljeni je sin mogao reÊi: ‘Ne Ëujem<br />
oËev glas!’ - naravno da ga nije Ëuo!<br />
80<br />
Dopustite da ovdje umetnem neπto πto ne piπe u Bibliji kako bih vam<br />
lakπe objasnio svoj stav. - Sjedi tako taj bjegunac kraj svinja i ljuti se<br />
na svojega oca. Optuæuje ga: ‘Kako samo moæe dopustiti da mi je tako<br />
loπe!? - To bi mogla biti i slika danaπnjeg svijeta. Ljudi su napustili<br />
Boga pa je na njih navalila bijeda i nevolja; i zato sada viËu: ‘Kako<br />
Bog to moæe dopustiti?! Zaπto πuti na sve to!?’<br />
No, <strong>Isus</strong> je drukËije ispriËao tu priËu. U jednom trenutku ovaj je doπao<br />
k sebi i rekao: ‘Koliki najamnici moga oca obiluju kruhom, a ja ovdje<br />
umirem od gladi! Ustat Êu, poÊi svome ocu i reÊi mu: OËe, sagrijeπih<br />
Bogu i tebi ...’ - Diæe se i krenu svome ocu! - Dok je joπ bio daleko,<br />
opazi ga otac i saæali se. PotrËa pred njega, pade mu oko vrata i izljubi<br />
ga, a sin mu reËe: ‘OËe, sagrijeπih Bogu i tebi ...’ - Otac ga je grlio<br />
i naredio slugama: ‘Brzo, donesite odijelo, ono najbolje, i odjenite ga!<br />
Stavite mu na ruku prsten, a na noge sandale!’ - Tek je sada dobro Ëuo<br />
oËev glas. - To πto ti ne moæeπ Ëuti Boæji glas, znaËi da si predaleko od<br />
njega! Moraπ se obratiti i to vrlo dobro znaπ!” rekoh tom mladiÊu.<br />
Ljudi mogu otiÊi vrlo daleko od Boga - sve do svinja - slikovito<br />
reËeno. Toga sam bio itekako svjestan u doba mog bezboænog æivota,<br />
kad sam bio poruËnik za Prvog svjetskog rata. Mislio sam: “Ta vrijeme<br />
mi je da se obratim!” - Znate, joπ nisam sreo nekoga tko u sebi nije<br />
znao tu Ëinjenicu: “Moram se obratiti!”<br />
Svi mi znamo tu Ëinjenicu: “Moram se obratiti!” Ako osjeÊate da se<br />
morate obratiti, zaπto to ne uËinite? - Obratite se! Tek Êete tada Ëuti<br />
OËev glas!<br />
4. Moramo posluπati posljednju Boæju rijeË<br />
Sada vam æelim reÊi ono najvaænije: kad imate osjeÊaj da Bog πuti,<br />
morate potpuno posluπati njegovu posljednju rijeË. U Bibliji, u<br />
poslanici Hebrejima, piπe: “Bog koji je nekoÊ u mnogo navrata i na<br />
mnogo naËina govorio ocima preko proroka, na kraju, to jest u ovo vrijeme,<br />
govorio nam je po Sinu ...” - Znate li tko je taj “Sin”? To je Sin<br />
Boæji - <strong>Isus</strong> Krist!<br />
<strong>Isus</strong>! - Srce mi zakuca jaËe i puls mi se ubrza kad mogu govoriti o<br />
<strong>Isus</strong>u. - <strong>Isus</strong> je, kao πto Bog tvrdi za njega, RijeË Boæja koja je postala<br />
81
Ëovjekom. RijeË koja je “tijelom postala i nastanila se meappleu nama”.<br />
Kad mi izgovorimo rijeË, ona izlazi iz naπih usta kao dah. Bog je jednu<br />
RijeË pretvorio u tijelo - u <strong>Isus</strong>a! - <strong>Isus</strong> je posljednja Boæja rijeË!<br />
Jeste li Ëuli izraz “moja zadnja rijeË”? - Pretpostavimo da æelim prodati<br />
kravu. - Ne bojte se, ne prodajem nikakvu kravu; samo pretpostavimo.<br />
- Koliko vrijedi jedna krava? Ja ne znam. Recimo tisuÊu<br />
maraka. Na to mi vi kaæete: “Ne dam viπe od tri stotine!” - “Ali takva<br />
krava vrijedi tisuÊu dvjesto maraka!” objaπnjavam ja. Tada vi ponudite<br />
Ëetiri stotine. Ja nastavljam: “TisuÊu i sto!” I tako se pogaappleamo sve<br />
dok ne kaæem: “Dobro! Osam stotina maraka! To je moja zadnja<br />
rijeË!” I buduÊi da ja nisam πeprtlja, ostat Êemo na toj svoti i viπe je<br />
neÊemo mijenjati.<br />
<strong>Isus</strong> je posljednja Boæja rijeË. Ako njega ne prihvatite, Bog vam viπe<br />
nema πto reÊi. - Razumijete li to? I kad se ljudi æale: “Bog ne govori!<br />
Zaπto Bog πuti?” - ja im odgovaram: “Bog vam viπe nema πto reÊi ako<br />
ne æelite prihvatiti njegovu posljednju rijeË!” - Vi morate prihvatiti<br />
<strong>Isus</strong>a! Vi ga moæete primiti! DrukËije ne ide!<br />
»esto sretnem ljude koji mi kaæu: “Ja vjerujem u dragog Boga, ali<br />
zbog Ëega trebam <strong>Isus</strong>a?” »ujte Bibliju, ona kaæe da je <strong>Isus</strong> utjelovljena<br />
RijeË Boæja - njegova posljednja rijeË upuÊena nama!<br />
Jednom dok je <strong>Isus</strong> pouËavao, oko njega se okupilo mnoπtvo.<br />
Odjednom ih obuze nemir. Zavikali su i poËeli se razmicati. <strong>Isus</strong> je<br />
prekinuo svoj govor i upitao: “©to se dogaapplea?” Dogodilo se neπto uæasno:<br />
meappleu okupljene je doπao gubavac. - Znate li tko je gubavac? To je<br />
Ëovjek koji se æiv raspada. Guba je uæasna: gnoj nagriza uπi, nos i<br />
usnice. Izgleda tako straπno da onaj tko to vidi moæe pasti u nesvijest.<br />
Zato su gubavci bili prisiljeni æivjeti u divljini, daleko od svakog ljudskog<br />
naselja. Nipoπto nisu smjeli meappleu ljude - a taj je gubavac doπao<br />
meappleu mnoπtvo okupljeno oko <strong>Isus</strong>a!<br />
»uo je o <strong>Isus</strong>u i meappleu to mnoπtvo dovela ga je velika Ëeænja: “Æelim<br />
vidjeti Spasitelja!” Svi su se sklanjali s puta i vikali: “Bjeæi! Gubi se!”<br />
Pograbili su kamenje ne bi li ga uplaπili, ali se on nije dao otjerati.<br />
Mogu zamisliti kako je kroz gomilu nastao prolaz jer su svi uzmicali.<br />
Tako je prolazio kao nekom pustom uliËicom, sve dok nije stao pred<br />
82<br />
<strong>Isus</strong>a. - Ne, nije stao pred <strong>Isus</strong>a! Bacio se pred njim u praπinu i sa suzama<br />
u oËima ispriËao Spasitelju sav svoj jad: “Moj je æivot pokvaren i<br />
oneËiπÊen! <strong>Isus</strong>e, ako hoÊeπ, moæeπ me oËistiti. Pomozi mi!”<br />
Jeste li znali da se uniπteni Ëovjek i Spasitelj kad-tad moraju sresti? To<br />
Êe se svakako dogoditi: trebamo doÊi sa svojim jadom pred <strong>Isus</strong>a!<br />
Kako bi bilo da odbacite svoju “religiju” i donesete svoj jad pred<br />
<strong>Isus</strong>a?<br />
I tako je taj jadni gubavac pao niËice pred <strong>Isus</strong>a s rijeËima: “Ako<br />
hoÊeπ, moæeπ me oËistiti!” Tada se dogodilo neπto prekrasno. <strong>Isus</strong> se<br />
povukao jedan korak pred tom ljudskom ruπevinom i rekao: “HoÊu!<br />
Ustani! OËisti se!” - Ali ne, on to nije uËinio! <strong>Isus</strong> je poπao jedan korak<br />
prema gubavcu i poloæio ruke na njegovu raspadajuÊu koæu! Ljudi su<br />
sa zgraæanjem povikali: “Gubavca se ne smije doticati!” Biblija ovako<br />
izvjeπÊuje: “<strong>Isus</strong> pruæi ruku i dotaknu ga ...” Nikakva prljavπtina nije<br />
<strong>Isus</strong>u odvratna! Nema jada koji bi bio prevelik za njega! Poloæio je<br />
ruke na gubavca! Da sam umjetnik, naslikao bih <strong>Isus</strong>ove ruke na<br />
izobliËenu, raspadajuÊem gubavËevu licu. - Takav je <strong>Isus</strong>: najËudesniji<br />
Ëovjek svih vremena! - Ako ni za vas nitko ne mari, nitko vas ne<br />
treba; zamolite <strong>Isus</strong>a da stavi ruke na vas. On Êe vam reÊi: “Ja sam te<br />
kupio, ti si moj!” - Ako ste nagriæeni gubom grijeha a vaπ æivot pun<br />
neËistoÊa, <strong>Isus</strong> Êe poloæiti svoje ruke na vas i reÊi vam: “OËisti se!”<br />
U <strong>Isus</strong>u nam je darovana ljubav Boæja koja moæe otkloniti sav naπ jad,<br />
grijehe, prljavπtine i bolesti. <strong>Isus</strong> je utjelovljena RijeË Boæja! »emu<br />
ljudi govore: “Zaπto Bog πuti?” - Nije li nam Bog progovorio dovoljno<br />
jasno i dovoljno ljubazno?<br />
Taj isti <strong>Isus</strong>, nadugo nakon dogaappleaja s gubavcem, bio je poloæen na<br />
kriæ. Æeljeznim su mu klinovima probili ruke i noge i prikovali ga.<br />
Tada su podigli kriæ, a oko njega se okupila razjarena svjetina. Rimski<br />
su vojnici grubo odbijali ljude od raspetog. - Doappleite sa mnom, probijmo<br />
se kroz tu svjetinu i stanimo i mi pod kriæ! Pogledajte njega,<br />
raspetog Krista! - O, glavo okrunjena, kojoj se rug’o svijet. O, glavo<br />
puna rana, a na njoj trnov splet. O, Ëelo s ko’g je tek’o u muci krvav<br />
znoj, ja te se sada sjeÊam i teπkih rana broj. - Pogledajte ga! Pitajte ga:<br />
“Zbog Ëega tu visiπ?” - “Ja ovdje visim”, odgovara on, “jer si ti sagri-<br />
83
jeπio. Ili Êeπ ti platiti za svoje grijehe u paklu, ili Êu ja ovdje platiti za<br />
tebe. Jedan od nas mora platiti! Ja Êu to uËiniti umjesto tebe - ti samo<br />
vjeruj u mene!”<br />
NaveËer su <strong>Isus</strong>a poloæili u grob isklesan u stijeni i na ulaz dokotrljali<br />
teπku kamenu ploËu. Ispred ulaza straæarili su rimski vojnici. TreÊi dan<br />
nakon pokopa, joπ za mraka, najednom bljesne kao da je u blizini<br />
eksplodirala atomska bomba! Svjetlo je bilo toliko silno da su straæari,<br />
koji nisu bili neki histeriËni slabiÊi, popadali u nesvijest. Posljednje πto<br />
su vidjeli bio je prizor <strong>Isus</strong>ovog veliËanstvenog izlaska iz groba!<br />
Ovo πto vam pripovijedam nije nikakva bajka. To govorim jer znam da<br />
je <strong>Isus</strong> uskrsnuo od mrtvih. - <strong>Isus</strong>, koji je umro za vas, æiv je i danas!<br />
Ne postoji ljudsko biÊe za koje on nije umro. <strong>Isus</strong> je æiv i zove vas -<br />
kao posljednja RijeË Boæja! Najvaænije pitanje jest: hoÊete li ga primiti<br />
u svoj æivot?<br />
“Zaπto Bog πuti?” - Dragi prijatelji, Bog ne πuti. On govori, a RijeË mu<br />
se zove: <strong>Isus</strong>! To ime je ljubav, milost i milosrapplee.<br />
Proæivio sam uæase u nacistiËkim zatvorima i za bombardiranja. »esto<br />
se sjetim jednog od najuæasnijih trenutaka. Kad sam jedanput za<br />
savezniËkih bombardiranja bio doveden u neko dvoriπte, zastao mi je<br />
krik u grlu. Preda mnom se pruæao uæasan prizor. Poredano na tlu leæalo<br />
je osamdesetak mrtvih tijela koje su otkopali iz bombom uniπtenog<br />
skloniπta. VeÊ sam viappleao uæasne prizore na bojiπtima u Prvom svjetskom<br />
ratu, ali je taj bio najuæasniji. Ovdje nisu leæali mrtvi vojnici, veÊ<br />
tijela staraca, æena i - djece. DjeËice, Ëijih sam se mrπavih tijela<br />
nagledao tijekom tog dugog rata.<br />
Djeca! Kakve su ona imala veze s tim besmislenim ratom? I dok sam<br />
stajao tamo meappleu svim tim leπevima, mojim se srcem razlegao krik:<br />
“O, Boæe, gdje si? Zaπto πutiπ na sve ovo?” U tom su se trenutku u<br />
mome duhu pojavile rijeËi iz Biblije: “Bog je tako ljubio svijet da je<br />
dao svog jedinoroappleenog Sina ...” Mora da mi je sam Bog objavio te<br />
rijeËi u trenucima dubokog oËaja. Odjednom sam pred sobom, u mislima,<br />
ugledao Golgotski kriæ na kojem je Bog ostavio svog Sina - da<br />
iskrvari za nas!<br />
84<br />
UopÊe ne razumijem Boga. Ne razumijem zaπto je toliko toga dopustio.<br />
- No, sreÊom, postoji njegov znak, spomenik, svjetionik njegove<br />
ljubavi. To je kriæ <strong>Isus</strong>a Krista. Ako Bog “nije poπtedio vlastita Sina,<br />
nego ga predao za sve nas, kako nam neÊe dati i sve ostalo s njime?”<br />
Tako je rekao apostol Pavao i to je istina. Kad pod Kristovim kriæem<br />
naappleem mir s Bogom, sve mi postaje jasno i nemam viπe nikakvih<br />
pitanja.<br />
Dok su moja djeca bila mala, nisu prihvaÊala sve πto sam Ëinio, ali su<br />
se pouzdavala u mene: “Tata Êe to dobro napraviti!” Kad naappleem mir<br />
Boæji pod kriæem <strong>Isus</strong>a Krista, i ja se mogu pouzdati u nebeskog Oca.<br />
Sve πto on Ëini, ispravno je. Najvaænije je stoga prihvatiti, primiti tu<br />
posljednju Boæju RijeË - <strong>Isus</strong>a Krista!<br />
5. Boæja πutnja moæe donijeti radost<br />
Satima se moæe raspravljati o tome zaπto Bog dopuπta ovo ili ono. No<br />
pitanje postaje zaista aktualno tek kad se radi o neËemu osobnom, nije<br />
li tako? - Nedavno mi je neka mlada djevojka rastrojena izgleda rekla:<br />
“Viπe mi se ne æivi!” Ne znam u kojem ste vi stanju, ali vam æelim reÊi<br />
neπto u vezi s vaπim æivotnim problemima. NeÊete postiÊi apsolutno<br />
niπta pitajuÊi neprestano: “Zaπto? Zaπto? Zaπto?” Radije se pitajte:<br />
“Zbog Ëega? U koju svrhu?”<br />
Kada sam prije nekoliko desetljeÊa joπ sluæbovao kao æupnik u jednome<br />
rudarskom kraju, dogodilo se neπto straπno. Jednom je rudaru,<br />
naime, pala stijena na leapplea i slomila mu kraljeænicu. Zbog toga mu je<br />
bio oduzet donji dio tijela i nije bilo nikakve nade u ozdravljenje ili u<br />
poboljπanje. - Uæasno!<br />
Otiπao sam ga obiÊi, ali vam mogu reÊi da je to bio najstraπniji posjet<br />
u koji sam ikad iπao. Kod unesreÊenog su se okupili prijatelji. Na stolu<br />
su bile boce rakije. On je sjedio u pokretnim kolicima. Kad sam uπao,<br />
snaæno je povikao: “Ti, crna ptico, ostani vani! Gdje je bio tvoj Bog<br />
kad mi je pala stijena na leapplea?! Zaπto je Bog tada πutio?” I tada poËe<br />
psovati. Bilo je kao u paklu. Bez rijeËi sam se pokupio odande.<br />
Meappleu rudarima sam imao nekoliko prijatelja i njima sam sutradan na<br />
biblijskom prouËavanju za muπkarce ispripovijedao taj muËni doæivl-<br />
85
jaj. Nakon tjedan dana opet smo imali takav sastanak. Baπ kad sam htio<br />
zapoËeti sastanak, na vratima se pojavio Ëovjek u invalidskim kolicima.<br />
Moji su ga prijatelji rudari pozvali na sastanak i on se odazvao. Ne<br />
znam jesu li πto razgovarali s njim, ali mislim da nisu.<br />
Tako je on te veËeri sjedio preda mnom i sluπao propovijed koju sam<br />
zapoËeo rijeËima: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinoroappleenog<br />
Sina ...” Govorio sam o <strong>Isus</strong>u, posljednjoj RijeËi Boæjoj<br />
koju moramo Ëuti i potom slijediti: “... da ne pogine ni jedan koji u nj<br />
vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” - Taj je Ëovjek sluπao te rijeËi! Prvi<br />
put u æivotu Ëuo je o <strong>Isus</strong>u! Odjednom je ugledao Svjetlo - spoznao je!<br />
I da ne duljim, za tri mjeseca i on je postao dijete Gospodina <strong>Isus</strong>a. Ne<br />
mogu vam reÊi kako se sve izmijenilo u njegovu æivotu. U stanu su<br />
zavladali red i ËistoÊa. Ondje gdje su nekad odzvanjale psovke, Ëule su<br />
se pjesme o <strong>Isus</strong>u. Stari su ga prijatelji napustili, ali je stekao nove.<br />
Nestale su i boce rakije - na stolu je sada leæala Biblija. Æena i djeca<br />
bili su kao preporoappleeni.<br />
Posljednji put posjetio sam ga nedugo prije njegove smrti. Taj mi je<br />
posjet ostao u neizbrisivu sjeÊanju. On je imao lijepo ime, zvao se<br />
Amsel. NeÊe se ljutiti πto ga ovdje spominjem po imenu, on je sada u<br />
vjeËnosti. - “Amsele,” upitah ga, “kako je?” - “Ah,” reËe, “otkad je<br />
moj æivot pripao <strong>Isus</strong>u, otkad su mi oproπteni grijesi i Boæje sam dijete,<br />
otada je u mom domu ...” zastao je na trenutak i nastavio, “otada mi je<br />
svaki dan kao Badnjak.”<br />
Lijepo je to sroËio za jednog rudara, zar ne? Onda je rekao neπto divno<br />
πto nisam nikada zaboravio. Rekao je: “Busch! OsjeÊam da Êu uskoro<br />
umrijeti.” - Bili smo na “ti” jer smo u meappleuvremenu postali dobri prijatelji.<br />
- “Tada Êu proÊi kroz vrata i stati pred Boga”, nastavi on. “I kad<br />
tada, u vjeËnosti, budem stajao pred Boæjim prijestoljem, past Êu preda<br />
nj niËice i zahvaliti mu - πto mi je slomio kraljeænicu.”<br />
“Amsele!” prekinuh ga zapanjeno. “©to to govoriπ?” - “Dobro znam<br />
πto govorim”, nastavi on. “Vidiπ, da mi se to nije dogodilo, da me Bog<br />
jednostavno pustio i dalje æivjeti onakvim bezboænim æivotom, zacijelo<br />
bih svoj æivotni put zavrπio u paklu, u vjeËnom prokletstvu. Bog je<br />
u svojoj spasonosnoj ljubavi dopustio da mi se slomi kraljeænica kako<br />
86<br />
bih mogao pronaÊi njegova Sina, <strong>Isus</strong>a Krista. Po <strong>Isus</strong>u sam postao<br />
radosno dijete Boæje. Zato mu i æelim zahvaliti za svoju nesreÊu!”<br />
Tada je rekao neπto πto mi se neizbrisivo usjeklo u pamÊenje: “Bolje<br />
mi je uzetu pripadati <strong>Isus</strong>u i biti dijete Boæje, nego s obje zdrave noge<br />
biti baËen u pakao!”<br />
Nikada neÊu zaboraviti kako je to rekao: “Bolje mi je uzetu pripadati<br />
<strong>Isus</strong>u i biti dijete Boæje, nego s obje zdrave noge biti baËen u pakao!”<br />
- “Dragi moj Amsele,” rekoh mu, “vidiπ li kakve ti je straπne probleme<br />
Bog poslao. U poËetku si se pravdao: ‘Gdje je bio Bog? Zaπto Bog<br />
πuti?’ a sada si shvatio zaπto je Bog dopustio to πto ti se dogodilo. On<br />
te htio dovesti do <strong>Isus</strong>a da bi te <strong>Isus</strong> mogao dovesti k njemu!”<br />
Ne valja pitati: “Zaπto?” nego: “Zbog Ëega? U koju svrhu?” Vjerujem<br />
kako sve teπkoÊe u naπem æivotu postoje samo zato da bi nas Bog po<br />
svome Sinu <strong>Isus</strong>u mogao privuÊi k sebi!<br />
87
Naπe pravo na ljubav<br />
Ovu sam temu inaËe naslovio: “Moæe li ljubav biti grijeh?” a govori o<br />
pitanju spolnosti i odnosu meappleu spolovima, Ëime smo svi jako zaokupljeni.<br />
1. Nesaglediva opasnost<br />
Nevjerojatna Ëinjenica naπeg doba jest to da u povijesti naπe civilizacije<br />
ljudi nikada nisu toliko patili od osamljenosti. A opet, ljudi joπ<br />
nikada nisu bili tako povezani kao danas. Premalo je reÊi “povezani”,<br />
bolji je izraz “stisnuti kao srdele”. Uza sve to, Ëovjek je osamljeniji no<br />
ikad!<br />
Jedan mi πesnaestogodiπnjak reËe: “Nemam nikoga na svijetu!” - “Ne<br />
govori gluposti”, rekoh mu, “pa imaπ valjda oca!” - “Ah, stari!” odgovori<br />
mi. “On dolazi kuÊi u pet sati, malo progunapplea, pojede neπto i opet<br />
ode.” - “A πto je s mamom?” - “Ah, ona ima posla preko glave. Nema<br />
ona vremena za mene!” - “A πto je s prijateljima u πkoli?” - “Nisu to<br />
nikakvi prijatelji! Nemam nikoga kome bih se mogao povjeriti!”<br />
Eto, to su rijeËi jednog πesnaestogodiπnjaka! Ali takva osamljenost ne<br />
postoji samo meappleu djecom. Udate æene Ëesto æive uæasno - osamljene<br />
uz svoje muæeve. I obratno, æena Ëesto nema pojma Ëime joj se bavi<br />
muæ. - I to se onda naziva brakom! - I tako postajemo sve osamljeniji.<br />
Kad suvremeni “filozofi” govore o osamljenosti, svi naÊule uπi.<br />
»ovjek vapi za rjeπenjem problema osamljenosti. No u tome postoji<br />
jedan problem: to traæenje izlaska iz osamljenosti najËeπÊe je povezano<br />
s najsnaænijom silom koja djeluje u naπim æivotima - sa spolnim<br />
nagonom. Tu nastaju veliki problemi: petnaestogodiπnjak traæi djevojku<br />
koja Êe ga izbaviti od osamljenosti; ozbiljan, oæenjen muπkarac<br />
koji je straπno osamljen uz svoju æenu, poËne odræavati vezu sa svojom<br />
tajnicom misleÊi da Êe ga ona izbaviti od osamljenosti; mladi student,<br />
jedan od jedanaest ili dvadeset tisuÊa studenata nekog sveuËiliπta, ali<br />
ipak strahovito osamljen, poËne se druæiti sa studenticom, takoappleer jako<br />
osamljenom.<br />
89
Bijeg od osamljenosti u svim ovim sluËajevima povezan je s<br />
najmoÊnijim nagonom u æivotu - spolnim nagonom. Zbog toga je<br />
danaπnji svijet opËinjen seksom.<br />
To πto Ëovjek izbavljenje od osamljenosti traæi u seksu, uzrok je<br />
bogaÊenju filmskih producenata i pisaca. Danas je nemoguÊe snimiti<br />
film bez barem jedne scene u postelji! Teπko je pronaÊi suvremeni<br />
roman bez barem jednog preljuba.<br />
Jedna mi mlada djevojka reËe: “Gospodine æupniËe, mi danas imamo<br />
potpuno drukËije shvaÊanje nego πto su ga imali naπi djedovi. Mi<br />
imamo novi moral, novu etiku!” Na te bih joj rijeËi skinuo πeπir da sam<br />
ga imao na glavi. - “Svaka Ëast!” rekoh, ali kad je netko tako dugo kao<br />
ja duπobriænik u velegradu, tada se viπe ne moæe vjerovati njezinim<br />
rijeËima. Iz iskustva znam da su takve rijeËi samo lijepa vanjπtina<br />
unutar koje se krije nesaglediva opasnost. MladiÊi i djevojke koji æive<br />
u mutnim odnosima, u duπi su nedorasla djeca - kao i supruænici koji<br />
prikrivaju svoje preljube ili se rastaju. - To je golema opasnost i svima<br />
nam je dobro poznata. Ja, naime, ne govorim o “drugima”, ja govorim<br />
o nama!<br />
2. U Ëemu je opasnost?<br />
Opasnost je u Ëinjenici da mi viπe ne znamo πto je dobro, a πto loπe.<br />
Mnogi tvrde da danas imamo nova shvaÊanja glede spolnosti, ali sve<br />
ostaje po starom: grijeh nije bajka, grijeh je stvarnost! Nakon svakog<br />
poËinjenog grijeha poveÊa mi se teret u savjesti; a to nije utvara, to je<br />
stvarnost! Opasnost je to πto se viπe ne zna πto je dobro, a πto loπe.<br />
Postavit Êu vam nekoliko izazovnih pitanja: Je li spolni odnos prije<br />
braka neπto dobro ili loπe? Je li preljub u naruπenom braku potreba - ili<br />
neπto loπe? Je li lezbijstvo (spolni odnos dviju æena) grijeh ili nije? Je<br />
li homoseksualnost (spolni odnos dvojice muπkaraca) neπto loπe ili<br />
nije? Je li razvod braka neπto dobro ili loπe?<br />
- ©to je u stvari zlo, a πto dobro?<br />
TisuÊe nas romana æeli uvjeriti kako seks nema niπta s poimanjem<br />
dobra i zla, nije li tako? Loπe je biti nedruæeljubiv, ali podruËje spol-<br />
90<br />
nosti nema nikakve veze s poimanjem dobra i zla. Uzmite, na primjer,<br />
suvremene filmove: poljubac u prvom planu ... spuπta se zastor i kroza<br />
nj se naziru sjene muπkarca i æene u spolnom odnosu. Takva je scena<br />
samo dio filma i nitko se zapravo ne pita je li to dobro ili zlo.<br />
©to je zlo, a πto dobro? Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje,<br />
moramo postaviti jedno drugo: “Tko, zapravo, zna πto je dobro, a πto<br />
zlo? Tko nam to moæe reÊi?”<br />
Jednom mi je doπao neki mladi par. Ona je bila jako naπminkana, a on<br />
mi je djelovao kao vrlo nestabilna osoba, prsti su mu bili poæutjeli od<br />
puπenja. Na samom poËetku razgovora rekoh im: “Na deset kilometara<br />
se vidi πto se s vama dogaapplea!” - “Nema tu niËeg loπeg, gospodine<br />
æupniËe!” objasni mi malena. -"Stani malo," prihvatih, “tko moæe reÊi<br />
je li to u redu ili nije?” Zaista, tko ima pravo reÊi πto je dobro, a πto<br />
zlo?<br />
Crkva? - Ne! Ja joj se ne bih nikad pokorio. - Tko nam moæe reÊi πto<br />
je dobro, a πto zlo? - Moja teta Amalija? Ili pak moja savjest? - “Ja slijedim<br />
unutarnji glas!” kaæu neki. - Hm, hm, tu se nalazite na skliskom<br />
terenu. Zaista, tko nam moæe reÊi πto je dobro, a πto zlo?<br />
Sada smo doπli do vrlo vaæne toËke. Ako postoji æivuÊi Bog koji je<br />
Gospodar ovoga svijeta, onda je on taj koji Êe nam reÊi πto je dobro, a<br />
πto zlo! Ako Boga nema, slobodno Ëinite πto vam je volja! Ako je tako,<br />
ne vidim ni razloga da bi se zbog tete Amalije morali ponaπati<br />
drukËije. Tu se svatko suoËava s pitanjem: “Ima li Boga ili nema?”<br />
Znam neke koji æive u svakovrsnoj moralnoj prljavπtini, ali kaæu “Ja<br />
vjerujem u Gospona Boga!” - Glupost! Ako Bog postoji, onda je njegova<br />
volja ono πto vrijedi na polju spolnosti. Zato se morate odluËiti.<br />
Boga moæete izbaciti iz svog æivota, ali Êete zbog toga i vi umrijeti! Ne<br />
moæemo planirati æivot tako da do Ëetrdeset pete æivimo bez Boga, a<br />
kad ostarimo odjednom odluËimo biti poboæni. To ne ide! - “Traæite<br />
Boga dok se joπ moæe naÊi!” govori Biblija. Ona ne kaæe: “Traæite kad<br />
se vama svidi.” Ponavljam joπ jedanput: Ako Boga nema, moæete æivjeti<br />
kako hoÊete; ali ako Bog postoji, on je taj koji Êe reÊi πto je dobro,<br />
a πto zlo. To je logiËno, nije li?<br />
91
A ja vam kaæem: Bog postoji! Bog æivi! Pitate li me kako to mogu<br />
tvrditi s tolikom sigurnoπÊu, moj je odgovor: “Jer se objavio u <strong>Isus</strong>u<br />
Kristu!” Ovo dobro upamtite: otkad je <strong>Isus</strong> doπao, svaka ravnoduπnost<br />
prema Bogu i poricanje njegova postojanja jest neznanje ili neprijateljstvo<br />
prema njemu! - Bog postoji! BuduÊi da on postoji, on je taj<br />
koji Êe nam reÊi πto je dobro, a πto loπe! Moæete ga odbaciti i reÊi mu:<br />
“Mi imamo drukËije poimanje morala!” - no ako to uËinite, jamËim<br />
vam da Êete jednog dana stati pred Boga i dati mu raËun za svoj æivot!<br />
- U stvari, golemo je olakπanje kad netko shvati da Bog jedini moæe<br />
reÊi πto je dobro, a πto zlo. U svojoj nam je rijeËi, Bibliji, to dovoljno<br />
jasno rekao. Jednom me neki Ëovjek zapanjeno upitao: “Zar zaista piπe<br />
takvo πto u Bibliji?” Odgovorio sam mu: “Da, i takvo πto piπe u Bibliji!<br />
U njoj je Bog savrπeno jasno izrazio svoje poimanje dobra i zla u spolnosti.<br />
3. ©to kaæe Bog?<br />
a) Bog dopuπta spolne odnose<br />
Pjesnik Tucholsky napisao je pjesmu u kojoj kaæe otprilike ovo: “Od<br />
pojasa prema gore sam krπÊanin, a od pojasa nadolje sam poganin.” -<br />
Kakva je to glupost! Biblija kaæe: “I stvori Bog Ëovjeka. Muπko i æensko<br />
stvori ih.” - Bog nas je stvorio s naπom spolnoπÊu, zato i govorimo<br />
tako otvoreno o tome. Nije to nikakva tabu tema. Bog me stvorio kao<br />
muπkarca - kao i vas muπkarce koji ovo Ëitate. Pa budimo muπkarci, a<br />
ne πeprtlje! Bog je stvorio i vas æene, samo budite i vi prave æene!<br />
OËajni pokuπaji nekih æena da budu poput muπkaraca, ili obratno,<br />
bolesni su i neprirodni. ShvaÊate li? Budite prave æene! Budite pravi<br />
muπkarci! “Stvori Bog ljude - muπko i æensko stvori ih” - a ne nekakav<br />
treÊi spol!<br />
Bog nema niπta protiv naπe spolnosti i mi nemamo pravo to izvrtati. To<br />
svakome mora biti jasno. Joπ je u doba stvaranja Bog odluËio da bude<br />
tako. Ali mi smo pala stvorenja. Svijet nije viπe onakav kakvim ga je<br />
Bog stvorio. Zato je Bog odluËio zaπtititi tako vaæno i osjetljivo<br />
podruËje naπeg æivota, naπu spolnost.<br />
92<br />
b) Bog πtiti spolnost pomoÊu braka<br />
Brak je Boæji naËin zaπtite naπe spolnosti i on nije samo obiËan<br />
druπtveni sporazum, nego Boæja uredba. Jedan ameriËki psihijatar,<br />
inaËe nekrπÊanin, napisao je opseænu knjigu na tu temu i iznio: “Nikad<br />
na tu temu nije napisano neπto πto bi se moglo usporediti s onime πto<br />
piπe u Bibliji: ‘I stvori Bog Ëovjeka - muπko i æensko stvori ih’.” I nastavlja:<br />
“Ja nisam krπÊanin, ali kao psihijatar tvrdim da je brak upravo<br />
ono πto Ëovjek treba.” Dobro ste razumjeli: istinski brak - ne sedmi,<br />
osmi, deveti ili deseti “brak”, kako to obiËavaju holivudske filmske<br />
zvijezde! Uzeti te “brakove” za primjer joπ je jedna od ludosti naπeg<br />
doba. To moæe odvesti samo u duboko razoËaranje. Bog je ustanovio<br />
instituciju braka, ali braka koji se temelji na ljubavi i vjernosti.<br />
Joπ bih rekao neπto o braËnoj zajednici. - Drage æene, da biste bile<br />
dobre æene, nije dovoljno samo dobro kuhati muæu i priπivati mu dugmad.<br />
A i vi, muπkarci, znajte da nije brak samo da æeni predate plaÊu,<br />
a dalje vas viπe niπta ne zanima. Brak mora biti izbavljenje od osamljenosti!<br />
Vi, oæenjeni, kakav je vaπ brak? Moæda biste trebali malo<br />
porazgovarati i upitati jedno drugo: “Kamo smo mi to zaπli? Brak bi<br />
nam trebao biti izbavljenje od osamljenosti!” - “Nije dobro”, rekao je<br />
Bog u poËetku, “da Ëovjek bude sam; napravit Êu mu pomoÊnicu.” -<br />
Brak je izbavljenje od osamljenosti!<br />
Ispripovijedat Êu vam neπto πto mnogo govori. Jedanput, kad sam joπ<br />
bio djeËak, roditelji su dopustili sestri i meni da poappleemo s njima na<br />
svadbu k rodbini u Stuttgart. Tada sam prvi put bio na vjenËanju i sve<br />
mi je bilo jako zanimljivo. KoËijom smo se prevezli u crkvu i kasnije<br />
se vratili u hotel na svadbeni objed. Na posljednjoj stranici jelovnika<br />
koji su stavili pred nas, pisalo je: “Ledena bomba”. Sestra i ja smo<br />
sjedili za stolom i nestrpljivo Ëekali samo taj sladoled. Ali sladoled nije<br />
stizao beskrajno dugo jer je jedan “striËek” dræao podulji govor. Taj<br />
nam je govor bio uæasno dosadan. Nakon njega govorio je joπ jedan<br />
“striËek”, no njegov mi je govor ostao duboko urezan u sjeÊanje. Htio<br />
se malo naπaliti pa je rekao: “Dragi uzvanici! Kaæu da na Nebu postoje<br />
dvije stolice pripravljene za muæa i æenu koji ni sekundu nisu<br />
poæalili πto su uπli u brak - ali te su stolice i dan danas prazne!” U tom<br />
ga trenutku netko prekinu. Bio je to moj otac koji se podigao i preko<br />
93
stola povikao majci koja je sjedila na drugoj strani prostorije: “Mama,<br />
te stolice Ëekaju na nas!”<br />
Bio sam dijete i nisam razumio dublji smisao tih rijeËi, ali je mojim<br />
srcem prostrujala ugodna toplina πto pripadam tom domu. - Je li i vaπ<br />
brak takav? Upravo takvim ga je Bog zamislio!<br />
Na mojoj je svadbi jedan moj stari prijatelj odræao lijep govor za<br />
stolom. Govorio je o stihu iz Knjige Postanka u kojem Bog kaæe: “Nije<br />
dobro da Ëovjek bude sam: naËinit Êu mu pomoÊnicu kao πto je on.” -<br />
“Ne gospodaricu”, reËe on, “koja Êe vladati nad njime. Ne robinju koja<br />
Êe puzati pod njegovim nogama. Ne nekakav predmet koji Êe on moÊi<br />
odbaciti. Bog je muπkarcu stvorio pomoÊnicu kao πto je i on sam.”<br />
Bio sam duboko dirnut kad je moj otac na srebrnom piru pogledao<br />
mamu i rekao joj: “U tih dvadeset pet godina postajala si mi svakim<br />
danom sve draæa!” Tada sam pomislio na sve one brakove u kojima su<br />
supruænici dvadeset pet godina gledali kako se hlade odnosi meappleu<br />
njima. - Uæasno! Ima mnogo supruænika koji bi trebali jedno drugom<br />
reÊi: “»uj, moramo pokuπati joπ jedanput od samog poËetka!”<br />
- To je moguÊe! Zaista je moguÊe!<br />
c) Bog æeli Ëistu mladeæ<br />
Mnogi mladi kaæu: “Ne mislim se joπ æeniti.” ©to vi mislite o tome?<br />
Mnogi misle da mogu Ëiniti πto hoÊe, ali Bog æeli Ëednu mladeæ. Znam<br />
da to danas mnogima zvuËi smijeπno, ali zar mislite da se Bog ravna<br />
po modi? To nisam ja izmislio, tako tvrdi Boæja rijeË.<br />
U Bibliji je zapisana pripovijest o mladiÊu koji se zvao Izak. Jednog je<br />
dana njegov otac poslao slugu u daleku zemlju da pronaapplee æenu za<br />
Izaka. MladiÊ je svake veËeri izlazio u polje na molitvu jer je vjerovao<br />
da je Bog taj koji Êe mu pronaÊi æenu. Iako nije poznavao djevojku<br />
koju Êe mu Bog odabrati, svejedno joj je bio vjeran.<br />
I vi, mladiÊi, koji joπ ni ne pomiπljate na æenidbu, budite uvjereni da Êe<br />
vam Bog u pravo vrijeme pronaÊi pravu djevojku. Toj djevojci veÊ<br />
sada trebate biti vjerni! Ili obratno: djevojke, budite vjerne iako joπ<br />
nemate pojma koga Êe vam Bog dati za muæa! Tako to nauËava Biblija.<br />
Bog æeli Ëistu mladeæ!<br />
94<br />
Jednom mi je neki psihijatar rekao: “Uvjeren sam da djevojka u osnovi<br />
moæe istinski ljubiti samo jedanput. Samo je jedanput njezino srce<br />
istinski predano voljenom muπkarcu. Nakon πto je djevojka imala, recimo,<br />
sedmoricu ljubavnika, ona je ‘zagaappleena’ za brak. Udala se za sedmog,<br />
a neprestance razmiπlja o prvom kojeg je voljela.” - “Vrlo zanimljivo,”<br />
rekoh mu, “vi psihijatri doπli ste do istog zakljuËka koji se<br />
nalazi u Boæjoj rijeËi.”<br />
ReÊi Êu vam sasvim otvoreno: predbraËni spolni odnosi, lezbijstvo,<br />
homoseksualnost, preljub (vanbraËni spolni odnos) i razvod braka -<br />
sve su to grijesi! - Grijesi zbog kojih Êete odgovarati pred licem<br />
Boæjim!<br />
4. Kako izbjeÊi opasnost?<br />
U Bibliji je zapisan jedan prekrasan i potresan dogaappleaj: <strong>Isus</strong>, Sin æivoga<br />
Boga, po obiËaju je bio okruæen mnoπtvom ljudi. Odjednom se<br />
zaËula strahovita vika. Ljudi su se razmaknuli i napravili prolaz.<br />
Razjarena gomila - sveÊenici i svjetina - gurali su k <strong>Isus</strong>u zgodnu<br />
mladu æenu. Nije mi je teπko zamisliti onako raπËupanu i poluobnaæenu.<br />
Dovukli su je pred <strong>Isus</strong>a s rijeËima: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, ovu<br />
smo zatekli s nepoznatim muπkarcem u samom Ëinu preljuba. Boæja<br />
zapovijed nalaæe da se preljubnike kamenuje. Ti si, <strong>Isus</strong>e, uvijek tako<br />
milosrdan, ali se sigurno neÊeπ usprotiviti Boæjoj volji. Æelimo da<br />
upravo ti osudiπ ovu æenu na kamenovanje!” <strong>Isus</strong> pogleda mladu æenu<br />
i odgovori: “Da, Bog to shvaÊa vrlo, vrlo ozbiljno. Prema Boæjem<br />
Zakonu ona je zasluæila smrt.” Licima ljudi proπao je val zadovoljstva.<br />
Neki su veÊ pograbili kamenje (preljubnike se u Izraelu kaænjavalo<br />
kamenovanjem). No, <strong>Isus</strong> ih zaustavi: “Samo malo! Neka prvi baci<br />
kamen onaj tko je potpuno bez grijeha - u mislima, rijeËima i djelima!”<br />
Tada se <strong>Isus</strong> sagnu i poËe pisati po pijesku. Baπ me zanima πto je pisao,<br />
ali nam to u Bibliji nije ostalo zapisano. Nakon nekog vremena on se<br />
uspravi kad, gle, svi se raziπli! Samo je joπ æena stajala pred njim. U<br />
Bibliji piπe da su poËeli odlaziti jedan po jedan, poËevπi od najstarijih.<br />
Sada pitam sve vas: Biste li vi prvi bacili kamen na tu æenu kad biste<br />
bili potpuno bez grijeha, bilo u mislima, rijeËima ili djelima? Biste li<br />
95
mogli prvi baciti kamen? - Zar nitko od vas?! Pa onda smo svi mi samo<br />
gomila greπnika. Da, upravo to smo mi - greπnici!<br />
Vidite, ti su ljudi napravili veliku greπku. Svi su se raziπli jer ih je savjest<br />
optuæivala, a morali su uËiniti upravo suprotno. Trebali su reÊi:<br />
“Gospodine <strong>Isus</strong>e, naπe je mjesto kraj ove æene. Ti je nisi osudio,<br />
pomozi i nama!”<br />
Ja ne znam nikoga drugog osim <strong>Isus</strong>a tko bi nam mogao pomoÊi da<br />
izbjegnemo opasnosti na podruËju spolnosti. Kad to tvrdim, kaæem to<br />
kao netko tko je i sam doæivio da mu je <strong>Isus</strong> pomogao. Kad ja govorim<br />
o <strong>Isus</strong>u, ne govorim o nekakvim teorijama. On je postao Æivotom mog<br />
æivota i ostao to sve do ovog trenutka. Osobno sam doæivio kakav je<br />
<strong>Isus</strong> Spasitelj i to na dva naËina:<br />
a) <strong>Isus</strong> opraπta grijehe<br />
Ne postoji pastor, sveÊenik ili anappleeo koji bi vam mogao oprostiti grijehe.<br />
Prva neËista misao i svaki vaπ pad nepopravljivi su grijesi, a sa<br />
svojim grijesima idete u vjeËnost, na Sud Boæji; dakako, ako prije toga<br />
ne pronaappleete <strong>Isus</strong>a i priznate mu svoje grijehe. <strong>Isus</strong> Êe vam oprostiti jer<br />
on jedini moæe opraπtati grijehe.<br />
Doappleite u duhu pred Kristov kriæ i recite: “<strong>Isus</strong>e, donosim ti grijehe<br />
svoje mladosti. Ispovijedam ti sve svoje promaπene ljubavne veze. Ne<br />
æelim niπta skrivati pred tobom.” Tada podignite pogled na Raspetoga<br />
i recite mu: “<strong>Isus</strong>e, vjerujem da je tvoja skupocjena krv prolivena i za<br />
moje grijehe. Vjerujem da si ti umro za mene. Oprosti mi sve moje grijehe,<br />
oËisti mi srce i nastani se u njemu.” - Biblija kaæe: “Krv <strong>Isus</strong>a<br />
Krista, Sina Boæjega, Ëisti nas od svakoga grijeha.”<br />
Bilo mi je sedamnaest godina kad su me pozvali u vojsku. Nije teπko<br />
pretpostaviti πto mi se tada dogodilo. Æivot u takvoj sredini oneËistio<br />
je moju mladu duπu. Odjednom sam se probudio prljav i upitao se:<br />
“Tko Êe me osloboditi mog greπnog æivota?” Tada sam shvatio: “<strong>Isus</strong><br />
je taj koji Êe izbrisati moju proπlost! <strong>Isus</strong> je taj koji Êe mi oprostiti grijehe!”<br />
- Obratio sam mu se i viπe ne mogu æivjeti bez njega.<br />
Na jednom velikom skupu u Düsseldorfu govorio sam o tome kako<br />
<strong>Isus</strong>, kad nam daje oproπtenje grijeha, briπe i naπu greπnu proπlost. Kad<br />
96<br />
je skup zavrπio, a ljudi nagrnuli na izlaz, ugledao sam visokog naoËitog<br />
muπkarca kako se kroz gomilu probija prema meni. ZaËas je stajao<br />
preda mnom sav zadihan i upitao me: “Je li istina ono πto ste rekli,<br />
naime, da postoji oproπtenje grijeha?” - “Da,” odgovorih mu, “hvala<br />
Bogu πto postoji. Zbog toga i æivim!” On nastavi: “Ja sam psihijatar.<br />
Vidite, meni dolaze mnogi duπevni bolesnici. Svi oni imaju komplekse,<br />
ali ne znaju od Ëega boluju. VeÊinom su to stari grijesi kojih se<br />
viπe ne mogu ili ne æele sjetiti. Mnogo vremena potroπim s njima ne<br />
bih li im nekako dovukao u svijest te stare doæivljaje pohranjene<br />
duboko u podsvijesti. Ali to je sve πto ja mogu. Ja Ëovjeka mogu<br />
dovesti samo do toga da na svjetlo dana iznese stare grijehe: laæi,<br />
svaapplee, nemoralnost ... Stoga sam Ëesto razoËaran pa razmiπljam: ‘Kada<br />
bih nekako mogao izbaciti tu krivnju iz Ëovjeka!’ Zato vas i pitam,<br />
gospodine Busch, postoji li zaista netko tko moæe izbrisati grijehe? Je<br />
li to zaista istina?” Joπ mu jedanput radosno potvrdih: “Hvala Bogu,<br />
postoji!” Iznova sam shvatio kako je znaËajna i nevjerojatna poruka<br />
Novog zavjeta: <strong>Isus</strong> opraπta grijehe!<br />
b) <strong>Isus</strong> nas oslobaapplea svih spona<br />
Jednom sam rekao nekoj mladoj, zgodnoj tajnici: “Gospoappleice, vi ste na<br />
putu u pakao! Veza koju imate sa svojim πefom je neπto grozno!<br />
Nemojte Ëiniti nesretnim tog Ëovjeka i njegovu obitelj!” Odgovorila<br />
mi je s bolnim izrazom na licu: “Ne mogu prekinuti s njime! Volim<br />
ga!” - “Da,” nastavih, “ali Ëovjek ima æenu i djecu! Vi ste zaista okrutni!”<br />
Ona opet reËe: “Ne mogu prekinuti s njim!” Iz tih sam rijeËi osjetio<br />
da je silno muËi ta veza, ali ona nema snage prekinuti. Radovalo me<br />
πto sam joj mogao reÊi: “Vidite, okove grijeha teπko je raskinuti i mi<br />
nemamo snage za to, ali u Bibliji piπe: ‘Ako vas Sin Boæji oslobodi,<br />
zaista Êete biti slobodni.’ - Zazovite <strong>Isus</strong>a! On moæe raskinuti takve<br />
veze!”<br />
Ja volim pjevati ovu pjesmu: “Dolazi <strong>Isus</strong>, sad pucaju veze; on uæad<br />
smrti raskida na dvoje!” - Nebrojeno sam puta tijekom svoje sluæbe<br />
vidio kako se raskida “uæad smrti”: “On, Sin Boæji, on oslobaapplea; u Ëast<br />
on pretvara sramotu i grijeh - dolazi <strong>Isus</strong>, sad pucaju veze!”<br />
97
Da bismo se oslobodili ropstva spolnom nagonu i izbjegli patnju, svi<br />
mi, i stari i mladi, trebamo Spasitelja. I sami moæete iskusiti prekrasno<br />
i stvarno osloboappleenje koje daje <strong>Isus</strong>! - Trebate Spasitelja, inaËe vas<br />
oËekuje bijedan æivot!<br />
5. Svijet je gladan “agape” ljubavi<br />
Moram joπ neπto dodati ovoj temi. Mnoge stare djevojke kaæu: “VeÊ<br />
mi je Ëetrdeset godina, a joπ me nitko nije oæenio. ©to sa mnom?” Ja<br />
sam uvjereni pacifist, a to sam postao kad sam vidio nevolju ovakvih<br />
djevojaka. U Drugom svjetskom ratu poginulo je pet milijuna mladiÊa,<br />
a to znaËi da je pet milijuna djevojaka bilo liπeno najveÊe sreÊe u æivotu:<br />
usreÊiti nekog muπkarca. To znaËi da je pet milijuna djevojaka u<br />
naπem narodu bilo osuappleeno da same idu svojom æivotnom stazom.<br />
Trebam li naÊi neki jaËi razlog protiv rata? Je li vam jasno u kakvoj se<br />
muËnoj situaciji naπlo tih pet milijuna njemaËkih djevojaka? Muπkarci<br />
koje su one htjele usreÊiti, ostali su leæati na bojiπtima.<br />
Takvim djevojkama æelim poruËiti: “Drage djevojke, nemojte sada<br />
krasti ono Ëega ste liπene i tako grijeπiti! Nemojte razarati tuapplee<br />
brakove! To je golema opasnost i iskuπenje za naπ narod.” - “Da, a πto<br />
nam je Ëiniti?” pitate me. Moj je odgovor: “Ako vas je zapala takva<br />
<strong>sudbina</strong>, pomirite se s njom. Ne morate biti nuæno nesretne ako niste<br />
udate!”<br />
Biblija govori o jednoj neudatoj æeni koja se zvala Tabita. Æivjela je u<br />
gradu Jopi, danaπnjoj Jaffi. Kad je umrla, pozvali su apostola Petra koji<br />
se sluËajno naπao u tome gradu. Kad je uπao u sobu gdje je leæalo njeno<br />
mrtvo tijelo, silno se zaËudio. PenjuÊi se stubama, mislio je:<br />
“Vjerojatno Êu pronaÊi tu staru djevojku samu na smrtnoj postelji!” -<br />
ali je soba bila puna ljudi! Bila je ondje jedna udovica koja reËe:<br />
“Tabita mi je saπila ovu haljinu!” Prisutni slijepac doda: “Bio sam tako<br />
osamljen. Tabita mi je dolazila u posjet svake nedjelje od tri do Ëetiri<br />
sata, i provela taj sat u razgovoru sa mnom. To su bili najsvjetliji trenuci<br />
u mom æivotu!” Ondje su sjedila i mala djeca, takva kojoj se joπ cijedi<br />
iz nosa, i hvalili je: “Mi smo siroËad. Nitko se nije brinuo za nas.<br />
Tada je doπla Tabita i preuzela skrb nad nama!” Odjednom Petru sinu:<br />
98<br />
“Tabita je imala bogatiji æivot negoli bilo koja udata æena koja je s vremenom<br />
uza svog dosadnog muæa postala puna gorËine!”<br />
U njemaËkom jeziku postoji samo jedna rijeË za ljubav. U grËkom postoje<br />
tri, a Novi je zavjet napisan na grËkom jeziku. Ljubav o kojoj smo<br />
govorili u ovom poglavlju na grËkom se naziva “eros”. Od nje dolazi<br />
naπa rijeË “erotika”. Postoji joπ jedna rijeË za ljubav, a to je “agape”.<br />
To je ljubav Boæja, ljubav koju mogu predavati drugima. Mladim bih<br />
djevojkama htio poruËiti neka prihvate svoju situaciju i ispune svoje<br />
æivote “agape” ljubavlju! Svijet je æeljan upravo te vrste ljubavi.<br />
Trebam li joπ jedanput ponoviti? Bog bez sumnje zna πto je dobro, a<br />
πto zlo! Bog od mladeæi zahtijeva moralnu ËistoÊu i vjernost u braku.<br />
Ako iz bilo kojeg razloga ne moæemo zasnovati braËnu zajednicu, tada<br />
trebamo prihvatiti situaciju u kojoj se nalazimo.<br />
6. Ljubav na koju nemamo nikakvo pravo<br />
Na koncu bih htio joπ jedanput govoriti o <strong>Isus</strong>u. Naslov koji sam<br />
odabrao za ovu temu bio je: “Naπe pravo na ljubav!” Moram vam joπ<br />
reÊi kako postoji jedna ljubav na koju mi nemamo nikakvo pravo,<br />
ljubav koju moæemo primiti iskljuËivo kao dar. To je ljubav <strong>Isus</strong>a<br />
Krista.<br />
IspriËat Êu vam jedno osobno svjedoËanstvo. Bio sam u nacistiËkom<br />
zatvoru zbog svoje vjere. Posjetio me zatvorski sveÊenik i rekao mi:<br />
“Ovaj put imate vrlo malo izgleda da iziappleete odavde.” Potom je otiπao.<br />
Ponovno sam ostao sam u toj tijesnoj Êeliji. Visoko na zidu bio je uski<br />
otvor kroz koji je prodiralo malo svjetla. Bilo je hladno i smrzavao sam<br />
se. Ah, cjelokupna atmosfera bila je uæasno hladna. Uhvatila me nostalgija<br />
za æenom, djecom, mojim uredom, mladima s kojima sam radio;<br />
upravo u to doba vodio sam mladeæ.<br />
Sjedio sam tamo bez nade da Êu ikada biti osloboappleen. Kad se spustila<br />
