Programska knjižnica 9. Lošinjskih dana bioetike - Hrvatsko ...

9. LOŠINJSKI DANI BIOETIKE
Mali Lošinj, Hrvatska, 16.–19. svibnja 2010.
S i m p o z i j
Integrativna bioetika i nova epoha
17.–19. svibnja 2010.
S t u d e n t s k a b i o e t i č k a r a d i o n i c a
Bioetika i umjetnost
17. svibnja 2010.
O k r u g l i s t o l
Lijekovi između profita i zdravlja
19. svibnja 2010.
9th LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Mali Lošinj, Croatia, May 16–19, 2010
S y m p o s i u m
Integrative Bioethics and New Epoch
May 17–19, 2010
S t u d e n t B i o e t h i c s Wo r k s h o p
Bioethics and Art
May 17, 2010
R o u n d T a b l e
Medicaments between Profit and Health
May 19, 2010

Organizatori Lošinjskih dana bioetike
Hrvatsko filozofsko društvo
Hrvatsko bioetičko društvo
Grad Mali Lošinj
Pokrovitelji 9. Lošinjskih dana bioetike
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
Primorsko-goranska županija
The organizers of the Lošinj Days of Bioethics
Croatian Philosophical Society
Croatian Bioethics Society
Town of Mali Lošinj
The patrons of the 9th Lošinj Days of Bioethics
Ministry of Science, Education and Sports of
the Republic of Croatia
Primorje-Gorski Kotar County

SADRŽAJ / CONTENTS
Organizacijski odbor Lošinjskih dana bioetike /
Organization Committee of the Lošinj Days of Bioethics . . . . . 7
O Lošinjskim danima bioetike /
About the Lošinj Days of Bioethics . . . . . . . . . . . . . 11
Program 9. Lošinjskih dana bioetike /
Programme of the 9th Lošinj Days of Bioethics . . . . . . . . . 17
Sažeci izlaganja / Paper abstracts . . . . . . . . . . . . . . 37
• Simpozij Integrativna bioetika i nova epoha /
Integrative Bioethics and New Epoch Symposium . . . . . . 39
• Studentska bioetička radionica Bioetika i umjetnost /
Bioethics and Art Student Bioethics Workshop . . . . . . . 149
• Okrugli stol Lijekovi između profita i zdravlja /
Medicaments between Profit and Health Round Table . . . . . 165
Adresar sudionika / Addresses of the participants . . . . . . . . 173
Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja /
Presentation of recent bioethical publications . . . . . . . . . . 189
Sponzori / Sponsors . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197

organizacijski
odbor
lošinjskih dana
bioetike
organization
committee of the
lošinj days of
bioethics

ORGANIZACIJSKI ODBOR LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
ORGANIZATION COMMITTEE OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Predsjednik / President:
ANTE ČOVIĆ (Zagreb)
Glavni tajnik / Chief Secretary:
HRVOJE JURIĆ (Zagreb)
Administrativna tajnica / Administrative Secretary:
MIRA MATIJEVIĆ (Zagreb)
Članovi / Members:
ELVIO BACCARINI (Rijeka)
PAVO BARIŠIĆ (Zagreb)
RUŽICA BAUMGARTEN (Mali Lošinj)
SERGIO BELARDINELLI (Bologna)
ZVONKO BOŠKOVIĆ (Rijeka)
SULEJMAN BOSTO (Sarajevo)
GARI CAPPELLI (Mali Lošinj)
IVAN CIFRIĆ (Zagreb)
IGOR ČATIĆ (Zagreb)
BARDHYL ÇIPI (Tirana)
ALEKSANDRA FRKOVIĆ (Rijeka)
SREĆKO GAJOVIĆ (Zagreb)
LIDIJA GAJSKI (Zagreb)
KORALJKA GALL-TROŠELJ (Zagreb)
NADA GOSIĆ (Rijeka)
GORAN GRGEC (Zagreb)
KENJI HATTORI (Gunma)
DŽEVAD HODŽIĆ (Sarajevo)
THOMAS SÖREN HOFFMANN (Hagen)
GORAN IVANIŠEVIĆ (Zagreb)
MARIJAN JOŠT (Križevci)
ANICA JUŠIĆ (Zagreb)
ŽELJKO KALUĐEROVIĆ (Novi Sad)
VALENTINA KANEVA (Sofija)
KATICA KNEZOVIĆ (Zagreb)
UTE KRUSE-EBELING (Dortmund)
TOMISLAV KRZNAR (Zagreb)
SNJEŽANA KUČIĆ-KRSTAŠ (Mali Lošinj)
MISLAV KUKOČ (Split)
IVICA MARTINOVIĆ (Zagreb)
MATO MARKOVIĆ (Zagreb)
NADA MLADINA (Tuzla)
NEVENKA MOROVIĆ-JANKOVIĆ (Mali Lošinj)
AMIR MUZUR (Rijeka)
TEODORA NOT (Zagreb)
FAHRUDIN NOVALIĆ (Zagreb)
BORUT OŠLAJ (Ljubljana)
JASMINKA PAVELIĆ (Zagreb)
MILENKO A. PEROVIĆ (Novi Sad)
DARKO POLŠEK (Zagreb)
ŽELJKO POLJAK (Zagreb)
IGOR POVRZANOVIĆ (Pula)
SNJEŽANA PRIJIĆ-SAMARŽIJA (Rijeka)
SANDRA RADENOVIĆ (Beograd)
MARIJA RADONIĆ (Dubrovnik)
IVA RINČIĆ (Rijeka)
WALTER SCHWEIDLER (Eichstätt)
ANTE SELAK (Zagreb)
MARIJA SELAK (Zagreb)
NIKOLA SKLEDAR (Zagreb)
IVAN ŠEGOTA (Rijeka)
ĐURĐICA ŠIMIČIĆ (Mali Lošinj)
MICHAEL CHENG-TEK TAI (Taichung)
KIRIL TEMKOV (Skopje)
BOGDANA TODOROVA (Sofija)
LUKA TOMAŠEVIĆ (Split)
ZVONIMIR TUCAK (Osijek)
KAREL TURZA (Beograd)
VELIMIR VALJAN (Sarajevo)
IVANA VINKOVIĆ VRČEK (Zagreb)
NIKOLA VISKOVIĆ (Split)
VALERIJE VRČEK (Zagreb)
IVANA ZAGORAC (Zagreb)
KURT WALTER ZEIDLER (Wien)
LJILJANA ZERGOLLERN-ČUPAK (Zagreb)

o
lošinjskim danima
bioetike
about the
lošinj days of
bioethics

Prvi lošinjski bioetički skup održan je
od 24. do 26. rujna 2001. u Malom Lošinju
pod naslovom »Bioetika i znanost u
novoj epohi«. Pozdravna poruka koju je
Van Rensselaer Potter u audio-vizualnom
obliku, tek nekoliko mjeseci prije smrti,
uputio tom bioetičkom simpoziju pribavila
mu je posebnu povijesnu, legitimacijsku
i simboličku važnost. U poruci je
Potter, među ostalim, izrazio nadu da će
taj simpozij »dati novi poticaj bioetici u
Hrvatskoj kao i u susjednim zemljama na
cijelom području«. Ta je Potterova nada
očigledno poprimila karakter i snagu blagoslova,
koji je »otac bioetike« podijelio
u završnoj sekvenci svog života, jer su
već iduće 2002. godine Hrvatsko filozofsko
društvo, Hrvatsko bioetičko društvo
i Grad Mali Lošinj utemeljili znanstveno-kulturnu
manifestaciju Lošinjski dani
bioetike, da bi se nekoliko godina poslije
(od 2005.) u Malom Lošinju počela održavati
stalna međunarodna konferencija
Bioetički forum za jugoistočnu Europu, a
zatim (od 2006.) i poslijediplomski tečaj
Ljetna škola integrativne bioetike u organizaciji
Ruhrskog sveučilišta u Bochumu
i Sveučilišta u Zagrebu.
U međuvremenu je znanstveno-kulturna
manifestacija Lošinjski dani bioetike
prerasla u temeljnu instituciju bioetičkog
života i bioetičke rasprave u
ovom dijelu Europe. Središnje mjesto u
okviru Lošinjskih dana bioetike svakako
zauzima međunarodni simpozij »Integrativna
bioetika i nova epoha«. U sklopu
znanstvenog dijela manifestacije, pored
simpozija, održavaju se okrugli stolovi,
na kojima se rasprava svake godine
posebno fokusira na neki od aktualnih
bioetičkih problema, zatim studentske
bioetičke radionice, te predstavljanja
recentnih bioetičkih izdanja. U sklopu
kulturno-umjetničkog programa predvi-
Our very first bioethical symposium
in Mali Lošinj was held between 24th
and 26th September 2001 under the title
Bioethics and Science in the New
Epoch. Van Rensselaer Potter’s audiovisual
welcoming address, directed to
the symposium participants but a few
months before he passed away, furnished
the symposium with a special historical,
distinctive and symbolic significance. In
his address, Potter expressed – amongst
other things – hope that the symposium
“will give a new impetus to bioethics
in Croatia and all of the neighbouring
countries”. Clearly, Potter’s hope did
acquire both the character and power of
the blessing that the “father of bioethics”
gave in his final days – already in 2002
the Croatian Philosophical Society, the
Croatian Bioethics Society and the Town
of Mali Lošinj instituted the Lošinj Days
of Bioethics, a scientific-cultural manifestation.
Moreover, only a few years
later Mali Lošinj started hosting the annual
international conference entitled
South-East European Bioethics Forum
(since 2005), as well as the Summer
School of Integrative Bioethics (since
2006), a postgraduate course organised
by the Ruhr University Bochum and the
University of Zagreb.
In the meanwhile, the Lošinj Days of
Bioethics have grown into a cornerstone
institution of bioethical life and discussion
in this part of Europe. The lead role
in the Lošinj Days of Bioethics is, most
definitely, played by the international
symposium bearing the title Integrative
Bioethics and New Epoch. Besides the
symposium itself, the scientific section
of the gathering hosts not only roundtable
conferences – which annually centre
on some of the most current bioethical issues
– and student bioethics workshops,
13

đaju se raznovrsni sadržaji, od kazališnih
predstava i koncerata do izložbi i književnih
priredbi.
Znanstveni dio manifestacije programski
se zasniva na ideji »integrativne
bioetike«. Integrativna bioetika na
metodološkom planu povezuje različite
perspektive u jedinstveni pluriperspektivni
obrazac orijentacijskog znanja, dok
je na predmetnom planu usmjerena na
brojne problemske sklopove u širokom
tematskom rasponu od medicinske skrbi
i biomedicinskih istraživanja preko problematike
ne-ljudskih živih bića i općih
uvjeta održanja života (ekologija) do
sudbinskih pitanja suvremene civilizacije.
Takav koncept omogućuje ne samo
svestranu raspravu o najširem spektru
konkretnih bioetičkih problema nego i
poniranje u njihovu dubinsku dimenziju
u kojoj se otvaraju pitanja o karakteru i
dotrajalosti znanstveno-tehničke epohe,
o metodološkoj konstituciji i povijesnoj
ulozi moderne znanosti, te o mijenama u
temeljnom odnosu čovjeka i prirode. Riječ
je o filozofijskopovijesnoj perspektivi
u kojoj je moguće detektirati i pratiti
procese u kojima se prelamaju svjetskopovijesne
epohe.
Prof. dr. Ante Čović
Predsjednik Organizacijskog odbora
Lošinjskih dana bioetike
but also book presentations of the recent
bioethical publications. The symposium’s
cultural-artistic programme is variegated
and embraces theatre plays and concerts,
exhibitions and literary readings.
Programmatically speaking, the scientific
section of the symposium rests on
the idea of “integrative bioethics”, which
– methodologically speaking – links diverse
perspectives into a unique pluriperspectival
model of orientative knowledge.
As for the symposium’s object of
interest, we focus on countless problem
networks, ranging from medical care and
biomedical research, through the problems
of non-human living beings and the
general conditions of the preservation of
life (ecology) to the critical questions of
contemporary civilisation. This concept
allows us not only to discuss the widest
possible range of actual bioethical issues,
but also to penetrate their most profound
dimension, which opens up questions
about the character and weariness of
the scientific-technological era, about
the methodological constitution and historical
role of modern science, and about
the state of flux in the fundamental relations
between man and nature. This is
a philosophical-historical perspective,
from which we can detect and follow the
processes of the world-historical epochs
turning.
Prof. Ante Čović, Ph.D.
President of the Organization
Committee of the
Lošinj Days of Bioethics
14

9. LOŠINJSKI DANI BIOETIKE
Ovogodišnji Lošinjski dani bioetike (Mali Lošinj, 16.–19. svibnja 2010.)
uključuju:
– međunarodni simpozij »Integrativna bioetika i nova epoha«,
– studentsku bioetičku radionicu »Bioetika i umjetnost«,
– okrugli stol »Lijekovi između profita i zdravlja«.
9th LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
This year’s Lošinj Days of Bioethics (Mali Lošinj, 16–19 May 2010)
comprise:
– Integrative Bioethics and New Epoch international symposium,
– Bioethics and Art student bioethics workshop,
– Medicaments between Profit and Health roundtable.
15

program
programme

NEDJELJA, 16. svibnja 2010. / SUNDAY, May 16, 2010
– Dolazak i smještaj sudionika /
Arrival and accommodation of participants
19.00 Večera / Dinner
PONEDJELJAK, 17. svibnja 2010. / MONDAY, May 17, 2010
9.00–9.30 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Otvaranje skupa i pozdravne riječi / Opening ceremony and greetings
9.30–10.30 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Plenarna predavanja / Plenary lectures
• UTE KRUSE-EBELING (Deutschland/Njemačka): Technik, Naturzerstörung
und -entfremdung aus bioethischer Sicht / Tehnika, uništavanje
prirode i otuđenje od prirode u bioetičkoj perspektivi
• VERONIKA SZÁNTÓ (Hungary/Mađarska): Genetic Essentialism:
Stumbling Block of the GMO Controversy / Genetički esencijalizam:
kamen spoticanja u sporu oko GMO-a
10.30–10.45 Pauza / Break
19

SEKCIJA A: Simpozij – Hotel AURORA, Velika dvorana (Njemački,
engleski, hrvatski) /
SECTION A: Symposium – AURORA Hotel, Great hall (German,
English, Croatian)
10.45–11.00 MIRKO WISCHKE (Ukraine/Ukrajina): Schuld zwischen
Verhängnis und Risiko. Über Gedächtnis und Verantwortung
bei Jaspers / Krivnja između sudbine i rizika.
O sjećanju i odgovornosti kod Jaspersa
11.00–11.15 LENART ŠKOF (Slovenia/Slovenija): Towards Ethics of
Sustainability. Reflections on a Life / Prema etici održivosti.
Refleksije o životu
11.15–11.30 JOS SCHAEFER-ROLFFS (Germany/Njemačka): Ecology
– the Essential Challenge of the New Epoch?! / Ekologija
– glavni izazov nove epohe?!
11.30–11.45 DIJANA MAGĐINSKI (Croatia/Hrvatska): Does a “Human
Meteor” Have a Moral Duty? / Ima li »ljudski meteor«
moralnu dužnost?
11.45–12.00 Rasprava / Discussion
12.00–12.15 Pauza / Break
12.15–12.30 IVAN CIFRIĆ (Hrvatska/Croatia): Vrijeme u bioetičkom
diskursu / Time in Bioethical Discourse
12.30–12.45 MIROSLAV ARTIĆ (Hrvatska/Croatia): Prema integracijskoj
percepciji okoliša / Towards the Integrational Perception
of the Environment
12.45–13.00 MARINA KATINIĆ (Hrvatska/Croatia): Sveto i profano
u kontekstu bioetičke problematike. Poremećaj ravnoteže
biosustava u djelovanju ekotoksikologije moći / The Sacred
and the Profane in the Context of Bioethical Issues.
Biosystem Balance Disorder in the Functioning of Ecotoxicology
of Power
13.00–13.15 ZVONIMIR TUCAK et al. (Hrvatska/Croatia): Ponekad
dodirni vjetar… / Touch the Wind from Time to Time…
13.15–13.30 Rasprava / Discussion
20

SEKCIJA B: Simpozij – Hotel AURORA, Mala dvorana (Hrvatski) /
SECTION B: Symposium – AURORA Hotel, Small hall (Croatian)
10.45–11.00 MARIJA SELAK (Hrvatska/Croatia): Bioetika i filozofija
svijeta / Bioethics and Philosophy of the World
11.00–11.15 VLADIMIR JELKIĆ (Hrvatska/Croatia): Kakvo znanje
trebamo? / What Kind of Knowledge Do We Need?
11.15–11.30 IGOR ETEROVIĆ (Hrvatska/Croatia): Regulativna načela
a priori i orijentacijsko znanje / Regulative a priori
Principles and Orientational Knowledge
11.30–11.45 KAREL TURZA (Srbija/Serbia): O bioetičkoj epistemologiji.
Objašnjenje, razumijevanje ili integrativna paradigma?
/ On Bioethical Epistemology. Explanation, Understanding
or Integrative Paradigm?
11.45–12.00 Rasprava / Discussion
12.00–12.15 Pauza / Break
12.15–12.30 BORIS KOZJAK (Hrvatska/Croatia): Kockanje i moralnost
/ Gambling and Morality
12.30–12.45 DANIJELA TIOSAVLJEVIĆ MARIĆ (Srbija/Serbia):
Prostitucija i amoralnost / Prostitution and Amorality
12.45–13.00 SILVANA KARAČIĆ, TEODORA NOT (Hrvatska/Croatia):
Emocionalna nevjera / Emotional Infidelity
13.00–13.15 Rasprava / Discussion
21

SEKCIJA C – Hotel VESPERA (Hrvatski) /
SECTION C – VESPERA Hotel (Croatian)
Studentska bioetička radionica
Bioetika i umjetnost
(1. dio)
Student bioethics workshop
Bioethics and Art
(Part 1)
10.45–11.00 IGOR SALOPEK, VUK PRICA (Hrvatska/Croatia): Medicina
kao umjetnost i umjetnost u medicini / Medicine as
Art and Art in Medicine
11.00–11.15 SONJA ANTONIĆ (Srbija/Serbia): Bioetičko u televizijskim
serijama / Bioethical Issues in Television Series
11.15–11.30 EMIL KUŠAN (Hrvatska/Croatia): Pobjeda »leptirâ« /
Victory of “Butterflies”
11.30–12.00 Rasprava / Discussion
12.00–12.15 Pauza / Break
12.15–12.30 IVANA ČOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Biopoetika i bioetika
u djelu Život životinjâ J. M. Coetzeea / Biopoetics and Bioethics
in J. M. Coetzee’s The Lives of Animals
12.30–12.45 MARIJANA PAULA FERENČIĆ (Hrvatska/Croatia): Životinje
kao objekt umjetničke prakse / Animals as Objects
of Artistic Practice
12.45–13.00 TANJA PRIBEG (Hrvatska/Croatia): Land art i bioetika /
Land Art and Bioethics
13.00–13.30 Rasprava / Discussion
13.30 Ručak / Lunch
22

SEKCIJA A: Simpozij – Hotel AURORA, Velika dvorana (Njemački,
engleski, hrvatski) /
SECTION A: Symposium – AURORA Hotel, Great hall (German,
English, Croatian)
15.00–15.15 HANS-BERNHARD WUERMELING (Deutschland/Njemačka):
Für Neuro-Enhancement oder gegen Hirn-Doping?
/ Za neuro-poboljšanje ili protiv dopinga mozga?
15.15–15.30 AMIR MUZUR, IVA RINČIĆ (Croatia/Hrvatska): Neurocriticism:
A Contribution to the Study of the Etiology,
Phenomenology, and Ethics of the Use and Abuse of the
Prefix ‘Neuro’ / Neurokritika: prilog proučavanju etiologije,
fenomenologije i etike uporabe i zloporabe prefiksa
‘neuro’
15.30–15.45 SREĆKO GAJOVIĆ (Croatia/Hrvatska): Neural Stem Cells
– How Does the Current Scientific Research Indicate Their
Future Applications / Živčane matične stanice – kako sadašnja
znanstvena istraživanja ukazuju na njihovu moguću
primjenu u budućnosti
15.45–16.00 Rasprava / Discussion
16.00–16.15 Pauza / Break
16.15–16.30 DARKO POLŠEK (Croatia/Hrvatska): Principalism and
the Reflexive Equilibrium in Bioethics / Principalizam i
refleksivni ekvilibrij u bioetici
16.30–16.45 ROMAN PAŠKULIN (Slovenia/Slovenija): Right to Choose
Healing and Cure / Pravo na lijek i liječenje po vlastitom
izboru
16.45–17.00 ZORAN TODOROVIĆ, MILICA PROSTRAN (Serbia/
Srbija): Bioethical Challenges in Biopharmaceutical Drug
Development / Bioetički izazovi u razvoju biofarmaceutskih
lijekova
17.00–17.15 Rasprava / Discussion
17.15–17.30 Pauza / Break
23

17.30–17.45 IVANA GREGURIC, IGOR ČATIĆ (Hrvatska/Kroatien):
Kiborgoetika – presjecište ili poveznica bioetike i tehnoetike
/ Cyborgoethik – Knotenpunkt oder Bindenglied
zwischen Bioethik und Technoethik
17.45–18.00 SEAD ALIĆ, LIVIA PAVLETIĆ (Hrvatska/Croatia): Istok
i Zapad ljudskoga mozga / East and West of the Human
Brain
18.00–18.15 DEJAN DONEV (Makedonija/Macedonia): Bioetički stav
i oponašanje zemlje u tranziciji na početku 21. stoljeća.
Makedonski slučaj / Bioethical Attitude and the Imitation
of a Country in Transition at the Beginning of 21st Century.
Case of Macedonia
18.15–18.30 MISLAV KUKOČ (Hrvatska/Croatia): Bioetika i FISP /
Bioethics and FISP
18.30–18.45 Rasprava / Discussion
SEKCIJA B: Simpozij – Hotel AURORA, Mala dvorana (Hrvatski) /
SECTION B: Symposium – AURORA Hotel, Small hall (Croatian)
24
15.00–15.15 NEVENA MILOSAVLJEVIĆ, SVETLANA MIĆIĆ (Srbija/Serbia):
Bioetički aspekti starosti / Bioethical Aspects
of Senility
15.15–15.30 VESNA PEŠIĆ, EDUARD PAVLOVIĆ (Hrvatska/Croatia):
Psiho-hagioterapijski pristup osobi treće životne dobi.
Punina osjećaja zadovoljstva i korisnosti / Psycho-Hagiotherapeutic
Approach to the Person in the Third Age. The
Fullness of Feeling of Satisfaction and Efficiency
15.30–15.45 GUILLAUME THIERY et al. (Bosna i Hercegovina/Bosnia
and Herzegovina): Briga na kraju života u intenzivnoj
njezi: francuski pristup / End of Life Care in the Intensive
Care Unit: The French Approach
15.45–16.00 Rasprava / Discussion
16.00–16.15 Pauza / Break

16.15–16.30 DRAGAN ILIĆ, VIKTORIJA CUCIĆ (Srbija/Serbia):
Zdravstveni radnik i diskriminacija / Health Care Worker
and Discrimination
16.30–16.45 ZAREMA OBRADOVIĆ, IFETA ŠKORO, AMER OV-
ČINA (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
HIV/AIDS – stalna etička dilema / HIV/AIDS – a Continuous
Ethical Dilemma
16.45–17.00 AMER OVČINA et al. (Bosna i Hercegovina/Bosnia and
Herzegovina): Etičke dileme u terapijskim zajednicama za
liječenje/resocijalizaciju bivših ovisnika / Ethical Dilemmas
in the Therapeutic Communities for Treatment/Resocialization
of Former Addicts
17.00–17.15 Rasprava / Discussion
17.15–17.30 Pauza / Break
17.30–17.45 ZVONIMIR BOŠKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Prava pacijenata
na primjerenu obaviještenost i odlučivanje / Patients’
Rights to Adequate Information and Decision-Making
17.45–18.00 AMELA DŽUBUR, DRAGANA NIKŠIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia
and Herzegovina): Implementacija prava
pacijenata u zdravstvenim ustanovama / Implementation
of Patients’ Rights in Healthcare Institutions
18.00–18.15 AMER IGLICA et al. (Bosna i Hercegovina/Bosnia and
Herzegovina): Etičke dileme u jedinicama intenzivne internističke
terapije / Ethical Dilemmas of Internal Medicine
in Intensive Care Units
18.15–18.30 FRANKA JELAVIĆ-KOJIĆ, DAVORKA MILAT, ZVO-
NIMIR SUČIĆ (Hrvatska/Croatia): Indikacije i etička
promišljanja o radiološkim postupcima u hitnoj službi /
Indications and Ethical Conciderations in Emergency Radiology
18.30–18.45 Rasprava / Discussion
25

SEKCIJA C – Hotel VESPERA (Hrvatski) /
SECTION C – VESPERA Hotel (Croatian)
Studentska bioetička radionica
Bioetika i umjetnost
(2. dio)
Student bioethics workshop
Bioethics and Art
(Part 2)
15.00–15.15 MILIJANA ĐERIĆ (Srbija/Serbia): Bioetika na filmu / Bioethics
in Film
15.15–15.30 IVAN CEROVAC, ANDREA MEŠANOVIĆ, MIRELA
FUŠ, HELENA MODERČIN (Hrvatska/Croatia): Umjetnost
i kloniranje / Art and Cloning
15.30–15.45 MATEJA KOVAČIĆ (Hrvatska/Croatia): Trešnjin cvat i
roboti s dušom / Cherry Blossom and Androids with Soul
15.45–16.15 Rasprava / Discussion
16.15–16.30 Pauza / Break
16.30–16.45 ANDREA MATIĆ (Hrvatska/Croatia): Performans i body
art / Performance and Body Art
16.45–17.00 NERMINA TRBONJA (Bosna i Hercegovina/Bosnia and
Herzegovina): Moje, tvoje, naše/a tijelo/a? / Mine, Your,
Our Body/ies?
17.00–17.15 NINA ĐIKIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
Anestezirano tijelo kao medij umjetničkog oblikovanja
/ The Anaesthetized Body as a Medium of Artistic Molding
17.15–17.30 FEĐA GAVRILOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Tjelesne tekućine
u suvremenoj umjetnosti / Body Fluids in Contemporary Art
17.30–18.15 Rasprava / Discussion
18.15–18.30 Pauza / Break
18.30–19.00 Zaključna rasprava / Concluding discussion
26

19.00 Večera / Dinner
21.00 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great Hall)
Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja /
Presentation of recent bioethical publications
• Walter Schweidler (Hrsg./ed.): Wert und Würde der nichtmenschlichen
Kreatur / Value and Dignity of the Nonhuman Creature (Academia
Verlag, Sankt Augustin, 2009)
• Velimir Valjan (ur./ed.): Integrativna bioetika i interkulturalnost /
Integrative Bioethics and Interculturality (Bioetičko društvo u BiH,
Sarajevo, 2009)
• Matija Iviček (ur./ed.): Bioetika i feminizam. Zbornik radova studentske
bioetičke radionice s 8. Lošinjskih dana bioetike / Bioethics and
Feminism. Proceedings of the Student Bioethics Workshop at the 8th
Lošinj Days of Bioethics (Udruženje studenata filozofije Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2010)
• Tomislav Krznar: Bioetički mozaik. Pokušaj prikaza okolišne problematike
u bioetičkom kontekstu / Bioethical Mosaic. Attempt of a
Review of Environmental Issues in Bioethical Context (Veleučilište u
Karlovcu, Karlovac, 2009)
• Tomislav Reškovac: Bioetika. Udžbenik etike za treći razred srednjih
škola / Bioethics. Study Book of Ethics for the Second Grade of Secondary
Schools (Profil international, Zagreb, 2009)
• Aleksandra Frković: Medicina i bioetika / Medicine and Bioethics
(Pergamena, Zagreb, 2010)
• Valerije Vrček: GMO između prisile i otpora / GMOs between Coercion
and Resistance (Pergamena, Zagreb, 2010)
• Dražen Gorjanski et al.: Korupcija u hrvatskom zdravstvu / Corruption
in the Croatian Healthcare System (Fond Hipokrat – Zaklada Slagalica,
Osijek, 2010)
• Amir Muzur: Tajne mozga / Secrets of the Brain (Medicinska naklada,
Zagreb, 2010)
27

• Michele Aramini: Uvod u bioetiku / Introduction to Bioethics (Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 2009)
• Joan Dunayer: Specizam / Speciesism (Dvostruka duga, Čakovec; Institut
za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 2009)
• Jahr – Godišnjak Katedre za društvene i humanističke znanosti u
medicini Medicinskog fakulteta u Rijeci / Jahr – Annual of the Department
of Social Sciences and Medical Humanities, University of
Rijeka School of Medicine (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci,
Rijeka, 2010)
Predstavljači / Presenters: Ute Kruse-Ebeling, Nada Mladina, Zdravko
Popović, Boris Kozjak, Hrvoje Jurić, Ivana Zagorac, Željko Kaluđerović,
Valerije Vrček, Srećko Gajović, Ana Volarić-Mršić, Tomislav Krznar,
Iva Rinčić
UTORAK, 18. svibnja 2010. / TUESDAY, May 18, 2010
9.00–9.30 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Plenarno predavanje / Plenary lecture
• LUKA OMLADIČ (Slovenia/Slovenija): What Went Wrong in Copenhagen?
Towards a Fair Sustainability / Što je krenulo krivo u Kopenhagenu?
Prema pravednoj održivosti
9.30–9.45 Pauza / Break
SEKCIJA A: Simpozij – Hotel AURORA, Velika dvorana (Engleski,
hrvatski) /
SECTION A: Symposium – AURORA Hotel, Great hall (English,
Croatian)
9.45–10.00 MICHAEL GEORGE (Canada/Kanada): Human Nature,
History and Bioethics / Ljudska priroda, povijest i bioetika
28

10.00–10.15 TIJANA TRAKO (Croatia/Hrvatska): The Human Body
and Integrative Bioethics. The Meaning of the Body as a
Symbolic Construct / Ljudsko tijelo i integrativna bioetika.
Značenje tijela kao simboličkog konstrukta
10.15–10.30 MARIJA TODOROVSKA (Macedonia/Makedonija): Authority
of Law and Issues of Bioethics / Autoritet prava i
bioetička pitanja
10.30–10.45 Rasprava / Discussion
10.45–11.00 Pauza / Break
11.00–11.15 HRVOJE JURIĆ (Hrvatska/Croatia): Počeci i pra-počeci
bioetike / The Beginnings and the Primeval Beginnings of
Bioethics
11.15–11.30 IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR (Hrvatska/Croatia): Fritz
Jahr: prilozi za biografiju osnivača (europske) bioetike /
Fritz Jahr: Contributions to the Biography of the Founder
of (European) Bioethics
11.30–11.45 IVANA ZAGORAC (Hrvatska/Croatia): Bioetička misao
Alberta Schweitzera. Protest protiv nuklearnog naoružanja
/ Bioethical Thought of Albert Schweitzer. His Commitment
against Nuclear Weapons
11.45–12.00 DANIJEL TOLVAJČIĆ (Hrvatska/Croatia): Ljubav, moć
i pravda. Etika Paula Tillicha / Love, Power and Justice.
Paul Tillich’s Ethics
12.00–12.15 Rasprava / Discussion
12.15–12.30 Pauza / Break
12.30–12.45 ŽELJKO KALUĐEROVIĆ (Srbija/Serbia): Aristotelovo
razmatranje životinja / Aristotle’s Treatment of Animals
12.45–13.00 DAMIR ŽUBČIĆ (Hrvatska/Croatia): Holistični pristup
liječenju u veterinarskoj medicini / Holistic Approach to
Treatment in Veterinary Medicine
13.00–13.15 ANA MRDOVIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
Ukrasne biljke u integrativnoj bioetici. »To-
29

piari« i otkidanje ocvjetalih cvjetova / Ornamental Plants
in Integrative Bioethics. “Topiary” and Deadheading
13.15–13.30 Rasprava / Discussion
SEKCIJA B: Simpozij – Hotel AURORA, Mala dvorana (Hrvatski) /
SECTION B: Symposium – AURORA Hotel, Small hall (Croatian)
30
9.45–10.00 MARKO TRAJKOVIĆ, NIKO JOSIĆ (Srbija/Serbia): Etički
aspekt zahtjeva pacijenta da umre i odluke liječnika o
tom zahtjevu / Ethical Aspect of Patient’s Request to Die
and Physician’s Decision about the Request
10.00–10.15 VANJA LEBER KAĆUNKO (Hrvatska/Croatia): Bioetički
aspekti mogućnosti izbora umiranja i konzekvence
za modernog čovjeka / Bioethical Aspects of Choosing to
Die and the Consequences for the Modern Human
10.15–10.30 IVAN MARKEŠIĆ (Hrvatska/Croatia): Eutanazija u svjetlu
Isusove smrti na križu. Socijalna konstrukcija dostojanstvene
smrti / Euthanasia in the Light of Jesus’ Death on
the Cross. Social Construction of a Dignified Death
10.30–10.45 Rasprava / Discussion
10.45–11.00 Pauza / Break
11.00–11.15 URŠULA LIPOVEC ČEBRON (Slovenija/Slovenia):
Dostupnost zdravstvenih usluga kao posljedica procesa
»cjenkanja« / Access to Health-Care Services as a Consequence
of the “Bargaining” Process
11.15–11.30 NADA GOSIĆ (Hrvatska/Croatia): Sadržajne i metodološke
perspektive u strateškim dokumentima za rješavanje
problema Roma u zdravstvenoj zaštiti. Studija slučaja
Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija / Content and
Methodological Perspectives in Strategic Documents for
Solving the Problem of the Position of Roma in Health

Care. A Case Study of Bosnia and Herzegovina, Croatia
and Serbia
11.30–11.45 ALEKSANDRA FRKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Informiranost
žena i citološki probir vrata maternice / Women’s
Information and Cytological Screening of the Cervix
Uteri
11.45–12.00 NADA MLADINA, ŽARKO MLADINA (Bosna i Hercegovina/Bosnia
and Herzegovina): Čovjek se rađa prerano
/ Humans Are Born Too Early
12.00–12.15 Rasprava / Discussion
12.15–12.30 Pauza / Break
12.30–12.45 ANA VOLARIĆ-MRŠIĆ (Hrvatska/Croatia): Etička pitanja
vezana uz kliničko i farmakološko eksperimentiranje
na čovjeku / Ethical Questions Related to Clinical and
Pharmacological Experimentation on Humans
12.45–13.00 DANIJELA AJDUKOVIĆ, KATARINA KRALJIĆ (Hrvatska/Croatia):
Bioetički aspekti kliničkog i farmakološkog
eksperimentiranja na ljudima / Bioethical Aspects
of Clinical and Pharmacological Experimentation on Humans
13.00–13.15 JOSIP ČULIG, LUKA ŠTILINOVIĆ (Hrvatska/Croatia):
Dodatci hrani u svjetlu bioetike / Food Additives in the
Light of Bioethics
13.15–13.30 Rasprava / Discussion
31

SEKCIJA C: Simpozij – Hotel VESPERA (Hrvatski) /
SECTION C: Symposium – VESPERA Hotel (Croatian)
9.45–10.00 IGOR ČATIĆ, MAJA RUJNIĆ-SOKELE (Hrvatska/Croatia):
Metamedicinska provjera opravdanosti ciljeva u suvremenoj
medicini / Metamedical Review of the Validity
of Aims in Modern Medicine
10.00–10.15 TOMISLAV KRZNAR (Hrvatska/Croatia): Liturgija medicinskog
spektakla ili: kako suvremena medicina liječi
bolest? / Liturgy of the Medical Spectacle, or: How Contemporary
Medicine Cures Illness?
10.15–10.30 SANDRA RADENOVIĆ (Srbija/Serbia): (Bio)etički dokumenti
i rad etičkih komiteta kao pokazatelji trenda individualizacije
medicine / (Bio)Ethical Documents and
Functioning of Ethical Committees as the Indicators of
Individualizing Medicine Trend
10.30–10.45 Rasprava / Discussion
10.45–11.00 Pauza / Break
11.00–11.15 KIRIL TEMKOV (Makedonija/Macedonia): Javnost ili
tajnost bioetičkih nastojanja i kazivanja / Publicity or Secrecy
of Bioethical Enterprises and Propositions
11.15–11.30 HEDA FESTINI (Hrvatska/Croatia): Virus španjolske gripe
– izvor dubioza / Virus of Spanish Flu – The Source of
Dubiousness
11.30–11.45 JASMINKA PAVELIĆ (Hrvatska/Croatia): Huntingtonova
bolest: Carol Carr – istinita priča / Huntington’s Disease:
Carol Carr – The True Story
11.45–12.00 Rasprava / Discussion
12.00–12.15 Pauza / Break
12.15–12.30 JASNA BURIĆ (Hrvatska/Croatia): Medijske reklame i
javnozdravstveni sadržaji – neka etička pitanja / Media Ads
and Public Health Contents – Some Ethical Questions
32

12.30–12.45 JANA HODŽIĆ (Hrvatska/Croatia): Popularna literatura
o ljudskom zdravlju / The Popular Literature on Human
Health
12.45–13.00 PETRA SKELIN (Hrvatska/Croatia): Mediji i zdravlje.
Izvještavanje o potresu na Haitiju kao zemlji u razvoju /
Media and Health. Reporting on the Earthquake in Haiti as
a Developing Country
13.00–13.15 Rasprava / Discussion
13.30 Ručak / Lunch
15.00 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Skupština Hrvatskog bioetičkog društva /
Convention of the Croatian Bioethics Society
16.00 Izlet / Excursion
19.00 Večera / Dinner
20.30 (Hotel »Aurora«, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
GORAN GRGEC, SUZANA GRAČNER (Hrvatska / Croatia):
Bioetika Zvjezdanih staza – predavanje, projekcija i
diskusija / Bioethics of Star Trek – lecture, projection and
discussion
33

SRIJEDA, 19. svibnja 2010. / WEDNESDAY, May 19, 2010
SEKCIJA A: Hotel AURORA, Velika dvorana (Hrvatski) /
SECTION A: AURORA Hotel, Great hall (Croatian)
Okrugli stol
Lijekovi između profita i zdravlja
Round Table
Medicaments between Profit and Health
9.00–9.15 Uvodna riječ / Introduction
9.15–10.30 Izlaganja / Presentations
• LIDIJA GAJSKI (Hrvatska/Croatia): Medicina u službi korporacijskih
interesa / Medicine in Service of Corporate Interests
• SVETLANA VUKAJLOVIĆ (Srbija/Serbia): Moralna dilema / Moral
Dilemma
• SUZANA VULETIĆ (Hrvatska/Croatia): Opsesivno-konzumistički
kult zdravstvene hipertrofije i mitovi svemoćne medicine / Obsessive-
Consumptionist Cult of Health Hypertrophy and Myths of Omnipotent
Medicine
• ŽIVKA STANIČIĆ (Hrvatska/Croatia): Mogu li ljekarnici u dereguliranom
kapitalizmu pomiriti svoj komercijalni interes i profesionalnu
etiku? / Can the Pharmacists Reconcile Their Commercial Interest and
the Professional Ethics in the Deregulated Capitalism?
• VALERIJE VRČEK (Hrvatska/Croatia): Ekološka sudbina lijekova /
Ecological Fate of Pharmaceuticals
10.30–11.00 Pauza / Break
11.00–12.30 Rasprava / Discussion
34

