Isus nasa sudbina

azmiπljati zbog Ëega su na svijetu. Tu je sve jasno: moraju davati mlijeko
ljudima i na koncu im posluæiti za hranu.” - ShvaÊate li πto mislim?
Æivotinja ne treba razmiπljati o smislu æivota. Po tome se Ëovjek
razlikuje od æivotinje. Naæalost, mnogi æive i umiru, a da se nikada
nisu zapitali: “Zbog Ëega ja, u stvari, æivim?” Izmeappleu takvih ljudi i æivotinja
nema razlike. Udaljenost izmeappleu Ëovjeka i æivotinje je vrlo
mala. »ovjeka Ëini Ëovjekom to πto razmiπlja i pita se: “Zaπto sam
ovdje?” - Zaista, zaπto sam Ëovjek? Zaπto postojim?
1. Povrπni i nepromiπljeni odgovori
Dragi prijatelji, zastraπujuÊe je koliko je povrπnih i nepromiπljenih
odgovora na pitanje: “Zaπto æivim?” Prije mnogo godina imao sam priliku
na jednome mjestu Ëuti sve te povrπne i ishitrene odgovore. Bilo
je to 1936. godine, dakle u doba Hitlerova TreÊeg Reicha. Neki su me
studenti iz Münstera zamolili da razgovaram s njima o temi: “©to je
svrha mog æivota?” Otvoreno su mi rekli da ne æele Ëuti propovijed,
nego samo razgovarati o toj temi. - “Dobro,” rekoh, “onda poËnimo! -
©to je smisao mog æivota? Zaπto æivim?” Ustane jedan mladiÊ i reËe:
“Ja æivim zbog svog naroda. To je neπto poput stabla i lista. List je
niπta, stablo je sve. Ja postojim zbog svog naroda!” - “Lijepo,” odgovorih
mu, “a zbog Ëega postoji stablo, zbog Ëega postoji narod?” -
Nastala je tiπina. To nije znao. Nije znao odgovor na to iskonsko pitanje.
Jednostavno ga je zanemario. Tada im rekoh: “Dragi prijatelji,
takvim odgovorima vi jednostavno izbjegavate to vaæno pitanje!”
“©to je smisao mog æivota? Zbog Ëega æivim?” upitah ponovno. Drugi
mladiÊ objasni: “Ja postojim da bih ispunio svoju duænost!” -
“»ovjeËe,” rekoh mu, “pa to je smijeπno! ©to je moja duænost? Dræim
da je moja duænost propovijedati vam Boæju rijeË - evanappleelje. Mathilda
Ludendorff pak misli da je njezina duænost poricati Boæje postojanje.
- ©to je onda duænost?”
Jednom mi neki visoki dræavni sluæbenik reËe: “Gospodine æupniËe,
neka ovo ostane meappleu nama. Od jutra do veËeri samo potpisujem
dokumente, ali da svi oni izgore, svijet bi i dalje postojao. Æao mi je
πto sam svoje vrijeme i energiju posvetio takvom besmislenom poslu.”
- ©to je onda duænost?
22
U doba TreÊeg Reicha tisuÊe esesovaca poubijali su stotine tisuÊa
ljudi. Kad su ih nakon rata doveli na sud, branili su se rijeËima: “Samo
smo izvrπavali svoju duænost. Bilo nam je zapovjeappleeno.” Vjerujete li
da je Ëovjekova duænost ubijati druge ljude? Ja u to ne mogu vjerovati.
I joπ rekoh studentima: “©to je bît svega? ©to je moja duænost? Tko mi
to moæe reÊi? - Izgleda da smo opet na samom poËetku.” MladiÊi
poËnu razmiπljati. Tada jedan ustane i ponosno reËe: “Ja potjeËem iz
stare aristokratske obitelji. Mogu vam nabrojati sve pretke unatrag
πesnaest naraπtaja. Veliko je moje rodoslovlje! Nije li pokuπaj da nastavim
graditi tu lozu dovoljno vrijedna æivotna zadaÊa i razlog zbog
kojeg se isplati æivjeti?” Na to sam mu jedino mogao odgovoriti:
“»ovjeËe, kad netko ne zna zbog Ëega je æivjelo proteklih πesnaest
naraπtaja, bez ikakve je vrijednosti osnivati sedamnaesti!”
Tako je mnogo povrπnih i nepromiπljenih odgovora. U nas se Ëesto u
novinama mogu proËitati osmrtnice. Iz jedne od njih izdvojio sam ovu
groznu izreku: “Samo je rad bio tvoj æivot, nikada nisi mislio na sebe.
MuËiti se za svoju obitelj bila ti je najuzviπenija duænost.” - Je li vam
to poznato? Svaki put kad Ëitam takvo πto, uhvatim se za glavu i
pomislim: “Pa to je osmrtnica za konja!” - Nije li tako? Konj mora
samo raditi. Ne vjerujem da je bît Ëovjekova postojanja samo rad. To
bi zaista bilo bijedno. Ako bi jedini cilj naπeg æivota bio: “Samo je rad
bio tvoj æivot”, tada bi bilo najbolje oduzeti si æivot veÊ u desetoj godini
æivota. - To je uæasno! Ne, ni to nije smisao naπeg æivota.
Jedan mi drugi student tada reËe: “Vidite, ja Êu postati lijeËnik. NeÊe
li to πto Êu moÊi spasiti ljudski æivot biti vrijedno æivljenja?” - “To je
lijepo,” prihvatih, “ali ako ne znate zbog Ëega Ëovjek æivi, tada je
besmisleno pokuπavati spasiti mu æivot. Tada mu je bolje dati injekciju
od koje Êe umrijeti.” Nemojte me krivo shvatiti, ja nisam rekao da
ljudima treba davati smrtonosne injekcije. Ono πto mislim jest da
odgovor koji je dao student medicine nije stvarno rjeπenje naπeg problema
- pitanja o smislu æivota.
Okruæen tim studentima bio sam potresen spoznajom kako uËeni ljudi
(i danas) æive ne znajuÊi zbog Ëega su, u stvari, na svijetu. Moæda Êete
se i vi, kao i oni, malo ljutiti na moj naËin govora. Ja bih, naravno,
23