noÊ, obuzeo me krajnji oËaj. Ne znam jeste li ikada u nekoj æivotnoj<br />
situaciji doæivjeli pravo oËajanje. U tom trenutku u moju je Êeliju uπao<br />
Gospodin <strong>Isus</strong>! On je æiv! On moæe prolaziti kroz zakljuËana vrata. To<br />
je i uËinio, doπao je i prikazao mi svoju smrt na kriæu, gdje je umro za<br />
mene greπnika. »uo sam njegove rijeËi u uhu: “Ja sam dobri Pastir.<br />
99
Dobri Pastir daje svoj æivot za ovce.” U tom trenutku iz <strong>Isus</strong>ovih ruku<br />
poteËe mojim tijelom takva struja boæanske ljubavi da sam to jedva<br />
podnio. Jedva mi je srce izdræalo.<br />
Shvatio sam da je to ljubav koju mi nismo zasluæili, ljubav na koju<br />
nemamo nikakvo pravo, ljubav koju nam samo Bog moæe dati kao dar.<br />
- Bog i vama nudi tu ljubav! Zaπto dopuπtate da vas mimoilazi rijeka<br />
Boæje ljubavi? On je æeli uliti u vaπe srce!<br />
Moæe li Ëovjek razgovarati s<br />
Bogom?<br />
U NjemaËkoj se prepriËava ova anegdota: U jedno je πvapsko selo<br />
doπla skupina akrobata. Glavna toËka njihova programa bilo je hodanje<br />
po uæetu. Na trgu su razapeli uæe za predstavu koja se trebala odræati<br />
te veËeri. Kraj uæeta je prolazila æena s djetetom. Dijete upita: “Mama,<br />
mogu li ljudi hodati po tom uæetu?” - “Mogu, ako znaju,” odgovori<br />
majka, “ali ja ne mogu!”<br />
1. Moæe onaj tko zna kako!<br />
- Da, moæe se ako se zna kako! Ali mnogi od nas moraju priznati zajedno<br />
s djetetovom majkom: “Ali ja ne znam!”<br />
- Naravno da Ëovjek moæe razgovarati s Bogom! Moæete razgovarati<br />
sa svojim susjedom, kako onda ne biste mogli sa æivim Bogom? On je<br />
tu! Ali, znate li vi uopÊe razgovarati s Bogom?<br />
Kao dijete nauËio sam ovu pjesmicu: “U nebu daleko, gdje anappleeli lete,<br />
ondje dragi je Bog ...” Pritom sam mislio: “Onda nema smisla moliti<br />
mu se jer ne mogu vikati tako glasno da bi me on mogao Ëuti tamo<br />
daleko na nebu.” A i Rusi su doπli do pametnog zakljuËka kad su rekli:<br />
“Lansirali smo rakete u svemir. Da ima Boga, dosad bismo ga veÊ<br />
morali sresti.”<br />
Mnogim ljudima takoappleer nije jasno pa pitaju: “Da, zaista, gdje je Bog?<br />
Daleko na nebu? Tamo gore? Na kojoj visini? Na sto kilometara?<br />
TisuÊu kilometara?”<br />
Htio bih vam razjasniti ovo: U Bibliji ne postoji izraz “daleko na<br />
nebu”, veÊ Biblija nauËava neπto sasvim drugo. Ona govori o æivome<br />
Bogu: “... on nije daleko ni od jednoga od nas.” Na drugome mjestu<br />
govori: “S leapplea i s lica ti me obuhvaÊaπ, na mene si ruku svoju stavio.”<br />
To moæemo razumjeti tek kad shvatimo da naπa osjetila mogu pojmiti<br />
samo trodimenzionalni svijet. Ali ovo oko nas nije sve πto postoji. Bog<br />
je u jednoj drugoj dimenziji, ali u isto vrijeme i kraj nas. Kad sagri-<br />
100<br />
101
jeπite, on stoji kraj vas - i πuti! Neki ljudi veÊ imaju iza sebe Ëetrdeset<br />
ili pedeset godina æivota. Grijeπili su sve to vrijeme pred licem Boæjim<br />
- a on je samo πutio.<br />
Zaista - Ëovjek moæe razgovarati s Bogom! Ali to je isto kao i s<br />
plesaËima na æici: moæe ako zna kako! Ipak, veÊina ljudi danaπnjice<br />
mora priznati: “Ali ja ne znam!” Budite iskreni sami sa sobom: vi se<br />
ne moæete moliti. Moliti se moæe samo onaj tko to zna. Problem je u<br />
tome πto vi ne znate!<br />
Jedna od najalarmantnijih pojava u naπem stoljeÊu jest ta da smo izgubili<br />
sposobnost moljenja. Time smo izgubili i sposobnost vjerovanja.<br />
Poznati pisac Franz Werfel napisao je roman koji je naslovio:<br />
“Pronevjereno nebo”. U romanu ima jedna reËenica koju neÊu zaboraviti<br />
dokle god se budem bavio ljudima. Ona glasi: “Osobita znaËajka<br />
suvremenog doba jest metafiziËko oglupljenje ljudi.” Pojmom<br />
“metafiziËko” oznaËavaju se vjeËne, duhovne stvari, koje su stvarnost,<br />
ali u jednoj drugoj dimenziji. “MetafiziËko oglupljenje” znaËi da Êe<br />
Ëovjek biti zaglupljivan tako dugo dok dopuπta da radio, televizija,<br />
ogovaranje, reklame, ideologije, politika, susjedi i radna sredina utjeËu<br />
na njegova shvaÊanja; sve dotle dok mu ne oduzmu sposobnost prepoznavanja<br />
Boæjeg postojanja i razgovora s njime.<br />
Moæe li Ëovjek razgovarati s Bogom? Mogao bi da nije toliko zaglupljivan<br />
u posljednjih sto godina!<br />
Jedan πesnaestogodiπnjak ispriËao mi je svoj potresan doæivljaj. Bio je<br />
prisilno mobiliziran i poslan u rat. Njegovu su bitnicu napali bombama.<br />
Kad je po prestanku napada prvi iziπao iz skloniπta, naiπao je na<br />
Ëovjeka Ëije je tijelo bilo razneseno eksplozijom bombe. Htio mu je<br />
pomoÊi, ali mu Ëovjek reËe: “Umirem. Viπe mi ne moæeπ pomoÊi.<br />
Trebam samo nekoga tko bi se pomolio sa mnom. MladiÊu, moli sa<br />
mnom!” Na to mu mladiÊ odgovori: “U Hitler-Jugendu nisam nauËio<br />
moliti - samo psovati.”<br />
Tada otrËa k Ëasniku i reËe mu: “Gospodine kapetane, doappleite brzo!”<br />
Kapetan dotrËi i klekne uz umiruÊeg oko kojeg su se veÊ okupili i drugi<br />
vojnici: “©to æeliπ, prijatelju?” - “Kapetane, umirem. Molite sa<br />
mnom!” zamoli Ëovjek slabim glasom. - “Nebesa,” promrmlja<br />
kapetan, “ne znam se moliti” i posla po poruËnika.<br />
I stajali su tako okupljeni oko nesretnika, vojniËine, toliko sigurni u<br />
sebe, struËnjaci za proste viceve i psovanje, a ni jedan od njih nije se<br />
znao moliti. Ni jedan od njih nije bio u stanju izmoliti ni “OËe naπ”. -<br />
MladiÊ mi reËe: “StojeÊi ondje i gledajuÊi sve to, zakleo sam se kako<br />
Êe prvo πto Êu uËiniti kad prestane taj truli rat, biti da se nauËim moliti.<br />
Ne bih htio umrijeti bijedno kao onaj Ëovjek!”<br />
U takvu se stanju danas nalazi ËovjeËanstvo. Bez obzira radi li se o<br />
generalnom direktoru ili radniku, nema nikakve razlike: prvi je<br />
prepametan da bi se molio, drugi je pak izloæen teroru slaboumlja. Viπe<br />
ne znamo moliti. To je ta oËita katastrofa koju Franz Werfel naziva<br />
“metafiziËko oglupljenje”. To je razlog zbog Ëega smo izgubljeni, te<br />
nas i najmanji udarac moæe uniπtiti.<br />
Za savezniËkih bombardiranja nalazio sam se u skloniπtima zajedno s<br />
takvima koji su neprestance govorili o “konaËnoj pobjedi”, “divnom<br />
Führeru” i “velikoj NjemaËkoj”. Ali kad su poËele padati bombe, ti<br />
ljudi su odjednom umuknuli, a mi krπÊani molili smo i pjevali im<br />
pjesme o <strong>Isus</strong>u da ih nekako utjeπimo. Oni sami nisu znali moliti. A<br />
kad ljudi ne znaju moliti, onda je to ravno katastrofi!<br />
Nedavno sam sreo inteligentnog, naobraæenog Ëovjeka koji mi je s<br />
osmijehom objasnio: “Gospodine æupniËe, od molitve nema nikakve<br />
koristi!” Na to se razljutih i odgovorih mu: “Ne govorite takve gluposti!”<br />
- “©to vam je?” zabezeknuto me upita. Odgovorih mu:<br />
“PodsjeÊate me na Ëovjeka s amputiranom nogom koji kaæe: ‘Nema<br />
nikakve koristi od skijanja!’ BuduÊi da ne moæe skijati, takav Ëovjek<br />
ne moæe ni spoznati koja je ljepota u skijanju!”<br />
O skijanju se moæe raspravljati, ali ne s Ëovjekom koji nema jednu<br />
nogu, nije li tako? A kako je s nama? Mi ne znamo moliti, ali nas to ne<br />
spreËava da kaæemo: “Molitva nema smisla!” U sluËaju kao πto je ovaj<br />
izgubio sam poπtovanje za njemaËke intelektualce. I to ne bez osnove,<br />
vjerujte mi. ©to smo bjedniji, to se pravimo vaænijim i pametnijim!<br />
Kad bih vas samo mogao dovesti do toga da veËeras pronaappleete neki<br />
102<br />
103
tihi, mirni kutak i priznate sami sebi i Bogu: “Najlakπe πto jedan<br />
krπÊanin moæe uËiniti jest: moliti - a ja to ne znam!”<br />
Kada vidim u kakvo je mrtvilo zapao moj jadni narod, ispunja me<br />
istovremeno ljutnja i srdæba. Najviπe me pogaapplea to s kojom se<br />
nemarnoπÊu crkva odnosi prema ljudima kad se prema njima ponaπa<br />
kao da joπ uvijek znaju moliti. Je li i kod vas ovako: za BoæiÊ doappleu u<br />
crkvu i oni koji inaËe ne dolaze. Za boæiÊnog bogosluæja crkvena je<br />
zgrada ispunjena do posljednjeg mjesta. I kad propovjednik kaæe, a to<br />
me najviπe smeta: “Pomolimo se!” tada svi sklopite ruke i sagnete<br />
glave. U tom bih trenutku najradije zaurlao: “Nemojte to Ëiniti! Ni<br />
deset posto vas ne zna moliti! Svi vi samo glumite!”<br />
Nisam li u pravu? Na crkvenim vjenËanjima Ëuju se iste rijeËi:<br />
“Pomolimo se!” Na sprovodima isto tako: “Pomolimo se!” I stojite<br />
tamo sa πeπirom u rukama i mislite da je molitva ako gledate u πeπir.<br />
Na koncu odete u krËmu i napijete se!<br />
Kada sam bio vojnik, joπ prije 1915. godine, obvezatno smo odlazili u<br />
crkvu. Prije no πto bismo krenuli, narednik bi nam davao upute: “U<br />
tiπini otiappleite do svojih mjesta. Kad doappleete na svoje mjesto, skinite<br />
kacige s glave, ali nemojte odmah sjesti: lagano izbrojite do dvanaest<br />
i tek tada sjednite!” Kad su ljudi vidjeli vojnike, sigurno su mislili:<br />
“Kako se oni iskreno mole!” - A mi bismo samo brojali do dvanaest i<br />
sjeli!<br />
Uvjeren sam da, kad se na vjenËanjima i sprovodima kaæe: “Pomolimo<br />
se!” - ljudi ne mole ni do dvanaest! Jako me rastuæi kad vidim kako se<br />
pri tome nelagodno osjeÊaju jer su svjesni da to πto Ëine nije molitva.<br />
Poznati istraæivaË srediπnje Afrike, David Livingstone, jedan od<br />
najveÊih ljudi koji su æivjeli na ovom planetu, poznat po hrabrosti,<br />
inteligenciji i uËenosti, ovako je otiπao u vjeËnost - svjetovni bi ljudi<br />
rekli: umro. Putovao je sa svojim nosaËima, domorocima, srediπnjom<br />
Afrikom. Jednog jutra nosaËi su spremali prtljagu i slagali πatore.<br />
Samo je Livingstoneov πator ostao stajati: nisu ga htjeli uznemirivati<br />
pri jutarnjoj molitvi. Svako je jutro obiËavao razgovarati sa svojim<br />
nebeskim “Tuanom” - svojim Bogom. Ali ovaj je puta to predugo<br />
potrajalo. KonaËno se voapplea nosaËa ohrabrio i zavirio u πator.<br />
104<br />
Livingstone je joπ bio na koljenima. »ekali su ga sve do podneva. Tada<br />
konaËno odluËiπe sruπiti πator i sloæiti ga. On je joπ uvijek bio na koljenima<br />
- ali njegovo srce viπe nije kucalo.<br />
Taj veliki duhovni Ëovjek umro je na koljenima. Bio je u molitvi kad<br />
ga je njegov Gospodin pozvao k sebi. A jedan njemaËki malograappleanin<br />
kaæe: “Molitva nema smisla!” - Moæe nas biti sram, umjesto da proplaËemo<br />
i kaæemo: “Ja ne znam moliti!” kaæimo: “Boæe, nauËi me<br />
moliti!” Livingstone je znao moliti. On je umro na koljenima. Mi<br />
umiremo u bolnicama uz pomoÊ injekcija za umirenje i protiv bolova.<br />
Ne moæemo podnijeti smrt ako nas lijeËnik ne drogira. Livingstone<br />
nije trebao nikakve injekcije. On je razgovarao s Bogom i tijekom razgovora<br />
preselio se u vjeËnost.<br />
Kako je s molitvom u domovima? U mojem domu bilo nas je osmero<br />
djece, a bijaπe ovako: jutrom bi se svi okupili na doruËak. Prvo bismo<br />
otpjevali pjesmu “Jutarnji sjaj vjeËnosti”, ili “Slavi Boga”. Potom<br />
bismo proËitali jedan odjeljak iz Biblije. Na koncu bi se otac pomolio.<br />
I kad sam æivio bez Boga, nije me napuπtalo sjeÊanje na to kako se kod<br />
kuÊe molilo. Iako sam sve to kao mladi Ëasnik odbacio i krenuo loπim<br />
putovima, molitva mojih roditelja bila je poput jedra koje me vraÊalo<br />
Bogu.<br />
Odræavate li vi takve jutarnje poboænosti? Vi, muæevi, budite sigurni<br />
da Êe vas Bog jednoga dana pozvati na odgovornost ako ne budete<br />
ispravno upravljali svojom obitelji. Kako poËinje dan u vaπoj obitelji?<br />
Pjevate li Bogu? ProËitate li neπto iz Biblije? Ne moæete se moliti? ©to<br />
se dogodi kad vam djeca kaæu: “Tata, hoÊeπ li se svako jutro moliti s<br />
nama?”<br />
Jednom sam doæivio da me jedan uvaæeni gospodin iz Essena zamolio<br />
da ga posjetim kod kuÊe. Kad sam doπao k njemu, naappleoh ga gdje sjedi<br />
sa æenom. - “Danas se dogodilo neπto Ëudnovato”, reËe mi. “Moj petnaestogodiπnji<br />
sin bio je na vaπem biblijskom sastanku za mlade i kad<br />
se vratio kuÊi, upitao me: ‘Zaπto se kod nas ne moli?’ Kad sam mu<br />
objasnio da je to samo formalizam, da u tomu nema niËega, upitao me:<br />
‘Tata, πto ti misliπ o Svetome Duhu?’ Na to sam mu rekao: ‘Pa niπta<br />
105
ne mislim o tome!’ Tada mi je objasnio: ‘To i jest nesreÊa naπe obitelji.<br />
Naπa obitelj treba oca koji Êe se moÊi moliti Svetome Duhu’”<br />
Kad je zavrπio, upitah ga: “I πto ja sada trebam uËiniti? Æelite li da ukorim<br />
vaπeg sina jer je bio drzak prema vama?” - “Ne! Ne!” reËe.<br />
“Mislim, ako je on u pravu, tada sam ja na krivu putu!” Na to mu<br />
odgovorih: “Da, vi ste u krivu! Vaπ sin ima pravo.” - “Da,” reËe tihim<br />
glasom, “toga se i ja bojim. ©to mi je Ëiniti?”<br />
Taj je Ëovjek odjednom shvatio da je propustio obaviti svoju najvaæniju<br />
oËinsku duænost. Nije dovoljno svom djetetu kupovati odjeÊu i<br />
brinuti se da ima πto jesti. Vi, oËevi, imate jednu daleko veÊu odgovornost!<br />
Znate li se moliti?<br />
Kad razgovaram s danaπnjim ljudima, Ëesto uzimam razne primjere i<br />
priËe da bih im lakπe objasnio duhovne istine. Duhovni je svijet neshvatljiv<br />
naπim umovima i tek kroz usporedbe moæemo mi ljudi razumjeti<br />
duhovne stvari. Meappleu pomorcima je postojala, a moæda joπ uvijek<br />
postoji, priËa o “ukletom” brodu. To je brod na kojem nema æive duπe<br />
i koji pluta, noπen vjetrovima i morskim strujama, svim morima svijeta.<br />
Tako se moæe dogoditi da ga na putu sretne neki drugi brod i s njim<br />
pokuπa uspostaviti radio-vezu, ali s “ukletog” broda nema nikakva<br />
odziva!<br />
Mi smo poput tih ukletih brodova, a Bog je onaj koji pokuπava<br />
uspostaviti vezu s nama. On pokuπava doÊi u vezu s nama kroz razna<br />
naπa iskustva i doæivljaje - i to putem svoje rijeËi, Biblije. Ali mi mu<br />
ne moæemo odgovoriti jer smo poput “ukletih” brodova!<br />
Jednom sam Ëuo kako je neko dijete pitalo svoju majku: “Zaπto nas taj<br />
Ëovjek za propovjedaonicom tako grdi?” Nadam se da me razumijete:<br />
ja ne grdim nikoga, veÊ mi se srce kida od tuge kad vidim dokle je<br />
doveden ovaj jadni narod; obrazovani ljudi, radnici, muπkarci i æene,<br />
staro i mlado, ne znaju zazvati Boga koji je tu kraj njih.<br />
Mnogi se ljudi smatraju “krπÊanima” ili pripadaju crkvi, ali ne znaju<br />
moliti. Kad odlazim u kuÊne posjete, Ëujem svaπta, na primjer:<br />
“Gospodine æupniËe, mi smo poboæni krπÊani. Moja majka poznaje i<br />
æupnika Schulzea. Poznajete li ga i vi? Ne? Moja ga majka jako dobro<br />
106<br />
pozna!” Moj odgovor na to je: “Ako ne poznate <strong>Isus</strong>a, otiÊi Êete u<br />
pakao zajedno sa svojim æupnikom Schulzeom. Ne radi se o tome poznajete<br />
li nekog propovjednika nego: znate li zazvati <strong>Isus</strong>ovo ime, znate<br />
li se moliti!” Molim vas, zapitajte se: “Znam li ja moliti? Molim li se?”<br />
- Sami sebi odgovorite na to pitanje.<br />
Sada Êete vjerojatno reÊi: “No, dobro, pastore Busch, recite nam radije<br />
kako nauËiti moliti?” - E, tu sam vas i htio dovesti!<br />
2. Kako nauËiti moliti?<br />
a) Krik nanovoroappleenog djeteta<br />
Kako Ëovjek nauËi govoriti? Moæete li se sjetiti kako ste nauËili govoriti?<br />
Ne, toga se viπe ne moæete sjetiti! Ni ja se toga ne mogu sjetiti.<br />
Ali ako æelite nauËiti moliti, morate to nauËiti od Boga. ReÊi Êu vam<br />
πto to znaËi.<br />
Gospodin <strong>Isus</strong> ispripovijedao je o dvojici muπkaraca koji su doπli<br />
pomoliti se u crkvu. Jedan od njih bio je ugledan Ëovjek. Uspravna<br />
hoda doπao je na samu sredinu crkve i zapoËeo moliti rijeËima: “Dragi<br />
Boæe, hvala ti πto sam ja tako dobar Ëovjek!” Na te je njegove rijeËi<br />
Bog zaËepio uπi. Mogao je priËati koliko mu drago - Bog ga ionako<br />
viπe nije sluπao. I to se dogaapplea.<br />
Drugi je bio pomalo sumnjiv tip. Rekli bismo “polukriminalac”. Bio je<br />
crnoburzijanac, πvercer ili neπto sliËno. Biblija ga naziva “carinikom”.<br />
Evo kako je on uπao u crkvu. Vjerojatno se bojao i ostao je stajati na<br />
ulaznim vratima misleÊi: “NeÊu uÊi unutra! U krËmu, gdje je æiva<br />
atmosfera, radije Êu uÊi nego ovamo.” Skoro se okrenuo prema izlazu,<br />
kad se sjetio zbog Ëega je doπao. BezgraniËno je Ëeznuo za Bogom. Svi<br />
mi bezgraniËno Ëeznemo za Bogom. »eznemo za povratkom kuÊi, k<br />
naπem nebeskom Ocu! I zato se taj Ëovjek nije mogao okrenuti i otiÊi.<br />
Ali ni unutra nije mogao. Sjetio se kako izgleda njegov æivot - grËevito<br />
je stegnuo πake i rekao samo jednu reËenicu: “Boæe, milostiv budi<br />
meni greπniku!” Biblija kaæe da je tada nebeska vojska poËela pjevati.<br />
- Oæivio je jedan Ëovjek! Prvi krik u novom æivotu znaËi priznati Bogu:<br />
“Boæe, sagrijeπio sam!”<br />
107
Bio sam nazoËan kad mi se raappleao prvi sin. Kako se æena teπko<br />
poraappleala, sjetio sam se <strong>Isus</strong>ovih rijeËi: “Æena je æalosna kad raapplea jer je<br />
doπao njezin Ëas ...” Mislio sam da moja ljubljena æena Ëiju sam glavu<br />
pridræavao, neÊe moÊi podnijeti te bolove. Odjednom sam zaËuo<br />
tanahni glasiÊ - dijete se rodilo! ZapoËeo je novi æivot! Taj glasiÊ nije<br />
bio nikakav prekrasni pjev, ali kad sam ga zaËuo, skoro sam zaurlao od<br />
uzbuappleenja i radosti, tako me to potreslo. Bio je to prvi krik novog æivota!<br />
Vidite, prvi krik novog æivota od Boga jest kad netko konaËno doapplee do<br />
svjetla spoznaje i kaæe: “Sagrijeπio sam! Boæe, milostiv budi meni<br />
greπniku!” Sve vaπe litanije neÊe vrijediti ni pet para ako ne zapoËnete<br />
novi æivot s tim krikom - plaËem duhovno roappleenog djeteta. Joπ nikada<br />
nisam vidio dijete koje bi zapoËelo æivot tako da odmah po roappleenju<br />
poËne dræati velike govore. Naprotiv, svako dijete zapoËelo je s<br />
plaËem. - Ne postoji neki drugi put u kraljevstvo Boæje!<br />
Jeste li i vi veÊ ispustili taj krik novoga stvorenja? - Ne? Tada se,<br />
molim vas, povucite u osamu i zavapite Bogu! Dragi prijatelji, ne govorim<br />
ovo da bih vas zvao u crkvu, veÊ bih od svega srca htio da barem<br />
nekolicina vas ne ode u pakao! Pakao je nemoguÊe izbjeÊi ako ne<br />
uputite Bogu taj krik novoga æivota: “Boæe, sagrijeπio sam! Boæe,<br />
smiluj se meni greπniku!”<br />
Kada se izgubljeni sin vratio oËevoj kuÊi, prvo πto je rekao bilo je:<br />
“OËe, sagrijeπih i Nebu i tebi.” U istom trenutku kad to priznate, <strong>Isus</strong>,<br />
Boæji Sin, staje pred vas i kaæe vam: “Dragi moj, ljubljeni, ja sam umro<br />
za tvoje grijehe! Ja sam platio umjesto tebe!”<br />
b) Samo djeca Boæja znaju moliti kako treba<br />
Nedavno sam sreo poznanika koji ima troje slatke djeËice: djeËaka i<br />
dvije djevojËice. Dok mi se pribliæavao ulicom, vidio sam kako ga<br />
djeËica sva u isti Ëas salijeÊu pitanjima. Otac se silno muËio dok im je<br />
svima odgovarao. Priappleoh im i pozdravih, kako to veÊ obiËaj nalaæe:<br />
“Dobar dan, gospodine! Dobar dan, djeËice!” - I πto se dogodilo?<br />
Djeca su istog trenutka uπutjela. Nisam im bio poznat i to je bio dovoljan<br />
razlog da prestanu priËati. To mi govori da djeca mogu pravilno<br />
razgovarati samo sa svojim ocem ili majkom. »im se pojavi netko<br />
108<br />
stran, ona prestaju razgovarati. - Tako se i mi moæemo pravilno moliti<br />
jedino ako smo postali djecom Boæjom! Ako nismo djeca Boæja, ne<br />
moæemo ni moliti.<br />
Ah da, mi smo “vjernici”, dobri “krπÊani”. Za svaki BoæiÊ doappleemo u<br />
crkvu, ljubazno pozdravimo sveÊenika i pazimo da ne bismo pred njim<br />
izustili kakvu krivu rijeË. Jednom je neki propovjednik rekao ljudima:<br />
“Vi ste kao pokrπteni zeËevi!” Netko ga na to upita: “©to bi to trebalo<br />
znaËiti?” On mu odgovori: “Uhvatiπ li zeca i krstiπ ga, otrËat Êe ti u<br />
polje Ëim ga pustiπ iz ruku. Isto radite i vi: tek πto se krstite, veÊ bjeæite<br />
natrag u svijet!” Dragi prijatelji, takvi ljudi niti znaju, niti pak mogu<br />
moliti. Samo djeca Boæja znaju moliti kako treba i zbog toga se raduju!<br />
Zato i vi morate postati djecom Boæjom! Po naravi to niste. Moæda ste<br />
na neki naËin prihvatili krπÊanstvo, ali niste djeca Boæja. Novo ljudsko<br />
biÊe postaje raappleanjem, dijete Boæje postaje se ponovnim raappleanjem -<br />
nanovoroappleenjem. Morate postati dijete Boæje jer Êete tek tada biti<br />
sposobni moliti. Da, djeca Boæja ne mogu æivjeti bez molitve. Molitva<br />
je djeci Boæjoj kao disanje. DeËki s mojih biblijskih sastanaka Ëesto se<br />
znaju πaliti pa jedan drugome dovikuju: “Ne zaboravi disati!” - A vi ni<br />
ne znate duhovno disati! Djeci Boæjoj molitva je disanje; dakle, i vi<br />
morate postati dijete Boæje!<br />
Ukratko Êu vam reÊi kako se postaje djetetom Boæjim: samo kroz<br />
<strong>Isus</strong>a! On je rekao: “Ja sam vrata. Tko uapplee kroz mene, bit Êe spaπen.”<br />
On dolazi k vama kroz gustu maglu ovoga svijeta - <strong>Isus</strong>, Ëovjek s ranama<br />
od Ëavala na rukama. Dosad vas nije baπ osobito zanimao; sve πto<br />
ste Ëuli o njemu zvuËalo vam je strano i glupo pa ste ga izbjegavali. On<br />
vas je ipak potraæio i doπao k vama. Prepoznate li ga, recite mu:<br />
“»ovjeËe iz druge dimenzije, Sine æivoga Boga, budi moj Spasitelj!”<br />
Prvi korak koji moram poduzeti da postanem dijete Boæje jest prepoznati<br />
<strong>Isus</strong>a. Drugi je korak: s velikim ga povjerenjem prihvatiti. On<br />
moæe urediti moj duhovni æivot, dati mi duπevni mir i oprostiti mi grijehe<br />
mladosti! Odjednom se zadobiva silno pouzdanje u <strong>Isus</strong>a. To je<br />
povjerenje tako snaæno da je moguÊe potpuno prekinuti sa svojim<br />
prijaπnjim naËinom æivota i predati svoj æivot u njegove ruke. To nazivamo<br />
obraÊenjem. To je bio odreappleeni trenutak i u mom æivotu kad sam<br />
109
s osamnaest godina prekinuo svoj bezboæni naËin æivljenja i predao ga<br />
u <strong>Isus</strong>ove ruke. U tome mi nije pomogao nijedan Ëovjek. Ni ja vama<br />
ne mogu pomoÊi u tome, sami to morate rijeπiti s <strong>Isus</strong>om. Donesite<br />
Ëvrstu odluku i recite mu: “Uzmi moj æivot, <strong>Isus</strong>e, æelim da bude tvoj!”<br />
Kad to uËinite, istog trena postajete dijete Boæje.<br />
Uvjeravaju me neki da postoje i drugi naËini spasenja. - Pa pokuπajte<br />
se vi onda spasiti na drugi naËin! Ja vam tvrdim da postoje samo jedna<br />
vrata koja vode u kraljevstvo Boæje. Ta se vrata zovu - <strong>Isus</strong>! <strong>Isus</strong> je<br />
umro i uskrsnuo za nas!<br />
Kada postanete dijete Boæje, tada traæite <strong>Isus</strong>a. On je vas tako dugo<br />
traæio i trudio se oko vas! Tada moæete i moliti: tek tada on Ëuje πto mu<br />
govorite o vaπem jadu. Moæete mu izliti svoje srce kao dijete svome<br />
ocu.<br />
Ja sam veÊ star i u æivotu sam upoznao mnogo ljudi. BuduÊi da dobro<br />
poznajem ljudsku narav, uvjeren sam da baπ svaki Ëovjek ima neke<br />
svoje mraËne tajne skrivene u dubini srca. Kamo god poπli, one su uvijek<br />
s nama. Ali kad postanem dijete Boæje, tada mogu olakπati svoje<br />
srce pred <strong>Isus</strong>om. Mogu otvoriti srce i povjeriti mu svoje najskrivenije<br />
tajne, svoju nedosljednost i greπne postupke. Mogu mu reÊi i ono πto<br />
ne bih mogao povjeriti ni jednom ljudskom biÊu.<br />
Za jednog zajedniËkog ljetovanja nekoliko je mladiÊa pripovijedalo o<br />
svom æivotu. Jedan osamnaestogodiπnjak reËe: “KrπÊanski sam odgojen,<br />
ali sam skoro odluËio sve odbaciti. Tada sam jednog dana, prije<br />
nego sam krenuo na biblijski sastanak, rekao <strong>Isus</strong>u: ‘Gospodine <strong>Isus</strong>e,<br />
ako mi veËeras ne progovoriπ, sve Êu odbaciti. Ja se bez tvog prosvjetljenja<br />
ne mogu nositi sa svojim problemima i æivotom u velegradu!’<br />
- Kad sam se vraÊao s biblijskog prouËavanja, sve mi je bilo jasno! On<br />
je Ëuo moju molitvu i osobno mi progovorio!” Ta me se ispovijest<br />
duboko dojmila. U svojim sumnjama i razoËaranjima prizvao je <strong>Isus</strong>a<br />
i dobio odgovor. Koliko Êemo mi, Boæja djeca, prije dobiti odgovor<br />
ako zazovemo Boga!<br />
Moja je majka æivjela u Hülbenu kod Uracha. Za vrijeme rata mi je<br />
pisala: “Danas sam se probudila u tri ujutro. Mislila sam o svojoj djeci<br />
na bojiπtu, o unucima, o vama u podruËju koje bombardiraju i o<br />
110<br />
Elizabeti u Kanadi, od koje nemam nikakvih vijesti. Obuzela me briga<br />
i osjeÊaj kao da me netko davi æeljeznim rukavicama. Onda sam poËela<br />
moliti: ‘Gospodine <strong>Isus</strong>e, poπalji mi svoju rijeË! Ne mogu podnijeti<br />
ovu brigu!’ Potom sam upalila svjetlo, uzela Bibliju i otvorila je.” (O,<br />
blaæeni oni πto dræe Bibliju na noÊnom ormariÊu!) “Prva reËenica koju<br />
sam naπla glasi: ‘Svu svoju brigu bacite na njega ...’ ” MajËino pismo<br />
zavrπilo je radosnim rijeËima: “Svu sam svoju brigu stavila na njega,<br />
ugasila svjetlo i bezbriæno zaspala!” - Tako moæe postupiti samo dijete<br />
Boæje.<br />
SjeÊam se, majka je jednog dana rekla: “SinoÊ sam bila tako umorna<br />
da nisam imala snage ni pomoliti se. Samo sam rekla: ‘Laku noÊ, dragi<br />
Spasitelju!’ ” Na to pomislih: “Tako trebaju djeca Boæja razgovarati sa<br />
svojim Gospodinom! To je pravi naËin!” On zaista Ëuva svoju djecu.<br />
Svaki dan i svaku noÊ moj je Spasitelj uza me; njegovo sam vlasniπtvo<br />
i mogu se potpuno osloniti na njega.<br />
111
Jednostavno ne mogu vjerovati!<br />
1. Bez vjere je nemoguÊe æivjeti<br />
Doista, to je neprikosnovena istina! Tko ne moæe vjerovati, teπkom Êe<br />
se mukom probijati kroz æivot, a o vjeËnom æivotu da i ne govorimo!<br />
Ne znam πto savjetovati takvima. Nevjernu se Ëovjeku ne moæe<br />
pomoÊi. Htio bih vam objasniti zaπto.<br />
Mi ne zamiπljamo da je Bog neki teoloπki pojam, misao, prirodna sila<br />
ili neπto sliËno. Dragi prijatelji, Bog je osoba i zaista postoji i ispunjava<br />
sav svemir. Ako nisam u miru s Bogom i ako ne æivim po njegovoj<br />
volji, dakle, ako nisam njegovo dijete, tada æivim izvan stvarnosti, a to<br />
je vrlo opasno.<br />
U Bibliji postoji psalam koji s takvom silom govori da je Bog stvaran<br />
da ga je nemoguÊe zaobiÊi. U njemu su rijeËi: “Popnem li se u nebo,<br />
ondje si.” AmeriËki astronaut Glenn jednom je izjavio da je i u kapsuli<br />
svemirskog broda shvatio: Bog je i ovdje! “Popnem li se na nebo” ili<br />
letim svemirom, “ti si i tu”! Zakopam li se u najdublju jamu rudnika,<br />
tisuÊu metara u dubinu - i ondje Êu naiÊi na Boga! Psalmist je joπ<br />
rekao: “Ako u podzemlje legnem i ondje si.”<br />
Kada sam nedavno letio zrakoplovom za Kaliforniju, supruga mi je u<br />
putnu torbu stavila papiriÊ na koji je napisala jednu reËenicu iz tog<br />
psalma. Kad sam u Kaliforniji otvorio torbu, naπao sam ga i proËitao:<br />
“Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj i ondje bi ruka tvoja<br />
vodila.”<br />
Bog je najveÊa stvarnost i buduÊi da je tako, Ëovjek ne moæe nekaænjeno<br />
proæivjeti svoj æivot zanemarujuÊi ga. Kad bih æivio kao da Boga<br />
nema, krπeÊi sve njegove zapovijedi: razveo se, lagao, liπio roditelje<br />
duænog poπtovanja, uskratio Bogu poπtovanje koje mu pripada, zaista<br />
bih promaπio stvarnost æivota i ne bih se mogao uspjeπno nositi sa æivotom!<br />
Pogledajte malo oko sebe. Ljudi jednostavno ne mogu pronaÊi izlaz iz<br />
svojih problema, Ëak ni oni koji imaju novca u izobilju. U njihovim<br />
113
duπama vlada velik nemir, privatni æivot im ne valja, kao ni odnosi u<br />
obitelji. - Kako bismo i mogli ugodno æivjeti kad viπe ne moæemo<br />
vjerovati? Bez vjere ne moæemo æivjeti dobrim æivotom! A kako je tek<br />
kad pomislimo na smrt? Za sto godina neÊe biti ni jednoga od nas. Svi<br />
Êemo do tada umrijeti.<br />
Ako ste sada pomislili: “Nema niËega nakon smrti. Tada Êemo biti<br />
mrtvi i to je sve!” - predloæio bih vam da dobro promislite hoÊete li<br />
vjerovati vlastitu umu ili Boæjoj rijeËi, Bibliji. Kako Êete podnijeti smrt<br />
kad se suoËite s Ëinjenicom da neizostavno trebate poÊi s ovoga svijeta<br />
i da od svega πto ste mukotrpno skupljali cijeli æivot neÊete moÊi<br />
ponijeti baπ niπta! Moæda ste sagradili lijepu kuÊu; ja nisam, vi moæda<br />
jeste. Ja imam lijepu knjiænicu. Morat Êu se rastati od svega πto sam<br />
volio pa i od svojih dragih - niπta i nikoga neÊu moÊi povesti sa sobom.<br />
Samo jedno Ëovjek nosi sa sobom u vjeËnost - svoju krivicu pred<br />
Bogom. Zamislite ovo: leæite na samrti i odjednom vam doapplee misao:<br />
“Idem i moram sve ostaviti - samo moji grijesi i prekrπaji, sve tamo od<br />
djetinjstva, idu sa mnom pred lice svetog i pravednog Boga!” Kako<br />
Êemo doÊi spremni na Sud Boæji bez vjere u Onoga koji opravdava<br />
greπnike? Ne zaboravite: jednom Êemo svi stati preda nj!<br />
Gospodin <strong>Isus</strong>, koji je inaËe tako milosrdan, jednom je rekao: “Ne<br />
bojte se onih koji ubijaju tijelo” - iako se ja bojim takvih ljudi. <strong>Isus</strong><br />
kaæe za njih: oni su sitna riba! - “Ne bojte se takvih, veÊ se bojte onoga<br />
koji moæe i duπu i tijelo pogubiti u paklu!” I neka vas zbog tih <strong>Isus</strong>ovih<br />
rijeËi podilazi jeza, to je stvarnost koja se ne moæe izbjeÊi.<br />
Prije nekoliko godina æivio je u Norveπkoj znameniti profesor<br />
Hallesby. Imao sam Ëast upoznati ga. Bio je to divan Ëovjek. Pravi,<br />
uravnoteæeni, iskreni Norveæanin. Jednom je cijeli tjedan odræavao<br />
radio-emisije na nacionalnom radiju. U jednoj je emisiji rekao neπto<br />
πto je uzbudilo mnoge duhove. Rekao je: “Moglo bi vam se dogoditi<br />
da veËeras mirno legnete u postelju, a sutra ujutro probudite se u paklu.<br />
Moja je duænost upozoriti vas na tu opasnost!” Te su rijeËi pokrenule<br />
buru prosvjeda diljem Norveπke - jer Norveæani sebe ubrajaju u “moderne<br />
ljude”. Jedan je novinar u najveÊim novinama u Oslu objavio<br />
Ëlanak u kojem je napisao: “Nismo viπe u srednjem vijeku! Sramota je<br />
da se jedna suvremena institucija kao πto je radio, upotrebljava za<br />
114<br />
promicanje takvih gluposti!” I, naravno, kad velike novine napiπu<br />
neπto takvo, onda se i sve ostale priklone. Ubrzo su svekolikim tiskom<br />
prohujali napisi: “Nismo viπe u srednjem vijeku! Kako jedan profesor<br />
moæe govoriti o paklu?”<br />
Ubrzo su s Radio Osla zamolili profesora Hallesbyja da popravi stvar.<br />
I opet je on sjeo za mikrofon i rekao: “Trebam vam razjasniti tu spornu<br />
stvar: Moglo bi vam se dogoditi da veËeras mirno legnete u postelju, a<br />
ujutro se probudite u paklu. Moja je duænost upozoriti vas na tu opasnost!”<br />
To je bila kap koja je prelila Ëaπu. Sve su norveπke biskupe<br />
poËeli ispitivati: “Postoji li pakao ili ne postoji?” I Ëasopis “Spiegel”<br />
ukljuËio se u raspru i objavio Ëlanak pod naslovom: “Svaapplea o paklu u<br />
Norveπkoj”. - Postoji li pakao? Naravno da postoji! Vjerujem da postoji<br />
zato πto je to rekao sam <strong>Isus</strong>. Ja bezostatno vjerujem <strong>Isus</strong>ovim<br />
rijeËima. On je znao mnogo viπe no svi mi pametni ljudi zajedno.<br />
Ali, Boæja rijeË nauËava: “Bog æeli da se svi ljudi spase i doappleu do spoznanja<br />
istine.” Zato mi i govorimo o nuænosti vjerovanja jer je Bog<br />
ljudima pokazao kako Ëovjek moæe blagoslovljeno æivjeti i blaæeno<br />
umrijeti. Kako bismo inaËe iziπli na kraj s naπim æivotima kad ne<br />
bismo mogli vjerovati? Kako otiÊi s ovoga svijeta ako viπe ne vjerujemo?<br />
Kako stati nespreman pred vjeËnog Boga?<br />
Eto, zamislite da imate krasnu zlatnu ribicu. Jednoga dana pomislite:<br />
“Ti jadni stvore, cijeli dan moraπ biti u toj hladnoj vodi! Htio bih ti<br />
malo uljepπati æivot!” Izvadite je iz vode, obriπete ruËnikom i stavite u<br />
lijep zlatan kavez. Onda joj sipate najbolju hranu; ne znam πto jedu<br />
zlatne ribice - mravlja jaja ili neπto sliËno. Dakle, date joj najljepπa i<br />
najdeblja mravlja jajaπca i kaæete joj: “Draga moja zlatna ribice, evo,<br />
sad imaπ lijepi zlatni kaveziÊ, prekrasna mravlja jajaπca, svjeæ zrak!<br />
Sad Êe ti biti super!” - Kako Êe zlatna ribica reagirati na vaπu skrb?<br />
HoÊe li zahvalno mahnuti perajama i reÊi: “Hvala! Oh, hvala!” - Ne, to<br />
sigurno neÊe uËiniti nego Êe se oËajniËki muËiti da doapplee do zraka i<br />
divlje se trzati. I kad bi mogla govoriti, rekla bi vam: “Ne æelim tvoj<br />
zlatni kavez, ne æelim ta tvoja mravlja jaja, æelim u svoju prirodnu<br />
sredinu, æelim u vodu!”<br />
115
Vidite, naπa prirodna sredina je Bog koji je stvorio nebo i Zemlju; pa i<br />
nas. “Sav æivot iz tebe struji” poËetni je stih πvicarske himne. Bog je<br />
naπa prirodna sredina! Tako dugo dok nemam mir s Bogom, guram<br />
svoju duπu u zlatni kavez. Danaπnji Ëovjek daje svojoj duπi zabavu,<br />
putovanja, najbolja jela, dobra vina - sve, a ipak se duπa otima i govori:<br />
“Ja to ne æelim! Æelim u svoju prirodnu sredinu, æelim mir s<br />
Bogom!” Nemojte biti okrutni prema sebi! Srce vriπti u nama tako<br />
dugo dok ne pronaapplee mir u æivome Bogu! Kao πto riba æeli u vodu,<br />
tako i naπa duπa æudi za Bogom koji je naπa prirodna sredina!<br />
Kako da budete zadovoljni u æivotu kad viπe ne vjerujete? Na to vam<br />
mogu samo reÊi da nikada neÊete biti zadovoljni ako ne povjerujete: ni<br />
u æivotu, ni u smrti - ni u vjeËnosti!<br />
Moæda Êete reÊi kako izgleda da veÊini ljudi dobro ide. Po mom<br />
miπljenju, vrijeme Êe pokazati jeste li bili u pravu. Uzmite, na primjer,<br />
Goethea. Bio je lijep, bogat, inteligentan, Ëak je postao i ministar -<br />
ukratko: imao je sve. Na koncu æivota rekao je svom prijatelju<br />
Eckermannu da svih sati istinske sreÊe koje je proæivio za æivota, kad<br />
bi skupio sve zajedno, ne bi bilo ni za puna tri dana. - Goethe nije imao<br />
mir! Ne, Ëovjek nema niπta od æivota ako nema vjeru!<br />
2. Vaæno je imati pravu vjeru<br />
Svaki Ëovjek ima nekakvu vjeru. Kad sam, joπ kao student, jednom bio<br />
sâm kod kuÊe, neka je gospoapplea doπla u posjet mojoj majci. Majka nije<br />
bila kod kuÊe pa joj rekoh: “Gospoappleo, mame nema kod kuÊe, morat<br />
Êete se zadovoljiti s mojim druπtvom dok Ëekate.” - “Baπ ljubazno od<br />
vas”, odgovori mi uljudno. Poπto se smjestila, zapita me: “A Ëime se<br />
vi bavite?” Ja joj odgovorih: “Studiram teologiju.” - “©to?” upita iznenaappleeno.<br />
“Teologiju? Pa tko joπ danas vjeruje? NemoguÊe!” Tada stara<br />
gospoapplea ponosno izjavi: “Mi imamo Goetheovu vjeru! KrπÊanstvo je<br />
proπlost!” (To je bilo u Frankfurtu, gradu u kojem je æivio Goethe.)<br />
BuduÊi da mi je takav razgovor bio muËan i nisam se htio svaappleati,<br />
pokuπao sam promijeniti temu: “Draga gospoappleo, mogu li vas pitati<br />
kako vaπe zdravlje?” »uvπi te rijeËi kucnula je nekoliko puta uzastopce<br />
po stolu i brzo rekla: “Toi, toi, toi! Takvo πto se ne pita!” - “Oprostite,”<br />
116<br />
upitah, “πto znaËi:’Toi, toi, toi’?” - “To Ëuva od nesreÊe!” - “A, tako,<br />
znaËi”, rekoh, “vi ste odbacili vjeru u æivoga Boga i umjesto u njega<br />
vjerujete u ‘Toi, toi, toi’ i kucanje o drvo? No to je prava stvar! E, baπ<br />
ste dobar posao napravili zamijenivπi onu vjeru za ovu!”<br />
Svaki Ëovjek u neπto vjeruje, samo je pitanje je li to prava vjera, spasonosna<br />
vjera. Ljudi danaπnjice kaæu: “Glavno je u neπto vjerovati!” A<br />
to neπto glasi: “Ja vjerujem u ‘Gospona Boga’!” - “Vjerujem u<br />
Prirodu!” - “Ja vjerujem u Sudbinu!” - “A ja u Providnost!”<br />
Dragi prijatelji, to nije niπta. Osnovno je imati pravu vjeru, vjeru koja<br />
daje mir - mir s Bogom i mir u srcu. Potrebno je imati takvu vjeru koja<br />
spaπava od pakla, a to mogu osjetiti veÊ u ovome æivotu jer mi je<br />
donijela novi æivot. Ako to nije takva vjera, onda je bezvrijedna.<br />
Nekad su mnogi vjerovali u NjemaËku, u “konaËnu pobjedu”, u Hitlera<br />
... i πto je nastalo od svega toga!? - Ne Ëini li vam se da postoji i kriva<br />
vjera?<br />
Ako netko æeli primiti Boæje spasenje, mora imati pravu vjeru - a prava<br />
je jedino vjera u <strong>Isus</strong>a, Sina æivoga Boga. Vjera u <strong>Isus</strong>a Krista! Ne<br />
vjera u osnivatelja religije, takvih ima koliko hoÊete, veÊ u <strong>Isus</strong>a<br />
Krista, Sina æivoga Boga.<br />
U Bibliji je zapisana prekrasna pripovijest koja savrπeno pokazuje πto<br />
je, u stvari, spasonosna vjera u <strong>Isus</strong>a Krista. Da biste je dobro razumjeli,<br />
pokuπajte se u mislima vratiti dvije tisuÊe godina unatrag, u grad<br />
Jeruzalem. Od gradskih vratiju vodi put prema brdu koje se na hebrejskom<br />
zove Golgota - “Lubanjsko mjesto”. Pogledajte one ljude tamo<br />
πto tako divljaËki urlaju! Pogledajte rimske vojnike koji bacaju kocku<br />
za odjeÊu osuappleenika! Priappleimo bliæe. Na srednjem od tri kriæa visi Sin<br />
Boæji - prikovan Ëavlima! Lice mu je krvavo od trnove krune Ëije mu<br />
se bodlje zabiπe duboko u koæu. To Bog visi na kriæu. Zdesna i slijeva<br />
njemu visi po jedan ubojica.<br />
Odjednom se smraËilo. Pribliæila se smrt. Jedan od dvojice razbojnika<br />
koji bijahu razapeti s njim, iznenada poËne vikati: “Hej, ti u sredini.<br />
Rekao si da si Sin Boæji. Ako nisi laæac, tada siapplei s kriæa i pomozi mi!”<br />
Lako je razumjeti njegovu reakciju. U smrtnome strahu Ëovjek kaæe<br />
ono πto inaËe ne bi nikada rekao. Tada se oglasio i drugi razbojnik.<br />
117
Okrenuvπi se svom prijatelju, ukori ga: “Zar se joπ uvijek ne bojiπ<br />
Boga!?”<br />
Tako to uvijek poËinje - priznanjem da je Bog svet i da Ëovjek zasluæuje<br />
njegovu osudu, koja je straπna. Kad su bombe padale po naπim<br />
gradovima, ljudi su bili uæasnuti. Moæda je to krivica crkve, koja nije<br />
ljudima rekla da Bog moæe biti i straπan; i da moæe okrenuti svoje lice<br />
od ljudi i dopustiti da se na njih svali nesreÊa. - “Zar se ne bojiπ<br />
Boga!?” pitao je razbojnik. I danas bi trebalo vikati ulicama naπih<br />
gradova: “Zar se joπ uvijek ne bojite Boga?” Trebalo bi uÊi u tvornice<br />
i urede, gdje ljudi preko “leπeva” svojih suparnika zaraappleuju novac i<br />
urlati: “Joπ uvijek se ne bojite Boga!?” Mladim ljudima koji æive u<br />
bludu reÊi: “Joπ se uvijek ne bojite Boga?! Pa πto vi mislite? Jeste li slijepi?”<br />
Tako sve poËinje. Prvo je potrebno spoznati da je Bog svet i<br />
straπan.<br />
“Mi smo ovdje po pravdi jer primamo zasluæenu plaÊu za svoja djela”,<br />
nastavi dalje razbojnik. To je drugi korak koji vodi k spasonosnoj<br />
vjeri: razbojnik je priznao svoju greπnost.<br />
Sretao sam mnoge koji su mi rekli: “Ja ne mogu vjerovati!” Pitao sam<br />
ih: “Jeste li veÊ priznali Bogu da ste greπni?” - “Ne, ja Ëinim pravo i<br />
Boga se ne bojim!” Na to sam uvijek odgovarao: “NeÊete spoznati tako<br />
dugo dok se ovako zavaravate!” Do prave vjere, spasonosne vjere,<br />
doÊi Êete tek kad grijeh nazovete pravim imenom; kad svoje predbraËne<br />
seksualne avanture nazovete bludom; kad izvanbraËne odnose<br />
nazovete preljubom; kad laæ ne nazivate snalaæljivoπÊu; kad viπe ne<br />
opravdavate svoju sebiËnost, veÊ priznate da ste sam svoj Bog - a to je<br />
idolopoklonstvo. Dakle, ono drugo πto me dovodi k spasonosnoj vjeri<br />
jest da svoje grijehe konaËno nazovem pravim imenom, stanem pred<br />
Boga i kaæem mu: “Gospodine, zasluæio sam tvoju osudu!” -<br />
Nevjerojatno je kako danaπnji Ëovjek uvjerava sebe: “Sve je u redu!”<br />
Budite sigurni, Bog Êe nam jednom strgnuti maske s lica!<br />
Ukorivπi svog prijatelja, razbojnik se obratio <strong>Isus</strong>u: “Ti nisi poËinio<br />
nikakvu nepravdu. Zaπto visiπ ovdje s nama?” - u tom trenutku je shvatio:<br />
“Pa on visi tu zbog mene! On nosi moju krivicu!” Shvativπi to,<br />
118<br />
ostalo mu je jedino da zamoli <strong>Isus</strong>a: “Gospodine, sjeti me se kad doappleeπ<br />
u svoje kraljevstvo!”<br />
To je treÊi korak: razbojnik je povjerovao da ga <strong>Isus</strong> moæe spasiti zauvijek<br />
jer je umro umjesto nas sviju. Na njegovu vjeru <strong>Isus</strong> je odgovorio:<br />
“Zaista, kaæem ti, danas Êeπ biti sa mnom u raju!” - To je spasonosna<br />
vjera: postati svjestan Boæje svetosti, priznati da sam<br />
izgubljen i kao jedini put spasenja prihvatiti <strong>Isus</strong>a koji je umro na kriæu<br />
za moje grijehe. Bez te vjere vaπ æivot neÊe nikada biti istinski æivot!<br />
S tom Êete vjerom dobiti æivot duhovnog obilja.<br />
Neki su mi veÊ predbacili jednostranost. Moj odgovor na to jest:<br />
“Oprostite, ali postoji samo taj naËin, samo taj put. Samo s takvom<br />
vjerom mogu smisleno i sretno æivjeti i osloboappleen Suda Boæjega bez<br />
straha umrijeti. Prava je vjera doÊi pred Boga kao greπnik i zamoliti ga<br />
za oprost grijeha. Jasno, neizostavno moram vjerovati da je njegova<br />
sveta krv prolivena i za moje grijehe; vjerovati da je <strong>Isus</strong> umro umjesto<br />
mene!”<br />
Htio bih da nikada ne zaboravite reËenicu: “<strong>Isus</strong> je umro za mene!”<br />
Jutrom dok ustajete iz postelje neka odjekuje u vaπim mislima: “<strong>Isus</strong> je<br />
umro za mene!” Na radnome mjestu, u nevoljama, neka vam misli<br />
ispunja: “<strong>Isus</strong> je umro za mene!” Tada Êe vam Bog darovati svoju<br />
milost, shvatit Êete da je <strong>Isus</strong> zaista umro za vas te stoga i vi moæete<br />
biti Boæje dijete. U trenutku kad to shvatite veÊ ste neopazice zakoraËili<br />
u njegovo kraljevstvo! <strong>Isus</strong> je rekao: “Ja sam vrata. Tko uapplee kroz<br />
mene, bit Êe spaπen.” - No postoje takvi, i nije ih malo, koji mi kaæu:<br />
“Lijepo je to πto vi govorite, ali ja to jednostavno ne mogu vjerovati.<br />
ZvuËite vrlo uvjerljivo, ali ja, naæalost, ne mogu povjerovati!” »etiri su<br />
skupine ljudi koji imaju takav problem pa Êu na sljedeÊim stranicama<br />
govoriti o njima.<br />
3. Ljudi koji ne mogu vjerovati<br />
a)... jer nisu religiozni<br />
U prvoj su skupini oni koji mi govore: “Ne mogu vjerovati jer nisam<br />