SEKCIJA B: Simpozij – Hotel AURORA, Mala dvorana (Engleski) /
SECTION B: Symposium – AURORA Hotel, Small hall (English)
9.00–9.15 REZA JAMSHIDI (Iran): Ethical Justification for Cloning
Food Animals / Etičko opravdanje kloniranja životinja za
prehranu
9.15–9.30 ABDOLLAH JAMSHIDI (Iran): Ethical Concerns in
Slaughtering of Food Animals / Etičke dvojbe pri klanju
životinja za prehranu
9.30–9.45 IVAN KALTCHEV (Bulgaria/Bugarska): Thanatology and
Bioethics / Tanatologija i bioetika
9.45–10.00 GENTIAN VYSHKA, GËZIM BOÇARI (Albania/Albanija):
Traditional Depiction and Equivalencies of the
Oedipal Complex in the Albanian Post-Communist Era /
Tradicionalna slika i ekvivalencije Edipovog kompleksa u
post-komunističkoj eri u Albaniji
10.00–10.15 Rasprava / Discussion
12.30 Ručak / Lunch
– Odlazak sudionika / Departure of participants
35

sažeci izlaganja
paper abstracts

simpozij
INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA
Symposium
INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH
DANIJELA AJDUKOVIĆ, KATARINA KRALJIĆ
Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
University Centre for Croatian Studies, University of Zagreb, Croatia
BIOETIČKI ASPEKTI KLINIČKOG I FARMAKOLOŠKOG
EKSPERIMENTIRANJA NA LJUDIMA
Eksperimentiranje na čovjeku je istraživanje u kojem je ljudska osoba
objekt preko kojeg ili u kojemu se namjerava utvrditi još nepoznat učinak
ili nedovoljno poznat učinak pojedinog lijeka, cjepiva ili zahvata. To omogućuje
određeni stupanj sigurnosti u daljnjem primjenjivanju. Ipak, problem
se javlja jer samo eksperimenti na čovjeku dozvoljavaju reći posljednju
riječ. Iako podaci ulaze u zajedničko naslijeđe, može doći do rizika da
se putem eksperimentiranja krše ljudska prava.
Kod lijekova je kao i kod eksperimentiranja naglašena snaga testa. Lijekovi
predstavljaju osnovno sredstvo u zaštiti zdravlja koje se ne shvaća
samo kao odsutnost bolesti već prije svega kao težnja prema što boljem
tjelesnom, mentalnom i društvenom blagostanju. Istraživanje lijekova
prolazi četiri faze, a to su: toksikološka faza, pilot-terapijsko istraživanje,
istraživanje na većem broju pacijenata i ispitivanje nakon komercijalizacije
lijeka. Eksperiment je završen kada su svi faktori poznati, a odstupanja
nema ili su zanemariva.
Prvi međunarodni dokument koji regulira ovakva eksperimentiranja je
Nürnberški kodeks iz 1947., nastao kao izraz zgražanja građanske svijesti
nad kriminalnim istraživanjima koja su provodili nacistički liječnici. Na-
39

kon toga donesena je i Helsinška deklaracija koja jasno razdvaja terapijsko
od neterapijskog eksperimentiranja.
Etičke vrijednosti prisutne su u mnogim dokumentima: načelo solidarnosti,
načelo zaštite ljudskog života, slobodni i informirani pristanak, te načelo
totaliteta. Etička prosudba o zahvatima na fetusima i embrijima prije
svega treba voditi računa o uvjetima embrija ili fetusa (živog ili mrtvog) te
o ciljevima koji vode eksperimentiranje.
BIOETHICAL ASPECTS OF CLINICAL AND
PHARMACOLOGICAL EXPERIMENTATION ON HUMANS
Experiments on human beings are researches which consider human
body as an object trying to discover unknown or not enough known effects
of certain drugs, vaccines or treatments. This insures certain degree of safety
in further application. Nevertheless, the problem appears because only
the experiments on humans are necessary for the final verdict. Although
the data from these experiments become common heritage, a risk of human
rights violations is often present and real, even today.
The power of test is emphasized in drugs as well as in experimentation.
Drugs represent the basic way of protection of health, which is understood
not only as an absence of sickness, but more as an aspiration towards complete
physical, mental and social welfare.
There are four phases in drug research: toxicological research, pilot–
therapy research, research on a large number of patients, and research after
commercialization of the drug. Experiment is finished when we get to
know all the factors, and deviations are minimal or nonexistent.
The first international document which regulates this kind of research
is the Nuremberg Code in 1947, created as a result of the shock of civil
awareness after dealing with criminal experiments conducted by Nazi doctors.
Soon after, the Declaration of Helsinki was brought, which clearly
differentiates therapeutic from non-therapeutic experimentation.
Ethical values are present in many of the documents: principle of solidarity,
principle of protecting human life, free and informed consent, and
principle of totality. Ethical judgment on experimentation on fetuses or
embryos should first of all consider the conditions in which embryos or
fetuses (alive or dead) are, as well as the goals of the experiments.
40

SEAD ALIĆ, LIVIA PAVLETIĆ
Centar za filozofiju medija, Zagreb, Hrvatska /
Centre for Philosophy of Media, Zagreb, Croatia
ISTOK I ZAPAD LJUDSKOGA MOZGA
Ljudski se mozak polako otvara znanstvenoj spoznaji. Novi uvidi u
način rada ovog vrhunski sofisticiranog ljudskog/»digitalnog«, »stroja«
bacaju povratno svjetlo na načine »aktiviranja« ljudske osjetilnosti, načine
doživljavanja i spoznavanja svijeta.
Cilj je ovog rada istražiti moguću povezanost tehničkih naprava kao
ljudskih ekstenzija i procesa u mozgu koji povratno određuju načine percepcije
svijeta. Istovremeno, riječ je o promišljanju zanimljive i u znanosti
prisutne teze o podijeljenosti hemisfera ljudskoga mozga kao oblika podijeljenosti
temeljnih ljudskih sposobnosti.
U tom kontekstu želimo propitati bioetičku dimenziju McLuhanovog
razmišljanja o paraleli podijeljenosti hemisfera ljudskoga mozga i hemisfera
civilizacija nastanjenih na istočnoj odnosno zapadnoj strani zemaljske
kugle.
Područje istraživanja je dakle sljedeće:
– tehnologije kao ekstenzije i ljudski mozak;
– lijeva i desna hemisfera mozga;
– tehnologije, kultura, mozak;
– ekstenzije jezika i pisma u predjezičkom i predpismenom;
– »digitalno« ustrojstvo mozga;
– mozak kao krajnji korektiv tehno-civilizacijskih zabluda.
Postoje poveznice između neurolingvističkih, teologijskih, filozofijskih
i biologijskih stavova o mozgu. Tragajući za svojim odgovorima o
izvorima jezika, o determiniranosti ljudskoga mišljenja, o odnosu potencijalnoga
i realiziranoga, o sukobima u čovjeku utilitarnog i empatije…
u konačnici promišljanje želi odgovoriti na pitanje regulativnog karaktera
ljudskog mozga u uspostavljanju balansa moći kako pojedinih ljudi tako i
civilizacija.
41

EAST AND WEST OF THE HUMAN BRAIN
Science is slowly revealing the secrets of the human brain. Latest discoveries
on the functioning of this digital, highly sophisticated human device
reflect the ways how sensations, experience and understanding of the
world are activated.
The aim of this study is to investigate the eventual link between technical
devices as human extensions and brain processes that determine the
way of the perception of the world. At the same time it is a reflection of interest
about thesis present in science on the division of the hemispheres of the
human brain as a form of division of basic human capabilities.
In this context we want to investigate a bioethical dimension of McLuhan’s
contemplation about the parallel between the two hemispheres of
the human brain and the civilisations present on the Eastern and Western
hemisphere of the planet Earth.
The areas of investigation are the following:
– technology as extension and human brain;
– left and right hemisphere of the brain;
– technology, culture, brain;
– extensions of spoken and written language as pre-linguistics and
pre-literacy;
– “digital” configuration of the brain;
– brain as the final corrective of the techno-civilisation mistakes.
There is a link among neurolinguistic, theological, philosophical and
biological attitudes about human brain. Looking for the answers about the
origins of language, determination of human thoughts, relation between the
potential and the realised, about the internal conflict between the utilitarian
and the human empathy… in the end, the reflection on the matter is trying
to answer the question of the regulatory nature of human brain in establishing
a balance of power in individuals as well as civilisations.
42

MIROSLAV ARTIĆ
Zagreb, Hrvatska /
Zagreb, Croatia
PREMA INTEGRACIJSKOJ PERCEPCIJI OKOLIŠA
Sav je fizički prostor istodobno i prostor čovjekove egzistencije. Čovjek
živi u svojem bližem okolišu i blizak je s njim, svakodnevno se kreće
tim okolnim prostorom koji ga okružuje, situira i određuje. Njegov život je:
on i prostor, i on u prostoru. Život se jednostavno razlijeva iz njega i oko
njega, posvud uokolo. Stoga su on i okolina nerazdvojna životna cjelina.
Ovako postavljeno stajalište vodi prema integracijskoj percepciji okoliša.
Tržište svojom ekonomijom percipira prirodni prostor, i sav fizički
prostor kojim se čovjek kreće, kao resurs i izvor profita. Kapital u službi
tržišta razdvaja čovjeka od njegovog prostora, okoline i okoliša. Prema
tome, ove dvije percepcije okoliša, integracijska i tržišna, u stalnoj su napetosti
i suprotstavljanju.
U tekstu se nastoje prepoznati ključne razlike, prednosti i nedostaci tih
dviju percepcija na primjerima korištenja javnog gradskog prostora, a on se
u ovom radu promatra kao bliži okolni svijet, i kao okoliš pojedinca.
Dakle, ovom se analizom želi podržati afirmiranje integracijske svijesti,
koja bi opet učvrstila integracijsku percepciju prostora i čovjekovog
okoliša.
TOWARDS THE INTEGRATIONAL PERCEPTION
OF THE ENVIRONMENT
All of the physical space is at the same time the space for man’s existence.
Man lives in his near environment and is close to it, he moves every
day in the space which surrounds, situates and determines him. His life is:
him and the space, and he inside the space. Life just pours from him and
around him, all around the place. That is why he and his environment are
an inseparable living unit. A standpoint positioned like this leads towards
an integrational perception of the environment.
The market looks through the lens of its economy at all of living space
and all physical space that man uses to move around, utilizes it as resource
and a source of profit. The capital in the service of the market separates
43

man from his space, surroundings and environment. Therefore these two
perceptions of the environment – the integrational one and the market-oriented
one – are in constant tension and conflict.
This paper is trying to recognize some key differences, advantages and
disadvantages of these two perceptions based on the examples of utilizing
public city space, which is currently perceived as the near surrounding
world, as well as the environment of an individual.
This analysis is thus aimed at supporting the affirmation of the integrational
consciousness, which would in return help affirm the integrational
perception of space and man’s environment.
ZVONIMIR BOŠKOVIĆ
Rijeka, Hrvatska /
Rijeka, Croatia
PRAVA PACIJENATA NA PRIMJERENU
OBAVIJEŠTENOST I ODLUČIVANJE
U referatu se razmatraju temeljna pitanja vezana uz prava pacijenata
u ostvarivanju zdravstvene zaštite: a) pravo na obaviještenost, b) pravo na
vlastitu odluku (samoodređenje), te c) pravo na odbijanje liječenja. Autor
analizira pravno stanje nakon donošenja novih propisa o profesijama, Zakona
o zaštiti prava pacijenata i novih etičko-deontoloških kodeksa strukovno-liječničkih
društava u Hrvatskoj. Izlažu se stavovi inozemne sudske
prakse. Na kraju se zaključuje da će sadržaj i način ostvarivanja označenih
prava biti moguće dosljedno osigurati jedino potpunom primjenom navedenih
propisa koji propisuju obvezu zdravstvenih ustanova i zdravstvenih
radnika da pacijentima osiguraju to pravo. Ostvarivanju tog cilja usmjeren
je koncept navedenih odredaba.
PATIENTS’ RIGHTS TO ADEQUATE INFORMATION
AND DECISION-MAKING
The paper discusses the basic issues related to the patients’ rights in
health care: a) the right to information, b) the right to personal decisionmaking
(self-determination), and c) the right to refuse treatment. The author
44

analyses the legal situation after new regulations on professions, the Act on
the Protection of Patients’ Rights, and new ethical and deontological codes
of medical societies in Croatia were passed. The attitudes of foreign legal
practice are presented. The author eventually concludes that the content
and mode of implementation of the mentioned rights could be ensured only
through integral application of the mentioned regulations obliging health
institutions and health professionals to provide these rights to the patients.
The concept of the regulations is directed at achieving this aim.
JASNA BURIĆ
Hrvatska radiotelevizija, Zagreb & Sveučilište u Dubrovniku, Hrvatska /
Croatian Radiotelevision, Zagreb & University of Dubrovnik, Croatia
MEDIJSKE REKLAME I JAVNOZDRAVSTVENI SADRŽAJI –
NEKA ETIČKA PITANJA
Na koji su način povezani mediji novoga doba i zdravstvo? Kako mediji
motre teme i sadržaje iz zdravstvenog prostora, koji su od općeg interesa
za javnost? Jesu li mediji današnjice odgovorni, etični i spremni na
otvaranje zdravstvenih tema koje često otkrivaju profiterski sadržaj različitih
industrija povezanih sa zdravljem ljudi? Ova će pitanja biti razmatrana
u referatu, i to u prvom redu na primjeru reklama koje se emitiraju u hrvatskim
medijima.
MEDIA ADS AND PUBLIC HEALTH CONTENTS –
SOME ETHICAL QUESTIONS
In what way are media of the new age and health care connected? How
do media explore subjects and contents regarding the area of health care,
which is of general interest to the public? Are the contemporary media responsible,
ethical and ready to unveil the topics of health that often reveal
the contents of profit of different industries related to human health? These
questions will be considered in this paper, primarily using the example of
ads which are aired in Croatian media.
45

IVAN CIFRIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
VRIJEME U BIOETIČKOM DISKURSU
1. Zastupa se teza da je u bioetičkom diskursu zanemarena kategorija vremena,
a time i u razumijevanju odnosa između čovjeka i njegova prirodnog
susvijeta (Mitwelt). Bioetički diskurs ima svoje vrijeme – vrijeme
nastanka, širenja i konstituiranja bioetike kao discipline. Tematizirani
su etički aspekti pitanja ljudskoga života a potom njihovo proširenje
na neljudske oblike života ili pak ekosustave. Tako su nastale različite
bioetičke orijentacije – od antropocentrične do biocentrične bioetike.
Životinja živi u prostoru (landscape), a čovjek u prostoru (landscape)
i vremenu (timescape). Vrijeme kao bitna dimenzija života (ljudskog i
neljudskog svijeta) i života kultura (društava) ostala je izvan diskursa,
ili se tako implicitno pretpostavljalo njegovo značenje. Bez dimenzije
vremena u bioetičkim raspravama bioetika se odvaja od realnog života
i socijalnog konteksta.
2. Ekološka kriza implicira krizu vremena, tj. neprimjeren odnos različitih
vremena u kojima se odvija život. Svaki organski život ima svoje
suvremeno vrijeme, pa tako i život društva (kulture), ali su njihova vremena
različito nastala. Suvremena socijalnoekološka kriza, kao trajno
konfliktno stanje, zahvatila je oba sustava: prirodni i socijalni, odnosi
se i na konflikt dvaju tipova vremena: cikličnog (prirodnog) – svojstvenog
prirodi i linearnog (socijalno konstruiranog) – svojstvenog društvu.
Kriza se može shvatiti kao »kriza vremena« nastala »sudarom« biološkog
i socijalnog vremena, što potvrđuje i otisak vremena (timeprint;
Zeitabdruck). Čovjek ima tri iskustva vremena: individualno, socijalno
i ekološko iskustvo. Socijalno vrijeme se sustavno ubrzava i utječe na
život društva i odnos društva prema ostalom životu, a društvo proširuje
i nadređuje svoju vremensku kompetenciju socijalnog vremena na
prirodno vrijeme. Razumjeti bioetički diskurs znači razumjeti odnose
prirode i društva u vremenu i njegovim socijalnim obilježjima: ritam,
brzina, tempo itd.
3. Pojedinac živi u svojemu vlastitom (Eigenzeit), ali i u vremenu drugih.
Uvažiti vrijeme drugoga znači priznati njegov vremenski suverenitet
46

(Zeitsouverenität), uvažiti vrijednost njegova života. Isto tako, različita
društva (kulture) žive u svojim vremenima. Priznati njihovo suvereno
vrijeme znači priznati im društvenu (kulturnu) autonomiju. Univerzalno
vrijeme je komunikacijsko vrijeme, a ne dominacijsko vrijeme. Heterokronija
međusobno povezuje pojedince kao i različita društva (kulture).
Bioetički diskurs se može proširiti uzimajući u obzir usporavanje
vremena (Entschleunigung), jer se time priznaje vrijednost i autonomija
svakoga života kao i društva (kulture).
TIME IN BIOETHICAL DISCOURSE
1. The main thesis is that the bioethical discourse neglects the category of
time in the understanding of the relation between humans and their natural
co-world (Mitwelt). Bioethical discourse has its time – the time of
emergence, diffusion and establishment of bioethics as discipline. The
paper deals with ethical aspects of human life and widening of ethical
consideration to include non-human life forms and ecosystems. In this
way, different levels of bioethical orientations developed – from anthropocentric
to biocentric bioethics. Animals live in space (landscape)
while humans live both in space (landscape) and time (timescape).
Time, as an important dimension of human (human and non-human
world) and cultural life (societies), remained outside the discourse or
its meaning was implicitly assumed. Without the dimension of time in
bioethical discourses, bioethics is separated from real life and social
context.
2. Ecological crisis implies the crisis of time, i.e. an inapt relation between
different times in which life exists. Every organic life has its contemporary
time, as does the life of society (culture), but their times have
emerged differently. Contemporary socio-ecological crisis, as a permanent
conflicting condition, has encompassed both systems: natural
and social, and is therefore related to the conflict between two types of
time: cyclic (natural) – inherent to nature and linear (socially constructed)
– inherent to society. The crisis can be understood as the “crisis of
time”, created in the “clash” between biological and social times, and
it can be observed in timeprint (Zeitabdruck). Humans have three experiences
of time: individual, social and ecological experience. Social
time is systematically accelerating and influencing the life of society
47

and the relation of society towards other forms of life, while the society
expands and superimposes its social time over natural time. In order
to understand bioethical discourse we must understand the relation between
nature and society in time, as well as the social characteristics of
time: rhythm, speed, tempo, etc.
3. Individuals live in their own time (Eigenzeit) but also in the time of
others. To take somebody else’s time into consideration means to acknowledge
their time sovereignty (Zeitsouverenität), the value of their
life. Different societies (cultures) also live in their own times. To acknowledge
their sovereign time is to acknowledge their social (cultural)
autonomy. Universal time is communication time, not domination
time. Heterochrony connects individuals as well as different societies
(cultures). Bioethical discourse can develop if it takes into consideration
the deceleration of time (Entschleunigung) because in this way the
value and autonomy of every life as well as society (culture) is acknowledged.
IGOR ČATIĆ, MAJA RUJNIĆ-SOKELE
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of
Zagreb, Croatia
METAMEDICINSKA PROVJERA opravdanosti ciljeva
u suvremenoj medicini
Metamedicina je sveobuhvatna znanost o isprepletenosti medicine,
gospodarstva i društva. Istraživanja u okviru prirodnih i ostalih znanosti
u službi medicinskih znanosti te njihovo prevođenje u visoko profitabilne
medicinske i farmaceutske proizvode, postala su diljem svijeta najvažnijim
područjem djelovanja znanstvenika na području istraživanja i razvoja.
U ta se sredstva ulažu ogromne sume novca. Uspješno pretvaranje istraživanja
u tržišne proizvode, zbog vrlo skupih, a ne i uvijek odgovarajućih
postupaka, u pravilu je rezervirano za najbogatije i najmoćnije. Na pitanje
zašto su to prioritetna istraživanja, najvjerojatniji je odgovor – produljenje
trajanja života. U okviru provjere društvenih kriterija metamedicine, postavlja
se pitanje tko je odredio taj cilj i s kojom svrhom jer je to povezano
48

s procjenom ukupnih životnih troškova ljudskog bića, posebno u svjetlu
sloma mnogih mirovinskih i zdravstvenih sustava. Troškovi ljudskog bića
mogu biti visoki i prije rođenja (dugotrajno ležanje u svrhu očuvanja ploda,
umjetna oplodnja). Dijete treba pripremiti za profesionalni život. Sve
su zahtjevniji poslovi za koje treba osposobiti novi naraštaj, pa i ti troškovi
trajno rastu. Istodobno u praksi, zapošljavanjem samo mladih, realni
radni vijek pojedinca sve je kraći. Zbog navedenog razvoja, ljudi žive sve
dulje. Stoga se razdoblje po završetku profesionalne karijere produljuje. U
tom razdoblju osobito rastu troškovi liječenja. Postavlja se temeljno pitanje:
kako u relativno kratkom roku aktivnog djelovanja zaraditi za životni
vijek trostrukog trajanja. Očito je da generacijska solidarnost više neće
moći podnijeti sve više troškove kvalitetnog, a sve duljeg života. Nameće
se zaključak: bogati, moćni i nasilni odredili su ciljeve istraživanja za
potrebe produljenja njihovih života, a na račun siromašnijih, nemoćnijih
i slabijih.
METAMEDICAL REVIEW OF THE VALIDITY OF AIMS
IN MODERN MEDICINE
Metamedicine is a comprehensive science of entanglement of medicine,
economy and society. Researches in the field of natural and other sciences
in the service of medical sciences, and their translation into highly profitable
medical and pharmaceutical products, have become have become the
most important area of activity of scientists in research and development
worldwide. Enormous sums of money are invested in these researches.
Successful conversion of research into market products, due to the very
expensive and not always appropriate procedures, is usually reserved for
the richest and the most powerful. The most probable answer to the question
why this research is a priority is – the extension of life expectancy. In
the review of social criteria of metamedicine, a question is raised of who
has set this aim and with what purpose, because it is associated with the
estimate of total living expense of a human being, especially in light of
the collapse of many pension and health care systems. The expenses can
be high even before birth (longterm rest in order to preserve the unborn,
artificial insemination). A child needs to be prepared for professional life.
The jobs for which the new generation has to be trained are increasingly
demanding, thus causing the constant growth of the expenses. At the same
49

time, in practice, with employing only young people, actual working period
of an individual is progressively shorter. Due to this development,
people live longer. Therefore, the period after the end of professional career
prolongates. During this period the costs of medical treatment grow
to a great extent. This rises the basic question of how, in a relatively short
period of active work, to earn for a triple lifetime duration. It is obvious
that the solidarity of generations will no longer be able to bear increasing
costs of a quality, but increasingly longer life. A conclusion presents itself:
the rich, the powerful and the violent have determined the aims of research
in concern with the extension of their lives at the expense of the poorer, the
weaker and the less powerfull.
JOSIP ČULIG, LUKA ŠTILINOVIĆ
Odjel prehrambene tehnologije, Veleučilište u Karlovcu, Hrvatska /
Department of Food Technology, Polytechnic of Karlovac, Croatia
DODATCI HRANI U SVIJETLU BIOETIKE
Danas se svakodnevno govori, piše, raspravlja, o raznim čimbenicima
života. Iskustva struke i znanstvena istraživanja mnoge čimbenike prepoznaju
kao uvjet života ili im pripisuju blagotvornost za život, druge su
prepoznali kao uzročnike koji štete životu narušavajući zdravlje u najširem
smislu tog pojma ili čak uzrokuju preranu smrt. Važnost hrane za održavanje
života nema nikakve potrebe dokazivati. No, danomice se postavlja
pitanje odabira što jesti od onog što je ponuđeno, odnosno od onog što nam
je dostupno. Znanost i struka uspješno rješavaju dileme, pod pritiskom
sve većeg broja otkrivenih zabluda, neznanja i namjernog prešućivanja
problema u prehrani, nalaže se poštivanje načela opreza, koje traži oprez
od svakog sudionika u proizvodnji, distribuciji, pa čak i kupovini hrane,
što veći oprez poradi sebe, ali općeg interesa. Preširoka lepeza ponuđenih
»spasonosnih« mjera zapravo je više nego zbunjujuća, poglavito ako se k
tomu pribroje kontraverze koje nudi struka ili znanost, a da ne govorimo
o »cvjetanju« različitih pokreta koji su često predaleko od istinske pomoći.
Dakle, iz ovako opisanog stanja jasno proizlazi imperativ edukacije na
svim razinama društva, a poglavito budućim stručnjacima u proizvodnji i
pripravi hrane. Tek zornosti radi navest ćemo najnovije rezultate američkih
50

znanstvenika koji su dokazali da ekstrakt ružmarina učinkovito sprječava
nastajanje toksičnih spojeva, a koji nastaju kod pečenja mesa (J. Food Sci.,
11. 1. 2010.). Nedavno objavljeno otkriće da ružmarinov ekstrakt sprječava
oksidaciju, znači kvarenje, jestivog ulja (Food Chemistry 2010, 188,
656) svakako je značajno otkriće. Sintetski prehrambeni antioksidansi butilhidroksianisol
(E-320) i butilhidroksitoluen (E-321), kao prehrambeni
aditivi za koje se vezuje niz zdravstvenih rizika, svakako bi trebali ustupiti
mjesto ružmarinu. Rezultati istraživanja i mjereni podatci samo potvrđuju
iskustvo mediteranskih naroda koji stoljećima koriste ružmarin u prehrani.
Dakle, potrebno je hitno i temeljito pristupiti konkretnim akcijama za promjenu
prehrambenih navika, usklađivanje regulative u proizvodnji i distribuciji
hrane, učinkovitiju kontrolu, a u tom procesu bioetika ima značajnu
ulogu za koju se mora i sama izboriti. Ovo je mali prilog na tom putu.
FOOD ADDITIVES IN THE LIGHT OF BIOETHICS
Nowadays we talk, write about, and discuss different factors of life.
Experience in this field of work and scientific findings recognize many of
these factors as a prerequisite for life, or have the benefits for life ascribed
to them, while others are recognized as factors which damage our life, especially
health, in the broader sense, or even cause premature death. There
is no need to prove the importance of food for sustaining life. Daily, there
is the question of what to choose from the things offered, or from the things
available to us. Science and professionals successfully resolve dilemmas,
under pressure from a growing number of detected misconceptions, ignorance,
and deliberate suppression of problems in the diet; the respect for the
principle of precaution is imposed, which requires as much as possible precaution
of every participant in the production, distribution, or even buying
food, for their own sake, but also for the general interest. Too wide choice
of offered “safety measures” is more than confusing, especially if you add
the controversies found in science or profession, not even to mention the
“blooming” of different movements, which are usually far from true help.
Therefore, from the things mentioned, we can perceive the need for education
on all levels of society, and especially for future professionals in
production and food preparation. As a vivid example, we will mention the
latest results of American scientists who have proved that rosemary extract
can efficiently prevent the creation of toxic compounds which appear
during roasting meat (J. Food Sci., January 11th, 2010). Recently pub-
51

lished finding that rosemary extract prevents oxidation, i.e. decay of edible
oil (Food Chemistry 2010, 188, 656) is definitely a significant finding.
Synthetic food antioxidants like butylhydroxyanisol (E-320) and butylhydroxytoluene
(E-321), as food additives linked to a number of health risks,
should definitely give way to rosemary. Research results and measured
data only confirm the experience of the Mediterranean peoples, which have
used rosemary in their diets for centuries. Thus, it is necessary to initiate
urgent and thorough actions to change dietary habits by coordinating the
regulations in food production and distribution, and providing more efficient
control, and in this process bioethics has an important role for which
it must fight its way. This is a small contribution in that direction.
DEJAN DONEV
Euro college, Kumanovo, Makedonija /
Euro College, Kumanovo, Macedonia
BIOETIČKI STAV I OPONAŠANJE ZEMLJE U TRANZICIJI
NA POČETKU 21. STOLJEĆA
Makedonski slučaj
Civilizacijska razina kulture zemlje u tranziciji, osobito u slučaju Makedonije,
može se ocijeniti, procijeniti i prosuditi prema stupnju svijesti
o ulozi i važnosti bioetike u zakonima koji reguliraju (bioetičku) održivost
proizvodnje. Ovo potiče pitanje: jesu li ti zakoni ekspresija realnih
bioetičkih interesa ili su oni više pokušaj zadovoljavanja pravila i aktualnih
zapadnih standarda i zahtjeva? Posljedica ovoga je obrazovanje koje reducira
kulturnu sposobnost ljudi da prepoznaju feedback predloženih modela
bioetičke »održive proizvodnje«.
Navedeno dovodi do realnog zanemarivanja etike od strane onih koji
određuju minimalni stupanj egzistencije i zdravstvene zaštite odabirući
»menadžeriranje« temeljeno na čisto profitabilnoj osnovi impostirajući tretmane
koje su »omogućili« financijski vođe, a koji pak svoju globalnu moć
brane snagama internacionalnih patentnih prava. Ovo izaziva situaciju u
kojoj bioetika, umjesto da bude etika kulture, postaje samo dobar izgovor,
način zamagljivanja neodgovornosti za bio-konsekvence globalizacije prilagođene
potrebama jednog modela gospodarstva.
52

Iz tog konteksta proizlazi i pitanje kako ćemo razmatrati dileme povezane
s ovom materijom. Bioetička razmatranja ovise o izabranom modelu
proizvodnje u kojemu su posebnosti i potrebe lokalne kulture zamagljene
na račun potreba globalizacije, koja je u zemljama tranzicije, kao što je to
slučaj s Makedonijom, uvedena prema modelima vladajućih i uz nekritično
prihvaćanje proizvodnje, umjesto da bude pokušaj iznalaženja puta za
inkorporaciju lokalnih, kulturnih, etičkih i ekonomskih vrijednosti i potencijala
kao doprinosa razrješavanju globalnih problema. To bi ujedno moglo
značiti da globalizaciju možemo i trebamo razumijevati i prakticirati kao
način opstanka temeljen na respektiranju cjeline biomase i njezinog biopotencijala.
BIOETHICAL ATTITUDE AND THE IMITATION OF
A COUNTRY IN TRANSITION AT THE BEGINNING OF
21st CENTURY
Case of Macedonia
Civilizational level of culture of a country in transition, especially in
the case of Macedonia, can be assessed, evaluated and judged by the degree
of awareness of the role and importance of bioethics in acts which
regulate (bioethical) sustainability of production. This raises the question:
are those laws an expression of actual bioethical interests or are they more
an attempt to satisfy the rules and current Western standards and demands?
The consequence of this is an education which reduces the cultural capability
of the people to recognize the feedback of the proposed models of
bioethical “sustainable production”.
This leads to a real neglect of ethics by those who determine the minimal
level of existence and the health care by choosing “managing” based
on pure profitability, imposing treatments “provided” by financial rulers,
who defend their own global power with the force of international patents
rights. This creates a situation in which bioethics, instead of being ethics of
culture, becomes just a good excuse, way of obscuring the irresponsibility
for bio-consequences of globalization adjusted according to the need of
one model of economy.
From this context arises the question of how we consider the dilemmas
associated with this matter. Bioethical considerations depend on the chosen
model of production in which the peculiarities and needs of the local culture
have been clouded on account of the needs of globalization, which was
53

introduced in transition countries according to the model of the governing
countries together with the non-critical acceptance of production, instead
of being an attempt to find the way to incorporate local, cultural, ethical
and economic values and potentials as a contribution to resolving global
problems. It could also mean that globalization can and should be understood
and practiced as a way of survival based on the respect of the whole
biomass and its biopotential.
AMELA DŽUBUR, DRAGANA NIKŠIĆ
Medicinski fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Medical Faculty, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
IMPLEMENTACIJA PRAVA PACIJENATA
U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA
Ostvarenje ljudskih prava se prepoznaje kroz sve sisteme organiziranja
ljudskog društva, u čemu posebnu ulogu ima segment zdravlja te zdravstvene
zaštite i njege. Proces implementacije ljudskih prava u svakodnevnom
životu običnog građanina u poslijeratnom oporavku Bosne i Hercegovine
vrlo je spor i nailazi na ogromne poteškoće.
Zakon o pravima pacijenata, koji Bosna i Hercegovina još nema, jasno
bi definirao ne samo prava korisnika zdravstvenih usluga već i obveze liječnika,
pa je zato njegovo donošenje prijeko potrebno, smatraju stručnjaci
iz ovog područja. Međutim, činjenica je da građani i sada zbog neznanja
i nezainteresiranosti ne koriste prava koja im pripadaju prema postojećim
zakonima u području zdravstva.
Cilj ovog rada je ispitati implementaciju prava pacijenata u svakodnevnoj
praksi u zdravstvenim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Istraživanje je prospektivna studija presjeka koja je provedena na uzorku
od 550 ispitanika koji su ambulantno liječeni u jedinicama primarne
zdravstvene zaštite u Federaciji BiH. Istraživanje je provedeno u periodu
2008.–2009. godine. Ispitivane varijable su: prisustvo žalbi na postupke
medicinskog osoblja, žalbi zbog uskraćene medicinske usluge, žalbi zbog
dužine čekanja na pregled, stav pacijenta o poštovanju prava na informaciju
i prava na kvalitetnu zdravstvenu uslugu. Statistička analiza obuhvaća
elemente deskriptivne statistike i test korelacije između promatranih vari-
54

jabli i nepromjenljivih varijabli (dob, spol, nivo edukacije, prisustvo bolesti,
liječenje kod obiteljskog liječnika). Rezultati istraživanja pokazuju da
se Zakon ne primjenjuje u potpunosti ni od strane zdravstvenih radnika ni
od samih pacijenata.
IMPLEMENTATION OF THE PATIENTS’ RIGHTS
IN HEALTHCARE INSTITUTIONS
The realization of human rights is recognized by all systems of organization
of human society, in which the segment of health and health care
has the special role. The process of implementation of human rights in the
everyday life of an ordinary citizen in the post-war recovery of Bosnia and
Herzegovina is very slow and facing enormous difficulties.
The Act on the Patients’ Rights clearly defines not only the rights of
users of health services but also the obligations of doctors, and thus passing
of that law is necessary. Unfortunately, Bosnia and Herzegovina has
not had this law passed yet. However, the fact is that people, because of
ignorance and indifference, do not use the rights they have under existing
laws in the field of health.
The aim of this paper is to examine the implementation of patients’
rights in everyday practice in health institutions in the Federation of Bosnia
and Herzegovina (FBH). It was a prospective study of intersection conducted
on a sample of 550 participants/patients treated in primary health
units in FBH. The study was conducted in the period of 2008–2009. The
following variables were investigated: the presence of complaints about
conduct of the medical staff, the appeals regarding the denied medical
services, complaints about the time spent waiting for examinations, the patient’s
attitudes on respecting the right to information and the right to quality
health services. Statistical analysis included the elements of descriptive
statistics and correlation test between the observed variables and constant
variables (age, sex, education level, the presence of disease, treatment by
a family doctor). The results of the research show that the Act is not fully
implemented neither by health care workers nor patients themselves.
55

IGOR ETEROVIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
REGULATIVNA NAČELA A PRIORI
I ORIJENTACIJSKO ZNANJE
Jedna od temeljnih epistemoloških distinkcija koja se provlači Kantovom
kritičkom filozofijom jest ona na konstitutivna i regulativna apriorna
načela spoznaje. Ova je distinkcija, napose izražena u Dodatku Transcendentalnoj
dijalektici Kritike čistog uma, prilično poznata proučavateljima
Kanta. Druga distinkcija, usko vezana uz prvu, ona je na određujuću i refleksivnu
moć suđenja. Posljednja je dobila nešto manje pažnje među proučavateljima
Kanta, a sam Kant je razrađuje u svojoj Kritici moći suđenja.
Ukazuje se da upravo regulativna načela koja leže u pozadini refleksivne
moći suđenja mogu poslužiti kao plodno tlo za preciznije određenje orijentacijskog
znanja, njegove uloge i važnosti u novoj paradigmi znanstvenog
pothvata. Time se nastoji ponuditi pojašnjenje jednog epistemološkog alata
bioetike.
REGULATIVE A PRIORI PRINCIPLES
AND ORIENTATIONAL KNOWLEDGE
One of the fundamental epistemological distinctions, which runs
through Kant’s critical philosophy, is the distinction between the constitutive
and regulative a priori principles of cognition. This distinction,
particularly emphasized in “Appendix” of “Transcendental Dialectic” of
Critique of Pure Reason has been rather familiar in Kant scholarship. The
second one, closely related to the first, is the distinction of the determining
and reflective judgment. The latter distinction received much less attention
in Kant scholarship, and Kant himself has elaborated it in Critique of Judgment.
It has been shown that the regulative principles which lie beyond the
reflective power of judgment could exactly serve as a fruitful ground for
more precise defining of orientational knowledge, its role and its importance
in a new paradigm of scientific enterprise. Thus, this aims to offer a
clarification of one of the epistemological tools of bioethics.
56

HEDA FESTINI
Rijeka, Hrvatska /
Rijeka, Croatia
VIRUS ŠPANJOLSKE GRIPE –
IZVOR DUBIOZA
Knjiga Ethical and Philosophical Consideration of the Dual-Use Dilemma
in the Biological Sciences Seumasa Millera i Michaela J. Selgelida
(2008) predlaže rješenje za istraživanja od dvostruke uporabe. Adam Briggle
u svom članku »Tempting Fate: The Ethics of Dual-Use Research«
(2009) kritizira Millera i Selgelida. U ovom će se izlaganju pokazati oko
čega nastaje spor, te će se dodati neke naše primjedbe.
VIRUS OF SPANISH FLU –
THE SOURCE OF DUBIOUSNESS
The book Ethical and Philosophical Consideration of the Dual-Use Dilemma
in the Biological Sciences by Seumas Miller and Michael J. Selgelid
(2008) proposes a solution for the dual-use research. Adam Briggle, in his
article “Tempting Fate: The Ethics of Dual-Use Research” (2009), criticises
Miller and Selgelid. In this presentation, we will show where the dispute
arises, and add some of our remarks.
ALEKSANDRA FRKOVIĆ
Rijeka, Hrvatska /
Rijeka, Croatia
INFORMIRANOST ŽENA I
CITOLOŠKI PROBIR VRATA MATERNICE
Brojne su bioetičke dileme u svim granama medicine, pa tako i u citodijagnostici
vrata maternice. Pri uzimanju uzorka za citološku analizu
pacijentica treba biti informirana o metodi uzimanja, ali i o dijagnostičkoj
točnosti pretrage, da bi nakon pravilnog shvaćanja informacije dala svoj
pristanak. Za metode koje se koriste kao test probira, a to je i citodijagnosti-
57

ka atipija epitela maternice, suglasnost se može dobiti i na osnovi informiranog
izbora koji se temelji na relevantnom znanju.
Prije uzimanja citološkog brisa, u komunikaciji između liječnika i pacijentice
sve više vremena se posvećuje razmatranju pitanja vezanih uz
humani papiloma virus (HPV). Infekcija humanim papiloma virusom najčešća
je spolno prenosiva bolest i odgovorna je za nastanak karcinoma
cerviksa, vagine i vulve, te za pojavu genitalnih bradavica.
Na incidenciju karcinoma vrata maternice utječu brojni čimbenici. Prvi
korak u sprječavanju te bolesti je dobar probir, stalna edukacija liječnika za
uzimanje obrisaka, dobro opremljeni i organizirani laboratorij, te edukacija
žena s ciljem njihova preuzimanja odgovornosti za svoje zdravlje.
WOMEN’S INFORMATION AND CYTOLOGICAL
SCREENING OF THE CERVIX UTERI
There are numerous bioethical dilemmas in all branches of medicine,
thus in cervical cytology as well. When taking a sample for cytologic analysis,
the patient must be well informed on the method of taking samples and
the diagnostic accuracy of the examination, in order to give consent. For
the methods used as screening tests, such as cytodiagnostics of the atypia
of the cervical epithelium, the consent can be obtained on the basis of informed
choice based upon relevant knowledge.
Before taking a cytological smear, increasingly more time is paid in
doctor–patient communication to the questions regarding the human papillomavirus
(HPV). Human papillomavirus infection is the most frequent
sexually transmitted disease, which can lead to the development of cervical,
vaginal and vulvar carcinoma, as well as genital warts.
The incidence of cervical cancer is affected by numerous factors. The
first steps in preventing this disease are good screening, constant education
of the physician on taking the smear, well equipped and organized laboratory,
and education of women in order for them to take responsibility for
their health.
58

