13.01.2014 Views

ovdje - Hrvatsko filozofsko društvo

ovdje - Hrvatsko filozofsko društvo

ovdje - Hrvatsko filozofsko društvo

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

ISSN 1847-8662<br />

12. LOŠINJSKI DANI BIOETIKE<br />

Mali Lošinj, Hrvatska, 19.–22. svibnja 2013.<br />

S i m p o z i j<br />

Integrativna bioetika i nova epoha<br />

20.–21. svibnja 2013.<br />

S t u d e n t s k a b i o e t i č k a r a d i o n i c a<br />

Bioetika, ekonomija, politika<br />

20.–21. svibnja 2013.<br />

O k r u g l i s t o l<br />

Bioetika i teorije zavjere<br />

22. svibnja 2013.<br />

12th LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS<br />

Mali Lošinj, Croatia, May 19–22, 2013<br />

S y m p o s i u m<br />

Integrative Bioethics and New Epoch<br />

May 20–21, 2013<br />

S t u d e n t B i o e t h i c s Wo r k s h o p<br />

Bioethics, Economy, Politics<br />

May 20–21, 2013<br />

R o u n d T a b l e<br />

Bioethics and Conspiracy Theories<br />

May 22, 2013


Organizatori Lošinjskih dana bioetike<br />

<strong>Hrvatsko</strong> <strong>filozofsko</strong> društvo<br />

<strong>Hrvatsko</strong> bioetičko društvo<br />

Grad Mali Lošinj<br />

Pokrovitelj 12. Lošinjskih dana bioetike<br />

Primorsko-goranska županija<br />

The organisers of the Lošinj Days of Bioethics<br />

Croatian Philosophical Society<br />

Croatian Bioethics Society<br />

Town of Mali Lošinj<br />

The patron of the 12th Lošinj Days of Bioethics<br />

Primorje-Gorski Kotar County


SADRŽAJ / CONTENTS<br />

Organizacijski odbor Lošinjskih dana bioetike /<br />

Organisation Committee of the Lošinj Days of Bioethics . . . . . 7<br />

ANTE ČOVIĆ: O Lošinjskim danima bioetike /<br />

About the Lošinj Days of Bioethics . . . . . . . . . . . . . 11<br />

Program 12. Lošinjskih dana bioetike /<br />

Programme of the 12th Lošinj Days of Bioethics . . . . . . . . 17<br />

Sažeci izlaganja / Paper abstracts . . . . . . . . . . . . . . 35<br />

● Plenarna izlaganja na simpoziju Integrativna bioetika i nova<br />

epoha / Plenary papers at the Integrative Bioethics and<br />

New Epoch Symposium . . . . . . . . . . . . . . . . 37<br />

● Sekcijska izlaganja na simpoziju Integrativna bioetika i nova<br />

epoha / Section papers at the Integrative Bioethics and<br />

New Epoch Symposium . . . . . . . . . . . . . . . . 41<br />

● Studentska bioetička radionica Bioetika, ekonomija, politika /<br />

Bioethics, Economy, Politics Student Bioethics Workshop . . 99<br />

● Okrugli stol Bioetika i teorije zavjere /<br />

Bioethics and Conspiracy Theories Round Table . . . . . . 137<br />

Adresar sudionika / Addresses of the participants . . . . . . . . 149<br />

Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja /<br />

Presentation of recent bioethical publications . . . . . . . . . 165<br />

Bioetički café: Bioetika i sport / Bioethical café: Bioethics and Sport 175<br />

Donatori / Donors . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179


organizacijski<br />

odbor<br />

lošinjskih dana<br />

bioetike<br />

organisation<br />

committee of the<br />

lošinj days of<br />

bioethics


ORGANIZACIJSKI ODBOR LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /<br />

ORGANISATION COMMITTEE OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS<br />

Predsjednik / President:<br />

ANTE ČOVIĆ (Zagreb)<br />

Glavni tajnik / Chief Secretary:<br />

HRVOJE JURIĆ (Zagreb)<br />

Administrativna tajnica / Administrative Secretary:<br />

MIRA MATIJEVIĆ (Zagreb)<br />

Članovi / Members:<br />

ELVIO BACCARINI (Rijeka), PAVO BARIŠIĆ (Zagreb), RUŽICA BAUMGAR-<br />

TEN (Mali Lošinj), SERGIO BELARDINELLI (Bologna), ZVONKO BOŠKO-<br />

VIĆ (Rijeka), SULEJMAN BOSTO (Sarajevo), GARI CAPPELLI (Mali Lošinj),<br />

IVAN CIFRIĆ (Zagreb), IGOR ČATIĆ (Zagreb), BARDHYL ÇIPI (Tirana),<br />

ALEKSANDRA FRKOVIĆ (Rijeka), SREĆKO GAJOVIĆ (Zagreb), LIDIJA<br />

GAJSKI (Zagreb), KORALJKA GALL-TROŠELJ (Zagreb), NADA GOSIĆ (Rijeka),<br />

GORAN GRGEC (Zagreb), KENJI HATTORI (Gunma), DŽEVAD HO-<br />

DŽIĆ (Sarajevo), THOMAS S. HOFFMANN (Hagen), GORAN IVANIŠEVIĆ<br />

(Zagreb), MARIJAN JOŠT (Križevci), ANICA JUŠIĆ (Zagreb), ŽELJKO KA-<br />

LUĐEROVIĆ (Novi Sad), VALENTINA KANEVA (Sofija), KATICA KNEZO-<br />

VIĆ (Zagreb), UTE KRUSE-EBELING (Unna), TOMISLAV KRZNAR (Zagreb),<br />

SNJEŽANA KUČIĆ-KRSTAŠ (Mali Lošinj), MISLAV KUKOČ (Split), IVICA<br />

MARTINOVIĆ (Zagreb), MATO MARKOVIĆ (Zagreb), NADA MLADINA<br />

(Tuzla), NEVENKA MOROVIĆ-JANKOVIĆ (Mali Lošinj), AMIR MUZUR<br />

(Rijeka), TEODORA NOT (Zagreb), FAHRUDIN NOVALIĆ (Zagreb), BORUT<br />

OŠLAJ (Ljubljana), JASMINKA PAVELIĆ (Zagreb), MILENKO A. PEROVIĆ<br />

(Novi Sad), DARKO POLŠEK (Zagreb), ŽELJKO POLJAK (Zagreb), IGOR PO-<br />

VRZANOVIĆ (Pula), SNJEŽANA PRIJIĆ-SAMARŽIJA (Rijeka), SANDRA RA-<br />

DENOVIĆ (Beograd), MARIJA RADONIĆ (Dubrovnik), IVA RINČIĆ (Rijeka),<br />

WALTER SCHWEIDLER (Eichstätt), ANTE SELAK (Zagreb), MARIJA SELAK<br />

(Zagreb), NIKOLA SKLEDAR (Zaprešić), IVAN ŠEGOTA (Rijeka), ĐURĐICA<br />

ŠIMIČIĆ (Mali Lošinj), MICHAEL CHENG-TEK TAI (Taichung), KIRIL TEM-<br />

KOV (Skopje), BOGDANA TODOROVA (Sofija), LUKA TOMAŠEVIĆ (Split),<br />

ZVONIMIR TUCAK (Osijek), KAREL TURZA (Beograd), VELIMIR VALJAN<br />

(Sarajevo), IVANA VINKOVIĆ VRČEK (Zagreb), NIKOLA VISKOVIĆ (Split),<br />

VALERIJE VRČEK (Zagreb), IVANA ZAGORAC (Zagreb), KURT WALTER<br />

ZEIDLER (Wien), LJILJANA ZERGOLLERN-ČUPAK (Zagreb)


o<br />

lošinjskim danima<br />

bioetike<br />

about the<br />

lošinj days of<br />

bioethics


Bioetika je mnogo više od nove znanstvene<br />

ili akademske discipline, ona je<br />

postala »znakom vremena«, i to posebnim<br />

znakom koji obilježava prelamanje<br />

epoha svjetske povijesti. I više od toga,<br />

postala je akterom procesa u kojima se<br />

okončava novi vijek kao doba znanstveno-tehničke<br />

civilizacije i počinje nova<br />

epoha. No, da bi postala znakom i akterom<br />

nastajanja nove epohe u povijesti<br />

svijeta, bioetika je i sama morala proći<br />

intenzivnu razvojnu preobrazbu od stadija<br />

»nove medicinske etike« do stadija<br />

»integrativne bioetike« kao orijentacijske<br />

znanosti u kojoj će se artikulirati<br />

nova paradigma znanja. Epohe se, naime,<br />

ne zasnivaju na velikim događajima nego<br />

na idejama i tipovima znanja.<br />

To je civilizacijski okvir u kojem treba<br />

procjenjivati povijesnu važnost i duhovni<br />

doprinos znanstveno-kulturne manifestacije<br />

Lošinjski dani bioetike u prvom desetljeću<br />

njenog postojanja. Upravo u tom<br />

desetljeću odvijala su se i preplitala dva<br />

komplementarna idejna procesa od ključne<br />

važnosti za duhovno zasnivanje nove<br />

epohe:<br />

● izgrađivanje koncepta integrativne<br />

bioetike;<br />

● programsko osmišljavanje (»europeizacija<br />

bioetike«) i stvarno etabliranje<br />

europske bioetike.<br />

U sintezi tih procesa nastala je integrativna<br />

bioetika kao izvorni i zasnivajući<br />

koncept europske bioetike. U istom<br />

je desetljeću europska bioetika, otkrićem<br />

protobioetičara Fritza Jahra, dobila i polazišnu<br />

točku vlastite tradicije. U otvoreni<br />

prostor nove tradicije ugrađeno je i<br />

potterovsko nasljeđe, koje je bioetički redukcionizam<br />

u međuvremenu u bitnome<br />

obezvrijedio. Doprinos Lošinjskih dana<br />

bioetike u osmišljavanju tradicijskog niza<br />

Bioethics is much more than a new<br />

scientific or academic discipline, it has<br />

become a “sign of the age”, a special<br />

sign that marks the turn of epochs of the<br />

world history. Even more, it has become<br />

the protagonist of processes of coming<br />

to an end of the Modern Age as the age<br />

of scientific-technical civilisation, and<br />

dawning of the new epoch. However, in<br />

order for it to become the sign and protagonist<br />

of the emergence of the new<br />

epoch, bioethics itself had to go through<br />

intensive developmental transformation<br />

from the stage of “new medical ethics” to<br />

the stage of “integrative bioethics” as the<br />

orientational science in which a new paradigm<br />

of knowledge will be articulated.<br />

Epochs are not founded on great events,<br />

but on ideas and types of knowledge.<br />

This is the civilisational framework<br />

through which we should assess the historical<br />

importance and spiritual contribution<br />

of the scientific, as well as cultural event<br />

the Lošinj Days of Bioethics in the first<br />

decade of its existence. It was precisely in<br />

this decade that two complementary conceptual<br />

processes have been developing<br />

and intertwining, processes which were<br />

of the outmost importance for the spiritual<br />

foundation of the new epoch:<br />

● forming of the concept of integrative<br />

bioethics;<br />

● programmatic formulation (“Europeanization<br />

of bioethics”) and the<br />

actual establishment of the European<br />

bioethics.<br />

Through synthesis of these processes<br />

integrative bioethics emerged as an original<br />

founding concept of the European<br />

bioethics. In the same decade, the European<br />

bioethics came upon the starting point<br />

of its tradition with the discovery of the<br />

proto-bioethicist Fritz Jahr. Potterian heritage<br />

was also built in the open area of the<br />

13


Jahr – Potter – integrativna bioetika nedvojben<br />

je i očigledan, dok prave razmjere<br />

ukupnog doprinosa Lošinjskih dana bioetike<br />

u prijelomnom desetljeću povijesti<br />

bioetike, koje je bioetiku učinilo »znakom<br />

i akterom« prijelomnog vremena u<br />

povijesti svijeta, tek treba istražiti.<br />

No, ako se zadržimo na razini izvanjske<br />

očiglednosti, može se reći da su se<br />

Lošinjski dani bioetike profilirali kao<br />

središnja institucija bioetičkog života<br />

u jugoistočnoj Europi te da su, upravo<br />

time, mali idilični otok, na kojem se održavaju,<br />

učinili geografskim i duhovnim<br />

središtem europske bioetike. Naime, razvojna<br />

i inovacijska fronta europske bioetike<br />

zadržava se, već duže vremena, u<br />

prostoru jugoistočne Europe, s težištem<br />

na hrvatskom dijelu Mediterana. Gotovo<br />

egzotičnom doima se, u tom kontekstu,<br />

činjenica da se najsnažniji centar za istraživanje<br />

i promoviranje djela Fritza Jahra<br />

ne nalazi, primjerice, u Halleu ili Bonnu<br />

nego na glasovitoj katedri riječkog Medicinskog<br />

fakulteta. S druge pak strane,<br />

o sve snažnijoj duhovnoj prisutnosti integrativne<br />

bioetike na općem europskom<br />

planu svjedoče zbornici radova o toj<br />

temi, koji su objavljeni na njemačkom i<br />

engleskom jeziku. A »bioetička godina«<br />

u prostoru jugoistočne Europe mjeri se<br />

upravo prema datumima održavanja Lošinjskih<br />

dana bioetike.<br />

Prof. dr. sc. Ante Čović<br />

Predsjednik Organizacijskog odbora<br />

Lošinjskih dana bioetike<br />

new tradition, but in the meantime it was<br />

essentially devalued by bioethical reductionism.<br />

Contribution of the Lošinj Days<br />

of Bioethics to the conceptualisation of the<br />

tradition series Jahr – Potter – integrative<br />

bioethics is undeniable and obvious, while<br />

the true dimensions of the overall contribution<br />

of the Days in this crucial decade in<br />

the history of bioethics, which has made<br />

bioethics the “sign and protagonist” of the<br />

turning point in the world history, is an issue<br />

yet to be explored.<br />

However, if we stay on the level of<br />

external obviousness, we can say that the<br />

Lošinj Days of Bioethics have developed<br />

into the central institution of bioethical<br />

life in Southeast Europe, and by this<br />

made the small idyllic island on which<br />

they have been held the geographic and<br />

spiritual centre of the European bioethics.<br />

In fact, developmental and innovation<br />

front of the European bioethics has<br />

remained for a long time in the area of<br />

Southeast Europe, with the focus on the<br />

Croatian part of the Mediterranean. The<br />

fact that the most prominent centre for<br />

research and promotion of Fritz Jahr’s<br />

work is not located, for instance, in Halle<br />

or Bonn, but at the Department of Social<br />

Sciences and Medical Humanities at the<br />

Rijeka School of Medicine seems almost<br />

exotic in this context. On the other hand,<br />

books on the subject of integrative bioethics,<br />

published in German and English,<br />

witness for the growing spiritual presence<br />

of integrative bioethics on a general European<br />

level. And a “bioethical year” in<br />

the area of Southeast Europe is measured<br />

according to the dates of the Lošinj Days<br />

of Bioethics events.<br />

Prof. Ante Čović, Ph.D.<br />

President of the Organization<br />

Committee of the<br />

Lošinj Days of Bioethics<br />

14


12. LOŠINJSKI DANI BIOETIKE<br />

Ovogodišnji Lošinjski dani bioetike (Mali Lošinj, 19.–22. svibnja 2013.)<br />

uključuju:<br />

– međunarodni simpozij Integrativna bioetika i nova epoha,<br />

– studentsku bioetičku radionicu Bioetika, ekonomija, politika,<br />

– okrugli stol Bioetika i teorije zavjere.<br />

12th LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS<br />

This year’s Lošinj Days of Bioethics (Mali Lošinj, 19–22 May 2013)<br />

comprise:<br />

– Integrative Bioethics and New Epoch international symposium,<br />

– Bioethics, Economy, Politics student bioethics workshop,<br />

– Bioethics and Conspiracy Theories roundtable.


program<br />

programme


NEDJELJA, 19. svibnja 2013. / SUNDAY, May 19, 2013<br />

– Dolazak i smještaj sudionika /<br />

Arrival and accommodation of participants<br />

19.00 Večera / Dinner<br />

PONEDJELJAK, 20. svibnja 2013. / MONDAY, May 20, 2013<br />

9.00–9.30 (Hotel Aurora, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)<br />

