ovdje - Hrvatsko filozofsko društvo

ISSN 1847-8662
12. LOŠINJSKI DANI BIOETIKE
Mali Lošinj, Hrvatska, 19.–22. svibnja 2013.
S i m p o z i j
Integrativna bioetika i nova epoha
20.–21. svibnja 2013.
S t u d e n t s k a b i o e t i č k a r a d i o n i c a
Bioetika, ekonomija, politika
20.–21. svibnja 2013.
O k r u g l i s t o l
Bioetika i teorije zavjere
22. svibnja 2013.
12th LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Mali Lošinj, Croatia, May 19–22, 2013
S y m p o s i u m
Integrative Bioethics and New Epoch
May 20–21, 2013
S t u d e n t B i o e t h i c s Wo r k s h o p
Bioethics, Economy, Politics
May 20–21, 2013
R o u n d T a b l e
Bioethics and Conspiracy Theories
May 22, 2013

Organizatori Lošinjskih dana bioetike
Hrvatsko filozofsko društvo
Hrvatsko bioetičko društvo
Grad Mali Lošinj
Pokrovitelj 12. Lošinjskih dana bioetike
Primorsko-goranska županija
The organisers of the Lošinj Days of Bioethics
Croatian Philosophical Society
Croatian Bioethics Society
Town of Mali Lošinj
The patron of the 12th Lošinj Days of Bioethics
Primorje-Gorski Kotar County

SADRŽAJ / CONTENTS
Organizacijski odbor Lošinjskih dana bioetike /
Organisation Committee of the Lošinj Days of Bioethics . . . . . 7
ANTE ČOVIĆ: O Lošinjskim danima bioetike /
About the Lošinj Days of Bioethics . . . . . . . . . . . . . 11
Program 12. Lošinjskih dana bioetike /
Programme of the 12th Lošinj Days of Bioethics . . . . . . . . 17
Sažeci izlaganja / Paper abstracts . . . . . . . . . . . . . . 35
● Plenarna izlaganja na simpoziju Integrativna bioetika i nova
epoha / Plenary papers at the Integrative Bioethics and
New Epoch Symposium . . . . . . . . . . . . . . . . 37
● Sekcijska izlaganja na simpoziju Integrativna bioetika i nova
epoha / Section papers at the Integrative Bioethics and
New Epoch Symposium . . . . . . . . . . . . . . . . 41
● Studentska bioetička radionica Bioetika, ekonomija, politika /
Bioethics, Economy, Politics Student Bioethics Workshop . . 99
● Okrugli stol Bioetika i teorije zavjere /
Bioethics and Conspiracy Theories Round Table . . . . . . 137
Adresar sudionika / Addresses of the participants . . . . . . . . 149
Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja /
Presentation of recent bioethical publications . . . . . . . . . 165
Bioetički café: Bioetika i sport / Bioethical café: Bioethics and Sport 175
Donatori / Donors . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179

organizacijski
odbor
lošinjskih dana
bioetike
organisation
committee of the
lošinj days of
bioethics

ORGANIZACIJSKI ODBOR LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
ORGANISATION COMMITTEE OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Predsjednik / President:
ANTE ČOVIĆ (Zagreb)
Glavni tajnik / Chief Secretary:
HRVOJE JURIĆ (Zagreb)
Administrativna tajnica / Administrative Secretary:
MIRA MATIJEVIĆ (Zagreb)
Članovi / Members:
ELVIO BACCARINI (Rijeka), PAVO BARIŠIĆ (Zagreb), RUŽICA BAUMGAR-
TEN (Mali Lošinj), SERGIO BELARDINELLI (Bologna), ZVONKO BOŠKO-
VIĆ (Rijeka), SULEJMAN BOSTO (Sarajevo), GARI CAPPELLI (Mali Lošinj),
IVAN CIFRIĆ (Zagreb), IGOR ČATIĆ (Zagreb), BARDHYL ÇIPI (Tirana),
ALEKSANDRA FRKOVIĆ (Rijeka), SREĆKO GAJOVIĆ (Zagreb), LIDIJA
GAJSKI (Zagreb), KORALJKA GALL-TROŠELJ (Zagreb), NADA GOSIĆ (Rijeka),
GORAN GRGEC (Zagreb), KENJI HATTORI (Gunma), DŽEVAD HO-
DŽIĆ (Sarajevo), THOMAS S. HOFFMANN (Hagen), GORAN IVANIŠEVIĆ
(Zagreb), MARIJAN JOŠT (Križevci), ANICA JUŠIĆ (Zagreb), ŽELJKO KA-
LUĐEROVIĆ (Novi Sad), VALENTINA KANEVA (Sofija), KATICA KNEZO-
VIĆ (Zagreb), UTE KRUSE-EBELING (Unna), TOMISLAV KRZNAR (Zagreb),
SNJEŽANA KUČIĆ-KRSTAŠ (Mali Lošinj), MISLAV KUKOČ (Split), IVICA
MARTINOVIĆ (Zagreb), MATO MARKOVIĆ (Zagreb), NADA MLADINA
(Tuzla), NEVENKA MOROVIĆ-JANKOVIĆ (Mali Lošinj), AMIR MUZUR
(Rijeka), TEODORA NOT (Zagreb), FAHRUDIN NOVALIĆ (Zagreb), BORUT
OŠLAJ (Ljubljana), JASMINKA PAVELIĆ (Zagreb), MILENKO A. PEROVIĆ
(Novi Sad), DARKO POLŠEK (Zagreb), ŽELJKO POLJAK (Zagreb), IGOR PO-
VRZANOVIĆ (Pula), SNJEŽANA PRIJIĆ-SAMARŽIJA (Rijeka), SANDRA RA-
DENOVIĆ (Beograd), MARIJA RADONIĆ (Dubrovnik), IVA RINČIĆ (Rijeka),
WALTER SCHWEIDLER (Eichstätt), ANTE SELAK (Zagreb), MARIJA SELAK
(Zagreb), NIKOLA SKLEDAR (Zaprešić), IVAN ŠEGOTA (Rijeka), ĐURĐICA
ŠIMIČIĆ (Mali Lošinj), MICHAEL CHENG-TEK TAI (Taichung), KIRIL TEM-
KOV (Skopje), BOGDANA TODOROVA (Sofija), LUKA TOMAŠEVIĆ (Split),
ZVONIMIR TUCAK (Osijek), KAREL TURZA (Beograd), VELIMIR VALJAN
(Sarajevo), IVANA VINKOVIĆ VRČEK (Zagreb), NIKOLA VISKOVIĆ (Split),
VALERIJE VRČEK (Zagreb), IVANA ZAGORAC (Zagreb), KURT WALTER
ZEIDLER (Wien), LJILJANA ZERGOLLERN-ČUPAK (Zagreb)

o
lošinjskim danima
bioetike
about the
lošinj days of
bioethics

Bioetika je mnogo više od nove znanstvene
ili akademske discipline, ona je
postala »znakom vremena«, i to posebnim
znakom koji obilježava prelamanje
epoha svjetske povijesti. I više od toga,
postala je akterom procesa u kojima se
okončava novi vijek kao doba znanstveno-tehničke
civilizacije i počinje nova
epoha. No, da bi postala znakom i akterom
nastajanja nove epohe u povijesti
svijeta, bioetika je i sama morala proći
intenzivnu razvojnu preobrazbu od stadija
»nove medicinske etike« do stadija
»integrativne bioetike« kao orijentacijske
znanosti u kojoj će se artikulirati
nova paradigma znanja. Epohe se, naime,
ne zasnivaju na velikim događajima nego
na idejama i tipovima znanja.
To je civilizacijski okvir u kojem treba
procjenjivati povijesnu važnost i duhovni
doprinos znanstveno-kulturne manifestacije
Lošinjski dani bioetike u prvom desetljeću
njenog postojanja. Upravo u tom
desetljeću odvijala su se i preplitala dva
komplementarna idejna procesa od ključne
važnosti za duhovno zasnivanje nove
epohe:
● izgrađivanje koncepta integrativne
bioetike;
● programsko osmišljavanje (»europeizacija
bioetike«) i stvarno etabliranje
europske bioetike.
U sintezi tih procesa nastala je integrativna
bioetika kao izvorni i zasnivajući
koncept europske bioetike. U istom
je desetljeću europska bioetika, otkrićem
protobioetičara Fritza Jahra, dobila i polazišnu
točku vlastite tradicije. U otvoreni
prostor nove tradicije ugrađeno je i
potterovsko nasljeđe, koje je bioetički redukcionizam
u međuvremenu u bitnome
obezvrijedio. Doprinos Lošinjskih dana
bioetike u osmišljavanju tradicijskog niza
Bioethics is much more than a new
scientific or academic discipline, it has
become a “sign of the age”, a special
sign that marks the turn of epochs of the
world history. Even more, it has become
the protagonist of processes of coming
to an end of the Modern Age as the age
of scientific-technical civilisation, and
dawning of the new epoch. However, in
order for it to become the sign and protagonist
of the emergence of the new
epoch, bioethics itself had to go through
intensive developmental transformation
from the stage of “new medical ethics” to
the stage of “integrative bioethics” as the
orientational science in which a new paradigm
of knowledge will be articulated.
Epochs are not founded on great events,
but on ideas and types of knowledge.
This is the civilisational framework
through which we should assess the historical
importance and spiritual contribution
of the scientific, as well as cultural event
the Lošinj Days of Bioethics in the first
decade of its existence. It was precisely in
this decade that two complementary conceptual
processes have been developing
and intertwining, processes which were
of the outmost importance for the spiritual
foundation of the new epoch:
● forming of the concept of integrative
bioethics;
● programmatic formulation (“Europeanization
of bioethics”) and the
actual establishment of the European
bioethics.
Through synthesis of these processes
integrative bioethics emerged as an original
founding concept of the European
bioethics. In the same decade, the European
bioethics came upon the starting point
of its tradition with the discovery of the
proto-bioethicist Fritz Jahr. Potterian heritage
was also built in the open area of the
13

Jahr – Potter – integrativna bioetika nedvojben
je i očigledan, dok prave razmjere
ukupnog doprinosa Lošinjskih dana bioetike
u prijelomnom desetljeću povijesti
bioetike, koje je bioetiku učinilo »znakom
i akterom« prijelomnog vremena u
povijesti svijeta, tek treba istražiti.
No, ako se zadržimo na razini izvanjske
očiglednosti, može se reći da su se
Lošinjski dani bioetike profilirali kao
središnja institucija bioetičkog života
u jugoistočnoj Europi te da su, upravo
time, mali idilični otok, na kojem se održavaju,
učinili geografskim i duhovnim
središtem europske bioetike. Naime, razvojna
i inovacijska fronta europske bioetike
zadržava se, već duže vremena, u
prostoru jugoistočne Europe, s težištem
na hrvatskom dijelu Mediterana. Gotovo
egzotičnom doima se, u tom kontekstu,
činjenica da se najsnažniji centar za istraživanje
i promoviranje djela Fritza Jahra
ne nalazi, primjerice, u Halleu ili Bonnu
nego na glasovitoj katedri riječkog Medicinskog
fakulteta. S druge pak strane,
o sve snažnijoj duhovnoj prisutnosti integrativne
bioetike na općem europskom
planu svjedoče zbornici radova o toj
temi, koji su objavljeni na njemačkom i
engleskom jeziku. A »bioetička godina«
u prostoru jugoistočne Europe mjeri se
upravo prema datumima održavanja Lošinjskih
dana bioetike.
Prof. dr. sc. Ante Čović
Predsjednik Organizacijskog odbora
Lošinjskih dana bioetike
new tradition, but in the meantime it was
essentially devalued by bioethical reductionism.
Contribution of the Lošinj Days
of Bioethics to the conceptualisation of the
tradition series Jahr – Potter – integrative
bioethics is undeniable and obvious, while
the true dimensions of the overall contribution
of the Days in this crucial decade in
the history of bioethics, which has made
bioethics the “sign and protagonist” of the
turning point in the world history, is an issue
yet to be explored.
However, if we stay on the level of
external obviousness, we can say that the
Lošinj Days of Bioethics have developed
into the central institution of bioethical
life in Southeast Europe, and by this
made the small idyllic island on which
they have been held the geographic and
spiritual centre of the European bioethics.
In fact, developmental and innovation
front of the European bioethics has
remained for a long time in the area of
Southeast Europe, with the focus on the
Croatian part of the Mediterranean. The
fact that the most prominent centre for
research and promotion of Fritz Jahr’s
work is not located, for instance, in Halle
or Bonn, but at the Department of Social
Sciences and Medical Humanities at the
Rijeka School of Medicine seems almost
exotic in this context. On the other hand,
books on the subject of integrative bioethics,
published in German and English,
witness for the growing spiritual presence
of integrative bioethics on a general European
level. And a “bioethical year” in
the area of Southeast Europe is measured
according to the dates of the Lošinj Days
of Bioethics events.
Prof. Ante Čović, Ph.D.
President of the Organization
Committee of the
Lošinj Days of Bioethics
14

12. LOŠINJSKI DANI BIOETIKE
Ovogodišnji Lošinjski dani bioetike (Mali Lošinj, 19.–22. svibnja 2013.)
uključuju:
– međunarodni simpozij Integrativna bioetika i nova epoha,
– studentsku bioetičku radionicu Bioetika, ekonomija, politika,
– okrugli stol Bioetika i teorije zavjere.
12th LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
This year’s Lošinj Days of Bioethics (Mali Lošinj, 19–22 May 2013)
comprise:
– Integrative Bioethics and New Epoch international symposium,
– Bioethics, Economy, Politics student bioethics workshop,
– Bioethics and Conspiracy Theories roundtable.

program
programme

NEDJELJA, 19. svibnja 2013. / SUNDAY, May 19, 2013
– Dolazak i smještaj sudionika /
Arrival and accommodation of participants
19.00 Večera / Dinner
PONEDJELJAK, 20. svibnja 2013. / MONDAY, May 20, 2013
9.00–9.30 (Hotel Aurora, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Otvaranje skupa i pozdravne riječi /
Opening ceremony and welcoming speeches
9.30–10.15 (Aurora Hotel, Great hall / Hotel Aurora, Velika dvorana)
Plenarna izlaganja / Plenary papers
● IVANA ZAGORAC (Croatia/Hrvatska): Bioethical Worldview in the
European Tradition / Bioetički svjetonazor u europskoj tradiciji
● TOMAŽ GRUŠOVNIK (Slovenia/Slovenija): Difference as a Basis
of Environmental Ethics / Razlika kao osnova okolišne etike
● Rasprava / Discussion
10.15–10.45 Pauza / Break
SEKCIJA A: Hotel Aurora, Velika dvorana (hrvatski) /
SECTION A: Aurora Hotel, Great hall (Croatian)
10.45–11.00 IVAN CIFRIĆ (Hrvatska/Croatia): Bioetičke dvojbe u modernom
društvu? Teze za kontekst o bioetičkim dvojbama
/ Bioethical Dilemmas in the Contemporary Society? The
Context of Bioethical Dilemmas
11.00–11.15 KREŠIMIR BABEL (Hrvatska/Croatia): Kulturne perspektive
u integrativnoj bioetici – primjer konfucijanizma /
19

Cultural Perspectives in Integrative Bioethics – the Example
of Confucianism
11.15–11.30 ORHAN JAŠIĆ, RUSMIR ŠADIĆ (Bosna i Hercegovina/
Bosnia and Herzegovina): Ihvanus-safa i njihovo učenje u
svjetlu bioetičkog diskursa / Ihwanus-safa and Their Teachings
in the Light of the Bioethical Discourse
11.30–11.45 MARINA KATINIĆ (Hrvatska/Croatia): Bioetika u osnovnoj
školi: čovjek i cjelina Zemljina sustava / Bioethics in
Primary Schools: Human and Entirety of Earth System
11.45–12.00 Rasprava / Discussion
12.00–12.15 Pauza / Break
12.15–12.30 BORUT OŠLAJ (Slovenija/Slowenien): Pacijentska oporuka
i problem autonomne i prirodne volje / Patientenverfügung
und das Problem des autonomen und des natürlichen
Willens
12.30–12.45 ALEKSANDRA FRKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Bioetičke
dileme o obaviještenosti i suglasnosti pacijenta za medicinski
postupak / Bioethical Dilemmas Surrounding Informed
Consent to Medical Treatment
12.45–13.00 ZVONIMIR BOŠKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Građanskopravna
odgovornost za liječničku grješku / Civil Liability
for Medical Error
13.00–13.15 Rasprava / Discussion
SEKCIJA B: Hotel Aurora, Mala dvorana (engleski, hrvatski) /
SECTION B: Aurora Hotel, Small hall (English, Croatian)
10.45–11.00 LÁSZLÓ NEMES (Hungary/Mađarska): Bioethics as Philosophical
Practice / Bioetika kao filozofska praksa
11.00–11.15 VERONIKA SZÁNTÓ (Hungary/Mađarska): The Emergence
of Life: Early Modern and Contemporary Theories
of Developmental Biology and Their Ethical Significance
/ Nastanak života: Rane moderne i suvremene teorije razvojne
biologije i njihov etički značaj
20

11.15–11.30 LEJLA MUŠIĆ (Bosnia and Herzegovina/Bosna i Hercegovina):
Ecological Nationalism / Ekološki nacionalizam
11.30–11.45 DEJAN DONEV (Macedonia/Makedonija): Bioethical
Aspects of the Question of “Good Death” / Bioetički aspekti
pitanja o »dobroj smrti«
11.45–12.00 Rasprava / Discussion
12.00–12.15 Pauza / Break
12.15–12.30 HEDA FESTINI (Hrvatska/Croatia): Zašto trebamo znanje
o obilježjima zakona u biologiji? / Why Do We Need
Knowledge about Characteristics of Laws in Biology?
12.30–12.45 NENAD CEKIĆ (Srbija/Serbia): Etika, bioetika i metaetika
/ Ethics, Bioethics and Meta-Ethics
12.45–13.00 IGOR ETEROVIĆ (Hrvatska/Croatia): Određenje ili određenja
bioetike? / Definition or Definitions of Bioethics?
13.00–13.15 Rasprava / Discussion
SEKCIJA C: Hotel Vespera (hrvatski) /
SECTION C: Vespera Hotel (Croatian)
Studentska bioetička radionica
BIOETIKA, EKONOMIJA, POLITIKA
(1. dio)
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS, ECONOMY, POLITICS
(Part 1)
10.45–11.00 Uvodne riječi / Introduction
11.00–11.15 JOSIP CMREČNJAK (Hrvatska/Croatia): Anatomija biopolitike
kao moći nad golim životom: kraj političkog i tra-
21

gedija biosa / The Anatomy of Biopolitics as Power over
Bare Life: The End of the Political and the Tragedy of Bios
11.15–11.30 BERNARD KOLUDROVIĆ (Hrvatska/Croatia): Aktivne
mjere zapošljavanja i radnička prava u kontekstu biopolitike
/ Active Measures of Employment and Worker’s
Rights in the Context of Biopolitics
11.30–11.45 LUKA PERUŠIĆ (Hrvatska/Croatia): Uloga bioetičara u
biopolitici / The Role of Bioethicist in Biopolitics
11.45–12.00 SAFET ŠAĆIROVIĆ (Srbija/Serbia): Bioetika i politika /
Bioethics and Politics
12.00–12.30 Rasprava / Discussion
13.30 Ručak / Lunch
SEKCIJA A: Hotel Aurora, Velika dvorana (hrvatski) /
SECTION A: Aurora Hotel, Great hall (Croatian)
22
15.00–15.15 JASMINKA PAVELIĆ (Hrvatska/Croatia): Reanimacija
izrazito prerano rođene dojenčadi – da ili ne? / Resuscitation
of Extremely Premature Infant – Yes or No?
15.15–15.30 VESNA PEŠIĆ, EDUARD PAVLOVIĆ (Hrvatska/Croatia):
Onkološka bolesnica u terminalnoj fazi: njega u obitelji
ili skrb u hospiciju? / Oncological Woman Patient in
Teminal Phase: Care in Family or in Hospice?
15.30–15.45 KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ et al. (Srbija/Serbia): Bioetička
pitanja istraživanja bola na ljudima / Bioethical
Issues in Pain Research in Humans
15.45–16.00 MARIJA GEIGER ZEMAN, ZDENKO ZEMAN (Hrvatska/Croatia):
Tko se boji Babe Jage? O starenju iz rodne
perspektive / Who’s Afraid of Baba Jaga? About Growing
Old from Gender Perspective
16.00–16.15 Rasprava / Discussion
16.15–16.30 Pauza / Break

16.30–16.45 BRANISLAVA MEDIĆ et al. (Srbija/Serbia): Bioetički
aspekti farmakoterapije rijetkih bolesti u neurologiji: što
o tome misle pacijenti? / Bioethical Aspects of Pharmacotherapy
of Rare Diseases in Neurology: What Do Patients
Think about It?
16.45–17.00 ERVIN JANČIĆ (Hrvatska/Croatia): Etičke dileme uporabe
bioloških lijekova u neurologiji / Ethical Dilemmas
in Use of Biologics in Neurology
17.00–17.15 HRVOJE CVITANOVIĆ et al. (Hrvatska/Croatia): Etičke
dileme uporabe bioloških lijekova u dermatologiji / Ethical
Dilemmas in Use of Biologics in Dermatology
17.15–17.30 Rasprava / Discussion
17.30–17.45 Pauza / Break
17.45–18.00 IGOR ČATIĆ, MAJA RUJNIĆ-SOKELE (Hrvatska/Croatia):
Bioetika i polimeri / Bioethics and Polymers
18.00–18.15 NADA GOSIĆ (Hrvatska/Croatia): Jonas E. Salk – sudionik
eksperimenta zvanog život / Jonas E. Salk – Participant
in the Experiment Called Life
18.15–18.30 LIDIJA GAJSKI (Hrvatska/Croatia): HPV cjepivo? Ne,
hvala! / HPV Vaccine? No, Thank You!
18.30–18.45 ŽIVKA JURIČIĆ (Hrvatska/Croatia): Bolesnikove divergentne
percepcije rizika od lijeka: od »očaranosti« do »razočaranosti«
učincima biomedicinskih lijekova / Patient’s
Divergent Perceptions of the Risks of Taking Drugs: From
Patient’s “Enchantment” to “Disenchantment” by the Effects
of Biomedical Drugs Therapy
18.45–19.00 Rasprava / Discussion
SEKCIJA B: Hotel Aurora, Mala dvorana (hrvatski) /
SECTION B: Aurora Hotel, Small hall (Croatian)
15.00–15.15 STJEPAN KOS (Hrvatska/Croatia): Četiri koraka do pravednog
društva / Four Steps to Fair Society
23

15.15–15.30 MILE MARINČIĆ (Hrvatska/Kroatien): Poduzetnik – etika
– politika / Unternehmer – Ethik – Politik
15.30–15.45 ALEKSANDAR RACZ et al. (Hrvatska/Croatia): Ekološki
otisak toaletnog papira / Ecological Footprint of Toilet
Paper
15.45–16.00 Rasprava / Discussion
16.00–16.15 Pauza / Break
16.15–16.30 MARIJA SELAK (Hrvatska/Croatia): Metafizičke pretpostavke
ideje tehničkog poboljšanja čovjeka / Metaphysical
Preconditions of the Idea of Human Enhancement
16.30–16.45 IVICA KELAM, DARIJA RUPČIĆ (Hrvatska/Croatia):
Regeneza ili kako ponovno stvoriti svijet po svojoj mjeri /
Regenesis, or How to Recreate a World that Fits You
16.45–17.00 ALEKSANDRA BOKAN (Srbija/Serbia): Androidizacija
suvremenog čovjeka: Jesmo li svi pomalo Robocop? / Androidisation
of the Modern Man: Are We All a Bit Robocop?
17.00–17.15 SILVANA KARAČIĆ, ANA JELIČIĆ (Hrvatska/Croatia):
Bioetičke konotacije interneta / Bioethical Aspects of the
Internet
17.15–17.30 Rasprava / Discussion
17.30–17.45 Pauza / Break
17.45–18.00 NADA MLADINA, ŽARKO MLADINA (Bosna i Hercegovina/Bosnia
and Herzegovina): Izbor liječničkog poziva
iz bioetičke perspektive / Choice of Physician’s Vocation
from the Bioethical Point of View
18.00–18.15 SANDRA RADENOVIĆ et al. (Srbija/Serbia): Medicinska
sociologija, medicinska etika i bioetika na Medicinskom
i Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu
– aktualno stanje i tendencije / Medical Sociology, Medical
Ethics and Bioethics at the School of Medicine and
School of Dental Medicine, University of Belgrade – Current
Status and Trends
24

18.15–18.30 VELIMIR TERZIĆ et al. (Hrvatska/Croatia): Bioetika
u studiju fizioterapije / Bioethics in the Study of Physiotherapy
18.30–18.45 Rasprava / Discussion
SEKCIJA C: Hotel Vespera (hrvatski) /
SECTION C: Vespera Hotel (Croatian)
Studentska bioetička radionica
BIOETIKA, EKONOMIJA, POLITIKA
(2. dio)
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS, ECONOMY, POLITICS
(Part 2)
14.30–14.45 MATEJA HRGOVAN, RAHELA JUG (Hrvatska/Croatia):
Sekularizam / Secularism
14.45–15.00 NINO KADIĆ (Hrvatska/Croatia): Anarhoprimitivizam:
povratak prirodi kao odgovor modernom društvu / Anarcho-Primitivism:
A Return to Nature as an Answer to the
Modern Society
15.00–15.15 SUZANA KRČMAREK (Hrvatska/Croatia): Bezvremenska
čarolija vještica i vještičarenja / Timeless Spell of Witches
and Witchcrafting
15.15–15.45 Rasprava / Discussion
15.45–16.00 Pauza / Break
16.00–16.15 IVANA EMILY ŠKORO (Hrvatska/Croatia): John Locke,
ropstvo i trgovina ljudima / John Locke, Slavery, and Human
Trafficking
25

16.15–16.30 JOVANA POTPARA (Srbija/Serbia): Platonovo poimanje
države versus poimanje države u Kini / Plato’s Understanding
of the State versus the Understanding of the State in
China
16.30–16.45 SARA VUKASOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Medicinski potpomognuta
oplodnja / Medically Assisted Reproduction
16.45–17.00 JELENA BABIĆ, ŽAKLINA VILJEVAC (Hrvatska/Croatia):
Čipiranje ljudi kao bioetički problem / Chip Implementation
as a Bioethical Problem
17.00–17.30 Rasprava / Discussion
17.30–17.45 Pauza / Break
17.45–18.00 MARKO KOS (Hrvatska/Croatia): Lud, zbunjen, političan
/ Insane, Confused, Political
18.00–18.15 LOVRO SAVIĆ (Hrvatska/Croatia): Biopolitika i bioetika
u psihijatriji – problem ECT-a / Biopolitics and Bioethics
in Psychiatry – Problem of ECT
18.15–18.30 IGOR SALOPEK, VESNA ŠENDULA-JENGIĆ (Hrvatska/Croatia):
Zdravstvena skrb u kontekstu ekonomskih
i političkih utjecaja: prikaz razvoja Psihijatrijske bolnice
Rab / Health Care in the Context of Economic and Political
Influences: Review of Rab Psychiatric Hospital Development
18.30–18.45 DUŠANKA BESLAĆ, VUK PRICA (Hrvatska/Croatia):
Uloga regionalne samouprave u promicanju zdravlja / The
Role of Regional Government in Health Promotion
18.45–19.15 Rasprava / Discussion
19.30 Večera / Dinner
26

21.00 (Hotel Aurora, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great Hall)
Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja /
Presentation of recent bioethical publications
● VELIMIR VALJAN (ur./ed.): Integrativna bioetika pred izazovima
biotehnologije [Integrative Bioethics and the Challenges of Biotechnology]
● WALTER SCHWEIDLER (ed./ur.): Bioethik – Medizin – Politik / Bioethics
– Medicine – Politics [Bioetika – medicina – politika]
● NIKOLINA ĆAVAR, IVAN ŽANETIĆ (ur./eds.): Bioetika i psiha
[Bioethics and Psyche]
● RADA DREZGIĆ, DAŠA DUHAČEK, JELENA VASILJEVIĆ (ur./
eds.): Ekofeminizam: nova politička odgovornost [Ecofeminism: New
Political Responsibility]
● IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR: Fritz Jahr i rađanje europske bioetike
[Fritz Jahr and the Emergence of European Bioethics]
● MARKO TOKIĆ: Život, zdravlje i liječništvo u Platonovoj filozofiji
[Life, Health, and Medicine in Plato’s Philosophy]
● TOMISLAV KRZNAR (ur./ed.): Čovjek i priroda. Prilog određivanju
odnosa [Man and Nature. Contribution to the Determination of
Relations]
● IVAN CIFRIĆ: Leksikon socijalne ekologije [The Lexicon of Social
Ecology]
● SUZANA MARJANIĆ, ANTONIJA ZARADIJA KIŠ (ur./eds.): Književna
životinja. Kulturni bestijarij, II. dio [Literary Animal. Cultural
Bestiary, Part II]
● KSENIJA TURKOVIĆ, SUNČANA ROKSANDIĆ VIDLIČKA,
ALEKSANDAR MARŠAVELSKI (ur./eds.): Predavanja etike u psihijatriji.
Skice slučajeva [Teaching Ethics in Psychiatry. Case-Vignettes]
● KSENIJA TURKOVIĆ, SUNČANA ROKSANDIĆ VIDLIČKA,
ALEKSANDAR MARŠAVELSKI (ur./eds.): Podučavanje etike u
presađivanju organa i darivanju tkiva. Skice slučajeva [Teaching Ethics
in Organ Transplantation and Tissue Donation. Cases and Movies]
27

● IVAN ILLICH: Amicus mortis
● IVAN ILLICH: Medicinska nemeza. Eksproprijacija zdravlja [Medical
Nemesis. The Expropriation of Health]
● Bioetika u časopisima / Bioethics in journals: Acta
medico-historica Adriatica (Rijeka), Croatian Medical Journal (Zagreb),
Ekonomska i ekohistorija (Zagreb), Jahr (Rijeka), Medix (Zagreb),
Metodički ogledi (Zagreb), Socijalna ekologija (Zagreb), Synthesis
philosophica (Zagreb), The Holistic Approach to Environment
(Zagreb), Znakovi vremena (Sarajevo)
Predstavljači / Presenters: Nada Mladina, Željko Kaluđerović, Marija
Selak, Marija Geiger Zeman, Mislav Kukoč, Ivana Zagorac, Ivica Kelam,
Marina Katinić, Nada Gosić, Živka Juričić, Hrvoje Jurić
UTORAK, 21. svibnja 2013. / TUESDAY, May 21, 2013
SEKCIJA A: Hotel Aurora, Velika dvorana (engleski, hrvatski) /
SECTION A: Aurora Hotel, Great hall (English, Croatian)
9.00–9.15 ALEKSANDRA DEANOSKA-TRENDAFILOVA (Macedonia/Makedonija):
Bioethics, Law, and Genetics / Bioetika,
pravo i genetika
9.15–9.30 ALIREZA HAGHPARAST (Iran): Nanoethics: Facts, Promises
and Challenges / Nanoetika: činjenice, obećanja i
izazovi
9.30–9.45 GHOLAMREZA HASHEMI TABAR (Iran): Medical
Ethics from the Islamic Point of View / Medicinska etika
s islamskoga gledišta
9.45–10.00 ZORAN TODOROVIĆ et al. (Serbia/Srbija): Vulnerable
Subjects and Drug Safety / Vulnerabilni subjekti i sigurnost
lijekova
10.00–10.15 DRAGANA SREBRO et al. (Serbia/Srbija): Bioethical
Principles in Preclinical Research of Analgesics / Bioetički
principi u pretkliničkom ispitivanju analgetika
28

10.15–10.45 Rasprava / Discussion
10.45–11.00 Pauza / Break
11.00–11.15 VLADIMIR JELKIĆ (Hrvatska/Kroatien): Moralni subjekt
– bioetička perspektiva / Das moralische Subjekt – die
bioethische Perspektive
11.15–11.30 ŽELJKO KALUĐEROVIĆ (Srbija/Serbia), ZLATAN
DELIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):
Antičko razumijevanje žrtvovanja životinja i njihovog
konzumiranja / Ancient Understanding of Animal Sacrifice
and Animal Consumption
11.30–11.45 ROBERT MEĐUGORAC (Hrvatska/Croatia): Pojam vrsizma:
Dunayer vs. Singer / Concept of Speciesism: Dunayer
vs. Singer
11.45–12.00 Rasprava / Discussion
12.00–12.15 Pauza / Break
12.15–12.30 IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR (Hrvatska/Croatia): Bioetika
je rođena petnaest dana ranije: Fritz Jahr i prvi spomen
bioetike u prosincu 1926. / Bioethics Was Born Fifteen
Days Earlier: Fritz Jahr and the First Mention of Bioethics
in December 1926
12.30–12.45 IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR (Hrvatska/Croatia): O sudbini
ideja: od bioetike do nacionalnog centra za obrazovanje
gluhih / On the Destiny of Ideas: From Bioethics to a
National Centre for Deaf Education
12.45–13.00 MISLAV KUKOČ (Hrvatska/Croatia): Bioetika na Svjetskom
filozofskom kongresu / Bioethics at the World Congress
of Philosophy
13.00–13.30 Rasprava / Discussion
29

SEKCIJA B: Hotel Aurora, Mala dvorana (hrvatski) /
SECTION B: Aurora Hotel, Small hall (Croatian)
Studentska bioetička radionica
BIOETIKA, EKONOMIJA, POLITIKA
(3. dio)
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS, ECONOMY, POLITICS
(Part 3)
8.30–8.45 EMA DRAGOJEVIĆ, EVA FELDMAN, IVA GREGOV
(Hrvatska/Croatia): Pod utjecajem / Under Influence
8.45–9.00 EVICA JURKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Medijska etika /
Media Ethics
9.00–9.15 NINA JELIĆ (Hrvatska/Croatia): Bihevioralna ekonomija,
neuroekonomija, neuromarketing / Behavioral Economics,
Neuroeconomics, and Neuromarketing
9.15–9.45 Rasprava / Discussion
9.45–10.00 Pauza / Break
10.00–10.15 ARNO VINKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Zaborav životne
radosti u modernim društvima: Kako se joie de vivre može
stvoriti? / Oblivion of joie de vivre in Modern Societies:
How Can joie de vivre Be Created?
10.15–10.30 TARA BEATA RACZ (Hrvatska/Croatia): Ekonomija sreće
/ Economy of Happiness, or Happynomics
10.30–10.45 BRUNA NEDOKLAN, ZORANA RIGGI (Hrvatska/Croatia):
O volonterstvu danas / On Volunteering Today
10.45–11.00 ANJA ŽIVANOVIĆ (Srbija/Serbia): Stavovi studenata
medicine prema uključivanju vulnerabilnih grupa u klinička
ispitivanja / Medical Students’ Attitudes towards Involvement
of Vulnerable Groups in Clinical Trials
30

