Isus nasa sudbina

jaj. Nakon tjedan dana opet smo imali takav sastanak. Baπ kad sam htio
zapoËeti sastanak, na vratima se pojavio Ëovjek u invalidskim kolicima.
Moji su ga prijatelji rudari pozvali na sastanak i on se odazvao. Ne
znam jesu li πto razgovarali s njim, ali mislim da nisu.
Tako je on te veËeri sjedio preda mnom i sluπao propovijed koju sam
zapoËeo rijeËima: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinoroappleenog
Sina ...” Govorio sam o Isusu, posljednjoj RijeËi Boæjoj
koju moramo Ëuti i potom slijediti: “... da ne pogine ni jedan koji u nj
vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” - Taj je Ëovjek sluπao te rijeËi! Prvi
put u æivotu Ëuo je o Isusu! Odjednom je ugledao Svjetlo - spoznao je!
I da ne duljim, za tri mjeseca i on je postao dijete Gospodina Isusa. Ne
mogu vam reÊi kako se sve izmijenilo u njegovu æivotu. U stanu su
zavladali red i ËistoÊa. Ondje gdje su nekad odzvanjale psovke, Ëule su
se pjesme o Isusu. Stari su ga prijatelji napustili, ali je stekao nove.
Nestale su i boce rakije - na stolu je sada leæala Biblija. Æena i djeca
bili su kao preporoappleeni.
Posljednji put posjetio sam ga nedugo prije njegove smrti. Taj mi je
posjet ostao u neizbrisivu sjeÊanju. On je imao lijepo ime, zvao se
Amsel. NeÊe se ljutiti πto ga ovdje spominjem po imenu, on je sada u
vjeËnosti. - “Amsele,” upitah ga, “kako je?” - “Ah,” reËe, “otkad je
moj æivot pripao Isusu, otkad su mi oproπteni grijesi i Boæje sam dijete,
otada je u mom domu ...” zastao je na trenutak i nastavio, “otada mi je
svaki dan kao Badnjak.”
Lijepo je to sroËio za jednog rudara, zar ne? Onda je rekao neπto divno
πto nisam nikada zaboravio. Rekao je: “Busch! OsjeÊam da Êu uskoro
umrijeti.” - Bili smo na “ti” jer smo u meappleuvremenu postali dobri prijatelji.
- “Tada Êu proÊi kroz vrata i stati pred Boga”, nastavi on. “I kad
tada, u vjeËnosti, budem stajao pred Boæjim prijestoljem, past Êu preda
nj niËice i zahvaliti mu - πto mi je slomio kraljeænicu.”
“Amsele!” prekinuh ga zapanjeno. “©to to govoriπ?” - “Dobro znam
πto govorim”, nastavi on. “Vidiπ, da mi se to nije dogodilo, da me Bog
jednostavno pustio i dalje æivjeti onakvim bezboænim æivotom, zacijelo
bih svoj æivotni put zavrπio u paklu, u vjeËnom prokletstvu. Bog je
u svojoj spasonosnoj ljubavi dopustio da mi se slomi kraljeænica kako
86
bih mogao pronaÊi njegova Sina, Isusa Krista. Po Isusu sam postao
radosno dijete Boæje. Zato mu i æelim zahvaliti za svoju nesreÊu!”
Tada je rekao neπto πto mi se neizbrisivo usjeklo u pamÊenje: “Bolje
mi je uzetu pripadati Isusu i biti dijete Boæje, nego s obje zdrave noge
biti baËen u pakao!”
Nikada neÊu zaboraviti kako je to rekao: “Bolje mi je uzetu pripadati
Isusu i biti dijete Boæje, nego s obje zdrave noge biti baËen u pakao!”
- “Dragi moj Amsele,” rekoh mu, “vidiπ li kakve ti je straπne probleme
Bog poslao. U poËetku si se pravdao: ‘Gdje je bio Bog? Zaπto Bog
πuti?’ a sada si shvatio zaπto je Bog dopustio to πto ti se dogodilo. On
te htio dovesti do Isusa da bi te Isus mogao dovesti k njemu!”
Ne valja pitati: “Zaπto?” nego: “Zbog Ëega? U koju svrhu?” Vjerujem
kako sve teπkoÊe u naπem æivotu postoje samo zato da bi nas Bog po
svome Sinu Isusu mogao privuÊi k sebi!
87