SREĆKO GAJOVIĆ
Croatian Institute for Brain Research, School of Medicine, University of
Zagreb, Croatia /
Hrvatski institut za istraživanje mozga, Medicinski fakultet, Sveučilište u
Zagrebu, Hrvatska
NEURAL STEM CELLS –
HOW DOES THE CURRENT SCIENTIFIC RESEARCH
INDICATE THEIR FUTURE APPLICATIONS
The formation of new neurons is investigated on experimental animals,
primarily mice and rats, and afterwards the basic assumptions are checked
on human brains. New neurons originate from neural stem cells, which are
located in the adult brain in the subventricular zone near brain ventricules,
and dentate gyrus in the hippocampal formation. The experiments on mice
show that in case of brain damage cells are redirected toward damaged areas.
Therefore one of the major scientific tasks is to clarify the possibilities
of these cells to influence the regeneration processes, whether after injury,
stroke or neurodegenerative disease.
The alternative approach is based on the application of specially prepared
neural stem cells obtained from other individuals, with foetal brain(s)
or embryonic stem cells as their potential source. The current experimental
approach is transplantation of neural stem cells to the brain mainly by
direct injection. Our research showed that these cells can be introduced as
well through blood circulation (Mitrečić et al. (2010) Cell Transplantation,
doi: 10.3727/096368910X498269). While in the healthy rat they would
stay in the blood, in the diseased animal the neural stem cells enter the
brain and are delivered mostly to the damaged brain regions.
Therefore the great hope is directed toward the future application of
neural stem cells in the reconstruction of irreversibly lost nerve cells in
patients with brain damage. The additional question is whether the neural
stem cells could be used in healthy people. Moreover, could we suggest
that the same paradigm could enhance the abilities of the healthy brain?
The extensive scientific research should clarify the positive aspects of neural
stem cell applications, its side effects, and the justification for its use as
cell therapeutics in humans.
59

ŽIVČANE MATIČNE STANICE –
KAKO SADAŠNJA ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA UKAZUJU
NA NJIHOVU MOGUĆU PRIMJENU U BUDUĆNOSTI
Nastanak novih živčanih stanica proučava se na životinjskim modelima,
najviše na mišu i štakoru, te se kasnije osnovne postavke provjeravaju
na mozgu čovjeka. Nove živčane stanice nastaju od živčanih matičnih stanica
koje su u odraslom mozgu smještene u subventrikularnoj zoni uz moždane
komore, te u gyrusu dentatusu hipokampusa. Poznato je na pokusima
na miševima da se u slučaju oštećenja mozga ove stanice mogu usmjeriti
prema oštećenom području. Stoga veliki dio istraživanja živčanih matičnih
stanica teži procijeniti mogućnosti ovih stanica već prisutnih u našem mozgu
da se uključe u procese obnove, bilo zbog ozljede, moždanog udara ili
neurodegenerativnih bolesti.
Drugi pristup se osniva na unošenju u mozak živčanih matičnih stanica
dobivenih od druge jedinke, a kao njihov izvor koristi se fetalni mozak
ili embrionalne matične stanice. Živčane matične stanice presađuju se tijekom
pokusa na životinjama uglavnom direktnim injiciranjem u mozak.
Naša istraživanja (Mitrečić et al. (2010) Cell Transplantation, doi: 10.372
7/096368910X498269) pokazuju da se ove stanice mogu primijeniti i putem
krvi. Dok u zdravog štakora neće iz krvi preći u mozak, kod bolesnog
štakora ove stanice ulaze u mozak i većinom odlaze u bolešću zahvaćene
dijelove mozga.
Stoga je velika nada usmjerena k primjeni živčanih matičnih stanica u
obnovi nepovratno izgubljenih živčanih stanica u bolesnika s oštećenjem
mozga. Posebno je pitanje bi li se živčane stanice mogle primjenjivati i u
zdravih ljudi. Možemo li pretpostaviti da bi ove stanice pomogle boljem
djelovanju zdravog mozga? Tek pažljiva znanstvena istraživanja trebaju
jasno ukazati na pozitivna djelovanja i moguće nuspojave korištenja živčanih
matičnih stanica, te razjasniti opravdanost njihove primjene u obliku
staničnog pripravka u ljudi.
60

MICHAEL GEORGE
Religious Studies Department, St. Thomas University, Fredericton, New
Brunswick, Canada /
Odjel za religijske studije, Sveučilište Sv. Tome, Fredericton, New Brunswick,
Kanada
HUMAN NATURE, HISTORY AND BIOETHICS
The goal of this paper is to examine the connections between identity
and value, especially as it pertains to bioethics. Using Habermas’ text The
Future of Human Nature as a starting point, the issues of personal and
social identities as they contribute to value identification and preference
will be studied. Further, the need for an adequate grounding of identity
in history will be considered, especially as this move indicates the nature
of the rationale, scope and comprehensiveness required of those working
collaboratively towards the creation of a coherent bioethics.
LJUDSKA PRIRODA, POVIJEST I BIOETIKA
Cilj ovog izlaganja je istražiti povezanost identiteta i vrijednosti, osobito
s obzirom na bioetiku. Koristeći Habermasov tekst Budućnost ljudske
prirode kao polazište, promišljat će se pitanja osobnih i društvenih identiteta
u onoj mjeri u kojoj oni doprinose identifikaciji i preferenciji vrijednosti.
Nadalje, razmatrat će se potreba primjerenog utemeljenja identiteta
u povijesti, posebno s obzirom na pitanje koliko taj korak upućuje na narav
utemeljenja, dosega i obuhvatnosti, koji se zahtijevaju od onih koji zajednički
rade u pravcu izgradnje jedne koherentne bioetike.
61

NADA GOSIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
SADRŽAJNE I METODOLOŠKE PERSPEKTIVE
U STRATEŠKIM DOKUMENTIMA ZA RJEŠAVANJE
PROBLEMA POLOŽAJA ROMA U ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
Studija slučaja Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija
Dekada uključivanja Roma 2005.–2015., dokument je čije ostvarivanje
označava promjenu života Roma – najbrojnije nacionalne manjine u
Europi. U ovom izlaganju predstavit će se jedno od četiri Dekadom određena
područja – područje zdravstvene zaštite Roma, konkretnije rečeno,
istražit će se koliko specifično vrijednosno-običajni model života romske
populacije utječe na položaj Roma u zdravstvenom sustavu, te na odnos
medicinskih i zdravstvenih djelatnika prema Romima pacijentima. U tu
svrhu korištena je odabrana dokumentacija o položaju Roma u zdravstvenim
sustavima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, zemljama koje
su Romi povezali svojim migracionim kretanjima, naročito u posljednja
dva desetljeća, te zemljama u kojima se istovremeno obavljaju pripreme
za ulazak u Europsku uniju. Pronalaženje sličnosti i razlika u definiranju
položaja Roma u tamošnjim zdravstvenim sustavima trebalo bi pridonijeti
kritičkoj prosudbi sadržajnih i metodoloških perspektiva u temeljnim dokumentima
nastalim u svrhu promjene položaja i ostvarivanja prava romske
populacije u zdravstvenom sustavu, te na toj podlozi odrediti mjesto za
one znanstvene i stručne perspektive koje bi, u praktičnom smislu, usmjerile
zdravstvene djelatnike u primjeni humanističkih vrijednosti i orijentira
u ostvarivanju zdravstvene zaštite Roma i prava koja im iz nje proistječu.
Content and methodological perspectives in
strategic documents for solving the problem
of the position of Roma in health care
A Case Study of Bosnia and Herzegovina, Croatia and Serbia
The Decade of Roma Inclusion 2000–2015 is a document whose realization
signifies a change in the life of Roma – the most numerous of
62

national minorities in Europe. This presentation will present one of the four
areas determined by The Decade – the area of health care of Roma, specifically,
the extent to which the specific custom-value model of life of the
Rom population influences the position of Roma in the healthcare system,
and the relationship of medical and healthcare workers to Rom patients
will be investigated. For this purpose we used selected documentation on
the position of Roma in healthcare systems in Bosnia and Herzegovina,
Croatia and Serbia, countries that Roma have connected through their migratory
movements, especially in the last two decades, and countries which
are, at the same time, engaged in preparations for joining the European Union.
Finding similarities and differences in defining the position of Roma
in those healthcare systems should contribute to the critical assessment
of content and methodological perspectives in the fundamental documents
created for the purpose of changing the position and realization of rights
of the Roma population in the healthcare system, and on that foundation
to determine the place for those scientific and expert perspectives which
would, in practical terms, guide healthcare workers in the application of
humanistic values and landmarks in the realization of health care for Roma
and their rights which are derived from it.
IVANA GREGURIC 1 , IGOR ČATIĆ 2
1
Zagreb, Hrvatska / Zagreb, Kroatien
2
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Fakultät für Maschinenwesen und Schiffbau, Universität Zagreb, Kroatien
KIBORGOETIKA – PRESJECIŠTE ILI POVEZNICA
BIOETIKE I TEHNOETIKE
Homo sapiens suočen je sa sve snažnijom kiborgizacijom pa se postupno
pretvara u homo kiborga. Pritom se kiborgizacijom – ugradnjom umjetnih
dijelova u ljudsko biće, nastoje ostvariti dva temeljna cilja: zamijeniti
izgubljene funkcije ljudskog bića (kiborzi 1. i 2. skupine) ili dodavanje
ljudskom biću funkcija koje izvorno ne posjeduje (kiborzi 3. i 4. skupine).
Sve usavršenija i rasprostranjenija kiborgizacija posljedica je nekoliko
trendova. Osnovni trend je sve tješnja povezanost i isprepletenost biotehni-
63

ke, umjetne tehnike živoga i tehnike neživoga, te razvoj tehnike neživoga
koji se očituje u dva važna područja. To su: razvoj novih materijala i razvoj
elektronike (npr. čipovi).
Taj razvoj nužno upućuje na potrebu izrade sveobuhvatnog pregleda
ponajprije etičkih implikacija razvoja umjetne tehnike (živoga i neživoga)
na suvremeno postmoderno doba. Prvenstveno, potrebito je definirati
ciljeve kiborgoetike kao medicinsko-tehničke etike obilježene sve većom
isprepletenošću prirodne i umjetne tehnike.
Kao presudno etičko i ontološko pitanje današnjeg čovjeka nameće
se pitanje o njegovu centru odlučivanja. Je li to još uvijek ljudski mozak
nastao rođenjem ljudskog bića ili će to biti umjetni mozak ugrađen u to
kiborgizirano biće? Želi li se stvoriti bića koja će sama sebe reproducirati,
i pri tome im dati neograničenu moć koja može uništiti sve što je čovječanstvo
do sada stvorilo? U kojoj je mjeri čovječanstvo spremno ugradnjom
sada nepostojećih funkcija, uključivo umjetnog mozga, dovesti u pitanje
svoju ljudsku prirodu samo da bi postalo stvarateljem, ne pitajući se ne će
li time od vladara postati podanikom? To su neka od pitanja na koja ćemo
tražiti odgovor u izlaganju.
Osobito je važan izbor smjera, smjera jasno definiranih ciljeva i etičkih
vrijednosti, tzv. etičko-tehnički smjer ili smjer neprestane izgradnje i
nadogradnje koja perpetuira u vladanje nad humanim, tzv. tehničko-neetički
smjer. Zato su kiborgoetička pitanja locus i uporište ljudskog nasuprot
posthumanog razvoja u ovom dijelu Univerzuma.
CYBORGOETHIK – KNOTENPUNKT ODER BINDEGLIED
ZWISCHEN BIOETHIK UND TECHNOETHIK
Homo sapiens wird immer mehr mit einer immer stärker werdenden
Cyborgisierung konfrontiert, so dass er allmählich zum Homo Cyborg wird.
Dabei wird durch den Einbau künstlicher Teile der Versuch unternommen,
zwei grundlegende Ziele zu verwirklichen. Einerseits die abhanden gekommenen
Funktionen des menschliches Wesens zu ersetzen (Cyborg 1. und 2.
Gruppe) oder andrerseits durch Hinzufügung Funktionen zu ermöglichen,
die der Mensch ursprünglich nicht besitzt (Cyborg der 3. und 4. Gruppe).
Die immer mehr um sich greifende Cyborgisierung wird auch immer
vollkommener und ist die Folge von einigen Trends. Der Haupttrend ist
die immer engere Verbundenheit zwischen der Biotechnik, Kunsttechnik
64

des Lebendigen und Technik des Nichtlebendigen. Der andere Trend ist
die Entwicklung einer Technik, die sich an zwei wichtigen Gebieten orientiert.
Das sind: die Entwicklung neuer Materialien und die Entwicklung
der Elektronik (z.B. Chips).
Es ist vor allem notwendig die Cyborgoethik als eine medizinischtechnische
Ethik zu definieren, die durch das Ineinandergreifen der natürlichen
und künstlichen Technik gekennzeichnet ist. Das erfordert eine
Darlegung der schon bestehenden und der zukünftigen ethischen Aspekte
der Cyborgisierung. Als entscheidende ethische und onthologische Frage
des heutigen Menschen wirft sich die Frage nach seinem Entscheidungszentrum
auf. Ist das immer noch das menschliche Gehirn, das der Mensch
bei seiner Geburt erhielt, oder wird das vielleicht ein künstliches Gehirn,
das in dieses cyborgisierte Wesen eingebaut werden würde. Werden vielleicht
neue Wesen erschaffen werden, die sich selbst reproduzieren werden
können und wird man ihnen dadurch eine unbegrenzte Macht geben, die
alles vernichten kann, was die Menschheit bisher erschaffen hat. Ebenso
ist es fraglich, wie lange der Mensch noch bereit ist, durch den Einbau der
bisher unbekannten Funktionen, einschließlich des künstlichen Gehirns,
seine eigene menschlichen Natur in Frage zu stellen, nur, um selbst zum
Schöpfer zu werden und ohne sich zu fragen, ob er dadurch vielleicht nicht
vom Herrscher zum Untertan werden würde.
Dabei ist hier die Wahl der Richtung wichtig und zwar einer Richtung
mit klar definierten Zielen und ethischen Werten, der so genannten ethischtechnischen
Richtung oder der Richtung des kontinuierlichen Ausbaus und
des Überbaus, der in der Beherrschung der Menschheit endet, wobei sich
hier um die so genannte technisch-unethische Richtung handeln würde.
Deshalb sind die cyborgoethischen Fragen locus und wichtiger Punkt der
menschlichen gegenüber der posthumanen Entwicklung in diesen Teil des
Universums.
65

GORAN GRGEC, SUZANA GRAČNER
USS Croatia – Udruga ljubitelja Zvjezdanih staza, Zagreb, Hrvatska /
USS Croatia – Star Trek Fan Association, Zagreb, Croatia
BIOETIKA ZVJEZDANIH STAZA
Bioetičke teme i problemi postaju danas sve više prisutni u javnosti. Primjer
za to su i Zvjezdane staze, serijal koji traje od 1966. godine do danas
i obuhvaća više od 700 epizoda i 11 filmova. Preko Zvjezdanih staza milijuni
su se gledalaca susreli s bioetičkim pitanjima. Ovdje smo kroz skraćeni
prikaz izabranih epizoda prikazali niz dilema: kako se čovjek snalazi
s novostečenom moći, gdje je granica ljudskosti i odnos prema umjetnim
inteligencijama, što donosi genetička modifikacija ljudi, da li je »službeni«
pogled na svijet ujedno i najbolji, koje su granice utjecaja čovjeka na druge
vrste. Posebno poglavlje su »medicinske« teme, tj. opće ljudske teme
koje nužno dotiču medicinu: granice izmjene organa, korištenje rezultata
neetičnih istraživanja, liječnikova dužnost da pomogne svima i privilegije
zdravstvenog sustava, eutanazija, pobačaj, droga.
BIOETHICS OF STAR TREK
Bioethical topics and issues are becoming increasingly present in public.
An example for this is the Star Trek series, which run from 1966 to
date and include more than 700 episodes and 11 feature films. Through
Star Trek, millions of viewers got acquainted with numerous bioethical
issues. An abridged version of selected episodes will present a number of
dilemmas: how can a man cope with the newly acquired power; where are
the boundaries of humanity; the relationship with artificial intelligence;
what good does the genetic modification of humans bring; is the “official”
view of the world also the best; what are the limits of man’s influence on
other species. The “medical” issues, i.e. the universal human issues essentially
related to medicine, are a separate chapter: the limits of organ
transplants; the use of the results obtained by unethical research; physician’s
duty to help all and the privileges of the health system; euthanasia;
abortion; drugs.
66

JANA HODŽIĆ
Zagreb, Hrvatska /
Zagreb, Croatia
POPULARNA LITERATURA
O LJUDSKOM ZDRAVLJU
Popularna literatura koja tematizira metode liječenja prakticirane i
naučavane u medicini izlazi u obliku knjiga ili u periodičkim časopisima,
te biva popraćena od strane dnevnih novina. Zajednička karakteristika
popularne literature o zdravlju je deklarativno djelovanje iz moralnih pobuda,
iz osjećaja dužnosti, da se šire informacije koje bi mogle poboljšati
kvalitetu života. Ta literatura se međusobno razlikuje načinom na koji
analizira informacije i predstavlja ih javnosti, i može se podijeliti na tri
grupe: promotivnu, informativnu i literaturu straha. Promotivna literatura,
do koje je najlakše doći preko besplatnih ili jeftinih časopisa, daje informacije
o poremećajima i bolestima te savjete kako smanjiti zdravstvene
tegobe, izbjeći ih ili prevenirati. Autori takvih tekstova obično su specijalisti
određenih područja medicinskih znanja, a uz njih se često propagiraju
medicinske ustanove i tehnike, pomagala, lijekovi i razni preparati. Zatim
postoji informativna literatura za javnost koja pokušava na laicima razumljiv
način što detaljnije dati uvid u medicinska znanja i prakse. Među
njima su i knjige koje tematiziraju funkcioniranje zdravstvenog sistema
tako što analiziraju funkcioniranje farmaceutske industrije, tvrtki/zavoda
za zdravstveno osiguranje, procedure kojima se dolazi do definicija bolesti,
te metodama zloupotrebe sistema. Rastuća nesigurnost – strah od
bolesti i nepovjerenje u metode liječenja službene medicine – pogoduje
propagandi literature straha. Ona istovremeno širi strah od bolesti i strah
od lijekova i tretmana službene medicine. Poruka literature straha može
se sažeti pomoću slogana jedne takve popularne knjige: »Ako nastavite
piti lijekove, sigurno ćete se razboljeti.« Takva literatura daje lako razumljive
upute za samopomoć i često garantira apsolutan uspjeh u poboljšanju
zdravlja. Također često preporučuje »prirodne« lijekove i metode,
odnosno preporučuje korištenje, kako autori razumijevaju, tehnikom neiskvarenih
prirodnih resursa.
67

THE POPULAR LITERATURE
ON HUMAN HEALTH
Popular literature which deals with treatment methods practiced and
taught in medicine, comes in the form of books or periodical magazines,
and is accompanied by the daily newspapers or web portals. A common
characteristic of popular literature on health is a declarative action for
moral reasons – action which is caused by the sense of duty to disseminate
information that could improve quality of life. This literature differs in the
way in which informations are analyzed and presented to the public, and
can be divided into three groups: promotional, informational and literature
of fear. Promotional literature, to which the easiest access is through free
or cheap magazines, provides information on disorders and diseases, and
tips on how to reduce health problems, avoid or prevent them. Authors of
such texts are usually specialists in certain areas of medical knowledge,
and they are often accompanied by the propaganda material of medical facilities
and techniques, tools, medicines and various preparations. Furthermore,
there is informative literature for the public, which is trying to give
as much detailed insight to the medical knowledge and practice as possible
to lay people. Among them are the books that address the functioning
of the health system by analyzing the functioning of the pharmaceutical
industry, health insurance companies and public health institutions, the
procedures which lead to the definitions of the diseases, and methods of
system abuse. The growing insecurity – the fear of disease and lack of
confidence in the methods of treatment of the official medicine – favors
the propaganda of the literature of fear. The literature of fear simultaneously
spreads both the fear of disease and the fear of medication and treatments
by the official medicine. Its message can be summarized by the
slogan of one of its popular books: “If you continue to take medicines, you
will surely get sick.” Such literature provides easily understood instructions
for self-help procedures and often guarantees absolute success in improving
health. It also often recommends “natural” medicines and methods,
i.e. recommends, as the authors understand, the use of natural resources
unspoiled by technology.
68

AMER IGLICA 1 , GUILLAUME THIERY 1 , NADA KOLUDER 1 ,
NERMINA BAJRAMOVIĆ 1 , IRMA SLADIĆ 1 , KENANA AGANOVIĆ 1 ,
AMRA IGLICA 2 , AMER OVČINA 1 , IRA TANČICA 1
1
Klinički Centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
2
Apoteke Sarajevo, Bosna i Hercegovina /
Sarajevo Pharmacies, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
ETIČKE DILEME U JEDINICAMA
INTENZIVNE INTERNISTIČKE TERAPIJE (ICU)
Etika je usko povezana s moralnošću, kulturno prihvatljivim normama,
obvezama i principima koji se odnose na standarde ponašanja. Medicinska
etika je osnova odnosa između pacijenta i liječnika-kliničara. Zdravstveni
radnici imaju obvezu da djeluju u najboljem interesu pacijenta, što se zasniva
na odnosu samog pacijenta i liječnika, odnosno njihovom međusobnom
povjerenju. Tim liječnika-intenzivista je involviran u donošenje odluka u
»End of Life Care« (EOLC) u tri ključne situacije: trijaža, ograničavanje
terapije i/ili oživljavanje, nepružanje životne potpore. Formalna diskusija
ne doprinosi predviđanju zdravstvene budućnosti pacijenta. Procjene stanja
pacijenta na osnovi podataka o kvaliteti života mogu biti netočne, a
odluke liječnika u ICU mogu odražavati i njegov subjektivni stav. Stoga
je u vođenju kritično bolesnih pacijenata neophodan maksimalno seriozan
pristup u koji su involvirani svi članovi tima ICU, konzultanti i obitelj. U
radu ćemo prikazati primjere dobre etičke prakse u radu s kritičnim bolesnicima,
te efikasnu kooperativnost unutar medicinskog tima i komunikaciju
s obiteljima.
ETHICAL DILEMMAS OF INTERNAL MEDICINE
IN INTENSIVE CARE UNITS (ICU)
Ethics is closely related to morality, culturally acceptable norms, principles
and obligations related to the standards of conduct. Medical ethics is
based on the relationship between patient and physician/clinician. Health
care professionals have an obligation to act in the best interest of the patient,
based on the relationship between the patient and the doctor and their
mutual trust. Team of doctors in intensive care is involved in decision-
69

making within “End of Life Care” (EOLC), in three key situations: triage,
limiting therapy and/or reanimation, failure to provide life support. A formal
discussion does not contribute to predicting the future health of the
patient. Assessment of the patient on the grounds of data on quality of life
may be inaccurate, and decisions of doctors in the ICU may reflect their
subjective attitudes. Therefore, the managing of critically ill patients requires
maximally serious approach that involves all members of the ICU
team, consultants and family. In this paper we will show examples of good
ethical practices in dealing with critical patients, and effective cooperation
within the medical team, as well as how to communicate with their
families.
DRAGAN ILIĆ 1 , VIKTORIJA CUCIĆ 2
1
Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata, Beograd, Srbija /
Institute for Student Health Protection, Belgrade, Serbia
2
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
ZDRAVSTVENI RADNIK I DISKRIMINACIJA
Jednak odnos prema svakom pacijentu i princip »ne naškoditi« integralni
su dio klasične etičke paradigme liječničke profesije. Po tko zna koji
put u povijesti, jedna bolest – ovog puta više i snažnije nego ikada – naime,
HIV, predstavlja veliki izazov za nju. Srbija je nedavno usvojila zakon o
zabrani diskriminacije i time je, reklo bi se, bar de jure otklonila mogućnost
diskriminacije na društvenom, najvišem nivou. Otkloniti diskriminaciju na
institucionalnom nivou teži je i kompleksniji posao. U domaćoj literaturi
nalaze se svjedočenja pacijenata o diskriminatorskoj praksi u zdravstvenim
ustanovama, dok zdravstvene radnike karakterizira neprepoznavanje problema
i, u nastavku na to, negacija njegovog postojanja.
U okviru projekta »Osnaženje za prepoznavanje i reagiranje« uradili
smo malo istraživanje u tri doma zdravlja i dva zavoda u Beogradu (siječanj
2010.), na ukupno 110 zdravstvenih radnika i evo nekih rezultatata:
– 31% anketiranih smatra da postoji razlika među pacijentima koji su
se inficirali HIV-om putem transfuzije i onih koji su se inficirali
zbog narkomanije ili seksualnim putem,
70

– 36% anketiranih smatra da bi vulnerabilni pacijenti trebali biti posebno
zakazivani i primani,
– 83% anketiranih smatra da zdravstveni radnik treba reći pacijentu da
ne odobrava njegovo ponašanje,
– 75% anketiranih smatra da je liječniku potrebno znati tko je HIV
pozitivan kako bi se zaštitio,
– 34% anketiranih kaže da se ne osjeća ugodno s pripadnicima vulnerabilnih
grupa,
– 63% anketiranih smatra da rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nosi
rizik od HIV-a,
– 85,9% anketiranih smatra da bi u zdravstveni karton trebalo zabilježiti
podatke o HIV-u,
– 39% anketiranih smatra da bi mnogi odbili ukazati pomoć vulnerabilnim
osobama kad se ne bi plašili posljedica na poslu.
Rezultati istraživanja, koji pokazuju da je diskriminatorna praksa prema
osobama koje žive sa HIV-om/AIDS-om vrlo zastupljena među zdravstvenim
radnicima, trebali bi ukazati na potrebu edukacije zdravstvenih
radnika u području prepoznavanja vlastitih diskriminatornih stavova i
prakse, te zajedničkog traganja za većim profesionalizmom, kao i povratka
tradicionalnim etičkim vrijednostima profesije, bez čega ni jedan zakon
neće biti dovoljno efikasan.
HEALTH CARE WORKER AND DISCRIMINATION
Equal treatment of each patient and the “do no harm” principle are the
integral parts of the classic ethical paradigm of health care worker profession.
Certain diseases in history have presented a challenge to this ethical
paradigm; nowadays HIV presents this challenge more than ever. An antidiscrimination
law was recently passed in Serbia, which at least de jure
removes the possibility of discrimination in society. Eliminating discrimination
at the institutional level is a more complex endeavour. In literature
in Serbia, patients’ reports of discrimination in health care institutions are
frequent. On the other hand, health care workers do not recognize the problem
and therefore deny its existence.
Within the project “Empowerment for Recognizing and Reacting”, a
small survey was conducted in three health care centers and two institutes
71

in Belgrade (January 2010). 110 health care workers were surveyed. The
following are some of the results:
– 31% of respondents believe that there is a difference between patients
who were infected with HIV through blood transfusions and
those who were infected through drug abuse or sex;
– 36% of respondents believe that vulnerable patients should be scheduled
separately;
– 83% of respondents believe that health care workers should tell their
patients that they do not approve of their behavior;
– 75% of respondents believe that in order for doctors to protect themselves
they should know the HIV status of their patients;
– 34% of respondents do not feel comfortable working with members
of vulnerable groups;
– 63% of respondents believe that working in primary health care poses
a risk for HIV infection;
– 85.9% of respondents believe that the HIV status of patients should
be noted in their charts;
– 39% of respondents believe that many would refuse to help vulnerable
persons if they were not afraid of the consequences at work.
The results of the research show discriminatory practices towards people
living with HIV/AIDS among health care professionals. This shows the
need for education of health care workers in order to recognize their own
discriminatory attitudes and practices and possible ways in which professionalism
and traditional ethical values of the profession can be restored.
Without these, any anti-discriminatory law will have no effect.
ABDOLLAH JAMSHIDI
School of Veterinary Medicine, Ferdowsi University of Mashhad, Iran /
Veterinarski fakultet, Ferdowsijevo sveučilište u Mashhadu, Iran
ETHICAL CONCERNS
IN SLAUGHTERING OF FOOD ANIMALS
According to the law in many countries, animals should be stunned
into unconsciousness prior to their slaughter to ensure a quick, relatively
72

painless death. The most common methods are electrocution and CO 2
stunning
for swine, and captive bolt stunning for cattle, sheep, and goats. An
animal is considered properly stunned when there is no “righting reflex”,
i.e. the animal must not try to stand up and right itself. Only then can it be
considered fully unconscious. It can then proceed down the line, where
slaughterhouse workers start with cutting up its body. The act contains a
broad exemption for all animals slaughtered in accordance with religious
law. This generally applies to animals killed for the Kosher and Halal meat
market. The Humane Slaughter Act simply requires that animals must be
rendered insensible to pain before they are harvested. However, apparently
this law is not being enforced in some instances. The HMSLA (Humane
Methods of Livestock Slaughter Act) is also criticized because, despite being
the only law designed to protect livestock, it only focuses on the last
few minutes of animals’ lives and has no effect on how they are treated
beforehand, even as they are going to the slaughter. No law protects animals
in factory farms, where they spend their entire lives, from even the
most egregious cruelty. Besides that, it excludes chickens, turkeys, and
fish. Although it is claimed that the slaughtering of an animal with a knife
without stunning (Ritual Slaughter) is the most painful method of killing,
it has been reported that the ritual slaughter when performed correctly is
painless to the animal. This is because the immediate severance of both
the blood and oxygen supply to the brain causes the animal to quickly lose
consciousness and all sensation.
ETIČKE DVOJBE
PRI KLANJU ŽIVOTINJA ZA PREHRANU
Prema zakonu koji vrijedi u mnogim zemljama, životinje je potrebno
onesvijestiti prije klanja kako bi se osigurala njihova brza i relativno bezbolna
smrt. Najčešće metode su omamljivanje električnom strujom ili pomoću
CO 2
za svinje, te pištoljskim klinom za goveda, ovce i koze. Životinja
se smatra ispravno omamljenom ako ne postoji »refleks uspravljanja«, tj.
ako životinja ne pokušava ustati i uspraviti se. Samo se u tom slučaju može
smatrati potpuno nesvjesnom. Tada može biti proslijeđena na traku gdje
radnici u klaonici započinju s komadanjem tijela. Zakon također sadrži i
širu iznimku za sve životinje koje se kolju u skladu s religijskim zakonom.
To se općenito odnosi na životinje usmrćene za košer i halal tržište mesa.
73

Zakon o humanom usmrćivanju životinja zahtijeva jedino da se životinje
moraju učiniti neosjetljivima na bol prije usmrćivanja. No, čini se da se
ovaj zakon ne primjenjuje u nekim slučajevima. Zakon o humanim metodama
klanja stoke se također kritizira, unatoč tomu što je zapravo jedini
zakon donesen u svrhu zaštite stoke, jer se fokusira jedino na posljednje
trenutke života tih životinja i nema nikakvo snagu na području postupanja s
životinjama prije tog trenutka, čak i kada se vode na klanje. Nijedan zakon
ne štiti životinje na industrijskim farmama, gdje provode čitav svoj život,
čak ni od najgorih okrutnosti. Osim toga, taj zakon ne uključuje perad i
ribu. Iako se smatra da je klanje životinja nožem bez prethodnog omamljivanja
(ritualno klanje) najbolnija metoda ubijanja, postoje izvješća koja
tvrde da je ispravno izvedeno ritualno klanje bezbolno za životinje. Razlog
tomu je izravan prekid opskrbe mozga krvlju i kisikom, što uzrokuje trenutni
gubitak svijesti i osjetila.
REZA JAMSHIDI
Mashhad, Iran
ETHICAL JUSTIFICATION
FOR CLONING FOOD ANIMALS
We enjoy animals as pets and companions, or watching some of them
in the wilderness. We used to utilize them to carry and haul for us, until
technology made it redundant. Nature is not ours to do with it exactly what
we like, but this does not mean that we cannot use animals; it does mean
that humans have a duty of care and respect towards them and the question
is why we would want to clone meat producing animals anyway.
There are different types of cloning and three main types are: (1) recombinant
DNA technology or DNA cloning, (2) reproductive cloning,
and (3) therapeutic cloning. Recombinant DNA technology is important
for learning about other related technologies, such as gene therapy, genetic
engineering of organisms, and sequencing genomes. Reproductive cloning
can be used to develop efficient ways of reliable reproduction of animals
with special qualities. For example, drug-producing animals or animals
that have been genetically altered to serve as models for studying human
disease can be mass produced. Gene therapy can be used to treat certain
74

genetic conditions by introducing virus vectors that carry corrected copies
of faulty genes into the cells of a host organism. Genes from different
organisms that improve taste and nutritional value or provide resistance to
particular types of disease can be used to genetically engineer food crops.
Several religious groups, e.g. Protestant, Catholic, Jewish, Muslim,
Hindu, and Buddhist faiths, have rejected animal cloning on ethical
grounds. However, some religious people believe that the cloning of animals
might be acceptable in the limited context of research or where the
main intention was not the clone as such but growing an animal of a known
genetic composition, where natural methods would not work.
Nevertheless, so far the reproductive cloning is expensive and highly
inefficient, and for developing countries the question remains: “Is animal
cloning one of the answers for poverty?”
ETIČKO OPRAVDANJE
KLONIRANJA ŽIVOTINJA ZA PREHRANU
Mi uživamo sa životinjama kao ljubimcima i društvom, ili gledajući neke
od njih u divljini. Koristili smo ih za tegljenje i kao prijevozno sredstvo
sve dok ih tehnologija nije zamijenila i učinila suvišnima u tom pogledu.
Priroda nije naše vlasništvo s kojim možemo činiti što nam je volja, ali to
ne znači da ne možemo koristiti životinje; to znači da ljudi imaju dužnost
brige i poštovanja prema njima te se otvara pitanje zašto bi uopće htjeli
klonirati životinje za proizvodnju mesa.
Postoje tri tipa kloniranja: (1) tehnologija rekombinantne DNK ili DNK
kloniranje, (2) reproduktivno kloniranje, te (3) terapeutsko kloniranje.
Tehnologija rekombinantne DNK je važna za istraživanje drugih, blisko
vezanih tehnologija kao što su genska terapija, genetičko inženjerstvo organizama
i sekvencioniranje genoma. Reproduktivno kloniranje je moguće
koristiti za razvoj pouzdane reprodukcije životinja s posebnim obilježjima.
Npr. životinje koje proizvode lijekove ili one koje čiji su geni izmijenjeni
kako bi mogle služiti kao modeli za proučavanje ljudskih bolesti se mogu
masovno proizvoditi. Genska terapija može poslužiti za liječenje određenih
genetskih poremećaja pomoću virusnih vektora koji nose ispravljene
kopije oštećenih gena u stanice organizma domaćina. Geni koji poboljšavaju
okus i hranidbenu vrijednost ili pružaju otpornost na određene tipove
bolesti, a koji su porijeklom iz drugih organizama, mogu se koristiti za
genetičko tretiranje usjeva.
75

Nekoliko religijskih zajednica, npr. protestantska, katolička, židovska,
islamska, hinduistička ili budistička, zabranile su kloniranje životinja iz
etičkih razloga. No neki religiozni ljudi vjeruju da je kloniranje životinja
prihvatljivo u ograničenom kontekstu istraživanja ili u slučajevima kada
osnovna namjera nije sâmo kloniranje, nego uzgoj životinje poznatog sastava
gena, gdje prirodne metode ne bi bile uspješne.
Unatoč svemu navedenom, budući da je reproduktivno kloniranje vrlo
skupo i izrazito neučinkovito, otvara se pitanje za zemlje u razvoju: »Je li
kloniranje životinja jedno od mogućih rješenja za siromaštvo?«
FRANKA JELAVIĆ-KOJIĆ 1 , DAVORKA MILAT 2 ,
ZVONIMIR SUČIĆ 1
1
Klinička bolnica »Sveti Duh«, Zagreb, Hrvatska /
Clinical Hospital “Sveti Duh”, Zagreb, Croatia
2
Poliklinika »Sunce«, Zagreb, Hrvatska /
Polyclinic “Sunce”, Zagreb, Croatia
INDIKACIJE I ETIČKA PROMIŠLJANJA
O RADIOLOŠKIM POSTUPCIMA U HITNOJ SLUŽBI
Standard zdravstvene zaštite za bolesnike u hitnoj službi definiran je
prospektivno. Poštuju se protokoli kroz znanja i vještine radiološkog tima
kako bi se izbjegle pogrješke. Neophodna je kontinuirana konzultacija s
kliničarem u hitnoj službi, kao i dobra komunikacija s bolesnikom.
Kod politraumatiziranih bolesnika većinom je potrebno ponavljati radiološke
preglede. Višeslojna kompjutorizirana tomografija nosi znatno
veće kumulativne doze zračenja. Valja ju mudro koristiti, osobito u generativnoj
dobi populacije. Magnetna rezonancija se redovito koristi u procjeni
mogućeg operativnog liječenja spinalne traume te je dopuna procjeni neurotraume
nakon kompjutorizirane tomografije. Ultrazvuk nalazi svoje mjesto
u abdominalnoj i mekotkivnoj traumi, ali ne isključuje pregled višeslojne
kompjutorizirane tomografije. Pristup malim bolesnicima i trudnicama
mora biti optimalan. Osnovni postulat u radiologiji je ALARA princip – as
low as reasonably achievable – najmanje zračenje za ispravnu dijagnozu.
76

INDICATIONS AND ETHICAL CONSIDERATIONS
IN EMERGENCY RADIOLOGY
The standard of health care for emergency patients is defined prospectively.
The aim is to ensure protocols and practice algorithms through
knowledge and skills of the radiology team in order to avoid misdiagnosis.
Continuous consultations with the emergency clinician and good communication
with the patient is essential.
Polytrauma patients often need to go through repeated radiology exams.
MSCT exam brings substantially higher cumulative dose of radiation.
It should be used wisely in population’s generative age. Assessing
operative treatment for spinal trauma with MRI is mandatory. It is also performed
after CT evaluation for neurotrauma patients. Ultrasound is done
for abdominal and soft tissue trauma, but does not exclude MSCT. Optimal
radiological procedures for pregnant women and children are considered.
The basic postulate in radiology is the ALARA principle – as low as reasonably
achievable – i.e. minimalizing radiation dose together with achieving
fine image quality for a correct diagnosis.
VLADIMIR JELKIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /
Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University of Osijek, Croatia
KAKVO ZNANJE TREBAMO?
Od grčkog pojma sophia do Potterovog pojma mudrosti i biološkog
znanja, autor analizira različite filozofske i znanstvene koncepte znanja.
Autor se slaže s Jaspersom u stavu da ono što je »iz filozofije prevedivo u
zajedničko mišljenje, to na koncu odlučuje o njezinoj vrijednosti«. Autor
zaključuje da novoj epohi i bioetičkoj perspektivi odgovara zahtjev za orijentacijskim
znanjem, te ga nastoji definirati ne samo iz povijesti filozofije
(Kant, Jaspers), nego i iz zahtjeva nove epohe.
77

WHAT KIND OF KNOWLEDGE DO WE NEED?
From the Greek term sophia to the Potter’s terms ‘wisdom’ and ‘biological
knowledge’, author analyses different philosophical and scientific
concepts of knowledge. The author of this paper agrees with Jaspers on the
notion that what is “transferable from philosophy into the common reasoning
is what at the end decides on its worthiness”. The author concludes
that the demand for an orientational knowledge corresponds with the new
epoch and bioethical perspective, and is trying to define this demand not
only from the history of philosophy (Kant, Jaspers), but also from the demands
of the new epoch itself.
HRVOJE JURIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
POČECI I PRA-POČECI BIOETIKE
Pitanje o nastanku bioetike nema samo historiografski značaj, nego nas
također može približiti pojmu bioetike, odnosno pomoći nam da odgovorimo
na pitanje o tome što je zapravo bioetika, odnosno što bi bioetika mogla
i trebala biti. U tu svrhu, važno je distingvirati tri nivoa na kojima se pitanje
o početku bioetike može tematizirati.
1) Kada se govori o početku bioetike i pokušava se u vremenu i prostoru
locirati njezin nastanak, mišljenja se razilaze, ali većina povjesničara
bioetike slaže se oko toga da je nastanak bioetike bio iniciran znanstveno-tehničkim
napretkom i krizom znanstveno-tehničke civilizacije. S
obzirom na to, početak bioetike možemo povezati ili s krizom medicine
i propitivanjem modernih prirodnih znanosti ili s diskusijama o upotrebi
nuklearne tehnologije i ekološkoj krizi.
2) U raspravama o nastanku bioetike često se ističu i konkretni događaji
koji su doprinijeli artikulaciji pitanja koja danas nazivamo bioetičkima.
U tom smislu, jedni navode stavljanje u upotrebu stroja za dijalizu i
osnivanje prvog bioetičkog komiteta (Seattle, 1962.), a drugi bacanje
atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki (1945.).
78