Otvaranje skupa i pozdravne riječi /<br />

Opening ceremony and welcoming speeches<br />

9.30–10.15 (Aurora Hotel, Great hall / Hotel Aurora, Velika dvorana)<br />

Plenarna izlaganja / Plenary papers<br />

● IVANA ZAGORAC (Croatia/Hrvatska): Bioethical Worldview in the<br />

European Tradition / Bioetički svjetonazor u europskoj tradiciji<br />

● TOMAŽ GRUŠOVNIK (Slovenia/Slovenija): Difference as a Basis<br />

of Environmental Ethics / Razlika kao osnova okolišne etike<br />

● Rasprava / Discussion<br />

10.15–10.45 Pauza / Break<br />

SEKCIJA A: Hotel Aurora, Velika dvorana (hrvatski) /<br />

SECTION A: Aurora Hotel, Great hall (Croatian)<br />

10.45–11.00 IVAN CIFRIĆ (Hrvatska/Croatia): Bioetičke dvojbe u modernom<br />

društvu? Teze za kontekst o bioetičkim dvojbama<br />

/ Bioethical Dilemmas in the Contemporary Society? The<br />

Context of Bioethical Dilemmas<br />

11.00–11.15 KREŠIMIR BABEL (Hrvatska/Croatia): Kulturne perspektive<br />

u integrativnoj bioetici – primjer konfucijanizma /<br />

19


Cultural Perspectives in Integrative Bioethics – the Example<br />

of Confucianism<br />

11.15–11.30 ORHAN JAŠIĆ, RUSMIR ŠADIĆ (Bosna i Hercegovina/<br />

Bosnia and Herzegovina): Ihvanus-safa i njihovo učenje u<br />

svjetlu bioetičkog diskursa / Ihwanus-safa and Their Teachings<br />

in the Light of the Bioethical Discourse<br />

11.30–11.45 MARINA KATINIĆ (Hrvatska/Croatia): Bioetika u osnovnoj<br />

školi: čovjek i cjelina Zemljina sustava / Bioethics in<br />

Primary Schools: Human and Entirety of Earth System<br />

11.45–12.00 Rasprava / Discussion<br />

12.00–12.15 Pauza / Break<br />

12.15–12.30 BORUT OŠLAJ (Slovenija/Slowenien): Pacijentska oporuka<br />

i problem autonomne i prirodne volje / Patientenverfügung<br />

und das Problem des autonomen und des natürlichen<br />

Willens<br />

12.30–12.45 ALEKSANDRA FRKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Bioetičke<br />

dileme o obaviještenosti i suglasnosti pacijenta za medicinski<br />

postupak / Bioethical Dilemmas Surrounding Informed<br />

Consent to Medical Treatment<br />

12.45–13.00 ZVONIMIR BOŠKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Građanskopravna<br />

odgovornost za liječničku grješku / Civil Liability<br />

for Medical Error<br />

13.00–13.15 Rasprava / Discussion<br />

SEKCIJA B: Hotel Aurora, Mala dvorana (engleski, hrvatski) /<br />

SECTION B: Aurora Hotel, Small hall (English, Croatian)<br />

10.45–11.00 LÁSZLÓ NEMES (Hungary/Mađarska): Bioethics as Philosophical<br />

Practice / Bioetika kao filozofska praksa<br />

11.00–11.15 VERONIKA SZÁNTÓ (Hungary/Mađarska): The Emergence<br />

of Life: Early Modern and Contemporary Theories<br />

of Developmental Biology and Their Ethical Significance<br />

/ Nastanak života: Rane moderne i suvremene teorije razvojne<br />

biologije i njihov etički značaj<br />

20


11.15–11.30 LEJLA MUŠIĆ (Bosnia and Herzegovina/Bosna i Hercegovina):<br />

Ecological Nationalism / Ekološki nacionalizam<br />

11.30–11.45 DEJAN DONEV (Macedonia/Makedonija): Bioethical<br />

Aspects of the Question of “Good Death” / Bioetički aspekti<br />

pitanja o »dobroj smrti«<br />

11.45–12.00 Rasprava / Discussion<br />

12.00–12.15 Pauza / Break<br />

12.15–12.30 HEDA FESTINI (Hrvatska/Croatia): Zašto trebamo znanje<br />

o obilježjima zakona u biologiji? / Why Do We Need<br />

Knowledge about Characteristics of Laws in Biology?<br />

12.30–12.45 NENAD CEKIĆ (Srbija/Serbia): Etika, bioetika i metaetika<br />

/ Ethics, Bioethics and Meta-Ethics<br />

12.45–13.00 IGOR ETEROVIĆ (Hrvatska/Croatia): Određenje ili određenja<br />

bioetike? / Definition or Definitions of Bioethics?<br />

13.00–13.15 Rasprava / Discussion<br />

SEKCIJA C: Hotel Vespera (hrvatski) /<br />

SECTION C: Vespera Hotel (Croatian)<br />

Studentska bioetička radionica<br />

BIOETIKA, EKONOMIJA, POLITIKA<br />

(1. dio)<br />

Student Bioethics Workshop<br />

BIOETHICS, ECONOMY, POLITICS<br />

(Part 1)<br />

10.45–11.00 Uvodne riječi / Introduction<br />

11.00–11.15 JOSIP CMREČNJAK (Hrvatska/Croatia): Anatomija biopolitike<br />

kao moći nad golim životom: kraj političkog i tra-<br />

21


gedija biosa / The Anatomy of Biopolitics as Power over<br />

Bare Life: The End of the Political and the Tragedy of Bios<br />

11.15–11.30 BERNARD KOLUDROVIĆ (Hrvatska/Croatia): Aktivne<br />

mjere zapošljavanja i radnička prava u kontekstu biopolitike<br />

/ Active Measures of Employment and Worker’s<br />

Rights in the Context of Biopolitics<br />

11.30–11.45 LUKA PERUŠIĆ (Hrvatska/Croatia): Uloga bioetičara u<br />

biopolitici / The Role of Bioethicist in Biopolitics<br />

11.45–12.00 SAFET ŠAĆIROVIĆ (Srbija/Serbia): Bioetika i politika /<br />

Bioethics and Politics<br />

12.00–12.30 Rasprava / Discussion<br />

13.30 Ručak / Lunch<br />

SEKCIJA A: Hotel Aurora, Velika dvorana (hrvatski) /<br />

SECTION A: Aurora Hotel, Great hall (Croatian)<br />

22<br />

15.00–15.15 JASMINKA PAVELIĆ (Hrvatska/Croatia): Reanimacija<br />

izrazito prerano rođene dojenčadi – da ili ne? / Resuscitation<br />

of Extremely Premature Infant – Yes or No?<br />

15.15–15.30 VESNA PEŠIĆ, EDUARD PAVLOVIĆ (Hrvatska/Croatia):<br />

Onkološka bolesnica u terminalnoj fazi: njega u obitelji<br />

ili skrb u hospiciju? / Oncological Woman Patient in<br />

Teminal Phase: Care in Family or in Hospice?<br />

15.30–15.45 KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ et al. (Srbija/Serbia): Bioetička<br />

pitanja istraživanja bola na ljudima / Bioethical<br />

Issues in Pain Research in Humans<br />

15.45–16.00 MARIJA GEIGER ZEMAN, ZDENKO ZEMAN (Hrvatska/Croatia):<br />

Tko se boji Babe Jage? O starenju iz rodne<br />

perspektive / Who’s Afraid of Baba Jaga? About Growing<br />

Old from Gender Perspective<br />

16.00–16.15 Rasprava / Discussion<br />

16.15–16.30 Pauza / Break


16.30–16.45 BRANISLAVA MEDIĆ et al. (Srbija/Serbia): Bioetički<br />

aspekti farmakoterapije rijetkih bolesti u neurologiji: što<br />

o tome misle pacijenti? / Bioethical Aspects of Pharmacotherapy<br />

of Rare Diseases in Neurology: What Do Patients<br />

Think about It?<br />

16.45–17.00 ERVIN JANČIĆ (Hrvatska/Croatia): Etičke dileme uporabe<br />

bioloških lijekova u neurologiji / Ethical Dilemmas<br />

in Use of Biologics in Neurology<br />

17.00–17.15 HRVOJE CVITANOVIĆ et al. (Hrvatska/Croatia): Etičke<br />

dileme uporabe bioloških lijekova u dermatologiji / Ethical<br />

Dilemmas in Use of Biologics in Dermatology<br />

17.15–17.30 Rasprava / Discussion<br />

17.30–17.45 Pauza / Break<br />

17.45–18.00 IGOR ČATIĆ, MAJA RUJNIĆ-SOKELE (Hrvatska/Croatia):<br />

Bioetika i polimeri / Bioethics and Polymers<br />

18.00–18.15 NADA GOSIĆ (Hrvatska/Croatia): Jonas E. Salk – sudionik<br />

eksperimenta zvanog život / Jonas E. Salk – Participant<br />

in the Experiment Called Life<br />

18.15–18.30 LIDIJA GAJSKI (Hrvatska/Croatia): HPV cjepivo? Ne,<br />

hvala! / HPV Vaccine? No, Thank You!<br />

18.30–18.45 ŽIVKA JURIČIĆ (Hrvatska/Croatia): Bolesnikove divergentne<br />

percepcije rizika od lijeka: od »očaranosti« do »razočaranosti«<br />

učincima biomedicinskih lijekova / Patient’s<br />

Divergent Perceptions of the Risks of Taking Drugs: From<br />

Patient’s “Enchantment” to “Disenchantment” by the Effects<br />

of Biomedical Drugs Therapy<br />

18.45–19.00 Rasprava / Discussion<br />

SEKCIJA B: Hotel Aurora, Mala dvorana (hrvatski) /<br />

SECTION B: Aurora Hotel, Small hall (Croatian)<br />

15.00–15.15 STJEPAN KOS (Hrvatska/Croatia): Četiri koraka do pravednog<br />

društva / Four Steps to Fair Society<br />

23


15.15–15.30 MILE MARINČIĆ (Hrvatska/Kroatien): Poduzetnik – etika<br />

– politika / Unternehmer – Ethik – Politik<br />

15.30–15.45 ALEKSANDAR RACZ et al. (Hrvatska/Croatia): Ekološki<br />

otisak toaletnog papira / Ecological Footprint of Toilet<br />

Paper<br />

15.45–16.00 Rasprava / Discussion<br />

16.00–16.15 Pauza / Break<br />

16.15–16.30 MARIJA SELAK (Hrvatska/Croatia): Metafizičke pretpostavke<br />

ideje tehničkog poboljšanja čovjeka / Metaphysical<br />

Preconditions of the Idea of Human Enhancement<br />

16.30–16.45 IVICA KELAM, DARIJA RUPČIĆ (Hrvatska/Croatia):<br />

Regeneza ili kako ponovno stvoriti svijet po svojoj mjeri /<br />

Regenesis, or How to Recreate a World that Fits You<br />

16.45–17.00 ALEKSANDRA BOKAN (Srbija/Serbia): Androidizacija<br />

suvremenog čovjeka: Jesmo li svi pomalo Robocop? / Androidisation<br />

of the Modern Man: Are We All a Bit Robocop?<br />

17.00–17.15 SILVANA KARAČIĆ, ANA JELIČIĆ (Hrvatska/Croatia):<br />

Bioetičke konotacije interneta / Bioethical Aspects of the<br />

Internet<br />

17.15–17.30 Rasprava / Discussion<br />

17.30–17.45 Pauza / Break<br />

17.45–18.00 NADA MLADINA, ŽARKO MLADINA (Bosna i Hercegovina/Bosnia<br />

and Herzegovina): Izbor liječničkog poziva<br />

iz bioetičke perspektive / Choice of Physician’s Vocation<br />

from the Bioethical Point of View<br />

18.00–18.15 SANDRA RADENOVIĆ et al. (Srbija/Serbia): Medicinska<br />

sociologija, medicinska etika i bioetika na Medicinskom<br />

i Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu<br />

– aktualno stanje i tendencije / Medical Sociology, Medical<br />

Ethics and Bioethics at the School of Medicine and<br />

School of Dental Medicine, University of Belgrade – Current<br />

Status and Trends<br />

24


18.15–18.30 VELIMIR TERZIĆ et al. (Hrvatska/Croatia): Bioetika<br />

u studiju fizioterapije / Bioethics in the Study of Physiotherapy<br />

18.30–18.45 Rasprava / Discussion<br />

SEKCIJA C: Hotel Vespera (hrvatski) /<br />

SECTION C: Vespera Hotel (Croatian)<br />

Studentska bioetička radionica<br />

BIOETIKA, EKONOMIJA, POLITIKA<br />

(2. dio)<br />

Student Bioethics Workshop<br />

BIOETHICS, ECONOMY, POLITICS<br />

(Part 2)<br />

14.30–14.45 MATEJA HRGOVAN, RAHELA JUG (Hrvatska/Croatia):<br />

Sekularizam / Secularism<br />

14.45–15.00 NINO KADIĆ (Hrvatska/Croatia): Anarhoprimitivizam:<br />

povratak prirodi kao odgovor modernom društvu / Anarcho-Primitivism:<br />

A Return to Nature as an Answer to the<br />

Modern Society<br />

15.00–15.15 SUZANA KRČMAREK (Hrvatska/Croatia): Bezvremenska<br />

čarolija vještica i vještičarenja / Timeless Spell of Witches<br />

and Witchcrafting<br />

15.15–15.45 Rasprava / Discussion<br />

15.45–16.00 Pauza / Break<br />

16.00–16.15 IVANA EMILY ŠKORO (Hrvatska/Croatia): John Locke,<br />

ropstvo i trgovina ljudima / John Locke, Slavery, and Human<br />

Trafficking<br />

25


16.15–16.30 JOVANA POTPARA (Srbija/Serbia): Platonovo poimanje<br />

države versus poimanje države u Kini / Plato’s Understanding<br />

of the State versus the Understanding of the State in<br />

China<br />

16.30–16.45 SARA VUKASOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Medicinski potpomognuta<br />

oplodnja / Medically Assisted Reproduction<br />

16.45–17.00 JELENA BABIĆ, ŽAKLINA VILJEVAC (Hrvatska/Croatia):<br />

Čipiranje ljudi kao bioetički problem / Chip Implementation<br />

as a Bioethical Problem<br />

17.00–17.30 Rasprava / Discussion<br />

17.30–17.45 Pauza / Break<br />

17.45–18.00 MARKO KOS (Hrvatska/Croatia): Lud, zbunjen, političan<br />

/ Insane, Confused, Political<br />

18.00–18.15 LOVRO SAVIĆ (Hrvatska/Croatia): Biopolitika i bioetika<br />

u psihijatriji – problem ECT-a / Biopolitics and Bioethics<br />

in Psychiatry – Problem of ECT<br />

18.15–18.30 IGOR SALOPEK, VESNA ŠENDULA-JENGIĆ (Hrvatska/Croatia):<br />

Zdravstvena skrb u kontekstu ekonomskih<br />

i političkih utjecaja: prikaz razvoja Psihijatrijske bolnice<br />

Rab / Health Care in the Context of Economic and Political<br />

Influences: Review of Rab Psychiatric Hospital Development<br />

18.30–18.45 DUŠANKA BESLAĆ, VUK PRICA (Hrvatska/Croatia):<br />

Uloga regionalne samouprave u promicanju zdravlja / The<br />

Role of Regional Government in Health Promotion<br />

18.45–19.15 Rasprava / Discussion<br />

19.30 Večera / Dinner<br />

26


21.00 (Hotel Aurora, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great Hall)<br />

Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja /<br />

Presentation of recent bioethical publications<br />

● VELIMIR VALJAN (ur./ed.): Integrativna bioetika pred izazovima<br />

biotehnologije [Integrative Bioethics and the Challenges of Biotechnology]<br />

● WALTER SCHWEIDLER (ed./ur.): Bioethik – Medizin – Politik / Bioethics<br />

– Medicine – Politics [Bioetika – medicina – politika]<br />

● NIKOLINA ĆAVAR, IVAN ŽANETIĆ (ur./eds.): Bioetika i psiha<br />

[Bioethics and Psyche]<br />

● RADA DREZGIĆ, DAŠA DUHAČEK, JELENA VASILJEVIĆ (ur./<br />

eds.): Ekofeminizam: nova politička odgovornost [Ecofeminism: New<br />

Political Responsibility]<br />

● IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR: Fritz Jahr i rađanje europske bioetike<br />

[Fritz Jahr and the Emergence of European Bioethics]<br />

● MARKO TOKIĆ: Život, zdravlje i liječništvo u Platonovoj filozofiji<br />

[Life, Health, and Medicine in Plato’s Philosophy]<br />

● TOMISLAV KRZNAR (ur./ed.): Čovjek i priroda. Prilog određivanju<br />

odnosa [Man and Nature. Contribution to the Determination of<br />

Relations]<br />

● IVAN CIFRIĆ: Leksikon socijalne ekologije [The Lexicon of Social<br />

Ecology]<br />

● SUZANA MARJANIĆ, ANTONIJA ZARADIJA KIŠ (ur./eds.): Književna<br />

životinja. Kulturni bestijarij, II. dio [Literary Animal. Cultural<br />

Bestiary, Part II]<br />

● KSENIJA TURKOVIĆ, SUNČANA ROKSANDIĆ VIDLIČKA,<br />

ALEKSANDAR MARŠAVELSKI (ur./eds.): Predavanja etike u psihijatriji.<br />

Skice slučajeva [Teaching Ethics in Psychiatry. Case-Vignettes]<br />

● KSENIJA TURKOVIĆ, SUNČANA ROKSANDIĆ VIDLIČKA,<br />

ALEKSANDAR MARŠAVELSKI (ur./eds.): Podučavanje etike u<br />

presađivanju organa i darivanju tkiva. Skice slučajeva [Teaching Ethics<br />

in Organ Transplantation and Tissue Donation. Cases and Movies]<br />

27


● IVAN ILLICH: Amicus mortis<br />

● IVAN ILLICH: Medicinska nemeza. Eksproprijacija zdravlja [Medical<br />

Nemesis. The Expropriation of Health]<br />

● Bioetika u časopisima / Bioethics in journals: Acta<br />

medico-historica Adriatica (Rijeka), Croatian Medical Journal (Zagreb),<br />

Ekonomska i ekohistorija (Zagreb), Jahr (Rijeka), Medix (Zagreb),<br />

Metodički ogledi (Zagreb), Socijalna ekologija (Zagreb), Synthesis<br />

philosophica (Zagreb), The Holistic Approach to Environment<br />

(Zagreb), Znakovi vremena (Sarajevo)<br />

Predstavljači / Presenters: Nada Mladina, Željko Kaluđerović, Marija<br />

Selak, Marija Geiger Zeman, Mislav Kukoč, Ivana Zagorac, Ivica Kelam,<br />

Marina Katinić, Nada Gosić, Živka Juričić, Hrvoje Jurić<br />

UTORAK, 21. svibnja 2013. / TUESDAY, May 21, 2013<br />

SEKCIJA A: Hotel Aurora, Velika dvorana (engleski, hrvatski) /<br />

SECTION A: Aurora Hotel, Great hall (English, Croatian)<br />

9.00–9.15 ALEKSANDRA DEANOSKA-TRENDAFILOVA (Macedonia/Makedonija):<br />

Bioethics, Law, and Genetics / Bioetika,<br />

pravo i genetika<br />

9.15–9.30 ALIREZA HAGHPARAST (Iran): Nanoethics: Facts, Promises<br />

and Challenges / Nanoetika: činjenice, obećanja i<br />

izazovi<br />

9.30–9.45 GHOLAMREZA HASHEMI TABAR (Iran): Medical<br />

Ethics from the Islamic Point of View / Medicinska etika<br />

s islamskoga gledišta<br />

9.45–10.00 ZORAN TODOROVIĆ et al. (Serbia/Srbija): Vulnerable<br />

Subjects and Drug Safety / Vulnerabilni subjekti i sigurnost<br />

lijekova<br />

10.00–10.15 DRAGANA SREBRO et al. (Serbia/Srbija): Bioethical<br />

Principles in Preclinical Research of Analgesics / Bioetički<br />

principi u pretkliničkom ispitivanju analgetika<br />

28


10.15–10.45 Rasprava / Discussion<br />

10.45–11.00 Pauza / Break<br />

11.00–11.15 VLADIMIR JELKIĆ (Hrvatska/Kroatien): Moralni subjekt<br />

– bioetička perspektiva / Das moralische Subjekt – die<br />

bioethische Perspektive<br />

11.15–11.30 ŽELJKO KALUĐEROVIĆ (Srbija/Serbia), ZLATAN<br />

DELIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):<br />

Antičko razumijevanje žrtvovanja životinja i njihovog<br />

konzumiranja / Ancient Understanding of Animal Sacrifice<br />

and Animal Consumption<br />

11.30–11.45 ROBERT MEĐUGORAC (Hrvatska/Croatia): Pojam vrsizma:<br />

Dunayer vs. Singer / Concept of Speciesism: Dunayer<br />

vs. Singer<br />

11.45–12.00 Rasprava / Discussion<br />

12.00–12.15 Pauza / Break<br />

12.15–12.30 IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR (Hrvatska/Croatia): Bioetika<br />

je rođena petnaest dana ranije: Fritz Jahr i prvi spomen<br />

bioetike u prosincu 1926. / Bioethics Was Born Fifteen<br />

Days Earlier: Fritz Jahr and the First Mention of Bioethics<br />

in December 1926<br />

12.30–12.45 IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR (Hrvatska/Croatia): O sudbini<br />

ideja: od bioetike do nacionalnog centra za obrazovanje<br />

gluhih / On the Destiny of Ideas: From Bioethics to a<br />

National Centre for Deaf Education<br />

12.45–13.00 MISLAV KUKOČ (Hrvatska/Croatia): Bioetika na Svjetskom<br />

<strong>filozofsko</strong>m kongresu / Bioethics at the World Congress<br />

of Philosophy<br />

13.00–13.30 Rasprava / Discussion<br />

29


SEKCIJA B: Hotel Aurora, Mala dvorana (hrvatski) /<br />

SECTION B: Aurora Hotel, Small hall (Croatian)<br />

Studentska bioetička radionica<br />

BIOETIKA, EKONOMIJA, POLITIKA<br />

(3. dio)<br />

Student Bioethics Workshop<br />

BIOETHICS, ECONOMY, POLITICS<br />

(Part 3)<br />

8.30–8.45 EMA DRAGOJEVIĆ, EVA FELDMAN, IVA GREGOV<br />

(Hrvatska/Croatia): Pod utjecajem / Under Influence<br />

8.45–9.00 EVICA JURKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Medijska etika /<br />

