Isus nasa sudbina

njime razgovaraju i ljube ga. - To je svrha naπeg postojanja! Pritom ne
mislim na crkvu, dogme, religiju, ni bilo πto drugo. Ja govorim o
æivome Bogu. O Bogu koji vas je stvorio da budete njegovo dijete! -
Jeste li njegovo dijete?
Poappleimo korak dalje: mi trebamo biti djeca Boæja, ali po naravi to
nismo. Na samom poËetku Biblije piπe da je Bog stvorio Ëovjeka “na
svoju sliku” - po svom obliËju. Dalje nastavlja Biblija s opisom velike
katastrofe. »ovjek je bio stvoren kao potpuno slobodno biÊe i kao
takav se pobunio protiv Boga! Uzeo je “zabranjeno voÊe”, πto je
znaËilo: “Æelim biti neovisan! Mogu æivjeti i bez Boga!” - ShvaÊate li
to? Adam nikada nije sumnjao u Boæje postojanje. On se samo htio
rijeπiti Boga: “Æivjet Êu onako kako ja hoÊu!”
Moram vam ispripovijedati o jednom susretu. Nedavno me neki Ëovjek
kog sam sreo na ulici zapitao: “ÆupniËe Busch, vi uvijek govorite o
Bogu no ja ga ne vidim. Recite mi kako mogu pronaÊi Boga?”
Odgovorih mu: “Dobro me posluπajte! Zamislite da postoji ureappleaj s
pomoÊu kojeg je moguÊe kretati se kroz vrijeme, prevaljujuÊi tisuÊe
godina u proπlost ili buduÊnost. PomoÊu tog vremeplova mogu se
vratiti na sam poËetak povijesti ËovjeËanstva. Jedne veËeri tako poappleoh
na πetnju Edenskim vrtom. - Vjerojatno vam je poznata pripovijest o
Ëovjekovu Padu? - I eto, tamo kraj jednog grma sretoh Adama - prvog
Ëovjeka. ‘Dobra veËer, Adame!’ pozdravih ga. ‘Dobra veËer, æupniËe
Busch!’ odzdravi mi on. - ‘»udiπ se πto me vidiπ?’ upitah ga i objasnih
mu kako sam stigao u Eden. - ‘Izgledaπ mi zamiπljen,’ reËe Adam
potom, ‘πto te muËi?’ - ‘Znaπ,’ odgovorih mu, ‘upravo razmiπljam o
pitanju koje mi je postavio jedan Ëovjek, a to je: Kako mogu pronaÊi
Boga?’ »uvπi to, Adam se glasno nasmija i objasni mi: ‘UopÊe nije
problem pronaÊi Boga! On je ovdje! Budite iskreni, æupniËe Busch,
ono πto vas zaokuplja u stvari je pitanje kako se Boga rijeπiti. Problem
je u tome πto ga se nije moguÊe rijeπiti!’ ”
Je li Adam u pravu? - Bog je ovdje! - »ovjek ga moæe pronaÊi - ali ga
ne æeli! Kad se malo osvrnem na povijest ljudske misli, vidim πto smo
sve poduzimali u posljednja tri stoljeÊa ne bismo li se oslobodili Boga
- ali nismo uspjeli! Dragi prijatelji, svi vi u naËelu vjerujete da Bog
postoji, ali mu ne pripadate! »inite ono πto i veÊina ljudi - zamrznuli
26
ste to pitanje. Ne poriËu njegovo postojanje, ali mu ni ne pripadaju!
Nisu Boæji neprijatelji, ali mu nisu ni prijatelji. I tako ostavlja Ëovjek
nerijeπenim najveÊi problem svog æivota.
Neki je πvicarski lijeËnik u svojoj knjizi napisao da Ëovjek koji ne
rjeπava velika æivotna pitanja sâm postaje duπevna rana, trauma. I govori:
“Mi, zapadnjaci, bolujemo zbog Boga. Ne poriËemo ga, ali mu ni
ne pripadamo. Da, ne æelimo ga. Stoga smo i bolesni - zbog Boga.” - I
ja dijelim to miπljenje.
Neki govore: “Suvremenog Ëovjeka ne zanima Bog!” Na to mogu jedino
odgovoriti: “Onda se suvremenom Ëovjeku loπe piπe!” I ja sam
suvremen Ëovjek, ali se zanimam za Boga - i ne smatram se baπ zastarjelim.
Ali kad se Ëovjek danaπnjice ne zanima ozbiljno za svoje
spasenje, tada je to zaista loπe!
Opet Êu se posluæiti jednostavnom slikom. Zamislite mladog
kuharskog uËenika. Jednoga dana glavni kuhar izjavi: “Njega kuhanje
uopÊe ne zanima!” - “Pa πto ga zanima?” upitah. “Pop-glazba i djevojke”,
odgovori njegov πef. - “Trebali biste se i vi spustiti na njegovu
razinu”, rekoh mu, “pa odsad razgovarati s njime samo o ploËama i
djevojkama.” - “Ne, nee,” nastavi πef, “ako momka ne privlaËi kuhanje,
tada je izabrao pogreπno zanimanje!”
Naπ je poziv - biti djeca Boæja. Ako se suvremeni Ëovjek ne bavi
miπlju kako biti dijete Boæje, pogrijeπio je u odabiru zanimanja. Pod
takvim je okolnostima beskorisno raspravljati s njime o svemu
moguÊem i nemoguÊem πto njega sluËajno zanima. Ono πto mu se
mora reÊi jest: “Postat Êeπ pravim Ëovjekom tek kad postaneπ dijete
æivoga Boga!”
3. Boæji odgovor na najvaænije pitanje
Ponavljam: mi po naravi nismo djeca Boæja - ali smo na svijetu zato da
to postanemo! Zbog toga nam se za æivota mora neπto dogoditi. Svrha
ovog poglavlja nije da vas malo zabavi, nego da pomogne vama koji
traæite smisao æivota.
27