Isus nasa sudbina

tio da ga optuæujemo i predbacujemo mu, moæe biti samo plod naπe
maπte! Postoji jedino sveti i pravedni Bog koji optuæuje i vas i mene!”
Jeste li dosad poπtovali sve Boæje zapovijedi i ni jednu prekrπili?
Dobro promislite! Bog se nimalo nije πalio kad je ljudima dao svojih
deset zapovijedi. Dakle, optuæenici smo mi - ne Bog!
2. Boæja πutnja je njegova osuda
“Zaπto Bog πuti?” nije besmisleno pitanje. Bog zaista Ëesto πuti. Boæja
je πutnja za nas najstraπnija osuda.
Uvjeren sam da postoji pakao. No pakao sigurno nije onakav kakva ga
se prikazuje na naboænim slikama - mjesto na kojem –avao peËe
greπnike na raænju i sliËne glupe izmiπljotine. Umjesto toga, ja vjerujem
da Êe pakao nastati onda kad Bog prestane govoriti ljudima. Ondje
Êete ga moÊi zazivati i moliti mu se; ondje Êete moÊi vriπtati, ali vam
on viπe neÊe odgovarati! Ruski pisac Dostojevski je rekao: “Pakao je
mjesto gdje Bog viπe ne svraÊa pogled.” Mjesto gdje smo zauvijek
ostavljeni sa svojom krivnjom; mjesto gdje smo zaista napuπteni od
Boga. - Da, Boæja πutnja je njegova osuda. Kad Bog πuti, pakao
poËinje veÊ ovdje na Zemlji.
Ilustrirat Êu vam to jednom biblijskom pripovijeπÊu. Tamo gdje je
danas Mrtvo more, nekada su bila dva grada: Sodoma i Gomora. Za
ono su doba ti gradovi bili prava kulturna srediπta. Njihovi stanovnici
nisu poricali Boæje postojanje, a vjerojatno je ondje bilo i sveÊenikâ.
Iako su vjerovali u Boga, nisu ga ozbiljno shvaÊali. Sjetili bi ga se tek
prigodom vjenËanja ili pokopa, dok bi u ostale dane zaboravljali da
uopÊe postoji. Osim toga, pogazili su sve njegove zapovijedi.
U Sodomi je æivio jedan poπten Ëovjek koji se zvao Lot. On je πtovao
Boga i upozoravao sugraappleane: “Ne moæete se tako nemarno odnositi
prema Bogu! Nemojte misliti da moæete grijeπiti ako vas on odmah ne
kaænjava! ©to tko sije, to Êe i æeti!” - “Ah, ne zafrkavaj!” odgovarali bi
mu. “Nisi ti propovjednik! Prestani govoriti takvu glupost: ‘©to tko
sije, to Êe i æeti’!”
No jednoga dana, u samu zoru, odvevπi prije toga Lota iz Sodome,
zapljuπti Bog s neba ognjem na Sodomu i Gomoru. Mi koji smo
preæivjeli savezniËka bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, dobro
znamo kako to izgleda. Ali Bog to moæe uËiniti i bez zrakoplova.
Mogu zamisliti kako su ljudi skakali iz postelja i vikali: “U podrum, u
podrum!” OtrËali su u podrum gdje je zaËas postalo neizdræivo vruÊe.
Viπe se nije moglo disati pa su vikali: “Moramo van!” Tada su istrËali,
ali je vani na sve strane pljuπtao oganj i sumpor. Jadni ljudi, van nisu
mogli, a u podrumima ih je guπio vreli zrak.
Tako to opisuje Biblija. Ja sam zamislio joπ neke situacije (to ne piπe
u Bibliji) koje su se mogle dogaappleati u podrumima u kojima su se, natjerani
nesreÊom, okupili razliËiti ljudi. Bilo je tu svakojakih: mlada
æena iz visokog druπtva koja je dragog Boga ostavila zbog nekog
muπkarca, stariji gospodin koji je po okusu mogao prepoznati svaku
vrstu vina. Ni on nije imao niπta protiv dragog Boga, ali mu je bilo svejedno
πto Bog æeli od njega. U podrumu su se naπli jedan kraj drugog:
ljubazni ljudi, lojalni i poπteni graappleani, vjerni platiπe poreza ... Svaki je
od njih bio mali svijet za sebe - kao πto su ljudi i danas.
U podrumu je, dakle, bilo neizdræivo vruÊe. Htjeli su van, ali nisu
mogli, oganj je sve proædirao kao u paklu. Tada ih obuze jeza. Debeli
gospodin reËe: “Ljudi, Lot je bio u pravu: Bog zaista postoji!” Æena iz
visokog druπtva doda: “Sada nam samo jedno moæe pomoÊi: moramo
se moliti! Tko zna moliti?” Prvi put u æivotu podigli su ruke na molitvu
(u antiËko doba molilo se podignutih ruku). »ule su se rijeËi:
“Gospodine, smiluj se! Sagrijeπili smo! Prezirali smo te! PoËuj sada
naπu molitvu! Znamo da si Bog koji ljubi, znamo da si milostiv!
Molimo te, Gospodine, smiluj nam se!”
Ali glasa niotkuda! »uo se samo prasak i pucketanje vatre. Ruke se
spustiπe. ©ake se u grËu skupiπe: “Boæe, zaπto πutiπ?!” ... Odgovora
niotkuda! I dalje se Ëulo samo divljanje vatrene stihije. Sada su mogli
moliti ili psovati, bilo je svejedno - Bog viπe nije odgovarao!
Postoji granica do koje neki Ëovjek, grad ili narod moæe doÊi. To je
granica ravnoduπnosti prema æivomu Bogu. Kad se ona prijeapplee, Bog
78
79