Media Ethics<br />

9.00–9.15 NINA JELIĆ (Hrvatska/Croatia): Bihevioralna ekonomija,<br />

neuroekonomija, neuromarketing / Behavioral Economics,<br />

Neuroeconomics, and Neuromarketing<br />

9.15–9.45 Rasprava / Discussion<br />

9.45–10.00 Pauza / Break<br />

10.00–10.15 ARNO VINKOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Zaborav životne<br />

radosti u modernim društvima: Kako se joie de vivre može<br />

stvoriti? / Oblivion of joie de vivre in Modern Societies:<br />

How Can joie de vivre Be Created?<br />

10.15–10.30 TARA BEATA RACZ (Hrvatska/Croatia): Ekonomija sreće<br />

/ Economy of Happiness, or Happynomics<br />

10.30–10.45 BRUNA NEDOKLAN, ZORANA RIGGI (Hrvatska/Croatia):<br />

O volonterstvu danas / On Volunteering Today<br />

10.45–11.00 ANJA ŽIVANOVIĆ (Srbija/Serbia): Stavovi studenata<br />

medicine prema uključivanju vulnerabilnih grupa u klinička<br />

ispitivanja / Medical Students’ Attitudes towards Involvement<br />

of Vulnerable Groups in Clinical Trials<br />

30


11.00–11.30 Rasprava / Discussion<br />

11.30–11.45 Pauza / Break<br />

11.45–12.00 NIKOLINA ĆAVAR, IVAN ŽANETIĆ (Hrvatska/Croatia):<br />

Kratka povijest korporativnih skandala (te što iz nje<br />

možemo naučiti) / A Short History of Corporative Scandals<br />

(and What We Can Learn from It)<br />

12.00–12.15 IVAN BAUERNFREUND (Hrvatska/Croatia): Ekologija<br />

kao čimbenik u međunarodnoj politici / Ecology as a Factor<br />

in International Relations<br />

12.15–12.30 DENIS MUZIČKA, BRANIMIR KURMAIĆ (Hrvatska/<br />

Croatia): Geoinženjering kao bioetičko pitanje / Geoingeneering<br />

as a Bioethical Issue<br />

12.30–12.45 JURAJ GAJSKI (Hrvatska/Croatia): Nacionalna sigurnost<br />

u 21. stoljeću / National Security in the 21st Century<br />

12.45–13.15 Rasprava / Discussion<br />

13.30 Ručak / Lunch<br />

15.00–16.00 (Hotel Aurora, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)<br />

Skupština <strong>Hrvatsko</strong>g bioetičkog društva /<br />

Convention of the Croatian Bioethics Society<br />

31


SEKCIJA B: Hotel Aurora, Mala dvorana (hrvatski) /<br />

SECTION B: Aurora Hotel, Small hall (Croatian)<br />

Studentska bioetička radionica<br />

BIOETIKA, EKONOMIJA, POLITIKA<br />

(4. dio)<br />

Student Bioethics Workshop<br />

BIOETHICS, ECONOMY, POLITICS<br />

(Part 4)<br />

14.30–14.45 KREŠIMIR VIDOVIĆ (Hrvatska/Croatia): »Tragedija javnog<br />

dobra« u tragediji modernog doba / “Tragedy of the<br />

Commons” in the Tragedy of the Modern Age<br />

14.45–15.00 MARIO RADOVANOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Javno dobro<br />

i osobna sloboda u djelu The Dispossessed Ursule K.<br />

Le Guin / The Commons and Personal Liberty in The Dispossessed<br />

by Ursula K. Le Guin<br />

15.00–15.15 MARINA ZRNIĆ (Hrvatska/Croatia): Zelena revolucija<br />

u Indiji: početak kraja / Green Revolution in India: The<br />

Beginning of the End<br />

15.15–15.30 MAŠA DUNATOV, IVAN CEROVAC, LUANA IVOŠE-<br />

VIĆ, ANDREA MEŠANOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Znanost<br />

i politika: autoritet znanosti u donošenju javnih odluka<br />

/ Science and Politics: The Authority of Science in<br />

Public Decision-Making Process<br />

15.30–16.00 Rasprava / Discussion<br />

16.00 Izlet / Excursion<br />

19.30 Večera / Dinner<br />

32


21.00 (Hotel Aurora, Velika dvorana / Aurora Hotel, Great hall)<br />

BIOETIČKI CAFÉ:<br />

Bioetika i sport – razgovor s nogometašem i publicistom Ivanom<br />

Ergićem (moderatori: Ivana Zagorac i Hrvoje Jurić) /<br />

BIOETHICAL CAFÉ:<br />

Bioethics and Sport – conversation with Ivan Ergić, football<br />

player and publicist (moderators: Ivana Zagorac and Hrvoje Jurić)<br />

SRIJEDA, 22. svibnja 2013. / WEDNESDAY, May 22, 2013<br />

Okrugli stol<br />

BIOETIKA I TEORIJE ZAVJERE<br />

Roundtable<br />

BIOETHICS AND CONSPIRACY THEORIES<br />

9.00–9.15 Uvodna riječ / Introduction<br />

9.15–10.30 Uvodna izlaganja s raspravom / Papers and discussion<br />

● ANTE ČOVIĆ (Hrvatska/Kroatien): Neoliberalni totalitarizam kao<br />

zatiranje javnog dobra / Neoliberaler Totalitarismus als Zerstörung<br />

des öffentlichen Gutes<br />

● LUKA TOMAŠEVIĆ (Hrvatska/Croatia): Crkva i izazov neoliberalizma<br />

/ The Church and the Challenges of Neoliberalism<br />

● PETAR FILIPIĆ (Hrvatska/Croatia): O neoliberalnoj paradigmi i<br />

hrvatskom visokom školstvu / On the Neoliberal Paradigm and Croatian<br />

Higher Education<br />

10.30–10.45 Pauza / Break<br />

10.45–12.00 Uvodna izlaganja s raspravom / Papers and discussion<br />

33


● HRVOJE JURIĆ (Hrvatska/Croatia): Problematika GMO-a u kontekstu<br />

tehnoznanstveno-ekonomsko-političkog sistema / Issues of<br />

GMOs in the Context of Technoscientific-Economic-Political System<br />

● MARIJAN JOŠT (Hrvatska/Croatia): Sjetva neregistriranog sjemena<br />

kao kriminalni čin / Planting a Non-registered Seed as a Criminal<br />

Act<br />

12.30 Ručak / Lunch<br />

– Odlazak sudionika / Departure of participants<br />

34


sažeci izlaganja<br />

paper abstracts


Simpozij<br />

INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA<br />

Plenarna izlaganja<br />

Symposium<br />

INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH<br />

Plenary papers<br />

TOMAŽ GRUŠOVNIK<br />

Science and Research Centre of Koper, Slovenia /<br />

Znanstveno-istraživački centar Koper, Slovenija<br />

DIFFERENCE AS A BASIS OF ENVIRONMENTAL ETHICS<br />

One of the main goals of environmental ethics is to enlarge the moral<br />

domain by including non-human subjects. This is usually accomplished by<br />

providing what Callicott calls “a criterion of moral value”, a property all<br />

moral subjects have in common and which was traditionally found in either<br />

reason (Kant), of ability to feel pain (Bentham), or even life as such<br />

(Schweitzer). This, however, presupposes making the subjects identical. For<br />

instance, Naess’ idea of “deep ecology” roots in the process of self-identification.<br />

Nevertheless, such identification can lead to imposition of one’s<br />

Self on others, and so “the human dimension here equates with the most<br />

classical anthropocentrism” (R. Braidotti, Transpositions). This paper thus<br />

suggests, following L. Irigaray, that environmental ethics – and ethics in<br />

general – should be built in a different way, by respecting the difference.<br />

RAZLIKA KAO OSNOVA OKOLIŠNE ETIKE<br />

Jedan je od glavnih ciljeva okolišne etike proširenje moralne domene<br />

uključivanjem ne-ljudskih subjekata. To se obično postiže pomoću onoga<br />

što Callicott naziva »kriterijem moralne vrijednosti«, odnosno onoga što je<br />

37


zajedničko svim moralnim subjektima i što se tradicionalno nalazi bilo u<br />

razumu (Kant) ili u sposobnosti osjećanja bola (Bentham) ili čak u životu<br />

kao takvom (Schweitzer). No, pretpostavka toga je da su svi subjekti<br />

identični. Naprimjer, Naessova ideja »dubinske ekologije« temelji se na<br />

procesu samo-identifikacije. Međutim, takva identifikacija može dovesti<br />

do nametanja nečijeg sebstva drugome, čime se »ljudska dimenzija <strong>ovdje</strong><br />

izjednačava s najklasičnijim antropocentrizmom« (R. Braidotti, Transpositions).<br />

U ovom se izlaganju, na tragu L. Irigaray, sugerira da bi okolišna<br />

etika – i etika općenito – trebala biti razvijana na različite načine, poštujući<br />

razliku.<br />

IVANA ZAGORAC<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia /<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska<br />

BIOETHICAL WORLDVIEW IN THE<br />

EUROPEAN TRADITION<br />

“Bioethical anxiety” had been present long before the widely known<br />

events that identified medicine as the field in which bioethics was “birthed”,<br />

locating it geographically in the United States of America. The publication<br />

of Shana Alexander’s text is, indeed, a “birthing”, although not of bioethics,<br />

but of a new medical ethics. Bioethics goes beyond the framework of<br />

medicine, and is focused on the question of life as such – both human and<br />

non-human – and the conditions of its preservation, with both the present<br />

and the future as its timeframes. The principles, norms and codices, such<br />

as the ones that were established on and due to medical controversies, are<br />

therefore only one, but most certainly not the only, product of bioethical efforts.<br />

An integrative gathering of the perspectives and their interaction are<br />

orientated towards a more complex task – redefining the worldview.<br />

The working hypothesis here is that valuable guidelines in formulating<br />

bioethically grounded worldview could be found in the rich European tradition<br />

of thought. This paper will thus try to point out the valuable resources<br />

(namely Francis of Assisi, Fritz Jahr, Albert Schweitzer) for the historical<br />

reconstruction of the bioethical worldview. As those resources will show,<br />

such an alternative concept of bioethics goes far beyond principlism and<br />

38


any framework that bound bioethics predominantly in the field of medicine.<br />

The implication of a call for those resources will reveal itself as a sign<br />

of potentiality that the European tradition holds in framing an all-embracing<br />

concept of bioethics − non-anthropocentric by its nature, theoretically<br />

sustainable, workable in practice and, through an additional research effort,<br />

with a developed and well-grounded methodology.<br />

BIOETIČKI SVJETONAZOR U<br />

EUROPSKOJ TRADICIJI<br />

»Bioetička tjeskoba« bila je prisutna i mnogo prije svjetski poznatih<br />

događaja koji su odredili medicinu kao područje »rođenja« bioetike, geografski<br />

je smještajući u Sjedinjene Američke Države. Objava teksta Shane<br />

Alexander zaista i simbolizira »rođenje«, no ne bioetike, nego medicinske<br />

etike. Bioetika, naime, nedvojbeno nadilazi okvire medicine te se usmjerava<br />

na pitanje života kao takvog − i ljudskog i ne-ljudskog − kao i uvjete<br />

njegova održanja, sa sadašnjošću i budućnošću kao referentnim točkama.<br />

Principi, norme i kodeksi, poput onih oblikovanih na temelju kontroverznih<br />

pitanja u medicini, predstavljaju jedan, no zasigurno ne i jedini rezultat<br />

bioetičkih nastojanja. Integrativno okupljanje perspektiva i njihova<br />

interakcija u području bioetike orijentirani su ka kompleksnijoj zadaći −<br />

re-definiranju svjetonazora.<br />

Radna hipoteza na kojoj počiva ovo izlaganje jest da se vrijedne smjernice<br />

za oblikovanje bioetički fundiranog svjetonazora mogu pronaći u<br />

bogatome misaonome naslijeđu Europe. Tekst će stoga istaknuti značajne<br />

izvore (Franjo Asiški, Fritz Jahr i Albert Schweitzer) koji nam omogućuju<br />

praćenje zagovora upravo bioetičkoga senzibiliteta. Kao što će ti izvori<br />

pokazati, moguć je i alternativni koncept bioetike koji ide dalje od principalizma<br />

i izvan svakoga okvira koji danas bioetiku dominantno povezuje s<br />

područjem medicine. Razmatranje navedenih pozicija implicira postojanje<br />

potencijala koje europska tradicija ima za oblikovanje sveobuhvatnog koncepta<br />

bioetike − ne-antropocentričnog po svojoj naravi, teorijski održivog,<br />

primjenjivog u praksi i, kroz dodatni istraživački napor, s razvijenom i dobro<br />

utemeljenom metodologijom.<br />

39


Simpozij<br />

INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA<br />

Sekcijska izlaganja<br />

Symposium<br />

INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH<br />

Section papers<br />

KREŠIMIR BABEL<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

KULTURNE PERSPEKTIVE U INTEGRATIVNOJ BIOETICI –<br />

PRIMJER KONFUCIJANIZMA<br />

Jedna od ključnih metodoloških odrednica koncepta integrativne bioetike<br />

je uključivanje kulturnih perspektiva kao ravnopravnih sudionika<br />

kako u raspravama o specifičnim bioetičkim pitanjima tako i u nastojanjima<br />

za pluriperspektivističko oblikovanje orijentacijskoga znanja. Široko<br />

određen pojam kulturnih perspektiva obuhvaća one pozicije (društvene,<br />

kulturne, svjetonazorske, religijske, aktivističke, umjetničke i sl.) koje<br />

razvijaju vlastite poglede na bioetičke probleme koje otvara znanstvenotehnički<br />

razvoj, a nisu obilježene znanstvenom metodologijom te ne ulaze<br />

u krug znanstvenih perspektiva. Namjera je ovoga rada razmotriti neka<br />

pitanja kao i potencijale ovako koncipiranog pojma kulturnih perspektiva<br />

na primjeru jedne od takvih perspektiva – konfucijanističke misaone<br />

tradicije. Naime, konfucijanizam kao jedna od najdugovječnijih tradicija<br />

u povijesti čovječanstva uvelike je utjecala na oblikovanje svjetonazora<br />

civilizacije Dalekog Istoka. Stoga se zasigurno čini vrijednim razmotriti<br />

specifična konfucijanska poimanja sebstva, osobe i njenog odnosa s društvom,<br />

kao i pitanje odnosa čovjeka i prirode. Ova će poimanja, naročito<br />

u sklopu suvremenih pokušaja uključivanja konfucijanizma u globalnu bioetičku<br />

raspravu, otvoriti izazovna pitanja na teorijskom i praktičkom planu,<br />

41


pa je potrebno sagledati i moguće doprinose konfucijanizma u dijalogu o<br />

orijentacijskom znanju.<br />

CULTURAL PERSPECTIVES IN INTEGRATIVE BIOETHICS –<br />

THE EXAMPLE OF CONFUCIANISM<br />

One of the key methodological determinants of the concept of integrative<br />

bioethics is the inclusion of cultural perspectives as equal participants<br />

in discussions on specific bioethical issues as well as in efforts for a pluriperspective<br />

formation of orientational knowledge. The broadly defined notion<br />

of cultural perspectives includes the positions (social, cultural, worldview,<br />

religious, activist, artistic, etc.) that develop their particular views on<br />

bioethical problems created by the scientific-technological development,<br />

and are not characterised by scientific methodology and thus do not belong<br />

to the sphere of scientific perspectives. The intention of this paper is to<br />

consider some questions and potentials of thus conceived notion of cultural<br />

perspectives on the example of one of those perspectives – Confucian tradition<br />

of thought. Namely, Confucianism as one of the longest traditions<br />

in the history of mankind has greatly influenced the formation of Far East<br />

civilisation’s worldview. Therefore it surely seems worthy to examine specific<br />

Confucian understanding of the self, the person and its relationship to<br />

society, as well as the relationship of man and nature. These views, especially<br />

in the contemporary attempts to include Confucianism in the global<br />

bioethical discussion, are raising challenging questions on the theoretical<br />

and practical level, so we need to take into account the possible Confucian<br />

contributions in the dialogue on orientational knowledge.<br />

ALEKSANDRA BOKAN<br />

Fakultet za kulturu i medije, Megatrend univerzitet, Beograd, Srbija /<br />

Graduate School of Culture and Media, Megatrend University, Belgrade, Serbia<br />