11.00–11.30 Rasprava / Discussion
11.30–11.45 Pauza / Break
11.45–12.00 NIKOLINA ĆAVAR, IVAN ŽANETIĆ (Hrvatska/Croatia):
Kratka povijest korporativnih skandala (te što iz nje
možemo naučiti) / A Short History of Corporative Scandals
(and What We Can Learn from It)
12.00–12.15 IVAN BAUERNFREUND (Hrvatska/Croatia): Ekologija
kao čimbenik u međunarodnoj politici / Ecology as a Factor
in International Relations
12.15–12.30 DENIS MUZIČKA, BRANIMIR KURMAIĆ (Hrvatska/
Croatia): Geoinženjering kao bioetičko pitanje / Geoingeneering
as a Bioethical Issue
12.30–12.45 JURAJ GAJSKI (Hrvatska/Croatia): Nacionalna sigurnost
u 21. stoljeću / National Security in the 21st Century
12.45–13.15 Rasprava / Discussion
13.30 Ručak / Lunch
15.00–16.00 (Hotel Aurora, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
Skupština Hrvatskog bioetičkog društva /
Convention of the Croatian Bioethics Society
31

SEKCIJA B: Hotel Aurora, Mala dvorana (hrvatski) /
SECTION B: Aurora Hotel, Small hall (Croatian)
Studentska bioetička radionica
BIOETIKA, EKONOMIJA, POLITIKA
(4. dio)
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS, ECONOMY, POLITICS
(Part 4)
14.30–14.45 KREŠIMIR VIDOVIĆ (Hrvatska/Croatia): »Tragedija javnog
dobra« u tragediji modernog doba / “Tragedy of the
Commons” in the Tragedy of the Modern Age
14.45–15.00 MARIO RADOVANOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Javno dobro
i osobna sloboda u djelu The Dispossessed Ursule K.
Le Guin / The Commons and Personal Liberty in The Dispossessed
by Ursula K. Le Guin
15.00–15.15 MARINA ZRNIĆ (Hrvatska/Croatia): Zelena revolucija
u Indiji: početak kraja / Green Revolution in India: The
Beginning of the End
15.15–15.30 MAŠA DUNATOV, IVAN CEROVAC, LUANA IVOŠE-
VIĆ, ANDREA MEŠANOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Znanost
i politika: autoritet znanosti u donošenju javnih odluka
/ Science and Politics: The Authority of Science in
Public Decision-Making Process
15.30–16.00 Rasprava / Discussion
16.00 Izlet / Excursion
19.30 Večera / Dinner
32

21.00 (Hotel Aurora, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)
BIOETIČKI CAFÉ:
Bioetika i sport – razgovor s nogometašem i publicistom Ivanom
Ergićem (moderatori: Ivana Zagorac i Hrvoje Jurić) /
BIOETHICAL CAFÉ:
Bioethics and Sport – conversation with Ivan Ergić, football
player and publicist (moderators: Ivana Zagorac and Hrvoje Jurić)
SRIJEDA, 22. svibnja 2013. / WEDNESDAY, May 22, 2013
Okrugli stol
BIOETIKA I TEORIJE ZAVJERE
Roundtable
BIOETHICS AND CONSPIRACY THEORIES
9.00–9.15 Uvodna riječ / Introduction
9.15–10.30 Uvodna izlaganja s raspravom / Papers and discussion
● ANTE ČOVIĆ (Hrvatska/Kroatien): Neoliberalni totalitarizam kao
zatiranje javnog dobra / Neoliberaler Totalitarismus als Zerstörung
des öffentlichen Gutes
● LUKA TOMAŠEVIĆ (Hrvatska/Croatia): Crkva i izazov neoliberalizma
/ The Church and the Challenges of Neoliberalism
● PETAR FILIPIĆ (Hrvatska/Croatia): O neoliberalnoj paradigmi i
hrvatskom visokom školstvu / On the Neoliberal Paradigm and Croatian
Higher Education
10.30–10.45 Pauza / Break
10.45–12.00 Uvodna izlaganja s raspravom / Papers and discussion
33

● HRVOJE JURIĆ (Hrvatska/Croatia): Problematika GMO-a u kontekstu
tehnoznanstveno-ekonomsko-političkog sistema / Issues of
GMOs in the Context of Technoscientific-Economic-Political System
● MARIJAN JOŠT (Hrvatska/Croatia): Sjetva neregistriranog sjemena
kao kriminalni čin / Planting a Non-registered Seed as a Criminal
Act
12.30 Ručak / Lunch
– Odlazak sudionika / Departure of participants
34

sažeci izlaganja
paper abstracts

Simpozij
INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA
Plenarna izlaganja
Symposium
INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH
Plenary papers
TOMAŽ GRUŠOVNIK
Science and Research Centre of Koper, Slovenia /
Znanstveno-istraživački centar Koper, Slovenija
DIFFERENCE AS A BASIS OF ENVIRONMENTAL ETHICS
One of the main goals of environmental ethics is to enlarge the moral
domain by including non-human subjects. This is usually accomplished by
providing what Callicott calls “a criterion of moral value”, a property all
moral subjects have in common and which was traditionally found in either
reason (Kant), of ability to feel pain (Bentham), or even life as such
(Schweitzer). This, however, presupposes making the subjects identical. For
instance, Naess’ idea of “deep ecology” roots in the process of self-identification.
Nevertheless, such identification can lead to imposition of one’s
Self on others, and so “the human dimension here equates with the most
classical anthropocentrism” (R. Braidotti, Transpositions). This paper thus
suggests, following L. Irigaray, that environmental ethics – and ethics in
general – should be built in a different way, by respecting the difference.
RAZLIKA KAO OSNOVA OKOLIŠNE ETIKE
Jedan je od glavnih ciljeva okolišne etike proširenje moralne domene
uključivanjem ne-ljudskih subjekata. To se obično postiže pomoću onoga
što Callicott naziva »kriterijem moralne vrijednosti«, odnosno onoga što je
37

zajedničko svim moralnim subjektima i što se tradicionalno nalazi bilo u
razumu (Kant) ili u sposobnosti osjećanja bola (Bentham) ili čak u životu
kao takvom (Schweitzer). No, pretpostavka toga je da su svi subjekti
identični. Naprimjer, Naessova ideja »dubinske ekologije« temelji se na
procesu samo-identifikacije. Međutim, takva identifikacija može dovesti
do nametanja nečijeg sebstva drugome, čime se »ljudska dimenzija ovdje
izjednačava s najklasičnijim antropocentrizmom« (R. Braidotti, Transpositions).
U ovom se izlaganju, na tragu L. Irigaray, sugerira da bi okolišna
etika – i etika općenito – trebala biti razvijana na različite načine, poštujući
razliku.
IVANA ZAGORAC
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia /
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska
BIOETHICAL WORLDVIEW IN THE
EUROPEAN TRADITION
“Bioethical anxiety” had been present long before the widely known
events that identified medicine as the field in which bioethics was “birthed”,
locating it geographically in the United States of America. The publication
of Shana Alexander’s text is, indeed, a “birthing”, although not of bioethics,
but of a new medical ethics. Bioethics goes beyond the framework of
medicine, and is focused on the question of life as such – both human and
non-human – and the conditions of its preservation, with both the present
and the future as its timeframes. The principles, norms and codices, such
as the ones that were established on and due to medical controversies, are
therefore only one, but most certainly not the only, product of bioethical efforts.
An integrative gathering of the perspectives and their interaction are
orientated towards a more complex task – redefining the worldview.
The working hypothesis here is that valuable guidelines in formulating
bioethically grounded worldview could be found in the rich European tradition
of thought. This paper will thus try to point out the valuable resources
(namely Francis of Assisi, Fritz Jahr, Albert Schweitzer) for the historical
reconstruction of the bioethical worldview. As those resources will show,
such an alternative concept of bioethics goes far beyond principlism and
38

any framework that bound bioethics predominantly in the field of medicine.
The implication of a call for those resources will reveal itself as a sign
of potentiality that the European tradition holds in framing an all-embracing
concept of bioethics − non-anthropocentric by its nature, theoretically
sustainable, workable in practice and, through an additional research effort,
with a developed and well-grounded methodology.
BIOETIČKI SVJETONAZOR U
EUROPSKOJ TRADICIJI
»Bioetička tjeskoba« bila je prisutna i mnogo prije svjetski poznatih
događaja koji su odredili medicinu kao područje »rođenja« bioetike, geografski
je smještajući u Sjedinjene Američke Države. Objava teksta Shane
Alexander zaista i simbolizira »rođenje«, no ne bioetike, nego medicinske
etike. Bioetika, naime, nedvojbeno nadilazi okvire medicine te se usmjerava
na pitanje života kao takvog − i ljudskog i ne-ljudskog − kao i uvjete
njegova održanja, sa sadašnjošću i budućnošću kao referentnim točkama.
Principi, norme i kodeksi, poput onih oblikovanih na temelju kontroverznih
pitanja u medicini, predstavljaju jedan, no zasigurno ne i jedini rezultat
bioetičkih nastojanja. Integrativno okupljanje perspektiva i njihova
interakcija u području bioetike orijentirani su ka kompleksnijoj zadaći −
re-definiranju svjetonazora.
Radna hipoteza na kojoj počiva ovo izlaganje jest da se vrijedne smjernice
za oblikovanje bioetički fundiranog svjetonazora mogu pronaći u
bogatome misaonome naslijeđu Europe. Tekst će stoga istaknuti značajne
izvore (Franjo Asiški, Fritz Jahr i Albert Schweitzer) koji nam omogućuju
praćenje zagovora upravo bioetičkoga senzibiliteta. Kao što će ti izvori
pokazati, moguć je i alternativni koncept bioetike koji ide dalje od principalizma
i izvan svakoga okvira koji danas bioetiku dominantno povezuje s
područjem medicine. Razmatranje navedenih pozicija implicira postojanje
potencijala koje europska tradicija ima za oblikovanje sveobuhvatnog koncepta
bioetike − ne-antropocentričnog po svojoj naravi, teorijski održivog,
primjenjivog u praksi i, kroz dodatni istraživački napor, s razvijenom i dobro
utemeljenom metodologijom.
39

Simpozij
INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA
Sekcijska izlaganja
Symposium
INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH
Section papers
KREŠIMIR BABEL
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
KULTURNE PERSPEKTIVE U INTEGRATIVNOJ BIOETICI –
PRIMJER KONFUCIJANIZMA
Jedna od ključnih metodoloških odrednica koncepta integrativne bioetike
je uključivanje kulturnih perspektiva kao ravnopravnih sudionika
kako u raspravama o specifičnim bioetičkim pitanjima tako i u nastojanjima
za pluriperspektivističko oblikovanje orijentacijskoga znanja. Široko
određen pojam kulturnih perspektiva obuhvaća one pozicije (društvene,
kulturne, svjetonazorske, religijske, aktivističke, umjetničke i sl.) koje
razvijaju vlastite poglede na bioetičke probleme koje otvara znanstvenotehnički
razvoj, a nisu obilježene znanstvenom metodologijom te ne ulaze
u krug znanstvenih perspektiva. Namjera je ovoga rada razmotriti neka
pitanja kao i potencijale ovako koncipiranog pojma kulturnih perspektiva
na primjeru jedne od takvih perspektiva – konfucijanističke misaone
tradicije. Naime, konfucijanizam kao jedna od najdugovječnijih tradicija
u povijesti čovječanstva uvelike je utjecala na oblikovanje svjetonazora
civilizacije Dalekog Istoka. Stoga se zasigurno čini vrijednim razmotriti
specifična konfucijanska poimanja sebstva, osobe i njenog odnosa s društvom,
kao i pitanje odnosa čovjeka i prirode. Ova će poimanja, naročito
u sklopu suvremenih pokušaja uključivanja konfucijanizma u globalnu bioetičku
raspravu, otvoriti izazovna pitanja na teorijskom i praktičkom planu,
41

pa je potrebno sagledati i moguće doprinose konfucijanizma u dijalogu o
orijentacijskom znanju.
CULTURAL PERSPECTIVES IN INTEGRATIVE BIOETHICS –
THE EXAMPLE OF CONFUCIANISM
One of the key methodological determinants of the concept of integrative
bioethics is the inclusion of cultural perspectives as equal participants
in discussions on specific bioethical issues as well as in efforts for a pluriperspective
formation of orientational knowledge. The broadly defined notion
of cultural perspectives includes the positions (social, cultural, worldview,
religious, activist, artistic, etc.) that develop their particular views on
bioethical problems created by the scientific-technological development,
and are not characterised by scientific methodology and thus do not belong
to the sphere of scientific perspectives. The intention of this paper is to
consider some questions and potentials of thus conceived notion of cultural
perspectives on the example of one of those perspectives – Confucian tradition
of thought. Namely, Confucianism as one of the longest traditions
in the history of mankind has greatly influenced the formation of Far East
civilisation’s worldview. Therefore it surely seems worthy to examine specific
Confucian understanding of the self, the person and its relationship to
society, as well as the relationship of man and nature. These views, especially
in the contemporary attempts to include Confucianism in the global
bioethical discussion, are raising challenging questions on the theoretical
and practical level, so we need to take into account the possible Confucian
contributions in the dialogue on orientational knowledge.
ALEKSANDRA BOKAN
Fakultet za kulturu i medije, Megatrend univerzitet, Beograd, Srbija /
Graduate School of Culture and Media, Megatrend University, Belgrade, Serbia
ANDROIDIZACIJA SUVREMENOG ČOVJEKA:
JESMO LI SVI POMALO ROBOCOP?
Vrijeme globalizacije i razvoj hipertehnologije utječu i na odnos
samoće i usamljenosti. Ljudi imaju osjećaj prividne socijalizacije. Danas
42

ijetko tko zaista razgovara, konstruktivna komunikacija gotovo i da ne
postoji. Čovjek se osjeća usamljenijim nego ikad. Samim tim ne dostiže ni
približno svoj potencijal. Jesmo li toplu riječ i zagrljaj zamijenili ekranom?
Jesmo li toliko postali dijelom sistema za stjecanje i opstanak da nemamo
snage da se vratimo sebi samima? Uloga virtualne inteligencije je sve veća,
tj. veća nego ikad, s tendencijom rasta. Model pojedinca je »ovcizirani«
čovjek.
Postavlja se pitanje koje je nemoguće izbjeći: jesmo li ovakvi zbog
hiperrazvoja tehnologija, jesu li one u ekspanziji upravo zbog toga što se
čovjek sam po sebi promijenio ili su oba razloga validna? Jesu li zaista
androidi postali veći ljudi od samog čovjeka, s osjećanjima, umovima i
sposobnostima koje je i sam čovjek donedavno imao? Ako čovjek plaća
danak suvremenom načinu života, ako je cijena uvjetne lagodnosti gubitak
sebe, jesu li androidi jedini način očuvanja čovječnosti?
ANDROIDISATION OF THE MODERN MAN:
ARE WE ALL A BIT ROBOCOP?
The age of globalization and the development of hyper-technology affect
the relationship between solitude and loneliness. People have a feeling
of apparent socialization. Today, hardly anyone really talks, constructive
communication is almost non-existent. A man feels lonelier than ever, and
therefore does not reach anywhere near his potential. Have we replaced
warm words and a hug with the screen? Have we become so much a part of
the system for the acquisition and survival that we do not have the strength
to get back to ourselves? The role of virtual intelligence is growing, it is
greater than ever. The model of the individual is a “sheep-like” man.
The questions that can not be avoided are: are we like this due to the
hyper-development of technology, are they expanding precisely because
the man has changed in itself, or are both reasons valid? Have androids
really become more human than humans themselves, with feelings, minds
and abilities that the man himself up until recently had? If a man pays tribute
to the modern way of life, if the price of conditional comfort is the loss
of the self, are androids the only way to preserve humanity?
43

ZVONIMIR BOŠKOVIĆ
Rijeka, Hrvatska /
Rijeka, Croatia
GRAĐANSKOPRAVNA ODGOVORNOST
ZA LIJEČNIČKU GRJEŠKU
Iznosi se građanskopravna odgovornost za liječničku grješku. Ukazuje
se na pojam liječničke grješke i razgraničenje prema pojmu komplikacije.
Govori se o grješkama u dijagnozi i terapiji te odgovornosti za štetu od
lijekova. Nadalje, govori se o oslobođenju od odgovornosti za liječničku
grješku. Na kraju, iznose se prijedlozi.
CIVIL LIABILITY FOR MEDICAL ERROR
In the paper the civil liability in the case of medical error will be discussed.
The concept of medical error and the delineation from the concept
of complication will be pointed out. The mistakes in diagnosis and therapy,
as well as damage from drugs, and responsibilities of other health workers
will be discussed. In the conclusion, the series of new solutions, and above
all, liberation from liability for medical error will be presented.
NENAD CEKIĆ
Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Belgrade, Serbia
ETIKA, BIOETIKA I METAETIKA
U rječničkim određenjima bioetike obično se navodi da je ona, između
ostalog, primjena posebnih filozofskih metoda na praktične probleme
proistekle iz medicinskih, bioloških i srodnih istraživanja. Međutim, ovo
svakako ne može biti cjelina određenja. Konkretno, postoje područja kao
što je opća teorija moralne motivacije, gdje se fenomeni života, biologije i
etike neizostavno prepliću. »Jedinstveno«, »posebno« (filozofsko, biološko,
itd.) istraživanje fenomena moralne motivacije nužno obuhvaća makar
osvrt na različita znanstvena i intelektualna područja. U ovom izlaganju
44

postavlja se jednostavno pitanje. Postoje slučajevi psihopatije, pa i tzv.
»stečene« psihopatije, o kojima se u posljednje vrijeme naširoko raspravlja,
a u kojima subjekt navodno ne razlikuje dobro i zlo. Za njih su sudovi
tipa »To je potpuno pogrešno, ali me se uopće ne tiče« sasvim prihvatljivi.
Kako klasificirati ljude s ovakvim stavom? Je li ovakav stav (ponašanje)
stav individualne ili kolektivne psihologije, prinude ili odluke? S druge
strane, autor skreće pažnju na činjenicu da, iako je multidisciplinarni pristup
ovdje gotovo neizbježan, ne treba smetnuti s uma da su i specijalna
znanja i vještine različitih stručnjaka iz različitih područja ono što zapravo,
na pojmovnom i teoretskom planu, omogućava plodotvornu multidisciplinarnost.
Je li »moralna neosjetljivost« intelektualni stav, poremećaj ili jednostavno
– nedostatak adekvatnih emocija?
ETHICS, BIOETHICS AND META-ETHICS
Encyclopedia definitions of bioethics usually state that bioethics is,
among others, the application of distinctly philosophical methods to practical
problems arising in medical, biological and similar research. However,
it could not be the entire definition. The main connection between moral
philosophy (in a narrower sense) and bioethics is in the area of moral motivation.
There is nothing intrinsically (linguistically or logically) odd in
sentences (linguistic forms of moral judgments) such as “That is a right
(wrong) thing to do, but I do not care” (“attitude of a psychopath”). Therefore,
the problem I would like to explore is the assumption that the prescriptivity
of a moral judgment is a matter or philosophical psychology
(theory of motivation). Why should it be? Could prescriptivity be a matter
of individual or collective psychology? It is quite obvious that multidisciplinarity
is a fact in these areas of inquiries. However, there are some
reasons for further analysis. The author’s thesis is that multidisciplinarity
is valuable. However, some clear boundaries between scientific and other
disciplines have to be observed because that observation is a guarantee
for fruitful multidisciplinary discussion. Secondly, the author offers little
illustration that could show that, in some cases, those boundaries between
disciplines are not quite visible. The problem of psychopath motivation is
a pretty clear example. Is the psychopath motivation – moral motivation,
impaired motivation, or not a motivation at all?
45

IVAN CIFRIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
BIOETIČKE DVOJBE U MODERNOM DRUŠTVU?
Teze za kontekst o bioetičkim dvojbama
Moderno društvo stvorilo je otuđeni sustav (sistem) kao okvir za praksu
i tumačenje svoje racionalnosti. Bioetika nastala u takvom društvu slijedi
njegovu racionalnost i ostaje u njegovim okvirima tumačenja života te
postaje i sama dio svijesti modernog društva, otuđena od svoje biti – shvaćanja
života kao cjeline.
Za moderno društvo nema dvojbi: bioetičke norme i standardi sastavnica
su racionaliziranja sistema i legitimiranja postupaka kao etičkih. Od
bioetike se očekuje normativni i konsekvencijalistički alibi za instrumentalne
vrijednosti društva.
U shvaćanju života nastale su dvije vrste kritike bioetičkog tumačenja:
(1) kritika antropocentrične s pozicija biocentrične bioetike i (2) kritika
bioetike s teološko-religijskih pozicija koja smisao života ne definira u
ovostranoj individualnoj egzistenciji.
Autor elaborira teze putem nekoliko relacija:
(a) Bioetika i sistem. Suvremeno moderno društvo oblikovalo je racionalan
sustav kao otuđeni sustav (sistem) čiji je osnovni cilj
samo-racionalizacija. Sistem je pojeo ljude (Habermas). Bioetika
se shvaća kao njegova sastavnica. Norme i standardi se podčinjavaju
racionalnosti otuđenoga sustava (sistema) i služe mu kao legitimirajući
pred kritikom ugroze života, posebno čovjekova. Bioetika
treba opravdati profitabilnu brigu za (čovjekov) život.
(b) Bioetika i čovjekova egzistencija. Moderno društvo i otuđeni sustav
promijenili su smisao čovjekova individualnog i rodnog bića.
Tako u suvremenom svijetu, koji neki nazivaju i »otuđeni svijet«
(društvo), svakodnevica čovjekova individualnog života (egzistencije)
postaje cilj njegove univerzalnosti, tj. rodnog (generičkog)
života, a rodni (generički) život postaje sredstvo individualnog života.
Bioetika treba opravdati ovu inverziju.
(c) Bioetika i vrijeme. Bioetičke norme i aktivnosti legitimirane su socijalnim
vremenom, pa je i ona vremenita. Vrijeme kao kategorija
46

ostalo je izvan bioetičkih razmišljanja, te ga treba uvesti u bioetički
diskurs, jer se inače bioetika odvaja od realnog života.
Autor zaključuje da se bioetičke dvojbe mogu shvatiti kao filozofskoznanstvene
dvojbe koje smisao života nalaze u egzistenciji pojedinca modernog
društva (imanenciji) i teološko-religijske dvojbe koje smisao života
vide iznad konkretne empirije u transcendenciji.
BIOETHICAL DILEMMAS IN THE
CONTEMPORARY SOCIETY?
The context of bioethical dilemmas
The contemporary society has created an alienated system as a framework
for the practice and interpretation of its rationality. Bioethics, developed
within this society, follows its rationality and remains constrained
within its interpretative framework of life. Bioethics itself is a part of the
consciousness of the contemporary society, alienated from its essence – understanding
life as a whole.
There is no dilemma for thecontemporary society: bioethical standards
and norms are an integral part of the rationalization of the system and
legitimization of its actions by characterizing them as ethical. Bioethics
is expected to provide a normative and consequential alibi for society’s
instrumental values. Two types of criticism were raised with regards to
bioethical understanding of life: (1) criticism of anthropocentrism from the
point of view of biocentric bioethics, and (2) criticism of bioethics from the
theological/religious point of view, which does not define the meaning of
life within the framework of individual’s earthly existence.
These theses are elaborated in the paper with regards to several relations:
(a) Bioethics and system. The contemporary society has developed its
rational system as an alienated system, with self-rationalization as
its main purpose. People have been swallowed up by the system
(Habermas). Bioethics is understood as its integral component. Its
standards and norms are subjugated to the rationality of this alienated
system and serve as its legitimization when it faces criticism
over endangering life, especially human. Bioethics is supposed to
justify the profitable care for (human) life.
47

(b) Bioethics and human existence. The contemporary society and
alienated system have altered the meaning of human individual
and generic being. Within this contemporary society that some call
“alienated world” (society) human everyday individual existence
becomes the purpose of their universality, i.e. generic life, while
generic life becomes the purpose of individual life. Bioethics is
supposed to justify this inversion.
(c) Bioethics and time. Bioethical norms and activities are legitimized
by social time and are, therefore, constrained by time. Time as
a category remains outside bioethical discussions and should be
brought into bioethical discourse because, otherwise, bioethics
will become separate from real life.
The paper concludes that bioethical dilemmas can be understood as
philosophical/scientific, which defines the meaning of life within individual’s
existence in contemporary society (immanence), as well as theological/religious,
which understands the meaning of life within transcendence,
outside concrete empiricism.
HRVOJE CVITANOVIĆ, ERVIN JANČIĆ, ILKO KULJANAC
Opća bolnica Karlovac, Hrvatska /
General Hospital Karlovac, Croatia
ETIČKE DILEME UPOTREBE BIOLOŠKIH LIJEKOVA U
DERMATOLOGIJI
U Hrvatskoj postoje četiri registrirana biološka lijeka koja se mogu
koristiti u terapiji psorijaze: adalimumab, infliximab, etanrecept te ustekinumab.
Upotrebu treba sagledavati na osnovi etičkih principa prvenstvene
dobrobiti bolesnika, izbjegavanja štetnosti, autonomije bolesnika u odabiru
svoje terapije te pravednosti u odnosu na ograničene zdravstvene resurse.
Scenarij kliničkog slučaja uključuje dolazak bolesnika starog 55 godina
s psorijazom koja traje pet godina i zahvaća 20% površine tijela. Bolesnik
nije imao psorijatični artritis. Imao je psihičke traume prilikom komunikacije
s ljudima. Čuo je za biološku terapiju i zatražio uvođenje biološke
terapije.
48

Liječnik mora bolesniku izložiti sve prednosti i neželjene pojave svake
terapijske opcije. Informacija nije znanje. Znanje bez iskustva i kliničke
prosudbe nije mudrost. Liječnik mora ponekad amortizirati nerealistične
zahtjeve i mora znati odvagnuti između bolesnikovih želja, nadanja i pravila
medicinske struke.
ETHICAL DILEMMAS IN USE OF BIOLOGICS IN
DERMATOLOGY
There are four registered biological drugs that can be used in the treatment
of psoriasis: adalimumab, infliximab, ustekinumab and etanrecept.
Use of biologics should be based on the ethical principles of best patient
benefit, avoiding harm, patient autonomy in choosing their treatment and
fairness in relation to the limited health resources.
Fifty-five years old patient was admitted with psoriasis that lasted five
years affecting 20% of the body surface with no sign of psoriatic arthritis.
The patient had psychological trauma in communicating with people. He
had heard of biological therapy and requested the introduction of biological
therapies. Patient’s physician must explain all the benefits and side effects
of each treatment option. Information is not knowledge. Knowledge
without experience and clinical judgment is not wisdom. The physician
must amortize sometimes unrealistic demands and needs of patients. It is
important to decide between a patient’s wishes and hopes, and the guidelines
of the medical profession.
IGOR ČATIĆ, MAJA-RUJNIĆ-SOKELE
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of
Zagreb, Croatia
POLIMERI I BIOETIKA
Tijekom 11. Lošinjskih dana bioetike rad I. Rinčić i A Muzura »Bubreg,
povjerenstvo, reportaža: etičke i bioetičke dileme u povodu 50 godina od
članka Oni odlučuju tko živi, tko umire Shane Alexander« potaknuo je temu
o odnosu polimera i bioetike.
49

Mnoge bioetičke teme rezultat su razvoja materijalnih tvorevina. Tako
je bilo i u slučaju otvaranja Centra za umjetni bubreg u Seattleu. Otvoren je
radi spašavanja života kroničnih bubrežnih bolesnika. Posljedično, njegovo
djelovanje postalo je jednim od ishodišta bioetičkog razvoja u Sjedinjenim
Američkim Državama). Djelovanje umjetnog bubrega omogućio je jedan
dio uređaja načinjen od poli(tetrafluoretilena), popularnog teflona.
To je potaknulo predstavljanje nove podjele svih tvari i materijala na
dvije osnovne skupine, polimere i nepolimere. Posebno težište bit će na
organskim polimerima koji uključuju: bjelančevine, polisaharide i nukleinske
kiseline, sve biljke i životinje, uključivo čovjeka. Tome valja pribrojiti i
proizvode na osnovi prirodnina: nafte i prirodnog plina, odnosno uzgojina,
poznatih pod nazivom plastika i guma.
POLYMERS AND BIOETHICS
During the 11th Lošinj Days of Bioethics the paper by I. Rinčić and
A. Muzur, “Kidney, Committee, and a Reportage: Ethical and Bioethical
Dilemmas on the Occasion of the 50th Anniversary of Shana Alexander’s
Article They Decide Who Lives, Who Dies”, gave incentive to the topic
about the relation of polymers and bioethics.
Many bioethical topics have resulted from the development of material
substances. The same happened in the case of the opening of the Centre for
Artificial Kidney in Seattle. It was opened to save the lives of chronic renal
patients. Consequently, its operation became one of the origins of bioethical
development in the USA. The effect of artificial kidney was enabled by
one part of the device made of poly(tetrafluoroethylene), popular teflon.
This prompted the presentation of a new division of all substances and
materials into two basic groups: polymers and non-polymers. Special focus
will be on organic polymers that include: proteins, polysaccharides and nucleic
acids, all plants and animals, including humans. Here, one should add
also the products based on natural matter: oil and natural gas, i.e. grown
matter, known as plastics and rubber.
50

ALEKSANDRA DEANOSKA-TRENDAFILOVA
Iustinianus Primus Faculty of Law, Ss. Cyril and Methodius University of
Skopje, Macedonia /
Pravni fakultet »Justinijan Prvi«, Sveučilište sv. Ćirila i Metoda u Skopju,
Makedonija
BIOETHICS, LAW, AND GENETICS
In the era of revolutionary development of the life sciences, genetics
takes the leading role. It has positioned the main determinants of the human
genetic map and resolved the issues for prevention and treatment of
many diseases. Furthermore, genetic technologies have proved to have solutions
for resolving the food deficiency problem, etc. But on the other
hand, genetic testing and interventions may lead to significant breach of
the fundamental human rights and freedoms, labelling the individuals and
even change and destroy the humanity itself.
Genetic testing could detect gene mutations and increased risk to some
diseases, but the results could be misused by employers and insurance
companies. The creation of the artificial bacterial genome could be used
for production of vaccines, genetically modified food, etc., but could also
be abused in creating genetically modified biological agents as biological
weapons.
The application of the genetic technologies and methods should be
strictly regulated by law, preceded by a comprehensive bioethical discussion
in order to define the line between permitted and prohibited acts.
BIOETIKA, PRAVO I GENETIKA
U doba revolucionarnog razvoja znanosti o životu, genetika ima vodeću
ulogu. Genetika je pozicionirala glavne odrednice ljudske genetske karte
i riješila pitanja prevencije i liječenja mnogih bolesti. Nadalje, genetičke
su tehnologije pokazale da imaju rješenja za probleme nedostatka hrane,
itd. No, s druge strane, genetsko testiranje i intervencije mogu dovesti do
znatnog kršenja temeljnih ljudskih prava i sloboda, etiketiranja pojedinaca,
pa čak i promijeniti i uništiti čovječanstvo.
Stvaranje umjetnog bakterijskog genoma može se koristiti za proizvodnju
cjepiva, genetički modificirane hrane, itd., ali također može biti
51

zloupotrijebljeno u proizvodnji genetički modificiranih bioloških agensa
koje se koriste kao biološko oružje. Genetsko će testiranje otkriti mutacije
gena i povećani rizik za neke bolesti, ali također može biti zloupotrijebljeno
od strane poslodavaca i osiguravajućih društava.
Primjena genetičkih tehnologija i metoda trebala bi biti detaljno regulirana
pravom kojem bi prethodile sveobuhvatne bioetičke rasprave kako
bi se definirala granica između dopuštenih i zabranjenih djelovanja.
DEJAN DONEV
Iustinianus Primus Faculty of Law, Ss. Cyril and Methodius University of
Skopje, Macedonia /
Pravni fakultet »Justinijan Prvi«, Sveučilište sv. Ćirila i Metoda u Skopju,
Makedonija
BIOETHICAL ASPECTS OF THE QUESTION OF
“GOOD DEATH”
Every human being has the right to live and it is a fundamental human
right. However, in the modern society, the question of right to dignified
dying and death and the right to a painless death is also inevitable. In this
context, there are attempts of legal regulation of euthanasia. How does
modern man understand euthanasia if he accepts that the life is worth living
only under the aspect of the quality of life defined by criteria of living
standards, benefits, happiness, mobility, painlessness, absence of suffering
and similar? Hence, this paper deals with the different definition of euthanasia
and palliative care through the prism of bioethics and its key issue
– human dignity.
BIOETIČKI ASPEKTI PITANJA O
»DOBROJ SMRTI«
Svako ljudsko biće ima pravo na život i to je temeljno pravo čovjeka,
ali u suvremenom društvu nezaobilazno je i pitanje prava na dostojanstvo
u umiranju i smrti te pravo na bezbolnu smrt. U kontekstu toga, eutanazija
se pokušava i zakonski regulirati. Kako suvremeni čovjek shvaća eutanaziju
ako prihvaća da je život vrijedan življenja samo pod vidom kvalitete
52

života definirane na temelju kriterija životnog standarda, koristi, sreće,
pokretljivosti, bezbolnosti, odsutnosti patnje i slično? Stoga se ovo izlaganje
bavi analizom različitih definicija eutanazije i palijativne skrbi kroz
prizmu bioetike i njenog ključnog pitanja – ljudskog dostojanstva.
IGOR ETEROVIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
ODREĐENJE ILI ODREĐENJA BIOETIKE?
U govoru o bioetici često se nekritički uzima jedna proizvoljna definicija,
bez ikakva dodatnog teorijskog opravdanja. Dodatno, ta određenja
često odaju dojam nesustavnosti i ad hoc rješenja. U referatu se stoga
razmatra pojam bioetike, njegovo značenje (značenja), faze razvoja ove
discipline, te njeno sadržajno i metodološko određenje. U nastavku se
preispituje suženi koncept bioetike (fokusiran na biomedicinske znanosti
prema sadržaju i bioetička načela prema metodologiji) te se potkrepljuje
disciplini imanentnim, ali i povijesno‐kontekstualnim razlozima potreba
za širim shvaćanjem bioetike kao discipline koja je predmetno orijentirana
na život u cjelini, a metodološki osposobljena za svestrano sagledavanje
problema i produkciju orijentacijskog znanja. U tom se kontekstu ukratko
detektiraju najproblematičnije točke u današnjoj bioetičkoj diskusiji po pitanju
njezina određenja.
DEFINITION OR DEFINITIONS OF BIOETHICS?
When speaking about bioethics, one arbitrary definition is often uncritically
taken, without any additional theoretical justification. In addition,
these definitions often give the impression of unsystematicity and
ad hoc solutions. The paper therefore considers the concept of bioethics,
its meaning (meanings), stages of development of this discipline and its
methodological and content determination. Further, the narrow concept of
bioethics (focused on biomedical research by the content and methodology
of bioethical principles) is discussed and the need for a broader understanding
of bioethics as a discipline that is subject oriented to life in general and
methodologically trained for a comprehensive approach to the problems
53

and production of orientational knowledge is backed up by reasons immanent
to the discipline, and also by the contextual and historical reasons.
In this context, we briefly detect the most problematic points in today’s
bioethical debate regarding its definition.
HEDA FESTINI
Rijeka, Hrvatska /
Rijeka, Croatia
ZAŠTO TREBAMO ZNANJE O OBILJEŽJIMA
ZAKONA U BIOLOGIJI?
Nominalno bi bioetika trebala značiti zauzimanje dosljednog vrijednosnog
stava prema svemu što je živo, a autorica je dosad naglašavala da se
filozofija biologije u tom smislu odnosi prema biologiji kao prema ishodišnoj
disciplini bioetike. Zato se postavlja pitanje: zašto trebamo znanje o
obilježjima zakona u biologiji?
U filozofiji biologije jako su česta kontradiktorna shvaćanja zakona
– zakoni su uzročni, odnosno neuzročni, pa se na taj način zakon tretira kao
doseg najviše strogosti ili, suprotno, kao neodređenost koja dovodi čak i do
toga da se negira postojanje zakona u toj znanosti. Međutim, ako polazimo
od toga da je okružje znanstvenog istraživanja mogućnost u kojoj je mjerodavna
vjerojatnost, onda proizlazi da u biologiji prevladava korištenje slabijeg
pojma zakona. Zapravo se uočava da se u njezinom znanstvenom istraživanju,
kao uostalom i u drugih znanosti, traži uzrok što funkcionira samo
kao metodološko pravilo istraživanja, a ne kao deterministička teorija,tj.
kao doseg sveopće nužnosti. Od pojma uzročnosti ostala je samo uzročna
povezanost, a najviše se usredotočuje na početnu fazu, na mnogostrukost
uvjeta i na njihovo ograničavanje (Bechtel 1993, Glennan 1996, Craver
2000), pa se istražuje stupnjeve pojava po razinama u smislu funkcionalnih
veza (Cummins 1983, Bechtel 1986, Craver 2001), što omogućuje svrstavanje
u spektar vjerojatnosti (Dawkins 2006) u smislu dosega stupnja strogosti
zakona: 1. stroga vjerojatnost; 2. vrlo visoka vjerojatnost; 3. visoka vjerojatnost:
ušančenje (Cummins 1983, Šustar 2007); 4. srednja vjerojatnost:
nevarijantnost (Woodward 2001); 5. niža vjerojatnost: stabilnost (Mitchell
1997, 2000); 6. niska vjerojatnost: otpornost (Skyrms 1977).
54