4) Naposljetku, nastanak bioetike treba povezati s nastankom riječi ‘bioetika’,
odnosno nastankom njoj pripadne teorijske koncepcije. Dva članka
Van Rensselaera Pottera (1970.) i njegova knjiga Bioethics: Bridge
to the Future (1971.) razlog su da se ovog američkog biokemičara naziva
»ocem bioetike«. Međutim, nedavno »otkriveni« članak »Bio-Ethik.
Eine Umschau über die ethischen Beziehungen des Menschen zu Tier
und Pflanze« (1927.) njemačkog teologa Fritza Jahra također mora biti
uzet u obzir pri datiranju početka bioetike i pisanju jedne (drugačije)
povijesti bioetike.
THE BEGINNINGS AND
THE PRIMEVAL BEGINNINGS OF BIOETHICS
The question of the origin of bioethics is not only of the historiographic
importance, but it can also get us closer to the notion of bioethics, i.e. help
us answer the question about what bioethics actually is, moreover, what it
could and should be. For this purpose, it is important to distinguish three
levels through which the question of the beginning of bioethics can be
thematised.
1) When we talk about the beginning of bioethics and try to locate its
origin in space and time, the opinions differ, but most of the historians
of bioethics agree that the origin of bioethics was initiated by scientific
and technological progress and the crisis of scientific-technological
civilisation. In regards to this, the beginning of bioethics could be associated
either with the crisis of medicine and the questioning of modern
natural sciences, or with the discussion on the use of nuclear technology
and ecological crisis.
2) In discussions about the emergence of bioethics, concrete events that
have contributed to the articulation of the issues that we now call bioethical
are emphasized. In this sense, some specify putting into use the
dialysis machine and the foundation of the first bioethical committee
(Seattle, 1962), while others indicate the throwing of atomic bombs on
Hiroshima and Nagasaki (1945).
3) Finally, the emergence of bioethics should be connected with the emergence
of the term ‘bioethics’ and the corresponding theoretical concept.
Two articles by Van Rensselaer Potter (1970) and his book Bioethics:
Bridge to the Future (1971) are the reason that this American bioche-
79

mist was named “the father of bioethics”. However, recently “discovered”
article “Bio-Ethik. Eine Umschau über die ethischen Beziehungen
des Menschen zu Tier und Pflanze” (1927) by German theologian Fritz
Jahr must also be taken into consideration in attempt to date the beginning
of bioethics and to write a (different) history of bioethics.
IVAN KALTCHEV
Faculty of Philosophy, St. Kliment Ohridski University of Sofia, Bulgaria /
Filozofski fakultet, Sveučilište Sv. Klimenta Ohridskog u Sofiji, Bugarska
THANATOLOGY AND BIOETHICS
Human history has developed a rather negative attitude to death. It has
been treated as a supreme evil, the synonym of nothingness. People have
always regarded death as a great inexplicable terror and this puts them
in awe of it. Thanatology is the science of death. Modern thanatology is
trying to emphasize the link between life and death. We have to put up
with the fact that death is an element of life, and sooner or later we will
inevitably face it. At the same time, people have put life on a pedestal always
higher than death. Life has been treated as the greatest gift, and death
has been regarded as inferior vague mystery. Life and death have always
fought for priority.
TANATOLOGIJA I BIOETIKA
Ljudska povijest je razvila poprilično negativan stav prema smrti. Smrt
se tretira kao vrhovno zlo, sinonim za ništavilo. Ljudi su je oduvijek promatrali
kao veliki neobjašnjivi užas što je i uzrokovalo odbojnost prema
njoj. Tanatologija je znanost o smrti. Moderna tanatologija pokušava staviti
naglasak na vezu između života i smrti. Moramo se pomiriti s činjenicom
da je smrt dio života, i da ćemo se prije ili kasnije morati suočiti s njom.
Ljudi istovremeno stavljaju život na postolje uvijek više od smrti. Život se
smatra najvećim darom, a smrt inferiornim mračnim misterijem. Život i
smrt su se oduvijek borili za primat.
80

ŽELJKO KALUĐEROVIĆ
Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia
ARISTOTELOVO RAZMATRANJE ŽIVOTINJA
U radu se analizira Aristotelovo razmatranje životinja, a u središtu autorovog
istraživanja bila su tri pitanja: prisustvo logosa kod životinja, mogu li životinje
djelovati voljno i jesu li životinje odgovorne za ono što čine. Aristotelov
generalni stav je da životinje nemaju vjerovanja, mnijenja, rasuđivanja, mišljenja,
razuma i uma. Proučavanjem Stagiraninovih spisa utvrđeno je, zatim, da
životinje mogu djelovati voljno. Odgovor na dilemu da li su životinje odgovorne
za ono što čine zavisi od razumijevanja pojma odgovornosti kod Aristotela.
Ako se odgovornost razumije kao reguliranje svih onih aktivnosti koje su
učinjene hotimično, tj. voljno, životinje se tada mogu smatrati odgovornima. S
druge strane, ako se opseg odgovornosti ograniči na moralnu evaluaciju nečijeg
djelovanja, u koju je uključena aktivnost logosa, životinje će biti izuzete iz
ovako razumljenog pojma odgovornosti. Autor je, na Aristotelovom tragu, zaključio
da pošto životinje mogu imati phantasia-u da ono što rade jest ispravno
ili pogrešno, one za svoje čini trebaju biti nagrađene odnosno kažnjene.
ARISTOTLE’S TREATMENT OF ANIMALS
This paper analyzes Aristotle’s treatment of animals and the author’s research
focuses on three issues: the presence of logos in animals; can animals
act voluntarily; and are they responsible for what they do. Aristotle’s general
standpoint is that animals do not have beliefs, opinions, calculations, thoughts,
thinking and reason. By studying Stagirites’ volumes it has been determined,
subsequently, that animals can act voluntarily. Resolution to the dilemma
whether animals are responsible for what they do depends on the understanding
of the Aristotle’s concept of responsibility. If responsibility is understood
as regulating all of those activities which were undertaken on purpose, i.e.
voluntarily, animals can be considered responsible. On the other hand, if the
scope of responsibility is limited to the moral evaluation of acts, including the
activity of logos, animals will be excluded from thus understood concept of
responsibility. The author concludes, following the Aristotle’s footsteps, that
since animals can have phantasia about what is right or wrong regarding their
actions, they should be either rewarded or punished for their acts.
81

SILVANA KARAČIĆ 1 , TEODORA NOT 2
1
Lječilište »Sveti Križ«, Trogir, Hrvatska /
Sveti Križ Health Spa, Trogir, Croatia
2
Centar za rehabilitaciju »Zagreb«, Zagreb, Hrvatska /
Zagreb Centre for Rehabilitation, Zagreb, Croatia
EMOCIONALNA NEVJERA
Darivanje muškarca i žene na način na koji se to događa u braku isključuje
darivanje drugim osobama na isti takav način. Za muškarca i ženu,
čija ljubav nije temeljito dozorila i nije se kristalizirala kroz punovrijedno
sjedinjenje osoba, brak je golem rizik. Nakon nekog vremena, kad se osjećaji
ohlade i nestane strasti, nastaje emocionalna praznina koja je uzrok
nevjere. Nevjera nije samo znak stanovite slabosti, ona je i izraz egoizma,
jer je ljubav odvojena od osjećaja odgovornosti za osobu. Kriterij za emocionalnu
prijevaru je nerazvijenost etičke bîti ljubavi. Davanje pažnje, prisnosti
i erotske privlačnosti nekom drugom, a ne osobi s kojom ste u vezi
dovodi do dezintegracije ljubavi. Doživljaj emocionalne prijevare mnogim
je ljudima mnogo neugodnije i bolnije iskustvo nego doživljaj seksualne
prijevare. Bujnost emocionalnih doživljaja nastalih na tlu osjetilnosti skriva
u sebi nedostatak istinske ljubavi pa emocionalna prijevara može olako
prijeći u seksualnu, što nije često u obrnutom slučaju.
EMOTIONAL INFIDELITY
Giving between man and woman in the way that happens in marriage
excludes giving to other persons in the same way. For men and women
whose love did not mature and crystallise through full confluence of the
two persons, marriage is substantial risk. After some time, when feelings
cool down and passion vanishes, an emotional void appears which is the
very cause of unfaithfulness. Infidelity is not only the sign of certain weakness,
but also of egoism, because love is separated from the feelings of responsibility
towards the other person. The criterion for emotional infidelity
is poor development of the ethical core of love. Giving attention, closeness
and erotic attractiveness to somebody else, and not to person with whom
you are in relationship with, results with disintegration of love within that
relationship. The experience of emotional betrayal is for some people much
82

more uncomfortable and painful than the one of sexual infidelity. Exuberance
of emotional experiences found in the area of physical senses hides
within itself the lack of true love, so emotional infidelity might easily pass
into sexual, which is not frequent in the opposite case.
MARINA KATINIĆ
Zagreb, Hrvatska /
Zagreb, Croatia
SVETO I PROFANO U KONTEKSTU
BIOETIČKE PROBLEMATIKE
Poremećaj ravnoteže biosustava
u djelovanju ekotoksikologije moći
Metodološki je temelj integrativne bioetike postavka kako, osim činjeničnog
i tehničkog, postoji i orijentacijsko znanje. Usmjeriteljsko znanje
kojem bioetika teži rezultat je ukrštanja različitih perspektiva: prirodoznanstvene,
filozofske, teološke, pravne, kulturalne, svjetonazorske i drugih,
koje onda tvore pluriperspektivan prostor promišljanja problema.
Činjenice pokazuju da toksikacija izaziva negativan učinak na opstanak i
kvalitetu života živih bića, uključujući i čovjeka. Bioetika u svojoj etimologiji
upućuje na odgovornost spram biosa – onog živog. To pretpostavlja određeno
ontološko utemeljenje. U tom smislu, stav da biosustav, kao složevina živog,
može volju obvezati na moralnost nije nimalo samorazumljiv. Karakteristika
je prednovovjekovnog svijeta – kao i tradicionalnih te malih društava – poimanje
biosustava kao prostora sakralnog. Nasuprot pogledu u kojem je sveto
važna kategorija, instrumentalna racionalnost novoga vijeka čini materijalni
svijet područjem profanog. Kartezijanski dualizam i bejkonovski instrumentalizam
promatraju prirodu kao prostor ispražnjen od svrhā – jedino je načelo
u rukovanju njome najekonomičnijim sredstvima postići jedinu moguću,
ljudsku svrhu. Iz subjekta, priroda postaje objekt. Kozmos od svrhovitog i
posvećenog biva neutraliziran do profanog, mehaničkog – kojim se može po
volji manipulirati. Svjetovnost (profanost svijeta) prate raščaravanje (Weber)
prirode i sekularizacija kao proces obezboženja svijeta (Jaspers).
H. Jonas, nastojeći utemeljiti bioetičku odgovornost za budućnost, reaktualizira
pitanje svetog: Je li moguće bez ponovnog uspostavljanja kate-
83

gorije svetog koju je znanstveno prosvjetiteljstvo veoma temeljito razorilo
imati neku etiku koja može obuzdati one ekstremne snage što ih imamo
danas i koje smo gotovo prisiljeni stalno povećavati i koristiti?
THE SACRED AND THE PROFANE
IN THE CONTEXT OF BIOETHICAL ISSUES
Biosystem Balance Disorder
in the Functioning of Ecotoxicology of Power
Methodologically, the basis for integrative bioethics is a postulate
that, apart from the factual and technical, there is also the orientational
knowledge. The governing knowledge (Orientierungswissen), to which bioethics
aspires, is a result of crossing of different perspectives; scientific,
philosophical, theological, cultural, worldview and others, which in turn
create pluriperspective horizons for the consideration of certain issues.
The facts indicate that toxication causes a negative effect on survival
and quality of life of living beings, including humans. The etymology of
the term ‘bioethics’ refers to the responsibility towards bios – the living.
This implies a certain ontological foundation. However, the attitude that
the biosystem as a compositum of the living can bind will to morality is not
evident. One of the characteristics of the pre-modern world, as well as a
trait of traditional and small societies, is the understanding of the biosystem
as an area of the sacred. As opposed to that, the instrumental rationality of
the Modern Age makes the material world profane. Cartesian dualism and
Baconian instrumentalism regard nature as a space void of purpose – the
only principle in dealing with it is to achieve the only possible human purpose.
The nature turns from a subject to an object. The consequence of this
is the Disenchantment (Entzauberung) of the World (M. Weber) and its desacralization
(Entgötterung) (K. Jaspers). Cosmos made of purposefulness
and consecratedness gets neutralized to the point of profane, mechanic,
which can be manipulated according to one’s will.
H. Jonas, seeking to establish bioethical responsibility for the future, reactualises
the question of the sacred: Is it possible, without re-establishing
the category of sacred thoroughly destroyed by the scientific enlightenment,
to have an ethics that can rein in those extreme forces which are present
today and which we are almost forced to constantly increase and use?
84

BORIS KOZJAK
Hrvatska lutrija, Zagreb, Hrvatska /
Croatian Lottery, Zagreb, Croatia
KOCKANJE I MORAL
U radu se analiziraju razni aspekti moralnosti kockanja. Na osnovi rezultata
dosadašnjih istraživanja moralnih aspekata kockanja, dva su se stajališta
posebno učvrstila. Prvo, iza kojeg stoji velika skupina moralista, smatra da je
pomoću apstraktnih argumenata vrlo teško utvrditi da je kockanje nemoralno.
Prema njihovom mišljenju, svatko ima pravo raspolagati vlastitom imovinom
prema svome nahođenju ako ga to ne ometa u ispunjavanju njegovih
društvenih odgovornosti. Manji broj moralista, pak, smatra da je kockanje
samo po sebi nemoralan čin, neovisno o tome može li si to čovjek financijski
priuštiti ili ne. Oni odbacuju mišljenje o priuštivosti na temelju tvrdnje da
se time stvara razlika između bogatih i siromašnih, čime ono što je moralno
za bogataša postaje nemoralno za siromaha. Puritanski moralisti smatraju
kako je kockanje suprotstavljeno temeljnim vrijednostima kapitalističkog
gospodarskog sustava, a koje podupire protestantska etika. Među središnjim
vrijednostima kapitalizma jest racionalno gospodarsko ponašanje, štedljivost,
razboritost, samodisciplina, moralni osjećaj dužnosti i poziva, kao i
pretpostavljena korelacija između truda i nagrade. Vrijednosti utjelovljene
u kockanju su upravo suprotne ovakvim vrijednostima. Kockanje se oslanja
na sreću, slučajnost koja je sama po sebi ne-etična (čak i anti-etična) kao
osnova za distribuiranje nagrade. Kockanje je razorno za »razboritost«, a
potiče praznovjerje i fatalizam. Sve u svemu, kockanje u načelu predstavlja
kršenje temeljnih principa na kojima počiva kapitalizam, barem prema argumentaciji
protestantskih moralista. Stav katolika prema kockanju jest da
je ono, poput alkohola, prihvatljivo u umjerenim količinama, ali da ga se
treba kloniti ako postane problem. Autor, međutim upozorava da nisu samo
problematični kockari ti koji plaćaju cijenu sve veće ovisnosti o kockarskoj
industriji. Kockanje pod pokroviteljstvom države najveći dio svojih prihoda
dobiva od najsiromašnijih. Najveći broj ljudi koji se klade, koji se kockaju na
automatima za igre i koji kupuju lutriju dolaze iz redova siromašne, radničke
klase. Autor zatim konstatira kako kockanje postaje sve manje društveno.
Zemaljske oblike kockanja sve više zamjenjuje Internet, a »stolove« za igru
u casinima automati za igru. U usporedbi s tradicionalnim oblicima kockanja,
aktivnost na automatima za igru je autistička – bezumna, usamljena i
ovisnička – a njezina popularnost svakoga dana sve više raste.
85

GAMBLING AND MORALITY
This paper analyzes different aspects of the morality of gambling. Based
on the results of up-to-date research regarding moral aspects of gambling,
two attitudes have become particularly firmly accepted. The first one is advocated
by a large number of moralists who believe that it is very hard to use
a set of abstract arguments in order to ascertain the immorality of gambling.
In their view, every person has the right to use their own assets as they see fit,
as long as it does not prevent them from fulfilling all their social responsibilities.
A smaller number of moralists, on the other hand, believe that gambling
is an act of immorality in itself, regardless of whether one can afford it financially
or not. They reject the notion of affordability based on the claim that it
differs between the rich and the poor, which makes something that is moral
for rich people to be immoral for the poor. The Puritan moralists hold that
gambling opposes the foundational values of the capitalist economic system,
which is supported by Protestant ethics. Some of the main values of capitalism
are rational economic behaviour, prudence, sensibility, self-discipline,
moral feelings of duty and calling, as well as supposed correlation between
effort and reward. The values which are embodied in gambling are quite the
opposite of these values. Gambling relies on luck or chance, which is unethical
in itself (antiethical, even) as a basis for reward distribution. Gambling
is detrimental for “sensibility”, and it encourages superstition and fatalism.
All in all, gambling represents the breaking of the fundamental principles on
which capitalism rests, at least according to the arguments of the Protestant
moralists. The Catholic attitude toward gambling is that it is, just like alcohol,
acceptable in moderate amounts, but that it should be abstained from
if it becomes a problem. The author, however, warns that it is not just the
compulsive gamblers who are paying the price of increased addiction to the
gambling industry. State-governed gambling gets most of its profits from the
poorest classes. Most of those who bet, or who gamble on slot machines, or
who buy lottery tickets, come from the poorest, blue-collar class. The author
goes on to conclude that gambling is becoming less and less of a social activity.
Ground-based forms of gambling are becoming increasingly replaced
by the Internet while the gaming tables in casinos are being replaced by slot
machines. Compared to the traditional forms of gambling, involvement with
the slot machines is autistic: it is senseless, lonely and addictive – and its
popularity increases on a daily basis.
86

UTE KRUSE-EBELING
Institut für Philosophie, Technische Universität Dortmund, Deutschland /
Institut za filozofiju, Tehničko sveučilište u Dortmundu, Njemačka
TECHNIK, NATURZERSTÖRUNG UND -ENTFREMDUNG
AUS BIOETHISCHER SICHT
Umweltzerstörung ist ein (Neben-)Produkt menschlicher Kultur mit
langer – auch vorindustrieller – Geschichte. Die weltweit wachsende Industrialisierung
und Technologisierung haben jedoch zu einem Raubbau an der
Natur beigetragen, der in ungeahntem Tempo und Ausmaß und mit unabsehbaren
Folgen voranschreitet. Im philosophischen Diskurs sind dabei in
den vergangenen Jahren zunehmend auch gesellschaftliche und politische
Strukturen in den Blick geraten, die mitverantwortlich gemacht werden
für wachsende Naturzerstörung und -entfremdung (Ökofeminismus, Social
Ecology usw.). In meinem Vortrag diskutiere ich den Zusammenhang zwischen
wachsender Technisierung des Lebens sowie verschiedenen Formen
der Naturentfremdung und – zerstörung. Ich argumentiere, dass der bioethische
Diskurs in diesem Bereich gleichermaßen individualethische und
gesellschaftspolitische Dimensionen in den Blick nehmen muss.
TEHNIKA, UNIŠTAVANJE PRIRODE I
OTUĐENJE OD PRIRODE U BIOETIČKOJ PERSPEKTIVI
Uništavanje okoliša je (nus)produkt ljudske kulture s dugom – pa i
predindustrijskom – poviješću. No, ubrzavanje industrijalizacije i tehnologizacije
diljem svijeta doprinijelo je iscrpljivanju prirode koje napreduje
neslućenim tempom i u neslućenim razmjerima s nepredvidivim posljedicama.
Istovremeno, u filozofijskim su raspravama prethodnih godina sve
više bile uočavane društvene i političke strukture koje se smatra suodgovornima
za napredujuće uništavanje prirode i otuđenje od prirode (ekofeminizam,
socijalna ekologija, itd.). U svojem izlaganju raspravljam o povezanosti
napredujućeg tehniziranja života s različitim oblicima uništavanja
prirode i otuđenja od prirode. Argumentiram da bioetički diskurs u ovom
području mora podjednako uzeti u obzir individualno-etičke i društvenopolitičke
dimenzije.
87

TOMISLAV KRZNAR
Odjel lovstva i zaštite prirode, Veleučilište u Karlovcu, Hrvatska /
Department of Gamekeeping and Environmental Protection, Polytechnic of
Karlovac, Croatia
LITURGIJA MEDICINSKOG SPEKTAKLA ILI:
KAKO SUVREMENA MEDICINA LIJEČI BOLEST?
U ovom je izlaganju ponajprije riječ o odnosu suvremenog čovjeka
prema zdravlju, i to na način da je težište tog odnosa izmješteno iz osobne
brige za zdravlje u brigu sustava za zdravlje sviju. Ovo sve se odvija u
socijalnom, kulturnom, ekonomskom, medijskom i tehnološkom okružju
koje donekle možemo nazvati spektaklom. U problemsko-sadržajnom pogledu
ovo se izlaganje temelji na prilozima triju autora: Ivana Illicha, Guya
Deborda i Lidije Gajski, od kojih svatko u svome području tematizira probleme
koje nastojimo u ovom izlaganju prikazati u sklopu. Prvi daje kritiku
institucija industrijskog društva koje čine čovjeku štetu jer transformiraju
subjekt iz pojedinca u sustav. Drugi autor daje opširan i dubok prikaz spektakla
kao mehanizma stvaranja lažne svijesti o čovjekovom životu. Treća,
Lidija Gajski, daje izniman i obuhvatan prikaz funkcioniranja zdravstvenog
sustava, posebno ističući probleme odnosa brige za zdravlje i utrke
za profitom. Pitanje spektakla kao mehanizma prenošenja informacija koji
funkcionira tako da ljude čini ovisnima, ovdje dobiva početnu poziciju interpretacije.
LITURGY OF THE MEDICAL SPECTACLE, OR:
HOW CONTEMPORARY MEDICINE CURES ILLNESS?
In this paper the author tries to analyze some aspects of the relation
between the contemporary human and health. The central problem is the
transformation from the individual health care, which every human has
towards his/her own health, to the systematic health care. This process is
conducted in its social, cultural, economic, media and technological surroundings
that we can call “spectacle”. Essentially, this paper is based on
the work of Ivan Illich, Guy Debord and Lidija Gajski. Each of these authors
has contributed to the inquiry of the problems that we try to show in
the given context. Firstly, Ivan Illich criticises the institutions of industrial
88

society which make enormous harm to the people because they transform
subject from the human to the system. Secondly, Guy Debord makes a profound
analysis of the spectacle as a creator of false consciousness on the
human life. Thirdly, Lidija Gajski gives us a brilliant analysis of the contemporary
health care system that shows us the role of profit in health care.
The problems of the spectacle therefore attain a central position for the
following interpretation.
MISLAV KUKOČ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /
Faculty of Philosophy, University of Split, Croatia
BIOETIKA I FISP
Međunarodna federacija filozofskih društava (FISP) krovna je svjetska
filozofska asocijacija, a Hrvatsko filozofsko društvo je njezin član od
2006. godine. 2007. godine FISP je, na poziv Hrvatskog filozofskog društva,
održao godišnji sastanak svojega upravnog odbora u Malom Lošinju,
tijekom 6. Lošinjskih dana bioetike, i tom je prilikom više članova vodstva
FISP-a, na čelu s njegovim predsjednikom, nastupilo s referatima u kojima
su problematizirali bioetičke teme. Jedan od osam stručnih odbora FISP-a
bavi se bioetičkim pitanjima. Jedna od glavnih zadaća »Odbora za bioetiku
i etiku znanosti« je promovirati bioetiku kao područje filozofskog promišljanja
među nacionalnim filozofskim društvima diljem svijeta.
BIOETHICS AND FISP
The International Federation of Philosophical Societies (FISP) is the
world’s top philosophical association, and Croatian Philosophical Society
(CPS) has been its member since 2006. In the year 2007, at the invitation of
CPS, FISP held the annual meeting of the steering committee in the town of
Mali Lošinj, during the 6th Lošinj Days of Bioethics, and on this occasion
several members of the committee, led by its president, participated with papers
on the subject of bioethics. One of the eight FISP committees deals with
bioethical issues. On of the main tasks of the “Committee on Bioethics and
the Ethics of the Sciences” is to promote bioethics as a field of philosophical
reflection among national philosophical societies around the world.
89

VANJA LEBER KAĆUNKO
Split, Hrvatska /
Split, Croatia
BIOETIČKI ASPEKTI MOGUĆNOSTI IZBORA UMIRANJA
I KONZEKVENCE ZA MODERNOG ČOVJEKA
U zreloj ili posljednjoj fazi ljudskog trajanja, mogućnost ubrzavanja umiranja
i načini koji se prakticiraju daju jednu novu dimenziju bivanja u vremenu.
Iz toga proizlaze brojne etičke dileme koje će biti predmetom ovog izlaganja.
Posebno treba ukazati na pravo na samoodređenje izbora kraja života,
i to kako na pozitivne aspekte tako i na kritična mjesta.
BIOETHICAL ASPECTS OF CHOOSING TO DIE
AND THE CONSEQUENCES FOR THE MODERN HUMAN
In the late or the last stage of human life the possibility of expediting
death and the methods used – present a new dimension of being in time.
The result is a number of ethical dilemmas which will be the subject of this
presentation. Special attention should be paid to the right to autonomy of
the end-of-life choice, both on the positive aspects as well as the critical
places.
URŠULA LIPOVEC ČEBRON
Filozofski fakultet, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija /
Faculty of Arts, University of Ljubljana, Slovenia
DOSTUPNOST ZDRAVSTVENIH USLUGA
KAO POSLJEDICA PROCESA »CJENKANJA«
Prilog se bavi analizom dostupnosti slovenskoga zdravstvenog sustava
osobama bez zdravstvenog osiguranja u Sloveniji. Prezentacija se temelji
na višegodišnjem medicinsko-antropološkom istraživanju, provedenom
među zdravstvenim radnicima i osobama bez zdravstvenog osiguranja u
Sloveniji (ponajviše među »izbrisanim« osobama, kojima su slovenske
vlasti 1992. godine oduzele status stalnog prebivališta, a time i sva politič-
90

ka, ekonomska, društvena i socijalna prava). Uz prikaz zakonskih odredbi,
prilog analizira zdravstvenu politiku, koja poslije 1991. otežava pristup
zdravstvenim uslugama osobama bez zdravstvenog osiguranja i posljedično
doprinosi zdravstvenim rizicima te populacije. Uz iskustva osoba
izbrisanih iz slovenskog zdravstvenog sustava, analizirane su i neke etičke
dileme zdravstvenih radnika. Te dileme moguće je interpretirati kroz antropološki
proces »cjenkanja«; kod odlučivanja o pristupu osobi bez zdravstvenog
osiguranja suočavaju se, naime, liječnikova osobna odluka, načela
profesionalne etike i utjecaj restriktivne zdravstvene politike.
ACCESS TO HEALTH-CARE SERVICES
AS A CONSEQUENCE OF THE “BARGAINING” PROCESS
The paper will analyze access to the health care system in Slovenia by
people without any health care insurance in this country. The presentation
is based on an extensive medical and anthropological research carried out
among health care professionals and the uninsured population (especially
individuals from the group of 25.671 “Erased people”, who were taken off
the register of permanent residents after Slovenia had acquired independence
in 1992; as a consequence they were left without any legal status
and, therefore, without any political, economic and social rights). Besides
dealing with the applicable legal framework, the paper also analyses health
policies as from 1991 on, which hamper these individuals’ access to healthcare
institutions, thus exposing such uninsured persons to higher health
risks. Experience testified by the “Erased persons” will be complimented
with an analysis of some ethical dilemmas faced by the health care professionals.
These can be examined through the anthropological concept of
“bargaining” since the decision as to whether to allow access to health
care to uninsured people seems depend on a combination of issues, ranging
from a doctor’s personal judgement, her/his understanding of the principles
of professional ethics and the influence exerted by restrictive health care
policies.
91

DIJANA MAGĐINSKI
Jastrebarsko, Croatia /
Jastrebarsko, Hrvatska
DOES A “HUMAN METEOR” HAVE A MORAL DUTY?
The UN declared the year 2010 to be the International Year of Biodiversity
under the slogan “Biodiversity is life, biodiversity is our life”
and accompanied by a logo which portrays human life in harmony with
nature and symbolizes human commitment to preserve biodiversity. This
may seem contradictory to a critical mind. Because, if we are part of nature
and are governed by the same natural laws like the rest of the beings,
then we are in constant competition with these beings and it seems that
we don’t have moral duty to preserve them. Proponents of this view assert
that massive extinction, to which we bear witness today, is just a natural
phenomenon that shows human’s efficiency as a competitor. On the other
hand, “man as a governor and guardian” argument implies that we do have
a moral duty for preserving biodiversity, but it seems to put human outside
of nature. In this essay I will consider both arguments and try to reconcile
them. Goal of this essay is to show that man is obligated to preserve biodiversity,
although he is a part of nature.
IMA LI »LJUDSKI METEOR« MORALNU DUŽNOST?
UN je 2010. godinu proglasio Međunarodnom godinom bioraznolikosti,
pod sloganom »Bioraznolikost je život, bioraznolikost je naš život« te
s logom koji oslikava ljudski život u harmoniji s prirodom i simbolizira
obvezu čovjeka da očuva bioraznolikost. Kritičkom umu se to može činiti
kontradiktornim. Jer ako smo dio prirode i upravljani istim prirodnim zakonima
kao i sva ostala bića, onda smo s tim istim bićima u neprestanoj
kompeticiji i čini se kako nemamo moralnu dužnost očuvati ih. Zagovornici
takvog stajališta ističu da je masovno izumiranje, kojemu smo svjedoci
danas, tek prirodni fenomen koji pokazuje uspješnost čovjeka kao kompetitora.
S druge strane, argument čovjeka kao upravitelja i čuvara implicira
da imamo moralnu dužnost očuvati bioraznolikost, ali čini se da postavlja
čovjeka izvan prirode. U ovom radu ću sagledati oba argumenta te ih pokušati
pomiriti. Cilj rada je pokazati da čovjek ima obvezu očuvanja bioraznolikosti,
iako je dio prirode.
92

IVAN MARKEŠIĆ
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«, Zagreb, Hrvatska /
Ivo Pilar Institute of Social Sciences, Zagreb, Croatia
EUTANAZIJA U SVJETLU ISUSOVE SMRTI NA KRIŽU
Socijalna konstrukcija dostojanstvene smrti
»Poslije toga Isus, svjestan da je sve već svršeno, reče,
da bi se ispunilo Pismo: ‘Žedan sam.’ Tu bijaše posuda
puna octa. Tada nataknuše na izopovu stabljiku spužvu
punu octa i primaknuše je k Isusovim ustima. Kad Isus
uze ocat, reče: ‘Svršeno je!’ te nakloni glavu i – predade
duh.« (Iv 19, 28–30)
Oslanjajući se na izvještaje o Isusovom vapaju na križu »Bože moj,
Bože moj, zašto si me ostavio!«, autor problematizira osjećaj ostavljenosti
suvremenoga čovjeka koji neizlječivo bolestan leži, npr. u bolnici, i kojemu,
da bi se riješio svojih patnji, ne preostaje ništa drugo nego (za)moliti
druge da mu pomognu umrijeti. Jesu li pomoć pri umiranju u vidu octa (ili
možda otrova) pružili i rimski vojnici Isusu dok je on bespomoćno visio na
križu, kako bi mu omogućili umrijeti dostojanstvenom smrću prije sabata
(bez prebijanja golijeni)?
Svoju raspravu o eutanaziji autor temelji na stajalištu da je ona društveno
konstruirana činjenica koja je, kao i drugi oblici pomaganja ljudima pri
umiranju, bila tijekom povijesti na različite načine tumačena. Jer, značenja
koja je eutanazija imala i koje ona ima danas određivana su prema potrebama
dotičnih društava u danim vremenima, zbog čega autor posebnu pažnju
i posvećuje »duhu vremena«, odn. društvenim i religijskim okolnostima u
vrijeme Isusova života i načinima pružanja pomoći pri umiranju, te time i
razlozima korištenja octa (odnosno otrova).
Ovom raspravom autor se ne želi sporiti s kršćanskim teolozima i njihovim
tumačenjima ovoga dijela Evanđelja, nego samo želi, koristeći se
ovim dijelom Evanđelja, aktualizirati raspravu o »ljudskom dostojanstvu«
i o eutanaziji kao »smrti dostojnoj čovjeka«, kao pojmovima koji su danas
postali otrcanom frazom svakodnevnoga govora.
93

EUTHANASIA IN THE LIGHT OF
JESUS’ DEATH ON THE CROSS
Social Construction of a Dignified Death
“Later, knowing that all was now completed, and so
that the Scripture would be fulfilled, Jesus said, ‘I am
thirsty.’ A jar of wine vinegar was there, so they soaked
a sponge in it, put the sponge on a stalk of the hyssop
plant, and lifted it to Jesus’ lips. When he had received
the drink, Jesus said, ‘It is finished.’ With that, he bowed
his head and gave up his spirit.” (John 19, 28–30)
Relying on the reports of the Jesus’ wail on the cross “My God, my
God, why hast thou forsaken me?!”, the author discusses the feeling of
abandonment of the contemporary human who, for example, lies terminally
ill in a hospital, and who has no choice, in order to get rid of the
suffering, but to ask someone to help him die. Did the Roman soldiers assist
Jesus, as he hung helpless on the cross, to die by giving him to drink
vinegar (or maybe poison), in order to allow him to die a dignified death
before the Sabbath (without breaking legs)?
This discussion on euthanasia the author based on the view that it is
a socially constructed fact which, like other forms of assisted dying, was
interpreted in different ways throughout history. For the meanings, that euthanasia
had and has today, have been determined according to the need of
the specific societies in the given times, which led the author to pay special
attention to the “spirit of time”, i.e. social and religious circumstances at
the time of Jesus’ life and ways of providing assistance in dying, and therefore
the reasons for using vinegar (or poison).
With this discussion the author does not want to dispute with Christian
theologians and their interpretations of this part of the Gospel, but only
wants, using this part of the Gospel, to bring forward the discussion of
“human dignity” and euthanasia as “a death worthy of the human” as terms
which have become a corny phrase of everyday speech.
94

NEVENA MILOSAVLJEVIĆ 1 , SVETLANA MIĆIĆ 2
1
Ivanjica, Srbija / Ivanjica, Serbia
2
Beograd, Srbija / Belgrade, Serbia
BIOETIČKI ASPEKTI STAROSTI
»Kada se ljupkost udruži sa borama – to je očaravajuće.
Postoji neizrecivo svitanje u sretnom starenju.«
(William Hazlitt)
Čovjek je oduvijek nastojao da učini sebe besmrtnim ili se barem pitao
koliko bi se maksimalno mogao produžiti običan ljudski vijek. Starenje je
kompleksan proces koji počinje rađanjem i traje cijelog života, izazivajući
niz promjena u organizmu. Broj starih ljudi je u stalnom porastu, posebno
u razvijenim zemljama svijeta. Gerontologija predstavlja znanost koja
istražuje kako fizičke procese starenja, tako i društvene i kulturne faktore
koji su s tim u vezi, dok je pojam gerijatrije rezerviran za posebno područje
medicine koje je usmjereno ka populaciji starih osoba. Karakteristična
pojava za moderna društva – ejdžizam (engl. age – dob, uzrast) zapravo
podrazumijeva nejednak tretman ili uskraćivanje nekog prava zbog godina
starosti, od strane pojedinca ili organizacije. Osnovne komponente
ejdžizma su predrasude, stereotipi i diskriminacija. Starost je široko polje
djelovanja medicinskog radnika, u kojem lidersku ulogu preuzima izabrani
liječnik u domovima zdravlja (u smislu izvaninstitucionalnog liječenja), u
nastojanju da starijim osobama pruži maksimalnu podršku kako bi sačuvale
svoju vitalnost i aktivnost. Osnovna etička načela obvezuju svakog
zdravstvenog radnika da razvija i usavršava etičku svijest te da poštuje
i dosljedno provodi osnovna načela etike, uvijek i isključivo u interesu
zdravlja i života čovjeka. Umjesto zaključka, u referatu su prikazani ilustrativni
primjeri koji ukazuju na eventualne bioetičke dileme koje se tiču
starih pacijenata (umirući pacijent – eutanazija, saopćavanje loših vijesti,
dostojanstvo, informirani pristanak, autonomija i volja pacijenta, gerijatrijski
sindromi, itd.).
95

BIOETHICAL ASPECTS OF SENILITY
“When kindness aligns with wrinkles – it is charming.
There is one unspeakable sunrise in the happy aging.”
(William Hazlitt)
Man has always been trying to make himself immortal, or at least he
wondered to what maximum extent his life can be prolonged. Aging is a
complex process which begins at birth and lasts throughout the life, causing
a range of changes in our body. The number of old people is constantly
increasing, especially in the developed countries. Gerontology is the
study of social, psychological and biological aspects of aging, as opposed
to geriatrics, which is the branch of medicine that studies the disease of
the elderly. The characteristic flaw of modern societies – ageism – is actually
incorrect treatment or deprivation of certain rights because of the
years of age, conducted either by the individual or the organization. Basic
components of ageism are prejudices, stereotypes and discrimination. Old
age represents wide spectrum of action of a medical worker, in which the
chosen doctor (family doctor) undertakes the leading role, trying to provide
maximal support to the elderly in preserving their vitality and activity. Basic
ethic values oblige medical worker to develop and improve his ethical
conscience and to adhere to and conduct basic ethic principles, always and
exclusively with the aim of preserving man’s health and life. The illustrated
examples which point out to possible bioethical dilemmas regarding
the old patients (patient who is dying – euthanasia, announcing bad news,
dignity, informed consent, patient’s will and autonomy, geriatric syndrome,
etc.) are shown instead of the conclusion.
96

NADA MLADINA, ŽARKO MLADINA
Medicinski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Medicine, University of Tuzla, Bosnia and Herzegovina
ČOVJEK SE RAĐA PRERANO
U prvim danima života čovjek je u puno nepovoljnijem položaju od
brojnih drugih vrsta. Njegovo tijelo mu ne nudi mogućnost kretanja koje bi
ga dovelo do izvora hrane, a njegov je duh nesposoban da izrazi potrebe za
koje i ne znamo u kojoj ih mjeri može osjećati. Iskustvo koje je novorođenče
doživjelo prelazeći iz intrauterinog miljea u vanjski svijet najznačajnija
je promjena kroz koju će ikada morati proći. Jedino bi se još smrt mogla
smatrati tako radikalnom promjenom stanja.
Medicina i pedijatri znaju što su nedonoščad. Utvrđeni su i kriteriji
mogućnosti preživljavanja koji se mijenjaju s vremenom i napretkom
medicine. I drevni tekstovi, kao što je Talmud, sadrže rasprave o tome.
No, jasno je uočljivo da nakon nekoliko godina obično ne ostaje traga od
preranog rođenja. Osim u rijetkim slučajevima, ne postoji razlika između
čovjeka rođenog prije vremena i onoga rođenog na vrijeme. To omogućava
da se opravda i tvrdnja koju možemo izvući iz usporedne anatomije i
fiziologije: čovjek se rađa prerano. Znači li to da intrauterini život čovjeka
nije dovoljan da pripremi ljudsko biće za život i da se čovjek mora roditi
prerano kako bi mu ekstrauterina sredina pružila neophodne dodatne mogućnosti
razvoja?
Pitanje o tome da li se i zašto čovjek rađa prerano bit će razmatrano
iz perspektive medicine i u interdisciplinarnom i pluriperspektivnom horizontu
bioetike.
HUMANS ARE BORN TOO EARLY
Human being is in a far less privileged position compared with all
other species in the first couple of days of its life. His body is not yet able
to move and find nutrition and at the same time, his spirit is not able to
express needs.
The most significant change for the newborn is the one that he or she
experiences while crossing over from the intrauterine environment into the
outside world. The only other change as radical as that one is death.
97