ANDROIDIZACIJA SUVREMENOG ČOVJEKA:<br />

JESMO LI SVI POMALO ROBOCOP?<br />

Vrijeme globalizacije i razvoj hipertehnologije utječu i na odnos<br />

samoće i usamljenosti. Ljudi imaju osjećaj prividne socijalizacije. Danas<br />

42


ijetko tko zaista razgovara, konstruktivna komunikacija gotovo i da ne<br />

postoji. Čovjek se osjeća usamljenijim nego ikad. Samim tim ne dostiže ni<br />

približno svoj potencijal. Jesmo li toplu riječ i zagrljaj zamijenili ekranom?<br />

Jesmo li toliko postali dijelom sistema za stjecanje i opstanak da nemamo<br />

snage da se vratimo sebi samima? Uloga virtualne inteligencije je sve veća,<br />

tj. veća nego ikad, s tendencijom rasta. Model pojedinca je »ovcizirani«<br />

čovjek.<br />

Postavlja se pitanje koje je nemoguće izbjeći: jesmo li ovakvi zbog<br />

hiperrazvoja tehnologija, jesu li one u ekspanziji upravo zbog toga što se<br />

čovjek sam po sebi promijenio ili su oba razloga validna? Jesu li zaista<br />

androidi postali veći ljudi od samog čovjeka, s osjećanjima, umovima i<br />

sposobnostima koje je i sam čovjek donedavno imao? Ako čovjek plaća<br />

danak suvremenom načinu života, ako je cijena uvjetne lagodnosti gubitak<br />

sebe, jesu li androidi jedini način očuvanja čovječnosti?<br />

ANDROIDISATION OF THE MODERN MAN:<br />

ARE WE ALL A BIT ROBOCOP?<br />

The age of globalization and the development of hyper-technology affect<br />

the relationship between solitude and loneliness. People have a feeling<br />

of apparent socialization. Today, hardly anyone really talks, constructive<br />

communication is almost non-existent. A man feels lonelier than ever, and<br />

therefore does not reach anywhere near his potential. Have we replaced<br />

warm words and a hug with the screen? Have we become so much a part of<br />

the system for the acquisition and survival that we do not have the strength<br />

to get back to ourselves? The role of virtual intelligence is growing, it is<br />

greater than ever. The model of the individual is a “sheep-like” man.<br />

The questions that can not be avoided are: are we like this due to the<br />

hyper-development of technology, are they expanding precisely because<br />

the man has changed in itself, or are both reasons valid? Have androids<br />

really become more human than humans themselves, with feelings, minds<br />

and abilities that the man himself up until recently had? If a man pays tribute<br />

to the modern way of life, if the price of conditional comfort is the loss<br />

of the self, are androids the only way to preserve humanity?<br />

43


ZVONIMIR BOŠKOVIĆ<br />

Rijeka, Hrvatska /<br />

Rijeka, Croatia<br />

GRAĐANSKOPRAVNA ODGOVORNOST<br />

ZA LIJEČNIČKU GRJEŠKU<br />

Iznosi se građanskopravna odgovornost za liječničku grješku. Ukazuje<br />

se na pojam liječničke grješke i razgraničenje prema pojmu komplikacije.<br />

Govori se o grješkama u dijagnozi i terapiji te odgovornosti za štetu od<br />

lijekova. Nadalje, govori se o oslobođenju od odgovornosti za liječničku<br />

grješku. Na kraju, iznose se prijedlozi.<br />

CIVIL LIABILITY FOR MEDICAL ERROR<br />

In the paper the civil liability in the case of medical error will be discussed.<br />

The concept of medical error and the delineation from the concept<br />

of complication will be pointed out. The mistakes in diagnosis and therapy,<br />

as well as damage from drugs, and responsibilities of other health workers<br />

will be discussed. In the conclusion, the series of new solutions, and above<br />

all, liberation from liability for medical error will be presented.<br />

NENAD CEKIĆ<br />

Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /<br />

Faculty of Philosophy, University of Belgrade, Serbia<br />

ETIKA, BIOETIKA I METAETIKA<br />

U rječničkim određenjima bioetike obično se navodi da je ona, između<br />

ostalog, primjena posebnih filozofskih metoda na praktične probleme<br />

proistekle iz medicinskih, bioloških i srodnih istraživanja. Međutim, ovo<br />

svakako ne može biti cjelina određenja. Konkretno, postoje područja kao<br />

što je opća teorija moralne motivacije, gdje se fenomeni života, biologije i<br />

etike neizostavno prepliću. »Jedinstveno«, »posebno« (<strong>filozofsko</strong>, biološko,<br />

itd.) istraživanje fenomena moralne motivacije nužno obuhvaća makar<br />

osvrt na različita znanstvena i intelektualna područja. U ovom izlaganju<br />

44


postavlja se jednostavno pitanje. Postoje slučajevi psihopatije, pa i tzv.<br />

»stečene« psihopatije, o kojima se u posljednje vrijeme naširoko raspravlja,<br />

a u kojima subjekt navodno ne razlikuje dobro i zlo. Za njih su sudovi<br />

tipa »To je potpuno pogrešno, ali me se uopće ne tiče« sasvim prihvatljivi.<br />

Kako klasificirati ljude s ovakvim stavom? Je li ovakav stav (ponašanje)<br />

stav individualne ili kolektivne psihologije, prinude ili odluke? S druge<br />

strane, autor skreće pažnju na činjenicu da, iako je multidisciplinarni pristup<br />

<strong>ovdje</strong> gotovo neizbježan, ne treba smetnuti s uma da su i specijalna<br />

znanja i vještine različitih stručnjaka iz različitih područja ono što zapravo,<br />

na pojmovnom i teoretskom planu, omogućava plodotvornu multidisciplinarnost.<br />

Je li »moralna neosjetljivost« intelektualni stav, poremećaj ili jednostavno<br />

– nedostatak adekvatnih emocija?<br />

ETHICS, BIOETHICS AND META-ETHICS<br />

Encyclopedia definitions of bioethics usually state that bioethics is,<br />

among others, the application of distinctly philosophical methods to practical<br />

problems arising in medical, biological and similar research. However,<br />

it could not be the entire definition. The main connection between moral<br />

philosophy (in a narrower sense) and bioethics is in the area of moral motivation.<br />

There is nothing intrinsically (linguistically or logically) odd in<br />

sentences (linguistic forms of moral judgments) such as “That is a right<br />

(wrong) thing to do, but I do not care” (“attitude of a psychopath”). Therefore,<br />

the problem I would like to explore is the assumption that the prescriptivity<br />

of a moral judgment is a matter or philosophical psychology<br />

(theory of motivation). Why should it be? Could prescriptivity be a matter<br />

of individual or collective psychology? It is quite obvious that multidisciplinarity<br />

is a fact in these areas of inquiries. However, there are some<br />

reasons for further analysis. The author’s thesis is that multidisciplinarity<br />

is valuable. However, some clear boundaries between scientific and other<br />

disciplines have to be observed because that observation is a guarantee<br />

for fruitful multidisciplinary discussion. Secondly, the author offers little<br />

illustration that could show that, in some cases, those boundaries between<br />

disciplines are not quite visible. The problem of psychopath motivation is<br />

a pretty clear example. Is the psychopath motivation – moral motivation,<br />

impaired motivation, or not a motivation at all?<br />

45


IVAN CIFRIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

BIOETIČKE DVOJBE U MODERNOM DRUŠTVU?<br />

Teze za kontekst o bioetičkim dvojbama<br />

Moderno društvo stvorilo je otuđeni sustav (sistem) kao okvir za praksu<br />

i tumačenje svoje racionalnosti. Bioetika nastala u takvom društvu slijedi<br />

njegovu racionalnost i ostaje u njegovim okvirima tumačenja života te<br />

postaje i sama dio svijesti modernog društva, otuđena od svoje biti – shvaćanja<br />

života kao cjeline.<br />

Za moderno društvo nema dvojbi: bioetičke norme i standardi sastavnica<br />

su racionaliziranja sistema i legitimiranja postupaka kao etičkih. Od<br />

bioetike se očekuje normativni i konsekvencijalistički alibi za instrumentalne<br />

vrijednosti društva.<br />

U shvaćanju života nastale su dvije vrste kritike bioetičkog tumačenja:<br />

(1) kritika antropocentrične s pozicija biocentrične bioetike i (2) kritika<br />

bioetike s teološko-religijskih pozicija koja smisao života ne definira u<br />

ovostranoj individualnoj egzistenciji.<br />

Autor elaborira teze putem nekoliko relacija:<br />

(a) Bioetika i sistem. Suvremeno moderno društvo oblikovalo je racionalan<br />

sustav kao otuđeni sustav (sistem) čiji je osnovni cilj<br />

samo-racionalizacija. Sistem je pojeo ljude (Habermas). Bioetika<br />

se shvaća kao njegova sastavnica. Norme i standardi se podčinjavaju<br />

racionalnosti otuđenoga sustava (sistema) i služe mu kao legitimirajući<br />

pred kritikom ugroze života, posebno čovjekova. Bioetika<br />

treba opravdati profitabilnu brigu za (čovjekov) život.<br />

(b) Bioetika i čovjekova egzistencija. Moderno društvo i otuđeni sustav<br />

promijenili su smisao čovjekova individualnog i rodnog bića.<br />

Tako u suvremenom svijetu, koji neki nazivaju i »otuđeni svijet«<br />

(društvo), svakodnevica čovjekova individualnog života (egzistencije)<br />

postaje cilj njegove univerzalnosti, tj. rodnog (generičkog)<br />

života, a rodni (generički) život postaje sredstvo individualnog života.<br />

Bioetika treba opravdati ovu inverziju.<br />

(c) Bioetika i vrijeme. Bioetičke norme i aktivnosti legitimirane su socijalnim<br />

vremenom, pa je i ona vremenita. Vrijeme kao kategorija<br />

46


ostalo je izvan bioetičkih razmišljanja, te ga treba uvesti u bioetički<br />

diskurs, jer se inače bioetika odvaja od realnog života.<br />

Autor zaključuje da se bioetičke dvojbe mogu shvatiti kao <strong>filozofsko</strong>znanstvene<br />

dvojbe koje smisao života nalaze u egzistenciji pojedinca modernog<br />

društva (imanenciji) i teološko-religijske dvojbe koje smisao života<br />

vide iznad konkretne empirije u transcendenciji.<br />

BIOETHICAL DILEMMAS IN THE<br />

CONTEMPORARY SOCIETY?<br />

The context of bioethical dilemmas<br />

The contemporary society has created an alienated system as a framework<br />

for the practice and interpretation of its rationality. Bioethics, developed<br />

within this society, follows its rationality and remains constrained<br />

within its interpretative framework of life. Bioethics itself is a part of the<br />

consciousness of the contemporary society, alienated from its essence – understanding<br />

life as a whole.<br />

There is no dilemma for thecontemporary society: bioethical standards<br />

and norms are an integral part of the rationalization of the system and<br />

legitimization of its actions by characterizing them as ethical. Bioethics<br />

is expected to provide a normative and consequential alibi for society’s<br />

instrumental values. Two types of criticism were raised with regards to<br />

bioethical understanding of life: (1) criticism of anthropocentrism from the<br />

point of view of biocentric bioethics, and (2) criticism of bioethics from the<br />

theological/religious point of view, which does not define the meaning of<br />

life within the framework of individual’s earthly existence.<br />

These theses are elaborated in the paper with regards to several relations:<br />

(a) Bioethics and system. The contemporary society has developed its<br />

rational system as an alienated system, with self-rationalization as<br />

its main purpose. People have been swallowed up by the system<br />

(Habermas). Bioethics is understood as its integral component. Its<br />

standards and norms are subjugated to the rationality of this alienated<br />

system and serve as its legitimization when it faces criticism<br />

over endangering life, especially human. Bioethics is supposed to<br />

justify the profitable care for (human) life.<br />

47


(b) Bioethics and human existence. The contemporary society and<br />

alienated system have altered the meaning of human individual<br />

and generic being. Within this contemporary society that some call<br />

“alienated world” (society) human everyday individual existence<br />

becomes the purpose of their universality, i.e. generic life, while<br />

generic life becomes the purpose of individual life. Bioethics is<br />

supposed to justify this inversion.<br />

(c) Bioethics and time. Bioethical norms and activities are legitimized<br />

by social time and are, therefore, constrained by time. Time as<br />

a category remains outside bioethical discussions and should be<br />

brought into bioethical discourse because, otherwise, bioethics<br />

will become separate from real life.<br />

The paper concludes that bioethical dilemmas can be understood as<br />

philosophical/scientific, which defines the meaning of life within individual’s<br />

existence in contemporary society (immanence), as well as theological/religious,<br />

which understands the meaning of life within transcendence,<br />

outside concrete empiricism.<br />

HRVOJE CVITANOVIĆ, ERVIN JANČIĆ, ILKO KULJANAC<br />

Opća bolnica Karlovac, Hrvatska /<br />

General Hospital Karlovac, Croatia<br />

ETIČKE DILEME UPOTREBE BIOLOŠKIH LIJEKOVA U<br />

DERMATOLOGIJI<br />

U <strong>Hrvatsko</strong>j postoje četiri registrirana biološka lijeka koja se mogu<br />

koristiti u terapiji psorijaze: adalimumab, infliximab, etanrecept te ustekinumab.<br />

Upotrebu treba sagledavati na osnovi etičkih principa prvenstvene<br />

dobrobiti bolesnika, izbjegavanja štetnosti, autonomije bolesnika u odabiru<br />

svoje terapije te pravednosti u odnosu na ograničene zdravstvene resurse.<br />

Scenarij kliničkog slučaja uključuje dolazak bolesnika starog 55 godina<br />

s psorijazom koja traje pet godina i zahvaća 20% površine tijela. Bolesnik<br />

nije imao psorijatični artritis. Imao je psihičke traume prilikom komunikacije<br />

s ljudima. Čuo je za biološku terapiju i zatražio uvođenje biološke<br />

terapije.<br />

48


Liječnik mora bolesniku izložiti sve prednosti i neželjene pojave svake<br />

terapijske opcije. Informacija nije znanje. Znanje bez iskustva i kliničke<br />

prosudbe nije mudrost. Liječnik mora ponekad amortizirati nerealistične<br />

zahtjeve i mora znati odvagnuti između bolesnikovih želja, nadanja i pravila<br />

medicinske struke.<br />

ETHICAL DILEMMAS IN USE OF BIOLOGICS IN<br />

DERMATOLOGY<br />

There are four registered biological drugs that can be used in the treatment<br />

of psoriasis: adalimumab, infliximab, ustekinumab and etanrecept.<br />

Use of biologics should be based on the ethical principles of best patient<br />

benefit, avoiding harm, patient autonomy in choosing their treatment and<br />

fairness in relation to the limited health resources.<br />

Fifty-five years old patient was admitted with psoriasis that lasted five<br />

years affecting 20% of the body surface with no sign of psoriatic arthritis.<br />

The patient had psychological trauma in communicating with people. He<br />

had heard of biological therapy and requested the introduction of biological<br />

therapies. Patient’s physician must explain all the benefits and side effects<br />

of each treatment option. Information is not knowledge. Knowledge<br />

without experience and clinical judgment is not wisdom. The physician<br />

must amortize sometimes unrealistic demands and needs of patients. It is<br />

important to decide between a patient’s wishes and hopes, and the guidelines<br />

of the medical profession.<br />

IGOR ČATIĆ, MAJA-RUJNIĆ-SOKELE<br />

Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of<br />

Zagreb, Croatia<br />

POLIMERI I BIOETIKA<br />

Tijekom 11. Lošinjskih dana bioetike rad I. Rinčić i A Muzura »Bubreg,<br />

povjerenstvo, reportaža: etičke i bioetičke dileme u povodu 50 godina od<br />

članka Oni odlučuju tko živi, tko umire Shane Alexander« potaknuo je temu<br />

o odnosu polimera i bioetike.<br />

49


Mnoge bioetičke teme rezultat su razvoja materijalnih tvorevina. Tako<br />

je bilo i u slučaju otvaranja Centra za umjetni bubreg u Seattleu. Otvoren je<br />

radi spašavanja života kroničnih bubrežnih bolesnika. Posljedično, njegovo<br />

djelovanje postalo je jednim od ishodišta bioetičkog razvoja u Sjedinjenim<br />

Američkim Državama). Djelovanje umjetnog bubrega omogućio je jedan<br />

dio uređaja načinjen od poli(tetrafluoretilena), popularnog teflona.<br />

To je potaknulo predstavljanje nove podjele svih tvari i materijala na<br />

dvije osnovne skupine, polimere i nepolimere. Posebno težište bit će na<br />

organskim polimerima koji uključuju: bjelančevine, polisaharide i nukleinske<br />

kiseline, sve biljke i životinje, uključivo čovjeka. Tome valja pribrojiti i<br />

proizvode na osnovi prirodnina: nafte i prirodnog plina, odnosno uzgojina,<br />

poznatih pod nazivom plastika i guma.<br />

POLYMERS AND BIOETHICS<br />

During the 11th Lošinj Days of Bioethics the paper by I. Rinčić and<br />

A. Muzur, “Kidney, Committee, and a Reportage: Ethical and Bioethical<br />

Dilemmas on the Occasion of the 50th Anniversary of Shana Alexander’s<br />

Article They Decide Who Lives, Who Dies”, gave incentive to the topic<br />

about the relation of polymers and bioethics.<br />

Many bioethical topics have resulted from the development of material<br />

substances. The same happened in the case of the opening of the Centre for<br />

Artificial Kidney in Seattle. It was opened to save the lives of chronic renal<br />

patients. Consequently, its operation became one of the origins of bioethical<br />

development in the USA. The effect of artificial kidney was enabled by<br />

one part of the device made of poly(tetrafluoroethylene), popular teflon.<br />

This prompted the presentation of a new division of all substances and<br />

materials into two basic groups: polymers and non-polymers. Special focus<br />

will be on organic polymers that include: proteins, polysaccharides and nucleic<br />

acids, all plants and animals, including humans. Here, one should add<br />

also the products based on natural matter: oil and natural gas, i.e. grown<br />

matter, known as plastics and rubber.<br />

50


ALEKSANDRA DEANOSKA-TRENDAFILOVA<br />

Iustinianus Primus Faculty of Law, Ss. Cyril and Methodius University of<br />

Skopje, Macedonia /<br />

Pravni fakultet »Justinijan Prvi«, Sveučilište sv. Ćirila i Metoda u Skopju,<br />