religiozan. Vama je, pastore, lako jer ste religiozan Ëovjek!” Ja im na<br />
to odgovorim: “Ni ja nisam religiozan.” Bit Êu iskren: pridajem vrlo<br />
119
malo vaænosti zvonjavi, kaappleenju i sliËnim stvarima. Drago mi je πto<br />
sam posljednjih godina u Essenu uvijek propovijedao u dvorani u kojoj<br />
je svirao samo zbor limene glazbe. U toj dvorani nije bilo orgulja ni<br />
zvona i nimalo mi nisu nedostajali. Nemam niπta protiv toga, ali meni<br />
to nije potrebno. Nisam ja baπ previπe religiozan!<br />
U doba Sina Boæjega æivjelo je mnogo religioznih ljudi. Bilo je tada<br />
pismoznanaca, sveÊenika, farizeja - sve sami religiozni ljudi.<br />
Najliberalniji meappleu religioznim ljudima tog doba bili su saduceji. To<br />
su bili takvi koji bi danas rekli: “Ja traæim Boga u prirodi.” U doba vladavine<br />
nacizma govorili su: “Bog se bori za nas.” Takvi, religiozni,<br />
razapeli su Sina Boæjega. <strong>Isus</strong> se nije uklapao u njihovo poimanje<br />
religije.<br />
Postoje joπ potpuno nereligiozni ljudi: bludnici, πverceri - Biblija ih<br />
naziva carinicima - radnici koji se muËe od jutra do mraka da bi<br />
zaradili za svoj kruh svagdanji; poduzetnici poput Zakeja, koji su se<br />
posvetili stjecanju novca ... To su bili potpuno nereligiozni ljudi, a baπ<br />
su se oni priklonili <strong>Isus</strong>u! Kako je to moguÊe? Oni su dobro znali da<br />
su greπnici i da im æivoti nisu u redu i da je <strong>Isus</strong> Spasitelj koji je doπao<br />
uËiniti ih djecom Boæjom! Eto, takvi su mu povjerovali!<br />
Gospodin <strong>Isus</strong> nije doπao uËiniti religiozne joπ religioznijima, nego je<br />
doπao spasiti greπnike od duhovne smrti i pakla. Doπao je da bi<br />
greπnici mogli postati djecom Boæjom! I kad mi ljudi kaæu da ne mogu<br />
vjerovati jer nisu religiozni, mogu im samo reÊi: “Vi imate najveÊe<br />
πanse da postanete djeca Boæja!” Mi smo greπnici i dobro to znamo -<br />
ali <strong>Isus</strong> je umro za nas! Ponovit Êu: <strong>Isus</strong> nije doπao religiozne uËiniti<br />
joπ religioznijima, veÊ izgubljene greπnike djecom æivoga Boga!<br />
b) ... jer ne æele vjerovati<br />
Druga su skupina oni koji kaæu: “Ja ne mogu vjerovati!” ali koji bi, da<br />
su iskreni, morali priznati: “Ja ne æelim vjerovati!” Onog trenutka kad<br />
doappleete k vjeri, sav Êe se vaπ æivot morati promijeniti - a vi to ne æelite!<br />
Dobro znate da u vaπem æivotu niπta ne valja. Ali ako biste postali<br />
Boæje dijete, morali biste doÊi na svjetlo. Ali ne, to ne æelite. Moæda<br />
biste tada bili izloæeni podsmijehu svojih prijatelja. I πto bi rekli roappleaci<br />
kad biste odjednom postali krπÊaninom? - Ne, onda radije ne!<br />
120<br />
Ako sluËajno sretnete nekoga tko vam kaæe: “Ja ne mogu vjerovati!”<br />
neka vam bude jasno da je to samo drugi naËin da vam kaæe: “Ja ne<br />
æelim vjerovati!”<br />
U Bibliji je zapisano neπto potresno: Sin Boæji sjedio je na Maslinskoj<br />
gori. Pred njim se prostirao Jeruzalem, okupan suncem. Na drugoj se<br />
strani uzdizalo hramsko brdo na kojem je bio izgraappleen prekrasni Hram<br />
kojem su se i pogani divili i ubrajali ga u sedam Ëuda antiËkog svijeta.<br />
Sve se to pruæalo pred njegovim oËima u svoj svojoj ljepoti. Odjednom<br />
su uËenici opazili da niz lice njihova uËitelja teku suze. Iznenaappleeno i<br />
upitno ga pogledaπe. Æalosnim glasom <strong>Isus</strong> izgovori ove rijeËi:<br />
“’Jeruzaleme, Jeruzaleme ... Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu<br />
kao πto kvoËka skuplja piliÊe pod svoja krila, ali vi ne htjedoste!’ Sada<br />
ste pod Boæjom osudom; vaπ Êe grad biti razvaljen i opustoπen.”<br />
To je jedna od najpotresnijih reËenica u Bibliji: “Ali vi ne htjedoste!”<br />
Jeruzalemci su moæda govorili: “Mi ne moæemo vjerovati!” - a u stvari<br />
nisu htjeli vjerovati!<br />
Tko ne æeli, taj ni ne mora vjerovati! Je li tako? Po crkvama postoje<br />
razne obveze, ali u kraljevstvu Boæjem vlada potpuna sloboda. Tko<br />
æeli æivjeti bez Boga, ima potpuno pravo na to. Bog nam nudi svoje<br />
prijateljstvo, ali mi ga moæemo odbiti. - Æelite li æivjeti bez Boga -<br />
Moæete! - Æelite li æivjeti bez Boæjeg mira?<br />
Æelite li krπiti Boæje zapovijedi? - I to moæete! - Æelite bludniËiti,<br />
lagati, krasti? - Moæete! - Tko ne æeli Spasitelja kojeg je Bog poslao da<br />
spasi greπnike, moæe ga slobodno odbaciti. Tko æeli iÊi u pakao - slobodno<br />
mu je! Kod Boga nema prisile. Samo neka vam bude jasno<br />
jedno, na sebe Êete morati preuzeti posljedice svoje odluke. Bog vam<br />
po <strong>Isus</strong>u nudi oproπtenje grijeha i mir sa sobom. Na to mu moæete reÊi:<br />
“Nije mi potrebno! Ja to ne æelim!” Ako tako odluËite, tako Êe vam i<br />
biti - ali nemojte misliti da Êete se pet minuta pred smrt obratiti i primiti<br />
ono πto vam je Bog Ëitav æivot nudio. Vaπe je pravo odbiti mir πto<br />
vam ga nudi Bog po <strong>Isus</strong>u Kristu. Ako to odbijete, morat Êete Ëitavu<br />
vjeËnost provesti bez Boæjeg mira, udaljeni od njegove prisutnosti - a<br />
to je pakao!<br />
121
Pakao je mjesto gdje se gubi svaki spomen na Boga. Ondje vas on neÊe<br />
viπe pozivati k sebi. Ondje neÊete viπe moÊi promijeniti svoju sudbinu.<br />
Tamo Êete se moæda htjeti moliti, ali viπe neÊete moÊi. Moæda Êete<br />
htjeti zazvati <strong>Isus</strong>ovo ime, ali ga se viπe neÊete ni sjeÊati. Ne trebate<br />
prihvatiti ovu poruku. Moæete je odbaciti i odbiti da se obratite <strong>Isus</strong>u,<br />
ali neka vam bude jasno da ste time izabrali pakao! Potpuno ste slobodni<br />
odabrati πto æelite!<br />
“Ali vi ne htjedoste!” rekao je <strong>Isus</strong> Jeruzalemcima. Nije ih prisiljavao<br />
na promjenu izbora, no to πto su izabrali bilo je uæasno!<br />
c) ... jer su toliko toga proæivjeli<br />
TreÊa su skupina oni πto govore: “Ne mogu vjerovati!” koristeÊi se jednim<br />
Ëudnim objaπnjenjem koje inaËe nikad nisam Ëuo od neke æene.<br />
»udnovato, ali samo se muπkarci sluæe ovim izgovorom: “Gospodine<br />
pastore, toliko sam toga proæivio da viπe ne mogu vjerovati!” Tada ih<br />
upitam: “Pa πto ste to proæivjeli? I ja sam mnogo toga proæivio.”<br />
Odgovor je najËeπÊe: “Pa ja ... ovaj ... toliko sam toga proæivio da viπe<br />
ne mogu vjerovati!” To je reËenica koja se poput sablasti provlaËi<br />
muπkim svijetom. U takvim se situacijama obiËno znam naπaliti s<br />
muπkarcima i upitam ih: “Vjerujete li da je istina ono πto piπe u<br />
voznom redu? Vjerujete li svakoj informaciji koju Ëujete od policajca?”<br />
- “Da!” - “Onda nemojte viπe govoriti: ‘Ja viπe ne vjerujem!’ radije<br />
recite: ‘Ja viπe ne vjerujem - osim onome πto piπe u voznom redu i<br />
onome πto mi kaæe policajac!’ ” I moæete mu nastaviti nabrajati primjere<br />
kad vjeruje. Onda kaæem: “Vidite, u moj mraËni æivot pun grijeha<br />
i prljavπtine, gluposti i pogreπaka, jednog je dana doπao <strong>Isus</strong>. Shvatio<br />
sam da je on Sin Boæji i da ga je Bog poslao! Tada sam predao svoj<br />
æivot Onome koji je toliko uËinio za mene - <strong>Isus</strong>u! I ako stvarno viπe<br />
ne moæete vjerovati nikome i ni u πto, njemu koji je dao svoj æivot za<br />
vas, njemu moæete vjerovati - kao i onome πto je rekao. Svima vjerujete<br />
osim Onome u kojega se zaista moæe imati povjerenja. U njemu se<br />
joπ nitko nije razoËarao, a vi mu kaæete: “Ne!” To je smijeπno. I onda<br />
kaæete kako ste tako mnogo proæivjeli. Niπta vi joπ niste proæivjeli!”<br />
122<br />
d) ... jer su se zbog neËega sablaznili<br />
»etvrta skupina onih koji ne mogu vjerovati pomalo su komplicirani<br />
ljudi. Oni ne mogu vjerovati jer su se, na primjer, sablaznili u crkvi.<br />
ObiËno je to u vezi s nauËavanjem crkve.<br />
Jednom mi je neka mlada studentica rekla: “Studiram prirodne znanosti.”<br />
- “Baπ lijepo,” rekoh, “no neπto ste me htjeli pitati?” - “Da,” odgovori,<br />
“gospodine pastore, sluπala sam jednu vaπu propovijed. OsjeÊam<br />
da vi imate neπto πto bih i ja vrlo rado htjela imati, ali ne mogu<br />
vjerovati. Znate, ne mogu prihvatiti sve crkvene dogme i uredbe; to mi<br />
je kao da moram progutati snop suhe slame!” Nasmijah se i rekoh joj:<br />
“Gospoappleice, ne trebate gutati slamu! Jeste li veÊ Ëuli neπto o <strong>Isus</strong>u?” -<br />
“Da”, odgovori. - “No dobro, πto biste odgovorili kad bih vam kazao:<br />
‘<strong>Isus</strong> je laæljivac!’” - “Ne,” reËe, “to ne vjerujem!” - “Vjerujete li onda<br />
da je <strong>Isus</strong> govorio istinu?” - “Da,” odgovori, “to vjerujem!” Ja nastavih:<br />
“Gospoappleice, postoji li Ëovjek kojemu biste vi mogli reÊi:<br />
‘Vjerujem da nikad nisi slagao’?” - “Ne!” reËe. “To ne bih rekla ni jednom<br />
Ëovjeku.” - “Vidite, gospoappleice,” rekoh joj, “iz svega πto ste rekli<br />
proizlazi da vi veÊ vjerujete. Poklonili ste svoje povjerenje <strong>Isus</strong>u. To je<br />
velika stvar. S time se poËinje. On je govorio istinu. Biblija kaæe: ‘A<br />
ovo je vjeËni æivot, spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga<br />
si poslao, <strong>Isus</strong>a Krista.’ Ne morate se uopÊe muËiti s crkvenim dogmama<br />
i uredbama.”<br />
Iz magle ovoga svijeta netko vam se pribliæava. Sve jasnije i jasnije<br />
prepoznajete na njemu rane od Ëavala i trnove krune, rane koje govore<br />
da je on sve vaπe grijehe preuzeo na sebe i uzljubio vas ljubavlju<br />
kojom vas nitko dosada nije ljubio.<br />
Neka se vaπ pogled upre u <strong>Isus</strong>a sve dok mu ne kaæete iz dubine srca:<br />
“Moj Spasitelj, moj Gospodin i Bog moj!” Vjerovati ne znaËi progutati<br />
odreappleene dogme - jer je “pastor tako rekao” - vjerovati znaËi: upoznati<br />
<strong>Isus</strong>a Krista!<br />
“Ha,” kaæu neki, “ja ne mogu vjerovati jer æupnici ...” I tada mi<br />
ispriËaju neke priËe o æupnicima koji su ih sablaznili. Jedan je imao<br />
ljubavnu avanturu s nekom æenom. Drugi je pobjegao s crkvenim<br />
novcem. Posvuda ima problematiËnih æupnika zbog kojih ljudi imaju<br />
123
izgovor: “Zbog toga viπe ne mogu vjerovati!” - Na takve rijeËi pocrvenim<br />
jer dobro poznam sam sebe. Nisam pobjegao s crkvenim<br />
novcem, ali kad bi me ljudi poznavali kao πto se ja poznajem, ne bi ni<br />
mene uzeli za ozbiljno. ©to onda reÊi o tome?<br />
Pozorno sasluπajte πto Êu vam reÊi. Nigdje u Bibliji ne piπe: “Vjeruj u<br />
svog æupnika i bit Êeπ spaπen”; u Bibliji piπe: “Vjeruj u Gospodina<br />
<strong>Isus</strong>a i bit Êeπ spaπen!” Æupnik nije - πto na æalost nije uvijek sluËaj jer<br />
ima takvih koji ne vrπe svoju osnovno funkciju - niπta drugo doli<br />
obiËni putokaz k <strong>Isus</strong>u! Putokaz ponekad moæe biti oπteÊen, nagnut i<br />
pomalo ispran od kiπe, ali time ne prestaje biti putokaz. Jasno, upotrebljiv<br />
je tako dugo dok mogu vidjeti kuda on pokazuje. ©to se mene<br />
tiËe, ja ne bih sluπao ni jednog æupnika koji nije putokaz k <strong>Isus</strong>u,<br />
raspetom i uskrslom Sinu Boæjemu. Na putu prema cilju neÊu se ljutiti<br />
na putokaz koji nije baπ u najboljem stanju, ako mi pokazuje pravi<br />
put i cilj. Moj je cilj doÊi do izvora milosti - do <strong>Isus</strong>a Krista.<br />
Biste li htjeli stati pred Boga na Sudnji dan i reÊi mu: “Gospodine,<br />
nisam primio tvoje spasenje ni oproπtenje grijeha jer æupnik nije bio<br />
nizaπto!” Zar biste htjeli tako stati pred Boga? To me podsjeÊa na<br />
djeËaka kome su se smrzle ruke pa reËe za svoga oca: “Tako mu i treba<br />
kad mi nije kupio rukavice!” Ne, dragi prijatelji, krivo je kad netko<br />
kaæe: “Ne mogu vjerovati!” Postoji jedna kolosalna reËenica u kojoj<br />
<strong>Isus</strong> kaæe: “Tko æeli vrπiti volju mog Oca, znat Êe je li moj nauk od<br />
Boga.” Pitanje je jedino u tome hoÊu li pripasti Bogu i posluπati njegove<br />
zapovijedi.<br />
c) »itajte Bibliju!<br />
Odvojite barem Ëetvrt sata dnevno da biste bili <strong>nasa</strong>mo s <strong>Isus</strong>om! Za<br />
to vrijeme Ëitajte Bibliju i sluπajte πto vam Bog ima reÊi. - »itajte<br />
naglas! - Tada podignite ruke i recite: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, imam ti toliko<br />
toga reÊi. Nisam zadovoljan svojim æivotom, pomozi mi!”<br />
d) Potraæite zajedniπtvo krπÊana!<br />
Potraæite ljude koji æele biti istinski krπÊani! Nemojte ostati sami.<br />
Nema osamljenih putnika na putu prema Nebu. Potraæite zajedniπtvo s<br />
krπÊanima koji idu istim putom!<br />
4. ©to uËiniti kad ne moæemo vjerovati?<br />
a) Molite Boga za prosvjetljenje!<br />
On je blizu vas. Recite mu: “Gospodine, daj mi vjeru. Boæe, prosvijetli<br />
me!” Budite sigurni da Êe vas Ëuti!<br />
b) Vjerujte da je prisutan!<br />
<strong>Isus</strong> je tu! Povucite se u osamu i recite mu: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, æelim ti<br />
predati svoj æivot.” Tako sam i ja uËinio kad me u mojoj bezboænosti<br />
obuzeo strah od Boga koji me i doveo do <strong>Isus</strong>a.<br />
124<br />
125
Kako uæivati u æivotu ako nas<br />
pritiπÊu pogreπke i krivnja?<br />
U Württembergu imaju izreku koja glasi: “Viπe nema πale!” Tim<br />
rijeËima i ja æelim zapoËeti ovo poglavlje: “Dosta je πale!” - Ovo je<br />
vrlo ozbiljno!<br />
“Kako biti zadovoljni u æivotu kad nas neprestano pritiπÊu naπe<br />
pogreπke i krivnje?” Moram vam odmah reÊi da zaista shvatite<br />
doslovce ove rijeËi: “... kada nas pogreπke i krivnja neprestano<br />
pritiπÊu”. Naπe nas pogreπke i krivnja zaista neprestance pritiπÊu. Zato<br />
me osobito raduje πto mogu pisati o jednom daru koji Ëovjeka Ëini<br />
duhovno bogatim i presretnim. To je neπto πto ne moæete nigdje kupiti,<br />
nigdje na cijelom ovom planetu. I da ste milijarder koji ovog trenutka<br />
moæe poloæiti na stol nebrojen novac, ne biste to mogli kupiti. Toga<br />
se ne moæete dokopati ni vezama, iako je ono πto se danas ne moæe<br />
kupiti ponekad moguÊe dobiti preko dobre veze. Krasotu o kojoj æelim<br />
govoriti ne moæete dobiti, koliko god bile dobre vaπe veze i utjecajni<br />
vaπi prijatelji.<br />
Ne postoji ni moguÊnost da do toga doappleete sami: to se moæe primiti<br />
samo kao dar. To neπto veliko i prekrasno o Ëemu æelim govoriti, neπto<br />
πto se ne moæe kupiti ni dobiti po vezi, zove se - oproπtenje grijeha!<br />
Moæda ste razoËarani sada kad sam vam otkrio o Ëemu se radi. Moæda<br />
ste oËekivali da Êe to biti neπto sasvim drugo. Vjerojatno se pitate:<br />
1. “Treba li to meni?”<br />
Uvjeren sam da bi barem pedeset posto ljudi, kad bi ih se upitalo trebaju<br />
li oproπtenje grijeha, odgovorilo rijeËima: “Oproπtenje grijeha?<br />
©to Êe mi to?”<br />
Nedavno mi je neki mladiÊ rekao: “Æivimo u doba u kojem reklame<br />
odreappleuju naπe potrebe. Naπi pradjedovi nisu ni znali za ævakaÊu gumu<br />
i cigarete. Uzastopnim reklamama na televiziji, radiju i plakatima,<br />
dovedeni smo do toga da, na primjer, viπe ne moæemo zamisliti æivot<br />
127
ez cigarete. Prvo je stvorena potreba, a tada slijedi prodaja.” MladiÊ<br />
nastavi: “Crkva radi to isto. Ona kaæe ljudima: ‘Treba vam oproπtenje<br />
grijeha!’ - i onda im ga prodaje. Razumijete li me? Nama to ne treba,<br />
ali vi u crkvama u nama pobudite potrebu da biste nam tako mogli prodati<br />
svoju ‘robu’!” Nije li tako? Da sada zaustavite nekoga na ulici i<br />
kaæete mu: “Dobar dan! Kako se zovete?” - “Meier!” - “Gospodine<br />
Meier, trebate li oproπtenje grijeha?” Gospodin Meier najvjerojatnije<br />
bi odgovorio: “Bah! Ono πto ja trebam su dvije tisuÊe maraka, a ne<br />
oproπtenje grijeha!”<br />
Nije li mladiÊ bio u pravu? Bi li bilo moguÊe u nekome stvoriti potrebu<br />
koju on nikada nije imao i onda odgovoriti na nju biblijskim<br />
naukom? - Moram vam reÊi da je to straπna pogreπka i grozna zabluda.<br />
Naπa najveÊa æivotna potreba je oproπtenje grijeha! Onaj tko tvrdi<br />
da mu ne treba oproπtenje grijeha, zacijelo ne poznaje svetog i straπnog<br />
Boga. Toliko se priËa o Boæjoj ljubavi da jednostavno viπe ne znamo<br />
da je Bog, a to piπe u Bibliji, straπan Bog! Ono πto me πokiralo kad sam<br />
se probudio iz greπnog æivota bila je spoznaja: Boga se treba bojati!<br />
Onaj tko kaæe: “Ja ne trebam oproπtenje grijeha!” nema pojma o<br />
æivome Bogu; o onome koji moæe i duπu i tijelo uniπtiti u paklu.<br />
Nemojte se zavaravati, Ëovjek moæe zauvijek biti izgubljen! To kaæe<br />
<strong>Isus</strong>, koji to svakako najbolje zna.<br />
I da cijeli svijet kaæe: “Mi to ne vjerujemo!” - onda bi cijeli svijet<br />
otiπao u vjeËnu propast! <strong>Isus</strong> zaista zna najbolje o svemu tome. On nas<br />
je upozorio da ne bismo izgubili pravo na vjeËni æivot! Pa ipak se ljudi,<br />
sa svim svojim grijesima, usude reÊi: “Nama ne treba oproπtenje grijeha!<br />
To crkva stvara potrebu koje, u stvari, u nama ni nema!” - Glupost!<br />
Niπta nam nije potrebnije od oproπtenja grijeha!<br />
Moram opet ispripovijedati jedan doæivljaj. Jednom sam govorio na<br />
velikom skupu u prekrasnom Zürichu. Skup se odræavao u golemoj<br />
kongresnoj dvorani. Sva su mjesta bila popunjena tako da su ljudi<br />
morali stajati uza zidove. Dva su mi gospodina osobito upala u oËi jer<br />
su se baπ lijepo zabavljali. Vidjelo se po njima da su na predavanje<br />
doπli iz Ëiste radoznalosti. Jedan je od njih imao lijepu “kozju” bradicu.<br />
Dopala mi se jer sam pomislio: “©teta πto ja ne mogu nositi takvu<br />
bradicu!”<br />
128<br />
ZapoËevπi propovijed, Ëinio sam to tako da privuËem pozornost baπ te<br />
dvojice. I zaista su sa zanimanjem sluπali. Ali tada sam spomenuo<br />
“oproπtenje grijeha”. Istog trena kad sam to spomenuo, opazio sam<br />
kako se gospodin s bradicom podrugljivo nasmijeπio i πapnuo neπto<br />
svom prijatelju. Kao πto rekoh, bila je to golema dvorana. Obojica su<br />
bila daleko od mene. Nisam mogao Ëuti πto je onaj rekao svome prijatelju,<br />
ali po njegovu izrazu lica nagaappleao sam πto je to moglo biti. Bilo<br />
je to neπto poput: “Oproπtenje grijeha! TipiËna pastorska brbljarija!” I<br />
moæda je pritom pomislio: “Pa nisam ja zloËinac! Meni ne treba<br />
oproπtenje grijeha!” - I vi to mislite, nije li tako? - “Nisam ja zloËinac!<br />
Ne treba meni oproπtenje grijeha!” - Pretpostavljam da je i on tako<br />
mislio.<br />
Odjednom me obuzeo bijes. Znam da pred Bogom nije u redu razbjesniti<br />
se, ali si nisam mogao pomoÊi. - “Samo trenutak!” rekoh. “Sada Êu<br />
napraviti kratku stanku, a vi za to vrijeme odgovorite u sebi s ‘da’ ili<br />
‘ne’ na pitanje koje Êu vam postaviti: ‘Æelite li se za cijelu vjeËnost<br />
odreÊi moguÊnosti oproπtenja grijeha samo zato πto sada mislite da<br />
vam oproπtenje grijeha ne treba? - Da ili ne?’ ” Pola minute su tisuÊe<br />
sluπatelja, zajedno sa mnom, proveli u potpunoj tiπini. Odjednom sam<br />
primijetio kako je Ëovjek s ‘kozjom’ bradicom problijedio i naslonio se<br />
na zid. Toliko ga je to pogodilo! Vjerojatno je pomislio: “Sada,<br />
doduπe, tvrdim: ‘Ja nisam zloËinac!’ Ali kad doapplee vrijeme da umrem,<br />
kad viπe ne bude πale, tada bih ipak rado imao oproπtenje grijeha. Ne<br />
bih ga se htio odreÊi za sva vremena.” Slaæete li se s njim ili ne?<br />
Neke sam izreke za æivota Ëuo nebrojeno puta. Jedna je od njih: “Ne<br />
Ëinim zlo i Boga se ne bojim!” Ali, zamislite, joπ nikad nisam Ëuo tako<br />
govoriti nekoga mlaappleeg od Ëetrdeset godina. Mladi ljudi vrlo dobro<br />
znaju da im je æivot ispunjen grijehom. Tek kad umrtvimo svoju savjest,<br />
dogodi nam se da nam izleti takva besmislica. I kad mi netko<br />
kaæe: “Ne Ëinim zlo i Boga se ne bojim!” ja mu odgovorim:<br />
“Vjerojatno imaπ oko Ëetrdeset godina. To πto tako govoriπ znaËi da<br />
pomalo postajeπ senilan. ZnaËi da si potpuno umrtvio svoju savjest!”<br />
Tako dugo dok nam savjest nije umrtvljena, sasvim pouzdano znamo<br />
da niπta ne trebamo toliko kao oproπtenje grijeha!<br />
129
Prije nekoliko godina zatekao se u Essenu ameriËki rock-pjevaË Bill<br />
Halley. TisuÊe mladih skupilo se u Grugahalle sluπati Halleya i njegov<br />
“band”. VeÊ tijekom prve pjesme poËeli su polako, ali sigurno,<br />
uniπtavati dvoranu. Kasnije je izraËunato da je uËinjena πteta od πezdeset<br />
tisuÊa njemaËkih maraka. Jedan mi je mladi policajac rekao:<br />
“Sjedio sam u prvom redu i morao sam se Ëvrsto uhvatiti rukama za<br />
sjedalo da ne bih i ja sudjelovao u divljanju.”<br />
Sutradan sam prolazio srediπtem grada i spazio trojicu mladiÊa koji su<br />
mi izgledali kao da su i oni bili na sinoÊnjem koncertu. Priappleoh im i<br />
pozdravih: “Dobar dan! Kladim se da ste sinoÊ bili na Halleyevu koncertu!”<br />
- “Naravno, gospodine pastore!” - “O,” zaËudih se, “zar se poznajemo?<br />
Baπ mi je drago! Objasnite mi, molim vas: ne mogu shvatiti<br />
zaπto ste uniπtili dvoranu?” - “Ah, gospodine Busch, uËinili smo to iz<br />
oËaja!” - “©to?” upitah. “Iz oËaja? Pa zbog Ëega ste bili oËajni?” - “To<br />
ni mi sami ne znamo!” bijaπe njihov odgovor.<br />
Poznati danski teolog i filozof Sören Kierkegaard ispriËao je svojedobno<br />
kako je kao dijete Ëesto izlazio s ocem u πetnju. Ponekad bi otac<br />
zastao i zamiπljeno pogledao svog sina. Tako je bilo i jednom kad mu<br />
je rekao: “Drago dijete, u tvojoj je nutrini prikriven oËaj.” Kad sam to<br />
proËitao, pomislih: “Kad je netko Ëetrdeset godina æupnik u velegradu,<br />
onda otkrije da je tako sa svakim ljudskim biÊem.”<br />
Je li vam poznat taj nutarnji æivotni oËaj? ReÊi Êu vam odakle dolazi.<br />
Poduzmimo malo istraæivaËko putovanje kroz naπa srca. Za to Êu<br />
upotrijebiti jednu ilustraciju. Kao æupnik u rurskoj oblasti Ëesto sam se<br />
spuπtao u rudnike. To je zgodno iskustvo. Dobijete radno odijelo,<br />
stavite zaπtitnu kacigu na glavu, uappleete u dizalo i spustite se u dubinu;<br />
na primjer, do osme razine. Moæe li se dublje? Moæe, ali dalje se nitko<br />
ne spuπta jer je dolje “moËvara”. Ondje se skuplja sva voda koja<br />
dotjeËe iz rudnika pa su rudari to mjesto s razlogom nazvali<br />
“moËvarom”. Otkad æivim u Essenu, samo sam jedanput Ëuo da je<br />
pukla sajla na dizalu. Tada se kabina dizala survala u dubinu - u<br />
“moËvaru”. - Uæasno!<br />
Ta “moËvara” u rudniku postala mi je prikazom nas ljudi. Svi znate da<br />
u naπem æivotu postoji mnogo “razina”. Naizgled moæemo biti veseli i<br />
130<br />
odavati utisak da je s nama sve u redu, ali u naπoj nutrini je sasvim<br />
drukËije. »ovjek se moæe smijati, a biti potpuno tuæan. Ponekad<br />
moæemo izgledati kao da æivot shvaÊamo kao igru, no duboko u nama<br />
- u naπoj duπi, u naπem srcu - skriven je duboki oËaj. Tako kaæu<br />
lijeËnici i filozofi, tako kaæu psiholozi i psihijatri. O tome govore filmovi<br />
i romani. Nevjerojatno je kako se ponekad oËituju oËaj i strah.<br />
Jedan psihijatar mi reËe: “Nemate pojma koliko mladeæi dolazi u moju<br />
ordinaciju!” Ipak se veÊina ne pita odakle dolaze oËajanje i strah, veÊ<br />
ih se pokuπavaju rijeπiti pomoÊu alkohola i droge. Mnogo bi bolje bilo<br />
suoËiti se s istinom!<br />
To da se u dubini ljudskog srca krije oËaj, nije suvremeno otkriÊe.<br />
Nevjerojatno je da su pisci Biblije to tvrdili prije skoro tri tisuÊe godina.<br />
No Biblija nam, osim dijagnoze, otkriva i razlog zbog Ëega je tako.<br />
Biblija kaæe da smo sve od Adamova pada u grijeh udaljeni od Boga i<br />
da otada æivimo izvan svog elementa - a naπ prirodni element u kojem<br />
trebamo æivjeti jest Bog! Biblija joπ kaæe da se mi, u stvari, bojimo<br />
Boæjeg suda i odgovornosti za vlastite æivote. Ali najvaæniji uzrok<br />
dubokog oËaja naπeg srca ipak ostaju naπi grijesi, naπa krivica pred<br />
Bogom. To je najveÊi problem naπeg æivota, problem koji ne moæemo<br />
sami rijeπiti. Toga smo itekako svjesni. Zato u naπim srcima i postoji<br />
takav oËaj.<br />
Trebamo li oproπtenje grijeha? Naravno da trebamo! Niπta ne trebamo<br />
toliko kao oproπtenje grijeha! - A πto je grijeh? Grijeh je sve πto nas<br />
odvaja od Boga. Mi smo se rodili kao greπnici. Dopustite da opet<br />
uzmem jedan primjer:<br />
Dijete roappleeno u Engleskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata sigurno<br />
nije imalo niπta protiv nas Nijemaca, ali je pripadalo protivniËkoj<br />
strani. Tako smo i mi, po naravi, roappleeni na strani koja je protivna Bogu<br />
- na ovome svijetu. Time smo od samog roappleenja odvojeni od Boga. Od<br />
tada smo se joπ viπe odijelili od Boga; time πto smo izmeappleu njega i<br />
sebe podignuli zid svojih grijeha. Svako krπenje Boæjih zapovijedi je<br />
kao jedna cigla koju dodajemo tom zidu. Stoga je grijeh neugodna<br />
stvarnost s kojom æivimo.<br />
131
Moram vam ispriËati kako sam postao svjestan da je grijeh straπna<br />
stvarnost i da se ni jedan grijeh ne moæe ispraviti. Imao sam divnog<br />
oca s kojim sam bio u jako dobrim odnosima. Jednog sam dana bio u<br />
sobici u potkrovlju i uËio za ispit, kad se odozdo zaËu poziv:<br />
“Wilhelme!” Provirivπi kroz prozorËiË upitah oca koji me zvao: “©to<br />
se dogodilo? Gdje gori?” - “Moram poÊi u grad”, reËe mi. “HoÊeπ li sa<br />
mnom? U druπtvu je ljepπe!” - “Ali, tata,” rekoh mu, “upravo uËim za<br />
ispit. Sad mi se baπ ne ide.” - “Onda idem sam”, odgovori mi otac.<br />
»etrnaest dana nakon toga bio je mrtav. Tada je u nas joπ vladao obiËaj<br />
da mrtvac do pokopa ostane u kuÊi. Mi sinovi ostali smo bdjeti pokraj<br />
otvorena lijesa. Bila je tiha noÊ. Svi su spavali, a ja sam ostao sjediti<br />
kraj otvorena lijesa. Odjednom se sjetih kako me prije dva tjedna otac<br />
zamolio da ga pratim u grad - a ja sam ga odbio! Pogledah ga i rekoh:<br />
“Ah, tata, moli me joπ jedanput! Ako hoÊeπ, iÊi Êu i sto kilometara s<br />
tobom!” Njegova su usta ostala zatvorena. Odjednom sam shvatio: taj<br />
moj mali propust je straπna stvarnost. Da na raspolaganju imam cijelu<br />
vjeËnost, ne bih to mogao ispraviti.<br />
©to mislite, koliko je grijeha u naπim æivotima, koliko propusta?! Kako<br />
da budemo radosni kad nas grijesi i propusti neprekidno pritiπÊu? Bez<br />
oproπtenja grijeha ne moæemo biti zadovoljni u æivotu! - A kad umremo?<br />
Kako Êe biti onda? Æelite li ponijeti svoje grijehe sa sobom u<br />
vjeËnost? »esto sam razmiπljao kako Êe biti sa mnom. U mojim je godinama<br />
sasvim prirodno razmiπljati o tome. Za sada me joπ zadræava<br />
jedna draga ruka, ali dolazi trenutak kad Êu je morati ispustiti. U tom<br />
Êe trenutku brod mog æivota u tiπini doploviti pred Boga - pred njegovo<br />
lice!<br />
Vjerujte mi, to je upravo tako, odjednom se naappleete pred njim! Sa svim<br />
svojim grijesima, sa svim svojim propustima, pojavite se pred æivim,<br />
svetim Bogom! Zaprepastit Êete se kad otkrijete: “Pa sa sobom sam<br />
donio sav svoj grijeh i sve svoje propuste!” - Trebamo li oproπtenje<br />
grijeha? Ne postoji niπta na ovome svijetu πto bi nam trebalo viπe od<br />
oproπtenja grijeha! Ono nam je potrebnije od svagdanjeg kruha!<br />
2. Gdje ga mogu pronaÊi?<br />
Svoju pogreπku s ocem viπe nisam mogao ispraviti. Razumijete li to?<br />
Mi nikako ne moæemo ispraviti svoju krivicu! Posljedice naπih<br />
pogreπaka ostaju pred Bogom! UËinjeno je neπto πto Êe trebati platiti!<br />
<strong>Isus</strong>ov uËenik Juda prodao je svog Spasitelja za trideset srebrnih<br />
novËiÊa. Kad je vidio πto je uËinio, sve mu je postalo jasno: “Pogrijeπio<br />
sam. Uzmite natrag svoj novac. Æelim sve popraviti!” Slegnuli su<br />
ramenima i odgovorili mu: “©to se to nas tiËe? To je tvoja stvar!” I vi<br />
se moæete obratiti kome hoÊete, ali Êe vam svatko odgovoriti: “To je<br />
tvoja stvar!”<br />
No je li moguÊe da nam grijesi i propusti budu izbrisani i oproπteni?<br />
Gdje to postoji? Tko nam moæe dati oproπtenje grijeha? - Dragi prijatelji,<br />
na to nam pitanje odgovaraju svi Boæji ljudi iz Biblije. Od<br />
Knjige Postanka do Otkrivenja, biblijska je poruka jasna - oproπtenje<br />
grijeha postoji! - Gdje? Poappleite opet sa mnom od jeruzalemskih vratiju<br />
do brda Golgote. Ne obazirite se na okupljenu gomilu, niti na dvojicu<br />
razbojnika. Ne obazirite se na rimske vojnike, pogledajte Ëovjeka<br />
raspeta na srednjem kriæu. Tko je taj Ëovjek u sredini? On nije Ëovjek<br />
poput nas. Jednom je stajao pred okupljenom svjetinom i rekao im:<br />
“Tko mi moæe dokazati kakvu krivnju?” Tada se nije naπao nitko tko<br />
bi mu se usudio reÊi rijeË. To se ne bi usudio pitati ni jedan od nas.<br />
Tada su ga odveli pred rimskog upravitelja Pilata i æidovsko Veliko<br />
vijeÊe. Ni oni nisu naπli niπta za πto bi ga osudili. - On nije jedan od<br />
nas. Njemu ne treba oproπtenje grijeha. A ipak je visio na kriæu?! Tko<br />
je taj Ëovjek? On ne potjeËe iz naπega svijeta, veÊ je doπao iz jedne<br />
druge dimenzije, iz Boæjeg svijeta. Ja govorim o <strong>Isus</strong>u, Sinu Boæjem.<br />
On visi na kriæu!? - Zaπto? - Zbog koga?<br />
Dragi prijatelji, Bog je pravedan. On mora kazniti grijeh. On je naπe<br />
grijehe stavio na <strong>Isus</strong>a, svoga Sina, i na <strong>Isus</strong>u ih osudio. - “Kazna je<br />
bila na njemu radi naπega mira!” To je najveÊa poruka Biblije: <strong>Isus</strong> je<br />
umjesto nas podnio Boæju kaznu za grijehe da bismo mi mogli imati<br />
mir! Eto, tu je oproπtenje grijeha!<br />
132<br />
133
Gdje se mogu rijeπiti svojih grijeha? Gdje mogu dobiti mir s Bogom?<br />
- Pod kriæem! - “Krv njegova Sina, <strong>Isus</strong>a Krista, Ëisti nas od svakoga<br />
grijeha.” Neka nam Bog pomogne da prihvatimo tu Ëinjenicu!<br />
Iz tiska je iziπla zanimljiva knjiga Amerikanca Williama L. Hulla. Bio<br />
je to pastor koji je trinaest puta posjetio viπestrukog ubojicu Adolfa<br />
Eichmana dok je ovaj bio u zatvoru. U Êeliji je vodio duge razgovore<br />
s njim i pratio ga do vjeπala, gdje je smaknut. Bio je nazoËan Ëak i kad<br />
je njegov pepeo baËen u Sredozemno more. Sadræaj svojih razgovora<br />
s Eichmanom objavio je pod nazivom “Bitka za duπu”. Na poËetku<br />
knjige piπe: “Moj je cilj bio spasiti tog straπnog greπnika da ne ode u<br />
pakao. Potresno je kako je taj Ëovjek koji je, sjedeÊi za svojim pisaÊim<br />
stolom, poslao u smrt milijune i uvukao svijet u uæasnu patnju, do<br />
posljednjeg trenutka govorio: ‘Ne trebam nikoga tko bi umro za mene.<br />
Ne treba mi oproπtenje grijeha. Ja to ne æelim.’ ”<br />
Æelite li i vi iÊi Eichmannovim stopama i umrijeti na takav naËin? -<br />
Ne? Ako ne æelite, tada se svim srcem obratite <strong>Isus</strong>u, Sinu Boæjemu,<br />
koji nam jedini na svijetu moæe oprostiti grijehe; koji je umro za to da<br />
bi svojom smrÊu platio sve πto smo mi skrivili!<br />
Tijekom tih razgovora s Eichmannom, pastor Hull se bojao ponuditi<br />
mu spasenje po krvi <strong>Isus</strong>a Krista. Moæe li, u stvari, takav Ëovjek dobiti<br />
oproπtenje grijeha? - Da! - “Krv <strong>Isus</strong>a Krista, Sina Boæjega, Ëisti nas<br />
od svih grijeha”, ali ga ja moram upoznati, zamoliti ga za oproπtenje i<br />
Ëvrsto prihvatiti Ëinjenicu da je on platio za njih na kriæu. Tada Êe biti<br />
kao πto kaæe pjesma: “Dragocjena Kristova krv, od grijeha Ëisti me!”<br />
Biblija donosi brojne ilustracije da bi nam objasnila kako raspeti i<br />
uskrsli Gospodin <strong>Isus</strong> opraπta grijehe. (Nadam se da znate kako <strong>Isus</strong><br />
nije ostao u grobu, nego je uskrsnuo nakon tri dana.) Uzmite za primjer<br />
jamca. Jamac je Ëovjek koji jamËi da Êe platiti moj dug ako ga ne<br />
budem mogao podmiriti. Netko mora platiti! U æivotu je uvijek tako,<br />
dug ne ostaje nenaplaÊen - netko ga uvijek mora platiti! Za svaki grijeh<br />
koji u æivotu poËinimo, obvezni smo Bogu. Biblija kaæe: “PlaÊa za<br />
grijeh jest smrt.” Bog zahtijeva da æivotom platimo za svoje grijehe.<br />
No tada dolazi <strong>Isus</strong> i odlazi u smrt za naπe grijehe da bismo mi mogli<br />
imati æivot. On je naπ jamac pred Bogom. Preostaje vam samo dvoje:<br />
134<br />
ili Êete sami platiti za svoje grijehe - u paklu; ili Êete doÊi k <strong>Isus</strong>u i reÊi<br />
mu: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, æelim prihvatiti da si ti platio za moje grijehe!”<br />
Ernst Gottlieb Woltersdorf u jednoj pjesmi reËe: Ostadoh bez rijeËi ...<br />
/ tad jamac se pojavi / πto grijehe mi ponese. / Dug moj preuze na se /<br />
i cijelog ga isplati. / Od gomile grijeha / ne osta ni trun!<br />
Ta se istina moæe lijepo prikazati biblijskom slikom otkupnine.<br />
Zamislite Ëovjeka koga su uhvatili trgovci robljem. On ne moæe<br />
otkupiti sama sebe. Tada na trænicu robova doapplee ljubazni gospodin i<br />
spazi izloæene robove. Srce mu zakuca jaËe i on upita: “Koliko vrijedi<br />
ovaj rob? Æelim ga otkupiti da bude slobodan!” Od kojeg Êe trenutka<br />
taj rob biti slobodan? - Od trenutka kad za njega bude isplaÊen i<br />
posljednji novËiÊ. Gospodin <strong>Isus</strong> je na Golgoti platio i posljednji<br />
novËiÊ! Ono πto vam preostaje jest prihvatiti to i reÊi: “Gospodine<br />
<strong>Isus</strong>e, stavljam pred tebe sve svoje grijehe i vjerujem da si ti platio za<br />
svaki moj grijeh.” - <strong>Isus</strong> otkupljuje! <strong>Isus</strong> oslobaapplea robove!<br />
Philipp Friedrich Hiller pjeva: Grijesi su oproπteni. / To rijeË je æivota<br />
/ izmuËenu duhu. / Jesu, u <strong>Isus</strong>ovo ime!<br />
Biblija donosi nove i nove slike, jedna od njih je i slika pomirenja. I<br />
najzaostaliji divljak zna da mu je potrebno pomirenje. Zbog toga u<br />
svim religijama postoje sveÊenici koji prinose nekakvu ærtvu pomirnicu.<br />
Ali Bog poznaje i priznaje samo jednu Ærtvu pomirnicu: “Evo<br />
Jaganjca Boæjeg koji oduzima grijehe svijeta!” Mnogi su sveÊenici<br />
prinijeli velik broj ærtava, no <strong>Isus</strong> je sveÊenik koji izmiruje s Bogom!<br />
On je i ærtva po kojoj je moguÊe pomiriti se s Bogom. Samo nas on<br />
moæe pomiriti s Bogom!<br />
Albert Knapp u jednoj pjesmi reËe: VjeËno pred oËima mi prizor / kako<br />
on, ko’ nijemo janje, / krvav sav i blijed, / na drvu kriæa visi tam’ .../ I<br />
na me pomisli / kad kriknu: ‘Svrπeno je’!<br />
SljedeÊa biblijska slika je pranje. Jedan je krπÊanin napisao drugome:<br />
“On nas je uzljubio i svojom nas krvlju oprao od naπih grijeha.”<br />
Poznata vam je priËa o izgubljenom sinu koji na koncu zavrπava u prljavπtini<br />
- meappleu svinjama. - Koliko je samo ljudi zavrπilo meappleu svinjama!<br />
Na to se moæe reÊi samo: πteta za njih! - Ali izgubljeni sin je doπao<br />
135
k sebi i otrËao, onakav kakav je bio, kuÊi, u oËev zagrljaj. On se nije<br />
prvo okupao, kupio odijelo i nove cipele. Doπao je onakav kakav je<br />
bio. Tada ga je otac oËistio i dao mu novo odijelo. Mnogi misle da se<br />
prvo moraju popraviti pa tek onda postati krπÊanima. To je katastrofalna<br />
zabluda. K <strong>Isus</strong>u moramo doÊi ovakvi kakvi jesmo: prljavi. A<br />
kako je samo prljav i jadan naπ æivot! - Doappleite k <strong>Isus</strong>u onakvi kakvi<br />
jeste! On Êe vas oprati i bit Êete Ëisti! On Êe uËiniti sve novo! - “Krv<br />
<strong>Isus</strong>a Krista, Sina Boæjega, Ëisti nas od svakoga grijeha.” Tako to svjedoËi<br />
apostol Ivan. Tim rijeËima moæemo i mi posvjedoËiti!<br />
Ne mogu vam sada navesti sve biblijske slike. Mislim da bi bilo<br />
mnogo bolje da sami poËnete Ëitati Bibliju, tako da bolje upoznate<br />
divnu poruku o oproπtenju grijeha.<br />
Kako biti sretni u æivotu ako nas neprestano pritiπÊu naπi grijesi i prijestupi?<br />
To ne moæemo postiÊi sve dok se ne rijeπimo tog tereta, a tereta<br />
grijeha mogu se rijeπiti samo kad pronaappleem <strong>Isus</strong>a i kroz njega<br />
doæivim oproπtenje grijeha! Tada nestaju naπi strahovi i onaj duboki<br />
oËaj koji nas je do tada ispunjavao. Kad primite <strong>Isus</strong>a, bit Êe vam kao<br />
da ste iziπli iz mraËnog podruma straha na proljetno svjetlo Boæje<br />
milosti. To je ono πto vam æelim od sveg srca!<br />
Dakle, trebamo li oproπtenje grijeha? Naravno! Gdje ga moæemo<br />
dobiti? Kod <strong>Isus</strong>a: raspetog i uskrslog Spasitelja!<br />
3. Kako dobiti oproπtenje?<br />
Sada, nadam se, neki od vas misle: “To je prava stvar! Zacijelo je<br />
prekrasno imati oproπtenje grijeha! Ali, kako doÊi do toga? Ni jedne<br />
novine ne izvjeπÊuju o tome, ni jedan suvremeni roman ne donosi<br />
neπto o toj temi, pa ni u filmovima joπ ne vidjeh da bi se govorilo o<br />
tome. Kako doÊi do toga?”<br />
Da, zaista, kako doÊi do toga? Tu ni jedan drugome ne moæemo biti od<br />
velike pomoÊi. Najbolje da joπ danas potraæite neko tiho mjesto i<br />
zazovete <strong>Isus</strong>a. - On je uskrsnuo i danas je æiv! - U Bibliji su oni koji<br />
su postali vjernicima, opisani ovim rijeËima: “... svi koji su zazvali<br />
<strong>Isus</strong>ovo ime”.<br />
136<br />
UËinite i vi to: pozovite <strong>Isus</strong>a! - Je li vam poznat izraz ‘nazvati’?<br />
Naziva se telefonom. A jeste li znali da vi imate izravnu vezu s<br />
<strong>Isus</strong>om?! Ta je veza veÊ dugo mrtva! Imate izravnu vezu s <strong>Isus</strong>om, a<br />
moæda je joπ nikada niste koristili! To je æalosno! - Pozovite ga sada!<br />
Ne trebate dugo birati broj. Recite samo: “Gospodine <strong>Isus</strong>e!” - i on je<br />
veÊ na liniji. On je veÊ tu! To je ono πto nazivamo molitvom!<br />
A πto reÊi? Jednostavno mu recite sve πto vam je na srcu! Recite mu:<br />
“Gospodine <strong>Isus</strong>e! U greπnim sam odnosima s jednim muπkarcem. Ne<br />
mogu se sama osloboditi grijeha u kojem æivim. Ne mogu viπe æivjeti<br />
u grijehu, pomozi mi, molim te!” - “Gospodine <strong>Isus</strong>e! Teπko mi je<br />
preæivjeti mjesec s plaÊom koju zaradim na ovom radnom mjestu. Ne<br />
znam kako drugi uopÊe mogu preæivjeti. Ne mogu viπe izdræati tu<br />
neizvjesnost. Molim te, pomozi mi!” - “Gospodine <strong>Isus</strong>e! Nevjeran<br />
sam æeni. Ne mogu se popraviti. Gospodine <strong>Isus</strong>e, pomozi mi!”<br />
Razumijete li to? Na toj liniji <strong>Isus</strong>u moæete povjeriti ono πto ne moæete<br />
ni jednom Ëovjeku. On vas sluπa. Olakπajte se! To je pravo<br />
osloboappleenje. Recite mu sve svoje grijehe. Upitajte ga: “Gospodine<br />
<strong>Isus</strong>e, onaj æupnik Busch reËe da tvoja krv Ëisti od svih neËistoÊa. Je li<br />
to istina?” - Recite mu to. Nazovite ga joπ danas. PoËnite razgovarati s<br />
<strong>Isus</strong>om putem linije koja se tako dugo nije upotrebljavala. Ostanite<br />
stalno na vezi! Vi moæete razgovarati s njime. Pridruæite se ljudima<br />
koji su “zazvali ime <strong>Isus</strong>ovo”! - “Da,” reÊi Êete, “sve Êu mu reÊi, ali<br />
neÊu Ëuti ni rijeËi od njega!” - Mogu vam reÊi da se varate! - Pazite,<br />
sada Êu vam reÊi na kojoj liniji trebate govoriti s njim. Nabavite Novi<br />
zavjet i Ëitajte ga. Kasnije Ëitajte Stari zavjet. Ali nemojte s njime<br />
zapoËeti, preteæak je za poËetak. PoËnite s Novim zavjetom, s<br />
Ivanovim evanappleeljem. Tada Ëitajte Lukino evanappleelje. »itajte evanappleelja<br />
kao πto Ëitate novinska izvjeπÊa. Tada Êete shvatiti: “Pa to on govori!”<br />
- Po tome se Biblija razlikuje od ostalih knjiga, po tome πto nam putem<br />
te linije govori æivi Gospodin!<br />
Jedan mi je Ëovjek rekao: “Kada æelim Ëuti Boga, odem u πumu.” Ja<br />
mu na to odgovorih: “To je glupost! Kad ja idem u πumu tada sluπam<br />
πum liπÊa, pjev ptica i æubor potoka. To je prekrasno. Ali mi πuma ne<br />
moæe reÊi jesu li moji grijesi oproπteni, kako zadobiti Ëisto srce i jesam<br />
li u Boæjoj milosti. To mi Bog moæe reÊi jedino kroz Bibliju.”<br />
137
Odvojite barem petnaest minuta na dan za <strong>Isus</strong>a. Tada ga zazovite i sve<br />
mu recite: “Gospodine, danas imam toliko toga vaænog obaviti. Sâm to<br />
ne mogu privesti kraju.” - ShvaÊate li? Recite mu baπ sve! - Tada<br />
otvorite Novi zavjet i proËitajte pola poglavlja. - “Gospodine <strong>Isus</strong>e!<br />
Sada ti govori!” Odjednom Êe vam Bog poslati svoju rijeË. ReÊi Êete<br />
sami sebi: “Pa to je za mene!” - Podcrtajte to. Najbolje da sa strane<br />
napiπete i datum.<br />
Jedanput sam, joπ kao mladiÊ, posjetio jednu veliku obitelj. Na glasoviru<br />
u salonu stajala je Biblija. Uzeo sam je u ruke i prelistao. Mnogi<br />
su stihovi bili oznaËeni crvenom i zelenom bojom, a pokraj njih<br />
ispisani datumi. Tada upitah: “Kome pripada ova Biblija?” - “Naπoj<br />
Emi”, rekoπe mi ukuÊani. Pogledah Emu - i oæenih se njome! Takvu<br />
sam djevojku htio za æenu! Djevojku koja je prihvatila da <strong>Isus</strong> govori<br />
s nama putem te linije i nikako drukËije.<br />
Pozli mi kad vidim kako se danas mnogi svaappleaju oko Biblije. Kaæu: “I<br />
Bibliju su napisali samo ljudi” i joπ kojekakve gluposti. VeÊ mi je to<br />
dosadno sluπati.<br />
U Prvom svjetskom ratu neko sam vrijeme bio telefonist. Tada joπ<br />
nismo imali beæiËnu vezu, veÊ male ureappleaje povezane æicom. Jednoga<br />
dana morao sam do promatraËnice na nekom brdu. Ondje joπ nije bilo<br />
nikakva zaklona pa sam legao na tlo dok sam spajao æice. Tada je<br />
preko brda naiπao lakπe ranjeni vojnik. Viknuh mu: “»ovjeËe, lezi!<br />
Otkrili su nas! Uskoro Êe zapucati!” On se bacio na tlo, dopuzao do<br />
mene i rekao mi: “Lakπe sam ranjen; sada Êu kuÊi na oporavak ... hej,<br />
pa ti imaπ stari aparat!” - “Da,” promrmljah, “stari model.” - “I kontakti<br />
su mu oπteÊeni!” - “Da,” potvrdih, “i kontakti su mu oπteÊeni.” -<br />
“Gle, pa tu mu nedostaje jedan dio!” reËe on, a u meni zakipi. -<br />
“ZaËepi! Nemam vremena sluπati tvoje kritiziranje! Moram uspostaviti<br />
vezu!”<br />
Isto je i s Biblijom. Ja æelim sluπati <strong>Isus</strong>ov glas, a onda do?u neki i govore:<br />
“I Bibliju su napisali samo ljudi!” Na to mogu odgovoriti jedino:<br />