Medicine in general and pediatrics in particular are clear about the
definition of the premature babies. There are also well established criteria
to determine the possibility of survival, which tend to change over time
and progress of medicine itself. Even Talmud contains some discussions
about this topic. Nevertheless, it is clear that after couple of years, there are
almost no traces of the premature birth and in the vast majority of cases,
there is no difference between someone who was born prematurely and the
one who wasn’t. This also justifies the statement deriving from anatomy
and physiology: human being is born too early. Does this mean that the
intrauterine life is insufficient in preparing human being for the life and
therefore humans are born too early in order to be provided with additional
development possibilities by the extrauterine environment?
Question of whether and why a man is born prematurely will be examined
from the perspective of medicine, as well as in the interdisciplinary
and pluri-perspective horizon of bioethics.
ANA MRDOVIĆ
NVO »FONDEKO«, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /
NGO “FONDEKO”, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
UKRASNE BILJKE U INTEGRATIVNOJ BIOETICI
»Topiari« i otkidanje ocvjetalih cvjetova
U hortikulturnoj praksi se često orezuju biljke u razne geometrijske
forme ili skulpture u cilju ukrašavanja prostora. Isto tako se, radi produženja
perioda cvjetanja, kontinuirano otkidaju ocvjetali cvjetovi sezonskog
cvijeća i trajnica.
Uvidom u literaturu i praksu dolazimo do saznanja da je »topiari«
postupak ukroćivanja prirodnog habitusa grmova i drveća. U pravilu se
koriste zimzelene biljke i crnogorica, i to vrste sporijeg i gušćeg rasta, manje
površine lista ili iglica koje dobro podnose jače orezivanje. To je, po
principima pristalica topiarija, umjetnost oblikovanja biljnog materijala s
namjerom da se dođe do vizualno zanimljivog izgleda. Mada su najzastupljenije
forme geometrijskog oblika, jer je do njih i najjednostavnije
doći, oblikuju se i veoma složene kreacije, počevši od tipova ornamental-
98

ne forme do maštovitih kreacija u obliku životinja, ljudskih likova, gdje
se ograničenost »fantazije« bazira jedino na umješnosti samog oblikovatelja
i kapacitetu sadnice. No, iako se čini da je topiari moderna tehnika
umjetničkog izražavanja u živom materijalu, takav vid vrtne arhitekture
seže još u doba starog Rima, da bi se snažnije intenzivirao u francuskim i
talijanskim perivojima u periodu renesanse te u Engleskoj u viktorijansko
vrijeme. Dakle, već od doba Rimljana, s više ili manje intenziteta uzgoj
biljaka u formi topiari postoji, a danas čak doživljava neki vid renesanse.
U vječitoj borbi za što dužim periodom cvjetanja koje godi ljudskom oku,
vrši se odmah iza uvenuća latica otkidanje cvjetova zajedno s plodnicom,
da bi se spriječio razvoj sjemenki i prisililo biljke na intenzivniji rast i razvoj
novih cvjetova.
Nasilnim orezivanjem biljaka u strogo dirigiranu formu neprestano
se izrezuju i odbacuju dijelovi biljaka (grančice i listovi), dakle, njihovi
organi. Istovremeno se time biljke nasilno »kastriraju« jer tako orezane
biljke skoro nikada ne cvjetaju pa ne mogu stvoriti genetsko potomstvo.
Neprestanim odrezivanjem ocvjetalih cvjetova sezonskog cvijeća i trajnica
nasilno se prekida stvaranje sjemenki, dakle, kod tih se grupa ukrasnih
biljaka prave nasilni »abortusi«. Tko ima pravo na to?
Čovjek, da bi sebi ugodio, vrši odstranjivanje grančica, listova i cvjetova
(organa) sa živih biljaka jer ima niz nadmoći nad biljkama. Biljke se ne
kreću pa ne mogu pobjeći, ne govore pa se ne mogu protiviti, ali to ne znači
da ne osjećaju. Zaključujem da je potrebno stati u zaštitu biljaka, dozvoljavajući
im njihov potpuni genetski razvoj ne praveći na njima »kastriranja«
i nasilne »abortuse«.
Što je alternativa? Zalagati se za primjenu biljaka koje su po svom
genetskom kodu raznolikih habitusa (forma i struktura rasta, boja, oblik,
veličina listova, cvjetova i plodova) i u tome uživati. Bogata biološka raznolikost
biljaka nam to obilno nudi. Treba to samo prepoznati. To je istovremeno
ušteda rada i energije.
ORNAMENTAL PLANTS IN INTEGRATIVE BIOETHICS
“Topiary” and Deadheading
In the horticultural literature and practice, we can often find the pruning
of the plants in a variety of geometrical or sculpture-like shapes for
the decoration the space. We can also find the technique of a permanent
99

deadheading of seasonal flowers and perennial plants in order to prolong
the flowering season.
From the literature and practical experience we can define topiary as
the taming the natural habitus of shrubs and trees. Usually, evergreens and
conifers are used, slow-growing and dens-growing plants primarily with
smaller leaves and needles that can withstand hard (aggressive) pruning.
Keen topiary lovers consider it as the art of shaping the plants to achieve
a visually interesting look. Although the geometrical shapes are the favorite
ones (being the easiest to create) there are some very complicated
(demanding) shapes, as the ornamental and imaginative shapes of animals
or humans, when the fantasy is limited only by skill of the artist (gardener)
and the plant capacity. Even though it may seem that topiary is a modern
technique of art expressing through the living material its history reaches
back to the age of the ancient Rome as a style of landscape architecture
and was even intensified at the age of renaissance at the French and Italian
landscapes, and in England during the Victorian time. Recently, a long
history of topiary technique even experiences some aspects of its own renaissance.
In the eternal struggle for the longest flowering season possible,
that pleases the human eye, deadheading is done instantly after fading of
flowers, including the ovary, in order to prevent the development of seed
and to force the plants to grow intensely and to flower again.
By forced pruning, within a strictly desired shape, parts of plants
(branches and leaves – their organs) are constantly cut off and thrown away.
At the same time, the plants are violently “castrated” in order to prevent
flowering and transfer of their genetic code. By permanent deadheading of
fading seasonal and perennial plants, we forcibly stop the development of
seed, i.e. we do “abortions” on these kinds of ornamental plants. Who is
entitled to do such a thing?
Being overpowering in so many aspects, we carelessly cut of branches,
leaves and flowers – the organs on the living plants – for the sake our own
enjoy. Plants do not move so they can not run away, plants do not speak
so they can not protect themselves, but that does not necessarily mean that
they do not feel. As a conclusion, we need to speak out for the protection of
plants thus enabling their full genetic development and preventing forcible
castration and abortion.
Is there an alternative? Fortunately there is. We plead for using the
kind of plants with specific habitus (forms, growth structure, colour, shape,
100

leaf size, flowers and seeds) which is the result of their own genetic code
and enjoy them as they genuinely are. A rich biological variety of plants is
generously offering us a great choice and is rewarding in so many ways.
These facts require to be recognised and additionally appreciated because
this alternative is at the same time significantly labour and energy saving.
AMIR MUZUR, IVA RINČIĆ
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia /
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska
NEUROCRITICISM: A CONTRIBUTION TO THE STUDY
OF THE ETIOLOGY, PHENOMENOLOGY, AND ETHICS
OF THE USE AND ABUSE OF THE PREFIX ‘NEURO’
The last few decades, beside being proclaimed “the decades of the
brain” or “the decades of the mind”, have witnessed a fascinating explosion
of new disciplines and pseudo-disciplines characterized by the prefix
‘neuro’. To the “old” specializations of neurosurgery, neurophysiology,
neuropharmacology, neurobiology, etc., some new ones have to be added,
which might sound somehow awkward, like neurophilosophy, neuroethics,
neuropolitics, neurotheology, neuroanthropology, neuroeconomy etc.
Placing that curious phenomenon of “neuroization” of all fields of human
thought and practice into a context of mostly unjustified and certainly
too high – almost millenarianistic – expectations from the science of the
brain and mind at the end of the 20th Century, the present paper tries to analyze
when the use of the prefix ‘neuro’ is adequate and when it represents
only a reflex and caricature of individual and collective frustrations.
NEUROKRITIKA: PRILOG PROUČAVANJU
ETIOLOGIJE, FENOMENOLOGIJE I ETIKE
UPORABE I ZLOPORABE PREFIKSA ‘NEURO’
Posljednjih nekoliko desetljeća, osim što je bilo proglašeno »desetljećima
mozga« ili »desetljećima uma«, svjedoči fascinantnoj eksploziji
novih disciplina ili pseudodisciplina koje se odlikuju prefiksom ‘neuro’.
»Starim« specijalizacijama neurokirurgije, neurofiziologije, neurofarmako-
101

logije, neurobiologije itd., pridružile su se i neke koje mogu zazvučati
pomalo nespretno, poput neurofilozofije, neuroetike, neuropolitike, neuroteologije,
neuroantropologije, neuroekonomije i drugih.
Stavljajući ovu kurioznu pojavu »neuroizacije« svih područja ljudske
misli i prakse u kontekst uglavnom neopravdanih a svakako prevelikih
– gotovo milenarističkih – očekivanja od znanosti o mozgu i umu potkraj
XX. stoljeća, ovaj rad pokušava analizirati kada je uporaba prefiksa ‘neuro’
primjerena, a kada predstavlja tek refleks i karikaturu individualnih i kolektivnih
frustracija.
ZAREMA OBRADOVIĆ 1 , IFETA ŠKORO 2 , AMER OVČINA 1,3
1
Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Health Studies, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
2
Regionalni medicinski centar »Dr. Safet Mujić«, Mostar, Bosna i
Hercegovina /
Dr. Safet Mujić Regional Medical Center, Mostar, Bosnia and Herzegovina
3
Klinički Centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
102
HIV/AIDS –
STALNA ETIČKA DILEMA
Od ranih osamdesetih godina prošlog vijeka, kad je AIDS prepoznat
kao posebno oboljenje, pa sve do danas, uz ovo se oboljenje vezuju različite
etičke dileme.
Prema podacima objavljenima u studenom 2009. godine, a koji se odnose
na 2008. godinu, u svijetu je bilo 33,4 milijuna oboljelih. Oboljenje je
rašireno u cijelom svijetu i predstavlja pandemiju koja traje već 30 godina.
Zbog velikog broja oboljelih, teške kliničke slike i čestih smrtnih ishoda,
HIV/AIDS je svrstan u grupu s malarijom i tuberkulozom, što su oboljenja
koja imaju izuzetno veliki utjecaj na zdravlje u svijetu. Zbog toga se aktivnosti
vezane za ova oboljenja financiraju sredstvima Globalnog fonda. I
Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja koja dobiva sredstva Globalnog
fonda za HIV/AIDS i tuberkulozu, što značajno doprinosi provođenju adekvatnih
preventivnih mjera, kao i pravovremenom otkrivanju oboljelih i
njihovom liječenju.

Etičke dileme vezane za ovo oboljenje su mnogobrojne. Neke su iste
kao i za neka druga zarazna oboljenja, a neke su specifične, vezane za
testiranje, dostupnost testova, terapiju, podršku društva. Dileme postoje i
oko informiranosti o HIV statusu. Tko i zašto treba znati HIV status druge
osobe?
Odgovori samo na prvi pogled izgledaju jednostavni. Osnovni razlog
je to što je HIV/AIDS još uvijek stigmatiziran i mistificiran te je osnovni
preduvjet za adekvatan odnos prema HIV-pozitivnima i oboljelima od
AIDS-a dobra zdravstvena edukacija i poznavanje putova i načina prijenosa
oboljenja.
HIV/AIDS –
A CONTINUOUS ETHICAL DILEMMA
Since the early eighties, when AIDS was recognized as a disease, until
now have appeared many ethical dilemmas related to it.
According to the data released in November 2009, which refer to the
year 2008, there were 33.4 million diseased. This disease is widespread
throughout the world and it represents a pandemic which lasts for 30 years.
Due to the large number of infected people, severe clinical symptoms and
frequent deaths, HIV/AIDS has been placed in the group with malaria and
tuberculosis as diseases that have particularly big importance to the health
of people in the whole world. Therefore, activities related to these diseases
are funded by the Global Fund. Bosnia and Herzegovina is one of the countries
that receive Global Fund resources for HIV/AIDS and tuberculosis,
which contributes significantly to the implementation of adequate preventive
measures and timely detection of patients and their treatment.
There are many ethical dilemmas associated with this disease. Some
are the same as for other infectious diseases, and some specific – related
to testing, availability of tests, treatment, support from society. Dilemmas
also exist about the information of the HIV status. Who and why should
know the HIV status of another person?
The answers seem simple only in the first moment. The main reason
is that the HIV/AIDS is still stigmatized and mystified, and the basic prerequisite
for an adequate attitude towards HIV positive or suffering from
AIDS is the quality health education and knowledge of ways and means of
transmission of the disease.
103

LUKA OMLADIČ
Faculty of Arts, University of Ljubljana, Slovenia /
Filozofski fakultet, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija
WHAT WENT WRONG IN COPENHAGEN?
Towards a Fair Sustainability
Copenhagen Climate Change Conference failed to reach binding conclusions,
despite the fact that all the parties involved now recognize human-caused
climate change as a real and pressing issue. The cornerstone
of the agreement was a concept which is in its essence an ethical imperative
– the principle of sustainability. In Copenhagen, parties from developing
countries put forward a very simple question: why should we limit
our greenhouse emissions when yours are much larger by scale and historically?
This is the unresolved question that prevented the agreement and
which is in essence a question of fairness: fairness in distribution of natural
resources and wealth. The task for us (bio)ethicists is thus to develop the
concept of sustainability one step forward, towards a fairness in sustainability,
or fair sustainability.
ŠTO JE KRENULO KRIVO U KOPENHAGENU?
Prema pravednoj održivosti
Kopenhagenska konferencija o klimatskim promjenama propustila je
donijeti obvezujuće zaključke, usprkos činjenici da sve uključene strane
sada prepoznaju klimatske promjene koje je prouzročio čovjek kao stvarno
i neodložno pitanje. Temeljac sporazuma bio je koncept koji je u svojoj biti
etički imperativ – princip održivosti. U Kopenhagenu su sudionici iz zemalja
u razvoju postavili vrlo jednostavno pitanje: zašto mi moramo ograničiti
emisije stakleničkih plinova kada su vaše emisije mnogo veće i po stupnju
i historijski? Ovo je neriješeno pitanje koje je onemogućilo postizanje
sporazuma i koje je u bîti pitanje o pravednosti: pravednosti u distribuciji
prirodnih resursa i bogatstva. Stoga je za nas (bio)etičare cilj daljnje razvijanje
koncepta održivosti, prema pravednosti u održivosti, odnosno prema
pravednoj održivosti.
104

AMER OVČINA 1,2 , AJNIJA OMANIĆ 2 , HAJRUNISA OMANIĆ 3 ,
ŠAHIM KAHRIMANOVIĆ 4 , NADA KOLUDER1
1
Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
2
Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Health Studies, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
3
Medicinski fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Medicine, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
4
Terapijska zajednica »Kampus«, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /
Therapeutic Community “Kampus”, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
ETIČKE DILEME U TERAPIJSKIM ZAJEDNICAMA
ZA LIJEČENJE/RESOCIJALIZACIJU
BIVŠIH OVISNIKA
Društvena i politička zbivanja u Bosni i Hercegovini u proteklih petnaestak
godina dovela su do niza okolnosti koje su rezultirale poremećajima
duševnog zdravlja, naročito kod mladih ljudi. Posebno se ističu poremećaji
ponašanja kod mladih osoba, zbog zloupotrebe sredstava navikavanja, posebno
psihotropnih supstanci. Imajući u vidu potrebu liječenja ovisnika,
otvoreni su centri za liječenje ovisnika o narkoticima, na odjelima bolnica,
zavoda i kliničkih centara. Medicinski tretman liječenja ovisnika o narkoticima
ne završava u centrima za narkomaniju ili odjelima neuropsihijatrijskih
bolnica, nego se bivši ovisnici upućuju za nastavak tretmana u
terapeutske zajednice u kojima se educiraju, rehabilitiraju i resocijaliziraju.
Tretman osoba ovisnih o drogama predstavlja kompleksan i sistematičan
proces. Terapijska zajednica kao oblik institucionalnog smještaja, rehabilitacije
i tretmana ovisnih osoba sve se više aktualizira. Koncepti rada ovih
ustanova trebaju sadržavati konstruktivan i afirmirajući program kojim se
namjerava postići pozitivan utjecaj na samog klijenta u tretmanu i njegovo
aktivno sudjelovanje, kako bi se promijenio ovisnički stil života. Terapeutske
zajednice imaju različite metode resocijalizacije bivših ovisnika, od
primjene vjerskih obreda kao terapije, do zajednica koje su zasnovane na
modelu obiteljskog funkcioniranja s poticanjem kreativnih sposobnosti i
unapređenjem mentalnog zdravlja klijenta.
105

Bivšim ovisnicima potrebna je emocionalna, pravna, zdravstvena i
socijalna zaštita. Etičke se dileme odnose na stigmatizaciju, prvenstveno
iz tog razloga što ne postoje terapijske zajednice (komune) za liječenje
osoba ženskog spola; zatim, diskriminacija bivših ovisnika pri ostvarivanju
prava na zaposlenje, školovanje, te povratak obitelji i široj društvenoj
zajednici.
U radu će biti prikazana etička načela u radu sa ovisnicima o psihoaktivnim
supstancama, suvremeni programi resocijalizacije bivših ovisnika i
etičke dileme koje se javljaju nakon liječenja u Javnoj ustanovi Terapijska
zajednica »Kampus« Kantona Sarajevo.
ETHICAL DILEMMAS IN THE THERAPEUTIC
COMMUNITIES FOR TREATMENT/RESOCIALIZATION
OF FORMER ADDICTS
Social and political developments in Bosnia and Herzegovina over
the past fifteen years have led to a series of circumstances that resulted in
mental health disorders in young people. Particularly interesting are the
behavioral disorders in young adults, due to misuse of addictive substances,
especially psychotropic ones. Bearing in mind the need for treatment of
addicts, centers for the treatment at the hospital departments, institutes
and clinical centers have been opened. Medical treatment of drug addiction
does not end in the centers for drug addicts or neuropsychiatric hospital
wards; instead the ex-addicts are being sent to continue the treatment
in therapeutic communities in which they are educated, rehabilitated and
resocialized. Treatment of addicted persons is a complex and systematic
process. Therapeutic community, as a form of institutional accommodation,
rehabilitation and treatment of addicted persons is increasingly being
realized. Concepts of these institutions should include constructive and affirming
program which aims to achieve a positive impact on the client in
treatment and its active participation in order to change the lifestyle of an
addict. Some therapeutic communities have different methods of resocialization
of former addicts, from the application of religious ceremonies as
a therapy, to communities that are based on a model of family functioning
together with initiating creative abilities and improving mental health of
the client.
106

Former addicts need the emotional, legal, health and social care. Ethical
dilemmas are related to stigmatization, primarily because there are no
therapeutic communities – communes for the treatment of female addicts,
discrimination of former drug addicts in achieving rights to employment
and education, and the return to their families and community.
The article will present ethical principles existing in work with psychoactive
drugs addicts, contemporary programs for resocialization of former
addicts and ethical dilemmas that occur after treatment in a public institution
Therapeutic Community “Kampus” of the Canton of Sarajevo.
ROMAN PAŠKULIN
OMI Institute, Ljubljana, Slovenia /
Institut OMI, Ljubljana, Slovenija
RIGHT TO CHOOSE HEALING AND CURE
Empirical knowledge based on experience, often with trans-generational
continuity, has a pejorative connotation in the age of rationalism.
The paradox is most obvious in the sphere of medicines of natural origin,
which are not developed by industrial medicine or pharmaceutical industry.
They are the gift of nature or god who provides arguments in his own
vocabulary and speaks a slow and mysterious language. And if someone
listens, understands and respects them – who has the right to take away
his right to choose his path to recovery? Even with scientific proof of efficiency,
they are often classified as “alternative” because of their traditional
origin and some are even prohibited by law!
Iboga (Tabernanthe iboga) is a traditional remedy from Central Africa
that is used in a number of pathologies that originate on a physical as well
as a mental level. Spiritual and social equilibrium passed on by cultural
rituals using this remedy, nicely rounds up a holistic view on health.
In the West, in the last decades, the patient no longer plays a passive
role but has an active one in the process of healing, with the doctor as an
advisor. It’s all about taking the responsibility for one’s own health and at
the same time for the freedom to choose. But, one has to have possibilities…
107

In the year 2008 Croatia has placed ibogaine and the plant Tabernanthe
iboga on the list of prohibited substances. This was claimed to be in accordance
with the UN Convention on Psychotropic Substances from 1971.
But, this convention doesn’t mention ibogaine or iboga in its lists…
PRAVO NA LIJEK I LIJEČENJE
PO VLASTITOM IZBORU
Empirijsko znanje, često s transgenim kontinuitetom, u doba racionalizma
ima negativnu konotaciju. Paradoks je najočitiji u sferi lijekova iz
prirodnog izvora, koji nisu produkt industrijske medicine odnosno farmaceutske
industrije. Dar su prirode ili boga, koji ima argumente u vlastitom
vokabularu i govori spor i misteriozan jezik. Ako ga netko sluša, razumije
i poštuje – tko ima pravo zabraniti mu put do (samo)ozdravljenja i zdravlja?
Iako često imaju znanstvene dokaze efikasnosti, ovi lijekovi su zbog
tradicionalnog izvora prepoznati kao »alternativa«, a neki su i zakonom
zabranjeni!
Iboga (Tabernanthe iboga) je tradicionalni lijek središnje Afrike, gdje
se koristi za brojna patološka stanja koja izviru iz fizičke, kao i psihičke
razine. Duhovna i socijalna ravnoteža uz kulturno-obrednu uporabu toga
lijeka zaokružuje holističko razumijevanje zdravlja.
I na Zapadu se posljednjih nekoliko desetljeća pojavljuje novi pristup
zdravlju, u kojemu pacijent nije više pasivan nego preuzima aktivnu ulogu
u procesu ozdravljenja, a liječnik mu postaje savjetnik. Taj pristup ide za
preuzimanjem odgovornosti za zdravlje i istodobno za pravo na izbor vrste
i načina liječenja. A za nešto takvo moraju biti otvorene mogućnosti…
Hrvatska je 2008. godine na popis zabranjenih supstancija stavila ibogain
i biljku tabernanthe iboga. Navodno, sukladno s popisom Konvencije
UN-a o psihotropnim supstancijama iz 1971. godine. No ta konvencija ibogain
i ibogu ne spominje…
108

JASMINKA PAVELIĆ
Zavod za molekularnu medicinu, Institut »Ruđer Bošković«, Zagreb, Hrvatska /
Division of Molecular Medicine, Ruđer Bošković Institute, Zagreb, Croatia
HuntingtonOVA BOLEST:
Carol Carr – ISTINITA PRIČA
Huntingtonova bolest (HD) je fatalna nasljedna bolest koja pomalo
razara tijelo i um bolesne osobe, a pogubno djeluje i na cijelu obitelj.
Osobe se rađaju s defektnim genom, ali se simptomi bolesti obično pojavljuju
tek u srednjim godinama. Rani simptomi HD su nekontrolirani
pokreti, nespretnost i problemi s održavanjem ravnoteže. Nakon toga
osobe gube sposobnost kretanja, govora, gutanja. Neke osobe više ne
prepoznaju članove obitelji. Drugi oboljeli mogu biti svjesni okoline,
ali ne mogu izraziti svoje emocije. Lijeka za usporavanje tijeka bolesti
ili za izlječenje nema. Obitelji pogođene ovom bolešću moraju se nositi
s brojnim emocionalnim i fizičkim stresovima. S obzirom da se bolest
prenosi na dominantan način, djeca bolesnog roditelja nasljeđuju bolest
s 50% vjerojatnosti. Slijedi priča o Carol Carr, ženi koja je 2002. godine
ubila svoja dva sina koja su bolovala od HD. Na sudu je majka tvrdila
da je ispunila želje sinova za okončanjem njihove patnje kada postanu
prevelike, u kasnijoj fazi bolesti. Carol je dobro poznavala prirodu
bolesti i njezin pogubni utjecaj na organizam oboljelog. Naime, i njen
suprug i njegova majka su bolovali i umrli od posljedica HD. Kada je
bolest dijagnosticirana i u njena dva sina, oni su odlučili da ne žele prije
prirodne smrti proći iste patnje kao i njihov otac i baka. Carol Carr
je prvo optužena za dva ubojstva I. stupnja. Nakon žalbe i priznavanja
krivice za pomoć pri samoubojstvu, sud je bio milosrdan. Osuđena
je na pet godina zatvora. U veljači 2004. godine, nakon 21-mjesečnog
odsluženja kazne, puštena je iz zatvora. Obrazloženje komisije: Carol
je kaznila samu sebe više no što bi je mogla kazniti bilo kakva kazna
osuđivanja na zatvor.
109

Huntington’s disease:
Carol Carr – the true story
Huntington’s disease (HD) is a fatal hereditary disorder that slowly
destroys its victims’ minds and bodies as it ravages their families. People
are born with the defective gene, but symptoms usually do not appear
until middle age. Early symptoms of HD include uncontrolled movements,
clumsiness or balance problems. Later, HD can take away the
ability to walk, talk or swallow. Some people stop recognizing family
members. Others are aware of their environment and are able to express
emotions. Currently, there is no effective treatment to slow the progression
of HD, and there is no cure. Families affected by HD must cope
with physical and emotional stresses. Because the condition is a dominant
genetic condition, a child of a HD patient has a 50% chance of also
having the condition. In 2002, woman named Carol Carr fatally shot her
two adult sons, HD sufferers, who were living in a nursing home. Carr
claimed that she was honoring her sons’ wishes to end their suffering
once they reached the later stages of the disease. Both her mother-inlaw
and husband had already died from HD, and when her sons were
diagnosed with the same disease, they decided that they did not want to
succumb to the same type of death. Originally charged with two counts
of first-degree murder with malicious intent, she pleaded guilty to assisted
suicide and was sentenced to five years in a prison and five years
of probation. On February 2, 2004, she was released on parole after serving
21 months of her five-year prison sentence. A parole board member
claimed that she had punished herself more than a prison sentence could
ever punish her.
110

VESNA PEŠIĆ 1 , EDUARD PAVLOVIĆ 2
1
Riječka nadbiskupija, Rijeka, Hrvatska /
Rijeka Archbishopric, Rijeka, Croatia
2
Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska /
Psychiatric Clinic, Rijeka Clinical Hospital Centre, Rijeka, Croatia
PSIHO-HAGIOTERAPIJSKI PRISTUP
OSOBI TREĆE ŽIVOTNE DOBI
Punina osjećaja zadovoljstva i korisnosti
Radost, ljubav, samopoštovanje i samopouzdanje su temelj kvalitete
života u svim životnim dobima. Stoga se i osobe treće životne dobi ne bi
smjele osjećati odbačenima, zaboravljenima u samoći ili u osami svojih domova
ili staračkih domova. Cilj ovog rada je kroz kratku osobnu anamnezu
te napose kroz profesionalnu i umirovljeničku anamnezu približiti život
jedne 71. godišnje umirovljene odgajateljice, nekadašnje ravnateljice jednog
doma za djecu i mladež. Isto tako, cilj ovog rada je prikazati dijelove
individualne hagioterapije kojoj se ista dragovoljno podvrgla zbog osjećaja
odbačenosti i beskorisnosti nakon stanovitog vremena iza umirovljenja.
Spočetka su se provodili psihoterapijski intervjui, a potom individualna
hagioterapija u trajanju od 3 mjeseca, 45 minuta dvaput tjedno. U početku
se je gledala osvijetliti aktualna bolna psihotopika, u sredini trajanja tretmana
se radilo na suočavanju sa iznesenim sadržajima i na kraju tretmana
se radilo na prorađivanju iznesenih sadržaja i na traženju rješenja. Dosta
rano se uočilo značenje ugode i zadovoljstva u nekadašnjem aktivnom radu
sa djecom i mladeži, pa i u rukovodnom radu. Potom je uslijedilo suočavanje
s osjećajem gubitka radosti, ljubavi, samopoštovanja i samopouzdanja
zbog odlaska u mirovinu. Na kraju se trudi naći u određenim aktivnostima
u jednoj molitvenoj zajednici gdje savjetima pokušava pomoći (toj grupi
pripadajućim) roditeljima glede njihovih roditeljskih problema, a izvan
toga obilazi i skrbi za stare i nemoćne osobe za koje se zna u toj molitvenoj
zajednici. Iz ovog kraćeg psiho-hagioterapijskog prikaza raspraviti je (a
umjesto zaključka i predmnijevati) da se mi možda olako ne odričemo znanja,
umijeća i iskustva starijih osoba, a napose njihove vjere, ljubavi i nade
što itekako (u bilo kojim fazama života) i nama samima treba.
111

PSYCHO-HAGIOTHERAPEUTIC APPROACH
TO THE PERSON IN THE THIRD AGE
The Fullness of Feeling of Satisfaction and Efficiency
Happiness, love, self-esteem and confidence have been the foundation
of quality of life in all age groups. Therefore, any person of the third age
also should not feel lonely, useless and forgotten in the seclusion of their
homes or nursing homes. One aim of this paper is to present in short the
life and the former professional life of a 71-year-old pensioner woman.
She worked as the educator of children and youth at one educative house
where she also was the headmaster. Another aim of this paper was to show
pieces of the individual hagiotherapy this woman underwent because of
the feeling of rejection and uselessness after certain period of her pension.
The method of psychotherapeutic interview was used in the first phase of
this treatment and after that the individual hagiotherapy was conducted for
the next three months, twice a week for 45 minutes. The clarification of the
actual psychotopical place was made in the first part of this hagiotherapy.
The confrontation with the explored, often painful, materials was made in
the middle part of the hagiotherapeutic treatment. Searching for the solutions
was conducted at the end of this therapy. The importance of one’s
satisfaction in the former active work was the result of the clarification.
The awareness of the feelings of loneliness and uselessness after the retirement
was the result of the confrontation. In the end, she is trying to find
herself in certain activities of a prayer group where she consults members
of that group who are parents with parental problems, and also by providing
assistance to the elderly and infirm. This brief psycho-hagiotherapeutic
review presents a basis for the disscusion (and maybe even a presumption
instead of the conclusion) on our tendency not to renonuce ourselves of
knowledge, skills and experience of the elderly people, and above all their
faith, love and hope, which is more than important for us in any phase of
our lives.
112

DARKO POLŠEK
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia /
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska
PRINCIPALISM AND THE REFLEXIVE
EQUILIBRIUM IN BIOETHICS
Some scholars (Clouser, Gert, Green, Hoffmaster, Jonsen, Toulmin)
have tried to discard the value of principalism in bioethics exposed by
Beauchamp and Childress, and tried to prove the following: that principalism
lacks “theory”; that in bioethics a “bottom-up” approach is more
viable and justified; that it amounts to a mere “reflexive equilibrium”,
and the arguments of the kind. In this paper I am going to provide some
arguments in favor of the view that principalism is still the best bioethical
theory.
PRINCIPALIZAM I REFLEKSIVNI
EKVILIBRIJ U BIOETICI
Neki su teoretičari (Clouser, Gert, Green, Hoffmaster, Jonsen, Toulmin)
pokušali umanjiti vrijednost principalizma Beauchampa i Childressa
u bioetici dokazivanjem: kako principalizam nije dovoljno teoretičan, kako
nije dovoljno kontekstualiziran, kako je bioetičkim problemima načelno
bolje pristupati bottom up, kako je riječ o najobičnijem refleksivnom ekvilibriju,
i sličnim argumentima. U ovome radu pokušat ću pružiti argumente
zbog kojih je principalizam i dalje najbolja bioetička teorija.
113

SANDRA RADENOVIĆ
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
(BIO)ETIČKI DOKUMENTI I
RAD ETIČKIH KOMITETA KAO POKAZATELJI
TRENDA INDIVIDUALIZACIJE MEDICINE
U ovom radu autorica razmatra trend individualizacije medicine koji je
prisutan u suvremenoj medicini. Ovaj trend se očituje na mikro-, mezo- i
makrosociomedicinskoj razini: prisutnost paradigme individualizirane, odnosno
na pacijenta fokusirane medicine (patient-centred medicine); svaki
konkretan odnos liječnik–pacijent je sui generis interakcija, neponovljiva
i unikatna medicinska situacija. Naposljetku, autorica smatra da su i medicinskoetičke
deklaracije i kodeksi, dokumenti iz područja bioetike, kao i
rad etičkih komiteta pokazatelji trenda individualizacije medicine.
(BIO)ETHICAL DOCUMENTS AND FUNCTIONING OF
ETHICAL COMMITTEES AS THE INDICATORS OF
INDIVIDUALIZING MEDICINE TREND
In this paper the author considers the individualizing medicine trend
which is present in the contemporary medicine. This tendency is noticeable
at the micro-, meso-, and macrosociomedical level: the presence of the
individualized/patient-centred medicine paradigm; every concrete physician-patient
encounter is a sui generis interaction, unrepeatable and unique
medical situation. Finally, the author thinks that the ethical declarations,
codices, bioethical documents as well as the function of the ethical committees
are the indicators of individualizing medicine trend.
114

IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
FRITZ JAHR:
PRILOZI ZA BIOGRAFIJU OSNIVAČA
(EUROPSKE) BIOETIKE
Zahvaljujući prvenstveno istraživanjima njemačkog bioetičara Hans-
Martina Sassa, prije nepune tri godine dovedena je u pitanje teza da se utemeljiteljem
bioetike kao termina i koncepta ima smatrati američki onkolog
Van Rensselaer Potter koji ga je lansirao početkom 1970-ih godina. Sass
je, naime, pokazao da je bioetiku domislio njemački teolog Fritz Jahr još
1927. u članku naslovljenom »Bioetika: pregled etičkih odnosa čovjeka
prema životinjama i biljkama« (»Bio-Ethik. Eine Umschau über die ethischen
Beziehungen des Menschen zu Tier und Pflanze«), objavljenom u
časopisu Kosmos. U godinama nakon Sassova otkrića, misao Fritza Jahra
propagira se ponajviše i ponajbrže u Hrvatskoj, Čileu i Argentini, gdje se
objavljuju i novi radovi koji analiziraju Jahrovo učenje i značaj, ali se o
njegovom životu i okolnostima koje su utjecale na njegov pionirski prinos
bioetici zna vrlo malo.
Ovaj rad, osim pokušaja rezimiranja i valorizacije dosadašnjih publikacija
o djelu Fritza Jahra, nastoji rekonstruirati najvažnije etape života
Paula Maxa Fritza Jahra iz grada Halle, od njegova rođenja 1895., preko
školovanja, braka, pastoralnog i učiteljskog rada, do prijevremenog umirovljenja
1933. i smrti 1953. godine. Ova se rekonstrukcija zasniva na Jahrovim
djelima, kao i na arhivskim dokumentima iz Arhiva Grada Halle,
Arhiva Franckeove zaklade i Sveučilišne i zemaljske knjižnice pokrajine
Sachsen-Anhalt.
FRITZ JAHR:
CONTRIBUTIONS TO THE BIOGRAPHY OF
THE FOUNDER OF (EUROPEAN) BIOETHICS
Thanks primarily to the investigations by the German bioethicist Hans-
Martin Sass, less than three years ago, the thesis that the American oncologist
Van Rensselaer Potter is supposed to be considered the founder of
115

the term and concept of bioethics in the early 1970s has been brought into
question. Sass, namely, has proved that bioethics had been conceived by
the German theologian Fritz Jahr as early as in 1927, in a paper entitled
“Bioethics: An Overview of Ethical Relations of the Man toward Animals
and Plants” (“Bio-Ethik: Eine Umschau über die ethischen Beziehungen
des Menschen zu Tier und Pflanze”), published in the journal Kosmos.
In the years following Sass’ discovery, the ideas by Fritz Jahr have been
propagated mostly and most rapidly toward Croatia, Chile, and Argentina,
where new papers have been published, analyzing Jahr’s teaching and importance,
but very little is known on Jahr’s life and the circumstances that
had influenced his pioneering contribution to bioethics.
The present paper, besides trying to summarize and evaluate former
publications on the work by Fritz Jahr, ventures into a reconstruction of the
most important stages of the life of Paul Max Fritz Jahr from the German
city of Halle, from his birth in 1895, his schooling, marriage, pastoral and
teacher work, to his premature retirement in 1933 and death in 1953. That
reconstruction is based upon Jahr’s works, as well as upon documents from
the archives of the City of Halle, the Francke Foundation, and the Sachsen-
Anhalt Province University- and Country Library.
JOS SCHAEFER-ROLFFS
Ruhr University Bochum, Germany /
Ruhrsko sveučilište u Bochumu, Njemačka
ECOLOGY –
THE ESSENTIAL CHALLENGE OF THE NEW EPOCH?!
One of the essential challenges for the 21st Century will be to deal
with the environment in a new way. It is increasingly obvious that it is not
possible to enhance the capitalistic output anymore without thinking about
the consequences on the environment that are part of the production, and
how it might be possible to influence them.
It is the claim of integrative bioethics and this conference in particular,
to think about the new epoch, but the questions of ecology are not as much
in the centre of the consideration as their relevance might suggest.
116