Makedonija<br />

BIOETHICS, LAW, AND GENETICS<br />

In the era of revolutionary development of the life sciences, genetics<br />

takes the leading role. It has positioned the main determinants of the human<br />

genetic map and resolved the issues for prevention and treatment of<br />

many diseases. Furthermore, genetic technologies have proved to have solutions<br />

for resolving the food deficiency problem, etc. But on the other<br />

hand, genetic testing and interventions may lead to significant breach of<br />

the fundamental human rights and freedoms, labelling the individuals and<br />

even change and destroy the humanity itself.<br />

Genetic testing could detect gene mutations and increased risk to some<br />

diseases, but the results could be misused by employers and insurance<br />

companies. The creation of the artificial bacterial genome could be used<br />

for production of vaccines, genetically modified food, etc., but could also<br />

be abused in creating genetically modified biological agents as biological<br />

weapons.<br />

The application of the genetic technologies and methods should be<br />

strictly regulated by law, preceded by a comprehensive bioethical discussion<br />

in order to define the line between permitted and prohibited acts.<br />

BIOETIKA, PRAVO I GENETIKA<br />

U doba revolucionarnog razvoja znanosti o životu, genetika ima vodeću<br />

ulogu. Genetika je pozicionirala glavne odrednice ljudske genetske karte<br />

i riješila pitanja prevencije i liječenja mnogih bolesti. Nadalje, genetičke<br />

su tehnologije pokazale da imaju rješenja za probleme nedostatka hrane,<br />

itd. No, s druge strane, genetsko testiranje i intervencije mogu dovesti do<br />

znatnog kršenja temeljnih ljudskih prava i sloboda, etiketiranja pojedinaca,<br />

pa čak i promijeniti i uništiti čovječanstvo.<br />

Stvaranje umjetnog bakterijskog genoma može se koristiti za proizvodnju<br />

cjepiva, genetički modificirane hrane, itd., ali također može biti<br />

51


zloupotrijebljeno u proizvodnji genetički modificiranih bioloških agensa<br />

koje se koriste kao biološko oružje. Genetsko će testiranje otkriti mutacije<br />

gena i povećani rizik za neke bolesti, ali također može biti zloupotrijebljeno<br />

od strane poslodavaca i osiguravajućih društava.<br />

Primjena genetičkih tehnologija i metoda trebala bi biti detaljno regulirana<br />

pravom kojem bi prethodile sveobuhvatne bioetičke rasprave kako<br />

bi se definirala granica između dopuštenih i zabranjenih djelovanja.<br />

DEJAN DONEV<br />

Iustinianus Primus Faculty of Law, Ss. Cyril and Methodius University of<br />

Skopje, Macedonia /<br />

Pravni fakultet »Justinijan Prvi«, Sveučilište sv. Ćirila i Metoda u Skopju,<br />

Makedonija<br />

BIOETHICAL ASPECTS OF THE QUESTION OF<br />

“GOOD DEATH”<br />

Every human being has the right to live and it is a fundamental human<br />

right. However, in the modern society, the question of right to dignified<br />

dying and death and the right to a painless death is also inevitable. In this<br />

context, there are attempts of legal regulation of euthanasia. How does<br />

modern man understand euthanasia if he accepts that the life is worth living<br />

only under the aspect of the quality of life defined by criteria of living<br />

standards, benefits, happiness, mobility, painlessness, absence of suffering<br />

and similar? Hence, this paper deals with the different definition of euthanasia<br />

and palliative care through the prism of bioethics and its key issue<br />

– human dignity.<br />

BIOETIČKI ASPEKTI PITANJA O<br />

»DOBROJ SMRTI«<br />

Svako ljudsko biće ima pravo na život i to je temeljno pravo čovjeka,<br />

ali u suvremenom društvu nezaobilazno je i pitanje prava na dostojanstvo<br />

u umiranju i smrti te pravo na bezbolnu smrt. U kontekstu toga, eutanazija<br />

se pokušava i zakonski regulirati. Kako suvremeni čovjek shvaća eutanaziju<br />

ako prihvaća da je život vrijedan življenja samo pod vidom kvalitete<br />

52


života definirane na temelju kriterija životnog standarda, koristi, sreće,<br />

pokretljivosti, bezbolnosti, odsutnosti patnje i slično? Stoga se ovo izlaganje<br />

bavi analizom različitih definicija eutanazije i palijativne skrbi kroz<br />

prizmu bioetike i njenog ključnog pitanja – ljudskog dostojanstva.<br />

IGOR ETEROVIĆ<br />

Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /<br />

School of Medicine, University of Rijeka, Croatia<br />

ODREĐENJE ILI ODREĐENJA BIOETIKE?<br />

U govoru o bioetici često se nekritički uzima jedna proizvoljna definicija,<br />

bez ikakva dodatnog teorijskog opravdanja. Dodatno, ta određenja<br />

često odaju dojam nesustavnosti i ad hoc rješenja. U referatu se stoga<br />

razmatra pojam bioetike, njegovo značenje (značenja), faze razvoja ove<br />

discipline, te njeno sadržajno i metodološko određenje. U nastavku se<br />

preispituje suženi koncept bioetike (fokusiran na biomedicinske znanosti<br />

prema sadržaju i bioetička načela prema metodologiji) te se potkrepljuje<br />

disciplini imanentnim, ali i povijesno‐kontekstualnim razlozima potreba<br />

za širim shvaćanjem bioetike kao discipline koja je predmetno orijentirana<br />

na život u cjelini, a metodološki osposobljena za svestrano sagledavanje<br />

problema i produkciju orijentacijskog znanja. U tom se kontekstu ukratko<br />

detektiraju najproblematičnije točke u današnjoj bioetičkoj diskusiji po pitanju<br />

njezina određenja.<br />

DEFINITION OR DEFINITIONS OF BIOETHICS?<br />

When speaking about bioethics, one arbitrary definition is often uncritically<br />

taken, without any additional theoretical justification. In addition,<br />

these definitions often give the impression of unsystematicity and<br />

ad hoc solutions. The paper therefore considers the concept of bioethics,<br />

its meaning (meanings), stages of development of this discipline and its<br />

methodological and content determination. Further, the narrow concept of<br />

bioethics (focused on biomedical research by the content and methodology<br />

of bioethical principles) is discussed and the need for a broader understanding<br />

of bioethics as a discipline that is subject oriented to life in general and<br />

methodologically trained for a comprehensive approach to the problems<br />

53


and production of orientational knowledge is backed up by reasons immanent<br />

to the discipline, and also by the contextual and historical reasons.<br />

In this context, we briefly detect the most problematic points in today’s<br />

bioethical debate regarding its definition.<br />

HEDA FESTINI<br />

Rijeka, Hrvatska /<br />

Rijeka, Croatia<br />

ZAŠTO TREBAMO ZNANJE O OBILJEŽJIMA<br />

ZAKONA U BIOLOGIJI?<br />

Nominalno bi bioetika trebala značiti zauzimanje dosljednog vrijednosnog<br />

stava prema svemu što je živo, a autorica je dosad naglašavala da se<br />

filozofija biologije u tom smislu odnosi prema biologiji kao prema ishodišnoj<br />

disciplini bioetike. Zato se postavlja pitanje: zašto trebamo znanje o<br />

obilježjima zakona u biologiji?<br />

U filozofiji biologije jako su česta kontradiktorna shvaćanja zakona<br />

– zakoni su uzročni, odnosno neuzročni, pa se na taj način zakon tretira kao<br />

doseg najviše strogosti ili, suprotno, kao neodređenost koja dovodi čak i do<br />

toga da se negira postojanje zakona u toj znanosti. Međutim, ako polazimo<br />

od toga da je okružje znanstvenog istraživanja mogućnost u kojoj je mjerodavna<br />

vjerojatnost, onda proizlazi da u biologiji prevladava korištenje slabijeg<br />

pojma zakona. Zapravo se uočava da se u njezinom znanstvenom istraživanju,<br />

kao uostalom i u drugih znanosti, traži uzrok što funkcionira samo<br />

kao metodološko pravilo istraživanja, a ne kao deterministička teorija,tj.<br />

kao doseg sveopće nužnosti. Od pojma uzročnosti ostala je samo uzročna<br />

povezanost, a najviše se usredotočuje na početnu fazu, na mnogostrukost<br />

uvjeta i na njihovo ograničavanje (Bechtel 1993, Glennan 1996, Craver<br />

2000), pa se istražuje stupnjeve pojava po razinama u smislu funkcionalnih<br />

veza (Cummins 1983, Bechtel 1986, Craver 2001), što omogućuje svrstavanje<br />

u spektar vjerojatnosti (Dawkins 2006) u smislu dosega stupnja strogosti<br />

zakona: 1. stroga vjerojatnost; 2. vrlo visoka vjerojatnost; 3. visoka vjerojatnost:<br />

ušančenje (Cummins 1983, Šustar 2007); 4. srednja vjerojatnost:<br />

nevarijantnost (Woodward 2001); 5. niža vjerojatnost: stabilnost (Mitchell<br />

1997, 2000); 6. niska vjerojatnost: otpornost (Skyrms 1977).<br />

54


U formalnom smislu, koristi se teorija vjerojatnosti Bayesovog tipa, tj.<br />

evidencijska, a posebno induktivni oblik. Zakoni su modeli (Sober 2000,<br />

Kokić 2010) i funkcioniraju kao paradigma. Upoznavanje karakteristika<br />

zakona u biologiji važno je za bioetiku radi promicanja odgovarajućeg znanja<br />

o svemu što je živo i posebno za samu biologiju kako bi izbjegla pad u<br />

determinizam.<br />

WHY DO WE NEED KNOWLEDGE ABOUT THE<br />

CHARACTERISTICS OF LAWS IN BIOLOGY?<br />

Nominally “bioethics” should mean that one should take a consequent<br />

appraisal of everything that is alive, and until now it has been stressed that<br />

philosophy of biology refers to biology (as the basis of bioethics) precisely<br />

in this sense. This is the reason for the question posed in the title.<br />

In philosophy of biology there are contradictory understandings of<br />

what these laws are – they are either understood as being causal or not,<br />

and hence, as something with a strictly general range, or in contrast, as<br />

something undetermined, which may even lead to the negation of existence<br />

of such laws in biology. However, if we take that the scope of scientific research<br />

is given by possibility with various probabilities, we need a weaker<br />

notion of law in biology. Indeed, it is clear that in biology – as well as in<br />

other sciences – the principle of causality is a methodological principle for<br />

research and not one that functions as a deterministic theory, i.e. it does not<br />

claim a connection of general necessity, but only a causal conjuncture. In<br />

the first phase, a scientist studies the multiplicity of conditions which he<br />

tries to limit (Bechtel 1993, Glennan 1996, Craver 2000). He then analyzes<br />

the degrees of occurrence of phenomena on different levels in the sense of<br />

functional relations (Cummins 1983, Bechtel 1986, Craver 2001), which<br />

permits a classification in a spectrum of probability (Dawkins 2006) in the<br />

sense of the degree of strength of a law: 1. strong probability; 2. very high<br />

probability; 3. high probability: the entrenchment (Cummins 1983, Šuster<br />

2007); 4. middle probability: the invariance (Woodward 2001); 5. lower<br />

probability: the stability (Mitchell 1997,2000); 6. low probability: the resilience<br />

(Skyrms 1977).<br />

In the formal sense, in biology the Bayesian theory of probability is<br />

used, i.e. the evidential probability, especially the inductive form. The laws<br />

in biology are models (Sober 2000, Kokić 2010) and they function as the<br />

55


paradigm. Acquainting with the characteristics of laws in biology is important<br />

for bioethics in order to promote an appropriate knowledge about<br />

everything that is alive and especially for biology itself in order to avoid<br />

the decline to determinism.<br />

ALEKSANDRA FRKOVIĆ<br />

Rijeka, Hrvatska /<br />

Rijeka, Croatia<br />

BIOETIČKE DILEME O OBAVIJEŠTENOSTI I<br />

SUGLASNOSTI PACIJENTA ZA MEDICINSKI POSTUPAK<br />

Bioetička doktrina informiranosti i pristanka pacijenta zakonska je obveza<br />

u <strong>Hrvatsko</strong>j od 1997. godine. Donošenjem daljnjih zakonskih propisa<br />

o zdravstvenoj zaštiti i zaštiti prava pacijenata, potvrđuje se pravo građana<br />

na točno objašnjenje i poduku o svim pitanjima koja se tiču njihova zdravlja.<br />

Nakon šesnaest godina primjene zakonskih propisa o obaviještenosti i<br />

suglasnosti pacijenta s bioetičkog stajališta i dalje se govori o empirijskim<br />

i normativnim problemima. Postupak obaviještenosti pacijenta i davanja<br />

suglasnosti dodatno je otežan donošenjem Pravilnika o obrascu suglasnosti<br />

te obrascu izjave o odbijanju pojedinog dijagnostičkog, odnosno<br />

terapijskog postupka uvedenog 2008. Prema tom Pravilniku uz obrazac<br />

Suglasnosti treba priložiti sadržaj obavijesti o pojedinom preporučenom<br />

postupku u pisanom obliku. Time se potiskuje partnerski odnos liječnika<br />

i pacijenta, pitanje suodlučivanja te bioetička doktrina informiranog pristanka<br />

kao procesa koji se temelji na razgovoru i sadrži određene analitičke<br />

elemente.<br />

56<br />

BIOETHICAL DILEMMAS SURROUNDING<br />

INFORMED CONSENT TO MEDICAL TREATMENT<br />

The bioethical doctrine of informed consent has been a legal obligation<br />

in the Republic of Croatia since 1997. The introduction of new legal<br />

regulations on medical care and protection of patients’ rights reinforces<br />

the citizen’s right to accurate explanation and instruction on all aspects<br />

regarding their health. After 16 years of application of legal regulations on


informed consent, we are still addressing, from the bioethical viewpoint,<br />

the empirical and normative issues. The procedure of informed consent has<br />

been additionally made difficult by the Regulations on the Informed Consent<br />

Form and the Refusal of Medical Treatment Form, introduced in 2008.<br />

According to the Regulations, it is necessary to attach the content of the<br />

information on a recommended treatment in written form, along with the<br />

consent form. This is detrimental to the doctor–patient partnership, to the<br />

issue of joint decision making, and to the bioethical doctrine of informed<br />

consent as a process founded on conversation and containing certain analytical<br />

elements.<br />

LIDIJA GAJSKI<br />

Dom zdravlja Zagreb-Centar, Zagreb, Hrvatska /<br />

Health Centre Zagreb-Centre, Zagreb, Croatia<br />

HPV CJEPIVO? NE, HVALA!<br />

Kad se spomene humani papiloma virus (HPV), prva je asocijacija rak<br />

vrata maternice. Istina je da se HPV danas smatra uzročnikom toga karcinoma,<br />

no bolest će razviti tek vrlo mali broj zaraženih žena – one koje<br />

su inficirane određenim tipovima virusa i u kojih je infekcija kronična,<br />

a i od njih tek manjina. Karcinom se razvija kroz razdoblje od nekoliko<br />

desetljeća, tijekom kojeg je prepoznatljiv i lječiv jednostavnim metodama<br />

detekcije i terapije. Za osobe koje u vezi sa spolnim životom prakticiraju<br />

vjernost, odnosno zaštitu, HPV je irelevantan jer se radi o spolno prenosivom<br />

virusu.<br />

Ipak, u sklopu prevencije raka materničnog vrata stanovništvu se nudi<br />

vakcina protiv HPV-a. Preporučuje se cijepljenje svih djevojčica (po nekima<br />

i dječaka) predpubertetske dobi; u nekim je zemljama ono već postalo<br />

obavezno. Uz dvojbenu potrebu za cijepljenjem, naročito je problematična<br />

činjenica da vakcina nema dokazanu stvarnu djelotvornost – nepoznato je<br />

sprječava li klinički relevantni karcinom i produžuje li život. Osim toga,<br />

riječ je o cjepivu s najviše prijavljenih nuspojava i istodobno jednom od<br />

najskupljih. Hoće li moćna korporacijska, profesionalno-medicinska i<br />

politička struktura koja promiče »HPV projekt« biti dovoljno snažna da<br />

ovaj apsurdni postupak nametne sada već osviještenom i sumnjičavom<br />

stanovništvu?<br />

57


HPV VACCINE? NO, THANK YOU!<br />

The first association connected with the word “human papillomavirus”<br />

is the cancer of the uterine cervix. Indeed, HPV is considered a cause of<br />

this type of carcinoma. However, only a small number of infected women<br />

will develop the disease – those who are affected by particular strains of<br />

viruses and those in whom the infection is chronic, among which also only<br />

a minority. Cancer develops in the period of few decades, during which it<br />

is identifiable and curable by the use of simple diagnostic and therapeutic<br />

techniques. For those who practice faithfulness and protection in the sexual<br />

life, HPV is irrelevant, since it is a sexually transmitted virus.<br />

Nevertheless, along with other strategies for the cervical cancer prevention,<br />

HPV vaccine is offered to the population. Immunization is recommended<br />

to all the girls (and boys) before puberty; in some countries it has<br />

already become compulsory. Apart from a dubious need to vaccinate, additional<br />

problem is the fact that the efficiency of the vaccine has not been<br />

established – whether it prevents a clinically relevant cancer and prolongs<br />

life, has not been proved. Besides, it is one of the vaccines with the most<br />

side-effects reported and at the same time one of the most expensive. Will<br />

the powerful corporate, medico-professional and political structure that<br />

promotes “HPV project” be strong enough to impose this absurd medical<br />

intervention to the aware and already doubtful people?<br />

MARIJA GEIGER ZEMAN, ZDENKO ZEMAN<br />

Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«, Zagreb, Hrvatska /<br />

Ivo Pilar Institute of Social Sciences, Zagreb, Croatia<br />

TKO SE BOJI BABE JAGE?<br />

O starenju iz rodne perspektive<br />

Unatoč činjenici da je u većini europskih društava (pa tako i u hrvatskom<br />

društvu) očit porast populacije starije dobi, starenje i subjektivna<br />

iskustva starih ljudi, posebno starih žena, ostaju nevidljiva. Starost se u<br />

kulturi fasciniranoj mladošću promatra na stereotipne načine, s mnogo<br />

predrasuda, tabua i strahova koji rezultiraju nizom negativnih predodžbi i<br />

diskriminacijskih praksi. U tom se kontekstu postavljaju neka nezaobilaz-<br />

58


na pitanja: Kakav je status starosti i starih žena u predmodernim kulturama?<br />