“Umuknite! U njoj ja sluπam <strong>Isus</strong>ov glas!” - Ne dajte da od vas prave<br />
budale! <strong>Isus</strong> nam govori putem te linije! Traæite druπtvo takvih koji<br />
æele iÊi istim putem!<br />
RazgovarajuÊi s ljudima velim im sve to, a oni uvijek reagiraju<br />
rijeËima: “Ah, to je za stare bakice. U crkvama su sami starci.” Zato se<br />
radujem πto sam u posljednjih trideset godina, tijekom kojih sam bio<br />
pastor za mladeæ, upoznao mnoge mlade koji vam mogu potvrditi sve<br />
ovo πto sam vam ispriËao: da postoji oproπtenje grijeha; da je moguÊe<br />
razgovarati s <strong>Isus</strong>om i da on odgovara. Potraæite zajedniπtvo s takvima<br />
koji su takoappleer imali doæivljaje s <strong>Isus</strong>om. Lako je pronaÊi ljude koji<br />
zajedno s <strong>Isus</strong>om æele iÊi putom koji vodi u Nebo.<br />
I sada <strong>Isus</strong> stoji pred vama i govori vam: “Doappleite k meni svi koji ste<br />
umorni i optereÊeni jer vas grijesi i prijestupi neprestano pritiπÊu. Ja Êu<br />
vam dati odmor! Ja vam mogu podariti oproπtenje grijeha!”<br />
138<br />
139
Kako uæivati u æivotu kad mi<br />
drugi idu na æivce?<br />
Mislim da Êemo se svi sloæiti kako nam u svakodnevnom æivotu ljudi<br />
Ëesto “idu na æivce”. Rijetki su dani kad nas nitko ne iritira. Usudio bih<br />
se i reÊi da ne postoji Ëovjek kome drugi ne “idu na æivce”. To je neπto<br />
uobiËajeno meappleu ljudima.<br />
Nemojte misliti da samo nas æivciraju drugi - i mi idemo drugima na<br />
æivce! Nisam li u pravu? O da, mi idemo jedni drugima na æivce! No,<br />
ne svi. Moja mi æena, na primjer, ne ide na æivce; ali postoje drugi koji<br />
me zaista iritiraju. - I vas? Pa naravno!<br />
I tako jedni druge muËimo: u obitelji, u susjedstvu, na poslu - Ëak i u<br />
krπÊanskim krugovima idemo jedni drugima na æivce. Cijeli svijet pati<br />
od “ideπ-mi-na-æivce” sindroma. Ima takvih koji bi mogli reÊi: “Ne bih<br />
imao nikakvih problema u æivotu kad pokraj mene ne bi bio taj i taj!”<br />
Tada taj drugi nije samo trn u oku, nego trn u æivotu. I zato trebamo<br />
razmiπljati o pitanju: “Kako biti zadovoljan u æivotu kad nam drugi idu<br />
na æivce?”<br />
Dragi prijatelji, to je inaËe samo dio jednog mnogo veÊeg problema od<br />
kojeg pati ËovjeËanstvo. To je kao kad netko kaπlje, a zapravo ima<br />
ozbiljnu infekciju na pluÊima. Tu ne pomaæu bomboni za iskaπljavanje.<br />
Takva se osoba mora podvrgnuti temeljitim pretragama i drukËijoj<br />
terapiji! Mislim da je ta slika dovoljno jasna za objaπnjenje te pojave.<br />
To πto jedni drugima “idemo na æivce” samo je znak da neπto ne valja<br />
s ËovjeËanstvom. Razlog za to je mnogo dublji nego kad, na primjer,<br />
kaæemo da je naπa susjeda “malo nepristojna”. Stoga æelim tu pojavu<br />
postaviti u njezine prave okvire. Æelim vam pokazati da je “ideπ-mina-æivce”<br />
sindrom, simbol bolesti ËovjeËanstva.<br />
1. Svijet u kojem æivimo<br />
Svoj svjetonazor dugujem Bibliji i nalazim da je jedino ona dostojna<br />
da na njoj temeljim neπto tako vaæno.<br />
141
Biblija kaæe: Bog je stvorio svijet koji je bio savrπen. Adamu Eva nije<br />
iπla na æivce, kao ni Adam Evi. U novostvorenom svijetu vladao je potpuni<br />
sklad. Ni æivi Bog nije iπao ljudima na æivce; naravno, ni oni<br />
njemu. Svi su æivjeli u skladu: Bog i ljudi, kao i ljudi meappleusobno. Tada<br />
joπ nije postojao nikakav jaz. Ali prema biblijskom izvjeπÊu, na<br />
poËetku ljudske povijesti zbila se uæasna katastrofa. Biblija to naziva<br />
Ëovjekovim padom. ReËeno je da je Ëovjek bio podvrgnut kuπnji. On,<br />
naime, nije smio okusiti plod s odreappleenog stabla u Edenskom vrtu.<br />
Bog mu je zabranio, ali njemu to nije dalo mira. Mogao je birati i<br />
izabrao je zlo - neposluπnost. Kuπao je zabranjeno voÊe. U tom<br />
trenutku je sve propalo: Ëovjek je pao u grijeh i dotadaπnji divni svijet<br />
se izmijenio. Bog i ljudi prekinuli su meappleusobne odnose. Bog je istjerao<br />
Ëovjeka iz raja i na ulazu postavio kerubina s plamenim maËem<br />
da Ëuva pristup stablu æivota. Od tada smo i mi odvojeni od Boga. Od<br />
tada mi idemo Bogu “na æivce”, a Bog nama. Pokuπajte razgovarati s<br />
ljudima o Bogu. ZaËas Êe postati nervozni: “Prestani s tom temom!<br />
»ak ni ne znamo postoji li Bog!” - Izmeappleu Boga i nas je nepremostiva<br />
provalija!<br />
Tog su se trenutka raspali i dobri odnosi meappleu ljudima, πto se ubrzo<br />
iskazalo na djeci Adama i Eve. U to doba ljudi su poËeli iÊi jedni drugima<br />
“na æivce”.<br />
Bijahu dva brata. »esto se dogaapplealo da upravo braÊa teπko podnose<br />
jedan drugoga. Kajin i Abel, braÊa o kojoj govorimo, bili su vrlo<br />
razliËiti. Jednog je dana Kajin, zemljoradnik, kopao u polju. Putem<br />
naiapplee Abel. Mogu zamisliti kako se u Kajinu sve okrenulo: “Ne mogu<br />
viπe gledati ovog slabiÊa!” Abel mu priapplee i reËe nekoliko rijeËi. Kajin<br />
podiæe motiku i udari njome u lice koje je toliko mrzio. Doπao je k sebi<br />
tek kad mu je brat beæivotno leæao pod nogama.<br />
Dragi prijatelji, svi smo mi civilizirani i ne ubijamo jedni druge<br />
motikama. Ali kad Ëitate novine, vidjet Êete da se takvo πto ipak<br />
dogaapplea. Sjetite se samo velikih suappleenja nacistiËkim ratnim zloËincima.<br />
U osnovi je to isti onaj Kajinov grijeh - mrzim ljude! I tako su poubijali<br />
stotine tisuÊa ljudi!<br />
142<br />
Kajin je doπao k sebi ugledavπi pred sobom mrtvog Abela. Malo se<br />
uplaπio. No brzo se dosjeti: iskopao je jamu i u nju dovukao leπ,<br />
prekrio ga zemljom, osvrnuo se i zakljuËio da ga nitko nije vidio. - Mi,<br />
ljudi, Ëesto mislimo da se ono πto nitko nije vidio, nije ni dogodilo. ©to<br />
mislite koliko samo mraËnih i straviËnih priËa nose ljudi u svojoj nutrini!<br />
Kajin je pobjegao s mjesta zloËina. Postalo mu je neugodno i zabrinuo<br />
se. Odjednom zaËu kako ga netko zove po imenu: “Kajine!” - “Tko bi<br />
to mogao biti?” pomisli. - “Kajine!” Koæa mu se najeæila. Odjednom<br />
je shvatio tko ga zove: æivi Bog! On je bio ondje kad je ubio Abela!<br />
On je sve vidio! - “Kajine!!! Gdje ti je brat Abel?” - No Kajin se joπ<br />
nije namjeravao predati: “Nisam ja dadilja svom bratu Abelu! Trebam<br />
li ja biti Ëuvar svome bratu?” - “Kajine,” reËe Bog, “krv brata tvoga iz<br />
zemlje k meni viËe!”<br />
Ova pripovijest savrπeno jasno pokazuje kako je s Ëovjekovim padom<br />
u grijeh sve propalo. Veze meappleu ljudima su pokidane: jedni drugima<br />
idemo na æivce. Odnosi izmeappleu Boga i Ëovjeka su uniπteni. Bog je iπao<br />
Kajinu na æivce, baπ kao πto i danas ide mnogima na æivce. Ali svojih<br />
se bliænjih ne moæemo rijeπiti, kao πto se ne moæemo rijeπiti ni Boga!<br />
Takav je svijet u kojem æivimo!<br />
2. RijeËi ne pomaæu<br />
ToËno, tu ne pomaæe razgovor. Osobito je od slabe pomoÊi razgovor o<br />
“dragome Bogu”. Izmeappleu Boga i nas je zid, bolje reËeno - provalija.<br />
Za rata, kad je zajedno s pola Essena gorjela i moja kuÊa, jedna æena<br />
navali na mene viËuÊi: “Kako vaπ Bog moæe to dopustiti?” Odgovorih<br />
joj: “Moj Bog to moæe. Moæda je Bog vaπ neprijatelj!”<br />
Od pada u grijeh odnosi izmeappleu Boga i Ëovjeka su razoreni! Odvojeni<br />
smo od Boga i od ljudi. I to je pravi razlog zaπto nam ljudi idu na æivce.<br />
Ako imate susjedu koja vam ide na æivce, tada to potjeËe od Ëovjekova<br />
pada u Edenu. To znaËi da smo mi pali ljudi i da smo odvojeni od<br />
Boga. Tu ne pomaæu nikakvi razgovori ni dobri savjeti.<br />
Nedavno sam bio na πvicarskoj granici. Ondje je izvjeπen lijep plakat<br />
s porukom: “Zajedno je bolje!” ProËitavπi to, pomislih: “Naravno! Ali<br />
143
mi plakat neÊe nimalo pomoÊi kad mi netko ‘ide na æivce!’ ” - Ili poruka<br />
koju sam takoappleer vidio na jednom plakatu: “Budite ljubazni prema<br />
drugima!” Amerikanci pak posvuda vjeπaju plakate na kojima piπe:<br />
“Keep smiling!” - “Smijeπi se!” no to nimalo ne pridonosi da bi se<br />
neπto u osnovi promijenilo u ljudskim odnosima! Nisam li u pravu? -<br />
Ne, ne, rijeËi ne pomaæu!<br />
SjeÊam se kako sam joπ kao mladi student teologije Ëesto posjeÊivao<br />
jednu obitelj u kojoj su svi roappleaci bili u meappleusobnoj zavadi. Æivjeli su<br />
u istome selu, ali su bili potpuno razjedinjeni. Na moje veliko iznenaappleenje,<br />
jedne sam ih veËeri uspio sve okupiti. Mnogim lijepim<br />
rijeËima poticao sam ih na prekid neprijateljstava. Do jedanaest sati<br />
naveËer svi su se pomirili i pruæili jedni drugima ruke. Bio sam tako<br />
sretan da sam sebi rekao: “Ti Êeπ postati vrijedan pastor, dobro si<br />
zapoËeo.”<br />
Radosno sam otiπao kuÊi i tu noÊ osobito dobro prospavao. Drugog<br />
jutra sreo sam jednu æenu od onih πto su se pomirili prethodne veËeri i<br />
rekao joj: “Kako je sinoÊ bilo lijepo!” - “Lijepo?” zaËudi se ona mojim<br />
rijeËima. “Zar ne znate πto se dogodilo?” Problijedio sam: “©to se<br />
dogodilo?” - Kad su se vraÊali kuÊama, ponovno su se posvadili. Ta<br />
nova svaapplea bila je gora od one prethodne! - Smijeπno vam je? Meni<br />
nije bilo smijeπno. Odjednom sam shvatio uæasnu ozbiljnost Ëovjekova<br />
pada zbog kojeg smo u sukobu s Bogom i jedan s drugim. Ne, tu ne<br />
pomaæu nikakvi razgovori.<br />
»esto mi piπu: “Dragi gospodine pastore, u tom i tom mjestu imam<br />
roappleake koji æive u meappleusobnoj zavadi. Biste li ih posjetili?” Takve prijedloge<br />
najËeπÊe odbijam jer dobro znam kako nema koristi otiÊi i<br />
pokuπati ih miriti. Sjetite se samo ljudi koji vama idu na æivce. Mogao<br />
bih vam dugo priËati o tome πto da uËinite, ali bi to bilo bez ikakve<br />
koristi. To je tragiËno, iako je, kad malo bolje razmislimo, upravo<br />
smijeπno.<br />
Opet sam tako jednom posjetio neku obitelj. Sjedio sam s domaÊinom<br />
kad je uπao njegov sedamnaestogodiπnji sin: neuredan, u iznoπenim<br />
trapericama, poduæe kose ... Primijetio sam da otac samo πto nije<br />
eksplodirao. - “Pogledajte ga!” reËe. “Samo ga pogledajte!” Otac je<br />
144<br />
inaËe bio vrijedan i poπten sluæbenik. Moæete zamisliti kako se u<br />
njemu sve okrenulo kad je ugledao tog svog “huligana”.<br />
Ili uzmimo, na primjer, jednu dragu majku, krπÊanku, koja je pomalo<br />
staromodna i vrlo stroga. - KÊi joj se naπminkala. - “Kako mi ide na<br />
æivce!” veli majka za kÊer. - “Kako mi ide na æivce!” rekla je kÊi za<br />
majku.<br />
Nije li posvuda tako? Sreo sam Ëovjeka koji se rastajao od æene. Rekao<br />
sam mu: “Znate li da je razvod grijeh?” - “Gospodine pastore! Ide mi<br />
na æivce kako moja æena srËe juhu!” odgovori on. - Nalazite li da je to<br />
smijeπno? Ja mislim da je to straπno! Moæda mislite: “To su sitnice?”<br />
- Sitnice? To su pokazatelji da je u doba Adamova pada svijet otpao od<br />
Boga i da mi sada æivimo u palom svijetu - kao ljudi bez Boga!<br />
To “ideπ-mi-na-æivce”, ponekad moæe izgledati vrlo ruæno. Poznajem<br />
jednu mladu djevojku iz Essena koja boluje od multiple skleroze i koja<br />
je potpuno paralizirana zbog te straπne bolesti. Stanuje u jednoj maloj<br />
kuÊi. U stanu do nje æivi neki obijesni mladiÊ koji svake veËeri od pola<br />
osam do jedanaest sati gleda televiziju i to uz najjaËu glasnoÊu. Jadna,<br />
bolesna djevojka mora sluπati te zvukove koji joj dolaze kroz tanak zid<br />
koji dijeli njihove stanove. VeÊ je molila Ëovjeka: “Molim vas, stiπajte<br />
malo televizor!” no klipan je stavio joπ glasnije. Zamislite to! Tako je<br />
iπlo iz godine u godinu, iz veËeri u veËer, iz sata u sat. - Takve smo mi<br />
zvijeri! Da, baπ zvijeri! Moæete li zamisliti kako je jadnici taj Ëovjek<br />
iπao na æivce? I njemu je, naravno, djevojka iπla na æivce. Vodili su<br />
neprekidnu borbu kroz zidove, borbu koja im je æivot uËinila neizrecivo<br />
teπkim!<br />
Jednom sam morao pripremiti sto pedeset firmanika. PoËeo sam tako<br />
πto sam ih posjeÊivao u domovima. Æivjeli su u unajmljenim kuÊama.<br />
U prvog bijaπe svaapplea u kuÊi, u drugog svaapplea u kuÊi, u treÊeg svaapplea u<br />
kuÊi ... Jednoga dana, tijekom pouke, rekoh neka ustanu oni kod kojih<br />
nema svaapplee. Ustalo je samo troje ili Ëetvero. - “Jao,” rekoh, “pa zar je<br />
u svih ostalih svaapplea?” - “Da”, bijaπe odgovor. - “Kako to da u vas<br />
nema svaapplee?” upitah ih. - “Mi æivimo sami!” odgovoriπe.<br />
Tako stoje stvari. I kako onda biti sretan i zadovoljan, stvarati i<br />
privreappleivati, uza sve te napetosti i nervozu u kojoj æivimo! Boli nas<br />
145
kad nam neπto padne na nogu, ali kad nam tko neprestance ide na<br />
æivce, tada je to nepodnoπljivo.<br />
3. Bog nam æeli pomoÊi!<br />
Kada vam ne bih imao reÊi niπta drugo od prije reËenog, ne bi bilo<br />
smisla ni zapoËinjati ovu temu. Ali imam jednu nevjerojatnu novost za<br />
vas: u svoj toj kaljuæi nervoze, napetosti i meappleusobnih netrpeljivosti,<br />
pojavljuje se Bog sa svojim bezgraniËnim milosrappleem. »itav ovaj jadni<br />
svijet leæi razgoliÊen pred oËima Boæjim, ali Bog ne ostaje po strani,<br />
on nam æeli pomoÊi. On dolazi na Ëudesan naËin. To je poruka Biblije,<br />
poruka koja oduzima dah. Bog je sruπio zid koji stoji izmeappleu njega i<br />
nas i doπao k nama u osobi <strong>Isus</strong>a Krista!<br />
Kada ljudi danaπnjice odbacuju evanappleelja kao nepotrebna, tada to ne<br />
znaËi da su zaista nepotrebna, nego je to joπ jedan dokaz ljudske gluposti.<br />
- Zaπto? - Zato πto je <strong>Isus</strong> naπa jedina πansa! ©to bi joπ Bog trebao<br />
uËiniti, osim πto je sruπio zid koji nas je odvajao od njega i dao<br />
nam svoga Sina koji nas moæe osloboditi od ovog neprirodnog naËina<br />
æivota? Kad se u naπem æivotu pojavi Sin Boæji, situacija se potpuno<br />
mijenja!<br />
a) <strong>Isus</strong> nam daruje mir s Bogom<br />
Htio bih naglasiti: u <strong>Isus</strong>u je sve povezano. <strong>Isus</strong> nije bio poput nas,<br />
odvojen od Boga. <strong>Isus</strong> je Sin Boæji. Nedavno mi je netko rekao: “<strong>Isus</strong><br />
je bio Ëovjek kao i mi, niπta viπe od nas, osim πto je bio osnivatelj<br />
religije.” Ja mu odgovorih: “Vi oËito mislite na neku drugu osobu. Ja<br />
govorim o onome koji je rekao: ‘Vi ste od ovoga svijeta, ja sam s<br />
Neba.’” - Da, ja govorim o njemu, o Sinu æivoga Boga koji je jedinstven<br />
i potpuno razliËit od nas; boæansko biÊe koje je doπlo na ovaj<br />
izgubljeni i prokleti svijet. On nije odvojen od Boga. Njemu nitko ne<br />
ide na æivce. Njemu ni Juda, koji ga je izdao, nije iπao na æivce. <strong>Isus</strong> je<br />
do kraja ljubio Judu! Æelio bih da <strong>Isus</strong>ov æivot gledate s ovog glediπta:<br />
njemu nitko nikada nije iπao na æivce!<br />
U Novom zavjetu je opisana prekrasna veËera koju je <strong>Isus</strong> posljednji<br />
put pred smrti blagovao zajedno sa svojim uËenicima. Vjerojatno vam<br />
je poznato da u to doba na Istoku nisu sjedili za stolom kao mi danas,<br />
146<br />
veÊ su leæali na tepisima oko niskog stoliÊa. Ne mogu si nikako<br />
predoËiti kako su pritom mogli jesti. U svakom sluËaju mi danas ne<br />
bismo mogli jesti leæeÊi i pritom koristiti noæ i vilicu. Ali oni su jeli<br />
leæeÊi. Prije no πto bi polijegali oko stola, izuli bi sandale i oprali noge.<br />
UËenici su toga dana dugo hodali s <strong>Isus</strong>om. NaveËer su bili jako<br />
umorni pa su samo skinuli sandale i polijegali po podu. Mogu zamisliti<br />
kako je Petar pogledao Ivana i dao mu znak okom: “Netko mora<br />
donijeti vodu i spuævu i oprati nam noge. Ti si najmlaapplei pa bi to mogao<br />
uËiniti! Ide mi na æivce kako se ti, Ivane, uvijek æeliπ izvuÊi!” Ivan je<br />
slegnuo ramenima i pomislio: “Taj Petar mi veÊ ide na æivce. Uvijek<br />
se okomljuje na mene jer sam najmlaapplei. Mogao bi jednom i Jakov<br />
donijeti vodu i spuævu i oprati nam noge!” A Jakov pomisli: “Zaπto bih<br />
ja to morao? Ja sam od onih koje <strong>Isus</strong> najviπe ljubi. Neka Matej to<br />
uËini!” U tom su trenutku jedan drugome poËeli iÊi na æivce, jer se<br />
svaki ugibao onome πto je trebalo uËiniti.<br />
Tada je ustao <strong>Isus</strong>. UËenici su se zapanjili: “NeÊe valjda on?!” - Da, on<br />
Êe to uËiniti. Vratio se opasan ubrusom poput sluge, s posudom vode i<br />
spuævom - i oprao noge svakom uËeniku. - I Judi! I Petru! I Ivanu! I<br />
Jakovu! I Mateju! Ja bih joπ dodao: i meni! - To je <strong>Isus</strong>! U njemu je<br />
silni Bog, a on ipak ljubi svakoga, pa i najmanjeg Ëovjeka.<br />
Moram vam predoËiti <strong>Isus</strong>a onako kako ga ja vidim, kako visi na<br />
Golgotskom kriæu! Htio bih da vas mogu odvesti do tog brdaπca<br />
nedaleko od jeruzalemskih vratiju, gdje buËi svjetina; gdje stoje rimski<br />
bojovnici s kopljima u rukama, a ponad glava im se uzdiæu tri kriæa.<br />
- Onog na srednjem kriæu vam æelim predstaviti! Onog s krunom od<br />
trnja! Dragi prijatelji, na tom prokletom kriæu on umire za vas da bi vas<br />
izbavio iz ove bijede gdje drugima idete na æivce; gdje sami sebi idete<br />
na æivce i gdje jedni drugima idete na æivce. On umire da bi vas mogao<br />
izvuÊi iz tog gliba i pomiriti vas s Bogom.<br />
Æelite li da Bog odstrani sve πto se isprijeËilo izmeappleu njega i vas? Onda<br />
doappleite pod <strong>Isus</strong>ov kriæ. Taj <strong>Isus</strong> koji je umro za vas i koji je uskrsnuo<br />
za vas, Boæja je ponuda mira. Odbacite sve svoje sumnje (a mnogo ih<br />
je u vama) daleko od sebe! Bacite se u naruËje tom <strong>Isus</strong>u! Odbacite sve<br />
negdaπnje greπne veze i svu svoju krivicu pred <strong>Isus</strong>ove noge! MoÊi<br />
147
Êete to ako samo podignete svoj pogled na Raspetoga. Dajte mu svoju<br />
ruku i recite: “Æelim ti pripadati!” - u tom Êete trenutku zakoraËiti u<br />
mir s Bogom.<br />
Pavao je u poslanici Rimljanima napisao: “Opravdani vjerom u miru<br />
smo s Bogom po naπem Gospodinu <strong>Isus</strong>u Kristu.” - Da, <strong>Isus</strong> je Boæja<br />
ponuda mira. Prihvatite je! Kako je æalosno πto postoje mnogi koji su<br />
Ëuli tu poruku, a ipak nikad nisu uπli u ponuappleeni mir s Bogom. To je<br />
straπno! Apeliram na vaπa srca! Apeliram na vaπe duπe! Prihvatite<br />
Boæju ponudu mira dok je joπ vrijeme!<br />
Danas sam razgovarao s nekoliko novinara. U razgovoru smo doπli do<br />
pitanja postoji li danas neπto u πto je vrijedno vjerovati. Objasnio sam<br />
im svoj stav: “ReÊi Êu vam otvoreno: nakon πto sam preæivio dva rata<br />
i nacistiËki reæim, ne znam πto bih joπ mogao shvatiti ozbiljno.<br />
Suvremeni ‘proroci’ i politiËari ni sami ne vjeruju onome πto govore.<br />
Ni ja im ne vjerujem. Ne znam πto bih od svega πto postoji izmeappleu<br />
neba i Zemlje mogao ozbiljno prihvatiti, osim Boæje ponude mira u<br />
<strong>Isus</strong>u Kristu!” To je jedino πto joπ mogu ozbiljno prihvatiti. A to se<br />
isplati!<br />
Ako i vi pripadate onima koji kaæu: “Viπe niπta ne shvaÊamo<br />
ozbiljno!” - evanappleelje je upravo ono πto trebate. Prihvatite Boæju<br />
ozbiljnu ponudu mira u <strong>Isus</strong>u Kristu.<br />
<strong>Isus</strong> obnavlja vezu izmeappleu Boga i Ëovjeka. Vaπ problem i bijeda je u<br />
tome πto se moæda smatrate krπÊaninom jer ste prihvatili neke<br />
krπÊanske stavove ili πto ponekad odete u crkvu, ali nemate mir s<br />
Bogom! Kaæem vam: <strong>Isus</strong> je umro za vas i na sebe preuzeo svu vaπu<br />
krivnju, tako da vi sada moæete kleknuti pred njega i reÊi mu:<br />
“Gospodine, ja sam izgubljeni greπnik. Sada vjerujem u tebe. Primam<br />
te u svoj æivot!” Tako moæete krenuti u novi æivot - u mir s Bogom!<br />
b) <strong>Isus</strong> nam poklanja mir s bliænjima<br />
Gdje se pojavi <strong>Isus</strong>, Ëovjek dobiva ne samo mir s Bogom, nego i mir<br />
sa svojim bliænjima. Tek tada prestajemo jedni drugima iÊi na æivce.<br />
Dobro upamtite jedno: neki od vas, Ëitatelja, moæda ste veliki krπÊanin,<br />
ali samo tako dugo dok vam drugi ne idu na æivce. Ali to nije u redu!<br />
148<br />
Mogli biste reÊi: “Trebate poznavati onu ‘kozu’ - moju susjedu!” Na<br />
to vam mogu odgovoriti: “Tako dugo dok je mrzite, neπto s vama nije<br />
u redu. Kad <strong>Isus</strong> uapplee u naπ æivot, prestajemo biti osjetljivi i æivËani,<br />
prestajemo biti kao ljudi oko nas koji neprekidno gube æivce!”<br />
Vidite, gdje <strong>Isus</strong> prodre, poklanja mir s Bogom i mir s onima koji nam<br />
idu na æivce. I kad vidite kako vam ljudi idu na æivce to je pouzdan<br />
znak da trebate <strong>Isus</strong>a! InaËe vam niπta drugo ne moæe pomoÊi! U<br />
takvim situacijama moæete uniπtiti æivce. <strong>Isus</strong> vam mora podariti mir s<br />
Bogom i vi ga trebate primiti u sebe, tada viπe neÊete imati problema<br />
s drugima!<br />
Imam prijatelja koji æivi u krasnom stanu, ali ima jako nezgodnog<br />
stanodavca koji je pohlepan za novcem. Prije nekog vremena napisao<br />
je besramno pismo mom prijatelju: “Morate se ponaπati tako i tako! To<br />
i to ne smijete Ëiniti! Toliko i toliko trebate platiti ...” - “Kad sam<br />
proËitao pismo”, reËe mi prijatelj, “skoËio mi je tlak. Sjeo sam za<br />
pisaÊi stol da mu napiπem odgovor. Odjednom se u mojim mislima<br />
pojavila slika <strong>Isus</strong>a Krista koji je umro za mene - i za mog stanodavca.<br />
Odloæio sam papir i pisaljku. Otiπao sam k gazdi i rekao mu: ‘»ujte, pa<br />
zar mi trebamo ovako razgovarati? Obojica smo razumni ljudi! Zar ne<br />
bismo mogli sjesti i ljudski porazgovarati? Vi ste mi zaista dragi i ne<br />
vidim razloga zaπto bismo nas dvojica razgovarali na takav naËin.’ ”<br />
Stanodavac je bio potpuno razoruæan tim rijeËima i nije zapodjenuo<br />
svaappleu. Danas su dobri prijatelji - “teπki” gazda i <strong>Isus</strong>ov uËenik.<br />
Poznajem jednog francuskog evangelizatora koji se zove Dapozzo.<br />
Njemu je u koncentracijskom logoru teπko ozlijeappleena ruka.<br />
Ispripovijedao mi je jedan svoj doæivljaj koji nikada nisam zaboravio.<br />
IspriËao je: “Jednoga dana oko podneva, upravitelj logora u kojem sam<br />
bio zatoËen posla po mene. Sproveden sam u sobu u kojoj je bio<br />
postavljen stol, a na njemu samo jedan pribor za jelo. Tada je uπao<br />
upravitelj. Bio sam jako gladan, zavijalo mi je u crijevima. Upravitelj<br />
sjede za stol, a posluæitelji su mu, jedno za drugim, donosili Ëarobna<br />
jela. Morao sam stajati u stavu mirno i promatrati ga. Pokazivao mi je<br />
kako mu jelo godi, a ja sam umirao od gladi. Ali to nije bilo sve. Na<br />
kraju je naruËio kavu. Pritom je stavio na stol jedan manji paket i rekao<br />
mi: ‘Pogledajte πto vam je iz Pariza poslala supruga. KolaËe!’ Znao<br />
149
sam kako je bilo teπko doÊi do hrane i koliko je moja æena morala πtedjeti<br />
da bi ih mogla ispeÊi. Upravitelj otvori paket i poËe ih jesti.<br />
Zamolih ga: ‘Dajte mi bar jednog, neÊu ga pojesti, samo da me podsjeti<br />
na suprugu.’ Nasmijao mi se i pojeo ih sve do posljednjeg.” - Bio<br />
je to jedan od trenutaka kad Ëovjeku mogu popustiti æivci i kad moæe<br />
istinski zamrziti!<br />
Dapozzo je nastavio doslovce ovako: “U sekundi mi posta jasno πto<br />
znaËi: ‘Ljubav Boæja je izlivena u naπim srcima’ i mogao sam ljubiti<br />
tog Ëovjeka. U sebi sam mislio: ‘Jadni ËovjeËe! Nemaπ nikoga tko bi<br />
te ljubio. Okruæen si samom mrænjom! Koliko ja imam dobra kao<br />
dijete Boæje!’” - Razumijete li to? Mogao ga je tamo zagrliti i izljubiti.<br />
Viπe mu nije iπao na æivce. Upravitelj je skoËio sa stolice kao da je to<br />
osjetio i otrËao iz prostorije!<br />
Dapozzo ga je posjetio nakon rata. Ugledavπi ga, Ëovjek je problijedio:<br />
“Æelite mi se osvetiti?” - “Da,” reËe mu, “æelim vam se osvetiti. Æelim<br />
popiti kavu s vama. U autu imam tortu. Sada Êemo zajedno pojesti i<br />
popiti!” »ovjek je bio istinski dirnut shvativπi kako netko tko je predan<br />
<strong>Isus</strong>u viπe ne treba mrziti jer je osloboappleen toga da mu drugi idu na<br />
æivce - jer je ljubav Boæja razlivena u njegovu srcu.<br />
»esto Ëujem jadanje: “Tako sam usamljen. Nitko me ne voli!” Viπe to<br />
ne mogu sluπati. Nalazim da je straπno glupo - oprostite na izrazu, ali<br />
ja sam iz rurske oblasti, a tamo govorimo pomalo grubo - straπno je<br />
glupo kad ljudi neprestance jadikuju: “Na svijetu nema ljubavi” - a<br />
sami su santa leda!<br />
Kad me obuzme takav osjeÊaj, pomislim: “I ja bih htio pruæiti ljubav<br />
nekome.” I sjetim se da to ne moæemo. Naπe je srce neizrecivo<br />
sebiËno. Postoje ljudi koje je lako voljeti jer su simpatiËni. Ali πto s<br />
onima koji nam idu na æivce? SjeÊam se svog razgovora s jednim radnikom,<br />
komunistom, koji reËe: “Demonstrirali smo za teæake u ©angaju!”<br />
Na to mu odgovorih: “To je divno! A u kakvim ste odnosima sa<br />
svojim susjedom?” Na to on planu: “Da ga sada sretnem, razbio bih ga<br />
k’o kruπku!”<br />
Vidite, “zapovijed”: “ljubi svoga daljnjega” nije tako teπko ispuniti, ali<br />
“ljubi svoga bliænjega” je veÊ nemoguÊe teπko.<br />
150<br />
Mislim da bi svijet bio drukËiji kad bih mogao ljubiti svoga bliænjega;<br />
i to ne samo one simpatiËne veÊ i one “teπke”, opasne, pa i one koji mi<br />
æele zlo. To Ëovjek ne moæe sam od sebe. To je Boæji dar. Dragi prijatelji,<br />
to nije jednostavno. Sâm sam to iskusio. Naime, kad <strong>Isus</strong> uapplee u<br />
naπ æivot i podari nam mir s Bogom, æeli nam podariti i mir s bliænjima.<br />
U tome procesu pokazuje nam <strong>Isus</strong> ono πto dotad nismo<br />
primjeÊivali: mi drugima viπe idemo na æivce nego oni nama! Otkad<br />
poznajem <strong>Isus</strong>a, on mi je pokazao koliko sam bio nepaæljiv prema<br />
drugima i pomogao mi da to promijenim.<br />
<strong>Isus</strong> donosi najveÊu revoluciju na ovaj svijet, ali da bi se ona ostvarila,<br />
trebamo primiti njega u svoj æivot. Ne dopustite da ove moje rijeËi<br />
ostanu uzaludne. Htio bih da moæete reÊi: “Pronaπao sam <strong>Isus</strong>a - i on<br />
je pronaπao mene!”<br />
151
Sve se treba promijeniti, ali<br />
kako?<br />
U mojoj mladosti bili su popularni romani Maxa Eytha, koji je danas<br />
veÊ zaboravljen. On je po profesiji bio inæenjer pa je i graappleu za svoja<br />
djela uzimao iz povijesti tehnologije. Naziv jednog romana bio je:<br />
“Profesionalna tragedija”. U njoj opisuje mladog inæenjera koji jednoga<br />
dana, kroz niz neobiËnih sluËajnosti, dobiva vrlo teπku zadaÊu.<br />
Naime, trebao je sagraditi most preko jedne rijeke koja se na tom mjestu<br />
veÊ spajala s morem. To je, inaËe, vrlo teæak zadatak jer na takvu<br />
mjestu djeluju plima i oseka. A tada, na samom poËetku tehnoloπkog<br />
doba, Ëovjek joπ nije posjedovao suvremena sredstva.<br />
MladiÊ je, dakle, poËeo graditi taj divovski most. Kad ga je dovrπio,<br />
prireappleeno je sveËano otvorenje s glazbom i zastavama, uz nazoËnost<br />
mnogih novinskih izvjestitelja. Dostojanstvenici su se provozali<br />
vlakom preko mosta. Mladi inæenjer bio je u srediπtu pozornosti. Sve<br />
su novine pisale o njemu. Postao je poznat. Ubrzo nakon toga u<br />
Londonu je otvorio golemi projektni ured. Oæenio je djevojku iz<br />
bogate obitelji i imao sve πto mu je srce poæeljelo.<br />
Ipak je u njegovu æivotu postojala jedna straπna tajna, o kojoj je samo<br />
njegova æena znala neπto malo. Naime, svake bi jeseni iπËeznuo iz<br />
Londona. Otputovao bi do svog mosta. NoÊu, dok bi divljala oluja i<br />
pljuπtala kiπa, stajao bi na mostu, umotan u kiπni ogrtaË i drhtao od<br />
straha. OsjeÊao je kako oluja udara u nosaËe njegova mosta. Iznova je<br />
proraËunavao jesu li nosaËi dovoljno snaæni i je li dobro proraËunao<br />
koliki Êe pritisak vjetra most morati podnijeti. Kad bi proπle jesenske<br />
oluje, vratio bi se ponovno u London. Tada je opet bio veliki Ëovjek<br />
koji je imao vaænu ulogu u poslovnom æivotu grada. Nitko nije primijetio<br />
da je u njemu skriven golemi strah: “Je li most dobro sagraappleen?<br />
Je li dovoljno snaæan?” Ta uznemirujuÊa pitanja bila su mraËna tajna<br />
njegova æivota.<br />
Max Eyth opisuje, i dalje potresnim stilom, kako je inæenjer jedne<br />
noÊi, za vrijeme zastraπujuÊe oluje, iznova doπao na most sav ispunjen<br />
153
strahom. Kroz mrak je ugledao vlak koji je upravo dolazio na most.<br />
Vlak je proπao kraj njega i on se zagledao u svjetla posljednjeg vagona.<br />
Odjednom su svjetla iπËeznula u bijesu oluje. Znao je da je vlak veÊ<br />
u dubini, meappleu podivljalim vodama. Most se uruπio na samoj sredini.<br />
- Nije li to priËa o svakom Ëovjeku? Svi mi gradimo most svoga æivota.<br />
S vremena na vrijeme, kad naiapplee neka besana noÊ, ili kad nas neπto<br />
jako uznemiri, pojavi se strah u nama: “Jesam li, u stvari, pravilno<br />
sagradio most svog æivota? HoÊe li se on zaista odræati pred olujama<br />
koje nailaze u æivotu?” Tada jako dobro znamo da nije baπ dobro!<br />
Most naπega æivota nije potpuno siguran!<br />
1. Neπto ne valja<br />
Susretao sam u æivotu mnoge ljude. Ponekad sam znao upitati: “Recite<br />
mi, je li u vaπem æivotu sve u potpunom redu?” Joπ nisam sreo osobu<br />
koja ne bi nakon kraÊeg razmiπljanja priznala: “Potpuno u redu? Nije!<br />
Mnogo toga bi trebalo biti drukËije!” Ja, naravno, ne mogu reÊi gdje je<br />
slaba toËka na vaπem mostu æivota. Ali vi sami vjerojatno najbolje<br />
znate da bi mnoge stvari trebale biti drukËije! Zato ponekad donosimo<br />
odluke: “Promijenit Êu se! Poboljπat Êu se na tom i tom podruËju!” -<br />
Recite mi: vjerujete li zaista da se Ëovjek moæe promijeniti? Ne, Ëovjek<br />
se u osnovi ne moæe mijenjati! Biblija to ovako opisuje: “Moæe li<br />
Etiopljanin promijeniti koæu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi,<br />
moæete li Ëiniti dobro, naviknuti da zlo Ëinite?”<br />
Svijet je prepun moralnih pouka i preporuka, ali se ni jedan Ëovjek ne<br />
moæe promijeniti sam od sebe. To su teπke rijeËi. OsjeÊam da su neki<br />
ljudi koje susreÊem potpuno svjesni kako s njihovim æivotima neπto ne<br />
valja. Kad im kaæem: “Vi jako dobro znate da most vaπeg æivota nije<br />
u najboljem redu!” oni me upitaju: “Pa dobro, πto nam je onda Ëiniti?<br />
Ne moæemo se mijenjati!” Tako je to: nepoπten ne moæe oËistiti svoje<br />
srce. Laæljivci ne mogu postati iskrenima. Sebeljubac ne moæe samog<br />
sebe uËiniti nesebiËnim. Moæda moæe iskazati trenutnu nesebiËnost, ali<br />
u osnovi ostaje sebiËan kao i prije. Nepoπtenjak ne moæe biti poπten.<br />
Kada bih vas samo mogao bolje poznavati da vam mogu pomoÊi<br />
pronaÊi gdje ne valja most vaπeg æivota! To je potresna istina na koju<br />
154<br />
ukazuje Biblija. Ja ne iznosim neke svoje zamisli i shvaÊanja, nego<br />
vam prenosim ono πto govori Boæja rijeË. A Biblija donosi nevjerojatnu<br />
poruku od koje Êe vam zastati dah. Ona kaæe da je æivi Bog poslao<br />
nekoga na naπ svijet, nekoga tko moæe izmijeniti sav naπ æivot! To nije<br />
nitko drugi doli njegov Sin - Gospodin <strong>Isus</strong> Krist!<br />
2. Sve se moæe promijeniti<br />
Dragi prijatelji, ne znam je li crkva kriva πto ljudi misle da je krπÊanstvo<br />
dosadno. Za me je poruka: Bog posla svog Sina <strong>Isus</strong>a na ovaj svijet<br />
kao jedinu πansu za nas - poruka od koje zastaje dah! <strong>Isus</strong> je izrekao<br />
neπto nevjerojatno rekavπi: “Evo, Ëinim sve novo!” - On, i samo on,<br />
moæe promijeniti ljude!<br />
Vidio sam pijance koje je <strong>Isus</strong> oslobodio robovanja alkoholu. SebiËne<br />
starice koje su u svojoj sebiËnosti proklinjale sve ljude, postale su<br />
drukËije i poËele misliti na druge. Muπkarci sapeti svojom bludnoπÊu,<br />
bili su osloboappleeni jer <strong>Isus</strong> mijenja! Kad <strong>Isus</strong> uapplee u neËiji æivot, sve se<br />
mijenja i postaje novo! To nije bajka. Mogao bih vam navesti mnoπtvo<br />
istinitih primjera. I zato, kad veÊ dobro znamo da most naπeg æivota<br />
nije potpuno u redu, trebamo Spasitelja koji nas moæe promijeniti.<br />
Trebamo Gospodina <strong>Isus</strong>a - ne krπÊanstvo, veÊ Krista! ShvaÊate li? Mi<br />
ne trebamo ni religiju, ni dogmu, ni crkvenjaπtvo, veÊ æivog Spasitelja.<br />
- A on je tu! Njega moæete zazvati joπ ove veËeri i reÊi mu sve svoje<br />
æivotne probleme, sav svoj jad.<br />
Da, velika je poruka koju imam. Dopustite mi da to razjasnim jednom<br />
slikom. Nedavno sam proveo tjedan dana u Münchenu. U ljepote grada<br />
Münchena spada i golemi park u srediπtu grada, poznati “Englischer<br />
Garten”. BuduÊi da je moj hotel bio blizu parka, svako sam jutro<br />
proπetao kroza nj. Na ulazu u park nalazi se drveni most kojim se<br />
prelazi preko rjeËice. Lijevo od mosta je brana preko koje se prelijeva<br />
voda i tvori vodopad. Ondje, ispod vodopada, jednog sam dana<br />
ugledao kako veliki komad drveta poigrava na uzburkanoj vodi.<br />
BuduÊi da sam imao vremena, zastao sam i gledao kako se to drvo<br />
neprestance vrti u krug. Tu i tamo izgledalo je da Êe ga struja povuÊi<br />
sa sobom iz magiËnog kruga, ali bi se opet vratilo u vrtlog. Kad sam<br />
drugi dan doπao, drvo je joπ uvijek bilo tamo. Izgledalo je kao da se<br />
155
neprestance pokuπava domoÊi rijeËne struje, ali ga je vrtlog uvijek<br />
vraÊao na isto mjesto. Moæete li to zamisliti? - Onuda je protjecala æiva<br />
struja, ali drvo se stalno okretalo u jednakim, beæivotnim krugovima!<br />
Tako je i sa æivotima veÊine ljudi. Neprestance se vrte u istim starim<br />
krugovima: isti grijesi, iste opasnosti, isto bezboπtvo, iste sumnje u<br />
srcu. Uvijek ista svakodnevica, uvijek u istome krugu! - Ali postoji<br />
jedno strujanje, æiva struja koja izvire kod Sina Boæjega, kod <strong>Isus</strong>a.<br />
<strong>Isus</strong> je umro za nas na kriæu Golgote. Vjerujte mi, to πto je Bog dopustio<br />
da njegov Sin umre tako okrutnom smrÊu, neπto znaËi, iako vi to joπ<br />
uvijek ne razumijete! Pokuπajte to sagledati duhovnim oËima! To mora<br />
neπto znaËiti! Ne moæete tako olako prijeÊi preko toga! Morate se<br />
barem malo pomuËiti da biste neπto shvatili!<br />
<strong>Isus</strong> je umro, ali je treÊi dan ustao iz groba. Od <strong>Isus</strong>a je potekla struja<br />
osloboappleenja! No mi smo poput onog drveta u “Englischer Gartenu”,<br />
neprestance se okreÊemo u istim krugovima. GledajuÊi to drvo u<br />
rjeËici, pomislih: “Potrebno ga je samo malo gurnuti i zahvatila bi ga<br />
struja!” No nisam se to usudio uËiniti, jer mi nije bilo do kupanja.<br />
Mi nismo komad drveta. Mi sami moramo uËiniti taj korak koji nas<br />
moæe izvesti iz neprestane vrtnje i uvesti u oslobaappleajuÊe strujanje πto<br />
dolazi od Sina Boæjega. Ali moram vam reÊi da taj korak morate<br />
poduzeti sami! Ipak, ima takvih koji sasvim jasno osjeÊaju da je Bog<br />
taj koji im pomaæe da taj korak poduzmu i zakoraËe iz starih, dosadnih<br />
krugova, u struju slobode πto dolazi od <strong>Isus</strong>a.<br />
3. Ovako ili onako<br />
Apostol Pavao bio je prebaËen u zatvor u Cezareji. U tom je gradu bila<br />
rezidencija rimskog upravitelja. Upravitelj se zvao Fest. Njemu jednoga<br />
dana doappleu u posjet judejski kralj Agripa i njegova æena Berenika.<br />
Reknu mu: “Feste, Ëuli smo da imaπ uznika koji se zove Pavao. Htjeli<br />
bismo ga malo posluπati.” I tako je jednog dana ponovno priredio<br />
veliko suappleenje zanimljivom zatvoreniku Pavlu iz Tarza. Na suappleenje su<br />
doπli svi vaæniji graappleani: viappleeniji Ëasnici, politiËari i sluæbenici. Uappleu<br />
tako Fest, Agripa i Berenika i zauzmu poËasna mjesta. Oko zdanja<br />
straæarili su rimski legionari. Sve je sliËilo velikoj paradi. -Tada su<br />
156<br />
uveli optuæenika Pavla i nakon nekoliko minuta scenarij se sasvim<br />
izmijenio. Odjednom optuæenik viπe nije bio Pavao, veÊ cijelo druπtvo<br />
koje se okupilo u dvorani. Odræao im je snaænu evangelizacijsku<br />
propovijed nakon koje je njegovim sluπateljima bilo jasno sve o <strong>Isus</strong>u.<br />
Ovaj put nije toliko govorio o njihovim grijesima i greπnom naËinu<br />
æivota, nego im je opisao Sina Boæjega koji je rekao: “Tko je æedan,<br />
neka doapplee k meni i neka pije.” - “Vi, koji ste æedni i gladni æivota, Ëije<br />
su savjesti optereÊene krivnjom, vi koji ste ispunjeni strahom pred<br />
smrÊu i Ëeænjom za Bogom, Ëujte ovu rijeË: <strong>Isus</strong> nam pruæa svoje ruke<br />
i govori: ‘Doappleite k meni svi vi koji ste umorni i optereÊeni!’”<br />
Tako im je govorio Pavao. Tako je pred njima uzvisio Gospodina<br />
<strong>Isus</strong>a, uskrslog Mesiju koji mu se objavio na putu za Damask. Kad je<br />
Pavao zavrπio, rijeË preuze upravitelj Fest: “Ti, Pavle, znaπ prekrasno<br />
priËati, ali mislim da je ludost to πto govoriπ. Malo si se previπe zanio.”<br />
- Fest nije niπta razumio. Biblija kaæe za neke ljude: “Srce im se<br />
usalilo.” - Srca su im zarasla u salo! Ima takvih kojima su srca<br />
“masna” pa im isklizne svaka Boæja poruka. Moæda se i vaπe srce<br />
“usalilo”? Srce gospodina Festa sigurno jest. Ali s kraljem Agripom<br />
nije bilo tako, on je zanijemio sluπajuÊi Pavlove rijeËi. Tada i on reËe<br />
neπto πto me strahovito dirnulo: “Pavle, malo je nedostajalo da me<br />
uvjeriπ, zamalo si me uËinio krπÊaninom.” - “Malo je nedostajalo” i<br />
odustao je! Sve je ostalo po starom - kao i s onim drvetom u<br />
“Englischer Gartenu” πto se vrtjelo u krug i opetovano vraÊalo u<br />
svakodnevicu - u stari æivot - sve do smrti, sve do pakla!<br />
Ostaje li i u vas sve po starom? Onda je <strong>Isus</strong>, πto se vas tiËe, umro uzalud.<br />
Tada je bespotrebno i uskrsnuo. Tada ni vi nemate oproπtenje, ni<br />
slobodu, ni mir s Bogom. Nedostaje vam joπ samo jedan korak: “Malo<br />
je nedostajalo da postanem krπÊaninom.” Potresno je to: ljudi koji se<br />
nazivaju krπÊanima, a ipak nisu djeca Boæja; ljudi koji se smatraju<br />
krπÊanima, a ipak su izgubljeni; ljudi koji se nazivaju i smatraju<br />
krπÊanima, a ipak nemaju mir u srcima.<br />
No postoji i i jedan svjetliji primjer. Apostol Pavao doπao je u grad<br />
Filipe. Ondje je bilo svega: mjesta za zabavu, kazaliπte i svega πto grad<br />
Ëini gradom. A kako u jednom pristojnom gradu mora postojati i<br />
zatvor, ni grad Filipi nije bio iznimka. Zatvorom je upravljao negdaπnji<br />
157
imski Ëasnik koji je to mirno radno mjesto dobio moæda zahvaljujuÊi<br />
staroj rani koju je zadobio u sluæbi. Jednoga dana tom tamniËaru (tako<br />
ga naziva Biblija) dovedoπe dvojicu neobiËnih uhiÊenika, kakve joπ<br />
nije imao u svom zatvoru: Pavla i njegova suputnika Silu. Ta su dvojica<br />
moÊno propovijedala u gradu. Njihovo je propovijedanje izazvalo<br />
nemir meappleu puËanstvom, pa su gradski upravitelji naredili da ih se<br />
iπiba i baci u zatvor.<br />
Pavao i Sila bijahu, dakle, predani tamniËaru. - “Dobro ih Ëuvaj do<br />
sutra!” glasila je zapovijed koju je primio. TamniËar, prava vojniËina,<br />
odgovori na to: “Dobro Ëuvati? Razumijem! Izvrπit Êu vaπu naredbu!”<br />
A imao je jednu Êeliju koja se nalazila ispod svih ostalih, po Ëijim je<br />
zidovima tekla voda. U nju su uveli uhiÊenike i zakljuËali ih ne skinuvπi<br />
im okove.<br />
Kad biste me upitali kakvu je vjeru imao taj Ëovjek, odgovorio bih: kao<br />
i veÊina ljudi. On je vjerovao u “Gospona Boga”, najvjerojatnije u viπe<br />
bogova. Znate, u Rimu su imali religiju koju ni sami nisu shvaÊali<br />
previπe ozbiljno. - Kao i u nas!<br />
No onda mu se dogodilo neπto tako Ëudno da to nije mogao zaboraviti<br />
cijelog æivota. Prvo je Pavao negdje oko ponoÊi zapjevao zahvalnicu<br />
<strong>Isus</strong>u. »ini se da je trebalo proÊi toliko vremena, sve do ponoÊi, da prihvati<br />
to πto su tako nepravedno postupili s njim - okrutno ga iπibali i<br />
neljudski zatoËili. To je neπto πto Ëovjek ne prihvaÊa tako brzo. No<br />
Pavao se ubrzo dosjeti: “Mene je <strong>Isus</strong>, Sin Boæji, otkupio svojom<br />
krvlju! Dijete sam Boæje! Ja imam mir s Bogom! I ovdje sam u njegovim<br />
rukama!” I tada su poËeli pjevati zahvalnicu. Sila mu se<br />
pridruæio pjevajuÊi drugi glas, ili bas. - Bilo je prekrasno! I zatoËenici<br />
su Ëuli pjesmu. Bili su to zvuci kakve joπ nisu Ëuli u tom zatvoru. Dragi<br />
prijatelji i ja sam, kao uhiÊenik, upoznao mnoge zatvore. Ono πto se<br />
moæe Ëuti u njima jest psovanje, urlanje i oËajanje zatvorenika i rika<br />
Ëuvara. Kad sam jednom htio pjevati zahvalnicu Bogu, straæari su me<br />
doπli sprijeËiti. Do danas su veÊ shvatili kako je opasno kad netko<br />
pjeva Bogu, ali u doba kad se odvijala naπa pripovijest joπ nisu<br />
shvaÊali.<br />
Dakle Pavao i Sila su pjevali. To je, naravno, zaËudilo tamniËara:<br />
“»ovjeËe, πto to oni pjevaju?” Napregnu sluh. “Pjevaju duhovne<br />
pjesme! Pa zar joπ ima ljudi koji to shvaÊaju ozbiljno? I to ovdje u<br />
zatvoru?! U ovoj rupi svakog brzo proapplee volja za pjesmom! A oni pjevaju<br />
o svome Bogu!”<br />
TamniËar legne u postelju, no nije dugo spavao. Odjednom se sve<br />
potrese. To je Bog uËinio. Otvoriπe se vrata na svim Êelijama i svi<br />
zatvorenici bijahu osloboappleeni. TamniËar hitro skoËi iz postelje i brzo<br />
navuËe odijelo. DotrËavπi do Êelija, spazi da su sva vrata otvorena:<br />
“Jao, svi su mi zatvorenici umakli! Izgubit Êu sluæbu! Kakva sramota!<br />
Sada sam gotov!” i htjede sebi oduzeti æivot. U tom trenutku Pavao<br />
viknu: “Ne Ëini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!”<br />
Biblija ne govori niπta o onome πto se odvijalo u njegovu umu, ali<br />
izvjeπÊuje kako je u trenutku shvatio: “Postoji æivi Bog kojeg sam<br />
odbacio svim svojim biÊem! Æivi Bog koji bi mene trebao odbaciti!<br />
Æivi Bog koji zna za sve moje grijehe i prljavπtine koje sam poËinio za<br />
æivota! Postoji æivi Bog - a ja sam izgubljen!” OtrËa do Pavlove Êelije<br />