The discourse should not only be about the contact and handling of
the nature and the environment but we should also reconsider its relation
to the human society. For only if we reconsider this relation and therefore
criticise the social circumstances and the handling of the nature it can lead
to a lasting change of the way we deal with the nature.
EKOLOGIJA –
GLAVNI IZAZOV NOVE EPOHE?!
Jedan od glavnih izazova za 21. stoljeće je suočavanje s problemom
okoliša na nov način. Postaje sve jasnije da više nije moguće povećati kapitalističku
proizvodnju bez razmišljanja o posljedicama na okoliš koje su
dio proizvodnje, te kako bi bilo moguće utjecati na njih.
Zadatak je integrativne bioetike, a posebno ove konferencije, razmišljati
o novoj epohi, no pitanja ekologije nisu toliko u centru pažnje koliko
bi njihov značaj mogao sugerirati.
Rasprava ne bi trebala podrazumijevati samo dodir s prirodom i odnos
prema okolišu nego i odnos prirode prema ljudskom društvu. Jedino ako
uzmemo u obzir ovaj odnos i u skladu s tim kritiziramo društvene okolnosti
i odnos prema prirodi, može doći do promjena u našem pristupu prirodi.
MARIJA SELAK
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
BIOETIKA I FILOZOFIJA SVIJETA
Tradicionalnu kozmologiju, kojom se nekada objašnjavao svijet, istisnula
je dominacija znanosti nad filozofijom nakon što je došlo do njihova
odvajanja. Današnja, prirodoznanstvena kozmologija dobila je prednost u
pružanju odgovora na pitanja o tome što je svijet, dok je neempirijska sveobuhvatnost
– temeljna odrednica tradicionalne kozmologije – postala bespotrebnom.
Poticaje povratku kategorije obuhvatnosti možemo pronaći u
ideji integrativne bioetike s jedne strane i u filozofiji svijeta s druge strane.
Nakana je ovog rada da, slijedeći te poticaje, uspostavi poveznicu između
integrativne bioetike i filozofije svijeta na tragu rasprava koje su vođene u
117

okviru Augsburško-zagrebačkih filozofskih razgovora (Augsburg, 1988.;
Zagreb, 1990.; Augsburg, 1993.) i s osloncem na razumijevanju svijeta u
filozofiji Karla Löwitha. Naime, možemo uočiti da integrativno mišljenje
koje je u bioetičkom misaonom horizontu razvijeno do nove paradigme
znanja poprima kozmološki (u smislu tradicionalne kozmologije) karakter,
prvenstveno u smislu odmaka od antropocentričke tradicije moderne
filozofije. Tako se čovjek u okviru integrativnog mišljenja kao i u okviru
Löwithove filozofije svijeta ne nalazi više u centru iz kojeg podvrgava
svijet (kao što podrazumijeva prirodoznanstveno promatranje) nego se razumije
i pozicionira samo u supostojanju. Dok u okviru filozofije svijeta
polazimo od obuhvatnog pojma svijeta i deduktivnim putem dolazimo do
čovjeka kao njegova sastavnog dijela, dotle u okviru bioetike, koja linijom
integrativnog mišljenja svoj vidokrug proširuje od čovjeka (medicinska
etika) preko biosa do kosmosa (kao pretpostavke i uvjeta održanja života),
induktivno dolazimo do obuhvatnog razumijevanja svijeta.
118
BIOETHICS AND PHILOSOPHY OF THE WORLD
Traditional cosmology, once used to explain the world, was pushed out
by the domination of science over philosophy that happened after their separation.
Contemporary natural science cosmology was given an advantage
in giving the answer what the world is, while nonempirical comprehensiveness
– the basic determinant of traditional cosmology – became useless.
Encouragement to return the category of comprehensiveness can be found
in the idea of integrative bioethics on the one side and in philosophy of the
world on the other side. Following the mentioned impulse this paper will
try to establish the link between integrative bioethics and philosophy of
the world. This examination will be based on discussions which were held
during Augsburg-Zagreb philosophical conversations (Augsburg, 1988;
Zagreb, 1990; Augsburg, 1993) and on the understanding of the world
in philosophy of Karl Löwith. It can be said that integrative thought that
developed in the new paradigm of knowledge in bioethical framework is
receiving cosmological character (in sense of traditional cosmology). That
can be seen primarily in its distance from anthropocentric tradition of modern
philosophy. In integrative thought, as also in Löwith’s philosophy of
the world, man is not standing in the centre from which he is subordinating
the world anymore (as is the case in natural sciences). He is understood
only in coexistence. In philosophy of the world we are starting from the

comprehensive notion of the world and by deduction coming to man as its
component. On the other hand, in bioethics, which is expanding its horizon
from man (medical ethics), from bios, to cosmos (as a precondition of the
preservation of life), by induction we are coming to comprehensive understanding
of the world.
PETRA SKELIN
Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
University Centre for Croatian Studies, University of Zagreb, Croatia
MEDIJI I ZDRAVLJE
Izvještavanje o potresu na Haitiju
kao zemlji u razvoju
Potres koji je pogodio Haiti, 12. siječnja 2010. godine u popodnevnim
satima, potaknuo je medije da u svoje priloge uvrste i izvještaje o stanju
na Haitiju. Naime, potres je bio katastrofalnih razmjera, odnio je nekoliko
stotina tisuća života, a konačan broj još nije poznat, okoliš je devastiran,
ostale su brojne žrtve, kao i izbjeglice te velik broj djece bez roditelja.
Uslijed kaotične situacije veliki broj ljudi ostao je bez krova nad glavom,
gladni, bespomoćni, čekajući međunarodnu pomoć. Iako je i do tada stanje
na Haitiju bilo posve nezavidno, od nestabilne političke situacije u zemlji,
do siromaštva, kao i epidemije bolesti poput AIDS-a, događaji na Haitiju
baš i nisu bili zastupljeni u hrvatskom dnevnom tisku. Tek nakon strašnog
potresa i gubitka brojnih života mediji su počeli (više) izvještavati o ovoj
zemlji. Stoga se u radu analizira način izvještavanja o potresu na Haitiju
u Jutarnjem listu i Večernjem listu, u periodu od 14. do 31. siječnja 2010.
godine.
MEDIA AND HEALTH
Reporting on the Earthquake in Haiti
as a Developing Country
The earthquake that struck Haiti in the afternoon of 12th January 2010
prompted the media to include in their contents articles, as well as reports,
119

on the situation on Haiti. Namely, the earthquake had disastrous proportions,
it took hundreds of thousands of lives, whose number is not yet finally
known, the environment has been devastated, there are many victims
left, refugees, as well as large number of children without parents. Due to
the chaotic situation many people were left homeless, hungry, helpless,
waiting for international help. Although the situation on Haiti before the
earthquake was quite unenviable, considering the unstable political situation
in country, poverty, epidemic diseases like AIDS, the situation on Haiti
has not quite been represented in Croatian daily newspaper. Only after the
terrible earthquake and loss of many lives media have begun reporting
(more) on this country. Therefore, this paper analyzes the way of reporting
on the earthquake in Haiti in Jutarnji list and Večernji list, between 14th
and 31st of January 2010.
VERONIKA SZÁNTÓ
Hungarian Bioethics Association, Budapest, Hungary /
Mađarska bioetička asocijacija, Budimpešta, Mađarska
GENETIC ESSENTIALISM:
STUMBLING BLOCK OF THE GMO CONTROVERSY
The international debate over genetically modified organisms (GMOs)
has reached a stalemate and chances for a rational discussion seem bleak.
I argue that both pro- and con-GMO advocates endorse tacitly a shared
presupposition that effectively hinders consensus. Both sides accept, for
the most part unconsciously, a view of genes which can appropriately be
called genetic essentialism. According to this view the genes of an organism
comprise its very essence, implying causal and explanatory primacy of
the genes. Genetic essentialism often involves the representation of genes
as a blueprint containing both all information needed to “build” an organism
and the effective agency required for its implementation. Pro-GMO
advocates thus refer to the purportedly incomparable effectiveness of transgenesis
as the justification of their view, whereas their opponents warn that
genetic engineering interrupts the very essence of living organisms. I argue
that this unfruitful debate can be overcome by the careful application of
recent achievements in the criticism of genetic essentialism performed by
120

philosophers of biology, epigeneticists and others. I wish to demonstrate
that, instead of dogmatic affirmation or rejection, a more inclusive organism-based
view can help reasonably to assess the real merits and harms
of genetic engineering and that it may contribute to the establishment of
well-grounded criteria according to which cases where transgenesis may
be advantageous can be distinguished from those where more traditional
breeding methods are desirable.
GENETIČKI ESENCIJALIZAM:
KAMEN SPOTICANJA U SPORU OKO GMO-a
Međunarodna raspravo o genetički modificiranim organizmima (GMO)
došla je u pat poziciju, a šanse za racionalnu diskusiju postaju sve manje.
Tvrdim da i zagovaratelji GMO-a i njihovi protivnici prešutno podržavaju
zajedničku pretpostavku koja učinkovito sprečava konsenzus. Obje strane
prihvaćaju, ponajviše nesvjesno, pogled na gene koji se prikladno može
nazvati genetičkim esencijalizmom. Prema ovom gledištu, geni nekog organizma
čine samu njegovu bit, implicirajući tako kauzalno i eksplanatorno
prvenstvo gena. Genetički esencijalizam često uključuje shvaćanje
gena kao nacrta koji sadržava sve informacije koje su potrebne kako bi se
organizam »izgradio«, te kao učinkovitog posrednika potrebnog za njegovu
provedbu. Zagovaratelji GMO-a se tako pozivaju na navodno neusporedivu
učinkovitost transgeneze kao potvrdu njihovog stajališta, dok
njihovi protivnici upozoravaju da genetičko inženjerstvo dira u samu bit
živih organizama. Tvrdim da se ova besplodna rasprava može prevladati
pažljivom primjenom nedavnih postignuća u kritici genetičkog esencijalizma
od strane filozofa biologije, epigenetičara itd. Želim pokazati da jedan
inkluzivniji, na organizme orijentiran pogled, umjesto dogmatske afirmacije
ili odbijanja, može značajno pridonijeti procjeni stvarnih prednosti i
ograničenja genetičkog inženjerstva te uspostavi dobro utemeljenih kriterija
prema kojima se mogu razlikovati slučajevi gdje transgeneza može biti
prednost od onih gdje je poželjnije tradicionalno uzgajanje.
121

LENART ŠKOF
Faculty of Humanities, Koper, University of Primorska, Slovenija /
Fakultet za humanističke studije, Koper, Sveučilište Primorske, Slovenija
TOWARDS ETHICS OF SUSTAINABILITY
Reflections on a Life
The presentation will bring together environmental pragmatism, bioethics
(including contemporary animal ethics) and theories of sustainable
development by reflecting on a phenomenon and concept of life as well
as related concept of environment (Dewey, Deleuze, Agamben, Braidotti,
Irigaray). First, it will present the classical and contemporary pragmatist
environmental theories (Dewey, environmental pragmatism). It will then
reflect upon R. Braidotti’s Transpositions and present her model of the
overcoming of the classical models of bioethics by establishing the holistic
paradigm of valuing (bare) life beyond all dualistic and anthropocentric
categories. In the concluding section it will reflect upon the possibilities
of a new understanding of the co-dependence and biotic relatedness of beings/bodies
within a habitat/ecosystem, and, as a consequence, the related
socio-ethical connections among them (trans-species solidarity, care).
PREMA ETICI ODRŽIVOSTI
Refleksije o životu
Izlaganje će spojiti okolišni pragmatizam, bioetiku (uključujući suvremenu
zoo-etiku) i teorije održivog razvoja, reflektirajući o fenomenu i konceptu
života, kao i o konceptu okoliša koji je s time povezan (Dewey, Deleuze,
Agamben, Braidotti, Irigaray). Kao prvo, bit će prikazane klasične
i suvremene pragmatističke okolišne teorije (Dewey, okolišni pragmatizam).
Potom će se reflektirati o Transpozicijama R. Braidotti i prikazati
njezin model prevladavanja klasičnih modela bioetike putem ustanovljavanja
holističke paradigme vrednovanja (golog) života s onu stranu svih
dualističkih i antropocentričkih kategorija. U završnom odsječku reflektirat
će se o mogućnostima novog razumijevanja međuovisnosti i bioetičke
odnosnosti bića/tijela unutar habitata/ekosistema, te kao posljedica toga, o
socio-etičkim vezama između njih (trans-vrsna solidarnost, skrb).
122

KIRIL TEMKOV
Skopje, Makedonija /
Skopje, Macedonia
JAVNOST ILI TAJNOST
BIOETIČKIH NASTOJANJA I KAZIVANJA
Tajna je danas suprotna smislu i nastojanjima bioetike. Javnost je bitna
ne samo u socijalnim i u političkim pitanjima, jer je demokracija jezgra
najvažnijih svjetskih djelovanja i organizacija. Otvorenost je bitna za bioetičke
spoznaje, istraživanja, vrednovanje i akcije zato što se te ideje i ciljevi
tiču svih ljudi, ti problemi duboko uznemiruju duše i suvremenu misao,
a odgovori na njih se ne mogu naći bez sudjelovanja i suosjećanja sviju.
Koprena je raskinuta. Nitko nema prava na iluziju pred biološkim izazovima
sadašnjice i sutrašnjice. Tako je otvorenost etička obveza suvremene
cjelovite komunikacije. R. Carson je prije pola stoljeća istaknula da ne
bi mogla živjeti ako zataji negativnu moć kemijskog otrova te opasnosti od
našeg kemijskog neznanja i indolencije. Takva je inspiracija borbe protiv
nuklearnog zračenja, slabe brige za zdravlje, zatomljivanja etičkog odgoja,
skrivanja uništavajućeg oružja i planiranja neljudskih namjera… Svi, roditelji
i škole, medicina, biologija i druge prirodne znanosti, te mediji i sve
socijalne znanosti, prijatelji i bližnji međusobno, svi nužno djeluju otvoreno
o svim spoznajama i posljedicama – da bi se ljudi osvijestili, znali istinu
(koliko god ona bila teška) i poduzeli mjere da bi popravili svoje postupke
i ispravili svoje negativno odnošenje spram Prirode. Drugog puta nema.
Tajnovitog nikako!
PUBLICITY OR SECRECY OF
BIOETHICAL ENTERPRISES AND PROPOSITIONS
Secret is nowadays opposite to the sense and the enterprises of bioethics.
Publicity is important in social and political matters, as well as for
the bioethical knowledge, investigations, evaluations and activities, because
ideas and tasks of bioethics have significance for all people, its problems
worry the human soul and the contemporary thought deeply, and also
the answers to these problems can not be founded without participation,
empathy, and compassion by all.
123

The curtain is broken. Nobody has right to illusion about biological
challenges of today and tomorrow. So the publicity is the ethical duty of the
recent complex communication. R. Carson said half century ago that she
could not live if she masks the negative power of chemical poison as well
as the danger of our chemical ignorance and indolence. It is an inspiration
for all battles against radiation, the week care on health, the discrimination
of modern and complete moral education, the hidden of destroying arms
and the planning of inhuman purposes… Everyone, parents and schools,
medicine, biology and other natural sciences as well as media and all kinds
of social ideas and sciences, they all are necessary agents of publicity of
complete knowledge and consequences – in order to bring the people to the
sense, to know the truth (however it might be difficult), to take actions to
ameliorate their acts and to correct their negative treatment of the Nature.
There is no other way. Secrecy – no way!
GUILLAUME THIERY, AMER IGLICA, AMER OVČINA,
NERMINA BAJRAMOVIĆ, IRMA SLADIĆ,
KENANA AGANOVIĆ, IRA TANČICA
Klinički centar, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Clinical Center, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
124
BRIGA NA KRAJU ŽIVOTA U INTENZIVNOJ NJEZI:
FRANCUSKI PRISTUP
Broj bolesnika koji umiru u bolnici povećava se u modernim društvima.
Među njima je sve veći broj onih koji umiru u jedinicama intenzivne
njege (JIN). Tokom proteklih 50 godina, u jedinicama intenzivne njege dramatično
su se promijenili pristupi njezi najteže oboljelih pacijenata. Međutim,
neizvjesnost agresivne i skupe terapije spašavanja života kod nekih
pacijenata pokrenula je niz etičkih pitanja.
U JIN smrt može nastupiti kada pacijent ne reagira niti na jednu
terapiju. Međutim, u velikom broju slučajeva intenzivisti moraju procijeniti
da li je intenziviranje ili nastavak terapije za održavanje života
opravdano. Dakle, odluka može biti da se nastavi s punim liječenjem bez
ograničenja, da se smanji ili se prekine terapija za održavanje života. Ova
odluka uzima u obzir nekoliko stvari, kao što su želje pacijenta, obitelji,
objektivna prognoza, pravda ili pravo.

Prije deset godina, anketa provedena u Francuskoj pokazala je da je
kod više od 50% umrlih u JIN smrti prethodila odluka o uskraćivanju ili
prekidu tretmana, unatoč njihovoj zabrani od strane francuskog zakonodavstva
u to vrijeme. Nakon toga je pokrenuta nacionalna rasprava o ovom
pitanju, u kojoj su intenzivisti i znanstveno društvo, Société de Réanimation
Langue Française, odigrali važnu ulogu. Napokon je 2005. godine parlament
usvojio zakon o bioetici, koji daje precizan okvir za pitanja o kraju
života.
Ovaj zakon i preporuke koje je objavilo Société de Réanimation Langue
Française istakli su dva aspekta vezana za skrb na kraju života u
JIN: sama odluka o uskraćivanju ili povlačenju liječenja, te konkretni menadžment
okončanja života u JIN.
Ovaj zakon podsjeća da je davanje bilo koje tvari s ciljem da se skrati
život – zločin. Međutim, navodi da liječenje ne treba nastaviti zbog nerazumne
tvrdoglavosti. Štoviše, pacijent ima pravo odlučiti kada će se odbiti
ili prekinuti liječenje. Kao rezultat toga, zakon daje pravo liječniku da ne
započinje tretmane za očuvanje života, pod uvjetom da se ta odluka donosi
prema unaprijed utvrđenim pravilima, koja su navedena u zakonu. Palijativna
skrb je stavljena na prvo mjesto u menadžmentu ovih pacijenata.
END OF LIFE CARE IN THE INTENSIVE CARE UNIT:
THE FRENCH APPROACH
The number of patients dying in the hospital is increasing in modern
societies. Among them, an increasing number is dying in the intensive care
unit (ICU). Over the last 50 years, intensive care units have dramatically
changed the approach to care of the most seriously ill patients. However,
the uncertainty of aggressive and expensive life-saving therapies for some
patients has raised many ethical issues.
In the ICU, death may occur when the patient is refractory to all therapies.
However, in a large number of cases, intensivists have to evaluate
whether the intensification or continuation of life-saving therapies is justified.
Thus, the decision may be to continue a full treatment without restriction,
to withhold or to withdraw life-saving therapies. This decision takes
into account several items, such as the patient’s wishes, family’s experience,
objective prognosis, distributive justice, or law.
Ten years ago, a French survey has shown that more than 50% of
deaths in the ICU were preceded by decisions to withhold or withdraw
125

the life-saving treatments, despite their prohibition by French legislation
at that time. A national debate has then been set up on this matter, in which
intensivists and the scientific society, the Société de Réanimation Langue
Française, played a major role. Finally in 2005, the parliament passed a
bioethics law which gives a precise frame for end-of-life issues.
This law and the recommendations published by the Société de Réanimation
de Langue Française, have pointed out two aspects of end-of-life
care in the ICU: the very decision of withholding or withdrawing treatments,
and the concrete management of end-of-life in the ICU.
It reminds us that giving any substance in order to shorten one’s life is
a crime. However, it states that treatment should not be continued due to an
unreasonable obstinacy. Moreover, the patient has a right to decide when
to reduce or stop his treatment. As a result, the law gives doctors the right
not to introduce life-saving treatments, provided that this decision is taken
according to pre-established rules, which are stated by the law. Palliative
care has been placed as a priority in the management of such patients.
DANIJELA TIOSAVLJEVIĆ MARIĆ
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
PROSTITUCIJA I AMORALNOST
Prostitucija je uvijek bila smatrana »najstarijim zanatom na svijetu«,
za čiji su se nastanak i održavanje većinom optuživali socijalni faktori. Iza
te fraze se, s jedne strane, krila lažna fatalistička velikodušnost, a s druge
strane, aristokratski prezir. Takva odrednica je koristila i onima koji su željeli
izbjeći odgovornost, preispitivanje i krivnju.
Vođeni mišljenjem da prirodu jedne »pojave« ne možemo spoznati bez
spoznaje prirode pojedinca koji je čini, krenuli smo putem ispitivanja karaktera
žena koje se bave prostitucijom.
U predavanju će se moralno definirati prostitucija, te naglasiti naš stav
protiv njene legalizacije.
126

PROSTITUTION AND AMORALITY
Prostitution has always been considered “the oldest profession in the
world”. Social factors have mostly been accused for its appearance and
perpetuation. Behind that phrase hides, on the one hand, a falsely fatalistic
generosity, and on the other hand, an aristocratic scorn. Such a notion was
used by those who wished to avoid responsibility, rethinking and guilt.
Guided by the view that the nature of a “phenomenon” can not be perceived
without the knowledge of the nature of an individual who makes
the phenomenon, we started the investigation by examining the character
features of women involved in prostitution.
In this presentation, we will define prostitution through the prism of
morals, and emphasize our stance against the legalization of same.
ZORAN TODOROVIĆ, MILICA PROSTRAN
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia /
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija
BIOETHICAL CHALLENGES
IN BIOPHARMACEUTICAL DRUG DEVELOPMENT
Unlike conventional, small molecular weight drugs, biopharmaceuticals
are proteins with complex three dimensional structures obtained with
the help of DNA technology and hybridoma techniques. Immunogenicity of
biopharmaceuticals should always be tested in clinical settings due to low
predictive value of preclinical animal models. However, non-human primates
(NHP) and transgenic mice could be used to address certain aspects
of immunogenicity. Substantial efforts have been made to reduce NHP use
in biopharmaceutical drug development, e.g. study design improvements
and changes in regulatory policy. In addition, several expert groups are active
in this field (e.g. NC3Rs, BioSafe, and Biopharmaceutical Technical
Group). Despite that, there is an increasing trend of use of NHP in preclinical
safety testing of biopharmaceuticals, especially regarding monoclonal
antibodies. Other potential bioethical issues related to biopharmaceutical
drug development are their cost/effectiveness ratio, clinical safety assessment
and production of biosimilars.
127

BIOETIČKI IZAZOVI U RAZVOJU
BIOFARMACEUTSKIH LIJEKOVA
Za razliku od standardnih lijekova male molekulske mase, biofarmaceutski
lijekovi su proteini složene, trodimenzionalne strukture, dobiveni
DNK tehnologijom i tehnikama hibridoma. Imunogenost biofarmaceutika
treba uvijek ispitati u kliničkim studijama zbog male prediktivne vrijednosti
pretkliničkih animalnih modela. Međutim, primati (non-human primates,
NHP) i transgeni sojevi miševa mogu se koristiti u cilju proučavanja
pojedinih aspekata imunogenosti. Značajni se napori poduzimaju u
cilju smanjenja upotrebe NHP u razvoju biofarmaceutskih lijekova, npr.
poboljšanja dizajna pretkliničkih studija i izmjene zakonske regulative.
Osim toga, nekoliko ekspertnih grupa aktivno je u rješavanju ovog problema
(npr. NC3Rs, BioSafe i Biopharmaceutical Technical Group). Usprkos
tome, postoji rastući trend korištenja NHP u pretkliničkim studijama sigurnosti
biofarmaceutika, posebno kad se radi o monoklonskim antitijelima.
Druga potencijalna bioetička pitanja vezana za razvoj biofarmaceutskih
proizvoda su odnos njihove cijene i efikasnosti, procjena sigurnosti u kliničkim
uvjetima i proizvodnja biološki sličnih lijekova.
MARIJA TODOROVSKA
Faculty of Philosophy, Ss. Cyril and Methodius University of Skopje, Macedonia /
Filozofski fakultet, Sveučilište Sv. Ćirila i Metoda u Skopju, Makedonija
AUTHORITY OF LAW AND ISSUES OF BIOETHICS
The “mystical authority of law” in biomedical context and in public
policy can be worthy of bioethical discussion. The performative and paradigmatic
strength of such authority in these fields is necessary for the upholding
of some of the norms and values of the society but could also be
quite limiting in terms of exercising personal autonomy. The pluriperspective
approach of integrative bioethics can be applied to the understanding
of the manner in which medicine, public policy and law are intertwined.
In the frame of a comprehensive philosophy of law, medical sociology and
the theory of integrative bioethics several issues can be tackled – starting
from the treatment of the human body and its medical well-being, coming
to the citizens’ law-abidingness and liability, and to the complex discourse
128

on the constituting and sustaining elements of human dignity. Integrative
bioethics can help to better identify the factors that most influence decision-making
in life sciences, especially medicine and genetic technologies,
and recognise the extent to which the authority of law can modify attitudes,
actions and worldviews.
AUTORITET PRAVA I BIOETIČKA PITANJA
Mistički autoritet prava u biomedicinskom kontekstu i u javnim odrednicama
može biti vrijedan bioetičke diskusije. Performativna i paradigmatička
snaga ovog autoriteta u ovim poljima je neophodna za održavanje
određenih normi i vrijednosti društva, međutim, mogla bi isto tako biti
i sasvim ograničavajuća u smislu izražavanja osobne autonomije. Pluriperspektivni
pristup integrativne bioetike mogao bi se primijeniti za razumijevanje
načina kojim su medicina, javne odrednice i pravo međusobno
isprepleteni. U okviru sveobuhvatne filozofije prava, medicinske sociologije
i teorije integrativne bioetike, mogla bi se istraživati određena pitanja
– od tretmana čovjekova tijela i njegovog dobrobiti u medicinskom
smislu, do građanskog poštovanja zakona i odgovornosti pred zakonom,
kao i kompleksnog diskursa oko konstitutivnih i održavajućih elemenata
čovjekova dostojanstva. Integrativna bioetika može pomoći u boljoj identifikaciji
faktora koji utječu najviše u procesu donošenja odluka u prirodnim
znanostima, osobito u medicini i genetičkim tehnologijama, i u prepoznavanju
stupnja do kojeg autoritet prava može promijeniti stavove, djelovanja
i poglede na svijet.
DANIJEL TOLVAJČIĆ
Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Croatia
LJUBAV, MOĆ I PRAVDA
Etika Paula Tillicha
Nakana je ovoga izlaganja analizirati etičke elemente u misli njemačko-američkog
teologa i filozofa religije Paula Tillicha (1886.–1965.).
129

Etičkoj je problematici posvetio dva svoja zapažena spisa: Love, Power
and Justice i Morality and Beyond. Tillich zastupa tzv. »teonomnu etiku«
– etiku koja proizlazi iz čovjekove participacije u »moći bitka samog«
(Bogu). Takva etika – koja je najdublje povezana s ontologijom – teži prevladati
relativizam i kruti moralizam. Tillichova etička istraživanja osobito
su koncentrirana oko tri temeljna pojma: ‘ljubav’, ‘moć’ i ‘pravednost’.
Prema Tillichu, ‘ljubav’, ‘moć’ i ‘pravednost’ centralne su kategorije ne
samo teologijske i filozofijske etike, već imaju prominentnu ulogu također
u pravnim, odgojnim pa i medicinskim znanostima. Tematizirajući ova tri
pojma, Tillich nastoji dati temelje kako individualne tako i socijalne etike,
ali i drugih bitnih etičkih problema.
LOVE, POWER AND JUSTICE
Paul Tillich’s Ethics
The aim of the paper is to analyse the ethical elements in Paul Tillich’s
(1886–1965) thought. He developed his ethics in two books: Love, Power
and Justice and Morality and Beyond. Tillich’s ethics is “theonomous”: it
emerges from man’s participation in “power of being-itself” (God). Such
an ethics – in deep connection with ontology – aims to overcome relativism
and crude moralism. Special areas of Tillich’s ethical interest are concepts
of ‘love’, ‘power’ and ‘justice’. According to Tillich, ‘love’, ‘power’ and
‘justice’ are fundamental concepts not only in theological and philosophical
ethics, but they also have a prominent role in jurisprudence, educational
science and medicine. In elaboration of these concepts Tillich’s aim is to
provide basis for individual and social ethics, but also for all other fundamental
ethical problems.
130

MARKO TRAJKOVIĆ 1 , NIKO JOSIĆ 2
1
Pravni fakultet, Univerzitet u Nišu, Srbija /
Faculty of Law, University of Niš, Serbia
2
Katolička crkva Presveto Srce Isusovo, Niš, Srbija /
Sacred Heart of Jesus Catholic Church, Niš, Serbia
ETIČKI ASPEKT ZAHTJEVA PACIJENTA DA UMRE
I ODLUKE LIJEČNIKA O TOM ZAHTJEVU
Naša stvarnost vidjela je dramatične promjene u moralnim stavovima
ljudi. U svjetlu tih i takvih promjena, nastojimo kršćanskim i filozofskopravnim
pristupom promišljati pitanje etičkog aspekta zahtjeva kompetentnog
pacijenta da umre, te odluke liječnika povodom tog zahtjeva. Ističemo
da ljudsko dostojanstvo nije određeno vanjskim uzrocima i da ne zavisi od
stanja čovjekovog zdravlja ili bolesti. Ono je nešto unutrašnje, bitno i neotuđivo.
Dakle, izvire iz cjelokupne kvalitete života čovjeka kao osobe, kao
duhovno-tjelesnog bića, obdarenog razumom, slobodom i samoodgovornošću,
ukoliko prihvaćamo da je stvoren na sliku Božju (Post 1, 26–27).
Na pitanje što je temelj kršćanskog pogleda na čovjeka, odgovorit ćemo
na sljedeći način: čovjek je određen za vječnost. Naše je polazište da s kršćanske
razine ne postoji nešto kao život bez vrijednosti. Tako određena,
čovjekova sloboda nije lišena odgovornosti. Valja istražiti, motive, razloge
i socijalne fenomene koji prate odluku kompetentnog pacijenta i liječnika,
te njihovu aksiološku skalu, pri čemu mislimo na shvaćanje dostojanstva,
milosrđa, autonomije, kvalitete života, vrijednosti obitelji, zajednice, liječničke
etike, pravne sigurnosti, pravde i svrsishodnosti življenja. Neophodno
je utvrditi da položaj liječnika najprije treba biti određen zakonom, kako
bi ionako težak položaj pri odluci o nečijem životu ili smrti bio olakšan,
saznanjem da li postoje osnove za krivično-pravno gonjenje, iako uvijek
ostaje kršćansko-moralna dilema o učinjenom, na čemu insistiramo.
ETHICAL ASPECT OF PATIENT’S REQUEST TO DIE
AND PHYSICIAN’S DECISION ABOUT THE REQUEST
Our reality has faced the dramatic changes in the moral attitudes of
people. In the light of these changes, we’re trying to consider the issue
131

of the ethical aspect of competent patient’s request to die and physician’s
decision about it by both Christian and philosophical-legal approach. We
would like to emphasize the fact that human dignity is not determined by
external causes and does not depend on whether a person is healthy or
sick. Human dignity is something integral, essential and inalienable. Thus,
human dignity springs from the quality of human life as a unique human
being, as a spiritual and physical being gifted with reason, freedom and
self-responsibility, if we accept that man is created in the image and likeness
of God (1Mos 1, 26–27).
Our answer to the question what is the foundation of the Christian view
of man would be the following: a man is meant for eternity. We begin with
the standpoint that from the Christian point of view there is no such a thing
as a life without value. Taking this into account, human freedom is not
without responsibility. It would be good to make a research on motives,
reasons and social phenomena that are overwhelming in the decision of the
competent patient and the physician, as well as their axiological scale, by
that we mean the understanding of dignity, charity, autonomy, quality of
life, family values, community, medical ethics, legal security, justice and
the purpose of life. It is important to determine that the physician’s position
should be defined by law so that it facilitates an already difficult position
of having to decide about someone’s life. This would determine whether
or not there are grounds for legal prosecution, although Christian, moral
dilemma always remains, which we insist upon.
TIJANA TRAKO
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia /
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska
132
THE HUMAN BODY AND INTEGRATIVE BIOETHICS
The Meaning of the Body as a Symbolic Construct
The human body was understood differently throughout the history of
modern post-industrial society, as well as other societies and cultures. Also,
the ways in which we understand and approach the human body differ
across various scientific disciplines: medicine, sociology, theology, phi-

losophy, psychology, etc. Different meanings are attributed to the body
with regards to different contexts, as well as to the subjects who ascribe
the meanings. This is important to take into consideration, especially when
examining issues regarding the relation towards life within bioethical perspective
– abortion, euthanasia, death penalty, disability, etc. The paper
therefore places particular emphasis on the human body as the key component
of the nature/human dichotomy integral to bioethical considerations.
The body is observed through three main categories in contemporary scientific
theory:
a) the body as an object (law, medicine, theology; regulated, institutionalized
power over the body; e.g. Foucault, Descartes);
b) the body as an abject (psychology, belief systems; spiritual, psychological
power over the body; Douglas); and
c) the body as a subject (integrative disciplines, connection between
the body and the mind; body as self-constructed, self-regulated;
Gregan, 2006).
The main thesis of the paper is that, only with the understanding of
the ways in which different groups approach the body, the meanings they
attribute to it, and how they (mis)use it, we can better understand different
attitudes in bioethical discussions, and truly develop bioethics as an integrative
discipline.
Furthermore, the symbolism of the body can be widened to include
the symbolism of animal bodies, as well as plants (Visković, 1996; 2001;
2009). Symbolism, inherent only to humans, is crucial in the understanding
of selves and our natural environment, because a group makes its decisions
on generally accepted meanings. Only with the understanding of the
symbolism of the body, as the basis of the relation of different disciplines
towards the issues of life, we can enter into deeper discussions regarding
contemporary bioethical issues.
LJUDSKO TIJELO I INTEGRATIVNA BIOETIKA
Značenje tijela kao simboličkog konstrukta
Ljudsko tijelo je različito shvaćano kroz povijest, kako tijekom razvoja
suvremenog post-industrijskog društva tako i kroz povijesne promjene drugih
društava i kultura. Također, načini na koje razumijevamo i pristupamo
133

ljudskom tijelu razlikuju se i u različitim znanstvenim disciplinama: medicina,
sociologija, teologija, filozofija, psihologija i sl. Tijelu se pripisuju
značenja s obzirom na kontekst, odnosno subjekta koji značenje pripisuje,
što je važno uzeti u obzir u brojnim pitanjima koja se tiču odnosa prema
životu iz bioetičke perspektive – pobačaj, eutanazija, smrtna kazna, stupanj
invaliditeta i sl. U radu se smatra da stoga ljudskom tijelu, kao ključnoj
sastavnici dihotomije priroda/čovjek integralnoj za bioetička razmatranja,
treba biti posvećena posebna pozornost. Tijelo se u znanstvenim teoretiziranjima
danas promatra kroz tri osnovne kategorije:
a) tijelo kao objekt (pravo, medicina, teologija; regulirana, institucionalizirana
moć nad tijelom; npr. Foucault, Descartes);
b) tijelo kao objekt (psihologija, sustavi vjerovanja; duhovna, psihološka
moć nad tijelom; Douglas); i
c) tijelo kao subjekt (integrativne discipline; povezivanje uma i tijela;
tijelo kao samo-stvoreno, samo-konstruirano; Gregan, 2006).
Glavna teza rada je da tek sa shvaćanjem kako različite grupe razumijevaju
tijelo, značenja koja mu pridaju i načina korištenja (iskorištavanja)
tijela, možemo bolje razumjeti različite stavove u bioetičkim diskusijama,
te zaista govoriti o sveobuhvatnosti bioetike kao integrativnog pristupa.
Nadalje, simboliku tijela možemo gledati i šire te govoriti i o simbolici
životinjskog tijela, a zatim i biljaka (Visković, 1996; 2001; 2009).
Simbolizam, svojstven samo čovjeku, ključan je za razumijevanje sebe i
svoje prirodne okoline jer se na njemu baziraju shvaćanja određene grupe
na temelju kojih grupa donosi odluke. Zaključujemo stoga da tek razumijevanjem
značenja simbola tijela, koje je temelj odnosa različitih znanosti
prema pitanjima o životu, možemo ući u dublje rasprave o određenim bioetičkim
problematikama koje nas danas pogađaju.
134

ZVONIMIR TUCAK 1 , IVANA TUCAK 2 ,
DOMAGOJ TUCAK 3 , ANA TUCAK 4
1
Poljoprivredni fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /
Faculty of Agriculture, J. J. Strossmayer University of Osijek, Croatia
2
Pravni fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /
Faculty of Law, J. J. Strossmayer University of Osijek, Croatia
3
Klinička bolnica, Osijek, Hrvatska /
Clinical Hospital, Osijek, Croatia
4
Hrvatske šume, Zagreb, Hrvatska /
Croatian Forests, Zagreb, Croatia
PONEKAD DODIRNI VJETAR…
Pažljivo je pratio profesorovo predavanje na engleskom jeziku, koje je
na hrvatski prevodio njegov asistent. Kao većina javnih predavanja tako je
i ovo trajalo nešto manje od jednog sata. Bilo je razumljivo heterogenom
skupu koji se odazvao pozivu na tribinu. Promotor tribine poslije završenog
izlaganja pozvao je slušateljstvo da postavi upite predavaču. Nekoliko
slušatelja postavilo je pitanje i zadovoljilo se odgovorom. Na posljednji
poziv promotora za postavljanje pitanja podigao je ruku. Promotor iznenađen,
oslovivši slušatelja imenom i titulom, što nije uobičajeno za ovakve
skupove, zamoli da postavi upit. Neka slabost ovladala je njezinim tijelom.
Bila je pripremljena na najrazličitije postupke i reakcije pojedinaca, ali ovo
nije očekivala. Zašto? Gdje sam u pripremi pogriješila upitala se i okrenula
onom zbog kojeg ovdje boravi i sada upućuje upit…
Pohvalio je profesorovo predavanje i zamolio može li iznijeti svoje
mišljenje o tome kako je mnogoboštvo nestalo sa svjetske religiozne pozornice.
Naglasio je da je profesor u svojem predavanju citirao brojne filozofe,
književnike i druge umjetnike koji su živjeli u periodu mnogoboštva
i stvorili djela neprolazne duhovne i materijalne vrijednosti. Nastala je tišina
u dvorani. To nije bila tišina trenutka, izazvana nesrećom, prirodnom
katastrofom ili bolom pojedinca, koja je tražila sućut i zaprepaštenje, već
vulkan koji je mirovao tisućljećima i sada zaprijetio da poruši ono što je
stoljećima stvarano. Prevodilac je treći put prevodio postavljeno pitanje
uglednom predavaču.
135

TOUCH THE WIND FROM TIME TO TIME…
He was carefully following the professor’s lecture in English which
was being translated into Croatian by his assistant. Like the majority of
public lectures, this one also lasted for just under an hour. The lecture was
comprehensible to various people who had responded to the organisers’
invitation and showed up in the hall. Following the final segment, the host
of the event called upon the audience to ask questions. Some of the listeners
did and were happy with the answers. On the last call for questions, he
raised his hand. The host surprisingly addressed him by his name and title
which was unusual for this kind of event, and invited him to ask his question.
A weakness came over her body. She had been prepared for all kinds
of different procedures and reactions from individuals but she hadn’t expected
this. Why? Where in all these preparations had she made a mistake
she asked herself and turned around to him. It was because of him that she
was here. He then asked his question…
He praised the lecture and asked professor to voice his own personal
opinion as to how polytheism (the worship of many gods) had disappeared
from the religious world’s arena. He emphasised that the professor had
quoted a number of philosophers, writers and other artists who had lived
in the time of ‘polytheism’ and created deeds of everlasting spiritual and
material value. Silence fell over the hall. It wasn’t a silence of the moment,
an accident outside, a natural catastrophe or the pain of some individuals
looking for condolence/sympathy nor was it fright. It was like a volcano
that had been quiet for thousands of years and now threatened to destroy
everything that had been achieved over centuries. The assistant translated
the question three times for the lecturer.
136

KAREL TURZA
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
O BIOETIČKOJ EPISTEMOLOGIJI
Objašnjenje, razumijevanje ili integrativna paradigma?
Filozofija znanosti (i/ili epistemologija) dugo se bavila pitanjem najsvrsishodnije
spoznajne paradigme. Danas (i dalje) poglavito nastoji riješiti
problem koji je ozbiljno počeo okupirati pažnju znanstvenika i filozofa
još prije više od 120 godina. Unutar društvenih znanosti, problem je najprije
eksplicitno stavljen na dnevni red u poznatom sukobu pozitivizma i
historizma u Njemačkoj, u takozvanoj borbi oko metode (Methodenstreit),
koja je počela krajem XIX. stoljeća kada su W. Diltey, W. Windelband, H.
Rickert i dr. odbacili pozitivistički koncept prema kojem je objašnjenje, to
jest otkrivanje kauzalnosti osnovni zadatak istraživanja društvenog života,
odnosno historijskog procesa. Prema rečenim protivnicima pozitivizma,
svijet društva/kulture, kao i historijska stanja i procesi mogu (samo) da
se razumiju i umjesto pozitivističkih metoda, takozvane duhovne znanosti
(Geisteswissenschaften), odnosno kulturna znanost (Kulturwissenschaft),
odnosno, kasnije, sociologija razumijevanja (verstehende Soziologie) do
relevantnih spoznaja mogu doći samo ako se oslone, prije svega, na hermeneutiku,
drugim riječima i u krajnjoj liniji, na razumijevanje. Ovaj je sukob,
zapravo, proizlazio iz dvije bitno drukčije ontološke zamisli. Prema jednoj
(pozitivističkoj), sve postojeće, i prirodno i društveno/kulturno/historijsko
postojeće, nije ništa drugo doli više ili manje kompleksan sistem odnosa
uzroka i posljedica; prema drugoj, opozitnoj zamisli, društvo, kultura, historija
radikalno se razlikuju od prirodno postojećeg, jer u njima ne vlada kauzalnost,
nego vrijednosti, slobodna volja itd. Ovaj se sukob, nekoliko decenija
kasnije, na specifičan način, doduše, prenio i u same prirodne znanosti,
točnije u najrazvijeniju znanost, fiziku: Einstein vs. Heisenberg/Bohr. Einsteinovoj
koncepciji posvemašnje uređenosti univerzuma (»Bog se ne igra
kockicama«) suprotstavljene su spoznaje kvantne fizike, po kojima u intrai
inter-atomskim prostorima ne vlada kauzalnost. Ovi problemi, iako apstraktni
i naizgled vrlo udaljeni od praktičnog svijeta života (Lebenswelt),
imaju mnoge implikacije i za njegovo duhovno prisvajanje i u praktičnom
djelovanju. Moderna medicina, koja je u svom biomedicinskom, danas pre-
137

vladavajućem konceptu apsolutno utemeljena na pozitivističkoj paradigmi,
iako često ne uspijeva izgraditi pouzdane spoznaje kojima može predviđati
posljedice bolesti, odnosno postupanja u dijagnostici, terapiji, rehabilitaciji
itd. Što se bioetike tiče, isti se set spoznajnih problema može prepoznati
kao krucijalan. Prvi korak u njegovom razrješavanju učinjen je od strane
koncepta integrativne bioetike. Autora ovog rada zanima je li moguća izgradnja
jedne integrativne epistemologije bioetike?
ON BIOETHICAL EPISTEMOLOGY
Explanation, Understanding or Integrative Paradigm?
Philosophy of science (and/or epistemology) has dealt with the issue
of the most appropriate paradigm for a long time. Nowadays it is engaged
mostly in solving the problem which occupied the attention of scientists
and philosophers some hundred and twenty years ago. Within social sciences
it was firstly explicitly put on the agenda in the clash of the two
paradigms: positivism vs. historism in Germany, in the so-called Methodenstreit,
which started at the end of the 19th Century when W. Dilthey,
W. Windelband, H. Rickert and others denied the positivist conception according
to which explanation, i.e. revealing causality, was the main task in
researches into social life and historical processes, arguing that social/cultural
world and historical states and processes could only be understood,
and that instead of positivistic methods, the Geisteswissenschaften, Kulturwissenschaft,
or, later, verstehende Soziologie and so on, should, in their
researches, rely only (and/or mostly) upon hermeneutics (ultimately, and in
short, upon understanding).
In fact, the clash was a result of two radically different ontological conceptions.
According to one (positivism), the entire reality, both natural and
social/cultural/historical, is nothing but a more or less complex system of
relations of cause and effect, whereas according to the other social/cultural/
historical realities fundamentally differ from nature, because causality has
no crucial role within them. A few decades later, however, a similar clash
occurred within the most developed science, namely, physics: Einstein vs.
Heisenberg and Bohr; on the one hand, the idea of strict and inevitable
causality in the universe (“God does not play dice”), and on the other, the
idea of absence of cause-effect relations within the so-called micro-world
(atomic and subatomic particles).
138