Kako kultura u kojoj živimo tretira starenje? Što znači biti stara žena?<br />

Što nam odnos prema starenju i starim osobama, posebno starim ženama,<br />

govori o kulturi i društvu u kojem živimo? Rad se temelji na analizi problematike<br />

starenja i životnih naracija starijih žena prezentiranim u romanu<br />

Dubravke Ugrešić Baba Jaga je snijela jaje (2008). Pritom se posebno<br />

provokativnom pokazuje ambivalentna i nadasve kontroverzna mitološka<br />

junakinja Baba Jaga, koja – reinterpretirana u feminističkom ključu – u<br />

sebi nosi nova značenja i emancipacijski potencijal za žene svih dobi.<br />

WHO’S AFRAID OF BABA YAGA?<br />

About Growing Old from Gender Perspective<br />

Despite the fact that the growth of the old age population is noticeable<br />

in the most European societies (and in the Croatian society as well), the<br />

issues of growing old and personal experience of the old age population,<br />

old women in particular, remain unnoticed. In the culture fascinated by<br />

youth, old age is perceived in stereotypical ways, with a lot of prejudice, taboos<br />

and fears that result in many negative perceptions and discriminative<br />

practices. In this context there are some unavoidable questions considered:<br />

What was the status of the old age and old women in pre-modern cultures?<br />

In which way the contemporary culture treats growing old? What does it<br />

mean to be an old woman? What do the attitudes towards growing old and<br />

old persons, especially towards old women, reveal about the culture and the<br />

society we live in? The paper is based on the analysis of aging issues and<br />

life narratives of elderly women presented in the novel Baba Yaga Laid an<br />

Egg (2008) by Dubravka Ugrešić. In doing so, Baba Yaga, the ambivalent<br />

and highly controversial mythological heroine has been shown as a greatly<br />

provocative character that – reinterpreted in the feminist key – assumes<br />

new meanings and emancipatory potential for women of all ages.<br />

59


NADA GOSIĆ<br />

Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /<br />

School of Medicine, University of Rijeka, Croatia<br />

JONAS E. SALK –<br />

SUDIONIK EKSPERIMENTA ZVANOG ŽIVOT<br />

Cilj je ovog rada predstavljanje i upoznavanje Jonasa E. Salka, pronalazača<br />

cjepiva protiv dječje paralize i utemeljitelja biofilozofije. Nakon kratkog<br />

povijesno-medicinskog pregleda zbivanja vezanih za pojavu bolesti, dostupnog<br />

i opisanog u medicinskim časopisima, slijedi dio o manje poznatim<br />

ljudskim pričama i životima osoba koje su svoj profesionalni i humani rad<br />

usmjerile u borbu protiv dječje paralize. Redom, na prvom mjestu, ovaj je<br />

rad o Jonasu E. Salku, medicinskom istraživaču kojeg povijest pamti po pronalasku<br />

cjepiva protiv dječje paralize, javnost ga slavi kao spasitelja i dobročinitelja,<br />

mediji ga se prisjećaju i na njegov pronalazak podsjećaju prigodom<br />

obljetnice proglašenja cjepiva sigurnim i efikasnim, politika ga uzima za<br />

primjer humanista, a filozofi-etičari i nastavnici počinju istraživati njegova<br />

djela koja su u bibliografijama navedena u području filozofije. Zatim slijede<br />

priče o Jessie Wright, liječnici fizikalne medicine koja je u vrijeme provođenja<br />

prvog testiranja cjepiva bila medicinska ravnateljica D. C. Watson Home<br />

for Crippled Children, Richardu Josephu Mulvaneyju, liječniku obiteljske<br />

medicine, koji je dao prvo Saklovo cjepivo, Billu Kirkpatricku, prvom djetetu<br />

pogođenom polio virusom kojem je dano cjepivo. Opredjeljenje da njihova<br />

sudbinska veza, upravo onakva kakvu ju je život učinio, bude predstavljena<br />

i objavljena proisteklo je iz činjenice da to do sada nije učinjeno, te iz<br />

činjenice da su uz Jonasa E. Salka bili aktivni sudionici i svjedoci najvećeg<br />

javno-zdravstvenog eksperimenta u povijesti medicine. U završnom dijelu<br />

rada predstavlja se jedna od Salkovih knjiga, Anatomy of Reality: Merging<br />

of Intuition and Reason, koja je za ovaj rad odabrana iz dva razloga. Prvi je<br />

to što u njoj upoznajemo Salka kao istraživača, njegova očekivanja, iskonsku<br />

želju da pomogne u suzbijanju bolesti, njegova razmišljanja u laboratoriju,<br />

suosjećanje s onima kojima njegov rad donosi olakšanje, nadu u iščekivanju<br />

rezultata istraživanja i osjećaj odgovornosti za testiranje i upotrebu njegova<br />

otkrića. Drugi se razlog krije u zahtjevu za uključivanje filozofije u sustavnu<br />

analizu i tumačenje opasnosti s kojima se suvremeni čovjek suočava u cilju<br />

očuvanja i zaštite zdravlja, vrijednosne orijentacije usmjerene na propitivanje<br />

znanstvenog rada/istraživanja i posljedica koje on stvara.<br />

60


JONAS E. SALK –<br />

A PARTICIPANT IN THE EXPERIMENT CALLED LIFE<br />

The aim of this paper is to present and learn about Jonas E. Salk,<br />

founder of the poliomyelitis vaccine and establisher of biophilosophy. After<br />

a brief historical-medical review of events related to the occurrence of<br />

the disease, available and described in medical journals, follows a part on<br />

the lesser known human stories and lives of people who have focused their<br />

professional and humane work on the fight against poliomyelitis. In due<br />

order, this paper is firstly about Jonas E. Salk, a medical researcher history<br />

remembers as founder of the vaccine against poliomyelitis, the public<br />

glorifies as saviour and benefactor, the media remembers and reminds us<br />

of his discovery on occasion of the anniversary of proclaiming the vaccine<br />

safe and effective, whom politics takes as an example of a humanitarian,<br />

and whose works, listed in bibliographic information in the field of<br />

philosophy, philosophers-ethicists and educators are beginning to explore.<br />

Then follows the story of Jessie Wright, doctor of physical medicine who,<br />

at the time of the first testing of the vaccine, was medical director of the DC<br />

Watson Home for Crippled Children, Richard Joseph Mulvaney, a family<br />

physician, who administered the first Salk vaccine, Bill Kirkpatrick, the<br />

first child affected by the poliomyelitis virus to whom the vaccine was<br />

administered. Commitment to present and publish their fateful connection,<br />

just as life has made it, arose from the fact that this has not yet been done,<br />

and from the fact that alongside Jonas E. Salk, active were also participants<br />

and witnesses of the greatest public health experiment in the history of<br />

medicine. Presented in the final part of the paper is one of Salk’s books,<br />

Anatomy of Reality: Merging of Intuition and Reason that has been chosen<br />

for this paper for two reasons. The first, because in it we get to know Salk<br />

– the researcher, his expectations, primal desire to help suppress the disease,<br />

his reflections in the laboratory, compassion for those who get relief<br />

from his work, his hope in anticipation of the results of research and sense<br />

of responsibility for the testing and use of his finding. The second is in the<br />

request for an inclusion of philosophy in the systematic analysis and interpretation<br />

of dangers contemporary man faces for the purpose of preserving<br />

and protecting health, value orientations aimed at questioning scientific<br />

work/research and consequences it creates.<br />

61


ALIREZA HAGHPARAST<br />

Faculty of Veterinary Medicine, Ferdowsi University of Mashhad, Iran /<br />

Veterinarski fakultet, Ferdowsijevo sveučilište u Mashhadu, Iran<br />

NANOETHICS: FACTS, PROMISES AND CHALLENGES<br />

Our planet is facing with the fast development and growth of a new and<br />

emerging science and technologies. Nanobiotechnology and nanomedicine<br />

are the latest of such technologies in the field of biology and medicine. The<br />

use of nano-materials in diagnostics, treatment and prevention of diseases,<br />

or the use stem cells for tissue engineering and regenerative medicine are<br />

some of the fastest growing technologies. Beside the safety issues, a great<br />

concern surrounds the ethical, legal and social implications of using such<br />

technologies in humans, animals and environment. Nanoethics is a newly<br />

emerged branch of science which deals with ethical, legal and social implications<br />

of the new and emerging science and technologies in general and<br />

nanotechnology in particular. Therefore the moral and legal argumentation<br />

for using these technologies in the society is a major challenge for bioethicists<br />

and other relevant authorities.<br />

NANOETIKA: ČINJENICE, OBEĆANJA I IZAZOVI<br />

Naš planet suočava se s brzim razvojem i rastom novonastajuće znanosti<br />

i tehnologija. Nanobiotehnologija i nanomedicina su posljednje takve<br />

tehnologije u polju biologije i medicine. Među one tehnologije koje se najbrže<br />

razvijaju ubrajaju se korištenje nano-materijala za dijagnosticiranje,<br />

liječenje i prevenciju bolesti ili matičnih stanica za inženjering tkiva i regenerativnu<br />

medicinu. Osim pitanja o njihovoj sigurnosti, veliku zabrinutost<br />

izazivaju etičke, pravne i društvene implikacije korištenja tih tehnologija<br />

kod ljudi i životinja te u okolišu. Nanoetika je nova grana znanosti koja se<br />

bavi etičkim, pravnim i društvenim iplikacijama novonastajuće znanosti i<br />

tehnologija općenito, a napose nanotehnologije. Stoga je moralna i pravna<br />

argumentacija vezana uz upotrebu ovih tehnologija u društvu glavni izazov<br />

za bioetičare i druge relevantne autoritete.<br />

62


GHOLAMREZA HASHEMI TABAR<br />

Faculty of Veterinary Medicine, Ferdowsi University of Mashhad, Iran /<br />

Veterinarski fakultet, Ferdowsijevo sveučilište u Mashhadu, Iran<br />

MEDICAL ETHICS FROM THE ISLAMIC POINT OF VIEW<br />

Islam is a monotheistic religion that was established in the seventh<br />

century by the Prophet of Islam, Muhammad. It has a common root with<br />

other Abrahamic religions – Judaism and Christianity. The Qur’an as well<br />

as Sunna (the traditions extracted from the Prophet’s life), are the main<br />

sources of ethical and legal systems and the basis for normative practice<br />

in Islamic society. These two sources are the ultimate authority in Islamic<br />

bioethics. As a tradition since the ninth century, Islamic scholars are affiliated<br />

with one of the five legal schools, namely Hanafi, Maliki, Shafi’i,<br />

Hanbali and Shi’i. In the contemporary Islam, bioethics is largely perceived<br />

as a subfield of Islamic legal reasoning (fiqh). As a field, it developed since<br />

the 1970s and 1980s following the introduction of groundbreaking medical<br />

technologies. Islam has different views on the various issues of bioethics.<br />

In this paper, the matters such as contraception, abortion, IVF, organ transplants,<br />

organ donation, suicide and euthanasia will be discussed in great<br />

detail.<br />

MEDICINSKA ETIKA S ISLAMSKOGA GLEDIŠTA<br />

Islam je monoteistička religija koju je u sedmom stoljeću utemeljio<br />

prorok Muhamed. Islam ima zajednička ishodišta s drugih abrahamskim<br />

religijama – židovstvom i kršćanstvom. Kur’an i sunnet (tradicije izvedene<br />

iz Prorokova života) glavni su izvori etičkih i pravnih sustava te osnovica<br />

normativne prakse u islamskome društvu. Ova su dva izvora vrhovni<br />

autoritet u islamskoj bioetici. Od devetoga stoljeća, islamski učenjaci su<br />

povezani s jednom od pet pravnih škola, a to su: hanefijski, malikijski,<br />

šafijski, hanbelijski i šiitski mezheb. U suvremenom se islamu bioetiku<br />

uglavnom poima kao podvrstu islamske pravne prosudbe (fikh). Kao disciplina,<br />

ona se razvijala od sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog<br />

stoljeća, zahvaljujući razvoju prijelomnih medicinskih tehnologija. Islam<br />

ima različite poglede na razna pitanja bioetike. U ovom će se izlaganju podrobno<br />

razmatrati problemi kao što su kontracepcija, pobačaj, IVF, transplantacija<br />

i donacija organa, samoubojstvo i eutanazija.<br />

63


ERVIN JANČIĆ<br />

Opća bolnica Karlovac, Hrvatska /<br />

General Hospital Karlovac, Croatia<br />

ETIČKE DILEME UPORABE<br />

BIOLOŠKIH LIJEKOVA U NEUROLOGIJI<br />

Multipla skleroza (MS) smatra se upalnom i demijelinizirajućom bolešću.<br />

Najčešće se javlja između dvadesete i četrdesete godine života. Žene<br />

triput češće obolijevaju nego muškarci. Za uznapredovali relaps-remitirajući<br />

oblik (RR) MS koriste se imunomodulacijski lijekovi: interferon beta-<br />

1a i interferon beta-1b, glatiramer acetat, fingolimod i imunosupresijski<br />

lijekovi: natalizumab i cistostatici te autologna transplantacija koštane srži.<br />

Terapijska odluka donosi se prema kliničkoj slici, poštujući dobrobit i autonomiju<br />

pacijenta, s jedne strane, te ograničenost dostupnosti zdravstvene<br />

zaštite, s druge strane.<br />

Slijedi opis kliničkog slučaja. Pacijentica stara 32 godine, fakultetski<br />

obrazovana, majka dvoje djece, razvila je smetnje vida i slabosti lijeve<br />

ruke i noge te je taj deficit ometa u svakodnevnom radu. Po postavljanju<br />

kliničke dijagnoze i primijenjene terapije dolazi do djelomičnog oporavka.<br />

Dobra klinička praksa preporuča uvođenje imunomodulacijskih lijekova<br />

kao prevenciju pogoršanja bolesti koji vodi k invaliditetu i prije zadovoljenja<br />

uvjeta zavoda za zdravstveno osiguranje.<br />

ETHICAL DILEMMAS IN USE OF<br />

BIOLOGICS IN NEUROLOGY<br />

Multiple sclerosis (MS) is considered an inflammatory and demyelinating<br />

disease. It most commonly occurs between 20 to 40 years of age.<br />

Females are affected three times more than males. Advanced relapse-remitting<br />

form (RR) of MS is treated using the immunomodulatory drugs: interferon<br />

beta-1a and interferon beta-1b, glatiramer acetate, fingolimod, immunosuppressive<br />

drugs such as natalizumab, cytostatics, and autologous<br />

bone marrow transplantation. Treatment decisions are taken based on the<br />

clinical picture, respecting well-being and autonomy of the patient on the<br />

one hand, and the limited access to health care on the other.<br />

Description of a clinical case: A female patient aged 32, university<br />

educated, mother of two children, has developed a vision disturbances and<br />

weakness of the left arm and leg. This deficit is distracting her daily work.<br />

64


Diagnosing the disease and applying the therapy has resulted in partial<br />

recovery. Good clinical practice recommends the introduction of immunomodulatory<br />

drugs as a mode for preventing the disease deterioration that<br />

leads to disability before it meets the criteria of the health insurance.<br />

ORHAN JAŠIĆ, RUSMIR ŠADIĆ<br />

Tuzla, Bosna i Hercegovina /<br />

Tuzla, Bosnia and Herzegovina<br />

IHVANUS-SAFA I NJIHOVO UČENJE<br />

U SVJETLU BIOETIČKOG DISKURSA<br />

Ihvanus-safa je <strong>filozofsko</strong>-teološko bratstvo koje je sintezom islamskog<br />

teološkog i pitagorejskog <strong>filozofsko</strong>g mišljenja razvilo originalno<br />

učenje unutar muslimanskog svijeta. Intelektualno stvaralaštvo bratstva<br />

Ihvanus-safa utemeljeno je na konstitutivnoj tradiciji islama (Kur’an i<br />

sunnet) kao primarnom vrelu, ali i predsokratovskoj <strong>filozofsko</strong>j baštini,<br />

koja je misliocima spomenutog kruga priskrbila nesvakidašnji izvor inspiracije<br />

i mišljenja. Svakako, pored teoloških problema, značajan dio takovrsnog<br />

intelektualnog angažmana bio je usmjeren na pitanja kozmologije,<br />

etike i bioetike, što je vidljivo iz njihova traktata Razgovor čovjeka sa životinjama<br />

koji će biti predmet analize u ovom izlaganju.<br />

U prvom dijelu rada ukratko je naznačena povijesna uloga bratstva<br />

Ihvanus-safa, te njihov značaj i intelektualni doprinos islamskom <strong>filozofsko</strong>-teološkom<br />

diskursu. Također, određeni dio teksta problematizira ulogu<br />

pitagorejskog učenja unutar filozofije Ihvanus-safa kao i značaj duhovnih<br />

vrela iz kojih su crpili nesvakidašnju inspiraciju i intelektualni poticaj.<br />

Drugi dio rada tretira sadržaj poslanice (ar. risala) Razgovor čovjeka sa<br />

životinjama – gdje je reflektirano njihovo učenje o svetosti života unutar<br />

totaliteta stvorenog – s posebnim osvrtom na svijet animalnog i biljnog.<br />

IHWANUS-SAFA AND THEIR TEACHINGS<br />

IN THE LIGHT OF THE BIOETHICAL DISCOURSE<br />

Ihwanus-Safa is a philosophical and theological fraternity that developed,<br />

through the synthesis of Islamic theological and Pythagorean philo-<br />

65


sophical thought, an original teaching within the Muslim world. Intellectual<br />

creativity of the brotherhood Ihwanus-Safa is based on the constitutive<br />

traditions of Islam (Qur’an and Sunna) as the primary source, but also<br />

on pre-Socratic philosophical heritage, earning an unusual source of inspiration<br />

and thought to the followers of the mentioned circuit. Certainly,<br />

besides the theological issues, a significant portion of such intellectual engagement<br />

has been focused on issues of cosmology, ethics and bioethics, as<br />

it is evident from the text of their treatises The Case of the Animals versus<br />