i drπÊuÊi se baci pred njega i Silu: “Gospodo, πto mi je Ëiniti da se<br />
spasim?” Njegov æivot je bio poput onoga drveta u “Englischer<br />
Gartenu” koje se neprestano vrti na istome mjestu. Sve uvijek ostaje po<br />
starom. Ali sada je tamniËar shvatio svoje stanje i zavapio: “©to trebam<br />
uËiniti da bih dosegnuo struju spasenja?”<br />
Mi bismo mu vjerojatno odræali snaænu propovijed ili veliku moralnu<br />
pouku. Moæda bismo rekli: “Prvo me izvuci odavde!” No Pavao mu je<br />
rekao samo jedno: “Vjeruj u Gospodina <strong>Isus</strong>a pa Êeπ biti spaπen ti i tvoj<br />
dom!” TamniËar nije znao mnogo o krπÊanstvu. Samo je naËuo da taj<br />
<strong>Isus</strong> spaπava od Boæjeg gnjeva, suda, pakla i starog æivota. I u tom<br />
trenutku primio je udarac koji ga je izbacio iz starog æivota u oslobaappleajuÊu<br />
struju spasenja i postao <strong>Isus</strong>ovo vlasniπtvo. Biblija nastavlja<br />
pripovijedati kako je oslobodio Pavla i Silu iz tamnice i oprao im rane,<br />
Ëuo cijelu poruku o <strong>Isus</strong>u, prihvatio ga i krstio se te iste noÊi da bi<br />
postao <strong>Isus</strong>ov. Pripovijest zavrπava rijeËima: “Vrlo se veselio on i sav<br />
njegov dom πto naapplee vjeru u Boga.” - Uplovio je u struju æivota i naπao<br />
mir s Bogom!<br />
158<br />
159
Kod Agripe je bilo: “Malo je nedostajalo.” TamniËar iz Filipa prihvatio<br />
je udarac koji ga je odgurnuo u struju osloboappleenja. ©to Êete vi<br />
odabrati?<br />
4. Budite ozbiljni s <strong>Isus</strong>om!<br />
“Sve se mora promijeniti, ali kako?” Prije svega, vaæno je upoznati<br />
<strong>Isus</strong>a! Po svrπetku rata nazvao me ravnatelj jedne srednje πkole:<br />
“Gospodine Busch, ovdje imam petnaest mladiÊa koji su poloæili<br />
maturu za vrijeme rata, ali im to danas ne vrijedi. Joπ pola godine<br />
moraju pohaappleati nastavu. To su negdaπnji poruËnici zrakoplovstva,<br />
topniËki natporuËnici i neki niæi Ëasnici. Mislim da vam ne trebam reÊi<br />
kako nemaju preveliku æelju ponovno sjesti u klupe. Biste li ih htjeli<br />
poduËavati o religiji?” Pristao sam i pripremio prvu pouku.<br />
Sjedili su preda mnom u svojim iznoπenim odorama: vojnici posivjeli<br />
od barutnog dima. - “Dobar dan!” pozdravih. “Ja Êu vas pouËavati<br />
religiju.” Joπ nisam zavrπio s uvodom kad jedan ustane i reËe: “Kako<br />
je Bog mogao dopustiti takav grozni rat!?” Drugi se nadoveæe: “Gdje<br />
je tu ljubav Boæja? On je πutio dok su plinom guπili milijune Æidova!”<br />
I nastaviπe me obasipati takvim pitanjima.<br />
KonaËno podigoh ruku i rekoh: “Samo trenutak! Zaletjeli ste se kao<br />
slijepac u maglu. Nema smisla tako govoriti o Bogu! Bog je potpuno<br />
skriven i nepoznat. On se otkrio samo na jedan naËin: u <strong>Isus</strong>u. Prije<br />
nego nastavimo, prvo moramo znati tko je <strong>Isus</strong>. Draga gospodo, prije<br />
nego nastavite raspru, morate prvo saznati neπto o Boæjem otkrivenju.<br />
Time se trebamo baviti. SljedeÊi put donesite svoje Biblije.”<br />
Donijeli su ih. Prvo smo proËitali: “U poËetku stvori Bog nebo i<br />
zemlju.” »itali smo o Ëovjekovu padu i Boæjem sudu nad palim<br />
ËovjeËanstvom. Osobito ih se dojmio biblijski stih: “OpaËina te tvoja<br />
kaænjava, otpadniπtvo te tvoje osuappleuje. Shvati i vidi kako je teπko i<br />
gorko πto ostavi Gospodina, Boga svojega.” - To je ono πto proæivljavaju<br />
narodi i pojedinci.<br />
Tada smo Ëitali o <strong>Isus</strong>u. Bez daha smo proËitali o njegovoj smrti i<br />
uskrsnuÊu. Taj mi je sat ostao u neizbrisivu sjeÊanju. Dok je jedan od<br />
mladiÊa Ëitao, u uËionici je nastala tiπina. Stao nam je dah dok smo<br />
160<br />
sluπali o velikim djelima koja je Bog ostvario u <strong>Isus</strong>u. U njima je<br />
nastala takva promjena da viπe nikad nisu zapoËinjali besplodne raspre<br />
kao za prvog susreta. Nazivali su sebe krπÊanima, a nisu imali pojma o<br />
æivome Bogu koji je doπao k nama u <strong>Isus</strong>u i uËinio sve za naπe spasenje!<br />
Shvatite ozbiljno <strong>Isus</strong>a i njegov poziv! <strong>Isus</strong> je svojim uËenicima<br />
ispriËao usporedbu o svadbenoj veËeri: “Jedan kralj priredi svadbenu<br />
veËeru svome sinu. Svoje sluge posla po uzvanike: ‘Doappleite, sve je<br />
spremno!’ Uzvanici se poËeli redom ispriËavati. Jedan reËe: ‘Rado bih<br />
doπao, ali upravo sam sklopio velik posao; prezauzet sam pa nemam<br />
vremena doÊi na veËeru.’ ” Drugim rijeËima, taj je Ëovjek rekao: “Vi<br />
ste pastor. Vama je lakπe nego nama. Jedan poslovni Ëovjek nema<br />
toliko vremena.” SljedeÊi se ispriËao: “Zaista zahvaljujem na pozivu,<br />
ali tek sam se oæenio. Znate kako je, moram na medeni mjesec. Ne<br />
mogu se sad baviti neËim drugim.” - Na posljetku nitko od pozvanih<br />
nije doπao.<br />
Pokuπao sam zamisliti te ljude kako su se osjeÊali poslije: “Skoro sam<br />
otiπao na svadbu kraljeva sina, ali se neπto isprijeËilo pa nisam.” -<br />
Kako je to æalosno!<br />
Tako se dogaapplea veÊini: “Zamalo sam postao dijete Boæje, ali nisam.”<br />
Da, zamalo ...! - Molim vas, ne propuπtajte prigodu, primite <strong>Isus</strong>a<br />
vjerom! - Mnogi kaæu: “Imam ja svoju vjeru!” U πto sve nisu vjerovali<br />
Nijemci za Hitlerova TreÊeg Reicha: u Fürera, u NjemaËku, u<br />
“konaËnu pobjedu”, u tajno oruæje ... VeÊ smo vjerovali i u moguÊe i<br />
u nemoguÊe. Ali nije dovoljno samo: “i ja imam nekakvu vjeru”, veÊ<br />
moram imati mir s Bogom - a to mogu dobiti jedino po <strong>Isus</strong>u!<br />
ReÊi Êu vam πto je vjera. Kao mladi pastor iπao sam propovijedati od<br />
kuÊe do kuÊe u dijelu grada koji je bio na zlu glasu. U skoro svakoj<br />
kuÊi pokuπali bi me se rijeπiti: “Ne æelimo niπta kupiti!” Ja bih obiËno<br />
objasnio: “Ja vam ni ne æelim niπta prodati. Æelim vam neπto pokloniti!<br />
Ja sam pastor.” - “Ne treba nam pop!” odgovorili bi ljutito.<br />
Jednog sam dana doπao u neki stan gdje me doËekao mladiÊ bijesna<br />
lica. - “Dobar dan!” pozdravih ga. - “ ‘Dan!” odzdravi on. - “Ja sam<br />
evangeliËki pastor” Stao je i zaurlao: “©to? Pop?! Samo mi je to tre-<br />
161
alo! E, baπ to mi je nedostajalo! ... Gubi se! Ja viπe ne vjerujem!<br />
Izgubio sam vjeru u ËovjeËanstvo!” Mora da je neπto ruæno doæivio.<br />
Svejedno sam ostao. Rekao mu: “Evo vam ruka! I ja sam izgubio vjeru<br />
u ËovjeËanstvo pa smo isti!” - “Kako to?” upita u Ëudu. “Kao pastor vi<br />
biste morali uzdizati vjeru u ËovjeËanstvo!” - “Mislite?” odvratih.<br />
“Æao mi je. Izgubio sam tu vjeru. Bio sam u ratu i kad se sjetim svih<br />
onih bestidnosti i sve prljavπtine; i kako nitko nije mario za drugoga ...<br />
ne, hvala, moja vjera u ËovjeËanstvo se raspala kao stara krpa!” - “Pa<br />
dobro,” nastavi, “onda ne razumijem zbog Ëega ste pastor!” - “O,”<br />
rekoh mu, “dobio sam novu vjeru koja je neuniπtiva!” - “Ha, baπ bih<br />
htio znati kakva je to vjera.” Tada sam mu navijestio <strong>Isus</strong>ovu Radosnu<br />
vijest: “To je povjerenje u <strong>Isus</strong>a Krista koji je doπao na ovaj svijet kao<br />
jedina πansa za nas!” - “<strong>Isus</strong>?” zaËudi se. “Pa to je krπÊanstvo! Mislio<br />
sam da je s tim gotovo!” - “Nipoπto,” rekoh mu, “krπÊanstvo tek<br />
zapoËinje ondje gdje ostale vjere prestaju!” - Zaista vam æelim da<br />
moæete odbaciti sva svoja laæna uvjerenja i pronaÊi pouzdanje u <strong>Isus</strong>a!<br />
Neposredno nakon rata nabavio sam stari Opel P 4 jer sam osobito<br />
volio putovati. Bio je to pravi muzejski primjerak! Kad sam prvi put<br />
“doklopotao” s mojim malim P 4, jedan prijatelj poviËe: “»uvaj glavu!<br />
Pastor vozi auto! Sada Êemo morati posjeÊi sva stabla uz cestu!”<br />
Ljutito mu odvratih: “Misliπ da ne znam voziti?” - “Kako da ne? Pa<br />
imaπ vozaËku dozvolu!” naπali se. - “Uapplei pa Êu te provozati!” pozvah<br />
ga. - “Ne, radije ne bih! Joπ nisam napisao oporuku”, nastavi on. Tada<br />
naiapplee moja æena. - “Izvoli, æeno, uapplei”, rekoh joj. Ona bezbriæno uapplee u<br />
auto - i joπ je æiva! U trenutku kad je napustila Ëvrsto tlo i sjela kraj<br />
mene, povjerila mi je svoj æivot. UËinite i vi tako s <strong>Isus</strong>om: povjerite<br />
mu svoj æivot bez straha da Êe vam se dogoditi neπto loπe!<br />
Nedavno sam Ëitao o potresnom dogaappleaju koji se za Drugog svjetskog<br />
rata zbio u Staljingradu. Grad je bio potpuno okruæen ruskim postrojbama<br />
i upravo se spustio posljednji njemaËki zrakoplov koji je<br />
odræavao vezu s pozadinom. U nj su smjestili ranjenike. Kad je bio<br />
pun, doπlo je joπ vojnika - lakπi ranjenici i polusmrznuti vojnici. Svi su<br />
htjeli u zrakoplov, ali viπe nije bilo mjesta. Tada su se povjeπali po<br />
njem, gdje god se tko mogao uhvatiti: za brave na vratima, stajni trap<br />
... i zrakoplov je uzletio. Po spuπtanju nije bilo ni jednog od onih koji<br />
162<br />
su se pohvatali izvana. Otpuhnula ih je zraËna struja ili su im se smrzle<br />
ruke pa su popadali: spasili su se samo oni u zrakoplovu! -<br />
Pomislih: “Evanappleelje <strong>Isus</strong>a Krista, Boæjeg Sina, koji je umro i<br />
uskrsnuo za nas, jest poput tog zrakoplova. PomoÊu njega se moæe<br />
izletjeti iz obruËa izgubljenosti. U njemu ima dovoljno mjesta, ali<br />
mnogi nisu unutra; takvi koji se nisu pravilno ukrcali nego vise izvana.<br />
Njima pripadaju oni πto idu u crkvu samo za BoæiÊ; oni koji su krπteni,<br />
ali vjeruju u svakojake besmislice. Kad netko takav umre, onda ga pastor<br />
ili sveÊenik mora hvaliti kako je bio dobar Ëovjek - a cijeli je æivot<br />
visio izvana. Budite sigurni da Êe svatko izvana biti otpuhnut -<br />
odbaËen! Spaπen Êe biti samo onaj tko je unutra! - Jeste li vi unutra?<br />
Pakao Êe biti pun takvih koji su znali o <strong>Isus</strong>u, ali nisu doπli k Njemu.<br />
DoÊi k Njemu znaËi vjerovati u Njega. UËinite to ne gubeÊi ni trenutka!<br />
On je jedini kome moæete bez bojazni prepustiti svoj æivot!<br />
U Lübecku postoji prekrasna stara crkvena zgrada, katedrala u kojoj se<br />
iznad oltara nalazi poznata slika raspeÊa koju je u petnaestom stoljeÊu<br />
naslikao Hans Memling. Kad je 1942. godine, neposredno po bombardiranju,<br />
katedrala bila u plamenu, jedan je nepoznati vojnik s nekoliko<br />
prijatelja prodro u njenu unutraπnjost i spasio sliku po cijenu<br />
vlastita æivota.<br />
Nedugo nakon rata propovijedao sam u Lübecku. Ondje sam sreo ravnatelja<br />
nekog muzeja koji mi reËe: “Kod mene u podrumu nalazi se<br />
poznata Memlingova slika. Rado bih vam je pokazao ako je æelite<br />
pogledati.” Naravno, nisam htio propustiti takvu prigodu. Siπao sam u<br />
podrum s ravnateljem i jednim prijateljem. Slika je bila prekrasna:<br />
jahaËi na konjima s kopljima u rukama, vojnici koji bacaju kocku,<br />
svjetina, uplakane æene, farizeji podrugljiva izraza na licu ... a ponad<br />
svih njih uzdiæu se tri kriæa.<br />
GledajuÊi je, odjednom sam ugledao neπto Ëudnovato: usred sve te<br />
guæve, toËno ispod <strong>Isus</strong>ova kriæa, nalazila se Ëista, neoslikana<br />
povrπina, prazan prostor. - “Zaista Ëudnovato”, primijetih, “da se u<br />
svoj toj guævi nalazi jedno slobodno mjesto - i to toËno podno <strong>Isus</strong>ova<br />
kriæa. ©to je Memling time mislio reÊi?” Srednjovjekovni su umjetnici<br />
uvijek htjeli svojim slikama prenijeti neku poruku; bili su pravi<br />
ekspresionisti. Tada mi prijatelj protumaËi: “Vjerujem da je htio reÊi<br />
163
kako pod <strong>Isus</strong>ovim kriæem postoji jedno slobodno mjesto. Tu se moæeπ<br />
ti smjestiti!”<br />
»esto sam razmiπljao o toj slici. Pod tim je kriæem smrt izgubila svoju<br />
moÊ. U <strong>Isus</strong>ovim ranama naπao sam osloboappleenje svojoj duπi. S tog<br />
kriæa pruæa On ruke izgubljenim greπnicima ... Da, radostan sam jer<br />
pod kriæem <strong>Isus</strong>a Krista, Sina Boæjega, postoji jedno mjesto za mene.<br />
- To je mjesto slobodno i za vas! HoÊete li pustiti da ostane prazno<br />
cijelu vjeËnost?<br />
Bez mene, molim!<br />
U svakom razdoblju postoje izreke kojima se koristimo u svim<br />
moguÊim i nemoguÊim prigodama. Jedna od najpoznatijih kod nas je :<br />
“Bez mene!” πto znaËi - “Nipoπto ne æelim!” Nju koristimo u svaappleama<br />
da bismo povrijedili druge, a ponekad i sebe. Izreka “bez mene” inaËe<br />
je po æivot opasna, ali moæe imati i veoma pozitivno znaËenje.<br />
Pogledajmo zaπto.<br />
1. Ne koristimo je kad treba<br />
Vjerojatno ste Ëuli o Abrahamu, Ëovjeku Boæjem, o kome je veÊ na<br />
poËetku Biblije zapisano: “Abraham povjerova Bogu i to mu se<br />
uraËuna u pravednost.” Abraham je bio Ëovjek koji je jako dobro znao<br />
koliki je greπnik. Æivio je u veoma prisnom odnosu s Bogom i ispovijedao<br />
mu svoje grijehe. Vjerom je prihvatio ponuappleeno Boæje<br />
oproπtenje.<br />
Jednog se dana Abraham naπao u sukobu sa svojim neÊakom Lotom.<br />
Biblija izvjeπÊuje da je Abraham bio “veoma bogat stokom, srebrom i<br />
zlatom.” I Lot koji je iπao s Abrahamom “imaπe ovaca, goveda i<br />
πatora.” No, “svaapplea je nastajala izmeappleu pastira stoke Abrahamove i<br />
pastira stoke Lotove.” Zbog tih svaapplea oko paπnjaka nastala je napeta<br />
situacija izmeappleu dvojice roappleaka. Vjerojatno vam je poznata ona izreka:<br />
“Narod bez æivotnog prostora!” kojom su nacisti zaludjeli<br />
njemaËki narod i pokrenuli Drugi svjetski rat, πireÊi sebi æivotni prostor,<br />
to jest, uzimajuÊi teritorij drugima.<br />
Svaapplee izmeappleu Abrahamovih i Lotovih pastira postajale su sve æeπÊe.<br />
Nakon svake svaapplee dolazili bi svojim gospodarima i izvjeπtavali ih o<br />
onome πto su im rekli ili uËinili njihovi protivnici. Stanje se iz dana u<br />
dan sve viπe zaoπtravalo.<br />
Zamislite, dragi prijatelju, da ste vi bili na Abrahamovu mjestu, a on je<br />
inaËe bio mnogo stariji od Lota, πto biste vi uËinili? Da sam ja bio ujak<br />
tom Lotu, rekao bih mu: “Kako se to tvoji pastiri ponaπaju prema<br />
mojim slugama! Spakiraj se i briπi odavde!” Na to bi Lot odvratio:<br />
164<br />
165
“Nikada! I ja imam pravo biti ovdje. - Idi ti!” i svaapplea bi se razvukla u<br />
nedogled.<br />
U jednom je trenutku postojala golema opasnost od velike svaapplee i<br />
raskola izmeappleu Lota i Abrahama. I tada stari, poboæni Abraham, zazva<br />
Boga u pomoÊ. Pogledavπi Lota pomisli u sebi: “Svaapplea? - Bez mene!<br />
Nipoπto to ne æelim!” Stavi Lotu ruku na rame i reËe mu: “Dragi moj,<br />
neka ne bude svaapplee izmeappleu mene i tebe, ta mi smo braÊa!” i iznese mu<br />
prijedlog kojim su taj problem rijeπili bez svaapplee. “Svaapplea? - Bez mene,<br />
molim!” bijaπe Abrahamov stav.<br />
I vi ste veÊ moæda doæivjeli sliËno kad vas je netko izazivao. Jeste li<br />
tada pomislili: “Svaapplea? - Bez mene!” Jeste li postupili tako? - Ne,<br />
vjerojatno ste s veseljem prihvatili svaappleu pa ste joπ i danas u svaapplei s<br />
tim i tim, ili pak sa susjedom. Koliko bi puta ta kratka izreka mogla<br />
pomoÊi da izbjegnemo patnje, nemir i gorËinu. Gospodin <strong>Isus</strong> je rekao:<br />
“Blago mirotvorcima.” Naπe krπÊanstvo vrijedi tako malo upravo stoga<br />
πto u odluËnim trenucima ne kaæemo: “Svaapplea? Bez mene, molim!” -<br />
zato πto tako bijedno zakaæemo u odluËnim trenucima.<br />
Jednu drugu priËu osobito volim. Jeste li veÊ Ëuli prekrasnu biblijsku<br />
pripovijest o mladom Josipu koga su vlastita braÊa prodala u ropstvo?<br />
Kao rob odveden je u Egipat koji je tada bio na vrhuncu svog kulturnog<br />
razvoja. Na trænici robova kupio ga je neki bogati Ëovjek<br />
imenom Putifar. Taj je gospodin imao mnoπtvo robova i velike kuÊe.<br />
Josip je joπ za mladosti sklopio savez sa æivim Bogom. - Da, i to se<br />
dogaapplea! MladiÊ je rekao Bogu: “Æelim ti pripadati!” No sada je bio<br />
potpuno sam u Egiptu. Gledao je kako drugi robovi kradu i laæu. Nije<br />
u tome sudjelovao. Naravno, ismijavali su ga. Zbog svega toga njegov<br />
je gospodar stekao povjerenje u njega i povjerio mu odgovorne<br />
duænosti.<br />
Znate, ljudi ismijavaju krπÊane, ali se u njih moæe imati povjerenje jer<br />
ne laæu niti kradu. I tako je mladiÊa Josipa, kad je odrastao, gospodin<br />
Putifar postavio upraviteljem nad svim svojim imanjem. Biblija to tako<br />
lijepo opisuje da se moram nasmijati uvijek kad to Ëitam: “I tako sve<br />
svoje prepusti brizi Josipovoj te se viπe ni za πto nije brinuo, osim za<br />
166<br />
jelo πto je jeo.” - I to bi najradije prepustio Josipu, ali Josip nije mogao<br />
joπ i jesti umjesto njega!<br />
Josip je izrastao u zgodnog momka. OblaËio se vrlo ukusno. Tada ga<br />
je uoËila gospodareva mlada æena, poganka. U palaËi u kojoj je æivjela<br />
nije trebala raditi baπ niπta. Gospoapplea Putifar je imala robove koji su<br />
obavljali sve πto je trebalo, a ona bi po cijele dane samo ljenËarila. A<br />
“besposlica je poËetak svih porokâ.”<br />
Ta je poslovica zaista istinita. Jednog dana ta æena “baci oko” na<br />
Josipa i poËne ga zavoditi, a on se pravio kao da niπta ne vidi. Tada je<br />
doπao onaj neugodni trenutak kad su gospoapplea Putifar i Josip bili sami<br />
kod kuÊe. Odjedanput se naπla kraj njega obuzeta neobuzdanom<br />
straπÊu. Uhvatila ga je za ogrtaË i zamolila: “Josipe, legni sa mnom!”<br />
Biblija potresnom ljepotom opisuje kako je Josip, kratko promislivπi,<br />
odgovorio: “Ni govora! Bez mene! - Preljub? Bez mene, molim!”<br />
Vidite, tako mi govorimo. Ljudi Biblije govorili su ljepπe od nas. I<br />
Josip se izrazio mnogo ljepπe. On je rekao: “Kako bih ja mogao uËiniti<br />
takvu opaËinu i sagrijeπiti protiv Boga!” - Eto, to znaËi: “Bez mene”!<br />
VeÊina odraslih, moæda i ti Ëitatelju, bili su veÊ u iskuπenju da poËine<br />
grijeh preljuba, koji se danas viπe i ne naziva grijehom. Jeste li i ti u<br />
takvoj situaciji rekao: “Bog me vidi! NeÊu to uËiniti! Bez mene!” -<br />
Kako bismo se mi ponijeli na Josipovu mjestu?<br />
Naæalost, mislim da nama u takvoj situaciji ne bi palo na um da trebamo<br />
reÊi: “Ni govora! - Bez mene!” Doduπe, postoji Boæja zapovijed<br />
- biti Ëist u rijeËima i djelima, ali teπko da nam u takvim trenucima<br />
pada na pamet to “bez mene”! No moram vam reÊi: Bog pamti sve grijehe<br />
koje svakodnevno Ëinimo. Grozno je kad se u odluËujuÊim<br />
trenucima ne sjetimo te izreke! A to je najbolji naËin da izbjegnemo<br />
grijeh i ne pogazimo Boæje zapovijedi. Æalosna znaËajka naπeg doba<br />
jest: Boæje zapovijedi viπe ne vrijede.<br />
Prigodom zareappleenja sadaπnjeg biskupa propovijedao sam na skupu<br />
hanoverskih æupnika. Zamolili su me da govorim o temi: “©to nedostaje<br />
nama pastorima i naπim zajednicama?” Tijekom propovijedi rekao<br />
sam: “Mogu vam reÊi samo jedno: svima nama nedostaje strah od<br />
167
odlaska u pakao i svijest da Bog zaista ozbiljno shvaÊa vjeru i stoji iza<br />
svojih zapovijedi. Ima jedan sjajan izraz, a glasi: ‘Bez mene!’ Kad nas<br />
obuzme duh ovog doba pa se naappleemo u kuπnji da pogazimo Boæje<br />
zapovijedi, tada kaæimo: ‘NeÊu!’ ili pak ‘Bez mene!’ ”<br />
Biblija opisuje jedan <strong>Isus</strong>ov doæivljaj u pustinji. Sin Boæji je ondje u<br />
pustoπi, a kraj njega stane –avo. - Ne vjerujete u postojanje –avla? On<br />
zaista postoji! Moæete biti potpuno sigurni u to! - Stoji tako –avao<br />
kraj Sina Boæjega i pokazuje mu sva kraljevstva ovoga svijeta i njihovu<br />
raskoπ i govori: “Sve Êu ti ovo dati istog trenutka kad padneπ<br />
niËice te mi se pokloniπ!” Sin Boæji je na taj prijedlog odgovorio:<br />
“NeÊu! Cijeli se svijet moæe pokloniti pred tobom - ali ja neÊu!” No<br />
<strong>Isus</strong> je to rekao mnogo ljepπe. On je rekao: “Gospodaru, Bogu svojemu,<br />
klanjaj se i njemu jedinom sluæi!”<br />
Bilo bi dobro kad bi nam izreka “bez mene” naiπla uvijek u pravi<br />
trenutak. ©teta je ne koristiti je baπ kad to treba!<br />
2. Izgovaramo je kad ne treba<br />
Mnogi na krivom mjestu i u krivo vrijeme govore: “Bez mene!” Preda<br />
mnom je jedan, kako to znam reÊi, frajer. Ja mu kaæem: “»ovjeËe, πto<br />
bi moglo biti od tebe kad bi predao svoj æivot Bogu!” - “NeÊu!” odgovara<br />
on. “Ne raËunajte na mene!”<br />
Mi se ponaπamo prema Bogu kao ... Dopustite mi da upotrijebim jedan<br />
primjer: lijeËnik mi je propisao svakodnevnu jednosatnu πetnju. Tako<br />
sam nedavno u Essenu πetao poznatim putom pokraj Juæne æeljezniËke<br />
postaje. Odjednom mi se nasred puta preprijeËio neki stari kauË.<br />
Vlasnicima viπe nije trebao pa su ga pod okriljem noÊi jednostavno<br />
dovezli i ostavili tu u parku: “Neka se gradska komunalna sluæba<br />
pobrine i rijeπi ga se!” Mogu zamisliti kakva je bila povijest tog starog<br />
kauËa. Vjerojatno su ga naslijedili od pokojne bake. Oni su mladi ljudi,<br />
imaju suvremen stan sa suvremenim pokuÊstvom. - “©to uËiniti s tim<br />
starim kauËem?” upitao je muæ. “Jednostavno se ne uklapa u naπ stil<br />
æivota. I tko zna kakvih bi sve æivotinjica moglo biti u njemu. Najbolje<br />
ga je baciti!” I tako su ga ostavili ondje gdje ja obiËavam πetati.<br />
168<br />
Na isti naËin postupa danas Ëovjek sa æivim Bogom. Bog se jednostavno<br />
ne uklapa u naπ naËin æivota. Ne uklapa se u naπe suvremeno,<br />
pluralistiËko druπtvo. Ne uklapa se u mentalitet naπeg doba. ©to uËiniti<br />
s Bogom? - Ostavimo “stari kauË” u crkvi! Ionako je cijeli tjedan<br />
zatvorena.<br />
Dragi prijatelji, æivi Bog nije nikakav stari kauË. Æivi Bog nije stari<br />
namjeπtaj koji moæemo po svojoj volji izbaciti iz æivota jer je iziπao iz<br />
mode. Imate li vi uopÊe pojma tko je æivi Bog? Vjerojatno je Crkva<br />
kriva πto je Bog postao problem. Trebali bismo se najeæiti veÊ kod<br />
samog izgovaranja rijeËi - Bog! A mi se skrivamo iza vela naπe ravnoduπnosti<br />
prema Bogu i govorimo: “Boæe, ne raËunaj na mene!”<br />
Moram vam reÊi joπ neπto. Vidite, opÊenito se govori kako je Ëitav naπ<br />
zapadni svijet bolestan; i to ne samo tjelesno, od raka i svih moguÊih<br />
drugih bolesti, nego duπevno bolestan. Znate li kako nevjerojatno raste<br />
broj depresivnih ljudi? Pametni ljudi se pitaju zbog Ëega je obolio naπ<br />
stari kulturni svijet. Jedan πvicarski lijeËnik rekao je neπto vrlo pametno<br />
o tome: “Naπ je naraπtaj ozbiljno bolestan - zbog nedostatka Boga!”<br />
Vidite, u srednjem vijeku ljudi su joπ raËunali na Boga. To potvrappleuju<br />
velike crkvene graappleevine. Ipak, i tada se Ëovjek pokuπavao rijeπiti<br />
Boga. Marksizam jedan divovski pokuπaj da se ËovjeËanstvo oslobodi<br />
Boga. »ovjek je Boga htio zamijeniti tehnikom i tako ga se rijeπiti.<br />
Znanstvenici su poveli kampanju i proglaπavali: “Nema Boga!” Mase<br />
su klicale: “Religija je opijum za narod!” I najgluplji klinac pitao se:<br />
“Gdje bi onda Bog mogao biti” - i nastavio sisati palac. “Ja ga joπ<br />
nisam vidio, znaËi nema ga!” - »ovjek se pokuπao rijeπiti Boga na<br />
zaista “veliËanstven” naËin.<br />
A znate li kako je danas? Znate li πto se dogodilo? - »ovjek se nije<br />
rijeπio Boga! Joπ uvijek tragam za ateistom koji ima hrabrosti reÊi:<br />
“Bog ne postoji! Boga viπe nema!” Ako takav igdje postoji, onda je<br />
toliko glup da nitko ne shvaÊa ozbiljno njegove rijeËi. Utemeljitelj<br />
suvremene atomske fizike, profesor Max Planck, kratko pred smrt<br />
izdao je knjiæicu “Religija i prirodna znanost” u kojoj je napisao:<br />
“Danas je nama znanstvenicima samo po sebi razumljivo da æivuÊi<br />
Stvoritelj stoji na kraju svake spoznaje.” - Eto, nismo se rijeπili Boga!<br />
169
Nedavno sam predavao u nekom gradiÊu u brdima. Kad sam jedne<br />
veËeri iziπao iz crkve, pred ulazom je stajalo nekoliko mladiÊa, po<br />
mom sudu dvadesetogodiπnjaka. - “Zaπto ne uappleete?” upitah. -<br />
“Mmmh!” bijaπe njihov odgovor. - “To nije nikakav odgovor!”<br />
odvratih. “Reci mi,” obratih se jednome od njih, “postoji li Bog?” -<br />
“Ne znam!” odgovori on. Ja nastavih: “»ovjeËe, to je zastraπujuÊe! Ili<br />
Bog postoji, i tada mu trebaπ pripadati, ili ne postoji; u tom sluËaju,<br />
molim te, napusti Crkvu. Jesi li veÊ napustio Crkvu?” - “Nisam!” reËe.<br />
Upitah drugog mladiÊa: “Postoji li Bog?” - “Da, ja vjerujem”, odgovori<br />
taj. - “O,” rekoh, “reci mi, vrπiπ li njegove zapovijedi?” - “Ne!”<br />
glasio je njegov odgovor.<br />
I tako sam ih sve redom pitao. Ni jedan od njih nije poricao Boæje postojanje,<br />
ali ni jedan nije imao volje ozbiljno predati svoj æivot Bogu; a<br />
tako je posvuda. Kad doappleem nekome u posjet, muπkarci mi ponekad<br />
kaæu: “Ja vjerujem u Boga, ali drugima ostavljam da idu u crkvu.” -<br />
Razumijete li to? »ovjek ne poriËe Boga, ali mu ni ne pripada!<br />
Pitanje o Bogu ostaje bez odgovora; a pitanja na koja ne znamo odgovora<br />
stvaraju komplekse u naπoj nutrini, duπevnu bolest koja uniπtava<br />
Ëovjeka. Propadamo jer nemamo hrabrosti raπËistiti to s Bogom. - S<br />
potpunom izvjesnoπÊu tvrdim da Êete duπevno propasti prije negoli<br />
odete u pakao jer nemate hrabrosti pripadati Bogu - a ne moæete ga se<br />
ni rijeπiti.<br />
U svjetlu te porazne situacije nalazimo se mi, krπÊani, sa svojom spasonosnom<br />
porukom: porukom da je Bog prema kojem se odnosimo s<br />
tako malo poπtovanja, sruπio zid koji nas je odvajao od njega i doπao k<br />
nama u tijelu <strong>Isus</strong>a Krista. Dakle, boæanski Spasitelj doπao je na ovaj<br />
svijet! I ne samo da je doπao, veÊ je za nas i umro na kriæu. ©to bi joπ<br />
Bog trebao uËiniti za vas, osim πto je podnio muËeniËku smrt na kriæu?<br />
Tada je, pobijedivπi smrt, veliËanstveno uskrsnuo od mrtvih i otvorio<br />
put u æivot. A mi, πto mi kaæemo na to? - “To je jako lijepo i zanimljivo<br />
- ali nije za mene!” Od takve me nedosljednosti hvata muËnina,<br />
jednostavno mi je zlo.<br />
Joπ kao mladi æupnik u svom sam okrugu imao jednog radnika koji mi<br />
se svaki put kad bih mu htio govoriti o <strong>Isus</strong>u, rugao i ismijavao me.<br />
170<br />
Kad sam ga upitao: “Kako Êete se suoËiti sa smrÊu?” odgovorio mi je:<br />
“Vi, popovi, uvijek plaπite ljude s tom smrÊu! NeÊu ja to!”<br />
Nije mu bilo ni Ëetrdeset godina kad je umro. Jedne me noÊi, pred<br />
samu njegovu smrt, nazvala njegova æena. Poæurio sam k njima.<br />
Naπavπi se kraj njegove postelje, rekoh mu: “Ovo je trenutak u kojem<br />
te <strong>Isus</strong> posljednji put zove!” - Bilo je straπno. Pokuπavao je moliti, ali<br />
nije mogao. »itao sam mu biblijske stihove, rijeËi milosti i utjehe, ali<br />
mu to niπta nije znaËilo. NekoÊ je govorio: “NeÊu ja to!” Sada Bog viπe<br />
nije htio njega! Umro je u velikom oËaju - bez mira Boæjega.<br />
Zaklinjem vas, poËnite ozbiljno shvaÊati veliËanstvenu biblijsku<br />
poruku: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svog jedinoroappleenog Sina da<br />
ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje veÊ da ima æivot vjeËni.” - Ali <strong>Isus</strong><br />
je uËinio neπto viπe! On govori nevjerojatne rijeËi utjehe: “Evo, stojim<br />
na vratima tvojega srca i kucam.”<br />
Dragi prijatelji, na svijetu ima toliko vrsta krπÊana. Postoje takvi koji<br />
misle da su krπÊani jer plaÊaju crkveni porez; dragi su to ljudi, ali uæasno<br />
dosadni. Postoje i krπÊani koji idu u crkvu samo na BoæiÊ. Ja ih<br />
zovem “boæiÊnim krπÊanima”. Druga su vrsta krπÊana oni koji puπtaju<br />
svoje æene u crkvu, ali sami nikada ne prelaze crkveni prag. - Straπno<br />
jeftino krπÊanstvo! Ima i takvih krπÊana koji kaæu: “Ja sam krπten.” -<br />
Baπ lijepo! Ali, ako je to sve ...! Postoje i takvi krπÊani koji su Ëuli rijeË<br />
æivoga Boga: “Evo, stojim pred vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj<br />
glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu ...” - ali svejedno kaæu: “Pusti me na<br />
miru! - Ne trebam te!” - Uæasno!<br />
Kad kaæemo: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, lijepo je biti malo krπÊaninom, ali potpuno<br />
se predati - to je ipak malo previπe. Nije to za mene!” Tako kaæemo:<br />
“NeÊu!” na potpuno krivom mjestu.<br />
3. Postoji netko tko nije upotrebljavao te rijeËi<br />
Taj netko je sâm Gospodin <strong>Isus</strong>. On je sasvim sigurno imao razloga<br />
reÊi: “NeÊu! Bez mene, molim!” - ali nije. - Hvala Bogu da nije!<br />
Dopustite da u vezi s tim ispriËam jednu priËu. Danski pisac Jacobson<br />
napisao je dirljivu novelu: “Kuga u Bergamu”. Bergamo je gradiÊ u<br />
171
Italiji, nedaleko Ravene. Nalazi se na brdu i do njega vodi samo jedan<br />
kameniti put. U tom je gradiÊu, piπe Jacobson, u srednjem vijeku izbila<br />
kuga. - Straπno! Posmrtna su zvona danomice zvonila, a ljudi se<br />
molili Bogu. Vapili su za pomoÊ, ali odgovora nije bilo. Kuga je joπ<br />
jaËe bjesnila. Odjednom im je postalo svejedno. Rekoπe: “Bog je<br />
mrtav!” Dokotrljavπi baËve iz podruma zapoËeli su veliku pijanku.<br />
Ubrzo su se tako napili da su zapoËeli seksualno orgijati ne pazeÊi tko<br />
kome pripada. Bila je to bakanalija, orgija oËaja. Danima su orgijali.<br />
Bilo im je svejedno. Prepustili su se svojim strastima i porivima. »esto<br />
bi se usred plesa netko sruπio dotuËen boleπÊu. Ostavili bi ga leæati<br />
tamo gdje je pao. Orgija se nastavljala. - “Jedimo i pijmo, sutra Êemo<br />
umrijeti!”<br />
Jednog se dana iznenada zaustaviπe. ZaËuli su nekakvu pjesmu pa<br />
pojuriπe na gradska vrata gdje ugledaπe procesiju pokajnika koji su<br />
nailazili putom pjevajuÊi: “Kyrie eleison - Gospodine, smiluj se!”<br />
Ispred sviju koraËao je mladi fratar noseÊi teæak drveni kriæ. Procesija<br />
je tako stigla do gradskih vratiju gdje su stajali graappleani i previjali se od<br />
smijeha: “Vi glupani! Ovdje je Bog mrtav! Prestanite sa svojim glupim<br />
litanijama! Bog je mrtav! Doappleite, jedimo i pijmo, sutra Êemo ionako<br />
umrijeti!”<br />
Fratar koji je predvodio procesiju nije obratio pozornost na te rijeËi.<br />
Poπao je naprijed sa svojim teπkim kriæem. Vrata crkve bila su otvorena<br />
jer je viπe nitko nije posjeÊivao pa je procesija mogla neometano<br />
uÊi. Fratar nasloni kriæ na zid. Divlja, fanatiËna horda oËajnih i pijanih<br />
graappleana uπla je za njima. Mesar divlja izgleda, opasan krvavom<br />
pregaËom, popeo se na oltar, zgrabio pozlaÊeni kaleæ i zaurlao:<br />
“Pijmo! Kod nas je Bog mrtav!”<br />
Fratar blijeda lica stane za propovjedaonicu i kretnjom ruke pozva<br />
ljude da se smire. Okupljeni se umiriπe oËekujuÊi πto Êe reÊi. U tiπini<br />
koja je nastala Ëule su se rijeËi: “Neπto Êu vam ispriËati. Kad je sin<br />
Boæji visio na kriæu i kad su mu ljudi zabili Ëavle u ruke i noge, narod<br />
se takoappleer rugao, psovao i ismijavao ga. »ak su se i razbojnici, razapeti<br />
mu svaki s jedne strane, pridruæili rulji i rugali mu se. Tada sin<br />
Boæji pomisli: ‘Zar moram umrijeti za te ljude koje moja smrt nimalo<br />
ne dira?! Za to prljavo ËovjeËanstvo koje se viπe nikako ne moæe<br />
172<br />
popraviti?!’ Tada sin Boæji pomisli: ‘NeÊu! NeÊu!’ i svojom boæanskom<br />
snagom iπËupa Ëavle iz drveta, skoËi s kriæa, istrgnu svoju odjeÊu<br />
iz ruku rimskih vojnika tako da se oni otkotrljaπe sve do podnoæja<br />
Golgote. Odjene se i vrati na Nebo cijelim putem ponavljajuÊi: ‘NeÊu<br />
umrijeti za takve ljude!’ - Kriæ je ostao prazan! I sada viπe ne postoji<br />
izbavljenje, ni sreÊa, ni spasenje. Sada preostaju samo smrt i pakao!”<br />
Tako je propovijedao taj fratar. Nastala je smrtna tiπina. Mesar je veÊ<br />
ranije siπao s oltara. Stajao je pred propovjedaonicom, a kaleæ mu se<br />
otkotrljao iz ruke. - “Ne postoji izbavljenje ni posveÊenje ...”<br />
Odjednom mesar zakoraËi tri koraka prema fratru i poviËe oπtrim<br />
tonom: “Ti, vrati Spasitelja na kriæ! Vrati Spasitelja na kriæ!”<br />
Dragi prijatelji, fratar nije dobro ispriËao. Neπto najdirljivije je to da<br />
Sin Boæji nije rekao: “NeÊu! Bez mene!” I moglo bi se reÊi kako on<br />
visi na kriæu sve do danaπnjeg dana, iako ljudi kaæu: “Posao, uæici i sve<br />
stvari ovoga svijeta vaænije su nam od naπeg spasenja.”<br />
Taj Spasitelj, koji se ni danas ne prestaje zanimati za tebe, imao je potpuno<br />
pravo kazati: “NeÊu umrijeti za vas! »inite πto vas volja!”<br />
Da sam ja bio <strong>Isus</strong>, pustio bih svijet neka ide u propast. Ali <strong>Isus</strong>, Sin<br />
Boæji, Spasitelj, nije rekao: “NeÊu!” veÊ je otiπao u smrt za nas i sada<br />
nas traæi da bi nas spasio! - Koliko dugo te joπ treba traæiti? Kada Êeπ<br />
konaËno uvidjeti kako <strong>Isus</strong> æeli da budeπ njegov? Kada Êe ti se otvoriti<br />
oËi da mu kaæeπ: “Moj iskupitelj! Moj izbavitelj!”<br />
4. “Bez mene ne moæete uËiniti niπta”<br />
Znate, kad kaæemo “bez mene” onda, na koncu, uvijek stoji uskliËnik.<br />
<strong>Isus</strong> je jedanput rekao: “Bez mene” - ali bez uskliËnika. Cijela reËenica<br />
glasi: “Bez mene ne moæete uËiniti niπta.” Moæete biti potpuno sigurni<br />
da je to istina i da je sve πto Ëinite bez njega potpuno bezvrijedno u<br />
odnosu na vjeËnost!<br />
Jednog dana ugledao sam dvojicu djeËaka koji su se tukli na ulici.<br />
Tada je naiπao treÊi pa je i on dobio batine. Dok sam im se spremao<br />
pristupiti i razdvojiti ih, bio sam svjedokom potresna prizora. Mali,<br />
onaj πto je naiπao, nekako se izvukao iz guæve. Iz oËiju su mu tekle<br />
173
suze, a iz nosa krv. Kad se udaljio nekih pet koraka od one dvojice,<br />
okrenuo se i povikao: “»ekajte samo, reÊi Êu vas mom starijem bratu!”<br />
Tada sam zamijetio kako je odjednom sve bilo u redu. On ima starijeg<br />
brata kome sve moæe reÊi i koji Êe mu pomoÊi. Pomislih: “Dragi moj<br />
djeËaËe, kako je dobro πto imaπ starijeg brata!” Obuze me velika radost<br />
πto i ja u <strong>Isus</strong>u imam velikog brata koji stoji uz mene! Kako je dobro<br />
kad taj veliki brat moÊno stoji kraj svojih i podsjeÊa: “Bez mene ne<br />
moæete uËiniti niπta.”<br />
Jedan je krπÊanin napisao prekrasnu pjesmu koja kaæe:<br />
Uzmi æivot sebi moj, neka bude svagda tvoj.<br />
Uzmi dane moje sve, æivot moj nek’ slavi te.<br />
Zaπto ne bi i ti svom Spasitelju, koji je toliko uËinio za tebe, rekao:<br />
“Gospodine <strong>Isus</strong>e, ne æelim viπe æivjeti bez tebe!”<br />
174<br />
Postoji li sigurnost ureligiji?<br />
Ne postoji! Jedno je savrπeno jasno: u religioznosti nema nimalo izvjesnosti.<br />
“Religija” je po svojoj definiciji vjeËno traæenje Boga. To<br />
znaËi da uz to traæenje nuæno idu postojani nemir i nesigurnost. Za razliku<br />
od toga, “evanappleelje” je neπto sasvim drugo. Evanappleelje je Boæje<br />
traganje za nama. Stoga je bolje postaviti pitanje ovako: “Postoji li sigurnost,<br />
to jest izvjesnost u krπÊanstvu?”<br />
1. NeËuvena neizvjesnost u vezi s Bogom<br />
Moram vam neπto reÊi: mi, ljudi danaπnjice, pomalo smo smijeπni.<br />
»im nas negdje malËice zaboli, odmah trËimo lijeËniku i upitamo:<br />
“Gospodine doktore, ovdje i ovdje me boli. ©to bi to moglo biti?”<br />
»ovjek æeli toËno znati πto s njime nije u redu!<br />
Ili jedan drugi sluËaj. Obitelj traæi kuÊnu pomoÊnicu i jedna se djevojka<br />
javi na oglas. “Da,” objaπnjava joj domaÊica, “imat Êete svoju sobu<br />
s toplom i hladnom vodom, televizor i hi-fi ureappleaj. Imat Êete i jedan<br />
slobodni dan tjedno.” “To je u redu”, djevojka Êe, “ali ja bih rado htjela<br />
znati koliko Êu zaraappleivati.” “No,” odvrati joj æena, “o tome Êemo se<br />
dogovoriti drugom prigodom. Prvo bih htjela vidjeti kako radite.” “Ne,<br />
ne,” usprotivi se djevojka, “pod tim uvjetima ne mogu prihvatiti posao.<br />
VeÊ bih sada htjela znati koliko Êu zaraappleivati.”<br />
Je li djevojka bila u pravu? Naravno, jest! Kad traæimo posao, tada je<br />
jedno od najvaænijih pitanja: “Kolika je plaÊa?” ili “Kakav Êe biti moj<br />
status?” Æelimo znati na Ëemu smo! U pitanju novca ne dopuπtamo<br />
nikakvu neizvjesnost. Da, na svim podruËjima æelimo znati na Ëemu<br />
smo, samo na najvaænijem podruËju, u naπem odnosu s Bogom,<br />
dopuπtamo najnevjerojatniju neizvjesnost.<br />
Prije mnogo godina vodio sam u Augsburgu niz sastanaka u πatoru<br />
postavljenom na Plärreru, trgu na kojemu se odræavao godiπnji sajam.<br />
Organizatori tih sastanaka doπli su na sjajnu zamisao. BuduÊi da su<br />
subotom uveËer lokali bili prepuni, zakljuËili su: “Napravit Êemo sastanak<br />
u subotu naveËer - u ponoÊ.” To nismo objavili javno jer tada bi<br />
svi dragi, radoznali krπÊani doπli na taj sastanak, a to smo htjeli izbjeÊi.<br />
175
Moji su prijatelji u pola dvanaest krenuli automobilima i pokupili sve<br />
“noÊne ptice” πto su izlazile iz lokala koji su se zatvarali u ponoÊ:<br />
konobare koji su se vraÊali kuÊama i konobarice koje su zavrπile<br />
naporni tjedan. Dugo su iskrcavali svoj “teret” pred ulazom u πator.<br />
Kad sam se u ponoÊ popeo na podij, preda mnom je bio skup kakav<br />
sam rijetko imao prigodu vidjeti. Neki su bili pomalo pripiti. Jedan od<br />
takvih je sjedio toËno ispred mene; neki debeljko s polusaævakanom<br />
cigarom u ustima i πeπirom kakav su moji deËki nazivali “lubenicom”.<br />
Pomislih: “Nadajmo se da Êe sve biti dobro.” PoËeo sam govoriti. Kad<br />
sam prvi put spomenuo rijeË “Bog”, debeljko s “lubenicom” mi<br />
upadne u rijeË: “Bog ne postoji!” Svi se nasmijaπe. Ja se nagnuh s<br />
propovjedaonice i upitah ga: “Jeste li potpuno sigurni da nema Boga?<br />
Jeste li sto posto sigurni u to?” PoËeπe se po glavi tako da mu “lubenica”<br />
skoro pade na oËi, prebaci cigaru u drugi kut usana i konaËno reËe:<br />
“No, pa ne postoji nitko tko to moæe znati sto posto.” Na te se rijeËi<br />
nasmijah debeljku u lice i rekoh mu: “Ipak postoji! Ja to toËno znam!”<br />
“Ma nemojte,” prihvati on, “odakle biste vi mogli znati neπto toËno o<br />
Bogu!” Nato mu objasnih da od <strong>Isus</strong>a znam pouzdano da Bog postoji<br />
i sve πto Ëovjek moæe shvatiti o njemu. Odjednom se cijeli skup<br />
umirio.<br />
Jeste li vi sigurni u vezi s Bogom? Pitam to one koji se smatraju<br />
krπÊanima. Moæete li reÊi: “Mogao bih se zakleti da je izbrisana<br />
optuænica s mojim grijesima i da je cijena u potpunosti isplaÊena”?<br />
VeÊina bi, naæalost, odgovorila: “Nadam se!”<br />
Smijeπno je to kad u vezi s Bogom i pogani i krπÊani æive u istoj<br />
velikoj neizvjesnosti i sumnji. Kad bih proπao kroz grad i pitao ljude<br />
koje sretnem putem: “Recite mi, vjerujete li da postoji Bog?” odgovorili<br />
bi mi: “Da, nekakav Bog postoji”. Kad bih nastavio s pitanjem:<br />
“Pripadate li mu?” odgovorili bi mi: “Ne znam!” - Kakva neËuvena<br />
nejasnoÊa i neizvjesnost u vezi s tako vaænim pitanjem!<br />
Ovo πto Êu vam sada ispriËati doæivio je jedan moj mladi prijatelj. On<br />
je student, a ljeti kad nema predavanja radi kao pomoÊni graappleevinski<br />
radnik kako bi zaradio dæeparac. Jednog su dana njegovi kolege s posla<br />
saznali za njegovu aktivnost u evanappleeoskoj omladinskoj grupi.<br />
“»ovjeËe,” upitaπe ga, “ti odlaziπ k pastoru Buschu?” - “Da.” - Radnici<br />
176<br />
poËeπe namigivati jedan drugome. - “Onda sigurno svake nedjelje<br />
odlaziπ u crkvu?” - “Naravno!” - “Svake nedjelje?” - “Da, svake nedjelje!”<br />
- “Svake nedjelje!? Jesi li poludio?!” - “Ne,” reËe, “kroz tjedan<br />
odlazim i na biblijsko prouËavanje!” - “»ovjeËe, ti si zacijelo poludio!”<br />
- I tada poËeπe izlijevati svoj otrov: “Popovi zaglupljuju narod!”<br />
- “KrπÊanstvo je zakazalo, iako je imalo na raspolaganju skoro dvije<br />
tisuÊe godina!” - “Biblija je velika glupost!”<br />
Ukratko, mladiÊ je bio izloæen groznom izrugivanju, ali je sreÊom<br />
imao “debelu koæu” pa je sve nekako podnio. Kad su ‘deËki’ zavrπili,<br />
reËe im: “Pa kad tako mislite o krπÊanstvu, pretpostavljam da ste<br />
napustili crkvu.” Svi su zanijemjeli. Jedan stariji Ëovjek konaËno prekinu<br />
muk: “©to misliπ reÊi time: ‘napustili crkvu’? »ovjeËe, i ja vjerujem<br />
u Boga! Misliπ li kako si samo ti krπÊanin? I ja sam krπÊanin! - Ja<br />
vjerujem u Boga!” Tada ga i ostali poËeπe napadati: “©to se praviπ<br />
boljim od nas! I mi smo krπÊani! I mi vjerujemo u Boga!” Odjednom<br />
su se uloge zamijenile. Sada su svi vikali u jedan glas: “I mi vjerujemo<br />
u Boga! I mi smo krπÊani!” Kad su zavrπili, moj ih prijatelj upita:<br />
“Pa zbog Ëega me onda ismijavate?” Njihov je odgovor bio: “Ah, ideπ<br />
nam na æivce! S tobom se ne moæe razgovarati!”<br />
Razumijete li to? Odrasli ljudi, prekaljeni graappleevinari koji s lakoÊom<br />
mogu popiti nekoliko boca piva, najprije su urnebesno ismijavali<br />
krπÊanstvo da bi naposljetku rekli: “Samo trenutak, i mi smo krπÊani!”<br />
- ©to kazati na to? Nije li to potresno?<br />
»ovjek se prepuπta velikoj neizvjesnosti u vezi s Bogom i vjeËnoπÊu.<br />
Tu se ponekad ponaπamo kao pogani, ponekad kao krπÊani: pola-pola.<br />
Nisam li i pravu? Bojim se da veÊina vas æivi u istoj takvoj neizvjesnosti<br />
i nejasnoÊi!<br />
2. Biblija govori o divnoj izvjesnosti<br />
Sada Êete vjerojatno zaËuappleeno upitati: “Dobro, gospodine Busch, ima<br />
li krπÊanska vjera kakve veze s izvjesnoπÊu? Nije li ispravna ona<br />
poπalica kako se u krπÊanstvu niπta ne zna, a sve se mora vjerovati?”<br />
Nedavno je jedan Ëovjek izrekao joπ jedan u nizu bisera kojih sam se<br />
za æivota dosta nasluπao: “Znate, jasno mi je kako su dva puta dva<br />
177
Ëetiri, ali u krπÊanstvu se ne moæe niπta znati - jedino se mora<br />
vjerovati.” I to je joπ jedno od shvaÊanja koje tvrdi da ne upotrebljavamo<br />
svoj razum, nego da moramo slijepo vjerovati u krπÊanske<br />
istine. Takvo uvjerenje zastupa veÊina.<br />
Netko bi mi mogao reÊi: “Ali, gospodine Busch, pa ni vi, krπÊani, niste<br />
jedinstveni. Postoje katolici, evangelici i mnogi drugi. Kod evangelika<br />
postoje joπ luterani, reformirani itd. Tko je onda u pravu?” »ini mi se<br />