U formalnom smislu, koristi se teorija vjerojatnosti Bayesovog tipa, tj.
evidencijska, a posebno induktivni oblik. Zakoni su modeli (Sober 2000,
Kokić 2010) i funkcioniraju kao paradigma. Upoznavanje karakteristika
zakona u biologiji važno je za bioetiku radi promicanja odgovarajućeg znanja
o svemu što je živo i posebno za samu biologiju kako bi izbjegla pad u
determinizam.
WHY DO WE NEED KNOWLEDGE ABOUT THE
CHARACTERISTICS OF LAWS IN BIOLOGY?
Nominally “bioethics” should mean that one should take a consequent
appraisal of everything that is alive, and until now it has been stressed that
philosophy of biology refers to biology (as the basis of bioethics) precisely
in this sense. This is the reason for the question posed in the title.
In philosophy of biology there are contradictory understandings of
what these laws are – they are either understood as being causal or not,
and hence, as something with a strictly general range, or in contrast, as
something undetermined, which may even lead to the negation of existence
of such laws in biology. However, if we take that the scope of scientific research
is given by possibility with various probabilities, we need a weaker
notion of law in biology. Indeed, it is clear that in biology – as well as in
other sciences – the principle of causality is a methodological principle for
research and not one that functions as a deterministic theory, i.e. it does not
claim a connection of general necessity, but only a causal conjuncture. In
the first phase, a scientist studies the multiplicity of conditions which he
tries to limit (Bechtel 1993, Glennan 1996, Craver 2000). He then analyzes
the degrees of occurrence of phenomena on different levels in the sense of
functional relations (Cummins 1983, Bechtel 1986, Craver 2001), which
permits a classification in a spectrum of probability (Dawkins 2006) in the
sense of the degree of strength of a law: 1. strong probability; 2. very high
probability; 3. high probability: the entrenchment (Cummins 1983, Šuster
2007); 4. middle probability: the invariance (Woodward 2001); 5. lower
probability: the stability (Mitchell 1997,2000); 6. low probability: the resilience
(Skyrms 1977).
In the formal sense, in biology the Bayesian theory of probability is
used, i.e. the evidential probability, especially the inductive form. The laws
in biology are models (Sober 2000, Kokić 2010) and they function as the
55

paradigm. Acquainting with the characteristics of laws in biology is important
for bioethics in order to promote an appropriate knowledge about
everything that is alive and especially for biology itself in order to avoid
the decline to determinism.
ALEKSANDRA FRKOVIĆ
Rijeka, Hrvatska /
Rijeka, Croatia
BIOETIČKE DILEME O OBAVIJEŠTENOSTI I
SUGLASNOSTI PACIJENTA ZA MEDICINSKI POSTUPAK
Bioetička doktrina informiranosti i pristanka pacijenta zakonska je obveza
u Hrvatskoj od 1997. godine. Donošenjem daljnjih zakonskih propisa
o zdravstvenoj zaštiti i zaštiti prava pacijenata, potvrđuje se pravo građana
na točno objašnjenje i poduku o svim pitanjima koja se tiču njihova zdravlja.
Nakon šesnaest godina primjene zakonskih propisa o obaviještenosti i
suglasnosti pacijenta s bioetičkog stajališta i dalje se govori o empirijskim
i normativnim problemima. Postupak obaviještenosti pacijenta i davanja
suglasnosti dodatno je otežan donošenjem Pravilnika o obrascu suglasnosti
te obrascu izjave o odbijanju pojedinog dijagnostičkog, odnosno
terapijskog postupka uvedenog 2008. Prema tom Pravilniku uz obrazac
Suglasnosti treba priložiti sadržaj obavijesti o pojedinom preporučenom
postupku u pisanom obliku. Time se potiskuje partnerski odnos liječnika
i pacijenta, pitanje suodlučivanja te bioetička doktrina informiranog pristanka
kao procesa koji se temelji na razgovoru i sadrži određene analitičke
elemente.
56
BIOETHICAL DILEMMAS SURROUNDING
INFORMED CONSENT TO MEDICAL TREATMENT
The bioethical doctrine of informed consent has been a legal obligation
in the Republic of Croatia since 1997. The introduction of new legal
regulations on medical care and protection of patients’ rights reinforces
the citizen’s right to accurate explanation and instruction on all aspects
regarding their health. After 16 years of application of legal regulations on

informed consent, we are still addressing, from the bioethical viewpoint,
the empirical and normative issues. The procedure of informed consent has
been additionally made difficult by the Regulations on the Informed Consent
Form and the Refusal of Medical Treatment Form, introduced in 2008.
According to the Regulations, it is necessary to attach the content of the
information on a recommended treatment in written form, along with the
consent form. This is detrimental to the doctor–patient partnership, to the
issue of joint decision making, and to the bioethical doctrine of informed
consent as a process founded on conversation and containing certain analytical
elements.
LIDIJA GAJSKI
Dom zdravlja Zagreb-Centar, Zagreb, Hrvatska /
Health Centre Zagreb-Centre, Zagreb, Croatia
HPV CJEPIVO? NE, HVALA!
Kad se spomene humani papiloma virus (HPV), prva je asocijacija rak
vrata maternice. Istina je da se HPV danas smatra uzročnikom toga karcinoma,
no bolest će razviti tek vrlo mali broj zaraženih žena – one koje
su inficirane određenim tipovima virusa i u kojih je infekcija kronična,
a i od njih tek manjina. Karcinom se razvija kroz razdoblje od nekoliko
desetljeća, tijekom kojeg je prepoznatljiv i lječiv jednostavnim metodama
detekcije i terapije. Za osobe koje u vezi sa spolnim životom prakticiraju
vjernost, odnosno zaštitu, HPV je irelevantan jer se radi o spolno prenosivom
virusu.
Ipak, u sklopu prevencije raka materničnog vrata stanovništvu se nudi
vakcina protiv HPV-a. Preporučuje se cijepljenje svih djevojčica (po nekima
i dječaka) predpubertetske dobi; u nekim je zemljama ono već postalo
obavezno. Uz dvojbenu potrebu za cijepljenjem, naročito je problematična
činjenica da vakcina nema dokazanu stvarnu djelotvornost – nepoznato je
sprječava li klinički relevantni karcinom i produžuje li život. Osim toga,
riječ je o cjepivu s najviše prijavljenih nuspojava i istodobno jednom od
najskupljih. Hoće li moćna korporacijska, profesionalno-medicinska i
politička struktura koja promiče »HPV projekt« biti dovoljno snažna da
ovaj apsurdni postupak nametne sada već osviještenom i sumnjičavom
stanovništvu?
57

HPV VACCINE? NO, THANK YOU!
The first association connected with the word “human papillomavirus”
is the cancer of the uterine cervix. Indeed, HPV is considered a cause of
this type of carcinoma. However, only a small number of infected women
will develop the disease – those who are affected by particular strains of
viruses and those in whom the infection is chronic, among which also only
a minority. Cancer develops in the period of few decades, during which it
is identifiable and curable by the use of simple diagnostic and therapeutic
techniques. For those who practice faithfulness and protection in the sexual
life, HPV is irrelevant, since it is a sexually transmitted virus.
Nevertheless, along with other strategies for the cervical cancer prevention,
HPV vaccine is offered to the population. Immunization is recommended
to all the girls (and boys) before puberty; in some countries it has
already become compulsory. Apart from a dubious need to vaccinate, additional
problem is the fact that the efficiency of the vaccine has not been
established – whether it prevents a clinically relevant cancer and prolongs
life, has not been proved. Besides, it is one of the vaccines with the most
side-effects reported and at the same time one of the most expensive. Will
the powerful corporate, medico-professional and political structure that
promotes “HPV project” be strong enough to impose this absurd medical
intervention to the aware and already doubtful people?
MARIJA GEIGER ZEMAN, ZDENKO ZEMAN
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«, Zagreb, Hrvatska /
Ivo Pilar Institute of Social Sciences, Zagreb, Croatia
TKO SE BOJI BABE JAGE?
O starenju iz rodne perspektive
Unatoč činjenici da je u većini europskih društava (pa tako i u hrvatskom
društvu) očit porast populacije starije dobi, starenje i subjektivna
iskustva starih ljudi, posebno starih žena, ostaju nevidljiva. Starost se u
kulturi fasciniranoj mladošću promatra na stereotipne načine, s mnogo
predrasuda, tabua i strahova koji rezultiraju nizom negativnih predodžbi i
diskriminacijskih praksi. U tom se kontekstu postavljaju neka nezaobilaz-
58

na pitanja: Kakav je status starosti i starih žena u predmodernim kulturama?
Kako kultura u kojoj živimo tretira starenje? Što znači biti stara žena?
Što nam odnos prema starenju i starim osobama, posebno starim ženama,
govori o kulturi i društvu u kojem živimo? Rad se temelji na analizi problematike
starenja i životnih naracija starijih žena prezentiranim u romanu
Dubravke Ugrešić Baba Jaga je snijela jaje (2008). Pritom se posebno
provokativnom pokazuje ambivalentna i nadasve kontroverzna mitološka
junakinja Baba Jaga, koja – reinterpretirana u feminističkom ključu – u
sebi nosi nova značenja i emancipacijski potencijal za žene svih dobi.
WHO’S AFRAID OF BABA YAGA?
About Growing Old from Gender Perspective
Despite the fact that the growth of the old age population is noticeable
in the most European societies (and in the Croatian society as well), the
issues of growing old and personal experience of the old age population,
old women in particular, remain unnoticed. In the culture fascinated by
youth, old age is perceived in stereotypical ways, with a lot of prejudice, taboos
and fears that result in many negative perceptions and discriminative
practices. In this context there are some unavoidable questions considered:
What was the status of the old age and old women in pre-modern cultures?
In which way the contemporary culture treats growing old? What does it
mean to be an old woman? What do the attitudes towards growing old and
old persons, especially towards old women, reveal about the culture and the
society we live in? The paper is based on the analysis of aging issues and
life narratives of elderly women presented in the novel Baba Yaga Laid an
Egg (2008) by Dubravka Ugrešić. In doing so, Baba Yaga, the ambivalent
and highly controversial mythological heroine has been shown as a greatly
provocative character that – reinterpreted in the feminist key – assumes
new meanings and emancipatory potential for women of all ages.
59

NADA GOSIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
JONAS E. SALK –
SUDIONIK EKSPERIMENTA ZVANOG ŽIVOT
Cilj je ovog rada predstavljanje i upoznavanje Jonasa E. Salka, pronalazača
cjepiva protiv dječje paralize i utemeljitelja biofilozofije. Nakon kratkog
povijesno-medicinskog pregleda zbivanja vezanih za pojavu bolesti, dostupnog
i opisanog u medicinskim časopisima, slijedi dio o manje poznatim
ljudskim pričama i životima osoba koje su svoj profesionalni i humani rad
usmjerile u borbu protiv dječje paralize. Redom, na prvom mjestu, ovaj je
rad o Jonasu E. Salku, medicinskom istraživaču kojeg povijest pamti po pronalasku
cjepiva protiv dječje paralize, javnost ga slavi kao spasitelja i dobročinitelja,
mediji ga se prisjećaju i na njegov pronalazak podsjećaju prigodom
obljetnice proglašenja cjepiva sigurnim i efikasnim, politika ga uzima za
primjer humanista, a filozofi-etičari i nastavnici počinju istraživati njegova
djela koja su u bibliografijama navedena u području filozofije. Zatim slijede
priče o Jessie Wright, liječnici fizikalne medicine koja je u vrijeme provođenja
prvog testiranja cjepiva bila medicinska ravnateljica D. C. Watson Home
for Crippled Children, Richardu Josephu Mulvaneyju, liječniku obiteljske
medicine, koji je dao prvo Saklovo cjepivo, Billu Kirkpatricku, prvom djetetu
pogođenom polio virusom kojem je dano cjepivo. Opredjeljenje da njihova
sudbinska veza, upravo onakva kakvu ju je život učinio, bude predstavljena
i objavljena proisteklo je iz činjenice da to do sada nije učinjeno, te iz
činjenice da su uz Jonasa E. Salka bili aktivni sudionici i svjedoci najvećeg
javno-zdravstvenog eksperimenta u povijesti medicine. U završnom dijelu
rada predstavlja se jedna od Salkovih knjiga, Anatomy of Reality: Merging
of Intuition and Reason, koja je za ovaj rad odabrana iz dva razloga. Prvi je
to što u njoj upoznajemo Salka kao istraživača, njegova očekivanja, iskonsku
želju da pomogne u suzbijanju bolesti, njegova razmišljanja u laboratoriju,
suosjećanje s onima kojima njegov rad donosi olakšanje, nadu u iščekivanju
rezultata istraživanja i osjećaj odgovornosti za testiranje i upotrebu njegova
otkrića. Drugi se razlog krije u zahtjevu za uključivanje filozofije u sustavnu
analizu i tumačenje opasnosti s kojima se suvremeni čovjek suočava u cilju
očuvanja i zaštite zdravlja, vrijednosne orijentacije usmjerene na propitivanje
znanstvenog rada/istraživanja i posljedica koje on stvara.
60

JONAS E. SALK –
A PARTICIPANT IN THE EXPERIMENT CALLED LIFE
The aim of this paper is to present and learn about Jonas E. Salk,
founder of the poliomyelitis vaccine and establisher of biophilosophy. After
a brief historical-medical review of events related to the occurrence of
the disease, available and described in medical journals, follows a part on
the lesser known human stories and lives of people who have focused their
professional and humane work on the fight against poliomyelitis. In due
order, this paper is firstly about Jonas E. Salk, a medical researcher history
remembers as founder of the vaccine against poliomyelitis, the public
glorifies as saviour and benefactor, the media remembers and reminds us
of his discovery on occasion of the anniversary of proclaiming the vaccine
safe and effective, whom politics takes as an example of a humanitarian,
and whose works, listed in bibliographic information in the field of
philosophy, philosophers-ethicists and educators are beginning to explore.
Then follows the story of Jessie Wright, doctor of physical medicine who,
at the time of the first testing of the vaccine, was medical director of the DC
Watson Home for Crippled Children, Richard Joseph Mulvaney, a family
physician, who administered the first Salk vaccine, Bill Kirkpatrick, the
first child affected by the poliomyelitis virus to whom the vaccine was
administered. Commitment to present and publish their fateful connection,
just as life has made it, arose from the fact that this has not yet been done,
and from the fact that alongside Jonas E. Salk, active were also participants
and witnesses of the greatest public health experiment in the history of
medicine. Presented in the final part of the paper is one of Salk’s books,
Anatomy of Reality: Merging of Intuition and Reason that has been chosen
for this paper for two reasons. The first, because in it we get to know Salk
– the researcher, his expectations, primal desire to help suppress the disease,
his reflections in the laboratory, compassion for those who get relief
from his work, his hope in anticipation of the results of research and sense
of responsibility for the testing and use of his finding. The second is in the
request for an inclusion of philosophy in the systematic analysis and interpretation
of dangers contemporary man faces for the purpose of preserving
and protecting health, value orientations aimed at questioning scientific
work/research and consequences it creates.
61

ALIREZA HAGHPARAST
Faculty of Veterinary Medicine, Ferdowsi University of Mashhad, Iran /
Veterinarski fakultet, Ferdowsijevo sveučilište u Mashhadu, Iran
NANOETHICS: FACTS, PROMISES AND CHALLENGES
Our planet is facing with the fast development and growth of a new and
emerging science and technologies. Nanobiotechnology and nanomedicine
are the latest of such technologies in the field of biology and medicine. The
use of nano-materials in diagnostics, treatment and prevention of diseases,
or the use stem cells for tissue engineering and regenerative medicine are
some of the fastest growing technologies. Beside the safety issues, a great
concern surrounds the ethical, legal and social implications of using such
technologies in humans, animals and environment. Nanoethics is a newly
emerged branch of science which deals with ethical, legal and social implications
of the new and emerging science and technologies in general and
nanotechnology in particular. Therefore the moral and legal argumentation
for using these technologies in the society is a major challenge for bioethicists
and other relevant authorities.
NANOETIKA: ČINJENICE, OBEĆANJA I IZAZOVI
Naš planet suočava se s brzim razvojem i rastom novonastajuće znanosti
i tehnologija. Nanobiotehnologija i nanomedicina su posljednje takve
tehnologije u polju biologije i medicine. Među one tehnologije koje se najbrže
razvijaju ubrajaju se korištenje nano-materijala za dijagnosticiranje,
liječenje i prevenciju bolesti ili matičnih stanica za inženjering tkiva i regenerativnu
medicinu. Osim pitanja o njihovoj sigurnosti, veliku zabrinutost
izazivaju etičke, pravne i društvene implikacije korištenja tih tehnologija
kod ljudi i životinja te u okolišu. Nanoetika je nova grana znanosti koja se
bavi etičkim, pravnim i društvenim iplikacijama novonastajuće znanosti i
tehnologija općenito, a napose nanotehnologije. Stoga je moralna i pravna
argumentacija vezana uz upotrebu ovih tehnologija u društvu glavni izazov
za bioetičare i druge relevantne autoritete.
62

GHOLAMREZA HASHEMI TABAR
Faculty of Veterinary Medicine, Ferdowsi University of Mashhad, Iran /
Veterinarski fakultet, Ferdowsijevo sveučilište u Mashhadu, Iran
MEDICAL ETHICS FROM THE ISLAMIC POINT OF VIEW
Islam is a monotheistic religion that was established in the seventh
century by the Prophet of Islam, Muhammad. It has a common root with
other Abrahamic religions – Judaism and Christianity. The Qur’an as well
as Sunna (the traditions extracted from the Prophet’s life), are the main
sources of ethical and legal systems and the basis for normative practice
in Islamic society. These two sources are the ultimate authority in Islamic
bioethics. As a tradition since the ninth century, Islamic scholars are affiliated
with one of the five legal schools, namely Hanafi, Maliki, Shafi’i,
Hanbali and Shi’i. In the contemporary Islam, bioethics is largely perceived
as a subfield of Islamic legal reasoning (fiqh). As a field, it developed since
the 1970s and 1980s following the introduction of groundbreaking medical
technologies. Islam has different views on the various issues of bioethics.
In this paper, the matters such as contraception, abortion, IVF, organ transplants,
organ donation, suicide and euthanasia will be discussed in great
detail.
MEDICINSKA ETIKA S ISLAMSKOGA GLEDIŠTA
Islam je monoteistička religija koju je u sedmom stoljeću utemeljio
prorok Muhamed. Islam ima zajednička ishodišta s drugih abrahamskim
religijama – židovstvom i kršćanstvom. Kur’an i sunnet (tradicije izvedene
iz Prorokova života) glavni su izvori etičkih i pravnih sustava te osnovica
normativne prakse u islamskome društvu. Ova su dva izvora vrhovni
autoritet u islamskoj bioetici. Od devetoga stoljeća, islamski učenjaci su
povezani s jednom od pet pravnih škola, a to su: hanefijski, malikijski,
šafijski, hanbelijski i šiitski mezheb. U suvremenom se islamu bioetiku
uglavnom poima kao podvrstu islamske pravne prosudbe (fikh). Kao disciplina,
ona se razvijala od sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog
stoljeća, zahvaljujući razvoju prijelomnih medicinskih tehnologija. Islam
ima različite poglede na razna pitanja bioetike. U ovom će se izlaganju podrobno
razmatrati problemi kao što su kontracepcija, pobačaj, IVF, transplantacija
i donacija organa, samoubojstvo i eutanazija.
63

ERVIN JANČIĆ
Opća bolnica Karlovac, Hrvatska /
General Hospital Karlovac, Croatia
ETIČKE DILEME UPORABE
BIOLOŠKIH LIJEKOVA U NEUROLOGIJI
Multipla skleroza (MS) smatra se upalnom i demijelinizirajućom bolešću.
Najčešće se javlja između dvadesete i četrdesete godine života. Žene
triput češće obolijevaju nego muškarci. Za uznapredovali relaps-remitirajući
oblik (RR) MS koriste se imunomodulacijski lijekovi: interferon beta-
1a i interferon beta-1b, glatiramer acetat, fingolimod i imunosupresijski
lijekovi: natalizumab i cistostatici te autologna transplantacija koštane srži.
Terapijska odluka donosi se prema kliničkoj slici, poštujući dobrobit i autonomiju
pacijenta, s jedne strane, te ograničenost dostupnosti zdravstvene
zaštite, s druge strane.
Slijedi opis kliničkog slučaja. Pacijentica stara 32 godine, fakultetski
obrazovana, majka dvoje djece, razvila je smetnje vida i slabosti lijeve
ruke i noge te je taj deficit ometa u svakodnevnom radu. Po postavljanju
kliničke dijagnoze i primijenjene terapije dolazi do djelomičnog oporavka.
Dobra klinička praksa preporuča uvođenje imunomodulacijskih lijekova
kao prevenciju pogoršanja bolesti koji vodi k invaliditetu i prije zadovoljenja
uvjeta zavoda za zdravstveno osiguranje.
ETHICAL DILEMMAS IN USE OF
BIOLOGICS IN NEUROLOGY
Multiple sclerosis (MS) is considered an inflammatory and demyelinating
disease. It most commonly occurs between 20 to 40 years of age.
Females are affected three times more than males. Advanced relapse-remitting
form (RR) of MS is treated using the immunomodulatory drugs: interferon
beta-1a and interferon beta-1b, glatiramer acetate, fingolimod, immunosuppressive
drugs such as natalizumab, cytostatics, and autologous
bone marrow transplantation. Treatment decisions are taken based on the
clinical picture, respecting well-being and autonomy of the patient on the
one hand, and the limited access to health care on the other.
Description of a clinical case: A female patient aged 32, university
educated, mother of two children, has developed a vision disturbances and
weakness of the left arm and leg. This deficit is distracting her daily work.
64

Diagnosing the disease and applying the therapy has resulted in partial
recovery. Good clinical practice recommends the introduction of immunomodulatory
drugs as a mode for preventing the disease deterioration that
leads to disability before it meets the criteria of the health insurance.
ORHAN JAŠIĆ, RUSMIR ŠADIĆ
Tuzla, Bosna i Hercegovina /
Tuzla, Bosnia and Herzegovina
IHVANUS-SAFA I NJIHOVO UČENJE
U SVJETLU BIOETIČKOG DISKURSA
Ihvanus-safa je filozofsko-teološko bratstvo koje je sintezom islamskog
teološkog i pitagorejskog filozofskog mišljenja razvilo originalno
učenje unutar muslimanskog svijeta. Intelektualno stvaralaštvo bratstva
Ihvanus-safa utemeljeno je na konstitutivnoj tradiciji islama (Kur’an i
sunnet) kao primarnom vrelu, ali i predsokratovskoj filozofskoj baštini,
koja je misliocima spomenutog kruga priskrbila nesvakidašnji izvor inspiracije
i mišljenja. Svakako, pored teoloških problema, značajan dio takovrsnog
intelektualnog angažmana bio je usmjeren na pitanja kozmologije,
etike i bioetike, što je vidljivo iz njihova traktata Razgovor čovjeka sa životinjama
koji će biti predmet analize u ovom izlaganju.
U prvom dijelu rada ukratko je naznačena povijesna uloga bratstva
Ihvanus-safa, te njihov značaj i intelektualni doprinos islamskom filozofsko-teološkom
diskursu. Također, određeni dio teksta problematizira ulogu
pitagorejskog učenja unutar filozofije Ihvanus-safa kao i značaj duhovnih
vrela iz kojih su crpili nesvakidašnju inspiraciju i intelektualni poticaj.
Drugi dio rada tretira sadržaj poslanice (ar. risala) Razgovor čovjeka sa
životinjama – gdje je reflektirano njihovo učenje o svetosti života unutar
totaliteta stvorenog – s posebnim osvrtom na svijet animalnog i biljnog.
IHWANUS-SAFA AND THEIR TEACHINGS
IN THE LIGHT OF THE BIOETHICAL DISCOURSE
Ihwanus-Safa is a philosophical and theological fraternity that developed,
through the synthesis of Islamic theological and Pythagorean philo-
65

sophical thought, an original teaching within the Muslim world. Intellectual
creativity of the brotherhood Ihwanus-Safa is based on the constitutive
traditions of Islam (Qur’an and Sunna) as the primary source, but also
on pre-Socratic philosophical heritage, earning an unusual source of inspiration
and thought to the followers of the mentioned circuit. Certainly,
besides the theological issues, a significant portion of such intellectual engagement
has been focused on issues of cosmology, ethics and bioethics, as
it is evident from the text of their treatises The Case of the Animals versus
Man before the King of the Jinn that will be the object of analysis in this
article.
The first part of the paper is briefly designated to the historic role of
the brotherhood Ihwanus-Safa and their importance and intellectual contribution
to the Islamic philosophical and theological discourse. In addition,
a portion of the text discusses the role of learning in the Pythagorean philosophy
within Ihwanus-Safa and the importance of spiritual sources from
which they drew inspiration and unusual intellectual boosts. The second
part of the paper treats the contents of the treaty (Ar. risala) The Case of
the Animals versus Man before the King of the Jinn – which reflects their
teaching on the sanctity of life within the totality of creation – with special
reference to the animal and plant world.
VLADIMIR JELKIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /
Philosophische Fakultät, J.-J.-Strossmayer-Universität Osijek, Kroatien
MORALNI SUBJEKT –
BIOETIČKA PERSPEKTIVA
Autor razmatra shvaćanje subjekta ugrađeno u same temelje moderniteta
koji se iz bioetičke perspektive imenuje »Baconovim dobom« ili
znanstveno-tehničkom civilizacijom. Samoodređenje moralnog subjekta,
na klasičan način iskazano u Kantovu djelu, počiva na nepremostivom
proturječju. Naime, problem je u tome što se od moralnog subjekta traži
da svoje djelovanje u potpunosti podredi principima koji su izvan sfere
postojećeg, te da konstituirajući samog sebe istodobno mijenja još-ne-moralnu
zbilju. Hegel smatra da se to proturječje prevladava ukidanjem relacije
66

subjekt-objekt i uspostavljanjem jedinstvenog subjekt-objekta. Za čovjeka
to znači izlazak iz prirodnosti, odnosno neposrednosti i »beskonačno pravo
subjektivnosti«. Ova »harmonistička doktrina« (naziv Horkheimera
i Adorna) bila je predmet kritike tako različitih mislilaca kao što su Kierkegaard,
Marx i Nietzsche. Autor preuzima elemente njihove kritike, a
paradigmatičnim smatra Hegelovo stajalište iz 44. paragrafa Osnovnih crta
filozofije prava, prema kojem je »volja beskonačna prema svemu drugom i
ono apsolutno, dok je ono drugo sa svoje strane samo relativno«.
Dakle, subjekt sebi uzima za pravo prisvajati sve živo. Tako se ono
što je izgledalo kao rješenje proturječja u konstituiranju pojma moralnog
subjekta pokazuje kao dio problema. Iz bioetičke perspektive, nužno je
pojam gospodarenja kao nužni moment u konstituiranju subjekta dovesti u
pitanje. Pri tome je u razmatranju uključeno i pitanje odgovornosti subjekta
za ne-ljudska živa bića.
DAS MORALISCHE SUBJEKT –
DIE BIOETHISCHE PERSPEKTIVE
Der Autor befasst sich mit dem Verständnis des Subjekts, das in das
Fundament der Modernität selber eingebaut ist und das aus der bioethischen
Perspektive heraus „das Zeitalter Bacons“ oder die wissenschaftlich-technische
Zivilisation genannt wird. Die Selbstbestimmung des moralischen
Subjekts, im Werk Kants auf klassische Weise ausgedrückt, beruht auf dem
unüberbrückbaren Widerspruch. Das Problem besteht nämlich darin, dass
vom moralischen Subjekt verlangt wird, dass es seine Tätigkeit zur Gänze
den Prinzipien, die sich außerhalb der Sphäre des Vorhandenen befinden,
unterwirft sowie dass es, indem es sich selbst konstituiert, gleichzeitig
auch die noch-nicht-moralische Wirklichkeit ändert. Hegel meint, dass
man diesen Widerspruch durch das Aufheben der Relation Subjekt-Objekt
und die Errichtung eines einheitlichen Subjekt-Objekts überwindet. Für
den Menschen bedeutet dies das Austreten aus der Natürlichkeit und „das
unendliche Recht der Subjektivität“. Diese „harmonistische Doktrin“ (so
genannt von Horkheimer und Adorno) war das Objekt der Kritik so unterschiedlicher
Denker wie Kierkegaard, Marx und Nietzsche. Der Autor
übernimmt Elemente ihrer Kritik und betrachtet Hegels Haltung aus den
Paragraph 44 der Grundlinien der Philosophie des Rechts, nach der „der
Wille allem Anderen gegenüber unendlich und das Absolute ist, während
das Andere seinerseits nur relativ ist, als paradigmatisch“.
67

Also, das Subjekt nimmt sich das Vorrecht, sich alles Lebendige anzueignen.
So zeigt sich jenes, das als die Lösung des Widerspruchs im
Konstituieren des moralischen Subjekts ausgesehen hat, als ein Teil des
Problems. Aus bioethischer Perspektive heraus ist es notwendig, den Begriff
des Wirtschaftens als ein notwendiges Element im Konstituieren des
Subjekts in Frage zu stellen. Dabei ist bei dieser Betrachtung auch die Frage
der Verantwortung des Subjekts für alle nicht-menschliche Lebewesen
eingeschlossen.
ŽIVKA JURIČIĆ
Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb, Croatia
BOLESNIKOVE DIVERGENTNE PERCEPCIJE
RIZIKA OD LIJEKA
Od bolesnikove »očaranosti« do »razočaranosti«
učincima biomedicinskih lijekova
Biomedicinske lijekove prate brojne kontroverze ne samo u terminima
njihovog razvoja, testiranja i prodaje već i u terminima njihovog značenja
i korištenja. Cilj je ovog rada istražiti bolesnikovu percepciju i temeljnu
konceptualizaciju rizika koja je, čak i onda kada bolesnik ne raspolaže podrobnim
informacijama, znatno bogatija od ekspertove i izražava legitimnu
razinu zabrinutosti koju eksperti u pravilu izostavljaju.
Budući da se ne samo profesionalno-tehnokratska identifikacija, definicija
i predviđanja rizika već i njihovo mjerenje i kontrola zasnivaju na
pretpostavkama i kvantitativnim metodama koje su, vrlo često, etički upitne,
takav pristup rizicima bolesnici sve manje prihvaćaju kao legitiman.
Upravo stoga put od bolesnikove »očaranosti« terapeutskim učincima
lijekova do sve veće zabrinutosti zbog njihovih jatrogenih učinaka u
posljednje vrijeme biva sve kraći. Gomilanje dokaza o štetnim učincima
»kemijskih« lijekova – za koje i znanost i mediji u početku apodiktički
tvrde da su »čudesni«, »magični meci«, »sigurni«, »pametni« – rezultira
bolesnikovim »razočaranjem« i odbijanjem njihovog korištenja te okretanjem
»prirodnim« načinima liječenja.
68

PATIENT’S DIVERGENT PERCEPTIONS OF THE
RISKS FROM TAKING DRUGS
From Patient’s “Enchantment” to “Disenchantment”
by the Effects of Biomedical Drugs Therapy
Biomedical drugs have been issues of controversy not only in terms
of their development, testing and sale, but also in terms of their meaning
and usage. The goal of this paper is to research the patient’s perception and
basic conceptualisation of the risk, which is, even when the patient is not
informed in detail, much richer than the one of the expert and it expresses
a legitimate level of concern that the experts generally omit.
Since not only a professional-technocratic identification, definition
and foreseeing of risk, but also their measuring and control, have depended
on presumptions and quantitative methods which are very often ethically
questionable, such an approach to the risks has been less and less accepted
by the patients as legitimate.
For this very reason, the way from the patient’s “enchantment” by the
therapeutic effects of the drugs towards a growing concern because of their
iatrogenic effects, has lately become increasingly shorter. Piling up of evidence
on harmful effects of “chemical” drugs – which at the beginning have
been claimed by science and media as “miraculous”, “magical bullets”,
“safe”, “intelligent” – has resulted in patient’s “disenchantment” and refusal
to use them and his/hers turning towards “natural” ways of treatment.
ŽELJKO KALUĐEROVIĆ 1 , ZLATAN DELIĆ 2
1
Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia
2
Filozofski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Philosophy, University of Tuzla, Bosnia and Herzegovina
ANTIČKO RAZUMIJEVANJE ŽRTVOVANJA ŽIVOTINJA
I NJIHOVOG KONZUMIRANJA
Autori u radu istražuju stavove antičkih filozofa koji su se suprotstavljali
prinošenju životinjskih žrtava i koji su odbijali jesti meso životinja.
Analizom sačuvanih spisa utvrđeno je da je postojalo nekoliko grupa raz-
69

loga zbog kojih određeni filozofi nisu odobravali žrtvovanje životinja i
njihovo korištenje u prehrani. Najprije, to su razlozi u kojima se naglašava
intrinzično srodstvo životinja i ljudi, a koji impliciraju da je životinje iz
supstancijalnih razloga nepravedno ubijati i jesti. Neki filozofi su, zatim,
mislili da konzumiranje posebnih životinja može narušiti bliskost bogova
i ljudi odnosno da je svojevrsni vegetarijanski modus življenja neophodan
preduvjet za čovjekovo uzdizanje do boga. Treća grupa razloga utemeljena
je na tezi da odustajanje od uništavanja životinja potiče mirotvorstvo,
smanjuje mogućnost dehumanizacije ljudi i pojavu kanibalizma među
njima. Konačno, autori su utvrdili i razloge contra upotrebe životinja u
prehrambene svrhe koji su imali pragmatičan prizvuk, kao u slučaju zabranjivanja
da se jedu tzv. radne životinje.
ANCIENT UNDERSTANDING OF ANIMAL SACRIFICE
AND ANIMAL CONSUMPTION
In this paper the authors are analysing the attitudes of ancient philosophers
who opposed to the animal oblations or refused to eat animal meat.
The analysis of preserved documents has shown that there were several
groups of reasons for the sake of which certain philosophers did not approve
of the animal sacrifice and of the use of animals as food. Firstly,
there are reasons emphasising the intrinsic kinship of animals and humans,
implying that it is substantially unjust to kill and eat animals. Some philosophers,
furthermore, thought that consumption of specific animals might
hinder the closeness of gods and men, i.e. that a kind of vegetarian mode
of living is a necessary precondition for man’s transcendence to god. The
third group of reasons is based on the thesis that relinquishing of the animal
killing encourages peacemaking, reduces the possibility of dehumanization
of men and of the appearance of cannibalism among them. Finally, the
authors have also identified the reasons contra the use of animals as food,
which had a pragmatic tone, for example such as prohibition of eating the
so-called working animals.
70