Those problems, though abstract and, at the first sight, far from practical
issues, have many implications for both spiritual appropriation and
practical actions within the life-world (Lebenswelt). Modern medicine, for
instance, which is, in its biomedical variant (which, by the way, still is
predominant), absolutely founded on a positivistic (explanation) paradigm,
very often lacks reliable knowledge to predict the outcomes of many diseases
(and as logics suggests, prediction is the strongest proof that a knowledge/scientific
law or theory is true). Regarding bioethics, the same set of
problems can be recognized as a crucial one. The first step in solving it was
made with a new concept, the concept of integrative bioethics. This raises
the question whether an integrative epistemology of bioethics can be built.
ANA VOLARIĆ-MRŠIĆ
Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
University Centre for Croatian Studies, University of Zagreb, Croatia
ETIČKA PITANJA VEZANA UZ KLINIČKO
I FARMAKOLOŠKO EKSPERIMENTIRANJE NA ČOVJEKU
Bioetika je već od samog početka svoju pažnju fokusirala na klinička
istraživanja, a osobito na kliničke pokuse koji su uključivali sudjelovanje
ljudskih bića, te je kao takva, znanost koja pokreće žive rasprave i konfrontacije
mišljenja, osobito u gospodarski razvijenijim zemljama. Sustavno
etičko razmišljanje glede kliničkih pokusa na čovjeku, osobito kada je u
pitanju odlučivanje unutar etičkih povjerenstava, zahvaljujući točno postavljenim
kriterijima objektivnosti, provjere i reproduktibilnosti, uvelike
može smanjiti rizik zloupotreba. Tome treba nadodati i sve prisutniji fenomen
vezan uz kulturu zaštite i promicanja ljudskih prava. Javne rasprave,
potaknute događajima iz svakodnevnoga života, uvelike mogu podići svijest
građana o tome da o svakom pojedincu ovisi sudbina velikog broja ljudi.
Nadalje, zahvaljujući činjenici da lijekovi sve više gube karakteristiku
»čarobne formule kao rješenja za sve probleme« i time poprimaju realniju
vrijednost kao molekule dobivene radi pokretanja biokemijskih dinamizama
žive materije, sve su stroži zahtjevi eksperimentalnog dokazivanja njene
učinkovitosti, kako u laboratoriju in vitro, tako i na živom biću in vivo.
Svemu tome, dakako, treba prethoditi znanstvena pretpostavka uspješnosti,
139

koja se utvrđuje i dokazuje tek primjenom na posljednjem korisniku lijeka,
tj. samom čovjeku. Unatoč dobronamjernosti većine znanstvenika i stručnjaka
u ovome području, nije nam nepoznata činjenica da je često glavni
faktor štetnosti mnogih dobrih projekata upravo profit, koji beskrupulozno
gazi temeljna načela svih poznatih konvencija o ljudskim pravima, skrivajući
se pod različitim krinkama dobro umreženih poslovnih partnera.
ETHICAL QUESTIONS RELATED TO CLINICAL AND
PHARMACOLOGICAL EXPERIMENTATION ON HUMANS
Bioethics has focused its attention on clinical research from its beginnings,
especially on clinical experiments which involved the participation
of human beings, and as such, it is the science which starts lively
discussions and confrontations of opinions, especially in economically
more developed countries. Systematic ethical thinking concerning clinical
experiments on humans, when decision-making within the ethical commissions
is in question, thanks to exactly established criteria of objectivity,
verification and reproductiveness, can considerably reduce the risk of
abuse. Add to this the ever-growing phenomenon related to the culture of
protection and promotion of human rights. Public discussions, caused by
the events from everyday life, may considerably raise the citizens’ awareness
of their potential influence on the destiny of a great number of people.
Furthermore, thanks to the fact that medicines are constantly losing their
characteristic of “magic formula” for solving all the problems and in this
respect they acquire more realistic value as molecules obtained to start
biochemical dynamisms of live matter, the requirements of experimental
verification to prove its effectiveness, are more and more rigorous, both in
laboratory in vitro and on human beings in vivo. A scientific study of effectiveness
should naturally precede all this – effectiveness which is defined
and proved only by application on the last user of the medicine, i.e. the man
himself. Despite the good intentions of most scientists and experts in this
field, it is not an unknown fact to us that the profit is often the main factor
of harmfulness of good projects, because it unscrupulously tramples on the
basic principles of all known conventions on human rights, hiding behind
different masks of well connected business partners.
140

GENTIAN VYSHKA, GËZIM BOÇARI
Faculty of Medicine, University of Tirana, Albania /
Medicinski fakultet, Sveučilište u Tirani, Albanija
TRADITIONAL DEPICTION AND EQUIVALENCIES
OF THE OEDIPAL COMPLEX
IN THE ALBANIAN POST-COMMUNIST ERA
The Albanian tradition contains several implicit references in Oedipal
terms. According to the blood feud law, the maternal figure remains inexistent.
She is treated merely as a servant; women and men that have not
reached sexual maturity are not subject to the canonical law, therefore cannot
be murdered in revenge. The fact that the son becomes subject to the
blood feud law immediately upon his sexual maturity, is an echo of the ver
sacrum and other rituals that apply sacrificial rules upon the son; the birth
chronology is respected also.
The mother–son relationship is depicted through a resonant remembrance
of the lactation period in some epical songs (the hero fed with maternal
milk will be proportionally stronger the longer the lactation is).
The massive fugue following the fall of communism has been elsewhere
treated in terms of psychopathology (HJ Maaz). Albanian literature,
painting and cinematography have tried to depict the Albanian male in
the period of its gender and social maturity, even inside a canonical frame
(Broken April and the movie based upon it).
TRADICIONALNA SLIKA I EKVIVALENCIJE
EDIPOVOG KOMPLEKSA U POST-KOMUNISTIČKOJ ERI
U ALBANIJI
U albanskoj je tradiciji nekoliko implicitnih referenci u edipovskim
terminima. Prema zakonu krvne osvete, majčinska je figura nepostojeća.
Nju se tretira tek kao sluškinju; žene i muškarci koji nisu dostigli spolnu
zrelost nisu subjekti kanonskog prava i stoga ne mogu biti ubijeni u znak
osvete. Činjenica da sin postaje subjekt zakona krvne osvete kad dostigne
svoju spolnu zrelost, odjek je ver sacrum i drugih rituala koji primjenjuju
žrtvena pravila na sina, a poštuje se i kronologija rađanja.
141

Odnos između majke i sina oslikan je u nekoliko epskih pjesama kroz
rezonantno prisjećanje na period laktacije (junak koji je hranjen majčinim
mlijekom bit će jači što je duža laktacija).
Masivna fuga koja slijedi nakon pada komunizma drugdje je bila
razmatrana u terminima psihopatologije (HJ Maaz). Albanska literatura,
slikarstvo i kinematografija nastojali su prikazati albanskog muškarca u
periodu njegove rodne i društvene zrelosti, čak i unutar kanonskoga okvira
(Slomljeni travanj Ismaila Kadarea i film nastao na temelju te knjige).
MIRKO WISCHKE
Lehrstuhl für Philosophie, Taras Shevchenko Universität Kyiv, Ukraine /
Katedra za filozofiju, Sveučilište Tarasa Ševčenka u Kijevu, Ukrajina
SCHULD ZWISCHEN VERHÄNGNIS UND RISIKO
Über Gedächtnis und Verantwortung bei Jaspers
Die Kritik an der ‚naturalistischen ökologischen Ethik’, wie Kritiker
Hans Jonas’ Verantwortungsethik in bioethischen Diskussionskontexten
der letzten Jahre in Deutschland zuweilen titulieren, rückte die Orientierungsproblematik
in den Vordergrund der Diskussion, um die Grenzen des
Verantwortungsbegriffs bei der Einschätzung von Risiken abzustecken.
Der Zusammenhang von Verantwortung und Schuld, auf deren eigentümlich
komplexe Problematik bereits Hans Jonas eindringlich hingewiesen
hatte, wurde im Kontext dieses Diskussionsspektrums mehr oder minder
auf reziproke Verhältnisse angewendet. Der Blickwinkel auf die Schuldfrage,
wenn sie denn überhaupt explizit zur Sprache gebracht wurde, verengte
sich auf kausal anmutende Handlungsrelationen: Handeln Personen
unverantwortlich in der Weise, dass sich ihrer Verantwortung (gewollt oder
ungewollt) nicht gerecht werden, so machen sie sich schuldig. Die mit den
Anwendungs- und Orientierungsproblemen von Verantwortung verbundene
Frage nach der Schuld blieb auf diese Weise unterbelichtet.
Aber ist Schuld darauf zu reduzieren, dass Personen ohne Verantwortung
handeln? Ist Schuld mit der Folge unverantwortlichen Handelns
gleichzusetzen? Macht man sich allein durch Handlungsdefizite (aufgrund
mangelnder Verantwortung), falsche Einschätzung von Handlungsfolgen
(Risikoeinschätzung) oder unterlassenes Tun (Hilfeleistungen) schuldig?
142

In den Ausführungen meines Vortrages suche ich nach Antworten, indem
ich diese Fragen in den Kontext der Frage nach dem Gedächtnis der
Schuld einbette.
KRIVNJA IZMEĐU SUDBINE I RIZIKA
O sjećanju i odgovornosti kod Jaspersa
Kritika ‘naturalističke ekološke etike’ – kako su kritičari u bioetičkim
diskusijskim kontekstima u Njemačkoj posljednjih godina titulirali etiku
odgovornosti Hansa Jonasa – vraća u prvi plan rasprave problematiku orijentacije,
kako bi se odredile granice pojma odgovornosti u procjeni rizika.
Povezanost odgovornosti i krivnje, na čiju je osobito kompleksnu problematiku
upečatljivo ukazao već Hans Jonas, bila je, u kontekstu ovog diskusijskog
spektra, manje ili više primijenjena na recipročne odnose. Kut gledanja
koji je uključivao pitanje krivnje, ako je ono uopće bilo eksplicitno
izrečeno, sužavao se na odnose djelovanja koji se pojavljuju kao kauzalni:
djeluju li osobe neodgovorno na taj način da se njihova odgovornost (s njihovom
voljom ili bez nje) ne izvršava, one bivaju krivima. Pitanje o krivnji
povezano s aplikacijskim i orijentacijskim problemima odgovornosti na
ovaj način ostaje nedovoljno osvijetljeno.
No, može li se krivnja reducirati na to da osobe djeluju bez odgovornosti?
Može li se krivnju izjednačiti s posljedicom neodgovornoga djelovanja?
Biva li čovjek kriv jedino zbog deficita djelovanja (na temelju
manjkave odgovornosti), krive procjene posljedica djelovanja (procjena
rizika) ili propuštenog djelovanja (pružanje pomoći)?
U ovom ću izlaganju tragati za odgovorima postavljajući ova pitanja u
kontekst pitanja o sjećanju na krivnju.
143

HANS-BERNHARD WUERMELING
Institut für Rechtsmedizin, Erlangen, Universität Erlangen-Nürnberg,
Deutschland /
Institut za medicinsko pravo, Erlangen, Sveučilište Erlangen-Nürnberg,
Njemačka
FÜR NEURO-ENHANCEMENT
ODER GEGEN HIRN-DOPING?
In den USA und in Deutschland nehmen immer mehr Gesunde Medikamente
zur Steigerung der psychischen Leistungsfähigkeit ein. Das ist
mit Doping im Sport vergleichbar. Einstweilen gilt ein Doping-Verbot im
Interesse des Sportlers, um Gesundheitsschäden zu vermeiden. Die Verbotspraxis
im Sport ist auf Neuro-Enhancement nicht übertragbar, da es keine
befriedigende Definition von „Doping” gibt. Das Verbot im Sport beruht
auf bloßen Vereinbarungen über bestimmte Verfahren und Stoffe.
Für Neuro-Enhancement werden unschädliche Stoffe und Verfahren
gesucht. Soll entsprechende Forschung zugelassen, gefördert oder als unethisch
abgelehnt werden? Soll die Anwendung gebilligt, abgelehnt oder
gefördert werden? Dies ist nur zu beantworten, wenn die ethische Bewertung
von Doping, sei es im Sport, sei es im Berufsleben oder in der Schule,
gelingt. Das Ergebnis wird kein einfaches Ja oder Nein sein, vielmehr einer
differenzierten Untersuchung bedürfen. Die Gesichtspunkte dazu beziehen
die gesellschaftlichen Folgen von in Zukunft etwa gefahrlosen Neuro-Enhancement-Pharmaka
ein.
ZA NEURO-POBOLJŠANJE
ILI PROTIV DOPINGA MOZGA?
U Sjedinjenim Američkim Državama i u Njemačkoj sve više zdravih
ljudi uzima medikamente za povećanje psihičkih sposobnosti. To je usporedivo
s dopingom u sportu. Istovremeno je na snazi zabrana dopinga u
interesu sportaša, u svrhu izbjegavanja zdravstvene štete. Praksa zabrane
u sportu ne može se prenijeti na neuro-enhancement (neuro-poboljšanje),
budući da nema zadovoljavajuće definicije »dopinga«. Zabrana u sportu
počiva na pukoj suglasnosti oko određenih postupaka i supstanci.
Za neuro-poboljšanje koriste se supstance i postupci koji nisu štetni.
Treba li stoga određeno istraživanje biti dopušteno, podržano ili odbijeno
144

kao neetično? Treba li primjena biti odobrena, odbijena ili podržana? Na
ova se pitanja može odgovoriti ako postoji zadovoljavajuće etičko vrednovanje
dopinga, bilo u sportu ili u profesionalnom životu ili u školi. Rezultat
neće biti jednostavno Da ili Ne, nego će, naprotiv, biti potrebno jedno diferenciranije
istraživanje. Gledišta o tome uključuju društvene posljedice
lijekova za neuro-poboljšanje koji bi u budućnosti bili bezopasni.
IVANA ZAGORAC
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
BIOETIČKA MISAO ALBERTA SCHWEITZERA
Protest protiv nuklearnog naoružanja
Albert Schweitzer, teolog, glazbenik, liječnik, misionar i filozof ostao
je zapamćen po svome ustrajnome promoviranju holističkog zahvaćanja
pojma ‘život’ iz kojeg proizlazi njegova specifična etička koncepcija temeljena
na brizi i odgovornosti. Os Schweitzerove etike je koncept ‘strahopoštovanja
prema životu’ kao pokretačke snage naše samorealizacije, ali
i osjećaja empatije prema svim živim bićima. Posebnost Schweitzerove
bioetičke misli osnažena je njegovim kontinuiranim humanitarnim radom,
kao i političkim angažmanom u društvenim pokretima 1950-ih godina.
Izlaganje se usmjerava na ulogu Alberta Schweitzera u anti-nuklearnim
i anti-ratnim pokretima koji su obilježili društvenu klimu nakon Drugog
svjetskog rata. Testiranje prve hidrogenske bombe (1954.) potaklo je
Schweitzera, tada već laureata Nobelove nagrade za mir, na javni angažman
protiv daljnjih pokusa i ulaganja u naoružanje te na promoviranje
odgovornog odnosa prema nadolazećim generacijama. U izlaganju se tematiziraju
njegovi govori, pisma i apeli kojima se pridružio istaknutim
svjetskim znanstvenicima i humanitarcima u anti-nuklearnim i anti-ratnim
djelovanjima.
145

BIOETHICAL THOUGHT OF ALBERT SCHWEITZER
His Commitment against Nuclear Weapons
Albert Schweitzer, a theologian, musician, doctor, missionary worker,
and a philosopher, has been remembered by his permanent promotion of
holistic comprehension of the term ‘life’, which was followed by a specific
ethical conception based on caring and responsibility. Core of his ethics is a
concept of ‘reverence for life’ as a moving force of our self-realization and
empathy towards all living creatures. Uniqueness of Schweitzer’s bioethical
thought is invigorated with his continuous humanitarian work as well as
his political undertaking in social movements during 1950’s.
This paper focuses on Schweitzer’s role in anti-nuclear and anti-war
movements which marked years after the Second World War. After the first
hydrogen bomb test in 1954, Schweitzer, who was already a laureate of a
Nobel peace prize, began with intense public engagement against further
testing and weapon development and for promotion of responsibility towards
our successors. Paper deals with his speeches, letters, and public appeals
by which he engaged in anti-nuclear and anti-war activities alongside
with a distinguished world scientists and humanitarians.
DAMIR ŽUBČIĆ
Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia
146
HOLISTIČNI PRISTUP LIJEČENJU
U VETERINARSKOJ MEDICINI
U suvremenom svijetu zbog promjene svjetonazora, kao i zbog niza
nedostatnosti i neučinkovitosti, dolazi do zaokreta u procesima liječenja u
humanoj medicini. Sličan se postupak otčitava i u procesima liječenja na
području veterinarske medicine. Time neki tradicionalni postupci liječenja,
prisutni u svijetu već tisućama godina, intenzivnije prelaze iz misaonih
sustava u terapijsku praksu. Ovome vrijedi dodati da je, barem kada je
riječ o okolnostima u Hrvatskoj, prvi korak ostvaren stvaranjem legislativnog
okvira vezanog uz djelatnost ekološke poljoprivrede. Tim zakonskim
mjerama propisano je preveniranje i liječenje bolesti životinja na ekološ-

kim farmama. Tome možemo dodati i poseban aspekt svjetonazorâ koji
uključuju holistični pristup životu, koji se očituje kroz prihvaćanje zdrave
prehrane, odnosa prema okolišu, te kroz cjeloviti pristup prema vlastitom
zdravlju, što ponekad uključuje odnos prema kućnim ljubimcima kao elementu
svakodnevnog ljudskog življenja. Ovo otvara potrebu stvaranja novog
horizonta liječenja u veterinarskoj medicini koji mora uzeti u obzir zahtjeve
cjelovitosti života u svim okolnostima ljudskog življenja. U tom se
pogledu horizont bioetike, posebno integrativne bioetike, sa svim njenim
sadržajnim i metodološkim specifičnostima, čini kao nezaobilazan poligon
za cjelovito istraživanje ovih problema.
HOLISTIC APPROACH TO TREATMENT
IN VETERINARY MEDICINE
In the modern world, due to changes in worldview, as well as a number
of deficiencies and inefficiencies, there is a shift in the treatment process in
human medicine. Similar procedure is reflected in the treatment process in
veterinary medicine. Thus some traditional methods of treatment, present
throughout the world for thousands of years, are intensely moving from
thought systems to therapeutic practice. It is important to add that, at least
when it comes to the circumstances in Croatia, the first step was achieved
by creating a legislative framework related to the activities of ecological
agriculture. These legal actions prescribe the prevention and treatment of
animal diseases at the organic farms. We can also add a special aspect of
the worldview that includes the holistic approach to life, which is reflected
in the adoption of a healthy diet, attitude towards the environment, and
through a comprehensive approach to our own health, which sometimes
involves attitude toward pets as an element of our everyday life. This raises
the need to create new horizons of treatment in veterinary medicine,
which has to take into account the requirements of the integrity of life in
all circumstances of human life. In this respect, the horizon of bioethics,
especially the one of integrative bioethics, with all its content and methodological
characteristics, seems inevitable as a training ground for a comprehensive
study of these issues.
147

Studentska bioetička radionica
BIOETIKA I UMJETNOST
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS AND ART
SONJA ANTONIĆ
Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia
BIOETIČKO U TELEVIZIJSKIM SERIJAMA
Autorica se u radu bavi podobnošću televizijskih serija, prije svega onih
s medicinskom tematikom, kao medija kroz koji se povremeno prelamaju
bioetički problemi. Iako se umjetnička vrijednost televizijskih serija može
dovesti u pitanje, njihova je edukativna uloga sve očitija. Najvažniji aspekt
ovih serija za autoricu je njihova edukativna uloga u okvirima bioetičkih pitanja.
Pažljiva ekranizacija medicinskih intervencija koje za sobom povlače
bioetičke dileme, kao što su eutanazija, transplantacija i doniranje organa,
abortusi i slično, približava spomenute bioetičke probleme gledateljstvu.
Stoga serije moraju zadržati najviši mogući nivo vjerodostojnosti, jer bi u
suprotnom mogle postati medij pogodan za manipulaciju javnim mnijenjem.
Osnovna karakteristika televizijskih serija je stvaranje privida zbiljskog života,
uz izvjesni nivo dramatizacije koji odstupa od realnog života, stvarajući
tako vakuum, u kojem donošenje etičkih sudova lako može biti nametnuto. S
druge strane, pitanje je da li bi i same serije morale zadovoljiti nekakve etičke
norme, budući da prikazuju sadržaje koji su podložni etičkoj prosudbi.
BIOETHICAL ISSUES IN TELEVISION SERIES
In this paper the author reflects on the competency of TV shows, especially
those concerning medical topics, as a medium that occasionally
149

ings to light bioethical issues. Although the artistic value of these shows is
questionable, their educational value is highly recognizable. In the author’s
opinion, the most important aspect of TV shows is their educational potential
concerning bioethical issues. Medical interventions such as euthanasia,
organ transplantation and donation, abortion, etc., with their bioethical implications,
are carefully displayed, and as such they become familiar to the
audience. Hence, these TV series must highly correlate to reality, otherwise
they might become an instrument of manipulating the public opinion. The
basic intention of these shows is to create a sense of reality, with a certain
level of dramatization, which deviates from real life, leading to a vacuum
where ethical judgments can be imposed. On the other hand, the question
that arises is whether the shows themselves should satisfy certain ethical
norms, since they present ethically questionable contents.
IVAN CEROVAC, ANDREA MEŠANOVIĆ,
MIRELA FUŠ, HELENA MODERČIN
Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
Faculty of Arts and Sciences, University of Rijeka, Croatia
UMJETNOST I KLONIRANJE
Stvarna mogućnost kloniranja ljudskih organizama, kao i prvi znanstveno-fantastični
romani koji se bave ovom tematikom, javljaju se tek u drugoj
polovici prošlog stoljeća. Svjesni da umjetnička djela mogu značajno
utjecati na naše poimanje određenih moralnih dilema, ukratko ćemo, slijedeći
argumentaciju Marthe Nussbaum, izložiti probleme i prigovore koji
se vezuju uz ideju kloniranja, kao i moguće odgovore na njih. Zatim ćemo
analizirati kako je dana tema prikazana u nekim umjetničkim djelima, poput
knjige Mogućnost otoka francuskog novelista Michela Houellebecqa, te
znanstveno-fantastičnih filmovima Gattaca i The Island, a na primjeru posljednjeg
pokazati negativne utjecaje koje pojedina umjetnička djela mogu
imati za rješavanje moralnih problema ili za moralno učenje uopće.
ART AND CLONING
Real possibility of human cloning, as well as first science fiction novels
concerning this issue, appeared only fifty years ago. Recognising that
150

works of art can have significant influence on our moral reasoning, we
shall briefly, following the argumentation suggested by Martha Nussbaum,
present some possible challenges and objections to the idea of human cloning,
as well as possible answers to these objections. We shall then analyse
how our subject is presented in some works of art, such as the novel The
Possibility of an Island by French novelist Michel Houellebecq, and in science
fiction films Gattaca and The Island. Considering the latter example,
we will show how some works of art can have negative influence on our
moral reasoning.
IVANA ČOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /
Faculty of Philosophy, University of Split, Croatia
BIOPOETIKA I BIOETIKA
U DJELU ŽIVOT ŽIVOTINJÂ J. M. COETZEEA
Cilj je ovog izlaganja ukratko definirati pojam biopoetike, te potom s
toga gledišta promotriti djelo Život životinjâ J. M. Coetzeea. Autor u djelu
svestrano tematizira jedan od najizazovnijih problema u suvremenoj bioetičkoj
raspravi – problem humanog postupanja prema životinjama. Obzirom
da je u središtu njegova razmatranja odnos ljudi prema životinjama,
prikazan iz različitih perspektiva koje ne daju konačnu istinu i rješenje,
nego se pluriperspektivno pristupa problemu, djelo poziva na otvorenost
mišljenja u pristupanju tematici i na nepretencioznost u traženju jedinstvene
istine, koja bi isključivala drugačija stajališta.
BIOPOETICS AND BIOETHICS
IN J. M. COETZEE’S THE LIVES OF ANIMALS
The aim of this paper is to briefly define the concept of biopoetics, and
observe the work The Lives of Animals by J. M. Coetzee from that point
of view. The author comprehensively deals with one of the most challenging
problems in contemporary bioethical debate – the problem of humane
treatment of animals. Considering that the center of his reflection is the relation
of humans towards animals given from different perspectives, which
151

never offer ultimate truth and the solution, but a pluriperspective approach,
the work calls for openness of thought in approaching the subject and unpretentiousness
to find a single truth, which would exclude different points
of view.
MILIJANA ĐERIĆ
Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Belgrade, Serbia
BIOETIKA NA FILMU
Već duže vrijeme film zaokupljaju bioetičke teme. Ključnim bioetičkim
dilemama koje su vezane, na primjer, za praksu genetičkog unapređivanja
ljudi, kloniranje i eutanaziju bave se razni filmski žanrovi, od znanstvene
fantastike, preko komedije, do drame. Diskusija ovog rada fokusira
se na filmove Multiplicity, The 6th Day, Blade Runner, Alien Resurrection
i Gattaca. Glavni cilj rada je rasvjetljavanje činjenice da je film, pored
toga što predstavlja važnu umjetničku formu i izvor zabave, također moćan
izvor edukacije, ali i moćna metoda indoktrinacije. Objašnjeni su razlozi
koji film čine korisnim medijem za učenje i istraživanje bioetičkih tema i
dilema. Međutim, skrenuta je pažnja na činjenicu da u svom prikazivanju
bioetičkih tema, na primjer, različitih aplikacija i implikacija biotehnologije,
film nije neutralan i da on oblikuje opće mnijenje o ovim temama.
Zbog toga je istaknut značaj načina na koji film u sebe uključuje posljednja
znanstvena otkrića i debate o bioetičkim temama. Primijećeno je da taj
način često nije »bioetičan«, u smislu da posljednja znanstvena otkrića i
bioetičke debate u film nisu uključeni na dosljedan način. Zaključak rada
je da za razliku od filmova Multiplicity, The 6th Day, Blade Runner i Alien
Resurrection, film Gattaca može služiti kao uspješan bioetički tekst. Naime,
iako je u ovom filmu tehnologija genetičkog inženjeringa prikazana daleko
naprednijom nego što je danas, skrenuta je pažnja na činjenicu da on, za
razliku od ostalih, ne prigovara tehnologijama humane genetike. On samo
upozorava da će ove tehnologije dovesti do problema u slučaju da društvo
prihvati ideologiju genetskog determinizma, koja ljude vidi samo kao skup
njihovih gena.
152

BIOETHICS IN FILM
For some time, film has been attracted by bioethical issues. Key bioethical
dilemmas, concerning, for example, the practice of human genetic enhancement,
cloning or euthanasia, are subjects of various film genres, from
science fiction, through comedy to drama. The discussion in this paper is
focused on films Multiplicity, The 6th day, Blade Runner, Alien Resurrection
and Gattaca. The main goal of the study is to shed the light on the fact
that the film, besides being an important art form and source of popular
entertainment, is also a powerful source of education, but simultaneously
a powerful method of indoctrination. The reasons which make film a useful
medium for study and exploration of a wide range of bioethical themes
are explicated. However, attention is drawn to the fact that, in representing
bioethical themes, for example, different applications and implications of
biotechnology, film is not neutral and that it forms the public opinion on
these topics. Therefore, the importance of fashion in which movie incorporates
the latest scientific discoveries and the debates on bioethical issues is
emphasized. It has been noticed that quite often this fashion is not “bioethical”
in a sense that films do not incorporate the latest scientific discoveries
and bioethical debates in a consistent manner. The conclusion of work is
that unlike the Multiplicity, The 6th day, Blade Runner and Alien Resurrection,
Gattaca can work as a successful bioethical text. Namely, although
the technology of genetic engineering in this movie is depicted far more
advanced than it is in present state, the attention is turn to the fact that this
movie, unlike the others, does not criticise human genetic technologies.
Rather, the film warns that these technologies will create problems only if
society accepts a genetic determinism ideology that sees humans as nothing
more than the sum of their genes.
153

NINA ĐIKIĆ
Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Philosophy, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
ANESTEZIRANO TIJELO
KAO MEDIJ UMJETNIČKOG OBLIKOVANJA
S obzirom na polazište da je bioetika, prije svega, određena pluriperspektivizmom
u njezinom metodološkom pristupu problemima, pokušat ću
u ovom izlaganju, na temelju analize rada francuske umjetnice Orlan, uputiti
na mogućnost rasvjetljavanja bioetičkih problema kroz diskurs carnal arta.
Moje je izlaganje fokusirano na kritički pristup strukturi moći patrijarhalnog
društva, te njegovih normi i ideala koji se uvijek iznova legitimiraju i
učvršćuju znanošću i biomedicinskim praksama. Orlanina strategija dekonstrukcije
postojećih ideala jest autoportretiranje kroz kiruršku transformaciju
vlastitog tijela, koja ima za cilj slobodnu umjetničku kreaciju fluidnog
identiteta koji nadilazi binarnu strukturu patrijarhalnog koncepta ideala »lijepog«.
Pored navedenog, osvrnut ću se ukratko i na koncept seciranja tijela
kao pučke zabave u okviru renesansnih anatomskih teatara, carnal art kao
topos javne debate te multiplicitet identiteta kao njegov krajnji cilj.
THE ANAESTHETIZED BODY
AS A MEDIUM OF ARTISTIC MOLDING
Considering the standpoint that bioethics is primarily determined by
pluriperspectivism in its methodological approach, in this presentation I will
try to demonstrate the potential for explicating bioethical issues through the
discourse of carnal art by analyzing the work of the French artist Orlan.
The focus of my presentation is placed upon a critical approach to the power
structures of patriarchal society, its norms and ideals which are repeatedly
legitimized and reinforced by science and biomedical practices. Orlan uses a
strategy of deconstructing existing ideals through self-portraits, by utilizing
surgical transformation of her own body, the goal of which is a free artistic
creation of a fluid identity that overcomes the binary structures of the patriarchal
concepts of the ideal of “the beautiful”. Aside from the above-mentioned,
I will briefly look into the concept of body dissection as a means of populist
entertainment in the Renaissance anatomy theatres, carnal art as a common
place of public debate and the multiplicity of identity as its ultimate goal.
154

MARIJANA PAULA FERENČIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
ŽIVOTINJE KAO OBJEKT UMJETNIČKE PRAKSE
Pitanje korištenja životinja kao objekta umjetničke prakse izuzetno je
provokativno i kompleksno. Ovaj rad razmatra područje interakcije umjetnosti
i etike koncentrirajući se na primjere domaćih autora koji u svojim
performansima koriste životinje kao svojevrsnu žrtvu »u ime umjetnosti«.
U radu će se nastojati ukazati na osjetljivost, kontroverznost i aktualnost
ove teme u suvremenim bioetičkim raspravama, kao i na granice umjetnosti.
Definirat će se sastavnice ove specifične umjetničke prakse, kao i
kritički pristupi na više razina.
ANIMALS AS OBJECTS OF ARTISTIC PRACTICE
The issue of using animals as objects of artistic practice is extremely
provocative and complex. This paper examines the area of interaction between
art and ethics, focusing on the examples of Croatian authors who use
animals in their performances as a sort of sacrifice “in the name of art”. The
paper will try to call attention to the sensitivity, controversy and importance
of this subject in the contemporary bioethical discussions, as well as to the
the boundaries of art. The components of this specific artistic practice will
be defined, together with certain critical approaches on several levels.
FEĐA GAVRILOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
TJELESNE TEKUĆINE U SUVREMENOJ UMJETNOSTI
U tjelesne tekućine ubrajaju se: proizvodi žlijezda s vanjskim lučenjem,
egzokrinih žlijezda, tzv. sekreti ili izlučevine (slina, znoj); proizvodi
žlijezda s unutarnjim lučenjem, endokrinih žlijezda, tzv. inkreti (žuč, sperma)
i krv, tekućina koja služi prenošenju hranjivih tvari po tijelu.
155

Tjelesne tekućine pokretački su sok života, međutim smatraju se nečim
zazornim. Ovaj rad razmotrit će podrijetlo te zazornosti, te nakon toga pojavljivanje
tjelesnih tekućina kao sastavnica umjetničkih djela suvremenih
umjetnika u kontekstu body arta, htijenja svakog pojedinog umjetnika te
u kontekstu simulacije svetoga, okultnoga ili, s druge strane, onog što nas
definira u osobnom i ljudskom smislu. Rad će razmotriti djelovanje Hermanna
Nitscha i bečkih akcionista koji su u svojim performansima koristili
tjelesne izlučevine kako bi oživjeli dionizijske misterije, preko britanskog
dvojca Gilbert & George koji radi litografije od mikroskopski uvećanih
sekreta, sve do suvremenog umjetnika Marca Quinna koji je napravio svoj
autoportret od zamrznute krvi, čineći od krvi ekvivalent vlastite osobe. Uz
njih će se analizirati rad još nekoliko umjetnika koji u svojem radu koriste
tjelesne tekućine ili izlučevine, poput Zlatka Kopljara, Wima Delvoyea,
Andresa Serrana.
BODY FLUIDS IN CONTEMPORARY ART
Body fluids include: products of glands with external secretion – exocrine
glands, so called excretions (drool, sweat); products of endocrine
glands or secretions (gallbladder, sperm); and blood, a liquid used to transport
nutritive matter through the body.
Although body fluids are the juices that power life, they are considered
something repugnant. This paper will review the origin of this repugnancy,
and after that the emergence of body fluids in their role as works of art
by contemporary artists in the context of body art, the intention of each
particular artist in the context of simulation of the sacred, the occult or, on
the other hand, of that which defines us in a personal and human way. The
paper will review the activities of Hermann Nitsch and the Viennese Actionists
who used body fluids in their performances to reenact Dionysian
mysteries, the British duo Gilbert & George who print lithographies of microscopically
enlarged secretions, and the contemporary artist Marc Quinn
who made his own self-portrait using frozen blood, creating an equivalent
of his own person out of blood. Alongside them the paper will analyse the
work of several other artists who used body fluids or excretions like Zlatko
Kopljar, Wim Delvoye and Andres Serrano.
156

MATEJA KOVAČIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
TREŠNJIN CVAT I ROBOTI S DUŠOM
Anime je proizvod japanske/globalne popularne kulture. Njegova se
jedinstvenost sastoji od raznolikosti mnoštva žanrova, od kojih mecha i
cyberpunk tematiziraju bioetičku problematiku, pitanja ekološke krize,
tehnologizacije i budućnosti čovječanstva. No anime nije »puki proizvod«,
već umjetnička forma s višestoljetnom poviješću.
Anime oblikuje sasvim novi imaginarij koji uvjetuje drugačiju percepciju
suvremenoga svijeta u očima konzumenata; oblikuje nove i drugačije
vizije budućnosti i kulture, ali otkriva i probleme i dileme te kulture i budućnosti
– kako bi im kroz njih razotkrio mogućnosti budućega svijeta, tj.
različite verzije mogućega svijeta. Cijeli se taj proces odvija kroz veoma
specifične animirane leće, koje tako postaju važno sredstvo u suočavanju s
novim znanstvenim paradigmama.
Intencija ovoga rada jest ukazati na važnost bioetike uopće, ali isto
tako i prokazati proizvode popularne kulture koji u sve većoj mjeri postaju
glavni izvor informacija o svijetu koji nas okružuje. Ti proizvodi oblikuju
naš svijet i uvjetuju način na koji ćemo taj svijet promatrati i oblikovati ga
(kako u vlastitim kognitivnim shemama, tako i u djelovanju koje poduzimamo
naspram svijeta svaki put kada zadiremo u našu stvarnost vlastitom
aktivnošću).
CHERRY BLOSSOM AND ANDROIDS WITH SOUL
Anime is a Japanese/global popular culture product. Its uniqueness
consists of a variety of genres, of which mecha and cyberpunk deal with
bioethical issues such as ecological crisis, technologisation and the future
of mankind. However, anime is not a “mere product”, but an art form with
a centuries-long history.
Anime forms an entirely new imagery and different perception of the
modern world in the minds of anime fans. Besides that, anime forms new
visions of future and culture, reveals its issues and dilemmas and confronts
the audience with vast new possibilities the future brings. All this happens
157

through quite specific animated lenses, which are thus becoming an important
vehicle to the future demands and challenges in education, science
and cultural studies.
This paper will try to show the importance of bioethics in general, but
also expose the popular culture products, which are becoming the main
source of information about the world that surrounds us. These products
shape our world and the way we see and form it (as in our own cognitive
blueprints, and in the actions we commence versus the world every time
we interfere with our own reality).
EMIL KUŠAN
Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /
Faculty of Philosophy, University of Split, Croatia
POBJEDA »LEPTIR«
Djelo Skafander i leptir jedno je od rijetkih svjedočanstva »sa granica
života«, u kojemu se, kroz jedan jednostavan, šarmantan i nadasve pristupačan
stil, nadaje mnoštvo filozofskih problema ujedinjenih, između ostalog,
pod zajedničkim nazivkom filozofije egzistencijalizma. Jean-Dominique
Bauby, autor i protagonist, priča nam priču u iščekivanju smrti, priču
koja, iako često tragična i turobna, uvijek ostaje pozitivna. U tom bismo
smislu djelo mogli promatrati kao pobjedu leptirâ, tj. duha nad skafanderom,
odnosno tijelom; radi se zapravo o klasičnoj bioetičkoj temi dostojanstvenog
života i isto takve smrti, koju ćemo nastojati pobliže promotriti iz
perspektive subjekta.
VICTORY OF “BUTTERFLIES”
The Diving Bell and the Butterfly is one of the few examples of literature
from the “brinks of life”, which, with its simple, charming and highly
accessible style, reveals plenty of philosophical problems united under the
notion of exsistentialist philosophy. Jean-Dominique Bauby, the author
and protagonist, tells his story anticipating death, a story which, though
often tragic and mournful, always remains positive. In this sense the work
can be seen as a victory of butterflies, i.e. the spirit over the diving bell,
158

epresenting the body; it is, in fact, a classic bioethical issue of a dignified
life and a becoming death, which we will try to examine more closely from
the perspective of the subject.
ANDREA MATIĆ
Filozofski fakultet & Akademija likovnih umjetnosti, Sveučilište u Zagrebu,
Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences & Academy of Fine Arts,
University of Zagreb, Croatia
PERFORMANS I BODY ART
Naziv ‘performativ’ izveden je iz engleskog glagola ‘to perform’, što
znači ‘izvršiti’. Performativni obrat u vizualnim, tj. likovnim umjetnostima
različito je interpretiran: kao dematerijalizacija umjetničkog objekta,
kao teatralizacija i direktno iskušavanje životnih situacija. U performans
artu publika prestaje imati ulogu pasivnog promatrača, te postaje bitna
komponenta koja svojim reakcijama su-djeluje u stvaranju/izvođenju
čina. Etička problematika performansa i body arta transformira publiku iz
sadističke pozicije u poziciju žrtve (R. Rosenthal). Posebni pod-tip performansa
u kojem je ljudsko tijelo i sredstvo i krajnji cilj performativnog čina,
ili body art, bit će stavljen u širi kontekst novih izvedbenih umjetnosti koje
inzistiraju na deinstitucionalizaciji klasičnih umjetničkih formi, posebice u
tradicionalnim koncepcijama likovnih i kazališnih djela, te njihovom eventualnom
spajanju i teorijskoj dezintegraciji.
U ovom radu pokušat ću prezentirati odnos subjekt–objekt u performans
artu i body artu te razmotriti konstruiranje umjetničke kompozicije
performansa (kako on funkcionira i čemu služe elementi od kojih se on
sastoji).
PERFORMANCE AND BODY ART
The term ‘performative’ is derived from the English verb ‘to perform’
which means ‘execute’. Performative turn in visual arts has been interpreted
differently: as the dematerialisation of the art object as well as theatricalisation
and direct experience of life situations. In performance art,
159

the audience ceases to act as a passive observer, and becomes an essential
component, for their reactions take part in the creation/execution of the act.
Ethical problems of performance and body art transform the audience from
the sadistic position in the position of the victim (R. Rosenthal). Specific
sub-type of performance in which the human body is both the means and
the ultimate goal of the performative act, i.e. body art, will be placed in the
broader context of the new performance arts which insist on the deinstitutionalization
of classical art forms, especially in traditional conceptions of
painting and theater works, and their possible fusion and theoretical disintegration.
In this paper I will try to present the subject–object relationship in the
performance and body art and consider the design of artistic composition
of performance (how it works and what is the puropose of the elements of
which it consists).
TANJA PRIBEG
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
LAND ART I BIOETIKA
Je li mijenjanje okoliša u ime umjetnosti (bio)etično? Kako znamo
kada umjetničko djelo predstavlja prijetnju okolišu a kada ne? Možemo li
to ikada znati? Trebaju li se land art umjetnici educirati o prirodi i iz kojih
izvora? Treba li uzeti u obzir motiv land artista da se bavi svojom umjetnošću?
Hoće li određivanje land arta kao ne(bio)etične aktivnosti dovesti
do daljnjeg razdvajanja čovjeka i njegovog prirodnog okoliša povećavajući
na taj način njegov strah i neznanje? Je li land art ustvari jedina (bio)etična
grana umjetnosti pošto ne proizvodi nove stvari već povezuje umjetnike
sa proizvodima prirode? Hoće li planinaru koji je otišao na planinu da se
odmori od ljudskih aktivnosti i bude u divljini biti drago kada se susretne
sa land artom na putu? Moraju li se land artisti baviti land artom? Je li
umjetnost hrana za umjetnika? Koliko daleko idu land art intervencije? Je
li građenje brane radi hidroelektrane land art? Ovo su neka pitanja koja bismo
si mogli postaviti pri određivanju (bio)etičnosti land arta. A vjerojatno
će ih biti još.
160