da je i sam tzv. krπÊanski svijet u osnovi uvjeren kako je krπÊanska<br />
vjera neπto najneizvjesnije i najnesigurnije πto postoji. - Ali to je golema<br />
budalaπtina.<br />
U stvari, tek iz Novog zavjeta moæemo nauËiti πto je krπÊanstvo. U<br />
njemu je svaka stranica ispunjena ohrabrujuÊom izvjesnoπÊu! Vjerujte<br />
mi, u to nema sumnje! Smijeπno je πto mnogi krπÊani æive u takvoj<br />
neizvjesnosti. To nimalo ne dolikuje krπÊanstvu. Zaista ne! Cijeli Novi<br />
zavjet ispunjen je izvjesnoπÊu koja silno zraËi.<br />
NajveÊa izvjesnost je: Bog postoji! Ne nekakvo Vrhovno BiÊe,<br />
Providnost, Sudbina ili “nekakav Bog”, veÊ æivi Bog, Otac <strong>Isus</strong>a<br />
Krista. Odakle to znamo? Otvorite Bibliju na bilo kojem mjestu i<br />
neÊete naiÊi na religijske probleme, nego na svjedoËanstvo: Bog æivi!<br />
On se objavio u <strong>Isus</strong>u Kristu! »ovjek koji æivi bez Boga, æivi pogreπno<br />
i bijedno.<br />
U Bibliji postoji i sigurnost da me taj Bog, koji moæe uniπtiti sve narode<br />
i suditi svim ljudima u posljednji dan, ljubi æarkom ljubavlju. Nije<br />
to nikakva pretpostavka, nego obeÊanje zapisano u osmom poglavlju<br />
poslanice Rimljanima: “Siguran sam da nas neÊe ni smrt, ni æivot, ni<br />
anappleeli, ni poglavarstva, ni sadaπnjost, ni buduÊnost, ni sile, ni visina,<br />
ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moÊi rastaviti od ljubavi Boæje<br />
koja je u <strong>Isus</strong>u Kristu, Gospodinu naπemu.” Ljubav Boæja je doπla k<br />
nama u <strong>Isus</strong>u! To ne pretpostavljamo, to zasigurno znamo. Gdje je<br />
ljubav Boæja? On nas je ljubio u <strong>Isus</strong>u.<br />
<strong>Isus</strong>ovi sljedbenici pjevaju:<br />
178<br />
Kad mir mi nebeski proniËe svu grud,<br />
ma prijetile bure il’ grom<br />
ja ipak Êu pjevat u vjeri posvud’:<br />
“Dobro mi je u Gospodu mom!”<br />
Moj grijeh je oproπten, izbrisan dug moj.<br />
Ta vijest pruæa mir srcu mom.<br />
Na kriæu je Krist za me platio sve.<br />
“Slavljen Bog!” kliËem sad duπom svom ...<br />
Biste li i vi mogli pjevati ovu pjesmu? Imate li ikakvu predodæbu o<br />
Ëemu ona govori?<br />
Ljudi Biblije bili su potpuno sigurni da pripadaju Bogu. David reËe u<br />
49. psalmu: “... moju Êe duπu Bog ugrabiti iz kandæi Podzemlja i<br />
milostivo me primiti.” Nema tu: “Nadam se da Êu jednom biti spaπen”,<br />
nego “Ja znam: bit Êu spaπen.” - Ili: “Bog nas je spasio od vlasti tame<br />
i prenio u kraljevstvo svog ljubljenog Sina.” <strong>Isus</strong>ovi su uËenici kroz<br />
svog UËitelja doæivjeli korjenitu promjenu u æivotu - i znali su to!<br />
»ujte πto govori jedan od njih: “Mi znamo da smo preπli iz smrti u<br />
æivot.” “Mi znamo!” Moæete li i vi to reÊi? - Ili: “Njegov Duh svjedoËi<br />
mome duhu: dijete sam Boæje.” UoËite to “jesam”!<br />
Biblija je puna takve sigurnosti. Odakle onda naπem narodu ovakva<br />
glupa izreka: “Dva i dva su Ëetiri, to mi je dobro znano, ali u<br />
krπÊanstvu se ne moæe niπta znati zasigurno, veÊ se mora slijepo<br />
vjerovati”? I ja dobro znam: dva i dva su Ëetiri, ali s daleko viπe sigurnosti<br />
znam da postoji Bog! Dobro znam, dva i dva su Ëetiri, ali joπ<br />
bolje znam da nas Bog ljubi u <strong>Isus</strong>u Kristu. Oni koji su se obratili<br />
æivome Bogu kaæu: “Znam, dva i dva su Ëetiri, ali joπ sigurnije znam<br />
da sam postao dijete Boæje!”<br />
Pitam vas, gdje je u danaπnjem krπÊanstvu moguÊe naiÊi na takvu sigurnost?<br />
- Gdje? Ne pokazuje li nam to koliko smo se udaljili od Biblije<br />
i njezina nauka i kako je krajnje vrijeme da joj se vratimo? Odbacite<br />
svoje povrπno krπÊanstvo! NeÊete imati nimalo koristi od toga ako<br />
budete povrπni krπÊani. Prava je korist tek kad imate biblijski krπÊanski<br />
179
stav. Tek to se isplati! Isplati se jedino imati sigurnost da postoji Bog<br />
koji me ljubi æarkom ljubavlju i kojemu mogu pripadati. Niπta se drugo<br />
ne isplati!<br />
Ta sigurnost zraËi iz svih pjesama koje se pjevaju u zajednicama<br />
krπÊana. Evo jedne od njih: Sretna sigurnost, <strong>Isus</strong> je moj! / Njemu sam<br />
dao sav æivot ja svoj. / Baπtinik Spasa, sretan sam ja / - roappleen od Duha<br />
i krvlju spran.<br />
KrπÊanstvo nije lutanje u gustoj magli. Istinski krπÊanski stav je Ëvrsta<br />
i snaæna sigurnost! Ili rijeËima pjesme:<br />
U Kristu Ëvrst je temelj moj, / na Njeg’ oslanjam æivot svoj. / Sve drugo<br />
brzo nestaje, / Krist Ëvrsta Stijena ostaje. / Tko u Njeg’ nadu poloæi, /<br />
taj na pijesku veÊ ne gradi ...<br />
Sigurnost u krπÊanstvu znaËi: objektivno znati da postoji Bog i da je<br />
njegovo otkrivenje u <strong>Isus</strong>u istinito - pa makar i sav svijet odbacio istinu<br />
da je <strong>Isus</strong> umro zbog pomirenja Boga i Ëovjeka, a potom uskrsnuo<br />
kako bi spasio greπnike - Ëak i ako to nitko ne prihvati.<br />
Sigurnost u krπÊanstvu jest kad znam da postoji Bog koji se objavio u<br />
<strong>Isus</strong>u Kristu koji je umro i uskrsnuo. To znam jer sam spasonosnom<br />
vjerom osobno prihvatio tu Ëinjenicu.<br />
Makar deset tisuÊa profesora uvjeravalo mladog krπÊanina: “<strong>Isus</strong> nije<br />
uskrsnuo!” on im mirne duπe moæe reÊi: “Cijenjeni deset tisuÊa profesora!<br />
Ja znam: moj Iskupitelj æivi!” Ma bio i cijeli svijet protiv njega,<br />
vjernik moæe reÊi: “Ja znam zaπto vjerujem!” Kad biste mene zasuli<br />
hrpom znanstvenih pretpostavki, odgovorio bih vam: “Ja znam bolje!”<br />
I kad bi sav svijet bio u nedoumici, ja bih rekao: “Ja imam sigurnost!”<br />
- Dragi prijatelji, tolika je sigurnost u krπÊanskoj vjeri koja je utemeljena<br />
na Bibliji.<br />
3. Imate li vi sigurnost?<br />
Zaista, posjedujete li vi takvu sigurnost? Ili vam nedostaje? Kad<br />
kaæete: “Mislio sam do sada da sam krπÊanin, ali nisam. Viπe mi niπta<br />
nije jasno!” tada nije bilo uzalud ovo πto sam dosad govorio.<br />
SjeÊam se jednog krπÊanskog kampa za mladeæ u Nizozemskoj gdje<br />
sam bio sa svojim deËkima. U dva sata noÊu netko pokuca na vrata<br />
moje sobe. Otvorih vrata. Preda mnom je stajalo cijelo druπtvo u pidæamama.<br />
“©to æelite?” upitah ih. Jedan mi odgovori: “Vjerovali smo da<br />
smo krπÊani, ali sada smo shvatili da to joπ nismo!” To ih je toliko<br />
uznemirilo da su u noÊi, u dva sata, htjeli razjasniti to πto ih je tiπtalo.<br />
Velika je stvar kad shvatimo kako smo, iako se nazivamo krπÊanima,<br />
jako udaljeni od sigurnosti o kojoj govori Biblija.<br />
Spurgeon, veliki engleski propovjednik po kojem je Bog uËinio silna<br />
duhovna probuappleenja, jednom je to ovako izrazio: “Vjera je πesto Ëulo.”<br />
Kao πto znate, mi posjedujemo pet osjetila pomoÊu kojih opaæamo<br />
ovaj svijet. To su: vid, sluh, opip, okus i njuh. To je pet osjetila<br />
pomoÊu kojih moæemo doæivljavati ovaj trodimenzionalni svijet.<br />
»ovjek koji æivi samo uz pomoÊ tih pet osjetila, pita se: “Gdje je Bog?<br />
Ne vidim ga. Ni <strong>Isus</strong>a ne vidim. Ne vjerujem ja u to!” ©esto Ëulo primamo<br />
tek kad nas Bog prosvijetli svojim Svetim Duhom. Tada moæemo<br />
ne samo gledati, sluπati, doticati, mirisati i kuπati, tada moæemo<br />
spoznati jedan drugi svijet! Biblija kaæe: “A ovo je vjeËni æivot, spoznati<br />
tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao - <strong>Isus</strong>a Krista.”<br />
Tu tek dolazi do izraæaja πesto Ëulo!<br />
Nedavno sam u Essenu bio kod jednog vrlo uspjeπnog industrijalca.<br />
Svoje je sjediπte imao u visokoj poslovnoj zgradi s koje se moglo vidjeti<br />
viπe od polovice grada. Poπto sam proπao kroz nekoliko Ëekaonica<br />
i ureda, konaËno sam se naπao u njegovu uredu. Brzo smo zavrπili ono<br />
zbog Ëega sam doπao. Tada smo zapodjenuli razgovor. On reËe:<br />
“Zanimljivo je jednom imati i pastora u svom uredu!” - “Svakako,”<br />
odgovorih mu, “to je zaista uzbudljivo!” On nastavi: “Recite mi jednu<br />
stvar: poslije rata ponekad sam odlazio na neke teoloπke seminare, ali<br />
sam stekao dojam da ...” - “Recite samo,” ohrabrih ga, “ja imam dobre<br />
æivce!” - “Dobro, imao sam dojam”, reËe on, “da je krπÊanstvo neπto<br />
vrlo nejasno. Vidite, nama su predavali o temama poput: ‘KrπÊanin i<br />
privreda’, ‘KrπÊanin i razoruæanje’, ‘KrπÊanin i naoruæanje’, ‘KrπÊanin<br />
i novac’, ‘KrπÊanin i njegova crkva’; ali nam nikad nitko nije rekao πto<br />
uistinu znaËi biti krπÊaninom. Izgleda da ni oni sami to nisu znali!”<br />
180<br />
181
Sjedio sam u tom lijepom uredu i primio te rijeËi kao udarac u Ëelo:<br />
“OËito je, ni oni sami nisu to znali!” - “O, vi grijeπite!” rekoh mu.<br />
ZaËuappleeno me pogleda i upita: “Moæete li mi vi reÊi πto je to biti<br />
krπÊanin?” - “O, da,” odgovorih, “æelim vam na to jasno odgovoriti.<br />
Nema tu niËeg nejasnog.” - “Ha,” reËe on pomalo podrugljivo, “jedni<br />
kaæu, krπÊanin je netko tko nikad nije imao problema s policijom, a<br />
drugi da je krπÊanin onaj tko je crkveno krπten i pokopan!” Ja nastavih:<br />
“Gospodine generalni direktore, reÊu Êu vam πto znaËi biti krπÊaninom.<br />
- KrπÊanin je Ëovjek koji moæe iz dubine srca reÊi: ‘Vjerujem da<br />
je <strong>Isus</strong> Krist istinski Bog, roappleen od Oca u vjeËnosti; i istinski Ëovjek,<br />
roappleen od djevice Marije - moj Gospodin koji je izbavio mene, prokletog<br />
i izgubljenog Ëovjeka ...’ - Gospodine generalni direktore, i vi ste<br />
‘proklet i izgubljen Ëovjek’!” - On kimnu. Razumio je. Priznao je. Da,<br />
takvi smo mi. - “Dobro,” nastavih, “ ‘... koji je mene izgubljenog i<br />
prokletog Ëovjeka izbavio, otkupio me od grijeha i oslobodio moÊi<br />
–avla.’ - Gospodine direktore, ‘... oslobodio me od moÊi –avla’!” I<br />
opet potvrdno kimnu. To mu je bilo poznato. Ja nastavih: “... ne ‘neËim<br />
raspadljivim - srebrom ili zlatom, nego skupocjenom krvi Krista kao<br />
nevina i bez mane Janjeta ...’ - da bih mogao postati njegovim vlasniπtvom.”<br />
- “Vidite, onaj tko moæe reÊi: ‘Ja pripadam <strong>Isus</strong>u, ja sam njegovo<br />
vlasniπtvo; on me otkupio svojom krvlju od grijeha, smrti i pakla.<br />
U to sam siguran!’ - taj je krπÊanin, gospodine direktore.”<br />
Na trenutak u uredu zavlada tiπina. Tada on prozbori: “Kako doÊi do<br />
toga? - Kako da ja doappleem do toga?” Na to mu odgovorih: “Vaπa mi je<br />
tajnica rekla da odlazite na odmor. Joπ danas poslijepodne poslat Êu<br />
vam Novi zavjet. Ponesite ga sa sobom na odmor i proËitajte svaki dan<br />
jedan dio Ivanova evanappleelja; Ëitajte i uz to molite. Eto, tako Êete doÊi<br />
do toga.”<br />
KrπÊanski stav, kakav je otkriven u Novom zavjetu, jest sigurnost da<br />
su objektivne istine ispravne i da ih se moæe prihvatiti subjektivnom<br />
vjerom te tako biti spaπen! Imate li vi takvu sigurnost? Ja ne bih mogao<br />
æivjeti kad ne bih bio siguran da me Bog prihvatio.<br />
Jednog sam mladiÊa upitao: “Ljubiπ li ti <strong>Isus</strong>a?” - “Da”, odgovori on.<br />
- “Znaπ li je li te on prihvatio? Jesi li njegovo vlasniπtvo?” - “Pa nisam<br />
baπ siguran. Joπ se uvijek jako borim sa sumnjama.” - “»ovjeËe,”<br />
182<br />
rekoh mu, “ja tako ne bih mogao æivjeti. Ja moram biti siguran da me<br />
Bog prihvatio!”<br />
Vi, nesigurni krπÊani, koji joπ ne znate postoji li Bog ili ne postoji. Vi<br />
koji do zadnjeg novËiÊa znate svoje financijsko stanje, ali o Bogu ne<br />
znate niπta - vi ni niste krπÊani! Prema uËenju Novog zavjeta krπÊani<br />
su oni koji mogu reÊi: “Vjerujem da je <strong>Isus</strong> postao Gospodarom mog<br />
æivota.”<br />
Htio bih vam ispriËati jednu pripovijest koju ste vjerojatno veÊ Ëuli.<br />
General Viebahn je ispripovijedao kako je na nekoj vjeæbi jahao<br />
πumom, zakvaËio se za granu drveta ispod kojeg je prolazio i poderao<br />
odoru. A jednom generalu ne priliËi jahati uokolo u poderanoj odori.<br />
Kad je naveËer ujahao u selo u kojem se smjestio glavni stoæer, opazi<br />
nekoliko vojnika gdje sjede na nekom zidiÊu. Zaustavi konja i upita:<br />
“Je li tko od vas krojaË?” Jedan od vojnika se ispravi i reËe:<br />
“Gospodine generale, ja sam KrojaË.” Tada mu general Viebahn<br />
zapovjedi: “Odmah doappleite u moje sjediπte u krËmi ‘K janjetu’ zakrpati<br />
mi odoru.” No vojnik odgovori: “Ne mogu vam to uËiniti.” “Kako ne<br />
moæete? Pa vi ste krojaË!” - “Oprostite, gospodine generale”, reËe<br />
ovaj, “moje je prezime KrojaË, ali nisam krojaË.”<br />
PrepriËavajuÊi taj dogaappleaj, general Viebahn reËe: “To se moæe reÊi i za<br />
mnoge krπÊane. Smatraju se krπÊanima, ali bi zapravo morali reÊi: ‘Ja<br />
se samo nazivam krπÊaninom, ali u biti nisam krπÊanin.’”<br />
O, kako je to zastraπujuÊe stanje! I kako je to opasno stanje, jer takav<br />
Ëovjek uopÊe nije spaπen!<br />
4. Kako se dolazi do sigurnosti?<br />
Vjerojatno me æelite pitati: “Kako steÊi takvu sigurnost?” Na to Êu vam<br />
odgovoriti: “Molite Boga za to!” PoËnite redovito Ëitati Bibliju. Svaki<br />
dan odvojite petnaestak minuta. Ali htio bih vam reÊi joπ neπto vrlo<br />
vaæno. Do sigurnosti u vjeri ne dolazi se razmiπljanjem, nego putem<br />
savjesti.<br />
Kada danas razgovaram s ljudima o krπÊanstvu, Ëesto mi kaæu:<br />
“Gospodine pastore, ja, naæalost, ne mogu vjerovati. U Bibliji ima<br />
183
toliko proturjeËja.” - “ProturjeËja?” upitam tada ja. - “Da, proturjeËja.<br />
Evo, na primjer, u Bibliji piπe da su Adam i Eva imali dva sina, Kajina<br />
i Abela. Kajin je ubio Abela te je tako ostao sam. No, kasnije piπe da<br />
je otiπao u stranu zemlju i tamo sebi naπao æenu. Ali, ako su oni bili<br />
jedini ljudi, onda on nije mogao naÊi æenu! Gospodine pastore, ja to ne<br />
mogu razumjeti.”<br />
Jeste li veÊ Ëuli tu priËu? Tom priËom Nijemci opravdavaju svoju nevjeru.<br />
Kad mi je netko ispriËa, obiËavam mu odgovoriti: “To je zaista<br />
zanimljivo. Evo vam Biblija. Pokaæite mi gdje to piπe da je Kajin<br />
otiπao u stranu zemlju i ondje si naπao æenu?” - Tada pocrvene. -<br />
“Dobro,” nastavljam ja, “kada tako hrabro odbacujete Bibliju, uz Ëiju<br />
su pomoÊ tisuÊe razumnih ljudi pristupili k vjeri; ako sebe smatrate<br />
pametnijim od njih, onda ste je, vjerojatno, temeljito prouËili. Pokaæite<br />
mi gdje to piπe!”<br />
Uvijek ispadne da nemaju pojma. Tada im ja pokaæem mjesto gdje to<br />
piπe u Knjizi Postanka. Tamo uopÊe ne piπe to πto tvrde, nego neπto<br />
sasvim drugo: “Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoËno od<br />
Edena, i ondje se nastani ... Kajin pozna svoju æenu te ona zaËe i rodi<br />
...” Svoju je æenu doveo sobom. Tko je bila ta æena? Zapisano je<br />
takoappleer da su Adam i Eva imali mnogo sinova i kÊeri. Ta je æena,<br />
dakle, bila Kajinova sestra. Biblija jasno govori kako je Bog æelio da<br />
sav ljudski rod nastane od jedne krvi. Zbog toga su se u poËetku braÊa<br />
i sestre morali æeniti i udavati meappleusobno. Kasnije je Bog to zabranio.<br />
Je li to dovoljno jasno?<br />
Tada se takvoj osobi sva njezina teorija sruπi poput kule od karata.<br />
Pitate se je li povjerovala? - Ni govora! Odmah ima spremno novo<br />
pitanje: “Gospodine pastore, recite mi ...” - i nastavlja se isto. Stoga je<br />
jasno: ja mogu nekome odgovoriti na sto tisuÊa pitanja, a on Êe i nakon<br />
toga ostati u mraku kao πto je bio prije. Do vjere se ne dolazi putem<br />
logiËkog razmiπljanja, veÊ putem savjesti.<br />
Moj prethodnik u Essenu bio je Julius Dammann, pastor i propovjednik.<br />
Jednom mu je priπao neki mladiÊ i postavio pitanje o Kajinovoj<br />
æeni i druga sliËna pitanja. Dammann odmahnu rukom i reËe:<br />
“MladiÊu, <strong>Isus</strong> Krist nije doπao odgovarati na prepredena pitanja, veÊ<br />
184<br />
spasiti greπnike! Navratite k meni onda kad shvatite da ste jadan<br />
greπnik.”<br />
Ljudi s nemirnom savjeπÊu, takvi koji znaju da njihov æivot ne valja i<br />
ne mogu umiriti svoju duπu, takvi mogu nauËiti kako vjerovati<br />
Spasitelja. Razumsko Êe shvaÊanje doÊi kasnije.<br />
Jednom sam doæivio neπto πto vam neizostavno moram ispriËati.<br />
Jednog sam dana doπao u bolesniËku sobu u kojoj su leæala πestorica<br />
muπkaraca. Kad uappleoh, prijateljski me pozdraviπe: “Ah, gospodine pastore,<br />
kako je dobro πto ste naiπli! Baπ imamo jedno pitanje za vas.” -<br />
“O, baπ mi je milo,” odgovorih, “kakvo to pitanje imate za mene?”<br />
Pretpostavljao sam da su mi pripremili jedno od onih pitanja u kojima<br />
je prikrivena zamka. I jedan od njih upita: “Vi vjerujete da je Bog svemoguÊ?”<br />
- “Da, vjerujem!” - “Dobro, odgovorite mi onda, moæe li Bog<br />
stvoriti kamen koji Êe biti tako teæak da ga ni on sâm neÊe moÊi<br />
podiÊi?” PrimjeÊujete li u Ëemu je zamka? Da sam rekao: moæe, tada<br />
Bog nije svemoguÊ; da sam pak rekao: ne moæe, opet bi ispalo da nije<br />
svemoguÊ. - “Moæe li vaπ Bog stvoriti tako teæak kamen da ga ni sâm<br />
ne moæe podiÊi?” Na trenutak sam razmiπljao kako mu to objasniti.<br />
Shvatih koliko je glupo to pitanje pa ga, umjesto odgovora, upitah:<br />
“MladiÊu, sada Êu ja vama postaviti jedno pitanje: ‘Jeste li proveli<br />
besane noÊi pokuπavajuÊi pronaÊi odgovor na to pitanje?’ ” - “Besane<br />
noÊi?” upita zaËuappleen. “Ne, nisam!” Nato mu ja objasnih: “Vidite, moje<br />
je vrijeme previπe dragocjeno da bih ga mogao samo tako troπiti. Ja<br />
vam mogu odgovarati samo na pitanja zbog kojih ljudi provode besane<br />
noÊi. - MladiÊu,” nastavih, “recite mi ima li neπto zbog Ëega ne moæete<br />
spavati?” Njegov je odgovor uslijedio neobiËno brzo: “Da, imam problem<br />
s djevojkom. Ona oËekuje dijete, a ne moæemo se vjenËati!” - “A<br />
tako,” rekoh, “zbog toga ne moæete spavati. Moæemo onda govoriti o<br />
tome!” - “Ali kakve to veze ima s krπÊanstvom?” zaËudi se. - “Varate<br />
se,” rekoh, “pitanje o onom kamenu nema nikakve veze s krπÊanstvom.<br />
Ali ovo s djevojkom ima! Vidite, vi ste sagrijeπili! Prekrπili ste Boæju<br />
zapovijed kad ste imali spolni odnos s njom! Zato sada razmiπljate<br />
kako se izvuÊi iz tog problema pomoÊu mnogo veÊeg grijeha,<br />
pobaËaja. Zaglibili ste u grijehu i krivnji. Jedini vam je izlaz obratiti se<br />
æivome Bogu, pokajati se i priznati: ‘Sagrijeπio sam!’ Tek tada Êe vam<br />
185
Spasitelj moÊi pomoÊi.” Odjednom mu sinu: “<strong>Isus</strong> se zanima za moju<br />
optereÊenu savjest! <strong>Isus</strong> mi moæe pomoÊi! On me moæe spasiti i<br />
obnoviti moj uniπteni æivot!”<br />
Vidite, prvo je pokuπao razumom, ali je sve πto je time dobio bila<br />
obiËna glupost. Kad je pokuπao putem savjesti, odjednom mu je sve<br />
postalo jasno. - Je li i vama jasno? Do sigurnosti spasenja ne dolazimo<br />
kroz odgovore na prepredena pitanja, veÊ kroz dopuπtanje svojoj savjesti<br />
da doapplee do izraæaja. Tek onda kaæemo: “Sagrijeπio sam!” Tek Êe<br />
vam se tada objaviti raspeti Spasitelj i primit Êete oproπtenje grijeha.<br />
Postat Êete njegovo dijete. Put do toga prolazi kroz savjest, a ne kroz<br />
razum.<br />
Vidite, kad Ëovjek dolazi k sigurnosti spasenja, tada mora i neπto riskirati.<br />
Na crkvenim ste zgradama vjerojatno veÊ zamijetili obojene staklene<br />
prozore - vitraje. Kad takve prozore gledate izvana za lijepa dana,<br />
izgledaju vam tako crni da jedva opaæate boje na njima. Ali kad uappleete<br />
u crkvu, boje odjednom oæive. Isto je i s krπÊanskom vjerom, tako<br />
dugo dok je promatrate izvana, ne moæete niπta shvatiti. Sve vam izgleda<br />
mraËno i dosadno. Morate uÊi ako æelite vidjeti pravu ljepotu<br />
krπÊanstva! Morate se odvaæiti i preuzeti rizik susreta s <strong>Isus</strong>om!<br />
Morate se predati Spasitelju, predati mu svoje povjerenje! Tada Êe sve<br />
postati jasno i svijetlo! To je korak iz smrti u æivot. U trenutku Êete<br />
razumjeti sve o krπÊanstvu.<br />
<strong>Isus</strong> se molio jednom kad su ga sluπale tisuÊe ljudi. Odjednom je rekao<br />
neπto grozno: “Ovakvi kakvi ste sada, ne moæete uÊi u kraljevstvo<br />
nebesko! Morate se nanovo roditi! Vaπa narav, ni ona najbolja, nije<br />
podobna za kraljevstvo nebesko!” Meappleu prisutnima je bilo i nekoliko<br />
muπkaraca koji rekoπe: “Doappleite, idemo odavde! Taj Ëovjek pretjeruje!”<br />
Tri su Ëovjeka napustila skup. To vidje πest æena koje rekoπe:<br />
“Muπkarci odlaze. Doappleite, idemo i mi!” I æene odu. Vidjevπi to, neki<br />
djeËaci rekoπe: “Muπkarci su otiπli. I æene su otiπle. Doappleite, onda<br />
idemo i mi!” Na kraju se raziπao cijeli skup. To mora da je bilo straπno.<br />
Zamiπljam kako bi bilo da ja propovijedam, a ljudi jedan po jedan<br />
poËnu odlaziti. Odjednom se naappleem sam s nekolicinom najvjernijih<br />
sluπatelja. - To se dogodilo <strong>Isus</strong>u. - Straπno! Odjednom je ostao sam.<br />
186<br />
TisuÊe su ga napustile dok je govorio. Nisu ga viπe htjeli sluπati. Ostala<br />
su samo dvanaestorica apostola.<br />
Da sam ja bio <strong>Isus</strong>, molio bih: “Ah, ostanite joπ malo! Nemojte me i vi<br />
napustiti!” No, <strong>Isus</strong> je uËinio neπto drugo. Znate li πto je rekao? Rekao<br />
je: “I vi moæete iÊi ako æelite!” U kraljevstvu Boæjem nema prisile.<br />
Kraljevstvo Boæje je jedino kraljevstvo u kojem nema policije! U kraljevstvu<br />
Boæjem vlada sloboda izbora! - Izvolite, i vi moæete otiÊi!"<br />
Tako je <strong>Isus</strong> rekao svojim uËenicima i oni su to prihvatili. Nije lako<br />
ostati kad ode πest tisuÊa ljudi. I uËenici su skoro otiπli, pogotovo kad<br />
je Gospodin rekao: “Izvolite, idite!” ©irom im je otvorio vrata: “I vi<br />
moæete otiÊi! I vi moæete biti izgubljeni! I vi moæete æivjeti bezboæno!<br />
I vi moæete odjuriti u pakao! UËinite kako æelite!” Petar je razmiπljao<br />
samo trenutak: “Kamo poÊi? Kome? Proæivjeti svoj æivot radeÊi i<br />
muËeÊi se poput konja ili u prljavπtini grijeha? A na kraju me Ëeka smrt<br />
i pakao. Sve je to bezvrijedno!” Tada pogleda <strong>Isus</strong>a i sve mu je bilo<br />
potpuno jasno: vrijedan je jedino æivot koji se proæivi s <strong>Isus</strong>om! Zato i<br />
reËe: “Kamo da odemo, Gospodine <strong>Isus</strong>e? Ti imaπ rijeËi vjeËnoga æivota<br />
i mi vjerujemo i znamo - Ëujte, to je sigurnost! - ti si Krist, Sin<br />
æivoga Boga. Ostat Êemo s tobom!”<br />
Dragi prijatelji, tako se stjeËe sigurnost. Promisli se o razliËitim æivotnim<br />
putovima i zakljuËi: <strong>Isus</strong> je moja jedina πansa! - O, kako æelim da<br />
i vi dobijete tu prekrasnu sigurnost da moæete reÊi: “Mi vjerujemo i<br />
znamo: ti si Krist, Sin æivoga Boga.”<br />
I na kraju bih htio reÊi joπ neπto vama koji ste tek zapoËeli koraËati u<br />
vjeri. Predali ste svoje srce <strong>Isus</strong>u, ali vas ipak muËe sumnje pa mislite:<br />
“Nemam sigurnost spasenja. Kako steÊi takvu sigurnost? Joπ uvijek je<br />
mnogo grijeha u mom æivotu!” Takvim ozbiljnim duπama æelim reÊi:<br />
“Mislite li da bi Ëovjek prvo trebao biti bezgreπan da bi mogao imati<br />
sigurnost spasenja? Tada bismo morali Ëekati tako dugo dok ne odemo<br />
na Nebo! Do svog posljednjeg dana, do posljednjeg daha, trebat Êemo<br />
krv <strong>Isus</strong>a Krista za oproπtenje naπih grijeha!<br />
Sjetite se priËe o izgubljenom sinu. On se vratio kuÊi i rekao:<br />
“Sagrijeπih!” Otac ga je prihvatio i priredio veselje. A sada pokuπajte<br />
zamisliti ovaj prizor: sljedeÊe jutro sinu nepaænjom padne πalica iz<br />
187
uke i razbije se. Kraj onih svinja zaboravio je kako se ponaπa za<br />
stolom. Dakle, ispala mu πalica iz ruke. »uvπi kako πalica uz lomljavu<br />
pada na pod, opsuje: “Prokleta πalica!”<br />
Mislite li da ga je otac zbog toga izbacio iz kuÊe: “Van, gubi se natrag<br />
k svojim svinjama!” ©to mislite, bi li tako postupio?<br />
- Ne! Otac reËe: “U redu je, sine, dogodilo se!” Objasnio bi mu: “Dragi<br />
sine, drugi put malo pripazi. PomoÊi Êemo ti dok ne nauËiπ odlagati<br />
πalicu na stol. Kad ti se dogodi neπto takvo, strpjet Êemo se dok se<br />
ponovno ne privikneπ na kuÊni red i odvikneπ od psovanja.” - Sigurno<br />
ga ne bi poslao natrag k svinjama!<br />
Vidite, kad se netko preda <strong>Isus</strong>u, odjednom otkrije neπto straπno: stara<br />
narav joπ nije potpuno nestala i on joπ ponekad sagrijeπi! Ali kad vam<br />
se dogodi kakav propust nakon obraÊenja, tada ne oËajavajte, veÊ<br />
kleknite i molite ove tri reËenice. Prvo: “Hvala ti Gospodine πto ti joπ<br />
uvijek pripadam!” Drugo: “Oprosti mi po svojoj prolivenoj krvi!” I<br />
treÊe: “Oslobodi me moje stare naravi!” Ali prvo neka svakako bude:<br />
“Gospodine, hvala ti πto ti joπ uvijek pripadam!”<br />
Razumijete li! Sigurnost spasenja se sastoji u tome πto znam: “doπao<br />
sam kuÊi”, u Boæji naruËaj, i sada se borim za svetost - kao onaj koji<br />
Êe tu zauvijek ostati, a ne kao onaj kog Êe izbaciti svaki put kad posrne<br />
i koji se uvijek iznova mora vraÊati kuÊi. Takvi koji propovijedaju:<br />
“Spasenje treba zadobiti svaki dan iznova!” nauËavaju neπto uæasno.<br />
Moja djeca ne trebaju svaki dan doÊi pred mene i pitati me: “Tata,<br />
moæemo li i danas biti tvoja djeca?” - Oni jesu moja djeca! A onaj tko<br />
je postao dijete Boæje, to i ostaje. Takva osoba vodi borbu za<br />
posveÊenje kao dijete Boæje. Zato od svega srca æelim da i vi zadobijete<br />
sigurnost da ste djeca Boæja!<br />
188<br />
Je li krπÊanstvo privatna stvar?<br />
»esto Ëujem kako govore da je vjera privatna stvar! Je li to tako? Æelim<br />
vas pitati je li krπÊanstvo privatna stvar? Ili joπ bolje: Jesu li krπÊanski<br />
stavovi privatna stvar?<br />
Prije no πto odgovorom na to pitanje, htio bih postaviti protupitanje.<br />
Uzmimo, na primjer, kovanicu od pet maraka. ©to je ugravirano na<br />
njoj? Broj pet ili orao? - Oboje! Kovanica od pet maraka ima dvije<br />
strane. Isto je tako i s pitanjem je li krπÊanstvo privatna stvar? Odgovor<br />
je - oboje! - Da i ne. Ispravna, æiva krπÊanska vjera ima dvije strane:<br />
jedna je potpuno privatna, a druga javna. I gdje nedostaje jedna od<br />
njih, neπto nije kako treba!<br />
1. KrπÊanska je vjera potpuno privatna stvar<br />
U pokrajini Ravensberg u proπlom je stoljeÊu æivio silan propovjednik<br />
- Johann Heinrich Volkening. Kroz Volkeningove je propovijedi cijela<br />
okolica Bielefelda doæivjela veliko duhovno probuappleenje. Jednog dana<br />
Volkeninga pozvaπe k nekom bogatom seljaku. Taj je imao veliko<br />
imanje i bio poznat kao poπten i marljiv Ëovjek. Na æalost, silno je<br />
mrzio krπÊanske propovijedi. Njegov je problem bio u tome πto nije<br />
htio priznati da je greπnik. On nije trebao Spasitelja koji je na kriæu<br />
platio za njegove grijehe. Govorio je: “»inim dobro i Boga se ne<br />
bojim.” - Kao πto rekoh, jednog su dana poslali po Volkeninga jer je<br />
seljak bio nasmrt bolestan. Umirao je i htio posljednji put uzeti<br />
Gospodnju veËeru, priËest.<br />
Volkening uapplee u kuÊu. Bio je krupna stasa i imao je svijetlo plave oËi<br />
koje su privlaËile paænju. Priπavπi postelji umiruÊega dugo ga je gledao<br />
ne progovorivπi ni rijeËi. KonaËno prozbori: “Heinrich, jako sam<br />
zabrinut zbog vas. Put kojim ste do sada iπli ne vodi u Nebo, nego<br />
ravno u pakao.” Rekavπi to, okrenu se i ode. Bogatog seljaka obuze<br />
bijes pa povika za njime: “I to mi je propovjednik! To li je krπÊanska<br />
ljubav?”<br />
Pala je noÊ. Teπko bolesni seljak leæao je budan. Savjest ga je muËila:<br />
“Ne ideπ u Nebo, nego u pakao! ... ©to ako je, nakon svega, to istina?”<br />
189
Sjetio se brojnih grijeha koje je poËinio. Nije proslavio Boga kao πto<br />
je trebao. Ponekad je nekoga lukavo prevario. I iduÊih noÊi obuzimala<br />
ga je smrtna strava. Silno se uznemirio. Odjednom je shvatio kako se<br />
u njegovu æivotu nakupilo mnogo grijeha i da uopÊe nije dijete Boæje.<br />
Sada se zaista htio obratiti. Nakon tri dana ponovno posla æenu po pastora:<br />
“Æeno, dovedi mi Volkeninga!”<br />
Bilo je kasno naveËer. Volkening odmah doapplee. Seljak mu, vidno uznemiren,<br />
reËe: “Pastore, mislim da je krajnje vrijeme da se obratim!” -<br />
“Da,” reËe Volkening, “πto smo stariji, to smo pametniji! Htjeli biste<br />
se obratiti jer ste u nevolji, no to ne mora znaËiti da se istinski æelite<br />
obratiti! Potrebno je neπto viπe od toga.” Rekavπi to, okrene se i ode.<br />
Ovaj se put seljak zaista raæestio. I vi biste se razbjesnili na takvog pastora,<br />
nije li tako? Ne bi li bilo bolje da je ljubaznije govorio s bogatim<br />
seljakom? Osim toga, izgledalo je da Êe ovaj uskoro umrijeti. Ali<br />
Volkening je bio Ëovjek Boæji i znao je πto govori.<br />
Proπla su joπ tri dana i seljaka je obuzeo u duboki oËaj. Znao je da mora<br />
umrijeti i pitao se: “Gdje su u mom æivotu bili ljubav, radost, mir, strpljivost,<br />
ljubaznost, dobrota, vjera, srdaËnost, ËistoÊa ... ?” Cijeli je<br />
æivot odbacivao Spasitelja koji je umro za njega. Odbacio je Onoga<br />
koji mu je nudio svoju ljubav. Vidio je sebe na rubu pakla i zapao u<br />
dubok oËaj. - “Æeno,” zamoli je, “pozovi pastora.” Ona mu odgovori:<br />
“Ne idem viπe po njega! Ionako ti nije niπta pomogao!” - “Æeno, dovedi<br />
ga! Ja odlazim u pakao!” I æena pozove pastora. Kad je Volkening<br />
doπao, pronaπao je u njemu Ëovjeka koji je shvatio biblijski stih: “Ne<br />
varajte se, Bog se ne da ismjehivati! ©to tko sije, to Êe i æeti!”<br />
Volkening privuËe stolicu postelji, sjedne do umiruÊeg i upita ga: “Ide<br />
se u pakao, je li?” - “Da, ide se u pakao!” odgovori ovaj. Volkening<br />
nastavi: “Heinrich, poappleimo zajedno do Golgote! <strong>Isus</strong> je umro i za<br />
tebe!” I tada mu najljubaznijim rijeËima ispripovijeda kako <strong>Isus</strong><br />
spaπava greπnika. Ali prije toga mi sami trebamo shvatiti da smo<br />
greπnici. Pritom moramo odbaciti krivi stav: “»inim pravo i Boga se<br />
ne bojim!” Moramo prihvatiti gole Ëinjenice. Tek nas tada <strong>Isus</strong> moæe<br />
spasiti! - Sada je seljak spoznao: “<strong>Isus</strong> je na kriæu umro za mene. Platio<br />
je za moje grijehe! Samo mi On moæe dati pravednost koja vrijedi u<br />
Boæjim oËima!” Prvi put u æivotu pravilno se pomolio: “Boæe, milostiv<br />
budi meni greπniku! Gospodine <strong>Isus</strong>e, spasi me od pakla!”<br />
Volkening se tiho digao i otiπao. Ostavio je Ëovjeka koji je prizivao<br />
<strong>Isus</strong>a. Bio je spokojan, jer u Bibliji na tri mjesta piπe: “Tko zazove ime<br />
Boæje, bit Êe spaπen.” Kad je sutradan doπao, naπao Ëovjeka koji je<br />
imao mir s Bogom. - “Kako je, Heinrich?” upita ga. Heinrich ljubazno<br />
odgovori: “Bog me prihvatio - po milosti!” - Dogodilo se Ëudo!<br />
Vidite, tako je taj oholi seljak doæivio svoje nanovoroappleenje. A sada<br />
Ëujte sljedeÊu priËu: Jedan je uËeni Ëovjek noÊu doπao k Gospodinu<br />
<strong>Isus</strong>u i rekao mu: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, htio bih raspravljati s tobom o<br />
religijskim pitanjima.” Gospodin <strong>Isus</strong> mu odgovori: “Nema se tu πto<br />
raspravljati! Ako se tko ponovno ne rodi, ne moæe uÊi u kraljevstvo<br />
Boæje!” - “Kako?” upita Ëovjek. “Ne mogu ponovno postati malo<br />
dijete i joπ jedanput uÊi u majËino tijelo da se ponovno rodim!” <strong>Isus</strong> je<br />
svejedno ostao pri svome: “Ako se tko ne rodi od vode i duha, taj ne<br />
moæe uÊi u kraljevstvo Boæje!” To je ta privatna strana krπÊanstva;<br />
Ëovjek mora proÊi kroz uska vrata u æivot kako bi bio ponovno roappleen<br />
kroz veliko Ëudo Boæje.<br />
Nije to πto vam govorim neka isprazna teologija! Tu se radi o vjeËnom<br />
spasenju. - Shvatite to zaista ozbiljno! Ne moæete raËunati na to da Êe<br />
se nekakav Volkening naÊi kraj vas kad budete na samrti. Da biste<br />
primili nanovoroappleenje trebate konaËno shvatiti da je Bog u pravu, vi<br />
izgubljeni, a vaπe srce zlo. Da biste se mogli nanovo roditi, trebati<br />
Ëeznuti za <strong>Isus</strong>om, jedinim Spasiteljem svijeta. Za novo roappleenje trebate<br />
priznati Spasitelju: “Sagrijeπio sam protiv Neba i protiv tebe!”<br />
Novom roappleenju pripada i vjera: “Njegova me krv Ëisti od svakoga grijeha.<br />
On je platio za mene i podario mi pravednost pred Bogom.” Novo<br />
roappleenje ukljuËuje i potpuno predanje <strong>Isus</strong>u. I, na posljetku,<br />
nanovoroappleenje je kad vam Duh Sveti kaæe: “Sada si prihvaÊen!”<br />
Biblija to naziva opeËaÊenjem. Bez nanovoroappleenja ne moæete uÊi u<br />
kraljevstvo Boæje! Ali onaj tko je postao dijete Boæje moæe biti potpuno<br />
siguran da je na putu u Njegovo kraljevstvo. - Dragi prijatelji, da<br />
se utapam i da me tko izvuËe na suho, tada bih, ponovno stupivπi na<br />
tlo, mogao mirno disati i sasvim pouzdano znati da sam spaπen!<br />
190<br />
191
Vidite, to je privatna strana krπÊanske vjere. To je neπto πto svatko<br />
mora proÊi potpuno sam i tako prijeÊi iz smrti u æivot. Kad se samo<br />
prisjetim kako sam postao <strong>Isus</strong>ov, moram priznati da je to zaista pravo<br />
Ëudo. Æivio sam daleko od Boga ËineÊi sve vrste grijeha. No tada je u<br />
moj æivot doπao <strong>Isus</strong>. Sada mu pripadam i æelim πto viπe ljudi upozoriti<br />
na opasnost vjeËne propasti i dozvati ih k <strong>Isus</strong>u. Zaklinjem vas, nemajte<br />
mira sve dok ne proappleete kroz iskustvo nanovoroappleenja. Ne mirujte<br />
tako dugo dok ne shvatite: “<strong>Isus</strong> je moj spasitelj i ja sam njegov!”<br />
Ali nanovoroappleenje nije kraj, nego poËetak osobne krπÊanske vjere.<br />
Tijekom cijelog krπÊaninova æivota, njegova Êe vjera biti osobne naravi.<br />
Ja sam od samog svog obraÊenja znao: “Odsada neizostavno<br />
moram svaki dan sluπati glas svog Prijatelja!” Tako sam poËeo Ëitati<br />
Bibliju. Danas ljudi, naæalost, misle da samo pastori Ëitaju Bibliju.<br />
Nedaleko od moje kuÊe u Essenu je park. Jutrom rado odlazim tamo i<br />
πetajuÊi Ëitam Bibliju. Pritom me ponekad promatraju ljudi koji stanuju<br />
u blizini parka. Nedavno mi jedan od njih reËe: “Promatram vas uvijek<br />
kad Ëitate svoj molitvenik.” Molitvenike inaËe Ëitaju katoliËki<br />
sveÊenici. On nije ni pomislio da Ëitam knjigu koju isto tako moæe<br />
Ëitati svaki laik. Nasuprot rasprostranjenu shvaÊanju da “to nije knjiga<br />
za svakoga”, Bibliju zaista moæe Ëitati svatko!<br />
Kad sam jednom bio na odmoru s mladim krπÊanima iz svoje biblijske<br />
skupine, imali smo obiËaj joπ prije doruËka okupiti se na jutarnju<br />
poboænost koja je trajala petnaestak minuta. Prvo bismo otpjevali neku<br />
pjesmu, recimo: “SviÊe svjetlo vjeËnosti” i posluπali dnevno Ëitanje iz<br />
kalendara. Na kraju bih im dao da proËitaju jedan biblijski odjeljak.<br />
Tada bi svatko potraæio neko mirno mjesto i Ëitao tekst za sebe. To isto<br />
kod kuÊe Ëine i oni koji su zapoËeli nov æivot s <strong>Isus</strong>om, oni koji su tek<br />
poËeli æivjeti æivot vjere. To Ëine zato πto ne mogu æivjeti bez glasa<br />
Dobroga Pastira i razgovora s njime. Molim vas, obnovite osobnu<br />
stranu svog krπÊanstva - poËnite Ëitati Novi zavjet! Odvojite za to<br />
barem petnaest minuta ujutro ili naveËer! I kad ponovno zaklopite<br />
Novi zavjet, sklopite ruke i recite: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, moram razgovarati<br />
s tobom! Danas moram obaviti toliko toga! Molim te, u svemu<br />
mi pomogni! SaËuvaj me i od mojih omiljenih grijeha! Daj mi ljubavi<br />
za druge! Daj mi Svetoga Duha!” - Molite! Razgovarajte s <strong>Isus</strong>om! On<br />
192<br />
je kraj vas! On vas Ëuje! To πto krπÊanin razgovara sa svojim<br />
Gospodinom, pripada privatnoj strani krπÊanstva.<br />
Nedavno sam jednom gospodinu koji je tek postao vjernikom, rekao:<br />
“Svaki dan trebate provesti barem Ëetvrt sata <strong>nasa</strong>mo s <strong>Isus</strong>om!” »uvπi<br />
to, on mi odgovori: “Gospodine Busch, ja nisam pastor. Pastori imaju<br />
dovoljno vremena za to. Ja nemam! Straπno sam zaposlen.” Ponovno<br />
mu rekoh: “Pozorno me sluπajte! Jeste li ikada u potpunosti<br />
posvrπavali sve svoje dnevne poslove?” - “Joπ nikad nisam to uspio!”<br />
ReËe on. - “Vidite,” rekoh, “to je zato πto ne provodite tih petnaest<br />
minuta s Gospodinom. Kad steknete naviku svakog jutra razgovarati s<br />
<strong>Isus</strong>om i pritom proËitate nekoliko redaka iz evanappleelja i tada joπ jedanput<br />
molite, odjednom Êete doæivjeti kako Êe sve πto trebate obaviti taj<br />
dan biti poput djeËje igre. Da, πto viπe posla imate, to viπe trebate tih<br />
Ëetvrt sata s Gospodinom. Kasnije Êete tih Ëetvrt sata moæda produæiti<br />
na pola sata kako biste imali vremena reÊi svom Spasitelju πto vam je<br />
na srcu. Ali odjednom Êe sve biti bolje. Govorim vam iz iskustva.<br />
Ponekad se i meni dogodi da propustim to dragocjeno vrijeme s<br />
Gospodinom. Ustanem iz postelje - i veÊ zvoni telefon! Onda mi netko<br />
doapplee u posjet. Cijeli sam dan æivËan. Niπta ne ide kako treba.<br />
Odjednom se sjetim: ‘Pa danas uopÊe nisam razgovarao s <strong>Isus</strong>om! Ni<br />
on nije imao prigodu prozboriti sa mnom! Nije ni Ëudo kako mi niπta<br />
ne polazi za rukom!’” - Shvatite: tiho vrijeme provedeno s <strong>Isus</strong>om u<br />
potpunosti spada u privatnu stranu krπÊanstva!<br />
SljedeÊi dio privatne strane krπÊanstva jest ono πto Biblija naziva<br />
svakodnevnim razapinjanjem tijela. U æivotu sam razgovarao s mnogo<br />
ljudi Svi su se oni æalili na nekoga. Æene su se æalile na muæeve, muæevi<br />
na svoje æene, roditelji su se æalili na svoju djecu, djeca su se æalila<br />
na svoje roditelje. Nisu ni shvaÊali da, kad kaæiprstom pokazuju na<br />
nekoga drugog i kaæu: “On je kriv πto ja nisam sretan!” - u isto vrijeme<br />
pokazuju na sebe! Pokuπajte uperiti svoj kaæiprst i pogledajte u kom<br />
pravcu pokazuju ostali prsti.<br />
Vjerujte mi, kad jednom poËnete provoditi Ëetvrt sata na dan s <strong>Isus</strong>om,<br />
on Êe vam brzo otkriti kako ste sami odgovorni za svoje neuspjehe.<br />
Brak vam ne valja zato πto ne æivite blizu Boga. Na poslu ne valja jer<br />
193
ne hodite s Bogom. KrπÊani moraju uËiti kako svaki dan razapinjati<br />
svoju narav.<br />
Htio bih podijeliti s vama jedno osobno iskustvo. Jednom sam proveo<br />
osam dana odmora zajedno s pedeset svojih suradnika u omladinskom<br />
misijskom radu u Essenu. Bilo je neopisivo lijepo. Bili smo tako sretni<br />
jedan s drugim, teπko vam to mogu opisati. Sve je bilo tako<br />
blagoslovljeno. No, ipak je bilo i nekih teπkoÊa. Ali prije nego πto smo<br />
posljednjeg dana proslavljali Gospodnju veËeru, dogodilo se to da<br />
odjednom priappleosmo jedan drugome rijeËima: “Oprosti mi to i to!” Ja<br />
sam morao priÊi trojici i reÊi svakome od njih: “Oprosti mi ono πto sam<br />
ti juËer rekao!” Jedan mi je odgovorio: “Ali dobro ste mi rekli!” -<br />
“Svejedno mi oprosti”, zamolih ga. Razumijete li to? »ovjeku mojih<br />
godina nije lako poniziti se pred dvadesetogodiπnjim mladiÊem - ali<br />
nisam imao mira dok to nisam uËinio.<br />
Kada budete imali “tiho vrijeme” s <strong>Isus</strong>om, nauËit Êete svakodnevno<br />
razapinjati svoju narav i sve Êe oko vas biti lijepo! To se osobito<br />
odnosi na privatnu stranu krπÊanstva. Ako ne znate niπta o tome, tada<br />
vas molim - nemojte se nazivati krπÊaninom.<br />
»esto, kad πetam gradom, razmiπljam: “Svi koje sreÊem smatraju se<br />
krπÊanima jer vjerojatno plaÊaju crkveni porez. (U NjemaËkoj svaki<br />
dræavljanin mora plaÊati porez crkvi. Op. prev.) Kad bih sada nekoga<br />
zaustavio i upitao: ‘Oprostite! Jeste li vi krπÊanin?’ dobio bih odgovor:<br />
‘Naravno! Nisam valjda hindus!’ Ako bih pak upitao: ‘Recite mi,<br />
jeste li veÊ doæivjeli da niste mogli spavati od radosti πto ste krπÊanin?’<br />
dobio bih odgovor: ‘Jeste li vi ludi?’ ” - Tako je to, krπÊanstvo bez<br />
ikakve radosti! Ni traga radosti spasenja. Ali od trenutka kad doæivite<br />
nanovoroappleenje, iskusit Êete πto znaËi: “Radujte se uvijek u Gospodinu!<br />
Ponavljam - radujte se!”<br />
Dragi prijatelji, nedavno sam svojim uËenicima proËitao prekrasnu<br />
reËenicu iz Biblije koja glasi: “A vama koji se Imena mojeg bojite,<br />
sunce pravde Êe granuti sa zdravljem u zrakama.” - To je <strong>Isus</strong>! To je<br />
prekrasno! “... I vi Êete izlaziti poskakujuÊi kao telad na paπu.” - Kako<br />
je to prekrasno opisano! Na æalost, rijetko nailazim na krπÊane koji<br />
194<br />
“poskakuju kao telad” pred svojim Spasiteljem. Zbog Ëega mi to ne<br />
moæemo? To je zbog toga πto nismo pravi krπÊani!<br />
SjeÊam se svoje drage majke. U njenom je æivotu bila oËita ta<br />
nesputana ljubav prema Gospodinu. SjeÊam se i mnogih drugih koje<br />
sam upoznao kao sretne krπÊane. Nadam se da Êu s godinama i ja stjecati<br />
sve viπe i viπe radosti u Gospodinu. No to znaËi kako evanappleelje<br />
trebam shvatiti vrlo ozbiljno i ne smijem se zadovoljiti s “razvodnjenim”<br />
krπÊanstvom!<br />
2. Javna strana krπÊanskog æivota<br />
Javna strana krπÊanskog æivota sastoji se, u prvom redu, u pripadanju<br />
zajednici krπÊana. Iznad svega je vaæno ovo: pravi se krπÊani<br />
prikljuËuju onima koji takoappleer æele biti spaπeni!<br />
Svake se nedjelje odræava bogosluæje. Zaπto ne odlazite na sastanak<br />
crkve? Moæda Êete reÊi: “Ja u to vrijeme kod kuÊe sluπam krπÊansku<br />
radio-emisiju ili Ëitam Bibliju, nije li to dovoljno?” - Vaπe je krπÊanstvo<br />
zaista jadno ako ne pribivate pravom bogosluæju u skupπtini<br />
krπÊana! Nedjeljno bogosluæje je inaËe sastavni dio pravog krπÊanskog<br />
æivota.<br />
Otprilike tri stotine godina po Kristovu roappleenju zasjeo je na prijestolje<br />
Rimskog carstva jedan izvanredan Ëovjek imenom - Dioklecijan. Bivπi<br />
rob, Dioklecijan je, nakon osloboappleenja, silno napredovao te konaËno<br />
postao vladarom velikog Rimskog carstva. U to doba krπÊanstvo se veÊ<br />
jako raπirilo u svim dijelovima carstva. Dioklecijan je dobro znao da<br />