SILVANA KARAČIĆ 1 , ANA JELIČIĆ 2
1
Hotel Sveti Križ, Trogir, Hrvatska /
Holy Cross Hotel, Trogir, Croatia
2
Sveučilišni odjel za forenzične znanosti, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /
University Centre for Forensic Sciences, University of Split, Croatia
BIOETIČKI ASPEKTI INTERNETA
Živimo u digitaliziranom svijetu i informatičkom društvu u kojem je
pristup Internetu i njegovo korištenje nedavno uvršteno među temeljna
ljudska prava. Život suvremenog čovjeka bez Interneta je postao nezamisliv.
Stvoren da olakša život, rad, komunikaciju i da uštedi na vremenu i
novcu, Internet je čovjeku otvorio brojne mogućnosti, nove načine izražavanja,
poslovanja, druženja, zabavljanja i informiranja, ali je zadao nove
brige i otvorio nove etičke dileme. Krenimo od jezika u koji su se uvukli
termini poput e-learning, e-economy, e-mail, e- publishing, e-bay. Oni zapravo
upućuju na stvarnost u kojoj su se ljudske radnje preselile u jedan
novi prostor, virtualni. Cyber-kriminal upućuje tako na nove oblike nasilja,
odgovornosti za iste i na nove profile žrtava. U ovom radu stoga dotičemo
neke od najučestalijih načina zlouporabe Interneta (cyberstalking, cyberbulling,
phishing i druge), profile zločinaca i metode obrane. Istraživanje
o navedenom dovodi do pitanja koja koincidiraju s aktualnim bioetičkim
pitanjima, onima o osobnom identitetu, o predstavljanju istog, o naravi
međuljudske komunikacije, o percepciji stvarnosti i o vježbanju u tradicionalnim
vrlinama, i to u svrhu očuvanja dostojanstva ljudske osobe koje
je konstantno izloženo novim prijetnjama.
BIOETHICAL ASPECTS OF THE INTERNET
We live in a digital world and we are a part of an IT society in which
access and use of the Internet has recently been included among the fundamental
human rights. Modern life without the Internet has become unthinkable.
Created to facilitate the life, work, communication, and to save
our time and money, the Internet has opened many possibilities, new ways
of expression, business, socializing and info-entertaining, but it raised new
concerns and ethical dilemmas. Let us start with the language. New terms
such as e-learning, e-economy, e-mail, e-publishing, e-bay have become
71

common all over the world. They represent the reality in which human actions
are moved to a new space, a virtual one. Cybercrime, for example, refers
to new forms of violence, their respective responsibilities and new victim
profiles. In this paper we are examinig some of the most common ways
of Internet abuse (cyberstalking, cyberbullying, phishing, etc.), profiles of
criminals, and methods of defense. The research leads us to questions that
coincide with current bioethical issues, those concerning personal identity
and its presentation, on the nature of human communication, the perception
of reality and the exercise of traditional virtues, in order to preserve
the dignity of the human person who is being exposed to the new ways of
intimidation.
MARINA KATINIĆ
Zagreb, Hrvatska /
Zagreb, Croatia
BIOETIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI:
ČOVJEK I CJELINA ZEMLJINA SUSTAVA
Holizam u biologiji i geologiji rezultirao je znanošću Zemljina sustava
čije su pretpostavke potvrđene Amsterdamskom deklaracijom (2001.). U
suočavanju s ekološkom krizom, filozofija ekologije prepoznaje holizam
kao primjeren model kojim se čovjek doživljava kao biće ne suprotstavljeno
prirodnome okolišu, nego uklopljeno u nj i ovisno o njemu. U hrvatskim
osnovnoškolskim programima bioetičke su teme (pre)malo prisutne
što potiče na razvijanje primjerenih programa koji bi mogli biti ponuđeni
(za početak) kao izborni sadržaji. Nudi se tema odnosa čovjeka prema prirodnome
okolišu kroz promišljanje povezanosti ontogeneze i filogeneze u
evolucijskim procesima koji na povezujući način prožimaju i živi i neživi
svijet. Tema je obrađena metodikom filozofije za djecu, kao stimul služi
»priča o stanici« prikazana slikokazom. Ostvaruje se korelacija s biologijom.
72

BIOETHICS IN PRIMARY SCHOOLS:
HUMAN AND ENTIRETY OF EARTH SYSTEM
A holistic approach in biology and geology resulted in Earth System
Science whose propositions got confirmed in Amsterdam Declaration
(2001). Confronting the environmental crisis, philosophy of ecology has
recognized holism as the appropriate model which treats humans not as
beings opposed to natural environment, but merged with it and dependent
on it. In the Croatian primary school curricula bioethical issues are barely
present which urges the development of proper modules, which could initially
be optional. In this presentation the issue of man’s relation towards
natural environment is considered through reflection of connection among
ontogenesis and phylogenesis in evolutionary processes that permeate both
the living and non-living world. The topic is organized according to the
methodology of philosophy for children. The stimulus is “The Story of a
Cell” power point presentation. The lesson is correlated to biology.
DARIJA RUPČIĆ 1 , IVICA KELAM 2
1
Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /
Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University in Osijek, Croatia
2
Osijek, Hrvatska /
Osijek, Croatia
REGENEZA ILI KAKO PONOVNO STVORITI SVIJET
PO SVOJOJ MJERI
Neostvareni san mnogih znanstvenika kroz povijest ljudskog roda
bila je želja za promjenom starog i stvaranjem novoga svijeta. Mnoge su
tehnologije kroz povijest obećavale ispuniti ovaj san poput, primjerice,
otkrića električne energije, motora s unutarnjim sagorijevanjem, nuklearne
tehnologije, tehnologija genetičkog inženjeringa i sl. Najnovija tehnologija
koja obećava radikalnu promjenu svijeta je sintetska biologija. U radu će,
dakle, biti tematizirana problematika sintetske biologije, koja nudi ostvariti
neispunjena obećanja dana genetičkim inženjeringom i nudi sebe kao
konačni odgovor na pitanje ima li čovjek pravo radikalno izmijeniti okoliš,
životinje, biljke i u konačnici čovjeka.
73

REGENESIS OR HOW TO RECREATE A WORLD
THAT FITS YOU
Unrealized dream of many scientists throughout human history has
been the desire to change the old and to recreate the new world. Many
technologies have promised to fulfil this dream, for example the discovery
of electricity, internal combustion engines, nuclear technology, the technology
of genetic engineering, etc. The latest technology that promises a
radical change in the world is synthetic biology. The paper will therefore
discuss the problems of synthetic biology, which offers fulfilment of unfulfilled
promises made by genetic engineering, and offers synthetic biology
as the ultimate answer to the question of whether the man had the right to
radically alter the environment, animals, plants, and ultimately humans.
STJEPAN KOS
Savez za pravedno društvo, Bjelovar, Hrvatska /
Fair Society Alliance, Bjelovar, Croatia
ČETIRI KORAKA DO PRAVEDNOG DRUŠTVA
Piramidalni model razvoja pojedinaca i društva ekvivalent je dobro
poznatom kuglastom modelu (globusu) bez kojega se ne može vjerno prikazati
naš planet. Ono što je globus za razumijevanje Zemlje, to je piramidalni
model za razumijevanje čovjeka i društva u cjelini. Ovaj model
suprotan je piramidalnom modelu moći i alternativa je sustavu koji nas
kroz centralizaciju i materijalizam podčinjava imperijalizmu, a ne obazire
se na ozbiljne, globalne krize koje nam prijete niti poštuje stvarne ljudske
potrebe.
Krize koje se približavaju svojim vrhuncima su: 1. vrijednosna kriza,
2. financijsko-ekonomska kriza, 3. energetsko-ekološko-klimatska kriza,
4. znanstveno-zdravstveno-egzistencijalna kriza.
Kao odgovor na ove nudi se strategija za stvaranje boljeg društva pod
nazivom »Četiri koraka do pravednog društva«: 1. ravnopravnost, 2. transparentnost,
3. miroljubiva politika suradnje u politici i gospodarstvu, 4.
razvoj znanosti i obrazovanja.
74

FOUR STEPS TO FAIR SOCIETY
Pyramidal model of development of individuals and society is the
equivalent of the well-known spherical model (globe), without which you
can not imagine our planet. What the Globe means for understanding the
Earth, the pyramidal model means for understanding human and society as
a whole. This model is in contrast to the pyramidal model of power, and it
is an alternative to the system which subjugates us to imperialism through
centralization and materialism, and does not pay attention to the threatening
serious global crises nor it respects real human needs.
Crises that are approaching their climax are: 1. value crisis, 2. financialeconomic
crisis, 3. ecological-energy-climate crisis, 4. scientific-health-existential
crisis.
As a response to these crises, the author provides the strategy for creating
a better society, called “Four steps to fair society”: 1. equality, 2.
transparency, 3. policy of peaceful cooperation in politics and economy, 4.
development of science and education.
MISLAV KUKOČ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /
Faculty of Philosophy, University of Split, Croatia
BIOETIKA NA SVJETSKOM
FILOZOFSKOM KONGRESU
23. Svjetski filozofski kongres pod naslovom »Filozofija kao istraživanje
i kao način života« održat će se u Ateni, od 4. do 10. kolovoza 2013. godine,
u organizaciji Međunarodne federacije filozofskih društava (FISP). Bez
obzira na poznate prijepore o njezinom disciplinarnom određenju, FISP
bioetici posvećuje primjerenu pozornost, o čemu svjedoči činjenica da se
jedan od osam stručnih odbora ove krovne svjetske filozofske organizacije
zove »Odbor za bioetiku i etiku znanosti«. Članovi FISP-ova odbora za
bioetiku, među kojima je i autor ovoga priloga, organiziraju na Kongresu
nekoliko različitih skupova s bioetičkom problematikom.
75

BIOETHICS ON THE WORLD
CONGRESS OF PHILOSOPHY
The 23rd World Congress of Philosophy entitled “Philosophy as Inquiry
and the Way of Life”, organized by the International Federation of
Philosophical Societies (FISP), will be held in Athens, Greece, August 4–10,
2013. Regardless of the well-known controversy about its disciplinary determination,
FISP pays due attention to bioethics. It is evident in the fact
that one of the FISP’s eight committees is “Committee on Bioethics and the
Ethics of the Sciences”. The author of this paper, as well as the other members
of the Committee on Bioethics, organize different Congress events,
such as invited session, section for contributed papers and round table on
various bioethical issues.
MILE MARINČIĆ
Srednja škola »Ivan Švear«, Ivanić-Grad, Hrvatska /
Ivan-Švear-Gymnasium, Ivanić-Grad, Kroatien
PODUZETNIK – ETIKA – POLITIKA
U ovom radu autor je pokušao rasvijetliti ulogu i značenje etike za
poduzetništvo i poduzetnike. U prvom dijelu rada, koristeći se Kohlbergovom
ljestvicom razvoja moralne svijesti, autor pokušava pokazati kako se
ista ljestvica može primijeniti na etiku u poduzetništvu. Na temelju takve
analize, autor upućuje na odgovornost odgoja takvog poduzetnika koji će
uz stručnost u svom poslu biti i etičar. U drugom dijelu rada autor je pokušao
upozoriti na posebne probleme s kojima se poduzetnici svakodnevno
susreću, bilo da se radi o problemima na relaciji poduzetnik-država,
ili poduzetnik-lokalna zajednica (gradovi, općine…). Posebnu pozornost
autor posvećuje sve češćim pozivima da se poduzetnici aktivno uključe u
politiku. Autor izrazito kritično pristupa navedenom pozivu (poduzetnikpolitičar),
jer se u Republici Hrvatskoj takvo nešto nije pokazalo dobrim.
Autor u sukusu svog rada ukazuje na to da odgoj za poduzetništvo bezuvjetno
traži i odgoj za etičnost.
76

UNTERNEHMER – ETHIK – POLITIK
In dieser Arbeit hat der Autor versucht, die Rolle und die Bedeutung
der Ethik im Unternehmertum und Unternehmer zu erleuchten. Im ersten
Teil der Arbeit, mit der von Kohlberg angelegte Entwicklung des moralischen
Bewusstseins, versucht der Autor zu zeigen, wie die gleiche Skala
zur Ethik in der Wirtschaft angewendet werden kann. Basierend auf dieser
Analyse bezieht sich der Autor auf die Verantwortung und der Erziehung
solcher Unternehmer, welcher Qualifikation seiner Arbeit auch Ethik sein
kann. Im zweiten Teil hat der Autor versucht, die Aufmerksamkeit auf die
besonderen Probleme, die die Unternehmer täglich konfrontiert, zu ziehen,
die der staatliche Unternehmen oder ein Unternehmer und Kommunen
(Städte, Gemeinden…) haben. Besondere Aufmerksamkeit hat der Autor
den Unternehmern gegeben, die sich aktiv in die Politik einsetzen. Der
Autor ist äußerst kritisch entgegen der angedeuteten Einladung (Unternehmer-Politiker),
weil in der kroatischen Regierung, so etwas als nicht gut
erwiesen ist. Der Autor weist darauf hin, dass die Ausbildung zu unternehmerischer
Initiative bedingungslos die Ethikunterricht fordert.
BRANISLAVA MEDIĆ 1 , BOJAN STOPIĆ 1 , ZORAN TODOROVIĆ 1 ,
STOJAN PERIĆ 2 , DANILO D. OBRADOVIĆ 2 ,
RADAN STOJANOVIĆ 1 , KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ 1 ,
MILICA PROSTRAN 1
1
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
2
Klinika za neurologiju, Klinički centar Srbije, Beograd, Srbija /
Clinic of Neurology, Clinical Centre of Serbia, Belgrade, Serbia
BIOETIČKI ASPEKTI FARMAKOTERAPIJE
RIJETKIH BOLESTI U NEUROLOGIJI:
ŠTO O TOME MISLE PACIJENTI?
Farmakoterapija rijetkih bolesti u neurologiji suočena je s brojnim
etičkim dilemama. Ova su bolesti progresivne i obično ugrožavaju život,
a liječenje je vrlo skupo. Cilj našeg rada bio je da ispitamo stupanj informiranosti
i stavove neuroloških pacijenata spram liječenja rijetkih bolesti
77

u Srbiji. U ovom je istraživanju korištena studija presjeka za anketiranje
pacijenata. Poseban je upitnik popunilo 60 pacijenata. Pacijenti smatraju
da je vrlo važno baviti se ovim pitanjem u našoj zemlji, kao i da je položaj
oboljelih prilično težak. Ispitanici se slažu da su najveći problemi oboljelih:
nedovoljna informiranost javnosti, visoke cijene lijekova i komplicirane
procedure njihova nabavljanja. Naši ispitanici smatraju da se farmakoterapija
rijetkih bolesti može unaprijediti: pravovremenom dijagnostikom, pojednostavljivanjem
procedura nabavljanja lijekova i registriranjem većeg
broja lijekova. Potrebno je unaprijediti informiranost pacijenata o farmakoterapiji
rijetkih bolesti i potaknuti ih na organiziranje vlastitih udruženja
koja bi se zalagala za poboljšanje njihovog položaja u našoj sredini.
BIOETHICAL ASPECTS OF PHARMACOTHERAPY OF
RARE DISEASES IN NEUROLOGY:
WHAT DO PATIENTS THINK ABOUT IT?
Pharmacotherapy of rare diseases in neurology is faced with many
ethical dilemmas. The diseases are often life-threatening and progressive
and the treatment is very expensive. We aimed to assess knowledge and
attitudes of neurological patients towards the issue of treatment of rare
diseases in Serbia. Patients were questioned in the cross-section study. A
self-completed questionnaire was delivered to 60 patients. Patients considered
that dealing with this issue in our country is extremely important
and that situation of patients is difficult. Our participants agreed that the
biggest problems are lack of public information, high price of drugs and
complicated procedures for their procurement. In order to improve pharmacotherapy
of rare diseases participants suggested several options such
as well-timed diagnostics, simplified procedures for procurement of drugs
and registration of bigger number of drugs. In conclusion, it is necessary
to improve knowledge of patients towards the issues of pharmacotherapy
of rare diseases and support them to form their own association to improve
their situation in our community.
78

ROBERT MEĐUGORAC
Zagreb, Hrvatska /
Zagreb, Croatia
POJAM VRSIZMA: DUNAYER VS. SINGER
112 godina nakon prve »prave pravaške« knjige Prava životinja (1892.)
Henryja Salta i 29 godina nakon knjige Oslobođenje životinja (1975.) Petera
Singera, koja idejom i argumentacijom nije mnogo različitija od prethodno
spomenute, ali je revolucionarnom snagom animalističku tematiku
gurnula pod reflektore javnosti i struke, dolazi druga knjiga autorice Joan
Dunayer Specizam (2004.), koja je podignula letvicu obzirnosti spram neljudskih
svjesnih i osjetilnih Zemljana dovoljno visoko da je više niti jedan
antropošovinist, niti staro- ili novo-vrsist ne može preskočiti, što je naravno
odmah podebljalo već od ranije jasnu diferenciju između dvije oprečne
struje unutar pokreta za oslobođenje životinja, onu koja pod krinkom pravaštva
u stvari samo zagovara regulaciju, uz izgovore »nije još vrijeme« i
»treba biti umjeren«, te onu koja abolicionističkim pristupom zahtijeva trenutnu
i potpunu fizičku, ustavnu i zakonsku emancipaciju svih ne-ljudskih
osoba kao i čitavih naroda koji masovno stradavaju u tihom holokaustu.
CONCEPT OF SPECIESISM: DUNAYER vs. SINGER
112 years after the first “real animal rights” book Animals’ Rights (1892)
written by Henry Salt, and 29 years after the book Animal Liberation (1975)
written by Peter Singer, that doesn’t differ much from the previous one when
it comes to ideas and arguments, but with its revolutionary strength it put
the animal rights as a subject under the spotlight of publicity and profession,
emerged Speciesism, the second book by Joan Dunayer (2004) that lift up the
level of indulgence towards non-human conscious and sensible Earthlings
high enough that neither anthropochauvinists, nor old or new-speciesists
cannot reach, and that, of course, immediately emphasised already known
difference, made by two opposing positions within the movement for animal
liberation; the one that under the mask of animal rights advocates only the
regulations, making excuses that “the time isn’t right yet” or “we should be
reasonable”, and the one that with its abolitionist approach demands instant
and total physical, constitutional and legal emancipation of all non-humans
as well as whole nations being massively killed in a silent holocaust.
79

NADA MLADINA 1 , ŽARKO MLADINA 2
1
Medicinski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Medicine, University of Tuzla, Bosnia and Herzegovina
2
Univerzitetski klinički centar Tuzla, Bosna i Hercegovina /
University Clinical Centre Tuzla, Bosnia and Herzegovina
IZBOR LIJEČNIČKOG POZIVA
IZ BIOETIČKE PERSPEKTIVE
»Živio kralj! Nek’ raduje se onaj koji diše u rujnoj svjetlosti, ali tu je
dolje užasno! Nek’ čovjek ne iskušava bogove i nikad ne poželi da vidi ono
što samilosno pokrivaju mrakom i jezom.« (F. Schiller, Ronilac)
Poznavati bolesti, simptome, njihov nastanak, znati otklanjati bol,
pomagati bolesnima, igrati korisnu ulogu u ljudskoj zajednici – dovoljni
su motivi kojima naizgled ne treba nikakvo objašnjenje ni opravdanje. Ti
motivi, međutim, sigurno nisu postojali u svijesti svakog budućeg liječnika.
Kad je bio dijete, mnogo više je spontano želio biti vatrogasac, pilot,
maneken. Između budućeg vatrogasca i pravog studenta medicine morao je
proći period velikog preobražaja sklonosti prema određenom pozivu. Odluka
da postane liječnikom nametnula se jednog dana, čak i ako je moglo
izgledati da ju je sugerirao netko drugi ili da su do njenog donošenja doveli
očigledni racionalni argumenti.
Svaka djelatnost odrasle osobe, pa i liječnička, uvijek u sebi sadrži
izvjesnu vezu s podsvjesnim željama, bilo da ta djelatnost prati želju ili joj
se, naprotiv, suprotstavlja. Svaka profesionalna djelatnost odgovara nečemu
podsvjesnom u onome tko je obavlja. Male su razlike u tom pogledu
među raznim profesijama. Razlikuju se samo putovi i oblici izražavanja.
Što se nazire i što se zadovoljava, zapravo, iza izvjesnih racionalnih motiva
izbora liječničke profesije? Obavljanje liječničkog posla zahtijeva priličnu
količinu znanstvenih znanja, a spoznaja sadrži jedno unutarnje zadovoljstvo
koje svatko mora osjetiti. Može se reći da je radost spoznaje anticipacija
zadovoljstva koje će liječnik imati kad bude liječio svoje pacijente. To
je veoma varljiv argument, jer je zadovoljstvo isto ako je liječnik istraživač
koji se nikad neće baviti praksom. To je osjećanje mnogo intenzivnije od
jednostavnog intelektualnog zadovoljstva. Ono ima karakter uživanja, i to
osobnog uživanja koje nadilazi, ne isključujući u pravilu, altruističko zadovoljstvo
što se osjeća pri pomaganju drugima.
80

CHOICE OF PHYSICIAN’S VOCATION
FROM THE BIOETHICAL POINT OF VIEW
“Long live the king! Let all those who breathe in the ardent red light
rejoice, but down here it is horrible! Let man not tempt gods and never
wish to see what they gracefully cover with darkness and shudder!” (F.
Schiller, The Diver)
To be acquainted with diseases, symptoms, their appearance and beginnings,
to know how to remove pain, help the patients, to play a useful
role within human community, are quite sufficient motives, which apparently
do not need any excuse or explanation. These motives, however, did
not exist in the mind of every future physician. When he or she was a child,
they wished and wanted much more to become a fireman, a pilot, or a
fashion model. Between the future fireman and the real student of medicine
had to pass a long period of huge transformation of inclination towards a
certain vocation. The decision to become a physician imposed itself one
day, even if it could look like someone else suggested it, or that the obvious
rational arguments caused this decision.
Every activity of adults, even the medical one, always contains some
connection with subconscious wishes, whether it follows the wish or, in
contrary, opposes it. Every professional activity corresponds to something
in the subconscious of whoever is doing it. Concerning this, differences
between various professions are small. Only the ways and forms of expressions
are different. What is looming and what is satisfied, in fact, behind
certain rational motives for choosing medical profession. Performing medical
vocation demands a huge amount of scientific knowledge, and knowing
contains an internal satisfaction that everyone must feel. We could say
that the joy of knowing is the anticipation of pleasure that the physician
will feel while treating his patients. This is also a very questionable argument,
because the pleasure is the same if the physician is a researcher who
will never treat a patient in practice. That feeling is much more intensive
than simple intellectual pleasure. It has a character of joy, a personal joy
which surpasses, without strictly excluding, altruistic pleasure that is felt
in helping other people.
81

LEJLA MUŠIĆ
Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina /
Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
ECOLOGICAL NATIONALISM
Ecological nationalism represents a deconstructive ecofeminist and
gender sensible project with the goal of opening the space for understanding
pluriperspective identities, in order to implement the respect for human
rights in the contemporary age. Ecofeminist movement emerged from the
radical feminist movement, therefore forming the sub-branch of feminism
fighting against racial, patriarchal, gender, and all other forms of oppression.
Political dimension of ecofeminist movement has its origins in radical
feminist intentions for the identification of the private and the public
sphere. Feminist understanding of the family construction has influenced
the deconstruction of functionalism, thus constituting the bridge for overcoming
the traditional viewpoints regarding the family structure. Ben Zeman’s
Male Manifesto, Riane Eisler’s Ecofeminist Manifesto, and Cyborg
Manifesto written by Donna Haraway are the primary source for the critique
of traditional approaches to understanding the notions of nation, gender,
and family.
EKOLOŠKI NACIONALIZAM
Ekološki nacionalizam predstavlja dekonstruktivistički ekofeministički
i rodno senzibilizirani projekt koji nastoji otvoriti prostor za razumijevanje
pluriperspektivnih identiteta u cilju ostvarivanja prakse uvažavanja
ljudskih prava u kontekstu suvremenog doba. Ekofeministički pokret proizišao
je iz radikalnog feminističkog pokreta, ostajući pri tom pravac koji
se bori protiv rasne, patrijarhalne, rodne i svake druge opresije. Politička
dimenzija ekofeminističkog pokreta svoje izvorište ima u težnji radikalnih
feministkinja da se privatna i javna sfera identificiraju. Feministička
promišljanja o obitelji utjecat će na dekonstrukciju funkcionalizma i time
otvoriti put za dokidanje tradicionalnih pogleda na strukturu obitelji. Muški
manifest Bena Zemana, Ekofeministički manifest Riane Eisler, te Kiborški
manifest Donne Haraway stjecišta su kritike tradicionalnih pristupa razumijevanju
nacije, roda i obitelji.
82

LÁSZLÓ NEMES
Department of Behavioral Sciences, University of Debrecen, Hungary /
Odjel za bihevioralne znanosti, Sveučilište u Debrecinu, Mađarska
BIOETHICS AS PHILOSOPHICAL PRACTICE
In recent years we could witness the emergence of a new field of philosophy
called philosophical practice. Philosophical practice is an umbrella
term to cover different practical relations in which (typically) the
philosopher provides help to non-philosophers (individuals, groups, or organizations)
to take a philosophical perspective and critically reflect upon
basic presumptions. Philosophical practice is not just a practical enterprise;
it involves a general rethinking of the very nature of philosophy as well as
its functions and social responsibilities. There are many important connections
between bioethics and philosophical practice. In my lecture, I want
to discuss some of them: historical, methodological and functional aspects.
My main point is that many areas of bioethics could benefit from getting
subsumed under philosophical practice.
BIOETIKA KAO FILOZOFSKA PRAKSA
Posljednjih godina svjedočimo nastajanju novog filozofskog područja
koje se naziva filozofskom praksom. Filozofska praksa je natkriljujući pojam
za različite praktične odnose u kojima (tipično) filozof pruža pomoć
ne-filozofima (pojedincima, skupinama ili organizacijama) kako bi zauzeli
filozofsku perspektivu i kritički reflektirali o temeljnim pretpostavkama.
Filozofska praksa nije samo praktični pothvat, nego uključuje generalno
promišljanje same naravi filozofije kao i njenih funkcija i društvenih odgovornosti.
Mnogo je važnih veza između bioetike i filozofske prakse. U
ovom izlaganju želim raspravljati o nekima od njih: o historijskim, metodološkim
i funkcionalnim aspektima. Moja je poanta da bi mnoga područja
bioetike mogla imati koristi ako bi se supsumirala pod filozofsku praksu.
83

BORUT OŠLAJ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija /
Philosophische Fakultät, Universität Ljubljana, Slowenien
PACIJENTSKA OPORUKA I PROBLEM
AUTONOMNE I PRIRODNE VOLJE
U izlaganju će se tematizirati pacijentska oporuka u svjetlu odnosa između
tzv. slobodne, autonomne volje autora pacijentske oporuke, s jedne
strane, te kasnije prirodne volje koja se čini protivnom odlukama one autonomne
volje, s druge strane. Na podlozi problematike pacijentske oporuke
postavlja se pitanje u kojoj je mjeri uopće još opravdano smatrati autonomnu
volju u sadašnjem obliku neupitnom, središnjom normom, odnosno
posljednjim legitimacijskim kriterijem u prosudbi svih naših moralnih promišljanja
i pravnih odluka. Na temelju alternativne tipologije i klasifikacije
ljudske volje pokazuje se da je konflikt između autonomne i prirodne volje
zapravo prividan problem te da pred nas postavlja zadaću da iznova promislimo
problematiku ljudske volje.
PATIENTENVERFÜGUNG UND DAS PROBLEM
DES AUTONOMEN UND DES NATÜRLICHEN WILLENS
Im Beitrag wird die Patientenverfügung im Lichte des Verhältnisses
zwischen dem sog. freien, autonomen Willens des Urhebers der Patientenverfügung
einerseits, und dem späteren natürlichen Willen, der den
Entscheidungen des autonomen zu widersprechen scheint andererseits, behandelt.
Auf dem Hintergrund der Patientenverfügungsproblematik wird
die Frage gestellt, inwiefern ist es überhaupt noch gerechtfertigt, den autonomen
Willen in jetziger Form weiterhin für eine zweifelsfrei, zentrale
Norm bzw. für ein letztes Legitimationskriterium bei der Beurteilung
aller unseren moralischen Überlegungen und rechtlichen Entscheidungen
zu halten? Aufgrund einer alternativen Typologie und Klassifizierung des
menschlichen Willens wird gezeigt, dass der Konflikt zwischen dem autonomen
und dem natürlichen Willen eigentlich ein Scheinproblem ist, das
uns vor die Aufgabe stellt, die Problematik des menschlichen Willens neu
zu überdenken.
84

JASMINKA PAVELIĆ
Institut »Ruđer Bošković«, Zagreb, Hrvatska /
Ruđer Bošković Institute, Zagreb, Croatia
REANIMACIJA IZRAZITO PRERANO ROĐENE DOJENČADI –
DA ILI NE?
Normalna trudnoća traje između 38 i 42 tjedna. Prerano rođenim djetetom
smatra se ono koje se rodi prije tog perioda. A što su to izrazito
prerano rođena djeca? Ona koja se rode između 22. i 25. tjedna trudnoće,
kada su šanse za preživljavanje samo oko 17%. Usprkos tome, u većini anglosaksonskih
zemalja prevladava mišljenje da novorođenče rođeno nakon
najmanje 23 tjedna intrauterinog razvitka treba reanimirati. Ali, i ako preživi,
dijete je izloženo 90-postotnom riziku razvitka trajnih, teških razvojnih
poremećaja i trajnog izrazitog invaliditeta. U tom se smislu nameće niz
etičkih pitanja kao što su: treba li reanimaciju vršiti protiv želje roditelja;
može li se uskraćivanje reanimacije temeljiti na mogućnosti razvitka teškog
trajnog invaliditeta; da li je pravo djeteta na prvom mjestu, i konačno
tko određuje granicu nakon koje treba započeti reanimaciju?
RESUSCITATION OF EXTREMELY PREMATURE INFANT –
YES OR NO?
A full term pregnancy is between 38 and 42 weeks in length. A premature
infant is born before this period. What is extremely premature infant?
It is any infant born between 22 and 25 weeks of gestation, at the time
when the chances for survival are only 17%. Despite this, in majority of developed
countries prevails the opinion that babies born after only 23 weeks
of gestation should be resuscitated, although their chances to develop permanent,
severe developmental abnormalities and permanent disability are
90%. In this respect numerous ethical questions arise, such as: should the
resuscitation be done against the parent’s wishes; can withholding of resuscitation
be based on the possibility for development of permanent disabilities;
do the baby’s rights come first, and finally, who determines the
boundary after which the resuscitation should start?
85

VESNA PEŠIĆ 1 , EDUARD PAVLOVIĆ 2
1
Riječka nabiskupija, Rijeka, Hrvatska /
Rijeka Archdiocese, Rijeka, Croatia
2
Klinički bolnički centar Rijeka, Hrvatska /
Clinical Hospital Centre, Rijeka, Croatia
ONKOLOŠKA BOLESNICA U TERMINALNOJ FAZI
NJEGA U OBITELJI ILI SKRB U HOSPICIJU?
Osoba sa onkološkom bolešću u terminalnoj fazi nerijetko je ekstremno
tjelesno slaba, emotivno iscrpljena i nalazi se u stanju duhovne bezizlaznosti.
S obzirom na to da sama sebi može pomoći tek malo ili čak nikako,
neophodna joj je stalna tuđa pomoć. Stoga su njezini bližnji često u velikim
dvojbama: kako dalje pomoći u kući, da li je možda rješenje premjestiti
ju u takvom stanju u hospicij? Ovo izlaganje nastoji približiti takvu jednu
dilemu kada se obitelj više priklanja nastavljanju iscrpljujuće skrbi za svog
na smrt bolesnog člana unutar obiteljskog kruga nego unutar institucije za
»dostojno umiranje«.
ONCOLOGICAL WOMAN PATIENT IN TERMINAL PHASE:
CARE IN FAMILY OR IN HOSPICE?
A person with an oncological disease in terminal phase is often in extremely
weak physical condition, emotionally exhausted, and also in the
state of spiritual hopelessness. This patient cannot help herself, but she
needs permanent care from her relatives. Therefore they have one great
dilemma: home care or care in hospice? This paper seeks to elucidate this
kind of dilemma in the case when the family is more inclined to continue
the exhausting care for its dying member within the family rather than in
an institution for “dignified dying”.
86