Man before the King of the Jinn that will be the object of analysis in this<br />

article.<br />

The first part of the paper is briefly designated to the historic role of<br />

the brotherhood Ihwanus-Safa and their importance and intellectual contribution<br />

to the Islamic philosophical and theological discourse. In addition,<br />

a portion of the text discusses the role of learning in the Pythagorean philosophy<br />

within Ihwanus-Safa and the importance of spiritual sources from<br />

which they drew inspiration and unusual intellectual boosts. The second<br />

part of the paper treats the contents of the treaty (Ar. risala) The Case of<br />

the Animals versus Man before the King of the Jinn – which reflects their<br />

teaching on the sanctity of life within the totality of creation – with special<br />

reference to the animal and plant world.<br />

VLADIMIR JELKIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /<br />

Philosophische Fakultät, J.-J.-Strossmayer-Universität Osijek, Kroatien<br />

MORALNI SUBJEKT –<br />

BIOETIČKA PERSPEKTIVA<br />

Autor razmatra shvaćanje subjekta ugrađeno u same temelje moderniteta<br />

koji se iz bioetičke perspektive imenuje »Baconovim dobom« ili<br />

znanstveno-tehničkom civilizacijom. Samoodređenje moralnog subjekta,<br />

na klasičan način iskazano u Kantovu djelu, počiva na nepremostivom<br />

proturječju. Naime, problem je u tome što se od moralnog subjekta traži<br />

da svoje djelovanje u potpunosti podredi principima koji su izvan sfere<br />

postojećeg, te da konstituirajući samog sebe istodobno mijenja još-ne-moralnu<br />

zbilju. Hegel smatra da se to proturječje prevladava ukidanjem relacije<br />

66


subjekt-objekt i uspostavljanjem jedinstvenog subjekt-objekta. Za čovjeka<br />

to znači izlazak iz prirodnosti, odnosno neposrednosti i »beskonačno pravo<br />

subjektivnosti«. Ova »harmonistička doktrina« (naziv Horkheimera<br />

i Adorna) bila je predmet kritike tako različitih mislilaca kao što su Kierkegaard,<br />

Marx i Nietzsche. Autor preuzima elemente njihove kritike, a<br />

paradigmatičnim smatra Hegelovo stajalište iz 44. paragrafa Osnovnih crta<br />

filozofije prava, prema kojem je »volja beskonačna prema svemu drugom i<br />

ono apsolutno, dok je ono drugo sa svoje strane samo relativno«.<br />

Dakle, subjekt sebi uzima za pravo prisvajati sve živo. Tako se ono<br />

što je izgledalo kao rješenje proturječja u konstituiranju pojma moralnog<br />

subjekta pokazuje kao dio problema. Iz bioetičke perspektive, nužno je<br />

pojam gospodarenja kao nužni moment u konstituiranju subjekta dovesti u<br />

pitanje. Pri tome je u razmatranju uključeno i pitanje odgovornosti subjekta<br />

za ne-ljudska živa bića.<br />

DAS MORALISCHE SUBJEKT –<br />

DIE BIOETHISCHE PERSPEKTIVE<br />

Der Autor befasst sich mit dem Verständnis des Subjekts, das in das<br />

Fundament der Modernität selber eingebaut ist und das aus der bioethischen<br />

Perspektive heraus „das Zeitalter Bacons“ oder die wissenschaftlich-technische<br />

Zivilisation genannt wird. Die Selbstbestimmung des moralischen<br />

Subjekts, im Werk Kants auf klassische Weise ausgedrückt, beruht auf dem<br />

unüberbrückbaren Widerspruch. Das Problem besteht nämlich darin, dass<br />

vom moralischen Subjekt verlangt wird, dass es seine Tätigkeit zur Gänze<br />

den Prinzipien, die sich außerhalb der Sphäre des Vorhandenen befinden,<br />

unterwirft sowie dass es, indem es sich selbst konstituiert, gleichzeitig<br />

auch die noch-nicht-moralische Wirklichkeit ändert. Hegel meint, dass<br />

man diesen Widerspruch durch das Aufheben der Relation Subjekt-Objekt<br />

und die Errichtung eines einheitlichen Subjekt-Objekts überwindet. Für<br />

den Menschen bedeutet dies das Austreten aus der Natürlichkeit und „das<br />

unendliche Recht der Subjektivität“. Diese „harmonistische Doktrin“ (so<br />

genannt von Horkheimer und Adorno) war das Objekt der Kritik so unterschiedlicher<br />

Denker wie Kierkegaard, Marx und Nietzsche. Der Autor<br />

übernimmt Elemente ihrer Kritik und betrachtet Hegels Haltung aus den<br />

Paragraph 44 der Grundlinien der Philosophie des Rechts, nach der „der<br />

Wille allem Anderen gegenüber unendlich und das Absolute ist, während<br />

das Andere seinerseits nur relativ ist, als paradigmatisch“.<br />

67


Also, das Subjekt nimmt sich das Vorrecht, sich alles Lebendige anzueignen.<br />

So zeigt sich jenes, das als die Lösung des Widerspruchs im<br />

Konstituieren des moralischen Subjekts ausgesehen hat, als ein Teil des<br />

Problems. Aus bioethischer Perspektive heraus ist es notwendig, den Begriff<br />

des Wirtschaftens als ein notwendiges Element im Konstituieren des<br />

Subjekts in Frage zu stellen. Dabei ist bei dieser Betrachtung auch die Frage<br />

der Verantwortung des Subjekts für alle nicht-menschliche Lebewesen<br />

eingeschlossen.<br />

ŽIVKA JURIČIĆ<br />

Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb, Croatia<br />

BOLESNIKOVE DIVERGENTNE PERCEPCIJE<br />

RIZIKA OD LIJEKA<br />

Od bolesnikove »očaranosti« do »razočaranosti«<br />

učincima biomedicinskih lijekova<br />

Biomedicinske lijekove prate brojne kontroverze ne samo u terminima<br />

njihovog razvoja, testiranja i prodaje već i u terminima njihovog značenja<br />

i korištenja. Cilj je ovog rada istražiti bolesnikovu percepciju i temeljnu<br />

konceptualizaciju rizika koja je, čak i onda kada bolesnik ne raspolaže podrobnim<br />

informacijama, znatno bogatija od ekspertove i izražava legitimnu<br />

razinu zabrinutosti koju eksperti u pravilu izostavljaju.<br />

Budući da se ne samo profesionalno-tehnokratska identifikacija, definicija<br />

i predviđanja rizika već i njihovo mjerenje i kontrola zasnivaju na<br />

pretpostavkama i kvantitativnim metodama koje su, vrlo često, etički upitne,<br />

takav pristup rizicima bolesnici sve manje prihvaćaju kao legitiman.<br />

Upravo stoga put od bolesnikove »očaranosti« terapeutskim učincima<br />

lijekova do sve veće zabrinutosti zbog njihovih jatrogenih učinaka u<br />

posljednje vrijeme biva sve kraći. Gomilanje dokaza o štetnim učincima<br />

»kemijskih« lijekova – za koje i znanost i mediji u početku apodiktički<br />

tvrde da su »čudesni«, »magični meci«, »sigurni«, »pametni« – rezultira<br />

bolesnikovim »razočaranjem« i odbijanjem njihovog korištenja te okretanjem<br />

»prirodnim« načinima liječenja.<br />

68


PATIENT’S DIVERGENT PERCEPTIONS OF THE<br />

RISKS FROM TAKING DRUGS<br />

From Patient’s “Enchantment” to “Disenchantment”<br />

by the Effects of Biomedical Drugs Therapy<br />

Biomedical drugs have been issues of controversy not only in terms<br />

of their development, testing and sale, but also in terms of their meaning<br />

and usage. The goal of this paper is to research the patient’s perception and<br />

basic conceptualisation of the risk, which is, even when the patient is not<br />

informed in detail, much richer than the one of the expert and it expresses<br />

a legitimate level of concern that the experts generally omit.<br />

Since not only a professional-technocratic identification, definition<br />

and foreseeing of risk, but also their measuring and control, have depended<br />

on presumptions and quantitative methods which are very often ethically<br />

questionable, such an approach to the risks has been less and less accepted<br />

by the patients as legitimate.<br />

For this very reason, the way from the patient’s “enchantment” by the<br />

therapeutic effects of the drugs towards a growing concern because of their<br />

iatrogenic effects, has lately become increasingly shorter. Piling up of evidence<br />

on harmful effects of “chemical” drugs – which at the beginning have<br />

been claimed by science and media as “miraculous”, “magical bullets”,<br />

“safe”, “intelligent” – has resulted in patient’s “disenchantment” and refusal<br />

to use them and his/hers turning towards “natural” ways of treatment.<br />

ŽELJKO KALUĐEROVIĆ 1 , ZLATAN DELIĆ 2<br />

1<br />

Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija /<br />

Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia<br />

2<br />

Filozofski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, Bosna i Hercegovina /<br />

Faculty of Philosophy, University of Tuzla, Bosnia and Herzegovina<br />

ANTIČKO RAZUMIJEVANJE ŽRTVOVANJA ŽIVOTINJA<br />

I NJIHOVOG KONZUMIRANJA<br />

Autori u radu istražuju stavove antičkih filozofa koji su se suprotstavljali<br />

prinošenju životinjskih žrtava i koji su odbijali jesti meso životinja.<br />

Analizom sačuvanih spisa utvrđeno je da je postojalo nekoliko grupa raz-<br />

69


loga zbog kojih određeni filozofi nisu odobravali žrtvovanje životinja i<br />

njihovo korištenje u prehrani. Najprije, to su razlozi u kojima se naglašava<br />

intrinzično srodstvo životinja i ljudi, a koji impliciraju da je životinje iz<br />

supstancijalnih razloga nepravedno ubijati i jesti. Neki filozofi su, zatim,<br />

mislili da konzumiranje posebnih životinja može narušiti bliskost bogova<br />

i ljudi odnosno da je svojevrsni vegetarijanski modus življenja neophodan<br />

preduvjet za čovjekovo uzdizanje do boga. Treća grupa razloga utemeljena<br />

je na tezi da odustajanje od uništavanja životinja potiče mirotvorstvo,<br />

smanjuje mogućnost dehumanizacije ljudi i pojavu kanibalizma među<br />

njima. Konačno, autori su utvrdili i razloge contra upotrebe životinja u<br />

prehrambene svrhe koji su imali pragmatičan prizvuk, kao u slučaju zabranjivanja<br />

da se jedu tzv. radne životinje.<br />

ANCIENT UNDERSTANDING OF ANIMAL SACRIFICE<br />

AND ANIMAL CONSUMPTION<br />

In this paper the authors are analysing the attitudes of ancient philosophers<br />

who opposed to the animal oblations or refused to eat animal meat.<br />

The analysis of preserved documents has shown that there were several<br />

groups of reasons for the sake of which certain philosophers did not approve<br />

of the animal sacrifice and of the use of animals as food. Firstly,<br />

there are reasons emphasising the intrinsic kinship of animals and humans,<br />

implying that it is substantially unjust to kill and eat animals. Some philosophers,<br />

furthermore, thought that consumption of specific animals might<br />

hinder the closeness of gods and men, i.e. that a kind of vegetarian mode<br />

of living is a necessary precondition for man’s transcendence to god. The<br />

third group of reasons is based on the thesis that relinquishing of the animal<br />

killing encourages peacemaking, reduces the possibility of dehumanization<br />

of men and of the appearance of cannibalism among them. Finally, the<br />

authors have also identified the reasons contra the use of animals as food,<br />

which had a pragmatic tone, for example such as prohibition of eating the<br />

so-called working animals.<br />

70


SILVANA KARAČIĆ 1 , ANA JELIČIĆ 2<br />

1<br />

Hotel Sveti Križ, Trogir, Hrvatska /<br />

Holy Cross Hotel, Trogir, Croatia<br />

2<br />

Sveučilišni odjel za forenzične znanosti, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /<br />

University Centre for Forensic Sciences, University of Split, Croatia<br />

BIOETIČKI ASPEKTI INTERNETA<br />

Živimo u digitaliziranom svijetu i informatičkom društvu u kojem je<br />

pristup Internetu i njegovo korištenje nedavno uvršteno među temeljna<br />

ljudska prava. Život suvremenog čovjeka bez Interneta je postao nezamisliv.<br />

Stvoren da olakša život, rad, komunikaciju i da uštedi na vremenu i<br />

novcu, Internet je čovjeku otvorio brojne mogućnosti, nove načine izražavanja,<br />

poslovanja, druženja, zabavljanja i informiranja, ali je zadao nove<br />

brige i otvorio nove etičke dileme. Krenimo od jezika u koji su se uvukli<br />

termini poput e-learning, e-economy, e-mail, e- publishing, e-bay. Oni zapravo<br />

upućuju na stvarnost u kojoj su se ljudske radnje preselile u jedan<br />

novi prostor, virtualni. Cyber-kriminal upućuje tako na nove oblike nasilja,<br />

odgovornosti za iste i na nove profile žrtava. U ovom radu stoga dotičemo<br />

neke od najučestalijih načina zlouporabe Interneta (cyberstalking, cyberbulling,<br />

phishing i druge), profile zločinaca i metode obrane. Istraživanje<br />

o navedenom dovodi do pitanja koja koincidiraju s aktualnim bioetičkim<br />

pitanjima, onima o osobnom identitetu, o predstavljanju istog, o naravi<br />

međuljudske komunikacije, o percepciji stvarnosti i o vježbanju u tradicionalnim<br />

vrlinama, i to u svrhu očuvanja dostojanstva ljudske osobe koje<br />

je konstantno izloženo novim prijetnjama.<br />

BIOETHICAL ASPECTS OF THE INTERNET<br />

We live in a digital world and we are a part of an IT society in which<br />

access and use of the Internet has recently been included among the fundamental<br />

human rights. Modern life without the Internet has become unthinkable.<br />

Created to facilitate the life, work, communication, and to save<br />

our time and money, the Internet has opened many possibilities, new ways<br />

of expression, business, socializing and info-entertaining, but it raised new<br />

concerns and ethical dilemmas. Let us start with the language. New terms<br />

such as e-learning, e-economy, e-mail, e-publishing, e-bay have become<br />

71


common all over the world. They represent the reality in which human actions<br />

are moved to a new space, a virtual one. Cybercrime, for example, refers<br />

to new forms of violence, their respective responsibilities and new victim<br />

profiles. In this paper we are examinig some of the most common ways<br />

of Internet abuse (cyberstalking, cyberbullying, phishing, etc.), profiles of<br />

criminals, and methods of defense. The research leads us to questions that<br />

coincide with current bioethical issues, those concerning personal identity<br />

and its presentation, on the nature of human communication, the perception<br />

of reality and the exercise of traditional virtues, in order to preserve<br />

the dignity of the human person who is being exposed to the new ways of<br />

intimidation.<br />

MARINA KATINIĆ<br />

Zagreb, Hrvatska /<br />

Zagreb, Croatia<br />

BIOETIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI:<br />

ČOVJEK I CJELINA ZEMLJINA SUSTAVA<br />

Holizam u biologiji i geologiji rezultirao je znanošću Zemljina sustava<br />

čije su pretpostavke potvrđene Amsterdamskom deklaracijom (2001.). U<br />

suočavanju s ekološkom krizom, filozofija ekologije prepoznaje holizam<br />

kao primjeren model kojim se čovjek doživljava kao biće ne suprotstavljeno<br />

prirodnome okolišu, nego uklopljeno u nj i ovisno o njemu. U hrvatskim<br />

osnovnoškolskim programima bioetičke su teme (pre)malo prisutne<br />

što potiče na razvijanje primjerenih programa koji bi mogli biti ponuđeni<br />

(za početak) kao izborni sadržaji. Nudi se tema odnosa čovjeka prema prirodnome<br />

okolišu kroz promišljanje povezanosti ontogeneze i filogeneze u<br />

evolucijskim procesima koji na povezujući način prožimaju i živi i neživi<br />

svijet. Tema je obrađena metodikom filozofije za djecu, kao stimul služi<br />

»priča o stanici« prikazana slikokazom. Ostvaruje se korelacija s biologijom.<br />

72


BIOETHICS IN PRIMARY SCHOOLS:<br />

HUMAN AND ENTIRETY OF EARTH SYSTEM<br />

A holistic approach in biology and geology resulted in Earth System<br />

Science whose propositions got confirmed in Amsterdam Declaration<br />

(2001). Confronting the environmental crisis, philosophy of ecology has<br />

recognized holism as the appropriate model which treats humans not as<br />

beings opposed to natural environment, but merged with it and dependent<br />

on it. In the Croatian primary school curricula bioethical issues are barely<br />

present which urges the development of proper modules, which could initially<br />

be optional. In this presentation the issue of man’s relation towards<br />

natural environment is considered through reflection of connection among<br />

ontogenesis and phylogenesis in evolutionary processes that permeate both<br />

the living and non-living world. The topic is organized according to the<br />

methodology of philosophy for children. The stimulus is “The Story of a<br />

Cell” power point presentation. The lesson is correlated to biology.<br />

DARIJA RUPČIĆ 1 , IVICA KELAM 2<br />

1<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /<br />

Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University in Osijek, Croatia<br />

2<br />

Osijek, Hrvatska /<br />

Osijek, Croatia<br />

REGENEZA ILI KAKO PONOVNO STVORITI SVIJET<br />

PO SVOJOJ MJERI<br />

Neostvareni san mnogih znanstvenika kroz povijest ljudskog roda<br />

bila je želja za promjenom starog i stvaranjem novoga svijeta. Mnoge su<br />

tehnologije kroz povijest obećavale ispuniti ovaj san poput, primjerice,<br />

otkrića električne energije, motora s unutarnjim sagorijevanjem, nuklearne<br />

tehnologije, tehnologija genetičkog inženjeringa i sl. Najnovija tehnologija<br />

koja obećava radikalnu promjenu svijeta je sintetska biologija. U radu će,<br />

dakle, biti tematizirana problematika sintetske biologije, koja nudi ostvariti<br />

neispunjena obećanja dana genetičkim inženjeringom i nudi sebe kao<br />

konačni odgovor na pitanje ima li čovjek pravo radikalno izmijeniti okoliš,<br />