su njegovi prethodnici progonili krπÊane. On to nije htio uËiniti,<br />
rekavπi: “Nisam tako lud - progoniti najbolje ljude. Neka vjeruju u πto<br />
hoÊe. Pod mojom vladavinom svatko moæe pripadati religiji kojoj<br />
hoÊe.” Bilo je zaista neobiËno da jedan imperator zastupa takav stav jer<br />
dobro je znano kako vladari opÊenito vole gospodariti ljudskim umovima.<br />
No Dioklecijan je imao uza se jednog mlaappleeg Ëovjeka koji je bio<br />
suvladar, a zvao se Galerije. Taj je Galerije trebao sjesti na prijestolje<br />
po Dioklecijanovoj smrti. Jednog dana taj Ëovjek reËe Dioklecijanu<br />
otprilike ovako: “»uj, Dioklecijane, kad krπÊani budu u veÊini, bit Êe<br />
195
velikih nemira u carstvu. Oni, naime, neprestano govore o svome<br />
kralju <strong>Isus</strong>u. Moramo poduzeti neπto protiv njih!” - “Ah,” odgovori<br />
Dioklecijan, “pusti me na miru! Moji su prethodnici dvjesto pedeset<br />
godina progonili krπÊane pa ih se ipak nisu mogli rijeπiti. ©to se mene<br />
tiËe, ja Êu ih ostaviti na miru.” To je pametno rekao, ali ga Galerije nastavi<br />
nagovarati: “Da, ali krπÊani su neπto osobito. Za sebe govore da<br />
imaju Svetoga Duha, a drugi da ga nemaju; i da Êe oni biti spaπeni, a<br />
drugi ne. To su oholi ljudi. Moraπ uËiniti neπto protiv njih!” -<br />
Dioklecijan se nastavio opirati Galerijevim prijedlozima, ali je ovaj bio<br />
uporan i konaËno ga nagovorio. “Dobro,” reËe Dioklecijan, “ali Êemo<br />
im samo zabraniti sastajanje.”<br />
Objavljen je proglas u kojem je stajalo: “Svatko tko æeli moæe biti<br />
krπÊanin, no krπÊani se ne smiju okupljati. Nepokoravanje ovoj naredbi<br />
kaznit Êe se smrÊu!” - Dakle, svatko je mogao biti krπÊaninom, ali<br />
se krπÊani nisu smjeli okupljati na bogosluæja! Crkveni se starjeπine<br />
sastali da prouËe situaciju: “©to uËiniti? Ne bi li bilo bolje pokoriti se?<br />
Svatko moæe u svom domu Ëiniti πto æeli. Tu mu nitko neÊe niπta<br />
uËiniti.” Vrlo je zanimljivo πto su na koncu zakljuËili: “ZajedniËko sastajanje<br />
na molitvu, pjevanje, propovijedi, sluπanje Boæje rijeËi i davanje<br />
dragovoljnog priloga - neizostavno spada u krπÊanstvo. Mi Êemo se<br />
i dalje okupljati!” I zaista su se i dalje okupljali po zajednicama.<br />
Galerije je likovao: “Vidiπ, Dioklecijane? Oni su dræavni neprijatelji!<br />
Ne æele se pokoriti!” Tada je zapoËeo jedan od najsvirepijih progona.<br />
Mnogi su se predali rekavπi: “I kod kuÊe se moæe biti krπÊaninom!<br />
NeÊemo odlaziti na sastanke!” - i spasili su svoje æivote. Ali crkva je<br />
rekla: “To su otpadnici. Tko ne dolazi na sastanke, taj je otpao od<br />
vjere!”<br />
To i danas treba reÊi krπÊanima. U danaπnjem krπÊanstvu ima mnogo<br />
takvih otpadnika. Ondaπnji su krπÊani bili potpuno u pravu kad su se<br />
odbili pokoriti carskom ukazu. U Bibliji je jasno reËeno: “Ne ostavljajmo,<br />
kako neki obiËavaju, svoga vlastitog sastanka!” Danas moramo<br />
dodati: “kako skoro svi obiËavaju.” - Zato vas molim: ako æelite biti<br />
spaπeni, pridruæite se onima koji sa svom ozbiljnoπÊu æele biti<br />
krπÊanima! Mnogo je moguÊnosti da se negdje prikljuËite. Postoje<br />
crkve - zajednice vjernika, kuÊne molitvene skupine i skupine mladih<br />
196<br />
koji prouËavaju Bibliju. Od srca vas molim - potraæite zajednicu u<br />
kojoj Êete slaviti Boga!<br />
Jednom mi neki Francuz reËe: “Netko voli jesti haringe, a netko voli<br />
iÊi u crkvu.” - Ali ne, nije tako! To je mnogo ozbiljnije! Drugim<br />
rijeËima, netko ide u pakao, a drugi se prikljuËi krπÊanima. - To je to!<br />
Ako zaista æelite slijediti <strong>Isus</strong>a, otiappleite do svog æupnika i upitajte ga;<br />
“Gdje se mogu prikljuËiti? Gdje mogu Ëuti joπ viπe o <strong>Isus</strong>u?” I otiappleite<br />
ondje gdje se zaista moæe Ëuti o Spasitelju! Netko bi mogao reÊi: “Kod<br />
nas nema takve zajednice!” Nije to nikakav izgovor, posvuda postoje<br />
oni koji ljube Gospodina <strong>Isus</strong>a. Moæda ih je malo. »esto su moæda<br />
naoko Ëudni - ali vaπe je krπÊanstvo mrtvo ako ne uzmete udjela u<br />
krπÊanskim bogoπtovljima!<br />
KrπÊansko okupljanje nije istinsko ako u njemu nije zastupljeno: pjevanje,<br />
sluπanje Boæje rijeËi, molitva i sabiranje dragovoljnog priloga.<br />
To treba biti dio svakog krπÊanskog okupljanja. Tako su radili prvi<br />
krπÊani i tako se oËituje novi æivot dobiven od Boga. - Postoji samo<br />
jedna vrst krπÊanske vjere. To je vjera koja se oËituje u zajedniπtvu s<br />
ostalim vjernicima. U Bibliji piπe “Mi znamo da smo preπli iz smrti u<br />
æivot jer ljubimo braÊu.” To znaËi: onaj koga ne privlaËi zajedniπtvo s<br />
drugim krπÊanima duhovno je mrtav!<br />
Ne mogu zaboraviti poËetak moje pastorske sluæbe u Bielefeldu, gdje<br />
sam u jednom gradskom okrugu sluæbovao kao pomoÊni pastor. Na<br />
nedjeljna bogoπtovlja u mjesnoj crkvi okupljao se tek malen broj<br />
vjernika. Tada je Bog dao da sam jedne subotnje veËeri do jedan sat<br />
noÊu u komunistiËkom druπtvenom domu mogao raspravljati s “drugovima”,<br />
slobodnim misliocima. U jedan sat, domar nas je istjerao na<br />
ulicu. Padala je kiπa. Prvi put u æivotu oko mene je bilo okupljeno stotinjak<br />
tvorniËkih radnika iz mog okruga. Stajali smo pod uliËnom<br />
svjetiljkom. Oni su me ispitivali, a ja sam odgovarao. Dugo smo govorili<br />
o <strong>Isus</strong>u koji je doπao iz drugog svijeta. Mnogo smo govorili i o<br />
tome kako su nesretni, kako nije istina da su bez grijeha, i da svi oni,<br />
zapravo, vjeruju da postoji vjeËnost i Boæji sud. U dva sata rekoh:<br />
“Ljudi, ja idem kuÊi. Ujutro, u pola deset, vodim bogosluæje. Znam da<br />
biste i vi rado doπli kad se ne biste bojali jedan drugoga.”<br />
197
Svi su oni inaËe bili iz Vestfalije. Preda mnom je stajao jedan radnik,<br />
nazvat Êu ga B. U to je doba imao nekih trideset i pet godina, a bio je<br />
pravi Vestfalac. - “Ja da se nekoga bojim?” uzbudi se on. “Ni govora!”<br />
Ja nastavih: “Dobro, ËovjeËe, smiri se! U ponedjeljak Êe svi u tvornici<br />
znati da si u nedjelju bio u crkvi. A ti se bojiπ toga!” - “Niπta se ja ne<br />
bojim!” reËe joπ jedanput. Ja mu ponovno rekoh: “»ovjeËe, ti bi rado<br />
doπao, ali ...” - “Dobro,” prekinu me, “doÊi Êu sutra ujutro, s pjesmaricom<br />
pod rukom!”<br />
U nedjelju ujutro, dakle nekoliko sati kasnije, domarπira taj Vestfalac<br />
hrabro proπavπi ulicama s pjesmaricom pod rukom i doapplee na bogosluæje.<br />
Svatko je u njegovoj Ëetvrti saznao za to. U ponedjeljak naveËer<br />
doπao je k meni i rekao: “Imali ste pravo. U tvornici su bili straπno ljuti<br />
πto sam iπao u crkvu. Ondje sam shvatio kakav je to teror. Mi viËemo:<br />
‘Æivjela sloboda?’ a u stvari smo samo bijedni sluge drugima. Sve sam<br />
to odbacio, ukljuËujuÊi i njihovu literaturu. PriËajte mi sada neπto viπe<br />
o <strong>Isus</strong>u!”<br />
To je bio prvi Ëovjek koji se obratio uz moju pomoÊ, a sve je poËelo<br />
tako πto je doπao na bogosluæje u jadnu, malu zajednicu. Nedugo<br />
nakon toga i drugi su slijedili njegov primjer. Bog je nastavio djelovati<br />
i dao nam joπ mnogo duπa. Ali ono πto me tada zapanjilo bila je<br />
Ëinjenica da su ti radnici donijeli æivotnu odluku tako πto su doπli k<br />
nama - u zajedniπtvo s krπÊanima. - Preklinjem vas u ime spasenja vaπe<br />
duπe - ja ne reklamiram crkvu, pastore ili zajednice i njihove voapplee. To<br />
je mnogo ozbiljnije - radi se o vaπem spasenju! PrikljuËite se zajednici<br />
krπÊana!<br />
I drugo πto spada u javnu stranu krπÊanskog æivota jest: Ustima priznati<br />
ono πto imamo u Kristu. Mi u NjemaËkoj zapali smo u smijeπnu<br />
situaciju. Ljudi misle: “Ja plaÊam crkveni porez i zato pastori trebaju<br />
preuzeti πirenje Boæje rijeËi. Mene se to viπe ne tiËe. ”Ponekad poæelim<br />
odbaciti sav taj glupi crkveni porez kako bi krπÊani, Kristovi<br />
uËenici i uËenice, znali da navijeπtanje <strong>Isus</strong>a Krista nije samo duænost<br />
pastora, veÊ i svih ostalih vjernika. <strong>Isus</strong>ovo ime trebamo navijeπtati<br />
ondje gdje jesmo, na poslu, u uredu, u πkoli ... Jeste li veÊ nekome<br />
rekli: “<strong>Isus</strong> je æiv! - Psovati je grijeh! - Sramota je pred Bogom priËati<br />
proste viceve!” - Jeste li veÊ nekome rekli: “Ja sam <strong>Isus</strong>ov!” Tada Êe<br />
198<br />
nas ljudi poËeti sluπati. Neπto Êu vam reÊi: Tako dugo dok ne<br />
smognemo hrabrosti drugima govoriti o naπem Spasitelju, tako dugo<br />
nismo pravi krπÊani!<br />
<strong>Isus</strong> reËe: “Tko mene prizna pred ljudima, njega Êu ja priznati pred<br />
svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odrekne pred ljudima, njega Êu<br />
se i ja odreÊi pred svojim Ocem nebeskim.” Bit Êe uæasno kad ljudi,<br />
krπÊani, doappleu na Boæji sud i kaæu: “Gospodine <strong>Isus</strong>e! I ja sam vjerovao<br />
u tebe!” - a <strong>Isus</strong> Êe reÊi Bogu: “Ne poznajem ih!” - “Gospodine <strong>Isus</strong>e,<br />
ali ja sam ...” - “Rekoh ti, ne poznajem te! Tvoj susjed nije znao da Êe<br />
iÊi u pakao! Nikad ga nisi upozorio, iako si znao put u vjeËni æivot.<br />
©utio si uvijek kad si trebao otvoriti usta i navijestiti svog Spasitelja!”<br />
Tada Êete moæda odgovoriti: “Ali moja je vjera bila tako slaba!” <strong>Isus</strong><br />
Êe vam na to reÊi: “Tada si trebao navijestiti takvu slabu vjeru kakvu<br />
si imao! Iako je tvoja vjera slaba, jak je Spasitelj kojeg si trebao navijestiti!<br />
U stvari ti nisi ni trebao navijeπtati svoju slabu vjeru, veÊ mene!<br />
Idi od mene, ne poznajem te!”<br />
“Tko mene prizna pred ljudima, njega Êu ja priznati pred mojim Ocem<br />
nebeskim. Tko se mene odrekne pred ljudima, njega Êu se ja odreÊi<br />
pred mojim Ocem nebeskim.” To je rekao <strong>Isus</strong> - a on ne laæe! Kada<br />
Êemo smoÊi hrabrosti otvoriti usta i progovoriti Spasitelju?<br />
Prije nekoliko tjedana propovijedao sam u jednom gradu u rurskoj<br />
oblasti. Sastanke je organizirao jedan mladi automehaniËar, moj prijatelj<br />
Gustav. Taj je Gustav postao odan i vrlo uspjeπan <strong>Isus</strong>ov svjedok<br />
zahvaljujuÊi tome πto je u jednom sudbonosnom trenutku priznao <strong>Isus</strong>a<br />
pred drugima. To se dogodilo u radionici, jednog ponedjeljka ujutro.<br />
Radnici su priËali o tome πto je tko doæivio protekle nedjelje. Jedan<br />
reËe: “Tako smo se napili, samo πto nam nije pivo teklo na oËi!” Drugi<br />
je priËao o djevojkama. - “Gustave, a gdje si ti bio?” upita ga jedan.<br />
Gustav je tada joπ bio uËenik. - “Ujutro sam bio na bogosluæju,”<br />
odgovori mu, “a poslijepodne na biblijskom sastanku za mlade kod<br />
æupnika Buscha.” Tada je slijedilo uobiËajeno zafrkavanje i ruganje.<br />
Mali se uËenik osjeÊao uæasno glupo. Odjednom ga obuzela srdæba na<br />
sve namjeπtenike i majstora koji mu se rugao. Pomislio je: “Zaπto bi<br />
Ëovjek u takozvanom ‘krπÊanskom’ svijetu bez stida mogao priËati<br />
svakakve sramote, a ne govoriti o Spasitelju?!” U tom je trenutku<br />
199
odluËio pridobiti za <strong>Isus</strong>a sve ljude iz radionice. PoËeo je sa svojim prijateljima,<br />
uËenicima. GovoreÊi sa svakim pojedinaËno, rekao bi: “OtiÊi<br />
Êeπ u pakao ako nastaviπ ovako æivjeti! Doapplei sa mnom na biblijsko<br />
prouËavanje u naπu skupinu za mlade. Tamo Êeπ Ëuti o <strong>Isus</strong>u!”<br />
Kad je nakon mature napuπtao radionicu, u njoj je vladalo potpuno<br />
drugaËije ozraËje! Sâm sam se u to uvjerio. Svi su uËenici pristupili<br />
naπoj biblijskoj skupini. Tri su se mehaniËara prikljuËila jednoj drugoj<br />
krπÊanskoj skupini koja je okupljala mladeæ. U radionici viπe nitko nije<br />
priËao proste viceve. Kad bi doπao tko novi i pokuπao s prljavim<br />
priËama, upozorili bi ga: “©uti ËovjeËe, dolazi Gustav!” PoËeli su ga<br />
poπtovati. Danas radi na prekrasnom radnom mjestu i vodi veliku<br />
radionicu za popravak vozila. Bog ga je blagoslovio u svemu.<br />
Joπ jedanput vas pitam: “Gdje su ti krπÊani koji imaju dovoljno<br />
hrabrosti javno navijeπtati svog Gospodina?!” U stvari, duhovno<br />
moæemo rasti tek ako to Ëinimo! Je li krπÊanstvo privatna stvar? - Ne!<br />
Duæni smo navijestiti <strong>Isus</strong>a ljudima oko nas! Prekinite svoju bijednu<br />
πutnju! Ako to ne uËinite, <strong>Isus</strong> Êe vas se odreÊi na dan Boæjeg suda!<br />
Kad su u doba TreÊeg Reicha djeËaci iz moje skupine, u dobi od<br />
πesnaest do sedamnaest godina, bili mobilizirani u radne grupe,<br />
svakom bih poklonio malu Bibliju i rekao mu: “Sluπaj me pozorno!<br />
Kad se prikljuËiπ svojoj radnoj skupini, tada odmah, prve veËeri, stavi<br />
Bibliju na stol i Ëitaj je pred svima. To Êe biti kao da je pala bomba.<br />
Ali drugi Êe dan sve biti u redu. Ako veÊ prvoga dana ne zauzmeπ pravi<br />
stav, kasnije to viπe neÊeπ moÊi.”<br />
I deËki su radili tako. Prvog bi dana Biblija veÊ bila na stolu! - “©to to<br />
Ëitaπ?” - “Bibliju!” To bi uvijek odjeknulo poput ruËne bombe, jer u<br />
njemaËkom krπÊanstvu svatko moæe Ëitati kakvo god smeÊe, samo ne<br />
Bibliju. Tada se mom prijatelju Paulu (on se nije vratio iz rata) dogodilo<br />
da je sljedeÊeg jutra, otvorivπi svoj ormariÊ, ustanovio da nema njegove<br />
Biblije. Pogledao je uokolo i vidio kako se jedan djeËak smijulji.<br />
Onda su se i drugi poËeli smijuljiti. - “Jeste li vi ukrali moju Bibliju?”<br />
upita ih. - “Mmmh ...” - “Tko ima moju Bibliju?” - “Kod upravitelja<br />
je!”<br />
Paul je znao da Êe sada nastupiti teπkoÊe. NaveËer, nakon rada, potraæi<br />
mirno mjesto i pomoli se: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, potpuno sam sâm. Tek mi<br />
je sedamnaest godina. Molim te nemoj me sada napustiti! Pomozi mi<br />
da te mogu priznati pred drugima!” Potom otiapplee do upraviteljeva ureda<br />
i pokuca na vrata. - “Naprijed!” Upravitelj je sjedio za pisaÊim stolom.<br />
Na stolu je leæala Paulova Biblija. - “©to hoÊeπ?” - “Gospodine<br />
upravitelju, molim vas, vratite mi moju Bibliju. Ona je moje<br />
vlasniπtvo.” - “Ah!” Uze Bibliju u ruke i poËne je listati. - “ZnaËi to je<br />
tvoja Biblija?! Zar ne znaπ da je to vrlo opasna knjiga?” - “Znam,<br />
gospodine upravitelju. Biblija je opasna i kad je zakljuËana u ormariÊu.<br />
I onda izaziva nemir.” Bilo je to kao da je eksplodirala bomba.<br />
Upravitelj se uspravi na stolici. - “Sjedni malo!” reËe Paulu. PoËeo je<br />
priËati: “I ja sam jednom htio studirati teologiju.” - “I onda je gospodin<br />
upravitelj otpao od vjere?” upita Paul.<br />
Tada su zapoËeli srdaËan razgovor u kojem je Ëovjek od Ëetrdesetak<br />
godina rekao djeËaku od sedamnaest godina: “Ja sam u biti vrlo nesretan,<br />
ali natrag ne mogu. Morao bih se odreÊi mnogo Ëega.” DjeËak<br />
odgovori: “Jadni upravitelju! Ali <strong>Isus</strong> je vrijedan svakog odricanja!”<br />
Upravitelj je djeËaka otpustio ovim rijeËima: “Ti si sretan Ëovjek!” -<br />
“Naravno, gospodine upravitelju!” potvrdi Paul i povuËe se sa svojom<br />
Biblijom. Nitko u logoru mu viπe nije rekao ni rijeË! - Ah, gdje su<br />
krπÊani koji imaju hrabrosti ovako zastupati svoju vjeru?!<br />
Je li krπÊanstvo privatna stvar? - Da! Nanovoroappleenje i æivot vjere<br />
duboko su u srcu vjernika!<br />
Je li krπÊanstvo privatna stvar? - Ne! KrπÊani se ukljuËuju u zajednice,<br />
dolaze na bogosluæja, biblijske skupove za mladeæ, molitvene skupove<br />
itd. KrπÊani ne πute, oni navjeπtaju svojega Gospodina. Svijet mora<br />
zapaziti da je Bog po <strong>Isus</strong>u zapalio srca ljudima!<br />
200<br />
201
Kada Êe doÊi “smak svijeta”?<br />
Nedavno sam razgovarao s jednim industrijalcem. Potapπao me po<br />
ramenu i rekao: “Gospodine pastore, lijepo je to πto djecu uËite<br />
dobru!” Na to mu odgovorih: “Bit Êu potpuno iskren, moram priznati<br />
kako ne oËekujem previπe od toga. U Bibliji stoji da je ljudsko srce zlo<br />
od same mladosti. Stoga ne vjerujem da tu opomene mnogo pomaæu.<br />
Ja æelim neπto sasvim drugo.” - “©to biste onda vi htjeli?” - “Rado bih<br />
da ta djeca, dok su ovdje na Zemlji, postanu vlasniπtvo Gospodina<br />
<strong>Isus</strong>a, a u vjeËnosti djeca Boæja”, objasnih mu. - “Ah,” odgovori mi on,<br />
“gospodine pastore, kakve su to rijeËi! Moramo biti realni i spustiti se<br />
na zemlju!”<br />
Nije li to mudro rekao? “Moramo se spustiti na zemlju!” Glasno sam<br />
se nasmijao i upitao ga: “Na kojoj vi to Zemlji, u stvari, æelite ostati,<br />
dragi moj gospodine direktore? Niste li joπ zamijetili kako se tlo pod<br />
naπim nogama veÊ dugo trese?”<br />
Nije potrebno postati direktorom da bi se zamijetilo kako je tlo pod<br />
naπim nogama strahovito nesigurno. To je ono πto plaπi ljude<br />
danaπnjice. Svi bi rado imali sigurnost, ali osjeÊaju kako je nigdje<br />
nema. Jedan pohranjuje svoj novac u πvicarskoj banci, drugi gradi<br />
bunker u Boliviji ... Nakon svega, mora negdje postojati sigurnost!<br />
Ipak, svi mi osjeÊamo da je nigdje nema! Nije ni Ëudo πto se ljudi<br />
danas u strahu pitaju: “©to Êe biti sa svijetom?” Jedna od znaËajki<br />
naπega doba jest to πto se pitamo: “Kada Êe doÊi ‘smak svijeta’?”<br />
Prije nekoliko godina pojavila se drama poznatog πvicarskog pisca<br />
Durrenmatta, pod naslovom “FiziËar”. Komad zavrπava time πto jedan<br />
fiziËar predviapplea mraËnu buduÊnost svijeta. Ne moæe se iskljuËiti<br />
moguÊnost da Êe se jednog dana ËovjeËanstvo uniπtiti atomskim bombama.<br />
Autor zakljuËuje svoje djelo doslovce ovim rijeËima: “I radioaktivna<br />
Êe se Zemlja nastaviti besmisleno vrtjeti negdje u svemiru.”<br />
Ta vizija opustoπenog svijeta koji se beskrajno, bez ikakva smisla,<br />
okreÊe negdje u svemiru, izgleda vrlo stvarnom. Kad suvremeni pisac<br />
na takav naËin govori o kraju svijeta, to svakako zavreappleuje naπu<br />
pozornost. Ali ja ne vjerujem da Êe se to odigrati na takav naËin da<br />
203
adioaktivna Zemlja nastavi lebdjeti svemirom. Kad bih to rekao piscu<br />
Durrenmattu, on bi me zacijelo upitao: “Zbog Ëega mislite da neÊe biti<br />
tako? LogiËno je da Êe doÊi do toga!” Na to bih mu objasnio: “Zato jer<br />
u Bibliji piπe potpuno drukËije. Gospodin <strong>Isus</strong> je rekao da ljudska vrsta<br />
neÊe nestati prije konaËnog kraja svijeta. ZnaËi, nije kako vi tvrdite,<br />
iako ste vrlo blizu istini!” - Tu se, naravno, radi o tome kome vjerovati<br />
u pogledu buduÊnosti: <strong>Isus</strong>u ili nekom suvremenom “proroku”?<br />
Postoje dvije pogreπne metode u vezi s buduÊnoπÊu. Jedna je ona koju<br />
je Joseph Goebbels objeruËke prihvatio. Sastoji se od toga da jednostavno<br />
zamislim neπto o buduÊnosti. Kao da ga joπ Ëujem kako govori:<br />
“Za pet Êe godina njemaËki gradovi biti ljepπi nego ikada!” Dakle, ta<br />
se metoda sastoji u projekciji slika vlastitih æelja na maglu koja prekriva<br />
buduÊnost. Osobito vjeπti u toj metodi su takozvani “Jehovini svjedoci”.<br />
Stariji se ljudi joπ sjeÊaju plakata koji su 1925. godine posvuda<br />
bili nalijepljeni. Na njima je pisalo: “Milijuni ljudi koji sada æive, neÊe<br />
umrijeti!” Ta je uzreËica doπla od “iskrenih istraæivaËa Biblije”. Tada<br />
se poËelo umirati kao nikad dotad u cjelokupnoj povijesti svijeta. Ti,<br />
koji su sebe nazivali “meappleunarodnim prouËavateljima Biblije”, jednostavno<br />
su u svojim umovima zamislili viziju divne buduÊnosti.<br />
Kasnije, kad se njihovo proroËanstvo pokazalo laænim, promijenili su<br />
ime u “Jehovini svjedoci”. I danas ti ljudi najvjerojatnije umiπljaju<br />
neπto sliËno.<br />
Druga kriva metoda jest kad se Ëovjek obraÊa vidovnjaπtvu. Moram<br />
priznati da ne znam skoro niπta u vezi toga. Niti æelim znati niπta u<br />
svezi s gatanjem, spiritizmom, viskovima, tarot kartama, horoskopom<br />
i ne znam Ëime sve ne. Æelim vam reÊi zbog Ëega ne æelim znati baπ<br />
niπta o tome. U Bibliji na nekoliko mjesta piπe: “Ovako govori<br />
Gospodin: ‘ako se tko obrati na zazivaËe duhova i vraËare, ja Êu se<br />
okrenuti protiv takva Ëovjeka i odstranit Êu ga iz svog naroda!’” Kako<br />
je moja najveÊa æelja biti spaπen i pripadati Boæjem narodu, Ëuvat Êu<br />
se od takvih stvari, pa vas stoga molim, u ime vaπeg spasenja, ako ste<br />
na bilo koji naËin povezani s njima - prekinite s tom praksom. Potraæite<br />
neko mirno mjesto i zazovite <strong>Isus</strong>a, priznajte mu taj grijeh i molite ga<br />
za oproπtenje!<br />
204<br />
Ja sam odluËio vjerovati Bibliji, rijeËi Boæjoj. Prvi razlog zbog kojeg<br />
vjerujem Bibliji jest taj πto ona nosi peËat autentiËnosti. Drugi je taj πto<br />
biblijski ljudi sve πto govore zapoËinju rijeËima: “Tako govori<br />
Gospodin!” - Da, postoji ispravan put kako saznati neπto o buduÊnosti.<br />
Kada je Drugi svjetski rat bio na vrhuncu, meni je tajna policija<br />
zabranila propovijedati u drugim gradovima. Bilo mi je zabranjeno<br />
putovati izvan Essena. Iako sam svake veËeri odræavao biblijsko<br />
prouËavanje u nekakvu podrumu, dok su vani padale bombe, imao sam<br />
puno vremena na raspolaganju. To sam vrijeme upotrijebio za temeljito<br />
prouËavanje Ivanova Otkrivenja, posljednje biblijske knjige.<br />
ProuËavajuÊi je, zakljuËio sam: “Ova je knjiga nevjerojatno aktualna!”<br />
Stoga sam odluËio predati drugima dio onoga πto sam tada nauËio.<br />
1. <strong>Isus</strong> ponovno dolazi!<br />
Biblija sasvim jasno govori da se u srediπtu svekolikog krπÊanskog<br />
iπËekivanja u vezi buduÊnosti nalazi jedan veliki dogaappleaj - slavni<br />
dolazak <strong>Isus</strong>a Krista! Kad je <strong>Isus</strong> odlazio na nebo, njegovi su uËenici<br />
stajali i gledali kako iπËezava u drugu dimenziju. U Bibliji piπe: “... i<br />
oblak ga ote oËima njihovim.” Najedanput se kraj njih stvore dva<br />
Ëovjeka u bijelom i rekoπe im: “Ovaj isti <strong>Isus</strong> koji je uznesen na nebo<br />
izmeappleu vas, opet Êe se vratiti onako kako ste ga vidjeli da odlazi u<br />
nebo!”<br />
<strong>Isus</strong> ponovno dolazi! Jednog Êe dana <strong>Isus</strong> u svoj slavi prodrijeti iz<br />
Boæje dimenzije u ovaj naπ trodimenzionalni svijet! To je krπÊanska<br />
nada.<br />
Moram vam ispriËati kako mi je ta, pomalo strana istina, postala potpuno<br />
jasnom. VeÊ je proπlo otprilike trideset pet godina otkako sam<br />
kao mladi pastor doπao u Essen iz jednog rudarskog podruËja. Imao<br />
sam svega dvadeset sedam godina. U mom je okrugu tada æivjelo<br />
dvanaest tisuÊa rudara. Nijedan od njih nije htio ni Ëuti niπta o mojoj<br />
poruci. Usred okruga nalazio se veliki pusti trg okruæen zgradama u<br />
kojima su stanovali rudari. S jedne strane trga stajala je neka kuÊica. U<br />
toj sam kuÊici uredio skromnu prostoriju u kojoj sam zapoËeo odræavati<br />
prouËavanja Biblije. Bilo je lijepo kad su ljudi poËeli dolaziti:<br />
205
doπlo je nekoliko rudara (komunisti i slobodni mislioci) koji su htjeli<br />
Ëuti πto to “pop” ima reÊi, nekoliko majËica s djecom, dva tri mladiÊa<br />
... Smijeπno, ta mala zajednica koja je tek nastala, uznemirila je duhove<br />
u cijelom okrugu. Uznemirivali su nas na svakom sastanku. Jednog su<br />
nam dana polupali prozor. Zatvorili smo drvene kapke pa su poËeli<br />
bacati kamenje. Drugi su put igrali nogomet s praznim limenkama<br />
toËno pred naπim ulaznim vratima, tako da nismo mogli Ëuti ni vlastiti<br />
govor. Jednom su napravili prave demonstracije pred naπim vratima.<br />
Trubili su i vikali kao na nogometnoj utakmici i pjevali: “Ne straπi nas<br />
nikakvo viπe BiÊe. Ni Bog, ni kralj, ni puËki tribun izbavljati nas neÊe,<br />
to moæemo uËiniti jedino mi sami.” A mi unutra pjevali smo: “Bog jest<br />
ljubav jer on me spasi!” - To su bila vremena!<br />
Jednog je dana bilo osobito loπe. Kao da je otvoren pakao i –avao<br />
osloboappleen. I tada se dogodilo neπto Ëudesno. Odjednom je strahovito<br />
lupilo po vratima i neπto teπko se zakotrljalo po podu. Pomislih:<br />
“Sigurno su bacili bombu!” Potom sam Ëuo kako su otrËali. Srca su<br />
nam prestala kucati. Vani je nastala grobna tiπina. Lagano sam otvorio<br />
vrata i izvirio. Vani, u lokvi od prijaπnje kiπe, leæalo je veliko æeljezno<br />
raspelo. Bilo mi je poznato. To su raspelo uzeli u obliænjem<br />
katoliËkom domu za muπkarce i bacili ga na naπa vrata: “Evo vam<br />
vaπeg Krista! U blato s njim!”<br />
Bila je tamna noÊ u mjesecu studenom. Kiπilo je. Ondje u blatu leæao<br />
je lik raspetog Krista. Stajao sam na tom oËajnom trgu okruæenom<br />
stambenim zgradama i rudniËkim tornjevima. Iza mene je stajala mala<br />
zajednica ljudi koji su drhtali od straha. A u blatu je leæala slika<br />
raspetog Spasitelja! Pomislih: “Bog je imao tisuÊe razloga da prepusti<br />
ovaj svijet na milost i nemilost samome sebi. - Ali ipak to nije uËinio,<br />
nego je poslao je svoga Sina! Sin Boæji uËinio je neπto nevjerojatno:<br />
preuzeo je naπe grijehe na sebe i dopustio da ga pribiju na kriæ.<br />
Umjesto da ljudi padnu na koljena pred Spasiteljem i proslave ga, oni<br />
uzimaju njegov lik i bacaju ga u blato. Tako Ëovjek pljuje u ruku koju<br />
mu je Bog ispruæio kako bi ga spasio!”<br />
Znate li da danas ljudi manje mrze <strong>Isus</strong>a?! Danaπnji ljudi viπe ga, u<br />
stvari, ni ne mrze. Oni bez ikakva razmiπljanja, ispunjeni samopravednoπÊu,<br />
bacaju njegov kriæ u blato!<br />
206<br />
Tog me dana obuze blagi bijes. Mislio sam: “©to Êe Bog sada uËiniti?<br />
Sada bi morala pasti vatra s neba!” No ipak nije bilo nikakve vatre s<br />
neba. I dalje je padala kiπa. Lik raspetog Spasitelja i dalje je leæao u<br />
blatu. Izdaleka se Ëuo podrugljivi smijeh. Smijali su mi se. Odjednom<br />
me obuze misao: “NeÊe ostati ovako, neÊe se vjeËno izrugivati Sinu<br />
Boæjemu koji je umro za svijet. NeÊe to tako ostati! Dolazi dan, i to je<br />
apsolutno sigurno, kada Êe ovaj svijet koji ga je odbacio, uvidjeti da je<br />
on bio jedina πansa nama ljudima i da je on Kralj svega svijeta. On Êe<br />
ponovno doÊi - u slavi!”<br />
Kada sam se te kiπne veËeri, okruæen braÊom iz zajednice, oËajnim<br />
trgom i Kristovim likom u blatu, vraÊao u naπu prostoriju, prvi put sam<br />
se istinski radovao biblijskoj poruci: “<strong>Isus</strong> ponovno dolazi!” Otiπao<br />
sam za propovjedaonicu, otvorio Matejevo evanappleelje, 24. poglavlje i<br />
proËitao: “... i vidjet Êe Sina ËovjeËjega gdje dolazi na oblacima<br />
nebeskim s velikom moÊi i slavom.” Otada se nisam prestao radovati<br />
tome.<br />
Znate, kad vidim kako se rugaju mome Spasitelju - Spasitelju koji<br />
oslobaapplea od smrti, opraπta grijehe, razveseljuje i blagoslivlja - tada se<br />
radujem πto dolazi dan kada Êe s njega spasti odijelo sramote, a on se<br />
objaviti u svoj svojoj slavi!<br />
Kad sam prvi put doπao u veliki krπÊanski centar za mladeæ Weigle-<br />
Haus u Essenu, na zidu sam vidio samo jednu sliku. U velikoj dvorani<br />
u kojoj se okuplja po nekoliko stotina mladih ljudi, visi slika ponovnog<br />
dolaska Gospodina <strong>Isus</strong>a Krista. U dnu slike nalazi se neki grad, a<br />
iznad njega oblaci. U oblacima bijel konj. Na njemu jaπe on, Kralj, i<br />
dræi podignutu ruku koja je bila probodena Ëavlom. GledajuÊi tu sliku,<br />
rekoh svom prethodniku, æupniku Weigleu: “Kako to da si objesio<br />
upravo ovu sliku? Nije li to pomalo neprikladno za omladinski centar?<br />
Tu bih ja objesio neπto drugo!” On mi objasni: “Dragi brate Busch,<br />
deËki su cijeli tjedan u uredima, πkolama, tvornicama i rudnicima. Kad<br />
na tim mjestima posvjedoËe svoju vjeru u Gospodina <strong>Isus</strong>a, nailaze<br />
samo na sarkazam i ruganje. Ako ne æele sudjelovati u grijesima svojih<br />
kolega, ismijava ih se i napada. Nije ni Ëudo πto su Ëesto<br />
obeshrabreni. Kad ovdje sjede, ta im slika govori: ‘<strong>Isus</strong> je pobjednik i<br />
pripada mu cijeli svijet.’”<br />
207
Osobno sam u svom æivotu iskusio kako je Ëudesna ta nada. U doba<br />
Hitlerova reæima bio sam uhiÊen nakon πto sam na jednom velikom<br />
skupu u Darmstadtu govorio o <strong>Isus</strong>u. Posjeli su me u auto, na sjedalo<br />
pokraj SS-Ëasnika. Oko nas su stajale stotine ljudi. Esesovac za<br />
volanom dobio je zapovijed: “Vozi!” No, motor nije htio upaliti. To je<br />
inaËe bio dobar auto, ali vozaË ga nije mogao upaliti. - “Hajde,<br />
ËovjeËe, vozi!” zaurla Ëasnik, no motor nije htio upaliti. I tada, usred<br />
razdraæene mase okupljene na crkvenim stubama, neki mladiÊ zapjeva<br />
gromkim glasom: “Vlast je u Kristovoj ruci, svemir sluπa njegov glas.<br />
On maË smrti slomi, prijestolje zla sruπi, pobjednik je on i ima vlast.<br />
Krist vladar naπ, on ima vlast, pobijedio je tam’ na Golgoti. Krist<br />
vladar naπ, ima svu moÊ, pobijedio je na Golgoti.”<br />
Otpjevavπi to, mladiÊ se ponovno izgubi u mnoπtvu. Auto konaËno<br />
upali i mi krenusmo. Tada rekoh Ëasniku: “Jadni ËovjeËe! Ja sam na<br />
pobjedniËkoj strani!” Skupio se i promrmljao: “I ja sam nekad bio<br />
ukljuËen u ‘KrπÊansko udruæenje mladih’.” - “A tako,” rekoh, “a sada<br />
lovite krπÊane?! Jadni ËovjeËe, ne bih se htio mijenjati s vama!” I tako<br />
smo stigli do zatvora. Meni se za to vrijeme otvorio pogled na drugi<br />
Kristov dolazak. ©to je mraËnije vrijeme u kojem æivimo, to je vaænije<br />
iπËekivanje <strong>Isus</strong>ova dolaska.<br />
Vidite, taj <strong>Isus</strong>ov dolazak u slavi bit Êe njegov treÊi dolazak na Zemlju.<br />
Prvi je put doπao kad je postao Ëovjekom. Bilo je to u Betlehemu.<br />
Nakon πto ga je Marija rodila, poloæen je u jasle. To je ono πto slavimo<br />
na BoæiÊ - ako joπ uopÊe znamo o Ëemu se radi. Sin Boæji postao<br />
je Ëovjekom da bi nas uËinio djecom Boæjom i bio naπ brat.<br />
Drugi <strong>Isus</strong>ov dolazak zbiva se u duhu - sada, danas. On je rekao: “Evo<br />
stojim pred vratima vaπih srca i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori<br />
vrata, uÊi Êu k njemu.” Znate li zaπto propovijedamo o <strong>Isus</strong>u? Time mu<br />
æelimo pomoÊi da moæe doÊi k vama. U Bibliji piπe: “A svima koji ga<br />
primiπe dade moÊ da postanu djeca Boæja.” Morate mu otvoriti svoje<br />
srce!<br />
TreÊi njegov dolazak na zemlju bit Êe u slavi i vidjet Êe ga svako oko.<br />
To je potpuno sigurno. Do tada Êe ËovjeËanstvo veÊ isprobati sve politiËke<br />
sustave: ustavnu monarhiju i apsolutnu monarhiju, predsjedniËku<br />
208<br />
demokraciju i narodnu demokraciju, diktaturu i tko zna πto sve ne. I<br />
vidjet Êemo kako nam sve to nije donijelo mnogo dobra. Tada joπ mora<br />
doÊi <strong>Isus</strong>, moj Kralj, i pokazati moæe li on vladati!<br />
2. ©to prethodi <strong>Isus</strong>ovu povratku?<br />
Biblija kaæe da Êe svjetska povijest trajati joπ neko vrijeme. Ali tada Êe,<br />
skoro neprimjetno, zapoËeti razdoblje u kojem Êe se svjetska povijest<br />
nezaobilazno pribliæiti kraju. Za to Êu razdoblje rabiti jedan izraz koji<br />
se nalazi u Bibliji. Ona to razdoblje naziva: “posljednja vremena”.<br />
Biblija govori o dolasku doba sveopÊe zbrke, razdoblja u kojem Êe<br />
Ëovjek biti nemoÊan rijeπiti svoje probleme. U to posljednje doba iziÊi<br />
Êe na vidjelo ljudska zbunjenost i bespomoÊnost. Sâm je <strong>Isus</strong> obznanio<br />
Ëetiri znaËajke tog doba. Rekao je da Êe se to vrijeme prepoznati po<br />
politiËkoj zbrci. To je izrekao ovim rijeËima: “DiÊi Êe se narod protiv<br />
naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.” Joπ nikada toliki (dobro<br />
plaÊeni) diplomati nisu odræavali toliko skupih konferencija kao u naπe<br />
doba. I nikada prije naπih dana nije se tako bezumno troπio novac za<br />
naoruæanje. Novcem koji se troπi za atomsko oruæje mogli bi sagraditi<br />
cijele velegradove i tako rijeπiti problem nedostatka stanova. Umjesto<br />
toga govori se: “Moramo se naoruæati. I najmanja dræava treba imati<br />
atomske bombe!” Usprkos svemu tome ËovjeËanstvo joπ nikada nije<br />
toliko vapilo za mirom. Mi æelimo mir. Nitko ne æeli rat, ali se svi<br />
luappleaËki naoruæavaju. Po tome Êe se prepoznati politiËki kaos posljednjeg<br />
doba.<br />
SljedeÊa znaËajka koju je <strong>Isus</strong> spomenuo jest zbrka na gospodarskom<br />
planu. To je izrazio rijeËima: “Bit Êe gladi.” Na zemlji inaËe uspijeva<br />
dovoljno hrane za cijelo ËovjeËanstvo. Nikada joπ nije bilo toliko<br />
uËenih ekonomista kao danas i svjetsko gospodarstvo joπ nikada nije<br />
bilo tako savrπeno. No ipak, prema izvjeπÊu Ujedinjenih naroda, viπe<br />
od polovice ËovjeËanstva nema dovoljno hrane. Zar nije moguÊe, u<br />
jednom visokociviliziranom druπtvu u kojem ima dovoljno dobara,<br />
nahraniti sve? Ali to jednostavno ne ide. Gospodarska zbrka nezaustavljivo<br />
raste.<br />
209
TreÊa znaËajka posljednjeg doba u kojem Êe ËovjeËanstvo preplaviti<br />
nerjeπivi problemi jest religijska zbrka. <strong>Isus</strong> je to ovako opisao: “ReÊi<br />
Êe vam: Mesija je ‘ovdje’, ili ‘ondje’.”<br />
Nedavno sam razgovarao s jednim mladiÊem koji mi reËe: “U πto na<br />
kraju vjerovati? Postoje rimokatolici, grkokatolici, reformirani,<br />
luterani, adventisti, metodisti, baptisti, pentekostalci, Jehovini svjedoci,<br />
pravoslavci, islam, budizam ... Ne znam πto vjerovati!” Na to se<br />
nasmijah i rekoh mu: “MladiÊu, utjeπi se, nije to niπta, najgore tek<br />
dolazi! Tako tvrdi Biblija.”<br />
To je znak posljednjeg doba. –avao zavodi ljude jer se ne upravljaju<br />
po rijeËi Boæjoj, a Bog to dopuπta. »uju se glasine: “Krist je ovdje,<br />
Krist je ondje!” Religijska zbrka je zastraπujuÊa. »esto me, kad vidim<br />
kako ljudi iz velegradova trËe od jedne do druge vjerske senzacije,<br />
obuzme strah i drhtanje. Æelim vam reÊi da vas ni jedan evangelizator<br />
ne moæe spasiti. Ako sami na pronaappleete Spasitelja, niπta vam neÊe<br />
pomoÊi da dobijete vjeËni æivot!<br />
Joπ je jedna, peta znaËajka posljednjeg vremena: raseljeni izraelski<br />
narod opet Êe se okupiti u Palestini. To πto postoji dræava Izrael, za me<br />
je jedan od najËudesnijih znakova vremena. Neki kaæu da to nije<br />
nikakav znak. Kad sam se nedavno zaustavio na πvicarskoj granici,<br />
ispred mene je stajao automobil s oznakom dræave Izrael. Pomislih:<br />
“Ispunjavaju se biblijska proroËanstva! I automobilske tablice to<br />
navjeπÊuju!”<br />
Otac mi je ispriËao kako su 1899. godine Æidovima ponudili da se<br />
nasele na Madagaskaru. Na to su Æidovi rekli: “Ne! Mi imamo samo<br />
jedno obeÊanje: povratak u zemlju naπih predaka!” Cijeli je svijet mislio:<br />
“To se ne moæe dogoditi!” - Ali danas u Palestini postoji dræava<br />
Izrael!<br />
Dakle, posljednje je doba obiljeæeno time πto Ëovjek, usprkos<br />
cjelokupnom napretku, postaje sve zbunjeniji i viπe ne moæe rjeπavati<br />
svoje probleme. Ljudska je nemoÊ oËita. Ne mogu vam reÊi kako dugo<br />
Êe trajati to razdoblje. Biblija nam ne donosi toËne podatke o tome.<br />
Ona nas samo upozorava: “Bdijte!” Pavao je rekao o <strong>Isus</strong>ovim uËenici-<br />
210<br />
ma: “Mi ne pripadamo onima koji spavaju. Mi smo trijezni i pripadamo<br />
danu.”<br />
Kada to razdoblje ljudske izgubljenosti dosegne vrhunac, neposredno<br />
prije <strong>Isus</strong>ova povratka treba doÊi Antikrist - laæni Krist. To doba nazvat<br />
Êu: vrijeme kraja. Mi veÊ danas proæivljavamo zbrku posljednjeg<br />
doba. Ta zbrka vapi za jednim autoritativnim Ëovjekom! Svijet veÊ<br />
sada vapi za jednom snaænom osobom. I kad ljudska bijeda naraste do<br />
najviπe toËke, doÊi Êe jedan velik Ëovjek koji Êe se nazvati izbaviteljem<br />
svijeta. Taj Ëovjek nije Krist, on je laæni Krist.<br />
Biblija kaæe da Êe izroniti iz mora (more u Bibliji predstavlja narode).<br />
Bit Êe diktator i zavladati svijetom. Mi ga nazivamo Antikristom. Pod<br />
njegovim Êe se vodstvom ujediniti sve dræave svijeta. Taj dio ljudske<br />
povijesti okarakteriziran je ljudskim prkosom prema Bogu. To Êe biti<br />
posljednji pokuπaj svijeta da se izbavi uz pomoÊ politike i gospodarskih<br />
programa. Biblija zadivljujuÊe opisuje tu posljednju veliku<br />
diktaturu. O tome govori u proroËkim slikama i vizijama. Tko to æeli<br />
razumjeti, treba se prepustiti vodstvu Svetoga Duha. IspriËat Êu vam<br />
kako Biblija govori o Antikristu, posljednjem silniku. Apostol Ivan<br />
govori u proroËkom zanosu: “Na?oh se na obali mora. Potom opazih<br />
gdje izlazi iz mora zvijer s mnogo glava na kojima su krune; s ustima<br />
poput razjapljenih lavljih ralja.” - Kako razumjeti tu zapanjujuÊu<br />
sliku?<br />
More je slika svih naroda svijeta. Tko je bio na moru, zna kako je<br />
nemirno. Nikad nije potpuno mirno. Tako ni narodi ne miruju, uvijek<br />
je meappleu njima prisutan neki nemir. Posljednji Êe svjetski izbavitelj<br />
iziÊi iz naroda. Svi svjetski politiËari u posljednjem stoljeÊu prikazivali<br />
su se kao izbavitelji i svi su proiziπli iz naroda: mali Korzikanac<br />
Napoleon; neznani kaplar iz prvog svjetskog rata Adolf Hitler; postolar<br />
Staljin ... Svi su oni bili samo Antikristovi prethodnici. Doπli su<br />
odozdola, iz naroda. Narod je radosno klicao: “On je jedan od nas!”<br />
Ali moj izbavitelj, <strong>Isus</strong> Krist, nije doπao iz mora naroda, veÊ iz Boæjeg<br />
svijeta. - On je Sin æivoga Boga!<br />
Antikrist je nazvan: zvijer. ©to to znaËi? Biblija kaæe: “Na svoju sliku<br />
stvori Bog Ëovjeka.” ©to sam bliæe Bogu, to sam ËovjeËniji. ©to se viπe<br />
211
Ëovjek udaljava od Boga, to postaje zvjerskiji. Veliki neprijatelj<br />
krπÊanstva, Nietzsche, rekao je: “Najplemenitiji Ëovjek je plavokosa<br />
zvijer”. Dobro je shvatio. Antikrist Êe biti Ëovjek koji Êe potpuno<br />
odbaciti Boga. Okrenut Êe mu leapplea i zato postati poput æivotinje - zvijer<br />
bez srca!<br />
On je zvijer “sa sedam glava”. ©to to znaËi? To znaËi da nije glup!<br />
Ljudi Êe reÊi: “©to taj ima glavu!”<br />
On ima usta “kao u lava”. To znaËi da Êe sav svijet ispuniti svojom<br />
propagandom. U doba nacista vidjeli smo sliËnu propagandu kad su<br />
posvuda treπtali zvuËnici i prenosili govore nacistiËkih glaveπina. O,<br />
mogu zamisliti kako Êe Antikrist svojom besmislenom propagandom<br />
preplaviti æivote ljudi!<br />
Taj posljednji Ëovjekov pokuπaj - spasiti svijet bez pomoÊi pravog<br />
Spasitelja, Gospodina <strong>Isus</strong>a, bit Êe od poËetka osuappleen na propast.<br />
Ljudima Êe se nuditi izbavljenje bez pokajanja i obraÊenja i svi Êe<br />
problemi biti rijeπeni. Rijeπit Êe se politiËki problemi jer Êe Antikrist<br />
stvoriti svjetsko kraljevstvo. Bit Êe rijeπeni i gospodarski problemi. Svi<br />
Êe dobiti bonove za hranu. Naravno, i religijski Êe problemi biti<br />
rijeπeni: “Ja sam svjetski izbavitelj,” reÊi Êe Antikrist, “meni se<br />
molite!”<br />
I sav Êe se svijet pokoriti Antikristu. Samo Êe krπÊani reÊi: “Mi te<br />
neÊemo πtovati!” Svatko Êe morati nositi oznaku na Ëelu. Ali krπÊani<br />
Êe reÊi: “Ne! Mi imamo Spasitelja, a to je <strong>Isus</strong>!” Tada Êe nastupiti progoni.<br />
U Bibliji stoji stih koji kaæe: “... nitko neÊe moÊi ni kupiti ni prodavati<br />
ako nema udaren æig.” ©vapski komentator Biblije, Auberlen,<br />
prije sto pedeset godina piπe o tome: “Mi to joπ ne moæemo razumjeti,<br />
ali kad se poËne zbivati - otvorit Êe nam se oËi.” No, mi moæemo<br />
sasvim dobro razumjeti. Poznate su nam totalitarne dræave. Znamo πto<br />
znaËi: taj i taj ne dobiva bonove za kruh ni radnu dozvolu. Moæe<br />
vjerovati u πto hoÊe, ali on viπe nema domovinu niti ikakva prava. -<br />
Da, veÊ nam se to dogaapplealo.<br />
Kad sam to Ëitao, bio sam potresen pa sam pomislio: “Postoje ljudi<br />
koji misle da je Biblija zastarjela. - Ne, nije Biblija zastarjela, naπi su<br />
svjetonazori zastarjeli. Biblija nas vodi u buduÊnost.”<br />
212<br />
Antikrist Êe sve tolerirati, samo ne svjedoËanstvo o istinskom<br />
Spasitelju, Gospodinu <strong>Isus</strong>u Kristu. Zbog toga Êe on joπ jedanput<br />
pokrenuti velike progone krπÊana<br />
Jednom sam svojoj djeci priËao o tome. Na to moja mala kÊi poËe<br />
plakati. - “Dijete,” upitah je, “zaπto plaËeπ?” JecajuÊi mi odgovori: “To<br />
se moæe dogoditi bilo koji dan.” - “Da,” rekoh, “moæe!” - “©to Êe biti<br />
ako ne ostanem vjerna Spasitelju?” Na to joj objasnih: “To bi bilo<br />
straπno. Ali samo ti je jedno potrebno: ti mu veÊ od danas moæeπ biti<br />
vjerna!”<br />
To bi nas vrijeme moglo zateÊi nespremne. VeÊ sutra bismo se mogli<br />
naÊi u njemu. Tada viπe neÊe biti moguÊnosti pronaÊi <strong>Isus</strong>a. Viπe neÊe<br />
biti bogosluæja. Zvona Êe biti rastaljena i preraappleena u spomenike<br />
Antikrista, a crkve pretvorene u muzeje u kojima Êe se izlagati<br />
fotografije iz Antikristove mladosti.<br />
Tada Êe ljudi plaËuÊi traæiti utjehu. Ali viπe neÊe biti nikoga da ih utjeπi<br />
jer su odbacili jedinog Tjeπitelja - <strong>Isus</strong>a. Prorok Jeremija kaæe: “Jer ste<br />
me odbacili, govori Gospodin, za vas viπe nema utjeπitelja.” Ljudi Êe<br />
u svom oËaju biti prepuπteni na milost i nemilost jedan drugome.<br />
Vjerujem da Êe krπÊani biti radosni pa makar se morali suoËiti i sa<br />
smrÊu. Oni Êe u to straπno doba imati Tjeπitelja!<br />
Uplaπile su me i <strong>Isus</strong>ove rijeËi: “Ljudi Êe umirati od straha u oËekivanju<br />
onoga πto Êe zadesiti svijet.” U Ivanovu Otkrivenju piπe da Êe<br />
Antikrist ispuniti svijet zvukom fanfara i zastavama. Pomislih: “Kako<br />
to dvoje moæe iÊi zajedno? S jedne strane strah i iπËekivanje, a s druge<br />
uspjesi.” Prema onome πto sam proæivio 1933. godine, znam da je<br />
itekako moguÊe da svijet bude ispunjen poklicima slavlja, limenom<br />
glazbom i zastavama, a opet pun straha i iπËekivanja pred onime πto<br />
dolazi. - Ali u trenutku kad Antikrist bude na vrhuncu moÊi, u trenucima<br />