ALEKSANDAR RACZ, VLATKA BRUMEN, SLAVKO ANTOLIĆ
Zdravstveno veleučilište, Zagreb, Hrvatska /
University of Applied Health Studies, Zagreb, Croatia
EKOLOŠKI OTISAK TOALETNOG PAPIRA
Potaknuta nezajažljivom željom za ugodom i antropocentričnim odnosom
prema prirodi potrošnja toaletnog papira godišnje po osobi u svijetu
je dosegla prosječnih 3,8 kg: u rasponu od hedonističkih 23 kg u Sjevernoj
Americi do 0,4 kg u Africi. Amerikanci prosječno troše 8,6 listića po jednoj
nuždi ili 57 listića dnevno upakiranih u 7 000 000 000 rola godišnje.
Osvijestimo li da se preradom jednog stabla (veličine 40 stopa, promjera 8
inča) dobiva oko 810 rola, samo u SAD godišnje preko 8 500 000 stabala
ili dnevno 24 000 stabala, od kojih 14% potječe iz sjevernih borealnih, a
7% iz tropskih šuma, bude žrtvovano isključivo za potrebe ugodnosti ljudske
stražnjice. Iako se za proizvodnju 100% recikliranog toaletnog papira
utroši 50% manje vode i 40% manje energije, uz 35% smanjenje zagađenja
voda i 74% smanjenje zagađenja atmosfere, samo 6% Amerikanaca sklono
je njegovoj uporabi. Svakom tonom recikliranog papira možemo spasiti 13
stabala i uštedjeti 2,5 barela nafte, 4 100 kilovata električne energije, 31
380 litara vode i 4 m 3 otpada, zbog čega je i ugljični otisak jednog listića
recikliranog toaletnog papira samo 1,1 g CO 2 , dakle značajno manje od
1,8 g CO 2 od jednog listića standardnog toaletnog papira. U konačnici, korištenjem
lijeve ruke i lavora kao u Indiji, ekološki otisak može biti i znatno
manji: civilizacijski iskorak vrijedan 384 sačuvanih stabala kroz prosječnu
duljinu ljudskog životnog vijeka.
ECOLOGICAL FOOTPRINT OF TOILET PAPER
Driven by an insatiable desire for comfort and an anthropocentric attitude
towards nature, the annual global consumption of toilet paper has risen
up to 3.8 kg per person on average, spanning from the hedonistic 23 kg in
North America to 0.4 kg in Africa. Americans use 8.6 sheets per “session”,
i.e. 57 sheets a day, adding up to a total of 7,000,000,000 toilet paper rolls
a year. Provided that we become aware of the fact that processing a single
tree (40 feet high, 8 inches wide) results in the production of roughly 810
toilet paper rolls, in the USA alone over 8,500,000 trees a year, i.e. 24,000
87

trees a day, out of which 14% originating from northern boreal forests and
7% originating from tropical rainforests, get to be sacrificed in order to
indulge the human “behind”. Although the production of 100%-recycled
toilet paper requires 50% less water and 40% less energy, and results in
35% less water pollution and 74% less atmosphere pollution, only 6% of
Americans tend to use it. Each ton of recycled paper can save 13 trees and
2.5 oil barrels, as well as 4,100 kilowatts of electrical energy, 31,380 litres
of water and 4 m 3 of waste, which explains the fact that the carbon footprint
of a single recycled toilet paper sheet amounts to only 1.1 g of CO 2 , i.e. significantly
less than the 1.8 g of CO 2 that comes from the production of one
standard toilet paper sheet. Bottom line, using the left hand and a washing
bowl, like 1.3 billion Indians do, can decrease the ecological footprint even
further; an advancement of civilization worth 384 saved trees throughout
the average human lifespan.
SANDRA RADENOVIĆ 1 , VIDA JEREMIĆ 1 ,
DANIJELA TIOSAVLJEVIĆ-MARIĆ 1 , TINA PAJEVIĆ 2 ,
MIROSLAV VASOVIĆ 2
1
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
2
Stomatološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
School of Dental Medicine, University of Belgrade, Serbia
MEDICINSKA SOCIOLOGIJA, MEDICINSKA ETIKA I
BIOETIKA NA MEDICINSKOM I STOMATOLOŠKOM
FAKULTETU UNIVERZITETA U BEOGRADU –
AKTUALNO STANJE I TENDENCIJE
U ovom radu autori, najprije, izlažu glavne crte programa osnovnih
i izbornih predmeta u okviru Katedre humanističkih nauka Medicinskog
fakulteta Univerziteta u Beogradu – Medicinska sociologija i Medicinska
etika, Bioetika III, Bioetika IV i Bioetika V, te Katedre općeobrazovnih
predmeta Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu – Osnove znanosti
o ponašanju i Medicinska etika. Autori uspoređuju aktualno stanje i
tendencije u vezi sa zastupljenošću spomenutih humanističkih disciplina na
Medicinskom i Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Autori
88

smatraju da je Medicinski fakultet u Beogradu – kako uprava, tako i profesori
– prepoznao humanističke discipline, a bioetiku na prvom mjestu, kao
posve nov način razmatranja pacijenta kao ključnog subjekta medicine.
MEDICAL SOCIOLOGY, MEDICAL ETHICS AND
BIOETHICS AT THE SCHOOL OF MEDICINE AND SCHOOL
OF DENTAL MEDICINE, UNIVERSITY OF BELGRADE –
CURRENT STATUS AND TRENDS
In the paper the authors expose, firstly, the main points of the curricula
of both basic and elective subjects within the Department of Humanities
at the School of Medicine, University of Belgrade – Medical Sociology,
Medical Ethics, Bioethics III, Bioethics IV, and Bioethics V, and within the
Department of General Subject at the School of Dental Medicine, University
of Belgrade – Basis of the Science of Behaviour and Medical Ethics.
The authors compare current status and trends regarding representation and
presence of the humanities at the School of Medicine and School of Dental
Medicine, University of Belgrade. The authors consider that the School
of Medicine, University of Belgrade, in fact, both its management and the
professors, have recognized the humanities – bioethics in the first place
– as an entirely new way of treating the very subject of medicine today,
namely, the patient.
IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
BIOETIKA JE ROĐENA PETNAEST DANA RANIJE
Fritz Jahr i prvi spomen bioetike u prosincu 1926.
Sve do prije pet mjeseci smatralo se da je Fritz Jahr prvi članak u kojemu
spominje »bioetiku« kao novu disciplinu, odnosno najavljuje obrise
njena koncipiranja i pozicioniranja u okviru znanosti, kulture i društva,
objavio u prvom, siječanjskom broju časopisa Kosmos 1927. Zahvaljujući
tragu o postojanju još najmanje triju starijih Jahrovih članaka, autori ovog
89

kratkog priopćenja otkrili su da članak iz Kosmosa samo ponavlja teze iz
Jahrova članka objavljenog petnaestak dana ranije u časopisu Mittelschule.
Uzimajući u obzir životopis Fritza Jahra, autori ovog rada pokušavaju
rasvijetliti i raščlaniti okolnosti prvog poznatog koncipiranja bioetike.
BIOETHICS WAS BORN FIFTEEN DAYS EARLIER
Fritz Jahr and the First Mention of Bioethics in December 1926
Until five months ago, it was generally believed that Fritz Jahr had
published his first paper mentioning “bioethics” as a new discipline and
announcing the framework of its concept and positioning within science,
culture, and society, in 1927, in the first (January) issue of the Kosmos
magazine. Thanks to a lead on the existence of at least three older Jahr’s
articles, the authors of this short communication revealed that the paper
from Kosmos only reiterates the theses from Jahr’s article published fifteen
days earlier, in the Mittelschule journal.
Taking into consideration the biography of Fritz Jahr, the authors of the
present paper have tried to enlighten and analyse the circumstances of the
emergence of the first concept of bioethics.
IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
O SUDBINI IDEJA:
OD BIOETIKE DO NACIONALNOG CENTRA ZA
OBRAZOVANJE GLUHIH
Bioetika, barem ona koja teži zaslužiti epitet integrativna, po svojoj definiciji,
zadire u sva pitanja povezana sa životom. Ipak, ponekad se začudimo
koliko daleko teme njena bavljenja mogu odvesti. U ovome radu autori
osvjetljavaju početni interes Ivana Šegote (1938.–2011.), pionira hrvatske
bioetike, za komunikaciju s gluhim pacijentima (s uporištem u doktrini
informiranog pristanka), koji je s vremenom prerastao u trajni edukacijski
pothvat, znanstveni projekt, ali i institucionalnu strategiju riječkog Medi-
90

cinskog fakulteta. Tako je projekt iz domene medicinske etike i bioetike
postao pretečom Nacionalnog centra za visoko obrazovanje gluhih i nagluhih
Republike Hrvatske (u osnivanju).
ON THE DESTINY OF IDEAS:
FROM BIOETHICS TO A NATIONAL CENTRE FOR
DEAF EDUCATION
Bioethics, at least the one aiming to deserve the epithet “integrative”,
according to its definition, affects all questions related to life. However,
sometimes we wonder how far the topics of its occupation can lead. In
the present paper, the authors elucidate the initial interest of Ivan Šegota
(1938–2011), a pioneer of Croatian bioethics, for the communication with
deaf patients (based upon the informed-consent doctrine), which gradually
grew into a permanent educational endeavour, a scientific project, but also
an institutional strategy of the Rijeka School of Medicine. In that way, a
project from the domain of medical ethics and bioethics became a precursor
of the National Centre for Higher Education of the Deaf and Hard of
Hearing (to be founded).
KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ, SONJA VUČKOVIĆ,
DRAGANA SREBRO, MILICA PROSTRAN
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia
BIOETIČKA PITANJA ISTRAŽIVANJA BOLA NA LJUDIMA
Istraživanje bola na ljudima provodi se u cilju boljeg poznavanja mehanizma,
patogeneze, dijagnostike i liječenja bola. Istraživanja se provode
na zdravim dobrovoljcima i oboljelima. Etički vodič za istraživanje bola na
ljudima ističe da su prioritet zdravlje, sigurnost i dostojanstvo ispitanika.
Kliničke studije za ispitivanje bola na ljudima moraju procijeniti rizik od
istraživanja i moraju biti odobrene od strane etičkih komisija. Ispitanici
trebaju dati informirani pristanak za sudjelovanje u istraživanju. Istraživači
su odgovorni za dobrobit ispitanika. Dopušteno je istraživanje bola kod
starih osoba ili osoba na palijativnoj njezi, ali se pritom moraju štititi dostojanstvo
i autonomija ispitanika.
91

BIOETHICAL ISSUES IN PAIN RESEARCH IN HUMANS
Pain research in humans is performed in order to better understand
mechanisms, pathogenesis, diagnosis and treatment of pain. The research
is conducted on healthy volunteers and patients. Ethics guide for pain research
in humans points out that the priorities are health, safety and dignity
of patients. Clinical trials for investigations of pain in humans must assess
the risk of the research and must be approved by ethical committees.
Respondents must provide informed consent for participation in research.
Researchers are responsible for the welfare of patients. Survey of pain in
the elderly or the people in palliative care is permitted, but the dignity and
autonomy of patients must be protected.
MARIJA SELAK
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
METAFIZIČKE PRETPOSTAVKE IDEJE
TEHNIČKOG POBOLJŠANJA ČOVJEKA
U antici je čovjek sebe shvaćao kao dio kozmosa, kružnog kretanja,
prirode. U srednjovjekovlju se čovjek podvrgavao Stvoritelju i čekao dolazak
spasenja. Moderni je čovjek zamijenio religijska obećanja idejom
napretka, a vjera u tvorca ustupila je mjesto vjeri u Čovjeka. Današnji čovjek
pokušava prisvojiti prava i moć koja pripada »sili samostvaranja ili
Tvorcu«, što je vidljivo u ideji poboljšanja čovjeka putem tehnike. Time
se razotkriva metafizička pozadina suvremene svjetskopovijesne situacije
u kojoj čovjek preuzima ulogu apsolutnog bića – Stvoritelja, ali ono metafizičko
i dalje nesmetano nastavlja postojati. Problem »metafizikacije«
čovjeka pokazuje se problematičnim iz dva razloga. Prvi je to što klasična
metafizika podrazumijeva bitak kao vječan, nepromjenjiv, kao »jest« koje
bićima omogućuje da budu i time determinira što mogu postati. Drugi se
problem nalazi u tome što čovjek ne posjeduje apsolutno znanje, čime se
razotkriva destruktivno naličje novooslobođene moći u kojoj nije moguće
predvidjeti posljedice njezine uporabe, a time ni preuzeti odgovornost za
njih.
92

METAPHYSICAL PRECONDITIONS OF THE IDEA
OF HUMAN ENHANCEMENT
In the Classical Antiquity man understood himself as a part of the Cosmos,
cyclical movement, nature. In the Middle Ages man has subordinated
himself to the Creator and waited for the arrival of salvation. Modern man
has exchanged religious promises for the idea of progress and the belief in
the Creator was substituted with the belief in Man. Contemporary man is
trying to adopt rights and power which belong to the “Power of creation or
to the Creator”, which can be observed in the idea of human technological
enhancement. This reveals metaphysical roots of the world-historical situation
in which human takes over the role of an absolute being – the Creator.
The problem of the metaphysication of man is problematic for two reasons.
The first one is that the classic metaphysics understands being as eternal,
invariable, as “is” which enables Beings to be and hence determinates what
they can become. The second problem is that man does not posses absolute
knowledge, which reveals destructive background of the newly liberated
power, where it is not possible to anticipate the consequences of its usage
and therefore to take the responsibility for them.
DRAGANA SREBRO 1 , SONJA VUČKOVIĆ 1 ,
KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ 1 , BRANISLAVA MEDIĆ 1 ,
ALEKSANDAR VUJOVIĆ 2 , MILICA PROSTRAN 1
1
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia /
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija
2
Clinical Hospital Centre “Dr. Dragiša Mišović – Dedinje”, Belgrade, Serbia /
Klinički bolnički centar »Dr. Dragiša Mišović – Dedinje«, Beograd, Srbija
BIOETHICAL PRINCIPLES IN PRECLINICAL RESEARCH
OF ANALGESICS
The use of in vivo models in preclinical drug testing remains a controversial
issue in bioethics (anthropocentric and biocentric ethics). Animals
should be provided with the basic right to life appropriate to their species.
The aim was to examine the justification for the use of animals in preclinical
research of analgesics (e.g. nimesulide). We searched Medline database. Of
93

all the animals (mouse, rat, rabbit, dog, goat, horse, pig) the rats were 49%
of tested animals. Determination of pharmacodinamic and pharmacokinetic
parameters (T max , C max , t 1/2 ) was conducted on animals and humans by using
scientifically recognized methods. Clinical confirmations of preclinical
results justify using animals in pain research, especially rats. Research must
be in accordance with the recommendations of the ethics committee, and experimental
model of pain in good correlation with clinical pain conditions.
BIOETIČKI PRINCIPI U PRETKLINIČKOM ISPITIVANJU
ANALGETIKA
Korištenje in vivo modela u pretkliničkom ispitivanju lijekova i dalje je
kontroverzno pitanje u bioetici (antropocentrična i biocentrična etika). Životinjama
treba osigurati osnovno pravo na život primjeren njihovoj vrsti. Cilj
istraživanja je bio ispitati opravdanost korištenja životinja u pretkliničkom
istraživanju analgetika (npr. nimesulid). Pretraživana je baza podataka Medline.
Od svih životinja (miš, štakor, kunić, pas, koza, konj, svinja) štakori
su činili 49% eksperimentalnih životinja.Određivanje farmakodinamskih i
farmakokinetičkih parametara (T max , C max , t 1/2 ) provedeno je na životinjama i
ljudima znanstveno priznatim metodama. Kliničke potvrde rezultata pretkliničkih
istraživanja bola opravdavaju korištenje životinja, posebno štakora.
Istraživanje mora biti u skladu s preporukama etičkih komiteta, a eksperimentalni
modeli bola u dobroj korelaciji s kliničkim bolnim stanjima.
VERONIKA SZÁNTÓ
Institute of Philosophy, Loránd Eötvös University, Budapest, Hungary /
Institut za filozofiju, Sveučilište Loránda Eötvösa u Budimpešti, Mađarska
THE EMERGENCE OF LIFE:
EARLY MODERN AND CONTEMPORARY THEORIES
OF DEVELOPMENTAL BIOLOGY AND
THEIR ETHICAL SIGNIFICANCE
Throughout history it has been widely discussed whether the development
of embryos was driven by an external agent or by an intrinsic principle.
In this paper I will focus only on those aspects which are related to
94

the ethically relevant point at which the conceptus reaches the status of an
autonomous, self-empowered entity. In the early modern era, dominated by
preformationism, the formative principle, formerly postulated by e.g. Thomists,
was temporarily marginalized by circumventing the vexing question
of ontogenetic development. When epigenesis came to the fore, it was the
intrinsic vis vitalis or Bildungstrieb inherent in the embryo that guaranteed
its self-sufficiency from the start. Christian scholars sometimes claim that
the current knowledge of genetics support this view, because genes actually
perform the executive work formerly attributed to the vital power. I argue
that the gene-centrism of modern genetics indeed supports this claim.
However, this gene-centrism itself is now under attack from a more inclusive
systems perspective. In the face of recent findings of epigenetics and
such phenomena as maternal effects, the supposed self-sufficiency of the
early embryo may be in some degree reconsidered.
NASTANAK ŽIVOTA:
RANE MODERNE I SUVREMENE TEORIJE
RAZVOJNE BIOLOGIJE I NJIHOV ETIČKI ZNAČAJ
Tijekom povijesti naširoko se raspravljalo o tome vodi li razvoj embrija
vanjski subjekt ili intrinzični princip. U ovome bih se izlaganju fokusirala
na one aspekte koji se tiču etički relevantne točke na kojoj conceptus stječe
status autonomnog, samoosnaženog entiteta. U ranom novom vijeku, kad
je dominirao preformacionizam, formativni princip (koji su ranije postulirali,
primjerice, tomisti) privremeno je bio marginaliziran zahvaljujući
izbjegavanju iritantnoga pitanja o ontogenetskom razvoju. Kada je do izražaja
došla epigeneza, bila je to intrinzična vis vitalis ili Bildungstrieb inherentan
embriju, koji od početka jamči njegovu samodostatnost. Kršćanski
znanstvenici ponekad tvrde da trenutno znanje o genetici podupire ovaj pogled
jer geni zapravo obavljaju posao koji se ranije pripisivao vitalnoj sili.
U ovom izlaganju dokazujem da genocentrizam moderne genetike svakako
podržava ovu tvrdnju. No, ovaj je genocentrizam i sam sada pod udarom
inkluzivnije sistemske perspektive. S obzirom na recentne pronalaske epigenetike
i takve fenomene kao što je majčinski efekt, pretpostavljena samodostatnost
ranoga embrija mogla bi se donekle ponovno razmotriti.
95

VELIMIR TERZIĆ 1,2 , DRAŽEN ŠVAGELJ 1,2 , MARIJA TERZIĆ 2
1
Veleučilište »Lavoslav Ružička« u Vukovaru, Hrvatska /
Lavoslav Ružička Polytechnic in Vukovar, Croatia
2
Opća županijska bolnica Vinkovci, Hrvatska /
County General Hospital Vinkovci, Croatia
BIOETIKA U STUDIJU FIZIOTERAPIJE
U svim granama medicine brojne su bioetičke dileme. Svojstveno svim
zdravstvenim djelatnicima je odgovornost za kvalitetu i profesionalni razvoj,
a kako je svaki čovjek zaseban, svatko ima i svoje sklonosti. O bioetičkim
dilemama nije dostatno promišljati samo po njihovom pojavljivanju
u profesionalnom radu, već se njima treba baviti i tijekom obrazovanja.
U sklopu Studija fizioterapije Veleučilišta »Lavoslav Ružička« u Vukovaru,
jedan je od obveznih kolegija na trećoj godini studija (VI. semestar)
i kolegij bioetike. Kolegij je usmjeren prema razvoju etičke misli te
prema samome njezinome značenju. Promišlja se o pojmu morala, moralnosti
i moralnih normi. Poseban naglasak je na etičkim problemima u
odnosima zdravstvenih djelatnika i bolesnika – na poštivanju čovjekova
života i njegove smrti, kao i na etičkim dilemama i etičkom odlučivanju u
zdravstvenim timovima.
Izlaganje je temeljeno na istraživanju afiniteta dviju generacija studenata
završne godine studija fizioterapije prema odabiru određenih tema iz bioetike
prilikom polaganja pismenog dijela ispita u formi eseja, a uzimajući u
obzir spol te status studenata (redoviti, izvanredni). Također, namjera je bila
uočiti postoje li veće razlike u učestalosti odabira tema u dvije uzastopne
generacije studenata, ali i u razumijevanju važnosti bioetike u profesionalnom
životu kroz mjerilo odabira teme iz bioetike za diplomski rad.
BIOETHICS IN THE STUDY OF PHYSIOTHERAPY
There are numerous bioethical dilemmas in all branches of medicine.
All healthcare providers have one thing in common and that is the responsibility
for quality and professional development, and since each man is individual,
everyone has his or her own preferences. It is not enough to think
about bioethical dilemmas once they appear during professional work, but
they need to be dealt with during education.
96

One of the core courses in the third year (6th semester) in the Study of
physiotherapy at the Lavoslav Ružička Polytechnic in Vukovar is bioethics
course. The course is directed towards the development of ethical thought
and its very meaning. The notions of moral, morality and moral norms are
discussed. Emphasis is placed on ethical problems related to health professionals
and patients – regarding respect of human life and death, as well as
ethical dilemmas and ethical decision-making in health care teams.
This presentation is based on a study of affinity of two generations
of final year physiotherapy students towards choosing specific topics in
bioethics in the written part of the exam in the form of an essay, taking into
account gender and students’ status (full-time, part-time). Also, the intention
was to see whether there are significant differences in the frequency
of selection of topics in two successive generations of students, but also in
understanding the importance of bioethics in the professional life through
the criterion for selection of bioethical topics in graduate theses.
ZORAN TODOROVIĆ, DRAGANA PROTIĆ, ANJA ŽIVANOVIĆ
School of Medicine, University of Belgrade, Serbia /
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija
VULNERABLE SUBJECTS AND DRUG SAFETY
BIOMED II project has identified four basic principles for a European
bioethics and biolaw: respect for autonomy, dignity, integrity and vulnerability.
The last three principles (ideas, values) are widely accepted as
fundamental characteristics of all human beings that give rise to universal
need for protection. There are at least two groups of vulnerable subjects:
individuals unable to protect their own interests, and those whose consent
to participate in clinical trial could be given based on false belief and/or
undue influence. Protection of both groups is tightly related to drug safety.
There is a need for continuous informed consent process in vulnerable
subjects and groups. In order to assess medical students’ attitudes towards
involvement of vulnerable subjects in clinical trials, we have conducted a
survey among 3rd and 6th year medical students of the University of Belgrade
(N = 186). Around 60% of 3rd and 6th year students would not take
part as volunteers in clinical trials, and similarly assessed that potential
97

volunteers motivation would be influenced by the new drug properties and
reputation of principal investigator.
VULNERABILNI SUBJEKTI I SIGURNOST LIJEKOVA
BIOMED II projekt izdvojio je četiri osnovna principa europske bioetike
i bioprava: poštovanje autonomije, dignitet (dostojanstvo), integritet
i vulnerabilnost (ranjivost). Posljednja tri principa (ideje, vrijednosti)
široko su prihvaćena kao fundamentalne karakteristike svih ljudskih bića
koja rađaju univerzalnu potrebu za zaštitom. Postoje bar dvije grupe vulnerabilnih
subjekata: pojedinci koji ne mogu zaštititi vlastite interese i oni
čija suglasnost za sudjelovanje u kliničkom ispitivanju može biti dobivena
pod utjecajem neopravdanih obećanja ili zloupotrebe položaja. Zaštita obje
navedene grupe tijesno je povezana sa sigurnošću lijekova. Postoji potreba
da dobivanje pristanka informiranih vulnerabilnih pojedinaca i grupa bude
kontinuiran proces. U cilju procjene stavova studenata medicine prema sudjelovanju
vulnerabilnih subjekata u kliničkim ispitivanjima, provedena je
anketa među studentima 3. i 6. godine studija medicine na Univerzitetu u
Beogradu (N = 186). Približno 60% studenata 3. i 6. godine ne bi dobrovoljno
sudjelovalo u kliničkim ispitivanjima, a slično procjenjuju da motivacija
potencijalnih dobrovoljaca može biti pod utjecajem karakteristika
novog lijeka i reputacije glavnog istraživača.
98

Studentska bioetička radionica
BIOETIKA, EKONOMIJA, POLITIKA
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS, ECONOMY, POLITICS
JELENA BABIĆ, ŽAKLINA VILJEVAC
Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /
Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University in Osijek, Croatia
ČIPIRANJE LJUDI KAO BIOETIČKI PROBLEM
Čipiranje ljudi provodi se još od 2002. godine, no unatoč tome što
je već prisutno u praksi najrazvijenijih zemalja (primjerice SAD-a), na
našim prostorima ova tema još uvijek nije uočena kao ozbiljan problem
nego većinom pripada znanstvenoj fantastici ili, u najboljem slučaju, teoriji
zavjere. Iako se čip u početku koristio samo u medicinske svrhe, raspon
njegove moguće primjene puno je širi. Ukratko, čip može sadržavati sve
informacije o svom nositelju, te istovremeno biti zamjena za osobnu iskaznicu,
kreditnu karticu, zdravstveno osiguranje, a može odašiljati i položaj
čovjeka u kojega je čip implantiran. Temeljni problem koji se nameće jest
dostojanstvo čovjeka i pravo na nepovredivost njegove slobode jer se posljedice
koje upotreba čipa donosi tek otkrivaju.
CHIP IMPLEMENTATION AS A BIOETHICAL ISSUE
Chip implementation has been practiced since 2002, but despite the
fact that it is already present in practice of the most developed countries
(e.g. the USA), in our region this topic is still not recognized as a serious
problem, but is largely regarded as science fiction or a conspiracy theory
at best. Although the chip was at first used for medical purposes only, the
range of its possible use is much wider. In short, the chip can contain all
99

information about its carrier, and at the same time can be a substitute for
personal identification, credit card, health insurance, and can also transmit
carrier’s location. The basic problem arising in the bioethical discourse
is human dignity and the right to integrity of freedom because the consequences
of the chip use are yet to be discovered.
IVAN BAUERNFREUND
Visoka škola međunarodnih odnosa i diplomacije
»Dag Hammarskjöld«, Zagreb, Hrvatska /
University College of International Relations and Diplomacy
“Dag Hammarskjöld”, Zagreb, Croatia
EKOLOGIJA KAO ČIMBENIK U
MEĐUNARODNOJ POLITICI
Važnost ekologije u međunarodnoj ekonomiji i politici vrlo je velika.
Od kontroverznog »Sea Shepherda« i njegova kapetana Paula Watsona,
preko sporazuma o smanjenju stakleničkih plinova u Kyotu (»Kyoto Protocol«)
iz 1997., do katastrofalnog i tragičnog slučaja »Deepwater Horizon
oil spill« naftnog magnata British Petroleuma, već bi trebalo svijetu
biti jasno da su politika i ekologija usko povezane. U slučaju protokola iz
Kyota, vodeće svjetske sile Zapada (SAD, Kanada) odbile su ratificirati
ili su prekršile već ratificirane sporazume, te su tako, zbog mogućnosti
nekontroliranog izgaranja stakleničkih plinova, koji se najčešće koriste u
radu tvornica i drugih industrijskih postrojenja, stupile u osjetnu industrijsku
prednost nad državama koje se ovog ugovora drže. Zbog nepostojanja
»svjetske policije za zaštitu okoliša« nemoguće je takve države sankcionirati,
što stvara velik vakuum moći koji s godinama postaje sve veći.
ECOLOGY AS A FACTOR IN
INTERNATIONAL RELATIONS
The influence of ecology in international relations is undeniably great.
From the controversial case of Captain Paul Watson and his “Sea Shepherd”,
through the agreement to reduce the emissions of greenhouse gases
in Kyoto, Japan in 1997 (“Kyoto Protocol”), to catastrophic and tragic case
100

of Deepwater Horizon oil spill by British Petroleum oil magnate in 2010,
the international political scene is influenced by each and every one of these
cases. In the case of the aforementioned Kyoto Protocol, leading countries
in the west (such as the USA and Canada) refused to ratify or have broken
already ratified contracts and thereby have gained a significant advantage
in the industrial front over those countries that abided by their contracts.
Because of the lack of an “international environment police”, such behaviour
cannot be sanctioned, which has created a considerable vacuum of
power that is only growing larger as time passes by.
DUŠANKA BESLAĆ 1 , VUK PRICA 2
1
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
2
Klinički bolnički centar Rijeka, Hrvatska /
Clinical Hospital Centre Rijeka, Croatia
ULOGA REGIONALNE SAMOUPRAVE
U PROMICANJU ZDRAVLJA
Empirijski dokazi pokazuju kako rano otkrivanje bolesti značajno
povećava terapijske mogućnosti i ishode liječenja, kao i kvalitetu života.
Upravo u promicanju kvalitetnijeg načina života, preventivnoj dijagnostici
i izgradnji takozvanog »nadstandarda zdravstvene zaštite« regionalna samouprava
može odigrati značajnu ulogu u kvaliteti života svojih građana.
U značaju i ulozi zdravstva unutar pojedine županije važnu ulogu imaju
političke prilike. Naime, imajući u vidu da proračunskim sredstvima
upravlja pozicija, iznimno je bitno da vladajući shvate važnost zdravlja.
U ovom radu pokazat ćemo mogućnosti koje regionalna samouprava
može imati u promicanju zdravlja građana kroz primjer Primorsko-goranske
županije koja kroz brojne programe, projekte, donacije, te uz pomoć
različitih udruga promovira zdravlje, ali i kroz sufinanciranje rada ambulanti
osigurava bolji standard svojim građanima.
101

THE ROLE OF REGIONAL GOVERNMENT
IN HEALTH PROMOTION
Empirical data shows that early diagnosis of diseases significantly increases
treatment possibilities and enhances therapeutic outcomes as well
as quality of life. Regional government can have a major role in improving
quality of life by promoting healthier lifestyles, preventive diagnostics and
creating “better standards in health care”.
Political circumstances play crucial role in significance and position of
health care in individual counties. Bearing in mind that the regional government
is managing budgetary resources, it is of great importance that the
ruling party’s officials understand the relevance of health care.
In this paper we will show how the regional government can play a
vital role in health promotion through the example of Primorje-Gorski
Kotar County in which health promotion is carried out through numerous
programs, projects, donations, and in association with different NGOs promotes
health, but is also directly active in promoting health by co-funding
different clinics.
JOSIP CMREČNJAK
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
ANATOMIJA BIOPOLITIKE KAO MOĆI NAD GOLIM
ŽIVOTOM: KRAJ POLITIČKOG I TRAGEDIJA BIOSA
Izlaganje se bavi pokušajem kasnog Foucaulta da ocrta bitno drugačiju
paradigmu socijalne dinamike unutar postindustrijskog društva kasne
moderne. Foucault prikazuje konstelaciju odnosa u kojoj je moć znanstveno-tehnologijske
proizvodnje i manipulacije života izrodila razdoblje postpolitike,
odnosno biopolitike.
Tradicionalno shvaćena (Aristotel), politika se razumije kao topos artikulacije
pluralnosti interesa i odluka bitno podložnih izboru ili kao umijeće
mogućeg pri uređenju ljudske zajednice. Biopolitika pak, s druge strane,
jest oblik post-politike koji se odlikuje automatizmom, formalizmom, a
u stanju post-ideološkog neoliberalnog konsenzusa kriterij odlučivanja je
vođen isključivo efikasnošću i tržišnom profitabilnošću.
102

Poseban naglasak posvećujem shvaćanju pojma rada s bioetičkim implikacijama
koje proizlaze iz sklopa biopolitika – rad – bioetika. Rad se razumije
kao osnovna bioekonomska kategorija u društvu te se upravo kroz
njega vidi da se postmoderna biopolitika rađa u okvirima bioekonomije
(uvećanja proizvodnih snaga) u kojoj se metabolizam čovjeka skupa s prirodom
iskorištava na unaprijed određen način.
Politika se reducira na puko bioupravljanje koje pretendira na to da
isključuje subjekte iz svijeta života, dok one koje uključuje usmjerava na
određene promišljene, isplanirane, racionalizirane i efikasne aktivnosti.
THE ANATOMY OF BIOPOLITICS AS POWER OVER BARE
LIFE: THE END OF THE POLITICAL AND THE
TRAGEDY OF BIOS
The paper deals with Foucault’s attempt, in his later thought, to delineate
a significantly different paradigm of social dynamics within the postindustrial
society of late modernity. Foucault shows that the constellation
of relationships in which the power of science, (bio)technological production,
and manipulation of life have spawned a period of post-politics or
biopolitics.
Traditionally (Aristotle), politics is understood as the focal point of
articulation of the plurality of interests, as the site of making important
choices, as well as the art of the possible regulated by human society. Biopolitics,
on the other hand, is a form of post-politics, which is characterized
by mere automatism, formalism, and is managed by the state of post-ideological
neoliberal consensus where all decision-making criteria are guided
only by market efficiency and profitability.
Special emphasis is placed on grasping the notion of bioethical implications
arising from the following conceptual framework: biopolitics – labour
– bioethics. Labour here is understood as a basic bio-economic category
in society. Through labour we can perceive that postmodern biopolitics is
born within bio-economy (which should be understood as an augmentation
of productive forces) in which the set of human metabolic functions, along
with nature, is exploited in a pre-determined biopolitical fashion.
Thus, the scope of politics is reduced to mere bio-governing (governmentality)
that aspires to exclude subjects from the sphere of life, while
those subjects that are involved are directed towards certain deliberate,
planned, rationalized and market-efficient activities.
103

NIKOLINA ĆAVAR, IVAN ŽANETIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
104
KRATKA POVIJEST KORPORATIVNIH SKANDALA
(TE ŠTO IZ NJE MOŽEMO NAUČITI)
Cilj je rada, kroz prikaz (za poslovnu etiku) najznačajnijih korporativnih
skandala, sumirati posljedice koje proistječu iz neetičnih ili etično
upitnih poslovnih praksi te ukazati na moralne odluke koje stoje u njihovoj
pozadini. Autori smatraju kako je teško – usprkos tome što je moguće
osporavati teorijske temelje suvremene ekonomije te njen moralni (ili
humanistički) sadržaj uopće – sporiti kako unutar postojećih ekonomskih
sustava postoje dobre i loše, moralno ispravne i moralno neispravne odluke
ili barem prakse koje su bolje ili lošije od drugih.
Navedeno će biti valjano potkrijepljeno primjerima iz korporativne
povijesti, što jasno ocrtavaju granice između (određenih razina) brige te
potpune nebrige za potrošače/ljude/društva/druge žive organizme/okoliš.
Uočimo li stvarni utjecaj koji današnje korporacije posjeduju, tema iz naslova
postaje nužnim dijelom rasprave o bioetici, politici i ekonomiji.
A SHORT HISTORY OR CORPORATIVE SCANDALS
(AND WHAT WE CAN LEARN FROM IT)
The aim of this paper is to summarize, through a review of the most
important corporative scandals (for business ethics), the consequences that
arise in the unethical or ethically questionable business practices and, ultimately,
to point to the moral decisions that are hiding in their background.
The authors argue that while it is possible to challenge the theoretical foundations
of modern economics and its moral (or liberal) content in general,
it is difficult to argue that, within the existing economic system, there are
good and bad, morally correct and morally incorrect decisions, or at least
practices that are better or worse than others.
This will be appropriately substantiated with cases from corporate history,
which clearly delineate the boundaries between (certain levels of) care
and total lack of concern for consumers/people/society/other living organisms/the
environment. If we identify the actual impact of contemporary
companies, the theme in the title becomes an essential part of the debate on
bioethics, politics and economics.

