Isus nasa sudbina

uzalud - uvijek dolaziπ ti sa svojom πakom od kostiju! O, smrti, ti varalice,
neprijatelju!”
I dalje je tako na svakoj stranici davao oduπka svojoj mrænji prema
smrti. Tada sam naiπao na najgori odjeljak: “O, smrti, kraju svega!” i
doslovce je nastavio ovim rijeËima: “O, prokleta! Kad bi zaista bila
kraj svemu! Kad te pogledam, pretvaraπ se u znak pitanja. Tada se
pitam je li smrt zaista kraj? - A πto ako nije?”
To je to! No ja vam mogu reÊi da sa smrÊu nije svemu kraj! Isus koji
najbolje zna sve o tome, rekao je: “©irok je put πto u propast vodi, a
uzak je put koji vodi u æivot.” Na nama je da, dok smo joπ na Zemlji,
donesemo ispravnu odluku. Zato se ja radujem jer imam Spasitelja koji
mi daje æivot - ovdje i sada. Imam Spasitelja koji jest æivot i koji vodi
u æivot. To je razlog zbog kojeg ovu poruku volim govoriti drugima.
Za Prvog svjetskog rata tjednima sam bio kod Verduna gdje se tada
vodila jedna od najveÊih bitaka. Izmeappleu rovova leæale su hrpe leπeva.
Kasnije se cijelog æivota nisam mogao osloboditi tog uæasnog zadaha
raspadajuÊih leπeva. I svaki put kad vidim spomenik s natpisom: “Pali
za domovinu”, osjetim taj zadah Verduna, smrad mrtvih tijela. I kad
pomislim da za sto godina viπe neÊe biti nikoga od nas, zaguπuje me
taj isti, uæasni miris smrti. OsjeÊate li ga i vi?
Ipak, u tom smrtnom svijetu postoji Jedan koji je uskrsnuo od mrtvih!
On je rekao: “Ja æivim i vi Êete æivjeti! Vjerujte u mene! Doappleite k
meni! Pokajte se! Postanite moji! Povest Êu vas u æivot!” Nije li to
Ëudesno? Kako æivjeti u tom svijetu smrti bez Spasitelja koji jest æivot
i koji vodi u vjeËni æivot?
Ovih sam dana Ëitao jedno staro pismo koje je profesor Karl Heim dao
tiskati. To je pismo nekog vojnika, krπÊanina, koji je poginuo u Rusiji
za vrijeme Drugog svjetskog rata. U tom pismu piπe otprilike ovako:
“Ovdje je jezivo! Kad Rusi zapucaju ‘Staljinovim orguljama’ (kaÊuπe,
lanseri protupjeπaËkih raketa. Op. prev.), sve nas obuzme panika. I ta
hladnoÊa! Taj snijeg! Jezivo! - Ali ja se ne bojim! Bit Êe prekrasno kad
poginem: u trenutku Êu uÊi u blaæenstvo. Prestat Êe muka i ja Êu vidjeti
moga Gospodina licem u lice. Utonut Êu u njegov sjaj ... Ne, neÊe
mi biti æao ako ovdje poginem!” To mu se i dogodilo nedugo nakon πto
18
je napisao to pismo. »itajuÊi ga, pomislih: “Kako je veliËanstveno to
πto se jedan mladiÊ viπe ne boji smrti samo zato πto poznaje Isusa!” -
Da, Isus je Knez æivota. On svojima daje nepokolebljivu nadu u vjeËni
æivot!
U doba Tridesetgodiπnjeg rata napisao je Paul Gerhard ove stihove:
Svoj Êu æivot samo pronijeti kroz ovaj svijet, / al’ u tom neprijateljskom
πatoru ne mislim æivjet. / Putovima svojim putujem, u
Domovinu πto vode, / gdje Otac Êe tjeπit me moj.
Od sveg vam srca æelim da i vi moæete ovako proputovati kroz ovaj
svijet.
Zaπto trebam Isusa? - Zato jer sve, apsolutno sve, ovisi o tome hoÊu li
ga upoznati!
19