trijumfa, kad bude mislio da se zauvijek rijeπio <strong>Isus</strong>a, tada Êe se<br />
Bog umijeπati! - <strong>Isus</strong> Êe ponovno doÊi u svoj svojoj slavi! Antikrist Êe<br />
biti izgubljen. <strong>Isus</strong> Êe ga uniπtiti “dahom svojih usta”!<br />
©to su vremena mraËnija, to oËitiji postaju zastraπujuÊi znakovi ljudskog<br />
oËaja i buduÊe Antikristove vladavine. Ali oni koji Ëitaju Bibliju<br />
su ohrabreni jer oËekuju povratak <strong>Isus</strong>a Krista!<br />
213
3. ©to Êe biti nakon Kristova povratka?<br />
I o tome nam Biblija daje samo neke smjernice. Kao prvo, kaæe da Êe<br />
<strong>Isus</strong> vladati tisuÊu godina kao kralj na ovom planetu. To je, takoappleer,<br />
jedna od biblijskih slika koja znaËi da Êe <strong>Isus</strong> dugo vladati. Sve mi se<br />
to savrπeno uklapa: prvo Êe postati oËitim beznadno stanje u kojem se<br />
ljudi nalaze, potom Êe uslijediti posljednji ljudski pokuπaj da se spasi<br />
svijet i naposljetku Êe zavladati moj Kralj! A on zna kako se vlada!<br />
Idite malo u kuÊe u kojima vlada <strong>Isus</strong>. Da, veÊ danas postoje domovi<br />
u kojima je <strong>Isus</strong> na vlasti. Ondje Êete veÊ na samom pragu osjetiti:<br />
“Ovdje vlada drukËije ozraËje!”<br />
Poznavao sam jedan mladi braËni par. Jednog mi dana on reËe: “Æelim<br />
se predati Bogu. Dosad sam poricao njegovo postojanje. »esto sam<br />
govorio protiv njega, ali viπe ne mogu æivjeti bez njega.” Tada je sve<br />
iziπlo na vidjelo. Bio je razoËaran u braku. Objasnio mi je: “Htio sam<br />
pokazati svijetu da i bez Boga brak moæe biti sretan.” - Ali sve je<br />
potonulo. Prvo im je dijete umrlo i oni su se posvaappleali kraj njegova<br />
mrtva tijela. Na koncu je priznao: “Bog je protiv nas. Predajem se!”<br />
Pokop djeteta koji sam vodio bio je potresan. U sredini lijes s mrtvim<br />
djetetom. S jedne strane on sa svojom obitelji, a nasuprot lijepa mlada<br />
æena okruæena svojim roappleacima. Dva svijeta, dvije stranke - a izmeappleu<br />
njih mrtvo dijete.<br />
Potrajalo je viπe od godine dana dok i æena nije povjerovala u<br />
Gospodina <strong>Isus</strong>a. SjeÊam se kako mi je jednog uskrπnjeg jutra<br />
napisala: “On je uskrsnuo i u mojem srcu!” Tada su se ponovno<br />
vjenËali. Joπ jedanput su krenuli od samog poËetka. InaËe su bili vrlo<br />
samostalni i inteligentni, ali uza sve to ranije nisu uspijevali postiÊi<br />
sklad. Sada im je postalo prekrasno.<br />
On mi je to ovako opisao: “Prije je kod nas sve propadalo.” - “A zaπto<br />
je sada sve u redu?” upitah ga. Odgovorio mi je nasmijana lica: “Zato<br />
πto sada kod nas vlada <strong>Isus</strong>! Sada moja æena viπe ne govori: ‘Ja<br />
vladam!’ Ni ja viπe ne govorim: ‘ja vladam!’ Umjesto toga, sada se<br />
pitamo: ‘©to æeli <strong>Isus</strong>?’ I sve je u redu!” SluπajuÊi ga, padne mi na um<br />
misao: “Ako je tako divno i prekrasno kad <strong>Isus</strong> vlada u neËijem domu,<br />
214<br />
kako li Êe tek biti kad zavlada na Zemlji?!” To tisuÊgodiπnje kraljevstvo<br />
biti Êe nezamislivo prekrasno.<br />
Nakon πto <strong>Isus</strong> zavlada, taj Êe sretni svijet joπ jedanput biti iskuπan da<br />
se vidi jesu li srca istinski izmijenjena. Tada Êe –avao biti doslovce<br />
odvezan i bit Êe oËito kako se srca ljudi u osnovi nisu izmijenila i da je<br />
ËovjeËanstvo ostalo kakvo je i bilo. Biblija nam govori da Êe tada ljudi<br />
posljednji put ustati protiv Boga. Potom Êe doÊi kraj svijeta. SunËev<br />
sustav Êe se raspasti. Nebo i Zemlja bit Êe uniπteni. Apostol dalje piπe:<br />
“Zatim opazih veliko bijelo prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu<br />
... I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred Bogom ... I otvoriπe<br />
se knjige ... I tko god se ne naapplee upisan u knjizi æivota, bî baËen u ognjeno<br />
jezero.”<br />
Jednom me netko upitao: “Pa gdje Êe stajati prijestolje kad viπe niËega<br />
ne bude?” Odgovorih mu: “To nije tvoja briga. Radije brini o tome<br />
kakav Êeπ stati pred to prijestolje!” »ovjek moæe biti izgubljen. Bilo bi<br />
mi draæe da u Bibliji ne postoji ta straπna istina. Ali u naπem æivotu<br />
postoji ta grozna moguÊnost da budemo izgubljeni za cijelu vjeËnost!<br />
Jedne se veËeri u nekom πkotskom dvorcu okupilo maleno druπtvo. Po<br />
veËeri posjedaju oko kamina u kojem je gorjela vatra. RazgovarajuÊi o<br />
svemu i svaËemu doappleu i do krπÊanstva. Jedan gost, stariji elegantni<br />
gospodin, reËe domaÊici: “Prema vaπim rijeËima zakljuËujem da ste<br />
krπÊanka. Vjerujete li zaista sve πto piπe u Bibliji?” - “Da!” - “I da Êe<br />
mrtvi uskrsnuti?” - “Da!” - “I da Êe svi koji nisu zapisani u knjizi æivota<br />
otiÊi u pakao?” - “Da, i to vjerujem!” Gospodin tada ustane i<br />
prijeapplee preko dvorane. U jednom je kutu visjela krletka s papagajem.<br />
Izvadi papagaja iz krletke i poapplee s njime prema kaminu kao da Êe ga<br />
baciti u vatru. Preplaπena domaÊica skoËi i uhvati ga za ruku: “©to to<br />
radite!? Jadna ptica!” Gospodin se na to nasmija. - “»ujte, vama je æao<br />
jadne ptice, a vaπ takozvani Bog ljubavi bacit Êe milijune ljudi u pakao.<br />
»udan je to Bog ljubavi!” Za trenutak zavlada tiπina, a onda gospoapplea<br />
odgovori: “Grijeπite! Bog nikog ne baca u pakao. Mi svojevoljno<br />
odlazimo u vjeËnu propast. Bog æeli da se svi ljudi spase!”<br />
Biblija nam prikazuje potresnu sliku posljednjeg suda. Dat nam je opis<br />
Boæje sudaËke stolice: “I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred<br />
215
prijestoljem.” Ljudi se svim silama opiru toj poruci o Boæjem sudu:<br />
“To nije istina!” Jednog mog mladog prijatelja upitao je prijatelj s<br />
posla: “Vjerujeπ li ti zaista u Sudnji dan?” - “Da, vjerujem.” Ovaj mu<br />
se naruga: “Ma daj! Koliko je ljudi danas na svijetu? I koliko ih je æivjelo<br />
do sada? Zamisli sada kako Êe svaki od njih biti suappleen pojedinaËno.<br />
Pomisli samo kako Êe to dugo trajati!” Na to mladiÊ odgovori<br />
samo: “Kada doapplee taj trenutak, imat Êemo vremena u izobilju. NeÊemo<br />
viπe imati niπta pred sobom.”<br />
Da, Bog Êe imati mnogo vremena za nas. Time πto Êe nam suditi<br />
svakom pojedinaËno, on nam posljednji put pokazuje da nas shvaÊa<br />
ozbiljno. To je dokazao kad je njegov Sin umro umjesto nas. Ako vi i<br />
ne shvaÊate ozbiljno svoj æivot i proæivite ga u grijehu i ispraznosti,<br />
Bog sve to shvaÊa ozbiljno. To Êe se otkriti na Sudnji dan.<br />
Biblijska vizija buduÊnosti zavrπava ovim rijeËima: “I vidjeh novo<br />
nebo i novu Zemlju na kojoj prebiva pravednost.” I dalje Biblija<br />
oslikava taj novi svijet rijeËima koje nadilaze naπe razumijevanje.<br />
Jedno je potpuno jasno: “Bog je doπao do cilja. Oni, Ëija su imena<br />
zapisana u knjizi æivota, nastavaju novi svijet. Oni su poput Boga,<br />
poput Sina Boæjega. U tom svijetu nema policije, zatvora, sudova,<br />
–avla; nema ratova, ni boli, ni grijeha, ni smrti!<br />
ProËitajte sami prekrasnu dvadeset prvu i dvadeset drugu glavu knjige<br />
Otkrivenja. To su inaËe nadnaravne slike koje nadilaze naπe shvaÊanje<br />
jer mi poznajemo samo svijet grijeha, muke i smrti. - Ja æelim biti u<br />
tom Boæjem svijetu! A vi?<br />
4. Ili-ili<br />
Joπ jedanput æelim istaknuti neπto vaæno. ©to duæe prouËavam prizore<br />
posljednjih dogaappleaja iz knjige Otkrivenja, sve me viπe pogaapplea Ëinjenica<br />
da Êe na koncu postojati samo dvije rijeËi: spaπeni i izgubljeni. I kad<br />
kaæete: “Nitko se viπe na cijelom svijetu ne obazire na <strong>Isus</strong>a!” ja vam<br />
mogu odgovoriti samo ovo: “Onda Êe biti mnogo izgubljenih!” Naπi su<br />
oËevi molili: “Znam, bit Êe malo spaπenih. Dopusti mi biti meappleu<br />
njima!” - Na koncu Êe postojati samo spaπeni i izgubljeni!<br />
216<br />
Moj mi je prijatelj Paul Humburg jednom ispriËao: “Sanjao sam Sudnji<br />
dan. »uo sam kako <strong>Isus</strong> tjera izgubljene od sebe: ‘Idite od mene,<br />
prokleti!’ - Tako piπe u Bibliji! - Vidio sam kako odlaze pognute glave,<br />
preplaπeni i oËajni. Tada sam zamijetio kako jedan pita drugoga: ‘Jesi<br />
li i ti vidio?’ - ‘Da,’ odgovori ovaj, ‘i ja sam zamijetio: ruka koja nas<br />
je tjerala bila je probodena! Bila je prikovana na kriæu i za nas, ali nas<br />
nije bilo briga za to. Sada smo s pravom izgubljeni!’ ”<br />
»ujete li? On je umro i za vas! UopÊe nema veze vjerujete li u neπto ili<br />
ste ateist. Jedno morate znati: <strong>Isus</strong> je umro za vas! - Doappleite svome<br />
Spasitelju! Ako kaæete: “Ali ja sam greπnik!” mogu vam odgovoriti<br />
samo: “On traæi upravo greπnike! Drugih ni nema!” Kad netko tvrdi da<br />
je dobar, tada laæe da se sve praπi. Ti koji kaæu da ne trebaju Spasitelja<br />
najizgubljeniji su ljudi πto postoje. Toliko su izgubljeni da viπe ni ne<br />
primjeÊuju kako su izgubljeni!<br />
I na koncu joπ nekoliko rijeËi spaπenima. U biblijskom opisu buduÊeg<br />
svijeta spominje se da je Novi Jeruzalem sagraappleen na dvanaest<br />
divovskih dragulja koji mu sluæe kao temelj. Na tih dvanaest dragulja<br />
napisana su imena dvanaestorice apostola, svjedoka evanappleelja Boæjeg.<br />
Ja sam to ovako predstavio: na dragom kamenju piπe “Petar”, “Ivan”,<br />
“Jakov” ... Na jednom dragulju piπe “Matej”. - Znate li tko je bio<br />
Matej? - Veliki krijumËar i varalica! Kad je jednog dana sjedio uz svoj<br />
prljavi posao, pozva ga <strong>Isus</strong> koji je onuda prolazio. ReËe mu: “Hajde<br />
za mnom!” Levi, tako se prije zvao, ostavio je sve i krenuo za <strong>Isus</strong>om.<br />
Doæivio je da Spasitelj umre za njega. Doæivio je njegovo uskrsnuÊe i<br />
njegov povratak u nevidljivi svijet. Doæivio je i da <strong>Isus</strong> poπalje Svetoga<br />
Duha.<br />
Kasnije su mu prijatelji predloæili: “Toliko si toga proæivio s <strong>Isus</strong>om,<br />
zapiπi to!” To je i uËinio. Tako je nastalo Matejevo evanappleelje po kojem<br />
su milijuni ljudi pronaπli <strong>Isus</strong>a. Njegovo novo ime, Matej, zapisano je<br />
na istaknutom mjestu u novome svijetu - ime tog pokvarenog klipana<br />
kojega je <strong>Isus</strong> spasio!<br />
Toliko je jaka milost <strong>Isus</strong>a Krista! Tako silno on spaπava!<br />
Ista ta milost æeli zapoËeti svoje djelo u vama. Ne opirite joj se! Radi<br />
se o vaπem spasenju - za sada i za svu vjeËnost.<br />
217
Kakva je korist od æivota s<br />
Bogom?<br />
Naslov ove teme mogao bi se izreÊi i drugim rijeËima, na primjer:<br />
“Isplati li se biti krπÊaninom?” Tu se uklapa i stih iz poslanice<br />
Efeæanima koji glasi: “Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina<br />
naπega <strong>Isus</strong>a Krista - on koji nas blagoslovi svakim duhovnim<br />
blagoslovom na nebesima u Kristu.” Ova reËenica na prekrasan naËin<br />
govori o obilnom blagoslovu koji krπÊani imaju po <strong>Isus</strong>u Kristu. - Ali<br />
prije no πto doappleemo do sræi teme, htio bih razjasniti neke pretpostavke.<br />
1. Æivot s Bogom nije iluzija!<br />
Da, æivot s Bogom nije autosugestija niti umiπljanje! Objasnit Êu vam<br />
to: Pastor u velegradu susreÊe svakojake zanimljive ljude. Tako sam<br />
nedavno sreo jednog mladiÊa i rekao mu: “»ovjeËe, πto bi moglo biti<br />
od tebe samo kad bi predao svoj æivot Gospodinu!” “Ah, gospodine<br />
Busch,” reËe mi, “spustite se s oblaka!” Je li vam je poznat taj izraz?<br />
On je time htio reÊi: “Budite realni! Bog ne postoji!” Na to mu rekoh:<br />
“»ovjeËe, ovo je neπto najnovije. To joπ nisam Ëuo!” On reËe: “Dobro<br />
me sluπajte! Nekad su se ljudi osjeÊali bespomoÊnima kad su se<br />
suoËavali s prirodnim silama pa su zamiπljali kako postoje isto takve<br />
moÊne sile koje bi im mogle pruæiti pomoÊ. Njih su nazivali: Alah,<br />
Bog, Jehova, Buda ... πto ja znam kako sve ne. U meappleuvremenu je<br />
utvrappleeno kako su to bile samo pretpostavke i da na nebu nema nikoga!”<br />
Tako mi je taj mladiÊ odræao lijep govor. Kad je zavrπio, odgovorio<br />
sam mu: “Ah, dragi moj, ali ti ne poznajeπ <strong>Isus</strong>a!” - “<strong>Isus</strong>a?” upita.<br />
“<strong>Isus</strong> je samo jedan od utemeljitelja religije.” - “Nipoπto! Jako<br />
grijeπiπ!” rekoh mu. “»iniπ uæasnu pogreπku, dragi moj! ReÊi Êu ti tko<br />
je <strong>Isus</strong>. BuduÊi da poznajem <strong>Isus</strong>a, znam da Bog postoji! Bez <strong>Isus</strong>a ne<br />
moæemo znati baπ niπta o Bogu!” Tada sam mu objasnio tko je <strong>Isus</strong>.<br />
Tko je <strong>Isus</strong>? I vama bih to htio objasniti jednim primjerom.<br />
219
Mnogo sam toga proπao u æivotu. Izmeappleu ostalog, Ëesto sam bio zatvaran.<br />
Ne zato πto sam neπto ukrao, veÊ zbog vjere. Za Hitlerova reæima<br />
nacisti baπ nisu voljeli pastore koji su kao ja radili s mladima.<br />
Stoga su me zatvarali u grozne zatvore. Jednu sam kaznu odsluæio u<br />
nekom osobito odvratnom zatvoru. Cijela je graappleevina bila od betona,<br />
a zidovi su bili tanki da se moglo Ëuti kad netko kaπlje u Êeliji ispod ili<br />
kad ne treÊem katu netko padne s leæaja. Osim toga, moja je Êelija bila<br />
malena poput neke rupe.<br />
Jednom su u Êeliju do moje doveli nekog Ëovjeka kojeg je uhitio<br />
Gestapo. Bio je u uæasnom oËajanju jer sam noÊima sluπao njegov plaË<br />
πto je dopirao kroz tanak zid koji nas je dijelio. Sluπao sam ga kako se<br />
okreÊe na leæaju. »esto sam Ëuo njegovo priguπeno jecanje. Straπno je<br />
sluπati muπkarca kad plaËe. Tijekom dana nam je bilo zabranjeno leæati<br />
pa sam sluπao svog susjeda kako hoda po Êeliji: dva i pol koraka gore,<br />
dva i pol koraka dolje - poput æivotinje u kavezu. Ponekad bi duboko<br />
uzdahnuo. - A ja sam u svojoj Êeliji imao mir Boæji! Znate, <strong>Isus</strong> je<br />
doπao u moju Êeliju! I kad sam Ëuo kako je moj susjed oËajan, pomislio<br />
sam: “Moram nekako do njega! Moram govoriti s njim! KonaËno,<br />
ja sam duπobriænik!” Tada sam dozvao straæara i rekao mu: “»ujte, u<br />
Êeliji kraj moje je jedan oËajnik. Poludjet Êe! Ja sam pastor, pustite me<br />
k njemu. Htio bih govoriti s njim!” - “Pitat Êu nadreappleenog”, odgovori<br />
mi straæar. Vratio se nakon sat vremena: “To je zabranjeno! Ne moæete<br />
k njemu!” Tako i dalje nisam mogao vidjeti svog susjeda. A bio mi je,<br />
tako reÊi, nadohvat ruke. Ne znam kako je taj Ëovjek izgledao; je li bio<br />
mlad ili star. OsjeÊao sam samo njegov duboki oËaj. Moæete li si to<br />
predoËiti?<br />
Joπ sam jedanput stao pokraj zida i pomislio: “Kada bih samo mogao<br />
poruπiti zid i otiÊi tom Ëovjeku!” Ali koliko god lupao, nije bilo<br />
moguÊe probiti Ëvrsti zid.<br />
Sad dobro posluπajte! Æivi Bog, Stvoritelj neba i Zemlje, nalazi se u<br />
takvoj situaciji u kakvoj sam ja bio tada. Mi, ljudi, zatvoreni smo u<br />
vidljivom, trodimenzionalnom svijetu, ali nam je Bog posve blizu.<br />
Biblija kaæe: “S leapplea i s lica ti me obuhvaÊaπ.” Bog nam je nadohvat<br />
ruke. Ali izmeappleu njega i nas isprijeËio se zid jedne druge dimenzije.<br />
Kroz taj zid dopiru do Boæjeg uha svi jauci ovoga svijeta. On Ëuje pso-<br />
220<br />
vanje ogorËenih, plaË osamljenih, bol onih koji ispraÊaju svoje mrtve,<br />
uzdisanje onih πto podnose nepravdu. Sve to dira Boæje srce, baπ kao<br />
πto je mene dirnuo oËaj onog Ëovjeka iz susjedne Êelije.<br />
Ali, zamislite, Bog moæe uËiniti ono πto ja nisam mogao. Jednoga dana<br />
on je sruπio zid koji se isprijeËio izmeappleu njega i nas i doπao u naπ<br />
vidljivi svijet - u svome Sinu <strong>Isus</strong>u! Razumijete li to? Bog je doπao k<br />
nama u <strong>Isus</strong>u, Sinu Boæjem, u svu ovosvjetsku prljavπtinu i bijedu!<br />
Otkad sam upoznao <strong>Isus</strong>a, znam da Bog postoji. »esto znam reÊi:<br />
“Otkad je <strong>Isus</strong> doπao, poricanje Boæjeg postojanja je puko neznanje.”<br />
Dakle, <strong>Isus</strong> je doπao rodivπi se u Betlehemu. Porastao je i postao<br />
muπkarac. Na njemu se nije mogla vidjeti njegova boæanska slava, a<br />
ipak je sve privlaËio k sebi. Ljudi su instinktivno osjeÊali: u njemu nam<br />
je doπla Boæja ljubav i milost!<br />
U doba kad je <strong>Isus</strong> æivio na Zemlji kao Ëlan izraelskog naroda, Kanaan<br />
je bio pod okupacijom Rimljana. Oni su vjerovali u mnogo Bogova, ali<br />
u stvarnosti nisu vjerovali ni u jednoga. GradiÊem Kafarnaumom<br />
vladao je rimski stotnik komu se smrtno razbolio sluga kojeg je osobito<br />
volio. Pozvao je lijeËnike, ali ga oni nisu mogli izlijeËiti. Bilo mu<br />
je jasno da sluga umire. Tada mu na um pade misao: “Toliko sam toga<br />
Ëuo o tom <strong>Isus</strong>u. Moæda bi mi on mogao pomoÊi. Potraæit Êu ga!” I<br />
tako taj nevjernik, poganin, poapplee potraæiti <strong>Isus</strong>a. Naπavπi ga, zamoli:<br />
“Gospodine <strong>Isus</strong>e, moj je sluga bolestan. Moæeπ li mi ga ozdraviti?” -<br />
“Da,” odgovori <strong>Isus</strong>, “poÊi Êu s tobom tvojoj kuÊi!” »uvπi to, stotnik<br />
reËe: “Ah, nije potrebno da dolaziπ u moj dom. Kad ja nekome neπto<br />
naredim, taj to odmah uËini. Ti samo trebaπ reÊi rijeË i moj Êe sluga<br />
ozdraviti.” Drugim rijeËima, taj je poganski rimski Ëasnik rekao: “Ti<br />
moæeπ nemoguÊe uËiniti moguÊim! Ti si Bog!” Tada se <strong>Isus</strong> okrenuo<br />
mnoπtvu πto ga je slijedilo i objasnio im: “Takve vjere ne naappleoh ni u<br />
Izraelu.” To znaËi: “Vjeru kakvu imaju ti ateisti, nisam naπao u cijeloj<br />
crkvi.” Stotnik je shvaÊao: “U <strong>Isus</strong>u je Bog doπao k nama!” - Ali <strong>Isus</strong>,<br />
Sin Boæji, nije doπao na ovaj svijet samo da bi iscijelio stotnikova<br />
slugu te time obznanio i dokazao da Bog postoji. Htio je neπto viπe.<br />
Doπao je da bi ljudi mogli dobiti mir s Bogom!<br />
221
Vidite, od Boga nismo odvojeni samo zato πto æivimo u razliËitim<br />
dimenzijama. Izmeappleu Boga i vas, izmeappleu Boga i mene, stoji zid. To je<br />
zid naπih grijeha! - Jeste li ikada slagali? - Da? - Time ste postavili stijenu<br />
izmeappleu Boga i sebe! - Jeste li proæivjeli koji dan bez Boga, bez<br />
molitve? - Da? - Joπ jedna stijena! - NeËiste misli, preljub, kraapplea, laæi;<br />
da ne spomenemo i tisuÊe malih, naizgled nevaænih, stvari. Sve je to<br />
krπenje Boæjeg zakona. Svaki naπ grijeh uzidan je u zid krivnje pred<br />
Bogom! Svi smo mi zajedno podignuli taj zid koji odvaja ljude i Boga!<br />
A Bog je sveti Bog! »im kaæem “Bog”, tada nehotice poteæem pitanje<br />
svojih grijeha i krivica. Taj se problem obvezatno mora rijeπiti!<br />
Bog naπe grijehe shvaÊa vrlo ozbiljno! Ima takvih koji misle: “Bog bi<br />
se morao radovati πto ja joπ uvijek vjerujem u njega!” Ali to nije<br />
dovoljno! I –avao vjeruje u Boga! On sigurno nije ateist. On jako<br />
dobro zna da Bog postoji - ali on nema mir s Bogom!<br />
Mir s Bogom mogu dobiti jedino kad je uklonjen zid krivnje koji me<br />
odvaja od Boga, a to je razlog zbog kojeg je doπao <strong>Isus</strong>! On je sruπio<br />
zid naπe krivnje! Zato je dopustio da ga pribiju na kriæ! Dobro je znao<br />
da netko mora podnijeti Boæju kaznu za grijeh. Za njega je bilo: ili<br />
ljudi - ili ja. Ili Wilhelm Busch ili <strong>Isus</strong>! Na kriæu je <strong>Isus</strong> Krist, nevini<br />
Sin æivoga Boga, preuzeo moju osudu na sebe! - Ne samo moju, nego<br />
i vaπu!<br />
Ponovno bih vam htio opisati raspetog Gospodina <strong>Isus</strong>a; oslikati pred<br />
vaπim oËima najljepπu sliku koju je svijet ikada vidio. Evo ga gdje visi<br />
onaj o kome piπe u Bibliji: “Bog je svalio na nj sve naπe grijehe.” Onaj<br />
koji je na svojim ramenima ponio teret svih ljudskih grijeha - naπih grijeha!<br />
Evo gdje visi onaj koji moæe neπto πto ne moæe nitko od nas. On<br />
je uklonio sav teret naπih grijeha! - Morate proËitati o tome u Bibliji!<br />
Na kriæu se obistinilo biblijsko proroËanstvo: “Na njega pade kazna -<br />
zbog naπeg mira.”<br />
U ©vicarskoj sam imao dobrog prijatelja s kojim sam Ëesto putovao.<br />
Ponekad bismo ruËali u restoranu, a kad bi stigao raËun to je, naravno,<br />
znaËilo: “Netko mora platiti! ... Tko ima deblji novËanik?” Naravno, ja<br />
bih tada rekao: “Hans, plati ti! Iskaæi se malo!” - Jedan od nas<br />
neizostavno je morao platiti. Netko mora platiti i za naπu krivnju pred<br />
222<br />
Bogom: za sve naπe grijehe i prijestupe! Ili Êete povjerovati u <strong>Isus</strong>a da<br />
je on platio za vas - ili Êete to jednom morati sami platiti!<br />
Vidite, zato mi je <strong>Isus</strong> tako vaæan! Zato ga se tako Ëvrsto dræim - jer je<br />
platio umjesto mene! Svojim je æivotom platio za moje grijehe, ali nije<br />
ostao u vlasti smrti.<br />
Tri dana po <strong>Isus</strong>ovoj smrti jedan je Ëovjek duboko razmiπljao. Pitao se:<br />
“©to je sada s <strong>Isus</strong>om? Mrtav je. Svojim oËima vidio sam kako su ga<br />
poloæili u grob uklesan u stijeni i navalili kamen na otvor. Je li zaista<br />
bio Boæji sin?” Taj se Ëovjek zvao Toma. I dok je on joπ tako<br />
razmiπljao: “©to je sada s <strong>Isus</strong>om?” doπli su njegovi prijatelji puni<br />
radosti. - “»ovjeËe! On je æiv! Razvedri se! On je æiv! !” - “Tko je<br />
æiv?” - “<strong>Isus</strong>!” - “To je nemoguÊe!” - “MoguÊe je! MoguÊe ! Vidjeli<br />
smo njegov prazan grob. Kunemo ti se! I ... sreli smo se s njim!” - “To<br />
je nemoguÊe”, mislio je Toma. “NemoguÊe je da netko ustane od<br />
mrtvih. Ako je to istina, onda je on zaista Sin Boæji, tada je on sam<br />
Bog!”<br />
Ali Toma je bio skeptiËan. - “Toliko sam puta u æivotu bio prevaren.<br />
Viπe ne vjerujem u ono πto ne vidim!” Jedanput kad sam putovao<br />
vlakom, kondukterka s kojom sam razgovarao o <strong>Isus</strong>u reËe mi:<br />
“Vjerujem samo ono πto vidim!” Isto tako, potpuno isto, razmiπljao je<br />
i Toma. I on je svojim prijateljima rekao: “Dok ne vidim na rukama<br />
njegovim znak od Ëavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neÊu<br />
vjerovati.” Apostoli su mogli razderati usta priËajuÊi mu, Toma bi<br />
ponovo rekao: “Ne vjerujem!”<br />
Nakon osam dana, apostoli opet bijahu zajedno. I Toma je bio s njima.<br />
Odjednom se <strong>Isus</strong> pojavi meappleu njima i pozdravi ih: “Mir vama!”<br />
Okrenu se Tomi i reËe mu: “Pruæi prst svoj ovamo: evo mojih ruku!<br />
Pruæi ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi viπe nevjernik, veÊ<br />
vjernik!” Tada se taj jadni, nevjerni Ëovjek spustio na koljena i zavapio<br />
<strong>Isus</strong>u: “Gospodin moj i Bog moj!”<br />
Nadam se da sada razumijete πto mislim kad kaæem da æivot s Bogom<br />
nije iluzija! Æivot s Bogom nije autosugestija! Bog nije neπto neodreappleeno<br />
kao πto neki zamiπljaju: “Negdje mora postojati nekakav Bog,<br />
ali nitko ne zna kakav je.” - Ne! To da postoji stvarni æivot s Bogom,<br />
223
zasniva se na Ëinjenici da je Sin Boæji doπao, umro i uskrsnuo za mene.<br />
Zbog toga mogu sada sa svom sigurnoπÊu znati o Bogu. I ponovno<br />
naglaπavam: æivot s Bogom nije nikakva autosugestija niti iluzija!<br />
2. Kako zapoËeti æivot s Bogom?<br />
»esto mi kaæu: “Gospodine Busch, vi ste sretnik. Imate neπto πto mi<br />
nemamo.” Ja na to odgovaram: “Ne govorite gluposti! I vi to moæete<br />
imati! <strong>Isus</strong> je ovdje i za vas!” I tada obiËno slijedi pitanje: “Kako mogu<br />
poËeti æivjeti s Bogom?” Biblija na to odgovara jednom jedinom<br />
reËenicom: “Vjeruj u Gospodina <strong>Isus</strong>a!” - O, kad bih vas mogao<br />
dovesti do takve vjere! Da bih vas uvjerio, moram joπ jedanput objasniti<br />
πto u stvari znaËi “vjerovati”. Mnogi imaju krivo shvaÊanje o vjeri.<br />
Netko, na primjer, pogleda na sat i kaæe: “Sada je toËno sedam i dvadeset.<br />
To znam sasvim sigurno.” Drugi, koji nema sat, kaæe: “Vjerujem<br />
da je sedam i dvadeset.” Ljudi misle kako je “vjerovanje” neπto πto nije<br />
potpuno sigurno, dakle, pretpostavka. Nije li tako? ©to znaËi<br />
“vjerovati” kad Biblija kaæe: “Vjeruj u Gospodina <strong>Isus</strong>a Krista!”<br />
Jednom sam prigodom odræavao predavanja u glavnom gradu<br />
Norveπke, Oslu. U subotu ujutro htio sam odletjeti natrag u NjemaËku<br />
jer sam drugi dan trebao govoriti u Wuppertalu. Sve je krenulo loπe<br />
Ëim sam stupio nogom u zrakoplovnu luku: zrakoplov je zbog magle<br />
kasnio jedan sat. Naposljetku smo uπli u zrakoplov za Kopenhagen,<br />
gdje smo trebali prijeÊi u drugi zrakoplov. Kad smo veÊ bili nad<br />
Kopenhagenom, pilot odjednom okrenu prema ©vedskoj. Preko razglasa<br />
nas je obavijestio da je Kopenhagen sav u magli i da se ne moæemo<br />
spustiti. Odletjesmo za Malmö. Malmö u ©vedskoj je posljednje<br />
mjesto na svijetu u koje sam htio iÊi. ©to Êu tamo? Htio sam za<br />
Düsseldorf i odande za Wuppertal! Sutra moram govoriti ondje!<br />
KonaËno sletjesmo u Malmöu. I πto smo vidjeli: zrakoplovna luka<br />
bijaπe prepuna ljudi. Zrakoplovi su joπ dugo slijetali jedan za drugim.<br />
Malmö je bio jedini grad u kojemu nije bilo magle, stoga su se svi<br />
zrakoplovi spuπtali u njegovu zrakoplovnu luku. Bila je razmjerno<br />
malena pa u zgradi nije bilo mjesta za sjesti. »ekajuÊi ondje, sprijateljio<br />
sam se s jednim austrijskim trgovcem. Obojica smo se pitali:<br />
“©to Êe se dogoditi? Moæda Êemo do jutra morati ovako stajati! Otpast<br />
224<br />
Êe nam noge od umora!” Svi su psovali i ispitivali, mrπtili se i gunappleali,<br />
kao πto je to uobiËajeno u takvim trenucima. Odjednom se zaËu glas u<br />
zvuËniku: “Jedan Ëetveromotorac leti prema jugu! Ne znamo hoÊe li<br />
sletjeti u Hamburgu, Düsseldorfu ili Frankfurtu. Tko æeli na jug, neka<br />
uapplee u zrakoplov!” Bilo je to pomalo nesigurno. Neka æena pokraj nas<br />
poviËe: “Ja ne ulazim u taj zrakoplov! Bojim se!” Rekoh joj: “Draga<br />
gospoappleo, pa ne morate uÊi! Nitko vas ne tjera ulaziti!” Moj<br />
Austrijanac, viπe za sebe, reËe: “Hm, letjeti po takvoj magli! A joπ se<br />
ni ne zna gdje Êe se spustiti!” U tom trenutku kad je jaukala, a i<br />
Austrijanac me malo obeshrabrio, pokraj mene proapplee pilot u plavoj<br />
odori. Zagledah se u njegovo smrtno ozbiljno i potpuno mirno lice.<br />
Pogledavπi ga, pomislih: “Taj zna πto je odgovornost! Za njega to nije<br />
nikakva igra!” Okrenuh se svom prijatelju, Austrijancu, i rekoh mu:<br />
“»ovjeËe, ovome se moæemo povjeriti! Doappleite, idemo u zrakoplov!<br />
Taj nije neki vjetrogonja!”<br />
I uappleosmo u zrakoplov. Od trenutka kad smo napustili Ëvrsto tlo i uπli<br />
u zrakoplov, predali smo se u ruke tom Ëovjeku. Ali uzdali smo se u<br />
njega. Ja sam mu povjerio svoj æivot. Sretno smo sletjeli u Frankfurtu<br />
i trebala mi je cijela noÊ da se vratim kuÊi. Ali stigao sam na cilj! To<br />
znaËi “vjerovati”! Vjerovati znaËi: pouzdati se u nekoga, povjeriti mu<br />
se.<br />
Kako poËeti æivjeti s Bogom? - “Vjeruj u Gospodina <strong>Isus</strong>a Krista!” -<br />
ToËnije reËeno: Uapplei k <strong>Isus</strong>u! Kad sam ulazio u onaj zrakoplov, imao<br />
sam osjeÊaj da bi moj Austrijanac najradije uπao samo s jednom<br />
nogom, a drugom ostao stajati na pisti. Ali to nije iπlo. Mogao je ili<br />
ostati vani, ili svoj æivot potpuno povjeriti pilotu! Tako je i s <strong>Isus</strong>om.<br />
Ne moæete s jednom nogom æivjeti bez <strong>Isus</strong>a, a s drugom stajati kod<br />
njega. - To ne pali! Vjerovanje u Gospodina <strong>Isus</strong>a i æivot s Bogom<br />
moguÊi su jedino ako mu u potpunosti predam svoj æivot. Moram mu<br />
reÊi poput autora one pjesme: “Uzmi æivot sebi moj, neka bude svagda<br />
tvoj.”<br />
U koga drugoga se pouzdati ako ne u Sina Boæjega? Nitko na svijetu<br />
nije uËinio za mene toliko kao <strong>Isus</strong>! Toliko me ljubio da je za mene<br />
umro na kriæu; i ne samo za mene, nego i za vas! Nitko nas nikada nije<br />
ljubio kao on. Osim toga, on je ustao od mrtvih i sada je æiv: zaπto ne<br />
225
povjeriti svoj æivot njemu koji je pobijedio smrt? Budale smo ako to ne<br />
uËinimo! U trenutku kad predam svoj æivot <strong>Isus</strong>u, ulazim u æivot koji<br />
dolazi od Boga. Pjesma koju osobito volim, kaæe: Predajem ti sve,<br />
<strong>Isus</strong>e, / sve πto znam i πto imam. / Predajem ti sve, <strong>Isus</strong>e, / tijelo, duπu,<br />
duha - sve. / Predajem ti sve, <strong>Isus</strong>e, / Ëini sa mnom πto æeliπ ...<br />
Ah, kad biste i vi htjeli ovako reÊi <strong>Isus</strong>u!<br />
Ako æelite predati svoj æivot <strong>Isus</strong>u i uÊi k njemu, ako mu æelite povjeriti<br />
svoje biÊe, recite mu to! On je tu! On je kraj vas! »uje vas! Recite<br />
mu: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, predajem ti svoj æivot!” Kad sam ja, dotada<br />
bezboænik, doæivio obraÊenje i primio <strong>Isus</strong>a u svoj æivot, molio sam:<br />
“Gospodine <strong>Isus</strong>e, predajem ti svoj æivot. Ne mogu ti obeÊati da Êu biti<br />
dobar. Za to mi moraπ dati novo srce. Imam loπu narav, ali sve πto<br />
jesam predajem tebi. Napravi neπto od mene!” To je bio trenutak kad<br />
sam s obje noge uπao k <strong>Isus</strong>u i predao upravljaË svog æivota njemu koji<br />
me otkupio svojom krvlju.<br />
Tako se samo ulazi u æivot s Bogom. Æeli li tko napredovati u tom æivotu,<br />
tada treba neizostavno Ëiniti tri stvari: Ëitati Boæju rijeË - Bibliju,<br />
razgovarati s Bogom - moliti, i druæiti se s djecom Boæjom - crkvom.<br />
Ne moæete pripadati <strong>Isus</strong>u a da vas on uopÊe ne zanima. Trebate imati<br />
Bibliju ili Novi zavjet i svaki dan provesti barem petnaest minuta<br />
ËitajuÊi Boæju rijeË. Ono πto ne moæete razumjeti, jednostavno ostavite<br />
za neko drugo vrijeme. ©to ËeπÊe budete Ëitali, napisano Êe vam postajati<br />
sve jasnije i Ëudesnije. Koliko se puta moje srce ispunilo neizrecivom<br />
radoπÊu πto pripadam divnom Spasitelju i πto ga mogu<br />
navijeπtati drugima. Nije moguÊe imati æivot Boæji samo za se i ne<br />
navjeπÊivati ga drugima.<br />
Prvi zahtjev za krπÊanski rast je Ëitanje: prouËavanje Boæje rijeËi.<br />
Drugi je - molitva. <strong>Isus</strong> vas Ëuje! Ne trebate mu dræati uzviπene govore.<br />
Dovoljno je moliti jednostavne molitve, poput jedne domaÊice:<br />
“Gospodine <strong>Isus</strong>e! Danas mi je grozan dan: muæ je loπe volje, djeca me<br />
ne sluπaju, trebam oprati hrpu rublja, trebam deset maraka ...<br />
Gospodine <strong>Isus</strong>e, predajem ti sav svoj jad. Ispuni moje srce radoπÊu i<br />
daj mi da proæivim ovaj dan kao Boæje dijete! Pomozi mi u svemu!<br />
Gospodine <strong>Isus</strong>e, zahvaljujem ti πto se mogu pouzdati u tebe!”<br />
226<br />
<strong>Isus</strong>u mogu reÊi sve πto mi leæi na srcu - potpuno sve! Moæete se moliti<br />
i ovako: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, pomozi mi da te bolje upoznam i sve viπe<br />
ti pripadam!”<br />
I treÊi dio æivota s Bogom jest zajedniπtvo s krπÊanima. Drugim<br />
rijeËima, trebate se pridruæiti onima koji takoappleer æele pripadati <strong>Isus</strong>u.<br />
Netko mi je nedavno rekao: “Ja æelim vjerovati, ali nikako ne uspijevam!”<br />
Savjetovao sam mu: “Nedostaje vam zajedniπtvo s krπÊanima!”<br />
On na to reËe: “Ne sviappleaju mi se baπ svi ti ljudi!” - “Naæalost,” rekoh<br />
mu, “tu onda nema pomoÊi. Ako oËekujete da Êete jednoga dana æivjeti<br />
s njima u Nebu, onda se veÊ sada morate pripremati za to! Dragi<br />
Bog ne moæe sve krπÊane oblikovati tako da bi se vama sviappleali.”<br />
Kao djeËak poznavao sam direktora jedne banke u Frankfurtu, starijeg<br />
Ëovjeka koji mi je pripovijedao mnoge zgode iz svog æivota. Kad je<br />
poloæio veliku maturu, otac mu reËe: “Evo ti toliko i toliko novaca.<br />
Sada moæeπ proputovati sve europske glavne gradove.” Pokuπajte to<br />
zamisliti: imao je samo osamnaest godina, a pruæila mu se tako divna<br />
prigoda. Kome ne bi bilo drago da mu se pruæi tako neπto?<br />
Stari bankar mi nastavi pripovijedati: “Znao sam jednu stvar: u velegradovima<br />
bih lako mogao upasti u grijeh. No ja sam htio pripadati<br />
<strong>Isus</strong>u. Stoga sam ponio Novi zavjet. Svaki dan prije no πto bih napustio<br />
hotelsku sobu, htio sam Ëuti <strong>Isus</strong>ov glas i govoriti s njim. A kad bih<br />
doputovao u neki grad, obvezno bih potraæio krπÊane. Posvuda sam<br />
nailazio na <strong>Isus</strong>ove sljedbenike: u Lisabonu, Madridu, Londonu, u ...<br />
Najteæe je bilo u Parizu. Ondje sam dugo traæio nekoga tko pripada<br />
Kristu. KonaËno sam saznao za nekog postolara. - ‘On Ëita Bibliju!’<br />
rekoπe mi.” I tako je mladiÊ otiπao posjetiti postolara. Uπavπi u njegovu<br />
radionicu upita ga: “Poznajete li <strong>Isus</strong>a?” Postolarove oËi zasvijetliπe<br />
umjesto odgovora. MladiÊ mu reËe: “Doπao bih do vas svako jutro i<br />
mogli bismo zajedno moliti. Mogu li?” Toliko mu je bilo vaæno imati<br />
zajedniπtvo s nekim tko uistinu æeli biti krπÊaninom.<br />
Dakle, to sam htio razjasniti. Æivot s Bogom nije nikakva iluzija od<br />
trenutka kad <strong>Isus</strong> uapplee u neËiji æivot. Kako poËeti æivjeti s Bogom? -<br />
“Vjeruj u Gospodina <strong>Isus</strong>a Krista!”<br />
227
3. Kakva korist od æivota s Bogom?<br />
Dragi prijatelji, kad bih vam htio ispriËati πto Ëovjek ima od æivota s<br />
Bogom i zajedniπtva s <strong>Isus</strong>om, morao bih vam govoriti πest mjeseci i<br />
joπ ne bih zavrπio. Toliko se toga moæe reÊi!<br />
Nikada neÊu zaboraviti πto mi je rekao otac pred smrt. Ovo su mu bile<br />
jedne od posljednjih rijeËi: “Wilhelme, reci svim mojim prijateljima i<br />
poznanicima kako me sretnim i blagoslovljenim uËinio <strong>Isus</strong> - u æivotu<br />
i u smrti!” Znate, kad je tko na samrti, ne priËa kojeπtarije ili fraze. I<br />
kad tko pred svoju smrt kaæe: “... kako me sretnim uËinio <strong>Isus</strong> - u æivotu<br />
i u smrti”, tada je to vrlo znakovito. - Kako Êe izgledati vaπe umiranje!<br />
Kada sam kao mladi pastor sluæio u rurskoj oblasti, dogodilo mi se<br />
neπto zanimljivo: Otprilike 1925. godine bio je prireappleen veliki skup na<br />
kojem je jedan uËeni Ëovjek dva sata uvjeravao prisutne da Bog ne<br />
postoji. Iznio je sve svoje znanje ne bi li nekako uvjerio nazoËne u<br />
svoje pretpostavke. Dvorana je bila prepuna ljudi. Od dima se nije<br />
moglo disati. Sa svih se strana Ëulo odobravanje: “Hurrra! Boga nema!<br />
Moæemo Ëiniti πto nas volja!” Kad je govornik nakon dva sata napokon<br />
zavrπio, voditelj skupa ustane i reËe: “Sada Êemo imati diskusiju.<br />
Moæe se javiti tko god æeli neπto reÊi!” Naravno, nitko nije imao<br />
hrabrosti javiti se. Svatko je mislio: “Tako uËenom Ëovjeku se ne moæe<br />
nitko usprotiviti.” Sigurno je bilo mnogo onih koji se nisu slagali s<br />
govornikom, ali tko bi imao hrabrosti popeti se na podij pred tisuÊu<br />
ljudi.<br />
Ipak, netko se javio za rijeË! Iz pozadine se prema podiju poËela probijati<br />
jedna starica s crnom kapicom na glavi, tipiËna istoËnopruska<br />
bakica kakvih je mnogo u rurskoj oblasti. Voditelj je upita: “Bako, vi<br />
biste htjeli reÊi neπto?” - “Da”, reËe baka, “htjela bih neπto reÊi!” -<br />
“Onda morate doÊi ovamo na podij!” - “Bez brige, evo dolazim!” reËe<br />
baka. Baπ hrabra æena!<br />
Baka æustro doapplee do podija, pope se za govornicu i reËe: “Gospodine<br />
govorniËe, dva sata ste govorili o svojoj nevjeri, sada dopustite meni<br />
pet minuta govoriti o svojoj vjeri. Htjela bih vam reÊi πto je moj<br />
Gospodin, moj nebeski Otac, uËinio za mene. Vidite, dok sam joπ bila<br />
228<br />
mlada, moj je muæ stradao u rudarskoj nesreÊi. Mrtvog su mi ga<br />
donijeli kuÊi. Ostala sam sama s troje male djece. U to doba socijalna<br />
pomoÊ nije bila nikakva. Mogla sam oËajavati kad sam ugledala mrtvo<br />
tijelo svog muæa, no moj me Bog utjeπio kao πto me nitko na ovom svijetu<br />
ne moæe utjeπiti! Ono πto su mi ljudi govorili ulazilo je na jedno,<br />
a izlazilo na drugo uho. Ali on, æivi Bog, potpuno me utjeπio! Tada mu<br />
rekoh: ‘Gospodine, sada Êeπ ti morati biti otac mojoj djeci!’ (Zaista je<br />
bilo dirljivo kako je starica to priËala!) Mnogih veËeri nisam znala gdje<br />
smoÊi novac da sutradan nahranim djecu. Tada bih obiËno rekla svom<br />
Spasitelju: ‘Gospodine, ti znaπ moju bijedu. Pomozi mi, molim te!”<br />
Tada se starica okrenu govorniku i reËe: “On me nikad nije ostavio na<br />
cjedilu. Bog je uËinio i neπto viπe od toga, poslao je svog Sina,<br />
Gospodina <strong>Isus</strong>a Krista. On je umro za mene i uskrsnuo, svojom me<br />
krvlju oËistio od svih mojih grijeha! - Da,” nastavila je, “sada sam<br />
stara. Uskoro Êu umrijeti. I vidite, On mi je dao Ëvrstu nadu u vjeËni<br />
æivot. Kad ovdje na Zemlji zaklopim oËi, otvorit Êu ih na Nebu jer pripadam<br />
<strong>Isus</strong>u. To je sve on uËinio za mene! I sada pitam vas, gospodine<br />
govorniËe, πto je vaπa nevjera uËinila za vas?” Na te rijeËi govornik<br />
ustane, potapπa baku po ramenu i reËe: “Ah, ne æelim oduzeti vjeru<br />
tako staroj æeni. Vjera je dobra za stare ljude.”<br />
Trebali ste biti tamo i vidjeti kako je bakica reagirala! EnergiËno je<br />
odmahnula i rekla: “Nee, nee! Ne moæete me se samo tako rijeπiti!<br />
Gospodine govorniËe, postavila sam vam jedno pitanje i molim vas<br />
odgovorite mi na nj! Ja vam rekoh πto je moj Gospodin uËinio za<br />
mene. Sada vi meni recite πto je vaπa nevjera uËinila za vas?” - Nastala<br />
je neugodna tiπina. Baka je bila pametna æena ...<br />
I kad se danas evanappleelje napada sa svih strana, nameÊe mi se pitanje:<br />
©to, u stvari, ljudi imaju od svoje nevjere? Nemam dojam da su zbog<br />
toga postali sretni i da imaju mir u srcu. - Upravo suprotno!<br />
Kakva korist Ëovjeku od æivota s Bogom? ©to se mene osobno tiËe, ne<br />
bih mogao æivjeti da nemam mir Boæji koji sam dobio od <strong>Isus</strong>a!<br />
Postoje trenuci kad mi srce hoÊe puknuti. Danas sam Ëuo kako se u<br />
susjedstvu dogodio nesretan sluËaj koji je dvije obitelji zavio u crno.<br />
Ako sam dobro razumio, djecu im je pregazio auto. Nismo ni svjesni<br />
229
kako nas brzo moæe snaÊi nesreÊa. Kad Ëovjeka nenadano zadesi zla<br />
kob, odlazi s ovoga svijeta usprkos svim velikim rijeËima kojima se<br />
opirao Boæjim pozivima. Sve πto tada moæe uËiniti jest ispruæiti ruku u<br />
tamu i zavapiti: “Zar nema nikoga tko bi mi mogao pomoÊi?”<br />
Vidite, u teπkim æivotnim situacijama dolazi do izraæaja kakvu korist<br />
imamo od <strong>Isus</strong>a! Kad sam se oæenio, rekao sam svojoj æeni: “Æeno,<br />
htio bih imati πest sinova i svi bi trebali svirati trublje.” Mislio sam<br />
kako bi bilo lijepo imati puhaËki ansambl u kuÊi. Mi smo i dobili<br />
πestoro djece: Ëetiri lijepe kÊeri i dva sina. Ali mojih sinova viπe nema.<br />
Bog ih je obojicu uzeo na grozan naËin: prvo jednoga, a potom i drugoga.<br />
To nikako nisam mogao razumjeti. Cijeli sam æivot provodio<br />
radeÊi s mladima, a moji vlastiti djeËaci.. Joπ se sjeÊam kako me, kad<br />
sam primio vijest o smrti drugog sina, obuzeo osjeÊaj kao da mi je<br />
netko zabio noæ u srce. Doπli su ljudi izraziti mi suÊut, ali mi njihove<br />
rijeËi nisu prodrle do srca. Bio sam pastor za mladeæ i znao sam:<br />
“VeËeras moram voditi sastanak i sto pedesetorici djeËaka govoriti<br />
radosnu vijest Boæju.” - A moje je srce krvarilo! - ZakljuËao sam se u<br />
sobu, pao na koljena i molio: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, smiluj mi se, molim<br />
te!” Tada sam otvorio Novi zavjet i proËitao: “<strong>Isus</strong> reËe: ‘Mir svoj<br />
dajem vam!’ ” Znao sam da Bog uvijek dræi svoja obeÊanja. I tako sam<br />
ga nastavio moliti: “Gospodine <strong>Isus</strong>e, ne mogu razumjeti zaπto si mi to<br />
uËinio, ali molim te, daj mi svoj mir!” I on je to uËinio! - Zaista je<br />
uËinio!<br />
Jednom Êete ga i vi trebati. Tada vam ni jedan Ëovjek neÊe moÊi pruæiti<br />
utjehu. Kad vam nitko neÊe moÊi pomoÊi, cijenit Êete πto poznajete<br />
<strong>Isus</strong>a koji vas je na kriæu otkupio svojom dragocjenom krvlju i<br />
uskrsnuo od mrtvih. Tada Êe vam biti drago πto mu moæete reÊi:<br />
“Gospodine, daj mi svoj mir!”<br />
Mir koji on daje, poput moÊne struje utjeËe u srce. To vrijedi i za<br />
najteæi trenutak u naπem æivotu - kad se naappleemo na pragu smrti!<br />
Kako Êete se ponijeti u trenutku smrti? Tada vam neÊe moÊi pomoÊi ni<br />
jedan Ëovjek. Morat Êete pustiti i ruku osobe koju ste najviπe ljubili.<br />
Kako Êe izgledati kad doappleete pred lice Boæje! Æelite li doÊi pred Boga<br />
sa svim svojim grijesima? Ah, kad biste samo prihvatili Spasiteljevu<br />
230<br />
snaænu ruku i rekli mu: “Ti si me otkupio svojom dragocjenom krvlju<br />
i oprostio mi sve grijehe!” Mogli biste umrijeti bez ikakva straha -<br />
spaπeni!<br />
Kakva korist Ëovjeku od æivota s Bogom? Nabrojit Êu vam:<br />
- mir s Bogom<br />
- radost u srcu<br />
- ljubav prema Bogu i bliænjemu<br />
- ljubav prema neprijateljima i svima koji mi idu na æivce<br />
- utjeha u nesreÊi (tako da mi je svaki dan svijetao, makar bio usred<br />
najveÊih patnji)<br />
- sigurna nada u vjeËni æivot<br />
- Sveti Duh<br />
- oproπtenje grijeha<br />
- strpljivost ... ah, ne mogu viπe nabrajati.<br />
ZakljuËit Êu pjesmom koju osobito volim:<br />
Sretna sigurnost, <strong>Isus</strong> je moj!<br />
Njemu sam dao sav æivot svoj.<br />
Baπtinik Spasa, sretan sam ja,<br />
roappleen od Duha i krvlju spran.<br />
To je moj æivot, pjesma je to,<br />
hvaliti tebe, o Boæe moj!<br />
VeliËanstveno je imati spasenje! I vama æelim da dobijete to bogatstvo<br />
i tu sreÊu!<br />
* Ovo je posljednje predavanje æupnika Buscha. Odræano je 19. lipnja<br />
1966. u Saßnitzu na Rüggenu. Bog ga je pozvao k sebi po povratku s<br />
te evangelizacije, 20. lipnja godine 1966.<br />
231
232<br />
233