EMA DRAGOJEVIĆ, EVA FELDMAN, IVA GREGOV
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
POD UTJECAJEM
Skloni smo isticati stav kao nešto vlastito, stvoreno na temelju iskustva
i razuma. Pritom zanemarujemo okolinu koja uvelike utječe na oblikovanje
naših stavova. Često nesvjesno formiramo stavove koje nam društvo
nameće kao poželjne i prihvatljive. Takav socijalni utjecaj danas je sve
više izražen kroz medije, ekonomiju i politiku, putem sustavne persuazije
i propagande. U ovom izlaganju bavit ćemo se tehnikama propagande,
kao mjesta na kojem se sastaju ekonomija, bioetika i psihologija. Propagandu
definiramo kao namjerno, sustavno i uporno nastojanje da se utječe
na javno mnijenje, oblikuju i mijenjaju stavovi i na taj način djeluje na
doživljavanje i ponašanje čovjeka. Izvori propagandnih poruka nalaze se
svuda oko nas, a to su vijesti u medijima, vladini izvještaji, internet, knjige,
letci, filmovi. Ne možemo izmaknuti njihovom utjecaju, a koriste se etički
upitnim metodama. Tehnike propagande koriste se u politici, ali i zdravstvu
i gospodarstvu, da bi izmijenile način na koji mislimo i osjećamo, te
je upravo zbog toga bioetički važno poznavati psihološke mehanizme koji
stoje u njihovoj podlozi.
UNDER INFLUENCE
We are prone to declare our opinion as our own, that is, made on the
basis of experience and sense, while neglecting our surroundings which
has a great impact on forming our opinions. We often unconsciously form
our opinions which are in fact imposed by the society as desirable and
acceptable. That kind of social conditioning is today maintained through
media, economy and politics, by means of persuasion and propaganda. In
this presentation, we will deal with the techniques used in propaganda,
as a place where economy, bioethics and psychology meet. Propaganda
is defined as a deliberate, systematic and constant endeavour to affect the
public thought, to shape and change opinion and, in that way, to affect
man’s experience and behaviour. The source of propaganda can be found
everywhere around us: media news, government reports, internet, books,
105

leaflets, movies. We can not escape its effect, and yet it uses ethically questionable
methods. The techniques of propaganda are used in politics, but
also in healthcare and economy, in order to change how we think and feel.
It is therefore bioethically important to know their background psychological
mechanisms.
MAŠA DUNATOV 1 , IVAN CEROVAC 2 ,
LUANA IVOŠEVIĆ 2 , ANDREA MEŠANOVIĆ 2
1
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
2
Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Rijeka, Croatia
ZNANOST I POLITIKA:
AUTORITET ZNANOSTI U DONOŠENJU JAVNIH ODLUKA
Unatoč velikom napretku znanosti koji obilježava našu povijest zadnjih
nekoliko stoljeća, danas je čak i više nego ranije prisutna erozija znanstvenog
autoriteta u domeni javnog odlučivanja; brojni kulturalni i filozofski
svjetonazori koji znanost interpretiraju kao samo još jedan u nizu pogleda
na svijet potkapaju njen utjecaj u procesima kreiranja javnih politika.
Žestoki anti-darvinistički pokret u SAD-u, sveprisutno protivljenje GMO
kulturama na području Europske unije, te zanemarivanje znanstvenih činjenica
vezanih uz klimatske promjene prilikom kreiranja industrijskih
javnih politika primjeri su erozije autoriteta znanosti. Cilj nam je, djelomično
slijedeći rad Philipa Kitchera, ukazati na ispravnu ulogu znanosti u
deliberativno-demokratskom društvu, te upozoriti na postojanje himerne
epistemologije koja uzrokuje ovu eroziju znanstvenog autoriteta. Konačno,
želimo pružiti kratak osvrt na pitanja kojima se dobro uređena znanost treba
baviti, pogotovo u području medicine, te upozoriti na implikacije koje
iz ovog pristupa slijede. Također ćemo ukratko izložiti neka od političkih
pitanja u pogledu kojih dolazi do erozije autoriteta znanosti, te pokazati
kako bi društvo koje prihvaća ideju dobro uređene znanosti odgovorilo na
ove probleme.
106

SCIENCE AND POLITICS:
THE AUTHORITY OF SCIENCE IN PUBLIC
DECISION-MAKING PROCESS
Despite the strong scientific progress that characterizes our history of
the last few centuries, erosion of scientific authority in the process of public
decision-making is now present even more than before; many cultural and
philosophical worldviews that consider science as just one of many worldviews
undermine its influence and authority in the policy-making process.
Strong anti-Darwinist movement in the United States, popular opposition
to GMO cultures in the European Union, as well as ignoring scientific facts
about climate change when creating industrial policies, are examples of
erosion of the authority of science. Our goal is, following in part the work
of Philip Kitcher, to indicate the proper role of science in the deliberative
democratic society, and to draw attention to the existence of chimeric epistemology
that causes erosion of scientific authority. Finally, we provide
a brief overview of the issues that a well-ordered science should address,
especially in the medical field, and draw attention to the implications that
follow from this approach. We will also briefly outline some of the political
issues in respect to which the erosion of the authority of science becomes
quite clear, as well as demonstrate how a society that endorses the idea of ​
a well-ordered science should respond to these problems.
JURAJ GAJSKI
Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Political Sciences, University of Zagreb, Croatia
NACIONALNA SIGURNOST U 21. STOLJEĆU
Konstitucija svakog živog bića takva je da svojom cjelinom djeluje u
funkciji vlastite sigurnosti. Isto vrijedi za zajednice. Bez sigurnosti nema
opstanka niti napretka; prijetnje su stalne i nepredvidljive. Pojedini autori
tvrde da je sigurnost jedan od najčešće upotrebljavanih pojmova uopće,
no istovremeno je jedan od najmanje objašnjenih. Siniša Tatalović navodi
da je pojam sigurnosti važno razumjeti u odnosu na određeno razdoblje i
konkretnu regiju, uzimajući u obzir njihove specifičnosti. Do 20. stoljeća
sigurnost se temeljila na izgradnji jake vojske i »dizanju zidova«. U
107

21. stoljeću, kad je svijet globaliziran i granice više ne predstavljaju ozbiljnije
prepreke, takav način osiguranja sigurnosti više nije poželjan. James
Stavridis u svom govoru u Edinburgu 2012. godine kaže: »Zidovi ne
funkcioniraju. (…) Umjesto zidova, za stvaranje sigurnosti trebamo graditi
mostove.« U 21. stoljeću sigurnost bi se trebala ostvarivati suradnjom država,
sigurnosnih agencija, te povezivanjem javnog i privatnog. Time bi se
gradili prijateljski odnosi među državama i postizali čvršći i dugotrajniji
sigurnosni rezultati.
NATIONAL SECURITY IN THE 21st CENTURY
A constitution of every living being is such that it acts in the function of
its own security. The same goes for communities. Without security there is
neither subsistence nor progress; threats are constant and unforeseen. Certain
authors claim that security is one of the most commonly used terms,
but also one of the least explained ones. Siniša Tatalović says that the term
security has to be understood in relation to a certain period, and concrete
region, taking into consideration their specificities. Up until the 20th century
security was based on forming a strong army, and “building walls”.
In the 21st century, when the world is globalized and borders no longer
present significant obstacles, the 20th century tools for building security
no longer work. James Stavridis, in his speech in Edinburgh in 2012, said:
“Walls don’t work. (…) Instead of building walls to create security, we
need to build bridges.” In the 21st century security should be accomplished
through combining international, interagency, private and public. In this
way friendly relations between countries would be established and much
firmer and longer-lasting security effects would be accomplished.
MATEJA HRGOVAN, RAHELA JUG
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
SEKULARIZAM
Cilj ovog rada je predstaviti stavove Katoličke crkve o određenim
suvremenim bioetičkim pitanjima i njihov utjecaj na provedbu istih u
108

državnim institucijama i svakodnevnom životu. Posebno ćemo se osvrnuti
na pitanja pobačaja, eutanazije, medicinski potpomognute oplodnje, seksualnog
odgoja i ravnopravnosti seksualnih manjina. Crkva kao institucija
ima prevelik utjecaj na spomenuta područja koja pripadaju svjetovnoj, a ne
sakralnoj sferi.
Sekularizam se definira kao odvojenost svih vjerskih zajednica od
države, a važan je kao preduvjet postojanja ljudskih prava jer ih štiti od
religijskih nauka koje se nameću pojedincu u svakodnevnom životu.
Katolička crkva ima pravo izraziti svoje mišljenje o navedenim problemima,
ali smatramo da nema pravo nametati svoje norme kao jedine ispravne
životne zakonitosti. Jedini nositelji ljudskih prava su sami ljudi i svaka
individua zasebno u skladu s općeprihvaćenim moralnim vrijednostima.
SECULARISM
The purpose of this work is to present the views of the Catholic Church
on specific contemporary bioethical issues and their influence on implementation
of these views in state institutions and in everyday life. We will
specifically focus on issues that concern abortion, euthanasia, medically
assisted reproduction, sexual education and rights of LGBT persons. The
institution of the Church is too influential in these areas, which are part of
the profane, not the sacral sphere.
Secularism is defined as separation of all religious communities and
state institutions, and it is important as a precondition of the existence of
the human rights because it protects them from religious doctrines which
are imposed to the individual in everyday life. The Church has the right
to express their opinions on these problems, but we consider that it has no
right to impose its norms as the only proper way of life. Human rights refer
to humans themselves and to the individual itself to act toward generally
accepted moral values.
109

NINA JELIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
BIHEVIORALNA EKONOMIJA, NEUROEKONOMIJA,
NEUROMARKETING
Bihevioralna ekonomija, neuroekonomija i neuromarketing relativno
su nova interdisciplinarna područja koja spajaju neuroznanost, ekonomiju
i psihologiju. Proučavaju čimbenike koji modeliraju i utječu na ljudsko potrošačko
ponašanje, kao što su uobičajeni obrasci, zaključivanje i heuristici
pri donošenju odluka. U području neuromarketinga koriste se tehnike
poput snimanja mozga (fMRI, PET, MEG, EEG) i fiziološke mjere (broj
otkucaja srca, brzina disanja i galvanska reakcija kože), čime se dobiva
uvid u ljudima svojstven doživljaj određenog stimulansa. Ta saznanja se
potom koriste pri izradi persuazivnih poruka kako bi se maksimalizirala
frekvencija donošenja odluka o kupnji proizvoda u populaciji. Strategije
koje se koriste često su invazivne, pokušavaju manipulirati preferencijama
i odlukama koje su nesvjesne i bazirane na emocijama, a koriste se na temelju
interesa krupnog kapitala i korporacija nauštrb interesa potrošača.
BEHAVIORAL ECONOMICS, NEUROECONOMICS,
AND NEUROMARKETING
Behavioral economics, neuroeconomics, and neuromarketing are relatively
new interdisciplinary fields that combine neuroscience, economics
and psychology. Their area of study is marked by the factors that model
and affect human consumer behavior, such as common patterns, reasoning
and heuristics in decision-making. In the field of neuromarketing various
techniques are used, such as brain imaging (fMRI, PET, MEG, EEG)
and physiological measures (heart rate, breathing rate and galvanic skin
response), which suggest the way people experience certain stimuli. This
information can thus be used to construct persuasive message with the aim
of maximizing the frequency of making decisions about buying products in
the population. The strategies used are often invasive, trying to manipulate
the preferences and decisions that are unconscious and based on emotions,
and are used on the basis of corporate and big business interests at the expense
of consumers.
110

EVICA JURKOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
MEDIJSKA ETIKA
Mediji u današnje vrijeme imaju veliku moć u promicanju ideja i usmjeravanju
svjetonazora stanovništva. Televizija, novine, radio i internet izvori
su informacija, iako često pogrešnih i pristranih, koje narod u pravilu
nekritički prihvaća. Velika moć medija dvosjekli je mač: iako se može iskoristiti
na iznimno pozitivan način i poboljšati kvalitetu života stanovništva,
često su dobre namjere u sjeni ekonomije te mediji svoju moć koriste kako
bi povećali vlastiti profit, na štetu kvalitete života drugih ljudi. Imaju li
mediji pravo iznositi sadržaje koji štete većini na korist manjine? Je li novac
dovoljno opravdanje za to?
U ovom izlaganju nastojat ću iznijeti neke živopisne primjere u kojima
je očigledna zloupotreba moći medija. Usto, prezentirat ću ideje jednog od
najutjecajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingvista Noama Chomskog,
te njegovih deset strategija manipulacije putem medija.
MEDIA ETHICS
Nowadays, the media have great power in promoting ideas and shaping
population’s worldviews. Television, newspapers, radio and the Internet
are the sources of information, often wrong and biased, which people
generally accept uncritically. Great power of the media is a double-edged
sword: although it can be used in a very positive way and improve the population’s
life quality, good intentions are often in the shadow of economy
and the media use its power to raise its own profit, to the detriment of the
life quality of other people. Do the media have the right to publish content
that damage the majority for the benefit of the minority? Is money sufficient
justification for it?
In this paper I will try to present some striking examples of the apparent
abuse of media power. In addition, I will present the ideas of one of the
world’s most influential intellectuals, the American linguist Noam Chomsky
and his ten strategies of manipulation by the media.
111

NINO KADIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
ANARHO-PRIMITIVIZAM:
POVRATAK PRIRODI KAO ODGOVOR
MODERNOM DRUŠTVU
Moderno društvo usmjereno je na znanost, napredak i kapitalizam. U
ovom izlaganju, pokušat ćemo te ideje gledati kroz oči plemenskog mislioca.
Takvo je razmišljanje kritika neobuzdane znanosti i tehnologije koja
nas naizgled vodi prema propasti i kritika moderne ekonomije koja vodi k
sukobu i nejednakosti. Na tragu toga je anarho-primitivizam – pokret koji
promiče život u skladu s prirodom, anarhiju kao prirodni poredak i život u
plemenskim zajednicama. Tehnologija nije shvaćena kao nešto neutralno,
već kao nešto razarajuće. Osim toga, govorit ćemo i o južnoameričkom
plemenu Piaroa, koje će nam služiti kao primjer takve anarhije koja funkcionira.
Na kraju, zaključit ćemo izlaganje manje radikalnom notom koja
nas poziva da u moderno društvo uvedemo i ono »primitivno«, što nas upozorava
da mislimo o prirodi, ljudskosti i dobroti jer ćemo se inače uništiti.
ANARCHO-PRIMITIVISM:
A RETURN TO NATURE AS AN ANSWER TO THE
MODERN SOCIETY
Modern society is oriented towards science, progress and capitalism. In
this work, we will try to observe those ideas through the eyes of a tribal thinker.
Such a way of thinking is a critique of unrestrained science and technology
which, apparently, leads us towards doom, and also a critique of modern
economy which leads towards competition and inequality. Along those lines
is anarcho-primitivism – a movement which promotes life in harmony with
nature, anarchy as the natural order and life in tribal societies. Technology
isn’t understood as something neutral, but as something destructive. Furthermore,
we will talk about the South American Piaroa tribe, which will serve
as an example of such a functioning anarchy. Ultimately, we will conclude
the presentation with a less radical note which invites us all to incorporate
the “primitive” into our modern society, which warns us to care for nature,
humanity, and morality, because, otherwise, we will destroy ourselves.
112

BERNARD KOLUDROVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
AKTIVNE MJERE ZAPOŠLJAVANJA I RADNIČKA PRAVA
U KONTEKSTU BIOPOLITIKE
U skladu sa Zajedničkim memorandumom o prioritetima politika zapošljavanja
i Zakonom za poticanje zapošljavanja Hrvatski zavod za zapošljavanje
(HZZ) do 2011. godine provodio je niz mjera kojima se pokušalo
olakšati zapošljavanje. Rad sagledava aktivne mjere zapošljavanja u kontekstu
biopolitike i posljedica koje one imaju na svakodnevicu nezaposlenih,
odnosno zaposlenih prema mjerama HZZ-a. Osim biopolitičkih
dimenzija rad sagledava i restrukturiranje radničkih prava eksplicirano u
mjerama, što dovodi do repozicioniranja odnosa moći nezaposlenih, zaposlenih,
poslodavaca i države.
ACTIVE MEASURES OF EMPLOYMENT AND WORKER’S
RIGHTS IN THE CONTEXT OF BIOPOLITICS
For the last two years the Croatian Employment Service (HZZ) has
been putting in several employment measures according to the Joint Assessment
of the Employment Policy Priorities of the Republic of Croatia
(JAP) and the Employment Promotion Act in hope to facilitate employment.
This case study exams active measures of employment in context of
biopolitics and repercussions on the everyday life of the unemployed and
employed by the active measures. With that in mind, the worker’s rights
must also be tested for they have been restructured by the notion of active
measures which facilitate employment from employers’ standpoint. Therefore
power relations between unemployed, employed, employers and the
state have been repositioned and present a new biopolitical context that is
examined in this case study.
113

MARKO KOS
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
LUD, ZBUNJEN, POLITIČAN
Biološke i psihološke specifičnosti mentalnih bolesnika često su razlog
njihove depersonalizacije, dehumanizacije i izdvajanja iz »političkog«. Polazna
je pretpostavka da svaka osoba jest legalno kompetentna te da treba
imati sva prava i obaveze kao drugi građani. Ne samo osnovna građanska
prava već i pravo na upravljanje svojom imovinom, pravo na rad ili zasnivanje
obitelji. Temeljno je ljudsko pravo svakog pojedinca da živi u
zajednici, a ne da doživotno izoliran i stigmatiziran promatra političke procese
bez aktivnog sudjelovanja. Duševne smetnje nastaju unutar socijalne
mreže, stoga bi njeni procesi nužno trebali stremiti pronalasku odgovora i
načina oporavka te reintegraciji pojedinaca u zajednicu s ciljem unapređenja
duševnog zdravlja i kvalitete života bolesnika i njegove obitelji.
Strukture koje su zadužene da pružaju adekvatnu pomoć tretiraju ih
kao zločince, kao nezrele ili kao nekoga tko je sam skrivio svoju situaciju.
Refleksija statusa duševnog bolesnika kao političkog subjekta otvara
pitanje vidi li ih zajednica kao subjekte, a zakoni usmjereni reguliranju njihovih
prava govore nam kako je to upitno. Rad nastoji prikazati kompleksnost
problema i odnosa međe različitim skupinama u zajednici, iziskuje
novo promišljanje društvenog položaja duševnih bolesnika, ali i moguće
proširenje društvene odgovornosti.
INSANE, CONFUSED, POLITICAL
Biological and psychological specificity of mental patients is often the
reason for their depersonalization, dehumanization and exclusion from the
“political”. The starting point is the assumption that every person is legally
competent and should have the same rights and obligations as other citizens.
Not only the basic civil rights, but also the right to control his private
property, the right to work or start a family. It is the basic human right of
every individual to live in the community, not isolated and stigmatized for
life, watching the political processes without actively participating in them.
Mental disorders arise within the social network; therefore networks neces-
114

sary processes should aim at finding answers to recovery and reintegration
of the individual into the community, in order to improve mental health and
quality of life for the patients and their families.
Structures responsible to provide adequate help treat them as criminals,
immature people, or as someone who is entirely responsible for the situation
they are in. Reflection on the status of mental patients as a political
entity raises the question of whether they are seen as subjects in the community,
and laws aimed at regulating their rights, tell us that this is questionable.
The work seeks to demonstrate the complexity of the problem and
the relationship between different social groups in the community requires
rethinking of the social status of mental patients and possible extension of
social responsibility.
SUZANA KRČMAREK
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
BEZVREMENSKA ČAROLIJA
VJEŠTICA I VJEŠTIČARENJA
Svi znamo tko su vještice. Ekscentrične starice koje lete na čarobnim
metlama, nose šiljaste šešire, bacaju čarolije čarobnim štapićima, kuhaju
napitke u kotlovima, savjetuju se starim, prašnjavim knjigama, te drže žabe
i sove za ljubimce-toteme. Harry Potter brižno je prigrlio sve arhetipske
figure i ovjekovječio san bajkovite zapadnjačke vizije o vješticama i čarobnjacima.
Ali što se doista tu dogodilo? Kako je na Zapadu došlo do
stvaranja ovakvih arhetipskih figura i zašto još uvijek tako vividno borave
u našoj mašti?
Srednjovjekovni i reformacijski učenjaci smatrali su da su Vrag i sva
njegova djela vrlo stvarna prijetnja. Njihova osuda da su vještice sluge Sotone
dovela je do formiranja jedne od najvećih teorija zavjere svih vremena
– do uvjerenja da vještice rade u savezu s Vragom u zavjeri protiv čitavog
kršćanskog svijeta. Vještice su transformirane od zaluđenih starica, koje su
noću plesale sa starom poganskom boginjom Dianom, u heretike, štovatelje
Vraga koji su postali centar kampanje za pronalaženje i uništenje zla,
rasprostranjene diljem Europe. Bez obzira na krivnju.
115

U ovom akademskom putovanju kroz vrijeme vratit ćemo se na početke
zapadne civilizacije i, primjenjujući mitološke aspekte (eko)feminizma,
pokušati definirati razloge zbog kojih žene od pamtivijeka do danas imaju
sekundarnu poziciju u punopravnome, naoko rodno jednakome, društvu.
TIMELESS SPELL OF
WITCHES AND WITCHCRAFTING
We all know who witches are. Eccentric crones flying around on their
broomsticks, wearing pointy hats, casting spells with their wands, brewing
potions in cauldrons, consulting with old, mouldy tomes and keeping frogs
and owls as familiars. Harry Potter carefully took all of these archetypical
figures in arms and immortalized this Western fairytale dream of the witch
and the wizard. But what really happened here? How did such archetypal
figures form in the West and why do they still live so vividly in our imagination?
Medieval and Reformation scholars considered the Devil and all of his
works a very real threat. Their conviction that witches were the servants of
Satan led to the formation of one of the greatest conspiracy theories of all
times – a belief that witches were working in alliance with Satan against
the entire Christian world. Witches were transformed from deluded crones,
who danced at night with old pagan goddess Diana, into heretics, worshipers
of the Devil, who became the centre of campaign to seek out and
destroy all evil, throughout all of Europe, regardless of actual guilt.
In this academic time-travel we will go back to the beginnings of the
Western civilization, and, using mythical aspects of (eco)feminism, try to
define the reasons why women had, and in some cases, still have a secondary
role in a supposedly gender-equal society.
116

DENIS MUZIČKA, BRANIMIR KURMAIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /
Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University in Osijek, Croatia
GEOINŽENJERING KAO BIOETIČKO PITANJE
Globalno zatopljenje je, poput mnogih sličnih problema prouzrokovanih
znanstveno-tehničkim napretkom, relativno nov problem koji nas tjera
da razmišljamo o vlastitom opstanku. Kao jedno od radikalnih potencijalnih
rješenja problema globalnog zatopljenja pojavio se i geoinženjering,
za kojega njegovi autori tvrde da je daleko brži i jeftiniji način rješavanja
tog problema od smanjenja emisije stakleničkih plinova koji također implicira
neka bioetička pitanja. Klasičan prosvjetiteljski pristup borbe protiv
opasnog znanja s još više znanja upitan je sam po sebi, čak i bez ulaženja
u potencijalne političke, ekonomske i one najvažnije, medicinske aspekte
mnogih predlaganih metoda obuhvaćenih pojmom geoinženjeringa. Geoinženjering,
čini se, nastaje kao još jedna manifestacija bejkonovske tendencije
ovladavanja prirodom i pokazuje da znanost, posjedujući mogućnosti
i sredstva, u današnje vrijeme legitimizira samu sebe.
GEOENGINEERING AS A BIOETHICAL ISSUE
Global warming, like many other problems caused by scientific development,
is a relatively new problem which makes us think of our own
survival. One of the more radical solutions is geoengineering, which is
said by its authors to be a much cheaper and faster solution than reduction
of greenhouse gas emission, but it also implies some bioethical questions.
The method of fighting dangerous knowledge with even more knowledge,
which originates in the Enlightenment, is questionable on its own even
without considering the potential political, economical or medical aspects
of many methods proposed by geoengineering. Geoengineering seems to
originate as yet another manifestation of a Baconian tendency to subjugate
nature, which shows that science, having the means and resources, legitimizes
itself.
117

BRUNA NEDOKLAN, ZORANA RIGGI
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
O VOLONTERSTVU DANAS
Volonterstvo se smatra neplaćenim, nekarijerističkim, neprofitabilnim i
slobodno izabranim djelovanjem radi dobrobiti zajednice ili društva. Zakon
o volonterstvu Republike Hrvatske jednako definira volonterstvo, no dodaje
da volonteri »rade za zajednicu istovremeno razvijajući svoje vještine i
učeći nove, primjenjive u tržišnom sustavu«. U zadnjem desetljeću došlo
je do procvata volonterskih aktivnosti na globalnom, ali i na hrvatskom
nivou, generirajući optimističnu vjeru u potencijal civilnog društva, koji
uspješno »popunjava« rupe koje su stvorili država i tržište. Kroz predavanje
ćemo problematizirati altruističnu narav volonterstva kroz evolucijsku
perspektivu i socijalne teorije, povezati ih s beneficijama koje država kroz
civilni sektor nudi volonterima te kritički preispitati samu ulogu volonterskih
organizacija unutar politike, ekonomije i društva.
ON VOLUNTEERING TODAY
Today volunteering is considered to be an unpaid activity which is
not career-oriented and which an individual chooses freely in order to do
good for the community or the society. Volunteering Act of the Republic
of Croatia defines volunteering in the same way, but adds that volunteers
“work for the community, in the same time developing their skills and acquiring
new ones, which can later be applied in the job market”. In the last
decade volunteering activities blossomed on the global level, but also in
Croatia, generating the faith in the potential of civil society which can successfully
“fill in” the gaps created by the state and the market. In the course
of the lecture we will problematise the altruistic nature of volunteering
through the evolutionist perspective and social theories, connect them with
the benefits the state provides to volunteers through the civil sector, and
critically examine the role of volunteering organisations within politics,
economy and the society.
118

LUKA PERUŠIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
ULOGA BIOETIČARA U BIOPOLITICI
Polje bioetike pojavilo se kao kritičko očitovanje na radikalnost primijenjenih
praksi razvijenih tokom 20. stoljeća i nastavlja se osvrtati na
rastuće probleme 21. stoljeća. Korištenje i zloupotreba podjednako znanstvenih
i kulturnih invencija gradi ustanovu jedinstvenog bioetičkog kruga,
svrgavatelja netolerantnih granica postavljenih od palete aktanata unutar
znanosti i kulture. Uzimajući u obzir očigledan rast svjesne bioetičke zajednice,
lako je moguće zaključiti kako se ovdje bavimo sa »silom u nastajanju«
koja na različite načine sadržava ispunjajući potencijal obrtanja
primijenjenih praksi vezanih ni za što drugo doli »organiku« kapitalizma.
Međutim, vrijedi se prisjetiti kako je bioetika procvjetala usred kapitalističkog
milenija i kako ga nastavlja slijediti u stopu. To na površinu izvlači
neizbježno pitanje totalitarističke apsorpcije kapitalizma, kvintesencijalne
mehanici njegova postojanja. Jesmo li znanje o biopolitičkom praxis stekli
pukom slučajnošću ili je vrijedno povijesno ustvrditi kako je biopolitika
središnji medij kapitalističkog režima? Ako je tome tako, gdje bismo unutar
tog režima trebali smjestiti bioetičara? Je li uvučen u stabilnu kapitalističku
totalitarnost ili predstavlja stvarno sjeme budućne utopije? Kako ću
nastaviti istraživati iznašlo pitanje, trebali bismo otkriti koliko nam se ono
težinski gusto postavlja – jer kada bi bioetika imala nesumnjivu unutarnju
argumentativnu čvrstinu, lakše bi nam putovanje bilo ponuđeno, ali se pokazuje
u suprotnoj tendenciji i stoga je sukob s biopolitikom znatno kompleksniji.
Cilj je postaviti prava pitanja i ponuditi valjane smjernice prema
odgovoru, odnosno iz temelja propitati našeg bioetičara.
THE ROLE OF BIOETHICIST IN BIOPOLITICS
The field of bioethics emerged as a critical response to the radicality
of applied practices developed throughout the 20th century and it continues
to reflect on the growing concerns of the 21st century. The use and
abuse of both scientific and cultural inventions builds the establishment
of unitary bioethical circle, the dethroner of intolerant boundaries set by
119

plethora of actants within sciences and culture, insofar. Considering the
evident growth of conscious bioethical society, one is easily led to conclusion
that what we are dealing with is the “force in making”, one that by
many means holds fulfilling potential to turn the tables regarding applied
practices, tied to nothing other but “organics” of capitalism. However, we
are to recall that bioethics blossomed in the heat of capitalistic millennia,
and that it continued to follow it. It surfaces the unavoidable question of
totalitarian absorption of capitalism, quintessential to the mechanics of its
existence. Have we come upon the knowledge of biopolitical praxis by
sheer coincidence, or is it historically noteworthy to conclude how biopolitics
is the central medium of capitalistic regime? If so, where within this
regime should we allocate a bioethicist? Is she whirlpooled into the stable
capitalistic totalitarity or does she represent the actual seed of futuresque
utopia? As I will proceed to investigate the risen question, we should eventually
discover how thickly difficult the issue poses itself – for if bioethics
had an unquestionable internal argumentative solidness, we might had an
easier journey offered, but it reveals itself in the opposite tendency and thus
the conflict with biopolitics is much more complex. The goal is to ask the
right questions and offer the right clues to the answer or, in other words,
thoroughly investigate our bioethicist.
JOVANA POTPARA
Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija /
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia
PLATONOVO POIMANJE DRŽAVE VERSUS
POIMANJE DRŽAVE U KINI
Autorica pravi komparaciju između Platonovog poimanja države i
poimanja države u današnjoj Kini. U fokusu interesa je, s jedne strane,
Platonov, a sa druge, kineski odnos prema potomstvu. Kod Platona je akcent
na »kvaliteti« koja se manifestira svojevrsnom eugenikom, a u cilju
restauriranja takozvanog idealnog polisa. U Kini je, pak, akcent na kvantiteti,
odnosno dozvoljavanju samo jednog djeteta po obitelji, s namjerom
održivosti postojećeg koncepta države. Platon je, nedozvoljavanjem zasnivanja
braka i planiranja potomstva po vlastitom nahođenju želio eliminirati
120

ono što je, po njemu, unosilo disharmoniju u život nekog polisa, a to je
subjektivna sloboda. Korpus zakona koji je donijela Kina krajem sedamdesetih
godina prošlog vijeka zarad kontrole nataliteta, neminovno je doveo
do ograničavanja slobode pojedinca. Iako temporalno i duhovno udaljene,
Platonova država i kineska država pretpostavljaju bar jednu temeljnu zajedničku
ideju, a to je ontološki primat zajednice u odnosu na pojedinca.
Oba koncepta otvaraju niz kontroverzi na području politike i ekonomije, a
daju se razmatrati i iz bioetičke perspektive.
PLATO’S UNDERSTANDING OF THE STATE VERSUS
THE UNDERSTANDING OF THE STATE IN CHINA
The author compares Plato’s understanding of the state with the understanding
of the state in today’s China. On the one hand the focus is
on the Plato’s attitude towards posterity, and on the other the Chinese attitude
towards posterity. For Plato, the emphasis is on the “quality” which
is manifested by a kind of eugenics, and with the purpose to restore the
so-called ideal polis. In China, however, the emphasis is on the quantity,
i.e. the policy of allowing only one child per family and with the intention
to foster the sustainability of the existing concept of the state. By not allowing
marriages and posterity planning at one’s own will Plato wanted to
eliminate what, according to him, was bringing disharmony into the life
of a polis, and that is subjective freedom. The corpus of laws that China
adopted at the end of 1970s in order to control the birth rate, inevitably led
to the limitation of the individual freedom. Although temporally and spiritually
distant, the Plato’s state and the Chinese state represent at least one
fundamental common idea which is the ontological priority of the community
in comparison to the individual. Both concepts are opening a series of
controversies in the fields of politics and economy, and can be considered
from the bioethical perspective as well.
121