LAND ART AND BIOETHICS
Is the changing of the environment in the name of art (bio)ethical?
How do we know when a work of art is a threat to the environment and
when it is not? Can we ever know that? Should land artists be educated
about the nature and by whom? Should we take the motive of the land artist
into account? Will the defining of land art as an un(bio)ethical activity
lead to further separation of man and his natural environment increasing in
that way his fear and ignorance? Is land art actually the only (bio)ethical
from of art because it does not produce more things but makes artists more
involved with the products of nature? Will a hiker who went to the mountains
to take a break from human activity and be in the wilderness be glad
to meet land art on the way? Do land artists really have to perform land
art? Is art a form of nourishment for the artist? Just how far do land art
interventions go? Is building a hydroelectric dam land art? These are some
of the questions that we could ask ourselves in defining (bio)ethics of land
art. And there will probably be more.
IGOR SALOPEK, VUK PRICA
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
MEDICINA KAO UMJETNOST I
UMJETNOST U MEDICINI
Smještanje medicine u temu Bioetika i umjetnost ima dvostruki cilj.
Prvi je otkrivanje razloga zbog kojih se bavljenje medicinom, od starogrčkih
medicinara do doba bioetike, proglašava umjetnošću (ars medica) te
koje su to vještine tijekom obrazovanja usvajali studenti medicine kako bi
postajali umjetnici svog poziva. Drugi cilj izlaganja je podsjećanje na liječnike
koji su, uz postignuća u medicini, prepoznatljivi i kao umjetnici. Iz
tog razloga u ovom izlaganju predstavlja se rad studentske skupine Asklepiju
i Orfeju u čast, koja djeluje pri Medicinskom fakultetu u Rijeci.
Olakšanje tjelesne boli, liječenje ozljeda, istraživanje uzročnika i otkrivanje
novih bolesti medicini je odredilo status umjetnosti. Napredak
znanosti i tehnologije mijenja status medicine iz umjetnosti u medicinu
161

znanosti. S nastankom bioetike i aktualizacijom zahtjeva humanističkih
znanosti za poštivanjem individualnosti pacijenta, uvažavanjem društvenih
uvjeta u kojima živi i djeluje pacijent, uvođenjem u medicinski postupak
subjektivnih, objektivnih i kulturnih čimbenika koji utječu na pacijentova
promišljanja i donošenje odluke medicini se određuje novi status, a liječnicima
nova uloga. U skladu s tim nužno im je stjecati vještine s kojima
će tradicionalni neravnopravni položaj pacijenata i liječnika transformirati
u odnos poštivanja i suradnje te prihvaćanja dužnosti o zaštiti pacijentove
osobnosti.
U zaključku izlaganja naglašava se da umjetnost može doprinijeti prihvaćanju
pozitivnog stava o zdravlju i kvaliteti života, te se zbog toga predlaže
osmišljavanje i uvođenje izbornih kolegija koji će obuhvatiti umjetničke
sadržaje, a čija bi realizacija poticajno djelovala na kvalitetu i ishode
studiranja na medicinskim fakultetima.
MEDICINE AS ART AND ART IN MEDICINE
Placing medicine in the theme of Bioethics and Art has a twofold objective.
The first is to discover the reason why practicing medicine, from
ancient Greece to the time of bioethics, is being considered as art and what
are the skills that medical students have gained in order to become the artists
of their profession during their education. The other goal is to present
those physicians who were recognised both as doctors and artists. Because
of that in this lecture we present the work of the medical students group
at the School of Medicine in Rijeka, called In the honour of Asclepius and
Orpheus.
Alleviation of physical pain, treatment of injuries, exploring the pathogens
and discovering new diseases appointed medicine the status of art.
The development of science and technology changes the status of medicine
from art to medicine of science. The genesis of bioethics and the actualisation
of demands which were introduced by the humanistic sciences to
respect the patients’ individuality, to understand the social surrounding in
which they live and work, to import in the medical approach subjective,
objective and cultural factors that influence the patients deliberation and
the ability of deciding – brought medicine a new status, and a new vocation
to physicians. Accordingly, the physicians need to acquire skills which will
help to transform the traditional unequal position of the patient in regard to
162

the physician into a relationship of respect and cooperation, and acceptance
of the duty to protect the patient’s personality.
In conclusion it is emphasized that art can contribute to the acceptance
of a positive attitude towards the health and the quality of life. Therefore, it
is proposed that the new facultative courses – which will include different
forms of art, and whose realisation would be stimulating to the quality and
outcome of the study at the School of Medicine – should be designed and
implemented.
NERMINA TRBONJA
Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije, Univerzitet u Sarajevu,
Bosna i Hercegovina /
Center for Interdisciplinary Postgraduate Studies, University of Sarajevo,
Bosnia and Herzegovina
MOJE, TVOJE, NAŠE/A TIJELO/A?
Mnogi će reći da tijelo smatraju jedinim sigurnim utočištem, jedinim
suštinski intimnim mjestom. Mjestom u kojem utihne svaki drugi glas,
koje predstavlja naše istinsko vlasništvo, ili mjestom kojeg jednostavno
možemo zvati »Ja«. Opet, mnogi se »ne osjećaju dobro u svojoj koži«,
tvrde da im je to tijelo dodjeljeno greškom, odlika svega osim »Ja«. Tijelo,
kao realnost predstavljena našem biću, doima se istovremeno potpuno
opipljivim i cjelovitim, ali i uvijek iznova podijeljenim na objekt i subjekt.
Oslonac onoga »Ja«, ali i onoga »Ti« i »Oni«, predstavlja inkarnaciju, ali
u istu ruku i reprezentaciju. To čvorište, u kojem se artikuliraju značenja
između prirode i kulture, slobode i prohibicije, individue i zajednice, koje
svakodnevno pripada nama, kao i medicini, u svoj svojoj kompleksnosti
značenja, ništa manje ne pripada ni umjetnosti. Nastojat ću u ovom izlaganju
»prošetati« kroz djela/tijela umjetnika/ca poput Marine Abramović,
Gine Pane i Fakira Musafara, gdje se pitanja estetike pokoravaju pitanjima
etike i kojima se žele promisliti temelji svakodnevnog života uključujući
njegove konstruirane i proizvoljne dimenzije.
163

MINE, YOUR, OUR BODY/IES?
Many will say that they consider the Body to be the only safe harbor,
the only intrinsically intimate place. The place, where other voices become
silent, our only possession, or the place that can simply be called “Me”.
However, many “do not feel comfortable in their skin”, claiming that this
body has been given to them by mistake – that it is the expression of everything
else except the “Me”. The Body, as the reality that was presented to
our being, seems to be tangible, comprehensive, and simultaneously divided
between the object and the subject. The reliance of the “Self”, and also
of the “You”, and the “They”, represents incarnation and the illustration.
This nucleus, in which the meanings are articulated between nature and
culture, freedom and prohibition, individual and society, which belongs
to us as well as the medical science, belongs no less to the Art. In this lecture,
I will try to walk through the art works/bodies of artists like Marina
Abramović, Gina Pane, and Fakir Musafar, in which aesthetics faces ethics
and the foundations of everyday life and its constructed and arbitrary
dimensions are being reflected.
164

Okrugli stol
LIJEKOVI IZMEĐU PROFITA I ZDRAVLJA
Round Table
MEDICAMENTS BETWEEN PROFIT AND HEALTH
LIDIJA GAJSKI
Dom zdravlja Zagreb-Centar, Zagreb, Hrvatska /
Health Center Zagreb-Center, Zagreb, Croatia
MEDICINA U SLUŽBI KORPORACIJSKIH INTERESA
Zadnjih nekoliko desetljeća privatni je sektor, odnosno poduzetništvo
ušlo u medicinu i zdravstvene sustave. Na tom zahvalnom području za
zaradu, na kojem im nisu postavljene nikakve granice, proizvođači različitih
medicinskih proizvoda ovladali su značajnim dijelom medicinske
znanosti, izobrazbe, kliničke prakse i politike. Najmoćnija među njima,
farmaceutska industrija, danas već jasno zlorabi sustav, pa njegov cilj i
pokretač postaje zarada, dok liječenje i sprječavanje bolesti odlazi u drugi
plan. Zdravstveni sustavi troše sve više novca na lijekove, u primjeni je
mnoštvo preparata bez dokazane djelotvornosti, a šteta od farmaka raste.
Nema napretka u liječenju i eradikaciji bolesti, već se one održavaju kroničnima.
Štoviše, umjetno se stvaraju nove, čime velike populacije ljudi
bez ikakvih zdravstvenih tegoba postaju podložne farmakoterapiji. Pod
utjecajem industrije kompleksni pojam liječenja i sprječavanja bolesti
reducira se na uzimanje tableta, odnos između liječnika i bolesnika se
dehumanizira, a sama medicina mijenja svoju paradigmu iz tradicionalno
kurativne u preventivnu.
165

MEDICINE IN SERVICE OF CORPORATE INTERESTS
In the last few decades the private sector, i.e. private enterprise has
entered the medicine and health systems. In this rewarding area, in which
no boundaries were set for them, manufacturers of various medical products
have taken over a considerable part of the medical science, education,
clinical practice and politics. The most powerful among them, the
pharmaceutical industry, already clearly misuses the system, hence profit,
not curing and preventing disease becomes its main aim and motive.
Health systems spend more and more money on drugs, a lot of medicines
in use lack evidence of effectiveness, while harm caused by medication is
increasing. There is no progress in treating and eradicating diseases; they
are kept chronic and the new ones are being artificially created, making
large populations of people without health difficulties eligible for pharmacotherapy.
Under the influence of industry, the complex concept of curing
and preventing disease becomes reduced to taking pills, physician-patient
relationship gets dehumanized and medicine itself changes its paradigm
from traditionally curative to preventive.
ŽIVKA STANIČIĆ
Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb, Croatia
MOGU LI LJEKARNICI U DRUŠTVU
DEREGULIRANOG KAPITALIZMA POMIRITI SVOJ
KOMERCIJALNI INTERES I PROFESIONALNU ETIKU?
Ili: Kako ljekarnik kotira
u predodžbenom svijetu suvremenog čovjeka?
Hoće li izostanak farmaceutske profesionalne etike biti tek primjer pojedinačne
i iznimne, iako nimalo naivne pokvarenosti ili će, pak, postati
stanje pokvarenosti koje se nezadrživo i kapilarno širi u društvu, u krajnjoj
konzekvenciji ovisi o tome da li postoji optimum regulacije.
Zakon o deregulaciji lijekova to, zacijelo, nije; on, naime, omogućava
farmaceutskoj industriji i ljekarnicima da se »odmetnu« od svog primar-
166

nog cilja (općeg dobra), tj. da ostvaruju više moći i novca nego korisnici
njihovih usluga zdravlja.
Držimo, dakle, da današnje društvo dereguliranog kapitalizma, odnosno
njegovi zakoni o liberalizaciji tržišta lijekova, postulira asimetričnu
privilegiju farmaceutske industrije/ljekarnika, usprkos tome što i danas
postoje duboki razlozi zbog kojih grčka riječ pharmakon znači i lijek i
magiju i otrov.
Središnju ulogu koju je ljekarnik imao u kontinuitetu izgradnje »totalnog
učinka« lijeka, tržište čini ništavnom, dok ljekarnikovu humanost čini
slabašnom.
CAN THE PHARMACISTS RECONCILE
THEIR COMMERCIAL INTEREST AND THE PROFESSIO-
NAL ETHICS IN THE DEREGULATED CAPITALISM?
Or: What is the Status of Pharmacists in the Imagery of the
Contemporary Man?
Will the lack of pharmaceutical professional ethics be merely an example
of individual and exceptional, although not at all naive corruption or
will it, in turn, become a state of depravity which is inexorably and capillary
spread in society, in the end depends on whether there is an optimum
of regulation.
The act on deregulation of drugs certainly is not an example; in fact, it
enables the pharmaceutical industry and pharmacists to distant themselves
from their primary goal (the common good), i.e. to generate more power
and profit than the users of their health services.
We hold, therefore, that today’s society of deregulated capitalism, and
its laws passed to liberalize the market of drugs, postulates an asymmetric
privilege to pharmaceutical industries/pharmacists, despite the fact that
even today there are deep reasons why the Greek word pharmakon means
‘medicine’, and ‘magic’, and ‘poison’.
The central role that the pharmacist had in the continuity of building
the “total effect” of a drug, is nullified by the market together with rendering
the pharmacist’s humanity weak.
167

VALERIJE VRČEK
Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb, Croatia
EKOLOŠKA SUDBINA LIJEKOVA
Zagađenje površinskih, podzemnih i pitkih voda lijekovima i njihovim
razgradnim produktima predstavlja gorući ekološki problem u čitavome
svijetu. U otpadnim vodama, u rijekama, jezerima i morima, ali i u vodovodnim
cijevima nalazi se čitav arsenal farmaceutskih proizvoda: antibiotici,
kemoterapeutici, sedativi, analgetici, kontraceptivi, statini, kozmetički
preparati…
Lijekovi, koji u obliku pilula ili tableta čine temelj industrijske i institucionalizirane
brige o ljudskome zdravlju, postali su važan čimbenik nove
ekološke krize. Konzumacija farmaceutskih proizvoda, odnosno redovita
procedura terapije ili prevencije neke bolesti, pretvorila se u nekontrolirano
ispuštanje lijekova u kanalizacijske i otpadne vode. To predstavlja alarmantan
oblik kemijskog nasilja nad prirodom. Usprkos tehnološkoj obradi
kanalizacijskih ili otpadnih voda (npr. kloriranje ili ozonoliza vode), lijekovi
i njihovi metaboliti redovito završavaju u podzemnim i pitkim vodama.
Uzrok tom farmaceutskom zagađenju voda nisu, dakle, povremeni industrijski
incidenti, već redovita i masovna potrošnja lijekova u društvu. U
pozadini ovakvih ekoloških incidenata s lijekovima krije se poseban oblik
ljudske pohlepe za zdravljem.
ECOLOGICAL FATE OF PHARMACEUTICALS
Contamination of surface, underground and drinking waters with pharmaceuticals
and their degradation products becomes an emergent ecological
issue all around the world. In wastewaters, rivers, lakes and seas, but
also in water supply lines one can find the whole arsenal of pharmaceutical
products: antibiotics, chemotherapeutics, antidepressants, analgesics, contraceptives,
statins, cosmetics…
Pharmaceuticals, which in forms of pills and tablets make basis for
industrial and institutionalized care of human health, have become an important
factor of a new ecological crisis. Consummation of pharmaceutical
products, which represents regular procedure of therapy or prevention,
168

has converted into uncontrolled release of pharmaceuticals in drainage
and wastewaters. This all has turned into alarming form of chemical assault
on nature. In spite of technological treatments of wastewaters (e.g.
chlorination or ozonolysis of water), pharmaceuticals and their metabolites
regularly enter underground and drinking waters. However, pharmaceutical
contamination of waters is not caused solely by occasional industry
incidents, but more by inducing regular and massive consumption of pharmaceuticals
in society. A particular form of human greed for health lies in
the background of these ecological disasters with pharmaceuticals.
SVETLANA VUKAJLOVIĆ
Fond zdravstvenog osiguranja Srbije, Beograd, Srbija /
Health Insurance Fund of Serbia, Belgrade, Serbia
MORALNA DILEMA
Svaka država raspolaže ograničenim sredstvima za pokrivanje troškova
zdravstvene zaštite. Moralno je pitanje kako potrošiti ta sredstva uz
maksimalnu efikasnost. Na ovaj ili onaj način, to mora obuhvatiti mjerenje
benefita koji dobivamo za ono što trošimo.
MORAL DILEMMA
Each state has limited funds to cover the cost of health care. The moral
question is how to spend those funds with maximum efficiency. In one
way or another, it must include measuring the benefits gained for what we
spend.
169

SUZANA VULETIĆ
Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, Sveučilište J. J. Strossmayera u
Osijeku, Hrvatska /
Catholic Faculty of Theology in Đakovo, J. J. Strossmayer University of
Osijek, Croatia
OPSESIVNO-KONZUMISTIČKI KULT ZDRAVSTVENE
HIPERTROFIJE I MITOVI SVEMOĆNE MEDICINE
Pod ovim bih naslovom nastojala progovoriti o suvremenoj ideologiji
medikamentalizacije života, shvaćenog kao zdravstveno blagostanje, u kojoj
hedonističke tendencije potpunog psiho-fizičkog zadovoljenja nastoje
preuzeti centralno mjesto na ljestvici suvremenih vrednota postmodernog
biomedicinskog društva.
Ta nastojanja posljedično uzrokuju sve veći naglasak na »kvaliteti života«
koja potiče razvoj »medicine želja« i »farmakoloških ovisnosti/medikamentalohondrije«,
nudeći mit slijepog »zdravstveno-religioznog obožavanja«
kulta vječne mladosti. Povodeći se za tim irealnim idealima, njeni
hipohondrično-opsesivni sljedbenici postaju »bolesni od aspiracijskog blagostanja«
i ovisni o »vitalnim dinamizmima« koji im se nude ekonomskom
propagandom i menadžmentom farmaceutskih kuća, ne mogavši razaznati
irealne ponude zdravstvene hipertrofije tzv. medicinske svemoćnosti, koja
se više ne zadovoljava samo nužnim parametrima zdravlja (prevencije/terapije/rehabilitacije),
već teži prema utopiji potpunog psiho-fizičkog blagostanja.
Kroz tendenciju tog ostvarenja, često bivaju ignorirane ostale
antropološke, duhovne i moralno-religiozne vrijednosti.
OBSESSIVE-CONSUMPTIONIST CULT OF HEALTH
HYPERTROPHY AND MYTHS OF OMNIPOTENT MEDICINE
The main idea of this presentation is to offer basic outlines of contemporary
ideology of medicalization, its impact on the quality of human life,
and its image of absolute health prosperity in which are hidden hedonistic
tendencies of the entire psycho-somatic satisfaction, which are attempting
to take over the central position on the scale of human values of the contemporary
postmodern biomedical society.
170

These efforts are putting heavy accent on the “quality of life” which
stimulates the development of “medicine of desires” and “pharmacological
dependencies/medicalmentalochondry”, offering a myth of “blind well-being
adorations” and a cult of eternal youth. Following those unrealistic
ideals, its hypochondriac-obsessive followers are becoming “sick of aspirational
prosperity” and subordinated by the “vital dynamisms” which
have been proposed by economical propaganda and by the management
of pharmaceuticals industries, unable to recognize the unrealistic offers
from health hypertrophy (that is, medical omnipotence), which is not satisfied
anymore with exclusively necessary parameters of health (prevention/
therapy/rehabilitation), but tends towards the utopia of complete psychophysical
well-being.
Through those tendencies of actualization, important anthropological,
spiritual and moral values are often forgotten and neglected.
171

adresar
sudionika
addresses of the
participants

simpozij
INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA
Symposium
INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH
Danijela Ajduković
Ilica 462
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: danijela888@net.hr
Sead Alić
Centar za filozofiju medija
www.centar-fm.org
e-mail: sead.alic@phenomedia.org
Miroslav Artić
Lermanova 53
HR–10090 Zagreb
Croatia
e-mail: miroslav.artic@inet.hr
Zvonimir Bošković
Kvaternikova 10
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: borna.boskovic@ri.t-com.hr
Jasna Burić
Hrvatska radiotelevizija
Prisavlje 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: jasna.buric@hrt.hr
Ivan Cifrić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za sociologiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: icifric@ffzg.hr
Igor Čatić
Sveučilište u Zagrebu
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Ivana Lučića 5, p.p. 102
HR–10002 Zagreb
Croatia
e-mail: igor.catic@fsb.hr
Josip Čulig
Veleučilište u Karlovcu
Trg J. J. Strossmayera 9
HR–47000 Karlovac
Croatia
e-mail: jculig@vuka.hr
Dejan Donev
Euro College
Ul. »Done Božinov« 41
MK–1300 Kumanovo
Macedonia
e-mail: d_donev@yahoo.com
175

Amela Džubur
Univerzitet u Sarajevu
Medicinski fakultet
Institut za javno zdravstvo
Čekaluša 90
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: ameladzubur@gmail.com
Igor Eterović
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: igor.eterovic@gmail.com
Heda Festini
Tizianova 35
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: heda.festini@ri.htnet.hr
Aleksandra Frković
Strossmayerova 18
HR–51000 Rijeka
Croatia
Srećko Gajović
Hrvatski institut za istraživanje mozga
Šalata 12
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: srecko.gajovic@hiim.hr
Michael George
St. Thomas University
Religious Studies Department
Fredericton, New Brunswick
Canada
E3B 5G3
e-mail: mgeorge@stu.ca
Nada Gosić
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: ngosic@medri.hr
Ivana Greguric
Josipa Marohnića 4c
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ibanez_ivana@yahoo.com
Goran Grgec
Donje Vrapče 47
HR–10090 Zagreb
Croatia
e-mail: ggrgec@gmail.com
Jana Hodžić
Klanjčić 36
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: janahodzic@gmail.com
176

Amer Iglica
Univerzitet u Sarajevu
Klinički centar
Bolnička 25
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: drameriglica@yahoo.co.uk
Dragan Ilić
Bulevar oslobođenja 78
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: drilic@sezampro.rs
Abdollah Jamshidi
Ferdowsi University of Mashhad
Faculty of Veterinary Medicine
Department of Food Hygiene
Azadi Square
Mashhad
Iran
e-mail: ajamshid@um.ac.ir
Reza Jamshidi
Vakilabad Blvd.
Hashemieh 12, No. 1
Mashhad
Iran
e-mail: jamshidi45@gmail.com
Franka Jelavić-Kojić
Klinička bolnica »Sveti Duh«
Sveti Duh 64
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: franka.kojic@zg.t-com.hr
Vladimir Jelkić
Sveučilište J. J. Strossmayera u
Osijeku
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Lorenza Jägera 9
HR–31000 Osijek
Croatia
e-mail: vjelkic@ffos.hr
Hrvoje Jurić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: hjuric@ffzg.hr
Ivan Kaltchev
St. Kliment Ohridski University of
Sofia
Faculty of Philosophy
15, Tzar Osvoboditel Blvd.
BG–1504 Sofia
Bulgaria
e-mail: ivan_kaltchev@yahoo.com
Željko Kaluđerović
Univerzitet u Novom Sadu
Filozofski fakultet
Odsek za filozofiju
Dr. Zorana Đinđića 2
RS–21000 Novi Sad
Serbia
e-mail: zeljko.kaludjerovic@gmail.com
177

Silvana Karačić
Lječilište Sveti Križ
Ulica domovinske zahvalnosti 1
HR–21224 Trogir – Arbanija
Croatia
e-mail: hotel-sveti-kriz@st.t-com.hr
Marina Katinić
Kneza Borne 1
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: marina_katinic@yahoo.com
Boris Kozjak
Ul. Brune Bušića 20
HR–10020 Zagreb
Croatia
e-mail: boris.kozjak@lutrija.hr
Katarina Kraljić
Marina Bemba 10
HR–52470 Umag
Croatia
e-mail: kkatarina87@yahoo.com
Ute Kruse-Ebeling
Technische Universität Dortmund
Institut für Philosophie
Emil-Figge-Str. 50
R. 2.210
D–44227 Dortmund
Germany
e-mail: ute.kruse-ebeling@
tu-dortmund.de
Tomislav Krznar
A. Šercera 17
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: tomislav_krznar@yahoo.com
Mislav Kukoč
Sv. Roka 17
HR–21000 Split
Croatia
e-mail: mkukoc@ffst.hr
Vanja Leber Kaćunko
Šetalište Ivana Meštrovića 74
HR–21000 Split
Croatia
e-mail: vanya29@bluewin.ch
Uršula Lipovec Čebron
Univerza v Ljubljani
Filozofska fakulteta
Oddelek za etnologijo in
kulturno antropologijo
Zavetiška 5
SI–1111 Ljubljana
Slovenia
e-mail: ursula.lipovec@gmail.com
Dijana Magđinski
Trg kardinala Alojzija Stepinca 7
HR–10450 Jastrebarsko
Croatia
e-mail: dijana_magdinski@yahoo.com
Ivan Markešić
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«
Marulićev trg 19/II
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ivan.markesic@pilar.hr
178

Davorka Milat
Poliklinika »Sunce«
Kranjčevićeva 63
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: davorkamilat@net.hr
Nevena Milosavljević
Venijamina Marinkovića 42
RS–32250 Ivanjica
Serbia
e-mail: milonev@gmail.com
Nada Mladina
Ismeta Mujezinovića 6
BA–75000 Tuzla
Bosnia and Herzegovina
e-mail: nada.m@bih.net.ba
Ana Mrdović
Petrakijina 20
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: amrdovic@bih.net.ba
Amir Muzur
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: amirmuzur@yahoo.com
Teodora Not
Vinka Vrusta 4
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: tea_not@yahoo.com
Zarema Obradović
Univerzitet u Sarajevu
Fakultet zdravstvenih studija
Bolnička bb
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: zobradovic9@gmail.com
Luka Omladič
Breg 22
SI–1000 Ljubljana
Slovenia
e-mail: luka.omladic@guest.arnes.si
Amer Ovčina
Univerzitet u Sarajevu
Klinički centar
Bolnička 25
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: medicusba@yahoo.com
Roman Paškulin
OMI Institute
Trnovska 8
SI–1000 Ljubljana
Slovenia
e-mail: roman.paskulin@siol.net
Jasminka Pavelić
Institut »Ruđer Bošković«
Bijenička cesta 54
HR–10002 Zagreb
Croatia
e-mail: jpavelic@irb.hr
179

Vesna Pešić
Nadbiskupija Rijeka
D. Cesarića 1
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: edopav@excite.com
Darko Polšek
Vramčeva 2
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: dpolsek@ffzg.hr
Sandra Radenović
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Dr. Subotića 8
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: sandrar@med.bg.ac.rs
Iva Rinčić
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: irincic@medri.hr
Jos Schaefer-Rolffs
Berliner Str. 205
D–45144 Essen
Germany
e-mail: jos@schaefer-rolffs.de
Marija Selak
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: marija.selak@gmail.com
Petra Skelin
D. Golika 34
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: sskela@gmail.com
Veronika Szántó
Puskin u. 3
HU–1088 Budapest
Hungary
e-mail: santov@gmail.com
Lenart Škof
Univerza na Primorskem
Fakulteta za humanistične študije
Oddelek za filozofijo
Titov trg 5
SI–6000 Koper
Slovenia
e-mail: lenart.skof@guest.arnes.si
Kiril Temkov
Bojmija 4/58
MK–1000 Skopje
Macedonia
e-mail: etika1894@yahoo.com
180

Guillaume Thiery
Univerzitet u Sarajevu
Klinički centar
Bolnička 25
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: guillaume.thiery.bih@
gmail.com
Danijela Tiosavljević Marić
Pasterova 2
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: danijela.tiosavljevic.maric@
gmail.com
Zoran Todorović
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Institut za farmakologiju,
kliničku farmakologiju i toksikologiju
Dr. Subotića 1, p. fah 38
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: ztodorovic@med.bg.ac.rs
Marija Todorovska
Kozara 34
MK–1000 Skopje
Macedonia
e-mail: brilhonosolhos@yahoo.fr
Danijel Tolvajčić
Sveučilište u Zagrebu
Katolički bogoslovni fakultet
Vlaška ulica 38
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: dtolvajcic@gmail.com
Marko Trajković
Trg 14. oktobar 4/39
RS–18000 Niš
Serbia
e-mail: trajkovicmarko@yahoo.com
Tijana Trako
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za sociologiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ttrako@ffzg.hr
Zvonimir Tucak
Sveučilište J. J. Strossmayera u
Osijeku
Poljoprivredni fakultet
Trg Svetog Trojstva 3
HR–31000 Osijek
Croatia
e-mail: ztucak@pfos.hr
Karel Turza
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Dr. Subotića 8
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: turza@med.bg.ac.rs
Ana Volarić-Mršić
Avenija Dubrava 167
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: avmrsic@gmail.com
181

Gentian Vyshka
Lagja 1 Rruga Kostaq Cipo,
pall. 2/19
AL–Tirana
Albania
e-mail: gvyshka@yahoo.com
Mirko Wischke
Bayerischer Platz 12a
D–10779 Berlin
Germany
e-mail: mwischke@t-online.de
Hans-Bernhard Wuermeling
Fichtestr. 5
D–91054 Erlangen
Germany
e-mail: hans-bernhard@wuermeling.de
Ivana Zagorac
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ivana.zagorac@gmail.com
Damir Žubčić
Sveučilište u Zagrebu
Veterinarski fakultet
Klinika za unutrašnje bolesti
Heinzelova 55
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: dazubcic@vef.hr
182

Studentska bioetička radionica
BIOETIKA I UMJETNOST
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS AND ART
Sonja Antonić
Dr. L. Mijatova 49
RS–23000 Zrenjanin
Serbia
e-mail: sonja.antonic@gmail.com
Mateja Borgudan
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: matejaborgudan@gmail.com
Ivan Cerovac
Sveučilište u Rijeci
Filozofski fakultet
Omladinska 14
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: sepulcralis@gmail.com
Ivana Čović
Sveučilište u Splitu
Filozofski fakultet
Sinjska 2
HR–21000 Split
Croatia
e-mail: ivana.covic@hotmail.com
Milijana Đerić
Ljiljane Krstić 2e
RS–11080 Zemun
Serbia
e-mail: janed3004@yahoo.com
Nina Đikić
Grbavička 15
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: ninadikic@hotmail.com
Nikola Erceg
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: nikolaerceg2000@yahoo.com
Marijana Paula Ferenčić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: m.p.ferencic@gmail.com
183

Mirela Fuš
Sveučilište u Rijeci
Filozofski fakultet
Omladinska 14
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: mirela.fus@gmail.com
Feđa Gavrilović
Ilirski trg 5a
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: fgavrilo@gmail.com
Matija Iviček
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: apoljone@yahoo.co.uk
Aleksandar Kostić
Rajka od Rasine 30
RS–11030 Beograd
Serbia
e-mail: akikostic@yahoo.com
Mateja Kovačić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: mateja5kovacic@gmail.com
Emil Kušan
Sveučilište u Splitu
Filozofski fakultet
Sinjska 2
HR–21000 Split
Croatia
e-mail: emil.kusan@gmail.com
Andrea Matić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: amatic2@ffzg.hr
Natalija Melnjak
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: natalija.melnjak@gmail.com
Andrea Mešanović
Sveučilište u Rijeci
Filozofski fakultet
Omladinska 14
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: probabilitas@gmail.com
Helena Moderčin
Sveučilište u Rijeci
Filozofski fakultet
Omladinska 14
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: helena.modercin@ri.t-com.hr
184

Bojan Mucko
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: naboj017@gmail.com
Martina Nekić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: nekic.martina@gmail.com
Katarina Pećarina
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: katarinapecarina@gmail.com
Zdravko Popović
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: zdrail@yahoo.com
Tanja Pribeg
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: tanjapribeg@hotmail.com
Vuk Prica
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: vuk.prica@gmail.com
Mihaela Richter
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: miheus@yahoo.com
Igor Salopek
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: igor.salopek@gmail.com
Tamara Sertić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: tamara.sertic@gmail.com
Alen Sućeska
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: asuceska@ffzg.hr
185

Nermina Trbonja
Džemala Bijedića 92
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: nermina.trbonja@gmail.com
Ana Vračar
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: vracar.ana@gmail.com
186

Okrugli stol
LIJEKOVI IZMEĐU PROFITA I ZDRAVLJA
Round Table
MEDICAMENTS BETWEEN PROFIT AND HEALTH
Lidija Gajski
Vlaška 120
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: lidija-gajski@zg.t-com.hr
Živka Staničić
Sveučilište u Zagrebu
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
A. Kovačića 1
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: zstanicic@pharma.hr
Svetlana Vukajlović
Jovana Marinovića 2
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: svetlana.vukajlovic@rzzo.rs
Suzana Vuletić
Eugena Kumičića 27
HR–31221 Josipovac/Osijek
Croatia
e-mail: suzanavuletic@yahoo.com
Valerije Vrček
Sveučilište u Zagrebu
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
A. Kovačića 1
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: valerije@pharma.hr
187

predstavljanje
recentnih bioetičkih
izdanja
presentation
of recent bioethical
publications

Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja
održat će se u ponedjeljak, 17.
svibnja 2010., u Malom Lošinju (hotel
»Aurora«, Velika dvorana), s početkom
u 21 sat. Bit će predstavljeno
sljedećih dvanaest izdanja:
Presentation of recent bioethical publications
will be held on Monday,
May 17, 2010, in Mali Lošinj (Aurora
Hotel, Great hall), at 9:00 p.m. The
following twelve publications will be
presented:
Walter Schweidler (Hrsg./ed.): Wert und Würde der
nichtmenschlichen Kreatur / Value and Dignity of the
Nonhuman Creature (Academia Verlag, Sankt Augustin,
2009)
Predstavljačica / Presenter: UTE KRUSE-EBELING
Velimir Valjan (ur./ed.): Integrativna bioetika i interkulturalnost
/ Integrative Bioethics and Interculturality
(Bioetičko društvo u BiH, Sarajevo, 2009)
Predstavljačica / Presenter: NADA MLADINA
191

Matija Iviček (ur./ed.): Bioetika i feminizam. Zbornik
radova studentske bioetičke radionice s 8. Lošinjskih
dana bioetike / Bioethics and Feminism. Proceedings of
the Student Bioethics Workshop at the 8th Lošinj Days
of Bioethics (Udruženje studenata filozofije Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2010)
Predstavljač / Presenter: ZDRAVKO POPOVIĆ
Tomislav Krznar: Bioetički mozaik. Pokušaj prikaza
okolišne problematike u bioetičkom kontekstu / Bioethical
Mosaic. Attempt of a Review of Environmental Issues
in Bioethical Context (Veleučilište u Karlovcu, Karlovac,
2009)
Predstavljač / Presenter: BORIS KOZJAK
192

Tomislav Reškovac: Bioetika. Udžbenik etike za
treći razred srednjih škola / Bioethics. Study Book of
Ethics for the Second Grade of Secondary Schools
(Profil International, Zagreb, 2009)
Predstavljač / Presenter: HRVOJE JURIĆ
Aleksandra Frković: Medicina i bioetika / Medicine
and Bioethics (Pergamena, Zagreb, 2010)
Predstavljačica / Presenter: IVANA ZAGORAC
193

Valerije Vrček: GMO između prisile i otpora / GMOs
between Coercion and Resistance (Pergamena, Zagreb,
2010)
Predstavljač / Presenter: ŽELJKO KALUĐEROVIĆ
Dražen Gorjanski et al.: Korupcija u hrvatskom
zdravstvu / Corruption in the Croatian Healthcare
System (Fond Hipokrat – Zaklada Slagalica, Osijek,
2010)
Predstavljač / Presenter: VALERIJE VRČEK
194

Amir Muzur: Tajne mozga / Secrets of the Brain
(Medicinska naklada, Zagreb, 2010)
Predstavljač / Presenter: SREĆKO GAJOVIĆ
Michele Aramini: Uvod u bioetiku / Introduction to
Bioethics (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009)
Predstavljačica / Presenter: ANA VOLARIĆ-MRŠIĆ
195

Joan Dunayer: Specizam / Speciesism (Dvostruka
duga, Čakovec; Institut za etnologiju i folkloristiku,
Zagreb, 2009)
Predstavljač / Presenter: TOMISLAV KRZNAR
Jahr – Godišnjak Katedre za društvene i humanističke
znanosti u medicini Medicinskog fakulteta u Rijeci
/ Jahr – Annual of the Department of Social Sciences
and Medical Humanities, University of Rijeka School
of Medicine (Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci,
Rijeka, 2010)
Predstavljačica / Presenter: IVA RINČIĆ
196

sponzori
sponsors

STALNI SPONZOR LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
REGULAR SPONSOR OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske /
Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia
OVOGODIŠNJI SPONZORI LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
THIS YEAR’S SPONSORS OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Hrvatska turistička zajednica /
Croatian National Tourist Board
Jadranka hoteli d.o.o.

IZDAVAČ / PUBLISHER
Hrvatsko filozofsko društvo / Croatian Philosophical Society
ZA IZDAVAČA / FOR PUBLISHER
Lino Veljak
UREDNIK / EDITOR
Hrvoje Jurić
PRIJEVODI I KOREKTURA / TRANSLATIONS AND PROOFREADING
Krešimir Babel, Hrvoje Jurić, Ivana Zagorac
DIZAJN NASLOVNICE / COVER DESIGN
Inventa design studio, Zagreb
SLIKA NA NASLOVNICI / COVER ILLUSTRATION
Brončani kip antičkog atlete Apoksiomena (iz 4. st. pr. Kr.),
pronađen 1999. godine u lošinjskom akvatoriju
(Fotodokumentacija Hrvatskog restauratorskog zavoda, snimio: Vid Barac)
Bronze statue of ancient Greek athlete Apoxiomenos (from 4th century B.C.),
found in 1999 in the seascape of Lošinj
(Photo-documentation of Croatian Conservation Institute, photograph by Vid Barac)
PRIJELOM TEKSTA / LAYOUT
OCEAN GRAF, Zagreb
TISAK / PRINT
GRAFOMARK, Zagreb
NAKLADA / VOLUME
500
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne
knjižnice u Zagrebu pod brojem 738779
ISBN 978-953-164-143-2