TARA BEATA RACZ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
EKONOMIJA SREĆE
Stupanj razvoja tradicionalno je izjednačavan s razinom postignutog
ekonomskog rasta mjerenog isključivo tradicionalnim monetarnim mjerama
poput BDP-a. Međutim, na prosperitet zemlje ne utječu samo materijalni
faktori već i subjektivni osjećaj sreće stanovnika, što zahtijeva mjerenje
kvalitete života i sreće kao važnih faktora blagostanja. U sklopu »ekonomije
sreće«, koja se bavi istraživanjem povezanosti ekonomskih ishoda i
ukupnog zadovoljstva života društva, razvijaju se alternativne mjere napretka
i razvoja poput Indeksa sreće planeta, koji se u velikoj mjeri oslanja
upravo na sreću kao važnu odrednicu blagostanja i mjeru progresa uz
poštivanje održivog razvoja. Indeks na svjetskoj razini kombinira okoliš i
zadovoljstvo kako bi se izmjerila ekološka djelotvornost, uzimajući u obzir
indikatore očekivanog životnog zadovoljstva, životnog vijeka te ekološki
tragovi. Prema podacima za 2012. godinu Hrvatska zbog značajnog ekološkog
otiska (4,2) među 151 zemljom zauzima tek 82. mjesto, daleko iza
najsretnijih zemalja poput Kostarike, Vijetnama i Kolumbije.
ECONOMICS OF HAPPINESS, OR HAPPYNOMICS
The level of development has traditionally been equalised to the degree
of economic growth measured solely by virtue of traditional monetary
tools, such as GDP. However, the prosperity of any given country is affected
not only by tangible factors, but also by self-assessed satisfaction
and happiness of its citizens; therefore, the quality-of-life and the degree of
self-assessed happiness, posing as significant indicators of one’s wellbeing,
should be measured as well. Within the frame of the “economics of happiness”,
or “happynomics”, which investigates the relationship of economic
outcomes and overall social satisfaction, alternative measures of progress
and development have been implemented, such as the Happy Planet Index,
largely leaning upon happiness as an important determinant of one’s wellbeing
and posing as an important indicator of progress, showing thereby
due respect towards sustainable development. Applied on a global scale,
the Index represents a combined indicator that takes into account both environmental
and self-assessed satisfaction aspects. It has been used to the ef-
122

fect of measuring environmental efficiency, thereby keeping the indicators
of anticipated life satisfaction, lifespan duration and ecological footprints
in mind. Based on the data gathered throughout 2012, due to its substantial
ecological footprint (4,2), Croatia ranks 82nd on the top-list encompassing
151 countries; the happiest countries like Costa Rica, Vietnam and Columbia
being well out of reach.
MARIO RADOVANOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /
Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University in Osijek, Croatia
JAVNO DOBRO I OSOBNA SLOBODA
U DJELU THE DISPOSSESSED URSULE K. LE GUIN
Autorica znanstveno-fantastičnih romana Ursula K. Le Guin, 1974.
izdaje roman The Dispossessed kao alegoriju na hladnoratovske odnose,
neobuzdani kapitalizam, klasnu borbu i prekomjernu potrošnju prirodnih
resursa. Priča je smještena na dva planeta blizanca koji su jedno drugome
mjeseci. Dok na jednom planetu vlada režim kasnog kapitalizma, stanovnici
drugoga prakticiraju anarhizam koji uključuje ekološku održivost i
potpuno osobnu slobodu.
U izlaganju ću, koristeći se teorijom iz rada »Revisiting the Commons«
autorice Elinor Ostrom i dr., u kojem se pravo vlasništva u sferi uporabe
javnih dobara dijeli na četiri grupe (otvoren pristup, grupno vlasništvo,
individualno, što uključuje i korporacijska tijela, te vlasništvo vlade), analizirati
političke i ideološke postavke romana. Time ću ukazati na to koje
je uvjete potrebno ispuniti da bi se jedno društvo na dulje vrijeme moglo
pridržavati principâ univerzalnog javnog dobra, ekološke održivosti, egalitarizma
i slobode.
THE COMMONS AND PERSONAL LIBERTY
IN THE DISPOSSESSED BY URSULA K. LE GUIN
In 1974, a renowned science-fiction author Ursula K. Le Guin published
the novel The Dispossessed as an allegory of the Cold War relations,
rampant capitalism, class struggle, and excess consumption of natural re-
123

sources. The story is set on twin planets which act as each other’s moons.
While one planet is governed by late capitalist regimes, the population of
the other practices anarchism which includes ecological sustainability and
absolute personal liberty.
In my presentation, by using the theory from “Revisiting the Commons”
paper by Elinor Ostrom et al., in which property rights in the commons
sphere are divided into four groups (open access, group property,
individual property, which includes corporate bodies, and government
property), I will analyze political and ideological themes in the novel. Doing
so will pinpoint the conditions that are to be met in order for a society to
adhere to principles of universal commons, ecological sustainability, egalitarianism
and freedom for an extended period of time.
IGOR SALOPEK 1 , VESNA ŠENDULA-JENGIĆ 1,2
1
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
2
Psihijatrijska bolnica Rab, Croatia /
Rab Psychiatric Hospital, Croatia
ZDRAVSTVENA SKRB U KONTEKSTU
EKONOMSKIH I POLITIČKIH UTJECAJA:
PRIKAZ RAZVOJA PSIHIJATRIJSKE BOLNICE RAB
Sasvim je očekivano da razvoj jedne ustanove nezaobilazno prate, i
do određene mjere determiniraju, ekonomsko-političke prilike koje mogu
utjecati na kvalitetu standarda liječenja i skrbi za pacijente. Uzevši u obzir
bioetički kontekst ekonomskih i političkih utjecaja u zdravstvu, nezaobilazno
je istaknuti povijesne nacionalne i lokalne prilike u kojima je nastala
i razvijala se Psihijatrijska bolnica Rab te zahtjeve koje su političko-ekonomski
uvjeti postavljali upravljačkim strukturama Bolnice. One su se
kroz povijest različito s njima nosile, što je bitno utjecalo na održivi razvoj
i samo postojanje ove ustanove.
Danas je Psihijatrijska bolnica Rab respektabilna ustanova regionalnog
karaktera i nastavna baza dvaju hrvatskih sveučilišta. Zapošljava preko
250 djelatnika, organizacijskom strukturom odgovara suvremenim medicinsko-psihijatrijskim
standardima te stremi suvremenom »wellnessu« za
124

one koji su u mnogočemu najvulnerabilniji članovi društva – osobe s duševnim
smetnjama. Kvaliteta rada mjerljiva je nizom parametara o kojima
će u izlaganju biti riječi.
HEALTH CARE IN THE CONTEXT OF
ECONOMIC AND POLITICAL INFLUENCES:
REVIEW OF RAB PSYCHIATRIC HOSPITAL DEVELOPMENT
It is expected that the development of an institution is partially determined
and related to the economic and political conditions that may influence
the quality standards of treatment and care for patients. Considering
bioethical context of economic and political influences on health care, it is
not possible to avoid the accentuation of historical, national and local circumstances
in which the Rab Psychiatric Hospital was built and developed
and, also, political and economic conditions which were put as a challenge
in front of a management department of the Hospital. These leading structures
of the Hospital had throughout the history different ways of dealing
with the difficulties and advantages which have had a great influence on
sustainable development and existence of this institution.
The Rab Psychiatric Hospital is nowadays a respectable institution and
teaching base for two Croatian universities. It has an organizational structure
of 250 employees which suits to modern medical-psychiatric standards
and it aspires to contemporary “mind-body wellness” for those who
are in many ways the most vulnerable members of the society – people
with mental disorders. The quality of work can be defined with series of
parameters which will be discussed in the presentation.
LOVRO SAVIĆ
Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Centre for Croatian Studies, University of Zagreb, Croatia
BIOPOLITIKA I BIOETIKA U PSIHIJATRIJI –
PROBLEM ECT-a
Iako u upotrebi više od sedamdeset godina, elektrokonvulzivna terapija
(ECT) i dalje je u središtu (bio)etičkih debata kojima se pokušava razjasniti
125

i odgovoriti na određene moralne dvojbe. Uz moralnu opravdanost usko je
vezan i problem zakonske, odnosno političke regulative elektrokonvulzivne
terapije u psihijatriji. U ovome izlaganju pokušat ću pokazati da stanovite
moralne dvojbe počivaju na shvaćanju elektrokonvulzivne terapije kao
biološkog antagonizma i na stanovitim utjecajima na identitet pacijenta.
Shodno tomu, nužno je pokazati kako zasnivanje terapija na biološkom antagonizmu
ne pridonosi njihovoj moralnoj neopravdanosti. S druge strane,
elektrokonvulzivna terapija vrlo često u velikoj mjeri utječe na osobni
identitet pacijenta. Upravo odmicanje od »novinarske« bioetike i upotreba
filozofske refleksije mogu dati određeni orijentir i smjernice u daljnjem
razmatranju ECT-a u bioetičkoj i biopolitičkoj sferi. Shodno tomu, pokazat
ću da prihvaćanje filozofskih razjašnjenja »obvezuje« i prihvaćanje principa
predostrožnosti prilikom razmatranja zakonskog odobrenja.
BIOPOLITICS AND BIOETHICS IN PSYCHIATRY –
PROBLEM OF ECT
Although in use for more than seventy years, electroconvulsive therapy
(ECT) remains in the centre of bioethical debates with the main task
of answering certain ethical and moral questions and dilemmas. Beside
“standard” question of moral validity and moral permissibility, even more
frequent subject matter becomes the question of legal and legislative regulation
of ECT in psychiatry. In this paper, I will try to show that certain
moral dilemmas evince from specific nature of therapy – namely biological
antagonism, as well as effects and influence on patient’s personal identity.
Consequently, I will try to show that its antagonistic nature does not have
role in negative moral evaluation of the therapy. On the other side, ECT
does affect patient’s personal identity to a significant and large degree.
Moreover, I will try to show that both fields of bioethics and biopolitics can
be provided with certain guidelines for future considerations of ECT by
distancing from standard and “journalistic” bioethical considerations and
by use of philosophical reflections. As result, principle of precaution seems
like a logical consequent of philosophical consideration – which eventually
can be used for consideration and clarification of legal regulation of ECT.
126

SAFET ŠAĆIROVIĆ
Medicinski fakultet, Univerzitet u Nišu, Srbija /
Faculty of Medicine, University of Niš, Serbia
BIOETIKA I POLITIKA
Od vremena antičke Grčke politika je tretirana kao djelovanje u korist
općeg dobra, a naročito u samopoimanju političara. Međutim – kao što je
Niccolò Machiavelli otkrio – politika je vjekovima bila samo dio antičkog
jedinstva etike i morala u području državne politike, dok su razni pojedinačni
ili individualni i egoistični interesi utjecali na odsustvo etike i morala.
Koncept integrativne bioetike uključuje, pored ostalog, politiku, ali prije
svega u kritičkom smislu, odnosno kao kritični odnos prema njoj, posebno
prema politici koja u bilo kojem smislu ugrožava život. Ipak, ne kao etička
(i sigurno ne kao moralistička) kritika politike, već kao meta-politička intelektualna
i praktična pozicija, odnosno stav. Meta-politika je, inače, ovdje
definirana kao promijenjena politika, kao radikalni zaokret politike koja
djeluje protiv neprijatelja (C. Schmitt) prema onom koji tolerira razliku. S
gledišta meta-politike, poseban značaj ima meta-politički karakter integrativne
bioetike za formiranje regionalne etike života na Balkanu.
BIOETHICS AND POLITICS
Since the times of ancient Greece politics is treated as an action on
behalf of the common good, especially in the self-perception of politicians.
However – as Niccolò Machiavelli discovered – politics, for centuries, has
been a part of the ancient unity of ethics and morality in the field of public
policy, and the various individual or egoistic interests influenced the
lack of ethics and morals. The concept of integrative bioethics includes,
among other things, politics, and above all in a critical sense, i.e. as a critical
attitude toward it, especially the politics that in any way endangers
life. However, not as an ethical (and certainly not as moralistic) critique
of politics, but as a meta-political intellectual and practical position and
attitude. Meta-politics is otherwise defined here as a changed politics, as a
radical politics shift which acts against the enemy (C. Schmitt) to the one
that tolerates difference. From the perspective of meta-politics, a special
importance is given to the meta-political character of integrative bioethics
to form a regional ethics of life in the Balkans.
127

IVANA EMILY ŠKORO
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
JOHN LOCKE, ROPSTVO I TRGOVANJE LJUDIMA
Od javnog i općepriznatog sustava, koji je polovicom 19. stoljeća bio
priznat samo na američkom jugu, Kubi i Barbadosu, do moderne preobrazbe
u unosnu industriju koja obuhvaća gotovo cijeli svijet, trgovanje ljudima
je i danas velik i alarmantan problem. U ovom radu izložit ću podatke o
modernom ropstvu i objasniti povijesni razvoj koncepta ropstva uz pomoć
Američkog građanskog rata, događaja koji je potpuno ukinuo i promijenio
način na koji ljudi razumiju ideju ropstva, te Johna Lockea koji je poznat
kao »zadnji veliki filozof koji pokušava opravdati apsolutno i doživotno
ropstvo« (David Brion Davis, The Problem of Slavery in Western Culture).
JOHN LOCKE, SLAVERY, AND HUMAN TRAFFICKING
From being a public and widely accepted system, which in the first
half of the 19th century was recognized only in the American South, Cuba,
and Barbados, to its modern transformation into a lucrative business that
encompasses almost the entire world, human trafficking is still a very big
and alarming problem. In this article I will lay out the information pertaining
to modern-day slavery and explain the historical transformation of the
concept of slavery with the help of the American Civil War, an event that
completely abolished and changed the way people understand the idea of
enslavement, and John Locke, who is known as “the last major philosopher
to seek a justification for absolute and perpetual slavery” (David Brion
Davis, The Problem of Slavery in Western Culture).
128

KREŠIMIR VIDOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
»TRAGEDIJA JAVNOG DOBRA«
U TRAGEDIJI MODERNOG DOBA
Problemi društva, a samim time i etike, u modernoj su se civilizaciji
uvelike promijenili. »Tragedija javnog dobra« jedan je od takvih problema.
Iz teorije Garetta Hardina nameće se niz pitanja poput onog o naravi
čovjeka kao bezumnog potrošača ili kako je moguće izvesti moralnu regulaciju
ljudskog razmnožavanja.
S druge strane, svjedoci smo ekonomsko-političkog žrvnja neoliberalnog
doba u kojem prirodna dobra (kao zajednička dobra) postaju taoci privatnih
i/ili stranačkih interesa. U tom kontekstu danas dobra poput vode ili
zraka ne pripadaju više svim ljudima, već točno određenoj grupaciji moći.
Tako, u današnje doba, pitanje “tragedije javnog dobra” postaje i pitanje
vlasništva, odnosno pitanje prava.
Unutar svojeg izlaganja pokušat ću ukazati na aktualnost pitanja
»tragedije javnog dobra«, te da ista zahtijeva niz kako bioetičkih, tako i
biopolitičkih praktičnih promjena i primjena.
“TRAGEDY OF THE COMMONS”
IN THE TRAGEDY OF THE MODERN AGE
Problems of the society in the modern civilisation, which include problems
of ethics, have significantly changed. “Tragedy of the commons” is
one of these problems. The theory of Garett Hardin imposes a whole set of
questions such as the question of humans as mindless consumers, or how
to regulate human breeding.
On the other hand, we witness a millstone produced by economics and
politics in neoliberal age in which natural goods (as the commons) become
hostages of private and/or party system interests. In this context, goods
as water or air no longer belong to all people, but to particular centres of
power. Furthermore, in the contemporary age, the issue of “tragedy of the
commons” becomes the issue of ownership, i.e. issue of rights.
In my presentation, I will try to point out to the relevance of the issue
of the “tragedy of the commons”, and that it demands set of bioethical and
biopolitical practical changes and applications.
129

ARNO VINKOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
ZABORAV ŽIVOTNE RADOSTI U MODERNIM DRUŠTVIMA:
KAKO SE JOIE DE VIVRE MOŽE STVORITI?
Joie de vivre označava pojam životne radosti koja, najapstraktnije gledano,
objedinjuje cjelinu ljudskog bića u njegove aktivnosti. Svjetonazor
životne radosti (njem. Lebensfreude) najčešće se opisuje kao entuzijazam,
znatiželju, spontanost i radost usmjerenu prema drugim bićima, idejama
i interakcijama. Organski oblik socijalnih formacija modernih društava u
svojoj strukturi onemogućava takav svjetonazor. S jedne strane, dominantna
političko-ekonomska doktrina vodi se principima racionalnosti, efikasnosti
i profita, koji se kose s principima joie de vivre, dok su, s druge
strane, pojedinci suočeni s instrumentaliziranim pogledom prema životu.
Instrumentalizirani odnos prema životu vidljiv je iz povećanog broja interakcija
i stimulacija u kojima sudjeluje, a može prestati jedino u ekstremnim
situacijama i slučajevima radikalne promjene. To je uočljivo na primjerima
prirodnih i socijalnih katastrofa, te moralnih dilema.
OBLIVION OF JOIE DE VIVRE IN MODERN SOCIETIES:
HOW CAN JOIE DE VIVRE BE CREATED?
Joie de vivre expresses a vital joy in life, which from the abstract
point of view consolidates the unity of a human being in his activities.
Worldview of joie de vivre (German: Lebensfreude) is usually described as
enthusiasm, curiosity, spontaneity and joy focused towards other beings,
ideas and interactions. Organic social forms of contemporary societies in
their structure disable that kind of perspective. Firstly, the dominant political-economic
doctrine is directed by principles of rationality, efficiency
and profit. These principles collide with the principles of joie de vivre.
Secondly, individuals are confronted with the outlook on life guided by
instrumental means. That can be seen in increasing amount of interactions
and stimuli in which individuals participate. In cases of extreme situations
radical change outlook on life guided by instrumental means can be overturned.
The examples can be observed in natural and social disasters, as
well as moral dilemmas.
130

SARA VUKASOVIĆ
Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /
School of Medicine, University of Rijeka, Croatia
MEDICINSKI POTPOMOGNUTA OPLODNJA
Medicinski potpomognuta oplodnja (MPO) u zadnje vrijeme potiče rasprave
u javnosti, povlači brojna medicinska, pravna, bioetička, ekonomska
i politička pitanja. Međutim, pravi odgovori još uvijek se u cijelosti ne
naziru. U Republici Hrvatskoj postoji 12 centara za MPO, što omogućava
godišnje u prosjeku 1120 postupaka MPO i kao rezultat 1.6% djece rođene
uz pomoć ovog postupka. Europske statistike pokazuju značajno bolje
rezultate. MPO se provodi tek kada je dotadašnje liječenje neplodnosti bezuspješno
ili bezizgledno, te radi mogućih malformacija kod rizičnih skupina.
Pravno je MPO regulirana zakonom iz 2012. godine, koji je izazvao
mnogo polemika u javnosti. Na osnovi svih ovih saznanja trebali bismo
se zapitati: Imamo li pravo nekome oduzeti ili dati mogućnost da dobije
dijete? Smiju li ekonomski parametri utjecati na ograničenja broja postupaka
oplodnje ili dob majke? Postavlja se nadalje i pitanje kako prilikom
formiranja zakona uvažiti stav javnosti i pojedinih segmenata društva, a s
druge strane optimizirati stručne i etičke norme.
MEDICALLY ASSISTED REPRODUCTION
Medically assisted reproduction (MAR) lately provokes many public
debates and also raises many medical, legal, bioethical, economic and political
questions. However, the answers to all these questions are still not
completely clear. There are 12 centres for MAR in Croatia, which enables
1120 procedures of medically assisted reproduction a year in average, resulting
in 1.6 per cent of children born with the help of this procedure.
Significantly better results were shown in European statistics. MAR is used
only when there is no success in previous treatments of infertility or if
there are risks of malformation of the foetus. The 2012 legal act that regulates
the medical assisted reproduction has provoked many debates in the
society. Regarding these findings we should ask ourselves: Do we have
the right to give or take one’s right to have children? Should economic
parameters influence the restriction of the number of medically assisted
131

eproductions, or the age of the mother? We should also ask ourselves how
to consider public opinion and opinions of certain sections of society in
forming the law and, on the other hand, how to optimize professional and
ethical standards.
MARINA ZRNIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
ZELENA REVOLUCIJA U INDIJI:
POČETAK KRAJA
»Ako kontroliraš naftu, kontroliraš državu, ako kontroliraš hranu,
kontroliraš čovječanstvo.« (H. Kissinger) Iako ova tvrdnja ne može biti
izravnija, njenu težinu je vjerojatno nemoguće shvatiti sve dok ne dođe do
masovne gladi, jedinog sigurnog pokretača masa. No moramo se u isto vrijeme
zapitati hoće li i može li doći do takvog razvoja događaja? Za razliku
od igrama zabavljenih masa, vladajući sloj dobro zna da je uvijek potrebno
osigurati makar i koricu kruha. Još jedno pitanje je koliko sve degradiranije
i neplodnije poljoprivredne površine, kao i marginalna područja nepogodna
za poljoprivredu, koja se ipak pretvaraju u poljoprivredne površine, mogu
prehraniti ljudi. Danas se susrećemo s neospornim dokazima o neodrživosti
industrijske poljoprivrede, dok se u isto vrijeme ti nedostatci pokušavaju
»riješiti« još drastičnijim intervencijama u okoliš, kao što je GMO
tehnologija. Sve je to dovelo do ozbiljnog ugrožavanja osnovnih ljudskih
potreba (iako ugrožavanje istih kod ostalih ne-ljudskih bića nije dovelo do
zabrinutosti) kao što su hrana i čista voda. Kako je došlo do toga i kako to
nitko nije primijetio?
Na primjeru programa »zelene revolucije« u Indiji, započete šezdesetih
godina 20. stoljeća, kao američke geopolitičke strategije, pokušat ću
prikazati novu kolonizaciju i porobljavanje Trećeg svijeta kroz isprepleteno
djelovanje države, korporacije, privatnih zaklada, ekonomije, politike i
tehnologije. Nakon što je Britansko carstvo uspjelo dodatno oslabiti indijskog
seljaka i implementirati zapadne ideje napretka u umove srednjih klasa
i intelektualaca, rastućem Američkom carstvu nije bilo teško nastaviti
s daljnjom kolonizacijom pod krinkom napretka i blagostanja. Nažalost,
132

jednom kada je Indija ušla u začarani krug industrijske poljoprivrede, koji
s vremenom postaje sve opakiji, sve je teže pronaći izlaz.
GREEN REVOLUTION IN INDIA:
THE BEGINNING OF THE END
“Control oil and you control nations; control food and you control the
people.” (H. Kissinger) Even though this statement can hardly be more
straightforward, only mass starvation as the only indisputable engine to
drive the mass revolution can highlight its gravity. But is it possible for the
mass starvation to happen? As opposed to masses absorbed in games and
circuses, the ruling class knows well that even a couple of bread crumbs
have to be provided. However, can infertile and degrading agricultural areas,
as well as marginal areas originally unsuitable for agriculture but now
covered in different crops, feed people and for how long? Today we are
facing irrefutable evidence that industrial agriculture is completely unsustainable,
but still its disadvantages are being “corrected” through heavier
technological interventions in the environment, such as genetic engineering.
This has led to serious threats to basic human needs such as availability
of food and water. But how all of this went unnoticed?
By referring to the American geopolitical strategy of “Green revolution”
programme in India, started in 1960s, I will try to show enfolding of
new colonization and enslavement of the Third World through close cooperation
of the state, corporations, philanthropic private foundations and
economy, politics, and technology. The British Empire managed to weaken
Indian peasant and implement Western ideas of progress in the minds of
newly created middle classes and intellectuals, and the growing American
Empire only continued down the path of colonization disguised as progress
and prosperity. Unfortunately, once India entered the vicious circle of industrial
agriculture, it is getting harder to get out.
133

ANJA ŽIVANOVIĆ
Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /
Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia
STAVOVI STUDENATA MEDICINE
PREMA UKLJUČIVANJU VULNERABILNIH GRUPA
U KLINIČKA ISPITIVANJA
Uvod: Cilj našeg rada bio je ispitati stavove studenata medicine prema
uključivanju vulnerabilnih subjekata u klinička ispitivanja.
Materijal i metode: U studiji presjeka anketirane su dvije grupe studenata:
poseban upitnik popunilo je 95 od 493 studenata III. godine (19%)
i 79 od 510 studenata VI. godine (15%). Ukupno je odgovoreno na 83%
postavljenih pitanja.
Rezultati: U obje grupe, mali je broj ispitanika točno naveo pitanja
kojima se bioetika bavi i osnovne principe bioetike. Obje grupe ispitanika
uglavnom ne žele sudjelovati kao dobrovoljci u kliničkim studijama, bez
značajnih razlika u ocjenjivanju mogućih motiva za uključivanje. Većina
studenata smatra da medicinske probleme Roma treba rješavati kao i probleme
bilo koje druge populacije. Studenti III. godine manje su spremni
raditi u nehigijenskim romskim naseljima te podržavaju vakcinaciju osoblja
koje tamo radi. Stavovi studenata slični su i po pitanju opravdanosti ispitivanja
lijekova na djeci. Istraživanje je pokazalo da obje grupe smatraju
važnim pristanak djeteta, pored pristanka njegovih roditelja, ali izraženiji
stav pokazuju mlađi studenti. Kada su u pitanju ispitivanja novih lijekova na
populaciji starijih dementnih pacijenata, većina ispitanika smatra da informirani
pristanak treba biti sličan pristanku za bilo koju drugu populaciju.
Zaključak: Potrebno je povećati interes studenata medicine za bioetiku
i unaprijediti nastavu, posebno u vezi s problemima vulnerabilnih grupa.
MEDICAL STUDENTS’ ATTITUDES TOWARDS
INVOLVEMENT OF VULNERABLE GROUPS
IN CLINICAL TRIALS
Introduction: We aimed to assess medical students’ attitudes towards
involvement of vulnerable subjects in clinical trials.
134

Material and Methods: In this cross-section study, two samples of students
were questioned on selected bioethical issues: a self-completed questionnaire
was delivered to 95 out of 493 students of the 3rd year (19%),
and 79 out of 510 students of the 6th year (15%). Total response rate was
83%.
Results: In both groups, less than 25% participants answered correctly
to questions on major bioethical issues and basic principles of
biomedical ethics. Both groups generally did not want to participate as
volunteers in clinical trials, without significant differences in evaluating
of possible motives for the participation. Majority of students thought
that medical problems of Roma population should be solved as problems
of any other population. Third year students were less willing to
work in unhygienic Roma settlements and thought that medical staff
working there should be selectively vaccinated. Attitudes of students to
validity of clinical trials involving children were similar. Both groups,
but especially the younger one, emphasized the importance of obtaining
both child’s and parents’ consent before the trial. Regarding testing of
new medicines in elderly with dementia, majority of subjects thought
that informed consent should be similar to the consent for any other
population.
Conclusion: It is necessary to increase the interest in bioethics in
medical students, and to improve bioethical education regarding problems
of vulnerable groups.
135

Okrugli stol
BIOETIKA I TEORIJE ZAVJERE
Round Table
BIOETHICS AND CONSPIRACY THEORIES
ANTE ČOVIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Philosophische Fakultät, Universität Zagreb, Kroatien
NEOLIBERALNI TOTALITARIZAM
KAO ZATIRANJE JAVNOG DOBRA
Glavna je značajka totalitarizma kao ideologije, kao prakse i kao političkog
sustava težnja za potpunim ovladavanjem društvenim i individualnim
(javnim i privatnim) životom građana. Klasični oblici totalitarizma
– poput fašizma, nacionalsocijalizma, staljinizma – zasnivali su se neposredno
na represiji i teroru, dok se neoliberalizam kao suvremeni oblik
totalitarizma tek posredno zasniva na represiji i teroru dok se neposredno
temelji na manipulaciji. Manipulacija počinje u medijskom prostoru
odakle gotovo neprimjetno prelazi u manipulaciju u političkoj domeni te
naposljetku u manipulaciju »krajnjim argumentom« fizičke moći u prepoznatljivim
oblicima represije i terora (waterboarding, Guantanamo, napad
na Irak, politička umorstva i sl.). Osim prema metodologiji, klasični
i suvremeni totalitarizam razlikuju se i prema nositelju; dok je nositelj,
odnosno subjekt klasičnog totalitarizma u pravilu devijantni oblik državne
tvorevine, suvremeni je totalitarizam mrežnog karaktera i nema striktnog
državnog nositelja. On je, u najdubljem smislu, protu-državan, jer potpuno
uništenje države kao civilizacijske tvorevine i kao ustanove javnog dobra
predstavlja jedan od krajnjih ciljeva suvremenog totalitarizma. To međutim
ne znači da države, posebice one najmoćnije koje teže svjetskoj dominaciji,
ne mogu u većoj ili manjoj mjeri biti nositelji totalitarnih težnji.
137

No, upravo u mjeri u kojoj izražavaju i provode totalitarne težnje one same
dospijevaju u vazalni položaj prema mrežnom subjektivitetu totalitarnog
interesa i postaju sredstvom za ostvarivanje tog interesa. Utoliko neoliberalni
totalitarizam u prvom redu razara demokratsko tkivo i izvorne javne
funkcije svojih državnih nositelja.
Neoliberalni totalitarizam sadržajno je određen i vođen trostrukim ciljem:
1. u sferi države to je zatiranje države shvaćene kao res publica i
pretvaranje državnog aparata u instrument totalitarnog interesa; 2. u sferi
društva to je uništavanje proizvodnje kao osnovice za uspostavljanje društvene
strukture i njeno svođenje na instrument trgovinskog i bankarskog
sustava; 3. u sferi duhovnosti to je zatiranje kreativnosti i kritičnosti, njihovo
nadomještanje diktatom isprazne ispravnosti te sustavno uništavanje
znanosti, obrazovanja i kulture uopće kao područja javnog dobra. Posebna
je nakana ovog izlaganja rasvijetliti fenomenologiju djelovanja neoliberalnog
totalitarizma iz mrežnog punkta u znanosti i visokom školstvu u
Republici Hrvatskoj.
NEOLIBERALER TOTALITARISMUS
ALS ZERSTÖRUNG DES ÖFFENTLICHEN GUTES
Der Totalitarismus als Ideologie, Praxis und politisches System offenbart
sein Hauptmerkmal das Bestreben, das gesellschaftliche und individuelle
(öffentliche und private) Leben der Bürger vollkommen zu beherrschen.
Die klassischen Formen von Totalitarismus – etwa Faschismus, Nationalsozialismus,
Stalinismus – gründeten sich unmittelbar auf Repression und
Terror, während sich der Neoliberalismus als zeitgenössische Form von
Totalitarismus lediglich indirekt auf Repression und Terror stützt, unmittelbar
jedoch auf Manipulation. Die Manipulation beginnt in der Mediensphäre
und wechselt von dort fast unmerklich in die politische Domäne, um
schließlich mit dem „ultimativen Argument“ physischer Macht in den erkennbaren
Formen von Repression und Terror zu enden (Waterboarding,
Guantanamo, Angriff auf den Irak, politische Morde u.ä.). Der klassische
und der zeitgenössische Totalitarismus unterscheiden sich, außer unter dem
Aspekt der Methodologie, auch im Hinblick auf ihren jeweiligen Träger:
Im klassischen Totalitarismus ist der Träger bzw. das Subjekt in der Regel
ein Staatsgebilde in devianter Form, hingegen der zeitgenössische Totalitarismus
hat Vernetzungscharakter und keinen staatlichen Träger stricto
sensu. Vielmehr ist er, im tiefsten Sinne, staatsfeindlich, denn zu den ulti-
138

mativen Zielen des zeitgenössischen Totalitarismus gehört die vollständige
Vernichtung des Staates als eines zivilisatorischen Gebildes und einer Einrichtung
des öffentlichen Gutes. Allerdings bedeutet dies nicht, dass Staaten,
zumal die mächtigsten, die nach Weltherrschaft streben, in größerem
oder geringerem Umfang nicht auch Träger totalitärer Bestrebungen sein
können. Jedoch in genau dem Umfang, in dem sie ihre totalitären Bestrebungen
zum Ausdruck bringen und umsetzen, geraten diese Staaten selbst
in Abhängigkeit zur vernetzten Subjektivität des totalitären Interesses und
werden zum Mittel, durch das dieses Interesse realisiert wird. Insofern ist
der neoliberale Totalitarismus in erster Linie darauf ausgerichtet, das demokratische
Gewebe und die ursprünglich öffentlichen Funktionen seiner
staatlichen Träger zu zerstören.
Den neoliberalen Totalitarismus bestimmt und leitet in inhaltlicher
Hinsicht folgende dreifache Zielsetzung: 1. in der Sphäre des Staates verfolgt
er das Ziel, den Staat als res publica zu zersetzen und den Staatsapparat
in ein Instrument des totalitären Interesses zu verwandeln; 2. in der gesellschaftlichen
Sphäre soll die Produktion als Grundlage für den Aufbau
der Gesellschaftsstruktur zerstört und auf ein Instrument des Handels- und
Bankwesens reduziert werden; 3. in der spirituellen Sphäre sollen Kreativität
und Kritikfähigkeit ausgebremst und durch das Diktat sinnentleerter
Korrektheit ersetzt werden, des Weiteren sollen Wissenschaft, Bildung und
Kultur insgesamt als Bereiche des öffentlichen Gutes systematisch vernichtet
werden. Dieser Beitrag verfolgt insbesondere die Absicht, am Fallbeispiel
eines innerhalb der Wissenschaft und des Hochschulsystems der
Republik Kroatien gelagerten Netzpunktes den neoliberalen Totalitarismus
in der Phänomenologie seines Wirkens zu beleuchten.
139

PETAR FILIPIĆ
Ekonomski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /
Faculty of Economics, University of Split, Croatia
O NEOLIBERALNOJ PARADIGMI I
HRVATSKOM VISOKOM ŠKOLSTVU
Danas se većina analitičara slaže: prije otprilike nešto manje od tri desetljeća
dogodio se preokret. Neoklasična ekonomska politika svoje mjesto
ustupa politici koja u osnovi varira već zaboravljene klasične teme. »Nevidljiva
ruka« i »laissez-faire« još jednom postaju stožeri ekonomske teorije
i prakse. Posebno u poslovnom svijetu gdje ima mnogo onih koji smatraju
da u procesu stjecanja novca konkurencija i tržište najbolje upravljaju
njihovim aktivnostima prema društveno korisnom rezultatu, a da jedino
što parazitska država radi jest uzimanje nameta i stvaranje zapreka na tom
putu. Na sceni je globalizacija, fenomen koji najsnažnije utječe na društva
današnjeg doba, posebno na njihovu ekonomiju. Zagovornici globalizacije
tvrde da su promjene moguće jedino uz pomoć neoliberalnog koncepta,
povlačenjem države iz svih ekonomskih aktivnosti i cjelokupnog javnog
sektora. S vremenom, pristaju i na »soft verziju« koja vladi daje nešto veću
ulogu, ali uvijek je to »market friendly« politika, ona koja ne utječe na
alokaciju resursa na razini aktivnosti. Usporedba se nameće sama od sebe:
svaka neoliberalna varijacija u osnovi je suglasna s temeljnim postulatima
klasičnog koncepta koji je vladao prije sto i više godina. Najsažetije, tržište
je efikasno, država nije. Bez obzira na efikasnost resursa i javni interes.
Pojam ‘neoliberalizam’ koristi se na različite načine. Najčešće su tri
pozicije: (a) ekonomsko-pragmatska, koja neoliberalizam smatra razvojnom
teorijom i reformskom ekonomskom politikom, a svoje uporište nalazi
u »Washingtonskom konsenzusu«, (b) ideološka, koja u fokus stavlja
slobodu kao najveću društvenu vrijednost usko povezanu s redukcijom
države na »minimalnu«, i (c) akademska, paradigmatska, koja neoliberalizam
usko povezuje s neoklasičnom ekonomskom teorijom. Uz to, upotreba
termina ‘neoliberalan’ u ekonomiji ima drugačije značenje nego u politici.
(Neo)liberalizam u ekonomiji odnosi se na »oslobađanje« gospodarstva od
»državnog ropstva«, tj. na njegovo predavanje u ruke privatnom sektoru.
U politici, to je stvaranje liberalne atmosfere za gospodarski razvoj, gdje
se država nalazi u funkciji zaštite privatnih vlasničkih prava i to realizira
u svojim ingerencijama (vojnoj, pravnoj, itd.). U slučaju da tržišta nema
140

ili nije organizirano primjereno neoliberalnom konceptu (zemljište, vode,
obrazovanje, zdravstvo, socijalna sigurnost, zagađivanje okoliša i dr.), ona
će se potruditi formirati ga. Međutim, u skladu s neoliberalnim postulatima,
tu ingerencije države prestaju. Riječ je dakle o različitoj funkciji cilja:
na jednoj strani profitna, a na drugoj socijalna. Dodatni problemi nastaju
ako se inzistira samo na jednom cilju: s vremenom se proizvode sve veći i
veći popratni negativni efekti.
Povijest nas uči da su svaka vladajuća ekonomska teorija i po njoj
izvedena ekonomska politika nastojale reformirati obrazovanje i visoko
školstvo prema svojim kanonima. No, dok su prethodne reforme nailazile
na otpor, aktivni ili pasivni, reforma obrazovanja, posebno visokog, u neoliberalnom
se vremenu uzela zdravo za gotovo. Osim pojedinaca i njihovih
javnih istupa, ogroman dio akademske zajednice zdušno se prihvatio reformiranja
reformiranog, u prvi plan ističući »međunarodnu konkurentnost«
i »europsku dimenziju u sustavu visokog školstva«, a sve u cilju »lakšeg
zapošljavanja građana«. Lakoću preuzimanja ovih reformskih postulata
od strane akademske zajednice moguće je usporediti jedino s nekritičkom
lakoćom prihvaćanja neoliberalizma kao najšireg koncepta života i rada
od strane politike, neovisno o tome da li se deklarira kao desna ili lijeva,
konzervativna ili socijaldemokratska.
U neoliberalnom dobu na hrvatska je visoka učilišta na široka vrata
ušla poduzetnička retorika. Govori se o »poduzetničkom sveučilištu«,
»konkurentnosti«, »mobilnosti« i »zapošljivosti«, o »privatizaciji« i »komercijalizaciji«,
o ulaganju u »ljudski kapital«. Međutim, gotovo paradoksalno,
retorici usprkos, odvojenost sveučilišta i gospodarstva sve je veća.
Sve je to vodilo prestrukturiranju nastavnih planova i programa. U mnogo
čemu »Bolonja« je logično opredmećenje neoliberalnih ideja.
Stoga autor iznosi i razmatra hipotezu da neoliberalna paradigma uništava
milenijsku akademsku tradiciju temeljenu na neovisnosti znanosti i zajedničkom
dobru, a oportunizam upravljača (Ministarstva) i politički poslovni
ciklusi (Vlade) veličinu i strukturu proračuna visokog školstva i znanosti
čine, u najmanju ruku, diskutabilnima. Pomoćna hipoteza glasi: prodor
neoliberalnog na hrvatska visoka učilišta podijelio je akademsku zajednicu
na one (manjinu) koji su prostor institucionalno dozvoljenog (ponekad i
nedozvoljenog) podesili prema svojim osobnim interesima, podižući materijalno
(profitno) na razinu primarnog cilja, i na one druge (većinu) kojima
su znanstvena izvrsnost, moral i etika prije i iznad svega.
141

ON THE NEOLIBERAL PARADIGM AND
CROATIAN HIGHER EDUCATION
Today, most of the analysts agree: about three decades ago a turn
happened. The neoclassical economic policy ceded place to a policy that
basically varies already forgotten classical themes. “Invisible hand” and
“laissez-faire” once again become cornerstones of economic theory and
practice. This happens especially in the business world where there are
many who believe that, in the process of making money, competition and
the market best direct their activities towards socially beneficial result, and
the only thing the parasite state does is taking taxes and creating obstacles
along the way. Globalisation is taking place, the phenomenon that most
strongly affects contemporary societies, especially their economies. Proponents
of globalisation claim that changes are possible only with the help
of the neoliberal concept, by pulling the state out of all economic activities
and the entire public sector. In time they even agree to the “soft version”,
which gives the government somewhat greater role, but it is always a “market
friendly” policy, one that does not affect the allocation of resources at
the level of activity. A comparison imposes itself: every neoliberal variation
basically agrees with the fundamental postulates of the classical concept
which ruled over a hundred years ago. Briefly, the market is efficient,
the state is not. Regardless of resource efficiency and the public interest.
The notion ‘neoliberalism’ is used in many different ways. Most often
are three positions: (a) economic-pragmatic, which considers neoliberalism
its developmental theory and reform economic policy, and its footholds
finds in the “Washington consensus”, (b) ideological, which focuses on
freedom as the greatest social value closely tied to reducing the state to its
“minimum”, and (c) academic, paradigmatic, which connects neoliberalism
to neoclassical economic theory. In addition, the use of the term ‘neoliberal’
has different meaning in economics than in politics. (Neo)liberalism in
economics refers to the “liberation” of the economy of the “state slavery”,
i.e. releasing the economy in the hands of the private sector. In politics, it is
the creation of a liberal atmosphere for economic development, where the
state functions as the protector of private ownership rights and implements
this in its spheres of influence (army, legal system, etc.). In case there is no
market or that it is organised according to the neoliberal concept (land, water,
education, health care, social security, environmental pollution, etc.) it
will do its best to create it. Nevertheless, in accordance with the neoliberal
142

postulates, this is where the state’s sphere of influence ceases. Therefore,
this is the case of a different function of the goal: on the one hand profit,
and on the other social. Additional problems arise if we insist only on one
goal: eventually the negative side effects are increasingly produced.
History teaches us that every ruling economic theory and the derived
economic policy aimed to reform education according to their canons.
However, while previous reforms have come upon resistance, active or passive,
the education reform, especially of higher education, in the neoliberal
age has been taken for granted a. Except some individuals and their public
statements, a huge part of the academic community was wholeheartedly
engaged in reforming the reformed, emphasising “international competitiveness”
and the “European dimension in the higher education system”, all
for the sake of “facilitating employment of citizens”. The ease with which
these reform postulates were accepted by the academic community can
be compared only with the uncritical acceptance of neoliberalism as the
broadest concept of living and working conditions by politics, regardless
of whether it declares itself as right or left, conservative or social-democratic.
In the neoliberal age, business rhetoric has entered on a large scale
into Croatian higher education institutions. There are talks on “entrepreneurial
university”, “competitiveness”, “mobility” and “employability”, on
“privatisation” and “commercialisation”, on investing in “human capital”.
However, almost paradoxically and despite the rhetoric, the separation of
the university and the economy is growing. All this has led to the restructuring
of the curricula. In many ways, the “Bologna reform” is a logical
objectification of the neoliberal ideas.
Therefore the author presents and discusses the hypothesis that the
neoliberal paradigm destroys the millennial academic tradition based on
the independence of science and the common good, and the opportunism
of the administrators (the Ministry) and the political business cycles (the
Government) make the size and structure of the higher education budget
questionable, to say the least. The auxiliary hypothesis is: the penetration
of the neoliberal into Croatian higher education institutions has divided the
academic community on those (the minority) who have adjusted the area
of institutionally permissible (or sometimes even impermissible) according
to their personal needs, making the material (profit) the primary goal, and
others (the majority) for whom scientific excellence, moral and ethics are
first and above all.
143

MARIJAN JOŠT
Križevci, Hrvatska /
Križevci, Croatia
SJETVA NEREGISTRIRANOG SJEMENA
KAO KRIMINALNI ČIN
Šestog svibnja 2013. Europska komisija predložila je uredbu o biljnom
reproduktivnom materijalu, koja svaku sjetvu neregistriranog sjemena smatra
kriminalnim činom. Time je konačno ostvareno nastojanje Monsanta,
DuPonta, Syngente i drugih multinacionalnih korporacija da zadobiju potpunu
prevlast nad svim sjemenom i biljem na planetu, dakle, nad ukupnom
proizvodnjom hrane. U izlaganju će problem biti razmotren s četiri aspekta
– političkog, ekonomskog, stručnog (agronomskog) i bioetičkog – te će se
predložiti donošenje odgovarajuće deklaracije.
PLANTING A NON-REGISTERED SEED
AS A CRIMINAL ACT
A new regulation called the Plant Reproductive Material Law was proposed
by the European Commission on May 6, 2013. According to this
law, anyone who is planting non-registered seeds is considered a criminal.
By criminalizing private growing of vegetables, the “final solution”
of Monsanto, DuPont, Syngenta and other seed-domination corporations,
who have long ago admitted their goal, has been accomplished, namely,
the complete domination over all seeds and crops, as well as food production
in general. This problem will be discussed from the aspect of politics,
economy, profession (agriculture) and bioethics. The author will also propose
adopting a responding declaration on these issues.
144

HRVOJE JURIĆ
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia
PROBLEMATIKA GMO-a U KONTEKSTU
TEHNOZNANSTVENO-EKONOMSKO-POLITIČKOG SISTEMA
Razvoj bioetike u Hrvatskoj usko je povezan s raspravama o problematici
genetički modificiranih organizama (GMO), što je dobro sažeto
u naslovu knjige Valerija Vrčeka – GMO između prisile i otpora. Brojni
znanstvenici različitih profila, ekološki aktivisti, novinari, pa čak i političari
sudjelovali su od druge polovice devedesetih godina u otporu nametanju
GMO-a, te su na ovaj ili onaj način ukazivali na to da su GMO
»kukavičje jaje« multinacionalnih korporacija i vlada pojedinih svjetskih
sila, prvenstveno SAD-a. Zauzvrat su njihova upozorenja bila proglašavana
neinformiranim i pseudoznanstvenim pretjerivanjem te neutemeljenim
širenjem panike, ali su i same te optužbe bile sastavnim dijelom zavjere
čija je standardna strategija sustavno diskreditiranje njezinih protivnika
kao pukih »teoretičara zavjere«. Međutim, dokumenti koji su postali javno
dostupnima zahvaljujući Wikileaksu uvelike su potvrdili »zavjereničke«
teze, hipoteze i sinteze.
U ovom će izlaganju biti prikazana kronologija prisile i otpora, uključujući
novije spoznaje na tom planu, kao i širi okvir u kojemu ovu problematiku
treba razmatrati. Naime, i GMO i ekonomsko-političke interese
koji ih instrumentaliziraju treba tematizirati u kontekstu globalno vladajućeg
sistema čije glavne elemente predstavljaju monoperspektivistička i
redukcionistička tehnoznanost, neoliberalistička kapitalistička ekonomija i
birokratsko-partitokratsko-militaristička politika.
ISSUES OF GMOs IN THE CONTEXT OF
TECHNOSCIENTIFIC-ECONOMIC-POLITICAL SYSTEM
The development of bioethics in Croatia is closely tied to discussions
on the issue of genetically modified organisms (GMO), which is concisely
presented in the title of the book GMO between Coercion and Resistance
by Valerije Vrček. Numerous scientists of different profiles, environmental
activists, journalists, and even some politicians have participated in resist-
145

ing the imposition of GMOs since the second half of the 1990s, and have
indicated, in one way or another, that GMOs are “the cuckoo’s egg” of multinational
corporations and governments of certain great powers, especially
the USA. In return, their warnings have been proclaimed uninformed and
pseudoscientific exaggerations and groundless panic spread. These very
accusations were an integral part of the conspiracy that uses the standard
strategy of systematic discrediting its opponents as mere “conspiracy theorists”.
Nevertheless, the documents that have become publicly available,
thanks to Wikileaks, have significantly confirmed the “conspiracy” theses,
hypotheses and syntheses.
This paper will present the chronology of coercion and resistance, including
the recent findings in this area, as well as a broader framework in
which these issues should be considered. Namely, both GMOs and economic-political
interests that instrumentalize them should be examined in
the context of the global ruling system, whose main elements are monoperspectivist
and reductionist techno-science, neoliberal capitalist economy
and bureaucratic-partitocratic-militaristic politics.
LUKA TOMAŠEVIĆ
Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /
Faculty of Catholic Theology, University of Split, Croatia
CRKVA I IZAZOV NEOLIBERALIZMA
Novo je demokratsko društvo stvorilo nepravednu podjelu dobara svijeta
zbog vrste ekonomsko-društvenog ustroja koji se tako razvio da sve više
povećava razlike između bogatih i siromašnih, i to preko svojih novoliberalnih
dogmi, smanjivanja uloge države i javne potrošnje, liberalizacije tržišta,
a i potpunim privatiziranjem gospodarskih, financijskih i društvenih mehanizama.
Zastrašujuća je činjenica da je najprije u razvijenim zemljama,
a potom u čitavom svijetu, nastupila ogromna monetarna kriza, nazvana
recesijom, iz koje se još ne vidi izlaza.
Neoliberalno je društvo posve sekularizirano, u njegovim je temeljima
ateistička antropološka postavka sa svim svojim posljedicama i u ekonomiji.
Moderni je svijet razvio civilizaciju korisnosti, a ne civilizaciju ljubavi.
U korijenu te civilizacije nalaze se ekonomska efikasnost, ljepota i fizički
146

užitak, dok se sve drugo ne prihvaća i odbacuje. Time se razvio individualizam
s prohtjevima slobode bez odgovornosti te stvaranjem i promicanjem
utilitarističkog morala. Glavna oznaka takvog morala jest, zapravo, moralni
relativizam ili zadovoljavanje vlastitih potreba i zaborav općeg dobra.
Tako se stvorio duh sebičnosti ne samo kod pojedinaca, već i kod obitelji,
naroda i država.
U Katoličkoj se crkvi stoga i počelo govoriti o strukturama grijeha i
o kulturi subjektivizma kao o glavnom mjerilu i kriteriju istine, a u djelovanju
je započelo naglašavanje solidarnosti što ju je Ivan Pavao II. htio
globalizirati i učiniti principom djelovanja Katoličke crkve.
No, sadašnja Crkva kreće novim smjerom i uvodi novi princip djelovanja:
opredjeljenje za siromašne, ali bez moći, bez politike i bez velikih
riječi. Ona se okreće djelovanju za siromašne i preko siromašnih, najprije
naviještajući im oslobođenje preko Krista Osloboditelja, a potom i konkretnim
zauzimanjem i djelovanjem za siromašne stvarajući novi poredak
i civilizaciju ljubavi.
THE CHURCH AND THE CHALLENGES OF NEOLIBERALISM
The new democratic society has created an unfair distribution of resources
in the world due to the type of economic-social structure that developed
in such fashion that it increases differences between the rich and
the poor, through its neoliberal dogmas, reducing role of state and public
spending, market liberalisation, as well as complete privatisation of economic,
financial, and social mechanisms. It is a frightening fact that the
enormous monetary crisis, called the recession, has first occurred in the
developed countries and then in the rest of the world, the crisis which is
still far from over.
The neoliberal society is completely secularised, in its foundation lies
an atheist anthropological presupposition with all its consequences even in
economy. The modern world has developed a civilisation of utility, not a
civilisation of love. At the root of this civilisation are economic efficiency,
beauty, and physical pleasure, while everything else is rejected. This resulted
in individualism with the demands for freedom without responsibility,
and creating and promoting a utilitarian morality. The main characteristic
of this kind of morality is, in fact, moral relativism, or satisfying one’s
own needs together with the oblivion of the commons. Thus has emerged
147

a spirit of selfishness, not only in individuals, but also in families, peoples,
and states.
Hence, the Catholic Church has begun to talk about the structures of
sin and the culture of subjectivism as the main standard and criterion of
truth, and in its activity has started to emphasise solidarity, which Pope
John Paul II wanted to globalise and establish as the Church’s main principle.
However, the Church nowadays is moving in a new direction by introducing
a new principle of action: the commitment to the poor, but without
power, without politics, and without great words. It turns towards working
for the poor and through the poor, first proclaiming the liberation through
Christ the Liberator, and then taking concrete actions for the poor, thus
creating a new order and the civilisation of love.
148

adresar
sudionika
addresses of the
participants

simpozij
INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA
Symposium
INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH
Krešimir Babel
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: kresimirbabel@gmail.com
Aleksandra Bokan
Megatrend univerzitet
Fakultet za kulturu i medije
Goce Delčeva 8
RS–11070 Beograd
Serbia
e-mail: bokan.aleksandra@gmail.com
Zvonimir Bošković
Kvaternikova 10
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: borna.boskovic@ri.t-com.hr
Nenad Cekić
Univerzitet u Beogradu
Filozofski fakultet
Čika Ljubina 18–20
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: ncekic@f.bg.ac.rs
Ivan Cifrić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za sociologiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: icifric@ffzg.hr
Hrvoje Cvitanović
Opća bolnica Karlovac
A. Štampara 3
HR–47000 Karlovac
Croatia
e-mail: hrvoje.cvitanovic@bolnicakarlovac.hr
Igor Čatić
Sveučilište u Zagrebu
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Ivana Lučića 5
HR–10010 Zagreb
Croatia
e-mail: igor.catic@fsb.hr
151

Aleksandra Deanoska-Trendafilova
Univerzitet »Sv. Kiril i Metodij« vo
Skopje
Praven fakultet »Justinijan Prvi«
Bul. Goce Delčev 9b
MK–1000 Skopje
Macedonia
e-mail: aleksandra_deanoska@yahoo.
com
Dejan Donev
Mihail Čakov 13–1–9
MK–1000 Skopje
Macedonia
e-mail: donevdejan76@gmail.com
Igor Eterović
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: igor.eterovic@medri.uniri.hr
Heda Festini
Tizianova 35
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: heda.festini@ri.htnet.hr
Aleksandra Frković
Strossmayerova 18
HR–51000 Rijeka
Croatia
Lidija Gajski
Vlaška 120
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: lidija-gajski@zg.t-com.hr
Marija Geiger Zeman
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«
Marulićev trg 19/I
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: marija.geiger.zeman@pilar.hr
Nada Gosić
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: nada.gosic@medri.uniri.hr
Tomaž Grušovnik
Znanstveno-raziskovalno središče
Koper
Garibaldijeva 1
SI–6000 Koper
Slovenia
e-mail: tomaz.grusovnik@zrs.upr.si
Alireza Haghparast
Ferdowsi University of Mashhad
Faculty of Veterinary Medicine
Department of Pathobiology
P.O. Box 91775–1793
IR–9177948974 Mashhad
Iran
e-mail: alireza.haghparast@gmail.com
152

Gholamreza Hashemi Tabar
Ferdowsi University of Mashhad
Faculty of Veterinary Medicine
Department of Pathobiology
P.O. Box 91775–1793
IR–9177948974 Mashhad
Iran
e-mail: hashemit@um.ac.ir
Ervin Jančić
Opća bolnica Karlovac
A. Štampara 3
HR–47000 Karlovac
Croatia
e-mail: ervin.jancic@ka.t-com.hr
Orhan Jašić
Albina i Franje Herljevića 10/59
BA–75000 Tuzla
Bosnia and Herzegovina
e-mail: orhanjasic@yahoo.com
Ana Jeličić
Sveučilište u Splitu
Sveučilišni odjel za forenzične
znanosti
Ruđera Boškovića 31
HR–21000 Split
Croatia
e-mail: ana.jelicic@unist.hr
Vladimir Jelkić
Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
L. Jägera 9
HR–31000 Osijek
Croatia
e-mail: vjelkic@ffos.hr
Živka Juričić
Sveučilište u Zagrebu
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
A. Kovačića 1
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: zjuricic@pharma.hr
Željko Kaluđerović
Univerzitet u Novom Sadu
Filozofski fakultet
Odsek za filozofiju
Dr. Zorana Đinđića 2
RS–21000 Novi Sad
Serbia
e-mail: zeljko.kaludjerovic@gmail.com
Silvana Karačić
Hotel Sveti Križ
Ulica domovinske zahvalnosti 1
HR–21224 Trogir
Croatia
e-mail: hotel-sveti-kriz@st.t-com.hr
Marina Katinić
Hercegovačka 11
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: marina_katinic@yahoo.com
Ivica Kelam
Dore Pejačević 8
HR–31207 Tenja
Croatia
e-mail: johns3802@gmail.com
153

Stjepan Kos
Niska ulica 10
HR–43000 Bjelovar
Croatia
e-mail: stjepan.kos@email.t-com.hr
Mislav Kukoč
Sveučilište u Splitu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Sinjska 2
HR–21000 Split
Croatia
e-mail: mkukoc@ffst.hr
Mile Marinčić
Školska 12
HR–10310 Ivanić-Grad
Croatia
e-mail: mile.marincic66@gmail.com
Branislava Medić
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Institut za farmakologiju, kliničku
farmakologiju i toksikologiju
Dr. Subotića Starijeg 1
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: brankicamedic@gmail.com
Robert Međugorac
N. Tesle 41
HR–10408 Velika Mlaka
Croatia
e-mail: robert.medjugorac1@gmail.com
Nada Mladina
Ismeta Mujezinovića 6
BA–75000 Tuzla
Bosnia and Herzegovina
e-mail: nada.m@bih.net.ba
Lejla Mušić
Skenderija 70
BA–71000 Sarajevo
Bosnia and Herzegovina
e-mail: musicl@fpn.unsa.ba
Amir Muzur
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: amuzur@medri.uniri.hr
László Nemes
Füredi 59/b
HU–4027 Debrecen
Hungary
e-mail: nemeslal@hotmail.com
Borut Ošlaj
Univerza v Ljubljani
Filozofska fakulteta
Aškerčeva 2
SI–1000 Ljubljana
Slovenia
e-mail: borut.oslaj@guest.arnes.si
154

Jasminka Pavelić
Institut »Ruđer Bošković«
Bijenička cesta 54
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: jpavelic@irb.hr
Vesna Pešić
Riječka nadbiskupija
D. Cesarića 1
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: edopav@excite.com
Aleksandar Racz
Zdravstveno veleučilište
Mlinarska 38
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: aleksandar.racz@zvu.hr
Sandra Radenović
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Dr. Subotića Starijeg 8
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: sandra.radenovic@mfub.bg.ac.rs
Iva Rinčić
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Katedra za društvene i humanističke
znanosti u medicini
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: iva.rincic@medri.uniri.hr
Darija Rupčić
Dore Pejačević 8
HR–31207 Tenja
Croatia
e-mail: darija27@net.hr
Katarina Savić Vujović
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Institut za farmakologiju, kliničku
farmakologiju i toksikologiju
Dr. Subotića Starijeg 1
P.O. Box 38
RS–11129 Beograd
Serbia
e-mail: katarinasavicvujovic@gmail.com
Marija Selak
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR−10000 Zagreb
Croatia
e-mail: marija.selak@gmail.com
Dragana Srebro
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Institut za farmakologiju, kliničku
farmakologiju i toksikologiju
Dr. Subotića Starijeg 1
P.O. Box 38
RS–11129 Beograd
Serbia
e-mail: srebrodragana1@gmail.com
155

Veronika Szántó
Puskin u. 3
HU–1088 Budapest
Hungary
e-mail: santov@gmail.com
Velimir Terzić
Opća županijska bolnica Vinkovci
LJ. Posavskog 1a
HR−32100 Vinkovci
Croatia
e-mail: velter4@gmail.com
Zoran Todorović
Univerzitet u Beogradu
Medicinski fakultet
Institut za farmakologiju, kliničku
farmakologiju i toksikologiju
Dr. Subotića Starijeg 1
P.O. Box 38
RS–11129 Beograd
Serbia
e-mail: ztodorovic@med.bg.ac.rs
Ivana Zagorac
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR−10000 Zagreb
Croatia
e-mail: izagorac@ffzg.hr
Zdenko Zeman
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«
Marulićev trg 19/I
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: zdenko.zeman@pilar.hr
Jelena Babić
Vijenac Hrvatske Republike 9
HR–31550 Valpovo
Croatia
e-mail: jbabic007@gmail.com
156

Studentska bioetička radionica
BIOETIKA, EKONOMIJA, POLITIKA
Student Bioethics Workshop
BIOETHICS, ECONOMY, POLITICS
Ivan Bauernfreund
Dukljaninova 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ivan.bauernfreund@yahoo.com
Dušanka Beslać
Braće Fućak 5a
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: dbeslac26@gmail.com
Ivan Cerovac
Sveučilište u Rijeci
Filozofski fakultet
Sveučilišna avenija 4
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: icerovac@ffri.hr
Josip Cmrečnjak
Ulica Filipa Rabusa 9
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: josip.cmrecnjak1@gmail.com
Ivan Čolakovac
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ivan.colakovac@hotmail.com
Nikolina Ćavar
Miroslava Krleže 86
HR–44320 Kutina
Croatia
e-mail: nikolina.a.cavar@gmail.com
Ema Dragojević
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za psihologiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: edragoje@ffzg.hr
Maša Dunatov
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: masha.dunatov@gmail.com
157

Eva Feldman
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za psihologiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: feldman.eva@gmail.com
Juraj Gajski
Vlaška 120
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: juraj.gajski@yahoo.com
Tia Glavočić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: tglavoci@ffzg.hr
Iva Gregov
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za psihologiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ivagregov@gmail.com
Mateja Hrgovan
Kolodvorska 2
HR–10340 Vrbovec
Croatia
e-mail: mateja_hrgovan@yahoo.com
Luka Hrvoj
Radmanovačka 6r
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: luka.hrvoj@gmail.com
Luana Ivošević
Sveučilište u Rijeci
Filozofski fakultet
Sveučilišna avenija 4
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: luana.ivosevic@gmail.com
Nina Jelić
Kneza Mislava 18
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: njelic@ffzg.hr
Rahela Jug
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: juggs.mali@gmail.com
Evica Jurković
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za psihologiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ejurkovi@ffzg.hr
158

Nino Kadić
Dolčić 38
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: nino.mbp@gmail.com
Ivana Kartelo
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: kartelica@yahoo.com
Bernard Koludrović
Rastočine 1
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: bkoludrovic@gmail.com
Marko Kos
Josipa Kozarca 16
HR–42000 Varaždin
Croatia
e-mail: markkos@ffzg.hr
Suzana Krčmarek
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: julijaminor@gmail.com
Branimir Kurmaić
Hrvatskog sokola 19
HR–32000 Vukovar
Croatia
e-mail: branimir.kurmaic@gmail.com
Andrea Mešanović
Sveučilište u Rijeci
Filozofski fakultet
Sveučilišna avenija 4
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: andrea.mesanovic@gmail.com
Denis Muzička
Joakima Hardija 5a
HR–32229 Petrovci
Croatia
e-mail: dreamerneon@gmail.com
Bruna Nedoklan
Prisoj 22
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: chadjava@gmail.com
Bojan Nonković
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: bnonkovic@gmail.com
159

Luka Perušić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: lperusic@yahoo.com
Mirna Petak
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: petak@windowslive.com
Jovana Potpara
Univerzitet u Novom Sadu
Filozofski fakultet
Odsek za filozofiju
Dr. Zorana Đinđića 2
RS–21000 Novi Sad
Serbia
e-mail: potparajovana@gmail.com
Vuk Prica
T. Ujevića 14
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: vuk.prica@gmail.com
Tara Beata Racz
Krešićeva 4
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: tara.beata.racz@gmail.com
Mario Radovanović
Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
L. Jägera 9
HR–31000 Osijek
Croatia
e-mail: mradovano@gmail.com
Zorana Riggi
Massa lombarda 22
HR–52440 Poreč
Croatia
e-mail: riggizorana@gmail.com
Igor Salopek
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: igor.salopek@gmail.com
Lovro Savić
Sveučilište u Zagrebu
Hrvatski studiji
Borongajska cesta 83d
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: lovrosavic@gmail.com
Zoran Stojanović
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: thekizo9@gmail.com
160

Safet Šaćirović
Sremska 13/16
RS–18000 Niš
Serbia
e-mail: safet003@yahoo.com
Ivana Emily Škoro
Gračanske dužice 2
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ivana.emily.koro@gmail.com
Krešimir Vidović
Zagorska 22
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: konj.konjevic3@gmail.com
Žaklina Viljevac
Franje Račkog 16
HR–33000 Virovitica
Croatia
e-mail: zaklina.viljevac@gmail.com
Arno Vinković
K. Lj. Posavskog 7
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: arno.email@gmail.com
Sara Vukasović
Sveučilište u Rijeci
Medicinski fakultet
Braće Branchetta 20
HR–51000 Rijeka
Croatia
e-mail: sara.vukasovic@gmail.com
Marina Zrnić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za indologiju i dalekoistočne
studije
Ivana Lučića 3
HR–10000 Zagreb
Croatia
e-mail: marina.zrnic@gmail.com
Ivan Žanetić
Josipa Pavičića 9
HR–34000 Požega
Croatia
e-mail: izanetic@gmail.com
Anja Živanović
Cara Nikolaja II br. 9
RS–11000 Beograd
Serbia
e-mail: zivanovic.anja@gmail.com
161

Okrugli stol
BIOETIKA I TEORIJE ZAVJERE
Round Table
BIOETHICS AND CONSPIRACY THEORIES
Ante Čović
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR−10000 Zagreb
Croatia
e-mail: ante.covic1@zg.t-com.hr
Petar Filipić
Sveučilište u Splitu
Ekonomski fakultet
Cvite Fiskovića 5
HR−21000 Split
Croatia
e-mail: petar.filipic@efst.hr
Hrvoje Jurić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
HR−10000 Zagreb
Croatia
e-mail: hjuric@ffzg.hr
Luka Tomašević
Franjevački klerikat
Ivana pl. Zajca b.b.
HR−21000 Split
Croatia
e-mail: ltomasevic4@gmail.com
Marijan Jošt
Stjepana Radića 21
HR−48260 Križevci
Croatia
e-mail: marijan.jost@kc.t-com.hr
163

predstavljanje
recentnih bioetičkih
izdanja
presentation
of recent bioethical
publications

Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja
održat će se u ponedjeljak, 20.
svibnja 2013., u Malom Lošinju (hotel
»Aurora«, Velika dvorana), s početkom
u 21 sat. Bit će predstavljena
sljedeća izdanja:
Presentation of recent bioethical publications
will be held on Monday, May
20, 2013 in Mali Lošinj (Aurora Hotel,
Great hall), at 9:00 p.m. The following
publications will be presented:
BIOETIČKI ZBORNICI /
BIOETHICAL PROCEEDINGS
Velimir Valjan (ur./ed.):
Integrativna bioetika pred izazovima biotehnologije
[Integrative Bioethics and the Challenges of
Biotechnology]
Sarajevo: Bioetičko društvo u BiH, 2012
Predstavljačica / Presenter: NADA MLADINA
Walter Schweidler (ed./ur.):
Bioethik – Medizin – Politik / Bioethics – Medicine
– Politics
[Bioetika – medicina – politika]
Sankt Augustin: Academia Verlag, 2012
Predstavljač / Presenter: ŽELJKO KALUĐEROVIĆ
167

Nikolina Ćavar, Ivan Žanetić (ur./eds.):
Bioetika i psiha
[Bioethics and Psyche]
Zagreb: Udruženje studenata filozofije Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2013
Predstavljačica / Presenter: MARIJA SELAK
Rada Drezgić, Daša Duhaček, Jelena Vasiljević (ur./eds.):
Ekofeminizam: nova politička odgovornost
[Ecofeminism: New Political Responsibility]
Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2012
Predstavljačica / Presenter: MARIJA GEIGER ZEMAN
168

PERGAMENINA NOVA IZDANJA /
PERGAMENA’S NEW BOOKS
Iva Rinčić, Amir Muzur:
Fritz Jahr i rađanje europske bioetike
[Fritz Jahr and the Emergence of European Bioethics]
Zagreb: Pergamena, 2012
Predstavljač / Presenter: MISLAV KUKOČ
Marko Tokić:
Život, zdravlje i liječništvo u Platonovoj filozofiji
[Life, Health, and Medicine in Plato’s Philosophy]
Zagreb: Pergamena, 2013
Predstavljačica / Presenter: IVANA ZAGORAC
169

Tomislav Krznar (ur./ed.):
Čovjek i priroda. Prilog određivanju odnosa
[Man and Nature. Contribution to the Determination
of Relations]
Zagreb: Pergamena, 2013
Predstavljač / Presenter: IVICA KELAM
SOCIJALNA EKOLOGIJA I KULTURNA ANIMALISTIKA /
SOCIAL ECOLOGY AND CULTURAL ANIMALISTICS
Ivan Cifrić:
Leksikon socijalne ekologije
[The Lexicon of Social Ecology]
Zagreb: Školska knjiga, 2012
Predstavljačica / Presenter: MARINA KATINIĆ
170

Suzana Marjanić, Antonija Zaradija Kiš (ur./eds.):
Književna životinja. Kulturni bestijarij, II. dio
[Literary Animal. Cultural Bestiary, Part II]
Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2012
Predstavljačica / Presenter: MARINA KATINIĆ
BIOETIKA, PRAVO I EDUKACIJA /
BIOETHICS, LAW AND EDUCATION
Ksenija Turković, Sunčana Roksandić Vidlička,
Aleksandar Maršavelski (ur./eds.):
Predavanja etike u psihijatriji. Skice slučajeva
[Teaching Ethics in Psychiatry. Case-Vignettes]
Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2012
Predstavljačica / Presenter: NADA GOSIĆ
171

Ksenija Turković, Sunčana Roksandić Vidlička,
Aleksandar Maršavelski (ur./eds.):
Podučavanje etike u presađivanju organa i darivanju
tkiva. Skice slučajeva
[Teaching Ethics in Organ Transplantation and Tissue
Donation. Cases and Movies]
Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2013
Predstavljačica / Presenter: NADA GOSIĆ
DJELA IVANA ILLICHA /
WORKS OF IVAN ILLICH
Ivan Illich:
Amicus mortis
Beograd: Anarhija/Blok 45 & Bratstvo iz Erevona, 2012
Predstavljačica / Presenter: ŽIVKA JURIČIĆ
172

Ivan Illich:
Medicinska nemeza. Eksproprijacija zdravlja
[Medical Nemesis. The Expropriation of Health]
Zagreb: Litteris, 2010
Predstavljačica / Presenter: ŽIVKA JURIČIĆ
BIOETIKA U ČASOPISIMA /
BIOETHICS IN JOURNALS
Bioetika
u časopisima
● Acta medico-historica Adriatica (Rijeka)
● Croatian Medical Journal (Zagreb)
● Ekonomska i ekohistorija (Zagreb)
● Jahr (Rijeka)
● Medix (Zagreb)
● Metodički ogledi (Zagreb)
● Socijalna ekologija (Zagreb)
● Synthesis philosophica (Zagreb)
● The Holistic Approach to Environment (Zagreb)
● Znakovi vremena (Sarajevo)
Bioethics
in journals
Predstavljač / Presenter: HRVOJE JURIĆ
173

ioetički café:
bioetika i sport
bioethical café:
bioethics and sport

Razgovor s nogometašem i publicistom
Ivanom Ergićem održat će se u
utorak, 21. svibnja 2013., u Malom
Lošinju (hotel »Aurora«, Velika dvorana),
s početkom u 21 sat. Raspravu
će otvoriti Ivan Ergić uvodnim izlaganjem
o bioetici i sportu, a moderirat će
je Ivana Zagorac i Hrvoje Jurić.
Conversation with Ivan Ergić, football
player and publicist, will be held on
Tuesday, May 21, 2013, in Mali Lošinj
(Aurora Hotel, Great Hall), at 9:00
p.m. The discussion, moderated by
Ivana Zagorac and Hrvoje Jurić, will
be opened by Ivan Ergić with an introductory
lecture on bioethics and sport.
IVAN ERGIĆ
Beograd, Srbija /
Belgrade, Serbia
BIOETIKA I SPORT
Bioetička svijest unutar modernog sporta gotovo da ne postoji. Shvaćanje
bioetike u klasičnom smislu i unaprijed jasno definiranom setu pitanja
o genetskim manipulacijama, kontracepciji ili eutanaziji dovodi do toga
da zaboravljamo kako je pitanje bioetike ustvari pitanje najelementarnijeg
zdravlja tijela i duha. Međutim, promatrajući moderni sport, možda više
nego bilo koju drugu društvenu pojavu, lako se uočava odnos modernog
čovjeka prema tijelu. Biografija profesionalnog sportaša u biološkom se
smislu svodi na kroniku samouništenja njegovog tijela i psihe.
Danas vlada manje ili više prihvaćen znanstveni konsenzus oko nerazdvojivosti
tijela i duha, tako da bez obzira na njihova moguća teološka ili
filozofska razdvajanja, u biološkom smislu postoji samo tijelo kao takvo.
Ne ulazeći u vulgarni materijalizam, tijelo ipak treba poimati kao jedinstveni
dio prirodne cjeline u kojoj se nalazi ili, kako to postavlja Ljubodrag
Duci Simonović, bivši sportaš i filozof, »tijelo je neposredna priroda
čovjeka«. To su važne pretpostavke za razumijevanje osnovnih bioetičkih
pitanja, pa tako i unutar samog sporta.
BIOETHICS AND SPORT
Bioethical consciousness in the modern sport is almost non-existent.
Understanding of bioethics in the classical sense and through the clearly
177

defined set of questions on genetic manipulation, contraception, or euthanasia
makes us forget that the matter of bioethics is the matter of the most
elementary physical and mental health. However, in examining the modern
sport, it is easy to notice the modern man’s relationship towards the body,
maybe easier than in any other social phenomenon. Professional athlete’s
biography in the biological sense is reduced to a chronicle of self-destruction
of his body and psyche.
Today we witness a more or less established scientific consensus about
the mind–body inseparability, and regardless of their possible theological
or philosophical separations, in the biological sense there exists only the
body as such. Without falling into a vulgar materialism, the body should
be perceived as a unique part of the natural whole in which it exists, or as
Ljubodrag Duci Simonović, former athlete and philosopher, stated – “the
body is the immediate human nature”. These are important presuppositions
for understanding the basic bioethical issues, including those of the sport.
178

donatori
donors

STALNI DONATOR LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
REGULAR DONOR OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske /
Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia
OVOGODIŠNJI DONATORI LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /
THIS YEAR’S DONORS OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu /
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb
Turistička zajednica grada Malog Lošinja /
Tourist Board of the Town of Mali Lošinj
Jadranka hoteli d.o.o.
GRAFOMARK
www.grafomark.hr

IZDAVAČ / PUBLISHER
Hrvatsko filozofsko društvo / Croatian Philosophical Society
ZA IZDAVAČA / FOR PUBLISHER
Nada Gosić
UREDNIK / EDITOR
Hrvoje Jurić
PRIJEVODI I KOREKTURA / TRANSLATIONS AND PROOFREADING
Krešimir Babel, Hrvoje Jurić
DIZAJN NASLOVNICE / COVER DESIGN
Bernardić studio, Zagreb
SLIKA NA NASLOVNICI / COVER ILLUSTRATION
Brončani kip antičkog atlete Apoksiomena (iz 4. st. pr. Kr.),
pronađen 1999. godine u lošinjskom akvatoriju
(Fotodokumentacija Hrvatskog restauratorskog zavoda, snimio: Vid Barac)
Bronze statue of ancient Greek athlete Apoxyomenos (4th century B.C.),
found in 1999 in the seascape of Lošinj
(Photo-documentation of Croatian Conservation Institute, photograph by Vid Barac)
PRIJELOM TEKSTA / LAYOUT
OCEAN GRAF, Zagreb
TISAK / PRINT
GRAFOMARK, Zagreb
NAKLADA / VOLUME
500