životinje, biljke i u konačnici čovjeka.<br />

73


REGENESIS OR HOW TO RECREATE A WORLD<br />

THAT FITS YOU<br />

Unrealized dream of many scientists throughout human history has<br />

been the desire to change the old and to recreate the new world. Many<br />

technologies have promised to fulfil this dream, for example the discovery<br />

of electricity, internal combustion engines, nuclear technology, the technology<br />

of genetic engineering, etc. The latest technology that promises a<br />

radical change in the world is synthetic biology. The paper will therefore<br />

discuss the problems of synthetic biology, which offers fulfilment of unfulfilled<br />

promises made by genetic engineering, and offers synthetic biology<br />

as the ultimate answer to the question of whether the man had the right to<br />

radically alter the environment, animals, plants, and ultimately humans.<br />

STJEPAN KOS<br />

Savez za pravedno društvo, Bjelovar, Hrvatska /<br />

Fair Society Alliance, Bjelovar, Croatia<br />

ČETIRI KORAKA DO PRAVEDNOG DRUŠTVA<br />

Piramidalni model razvoja pojedinaca i društva ekvivalent je dobro<br />

poznatom kuglastom modelu (globusu) bez kojega se ne može vjerno prikazati<br />

naš planet. Ono što je globus za razumijevanje Zemlje, to je piramidalni<br />

model za razumijevanje čovjeka i društva u cjelini. Ovaj model<br />

suprotan je piramidalnom modelu moći i alternativa je sustavu koji nas<br />

kroz centralizaciju i materijalizam podčinjava imperijalizmu, a ne obazire<br />

se na ozbiljne, globalne krize koje nam prijete niti poštuje stvarne ljudske<br />

potrebe.<br />

Krize koje se približavaju svojim vrhuncima su: 1. vrijednosna kriza,<br />

2. financijsko-ekonomska kriza, 3. energetsko-ekološko-klimatska kriza,<br />

4. znanstveno-zdravstveno-egzistencijalna kriza.<br />

Kao odgovor na ove nudi se strategija za stvaranje boljeg društva pod<br />

nazivom »Četiri koraka do pravednog društva«: 1. ravnopravnost, 2. transparentnost,<br />

3. miroljubiva politika suradnje u politici i gospodarstvu, 4.<br />

razvoj znanosti i obrazovanja.<br />

74


FOUR STEPS TO FAIR SOCIETY<br />

Pyramidal model of development of individuals and society is the<br />

equivalent of the well-known spherical model (globe), without which you<br />

can not imagine our planet. What the Globe means for understanding the<br />

Earth, the pyramidal model means for understanding human and society as<br />

a whole. This model is in contrast to the pyramidal model of power, and it<br />

is an alternative to the system which subjugates us to imperialism through<br />

centralization and materialism, and does not pay attention to the threatening<br />

serious global crises nor it respects real human needs.<br />

Crises that are approaching their climax are: 1. value crisis, 2. financialeconomic<br />

crisis, 3. ecological-energy-climate crisis, 4. scientific-health-existential<br />

crisis.<br />

As a response to these crises, the author provides the strategy for creating<br />

a better society, called “Four steps to fair society”: 1. equality, 2.<br />

transparency, 3. policy of peaceful cooperation in politics and economy, 4.<br />

development of science and education.<br />

MISLAV KUKOČ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /<br />

Faculty of Philosophy, University of Split, Croatia<br />

BIOETIKA NA SVJETSKOM<br />

FILOZOFSKOM KONGRESU<br />

23. Svjetski filozofski kongres pod naslovom »Filozofija kao istraživanje<br />

i kao način života« održat će se u Ateni, od 4. do 10. kolovoza 2013. godine,<br />

u organizaciji Međunarodne federacije filozofskih društava (FISP). Bez<br />

obzira na poznate prijepore o njezinom disciplinarnom određenju, FISP<br />

bioetici posvećuje primjerenu pozornost, o čemu svjedoči činjenica da se<br />

jedan od osam stručnih odbora ove krovne svjetske filozofske organizacije<br />

zove »Odbor za bioetiku i etiku znanosti«. Članovi FISP-ova odbora za<br />

bioetiku, među kojima je i autor ovoga priloga, organiziraju na Kongresu<br />

nekoliko različitih skupova s bioetičkom problematikom.<br />

75


BIOETHICS ON THE WORLD<br />

CONGRESS OF PHILOSOPHY<br />

The 23rd World Congress of Philosophy entitled “Philosophy as Inquiry<br />

and the Way of Life”, organized by the International Federation of<br />

Philosophical Societies (FISP), will be held in Athens, Greece, August 4–10,<br />

2013. Regardless of the well-known controversy about its disciplinary determination,<br />

FISP pays due attention to bioethics. It is evident in the fact<br />

that one of the FISP’s eight committees is “Committee on Bioethics and the<br />

Ethics of the Sciences”. The author of this paper, as well as the other members<br />

of the Committee on Bioethics, organize different Congress events,<br />

such as invited session, section for contributed papers and round table on<br />

various bioethical issues.<br />

MILE MARINČIĆ<br />

Srednja škola »Ivan Švear«, Ivanić-Grad, Hrvatska /<br />

Ivan-Švear-Gymnasium, Ivanić-Grad, Kroatien<br />

PODUZETNIK – ETIKA – POLITIKA<br />

U ovom radu autor je pokušao rasvijetliti ulogu i značenje etike za<br />

poduzetništvo i poduzetnike. U prvom dijelu rada, koristeći se Kohlbergovom<br />

ljestvicom razvoja moralne svijesti, autor pokušava pokazati kako se<br />

ista ljestvica može primijeniti na etiku u poduzetništvu. Na temelju takve<br />

analize, autor upućuje na odgovornost odgoja takvog poduzetnika koji će<br />

uz stručnost u svom poslu biti i etičar. U drugom dijelu rada autor je pokušao<br />

upozoriti na posebne probleme s kojima se poduzetnici svakodnevno<br />

susreću, bilo da se radi o problemima na relaciji poduzetnik-država,<br />

ili poduzetnik-lokalna zajednica (gradovi, općine…). Posebnu pozornost<br />

autor posvećuje sve češćim pozivima da se poduzetnici aktivno uključe u<br />

politiku. Autor izrazito kritično pristupa navedenom pozivu (poduzetnikpolitičar),<br />

jer se u Republici <strong>Hrvatsko</strong>j takvo nešto nije pokazalo dobrim.<br />

Autor u sukusu svog rada ukazuje na to da odgoj za poduzetništvo bezuvjetno<br />

traži i odgoj za etičnost.<br />

76


UNTERNEHMER – ETHIK – POLITIK<br />

In dieser Arbeit hat der Autor versucht, die Rolle und die Bedeutung<br />

der Ethik im Unternehmertum und Unternehmer zu erleuchten. Im ersten<br />

Teil der Arbeit, mit der von Kohlberg angelegte Entwicklung des moralischen<br />

Bewusstseins, versucht der Autor zu zeigen, wie die gleiche Skala<br />

zur Ethik in der Wirtschaft angewendet werden kann. Basierend auf dieser<br />

Analyse bezieht sich der Autor auf die Verantwortung und der Erziehung<br />

solcher Unternehmer, welcher Qualifikation seiner Arbeit auch Ethik sein<br />

kann. Im zweiten Teil hat der Autor versucht, die Aufmerksamkeit auf die<br />

besonderen Probleme, die die Unternehmer täglich konfrontiert, zu ziehen,<br />

die der staatliche Unternehmen oder ein Unternehmer und Kommunen<br />

(Städte, Gemeinden…) haben. Besondere Aufmerksamkeit hat der Autor<br />

den Unternehmern gegeben, die sich aktiv in die Politik einsetzen. Der<br />

Autor ist äußerst kritisch entgegen der angedeuteten Einladung (Unternehmer-Politiker),<br />

weil in der kroatischen Regierung, so etwas als nicht gut<br />

erwiesen ist. Der Autor weist darauf hin, dass die Ausbildung zu unternehmerischer<br />

Initiative bedingungslos die Ethikunterricht fordert.<br />

BRANISLAVA MEDIĆ 1 , BOJAN STOPIĆ 1 , ZORAN TODOROVIĆ 1 ,<br />

STOJAN PERIĆ 2 , DANILO D. OBRADOVIĆ 2 ,<br />

RADAN STOJANOVIĆ 1 , KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ 1 ,<br />

MILICA PROSTRAN 1<br />

1<br />

Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /<br />

School of Medicine, University of Belgrade, Serbia<br />

2<br />

Klinika za neurologiju, Klinički centar Srbije, Beograd, Srbija /<br />

Clinic of Neurology, Clinical Centre of Serbia, Belgrade, Serbia<br />

BIOETIČKI ASPEKTI FARMAKOTERAPIJE<br />

RIJETKIH BOLESTI U NEUROLOGIJI:<br />

ŠTO O TOME MISLE PACIJENTI?<br />

Farmakoterapija rijetkih bolesti u neurologiji suočena je s brojnim<br />

etičkim dilemama. Ova su bolesti progresivne i obično ugrožavaju život,<br />

a liječenje je vrlo skupo. Cilj našeg rada bio je da ispitamo stupanj informiranosti<br />

i stavove neuroloških pacijenata spram liječenja rijetkih bolesti<br />

77


u Srbiji. U ovom je istraživanju korištena studija presjeka za anketiranje<br />

pacijenata. Poseban je upitnik popunilo 60 pacijenata. Pacijenti smatraju<br />

da je vrlo važno baviti se ovim pitanjem u našoj zemlji, kao i da je položaj<br />

oboljelih prilično težak. Ispitanici se slažu da su najveći problemi oboljelih:<br />

nedovoljna informiranost javnosti, visoke cijene lijekova i komplicirane<br />

procedure njihova nabavljanja. Naši ispitanici smatraju da se farmakoterapija<br />

rijetkih bolesti može unaprijediti: pravovremenom dijagnostikom, pojednostavljivanjem<br />

procedura nabavljanja lijekova i registriranjem većeg<br />

broja lijekova. Potrebno je unaprijediti informiranost pacijenata o farmakoterapiji<br />

rijetkih bolesti i potaknuti ih na organiziranje vlastitih udruženja<br />

koja bi se zalagala za poboljšanje njihovog položaja u našoj sredini.<br />

BIOETHICAL ASPECTS OF PHARMACOTHERAPY OF<br />

RARE DISEASES IN NEUROLOGY:<br />

WHAT DO PATIENTS THINK ABOUT IT?<br />

Pharmacotherapy of rare diseases in neurology is faced with many<br />

ethical dilemmas. The diseases are often life-threatening and progressive<br />

and the treatment is very expensive. We aimed to assess knowledge and<br />

attitudes of neurological patients towards the issue of treatment of rare<br />

diseases in Serbia. Patients were questioned in the cross-section study. A<br />

self-completed questionnaire was delivered to 60 patients. Patients considered<br />

that dealing with this issue in our country is extremely important<br />

and that situation of patients is difficult. Our participants agreed that the<br />

biggest problems are lack of public information, high price of drugs and<br />

complicated procedures for their procurement. In order to improve pharmacotherapy<br />

of rare diseases participants suggested several options such<br />

as well-timed diagnostics, simplified procedures for procurement of drugs<br />

and registration of bigger number of drugs. In conclusion, it is necessary<br />

to improve knowledge of patients towards the issues of pharmacotherapy<br />

of rare diseases and support them to form their own association to improve<br />

their situation in our community.<br />

78


ROBERT MEĐUGORAC<br />

Zagreb, Hrvatska /<br />

Zagreb, Croatia<br />

POJAM VRSIZMA: DUNAYER VS. SINGER<br />

112 godina nakon prve »prave pravaške« knjige Prava životinja (1892.)<br />

Henryja Salta i 29 godina nakon knjige Oslobođenje životinja (1975.) Petera<br />

Singera, koja idejom i argumentacijom nije mnogo različitija od prethodno<br />

spomenute, ali je revolucionarnom snagom animalističku tematiku<br />

gurnula pod reflektore javnosti i struke, dolazi druga knjiga autorice Joan<br />

Dunayer Specizam (2004.), koja je podignula letvicu obzirnosti spram neljudskih<br />

svjesnih i osjetilnih Zemljana dovoljno visoko da je više niti jedan<br />

antropošovinist, niti staro- ili novo-vrsist ne može preskočiti, što je naravno<br />

odmah podebljalo već od ranije jasnu diferenciju između dvije oprečne<br />

struje unutar pokreta za oslobođenje životinja, onu koja pod krinkom pravaštva<br />

u stvari samo zagovara regulaciju, uz izgovore »nije još vrijeme« i<br />

»treba biti umjeren«, te onu koja abolicionističkim pristupom zahtijeva trenutnu<br />

i potpunu fizičku, ustavnu i zakonsku emancipaciju svih ne-ljudskih<br />

osoba kao i čitavih naroda koji masovno stradavaju u tihom holokaustu.<br />

CONCEPT OF SPECIESISM: DUNAYER vs. SINGER<br />

112 years after the first “real animal rights” book Animals’ Rights (1892)<br />

written by Henry Salt, and 29 years after the book Animal Liberation (1975)<br />

written by Peter Singer, that doesn’t differ much from the previous one when<br />

it comes to ideas and arguments, but with its revolutionary strength it put<br />

the animal rights as a subject under the spotlight of publicity and profession,<br />

emerged Speciesism, the second book by Joan Dunayer (2004) that lift up the<br />

level of indulgence towards non-human conscious and sensible Earthlings<br />

high enough that neither anthropochauvinists, nor old or new-speciesists<br />

cannot reach, and that, of course, immediately emphasised already known<br />

difference, made by two opposing positions within the movement for animal<br />

liberation; the one that under the mask of animal rights advocates only the<br />

regulations, making excuses that “the time isn’t right yet” or “we should be<br />

reasonable”, and the one that with its abolitionist approach demands instant<br />

and total physical, constitutional and legal emancipation of all non-humans<br />

as well as whole nations being massively killed in a silent holocaust.<br />

79


NADA MLADINA 1 , ŽARKO MLADINA 2<br />

1<br />

Medicinski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina /<br />

Faculty of Medicine, University of Tuzla, Bosnia and Herzegovina<br />

2<br />

Univerzitetski klinički centar Tuzla, Bosna i Hercegovina /<br />

University Clinical Centre Tuzla, Bosnia and Herzegovina<br />

IZBOR LIJEČNIČKOG POZIVA<br />

IZ BIOETIČKE PERSPEKTIVE<br />

»Živio kralj! Nek’ raduje se onaj koji diše u rujnoj svjetlosti, ali tu je<br />

dolje užasno! Nek’ čovjek ne iskušava bogove i nikad ne poželi da vidi ono<br />

što samilosno pokrivaju mrakom i jezom.« (F. Schiller, Ronilac)<br />

Poznavati bolesti, simptome, njihov nastanak, znati otklanjati bol,<br />

pomagati bolesnima, igrati korisnu ulogu u ljudskoj zajednici – dovoljni<br />

su motivi kojima naizgled ne treba nikakvo objašnjenje ni opravdanje. Ti<br />

motivi, međutim, sigurno nisu postojali u svijesti svakog budućeg liječnika.<br />

Kad je bio dijete, mnogo više je spontano želio biti vatrogasac, pilot,<br />

maneken. Između budućeg vatrogasca i pravog studenta medicine morao je<br />

proći period velikog preobražaja sklonosti prema određenom pozivu. Odluka<br />

da postane liječnikom nametnula se jednog dana, čak i ako je moglo<br />

izgledati da ju je sugerirao netko drugi ili da su do njenog donošenja doveli<br />

očigledni racionalni argumenti.<br />

Svaka djelatnost odrasle osobe, pa i liječnička, uvijek u sebi sadrži<br />

izvjesnu vezu s podsvjesnim željama, bilo da ta djelatnost prati želju ili joj<br />

se, naprotiv, suprotstavlja. Svaka profesionalna djelatnost odgovara nečemu<br />

podsvjesnom u onome tko je obavlja. Male su razlike u tom pogledu<br />

među raznim profesijama. Razlikuju se samo putovi i oblici izražavanja.<br />

Što se nazire i što se zadovoljava, zapravo, iza izvjesnih racionalnih motiva<br />

izbora liječničke profesije? Obavljanje liječničkog posla zahtijeva priličnu<br />

količinu znanstvenih znanja, a spoznaja sadrži jedno unutarnje zadovoljstvo<br />

koje svatko mora osjetiti. Može se reći da je radost spoznaje anticipacija<br />

zadovoljstva koje će liječnik imati kad bude liječio svoje pacijente. To<br />

je veoma varljiv argument, jer je zadovoljstvo isto ako je liječnik istraživač<br />

koji se nikad neće baviti praksom. To je osjećanje mnogo intenzivnije od<br />

jednostavnog intelektualnog zadovoljstva. Ono ima karakter uživanja, i to<br />

osobnog uživanja koje nadilazi, ne isključujući u pravilu, altruističko zadovoljstvo<br />

što se osjeća pri pomaganju drugima.<br />

80


CHOICE OF PHYSICIAN’S VOCATION<br />

FROM THE BIOETHICAL POINT OF VIEW<br />

“Long live the king! Let all those who breathe in the ardent red light<br />

rejoice, but down here it is horrible! Let man not tempt gods and never<br />

wish to see what they gracefully cover with darkness and shudder!” (F.<br />

Schiller, The Diver)<br />

To be acquainted with diseases, symptoms, their appearance and beginnings,<br />

to know how to remove pain, help the patients, to play a useful<br />

role within human community, are quite sufficient motives, which apparently<br />

do not need any excuse or explanation. These motives, however, did<br />

not exist in the mind of every future physician. When he or she was a child,<br />

they wished and wanted much more to become a fireman, a pilot, or a<br />

fashion model. Between the future fireman and the real student of medicine<br />

had to pass a long period of huge transformation of inclination towards a<br />

certain vocation. The decision to become a physician imposed itself one<br />

day, even if it could look like someone else suggested it, or that the obvious<br />

rational arguments caused this decision.<br />

Every activity of adults, even the medical one, always contains some<br />

connection with subconscious wishes, whether it follows the wish or, in<br />

contrary, opposes it. Every professional activity corresponds to something<br />

in the subconscious of whoever is doing it. Concerning this, differences<br />

between various professions are small. Only the ways and forms of expressions<br />

are different. What is looming and what is satisfied, in fact, behind<br />

certain rational motives for choosing medical profession. Performing medical<br />

vocation demands a huge amount of scientific knowledge, and knowing<br />

contains an internal satisfaction that everyone must feel. We could say<br />

that the joy of knowing is the anticipation of pleasure that the physician<br />

will feel while treating his patients. This is also a very questionable argument,<br />

because the pleasure is the same if the physician is a researcher who<br />

will never treat a patient in practice. That feeling is much more intensive<br />

than simple intellectual pleasure. It has a character of joy, a personal joy<br />

which surpasses, without strictly excluding, altruistic pleasure that is felt<br />

in helping other people.<br />

81


LEJLA MUŠIĆ<br />

Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina /<br />

Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina<br />

ECOLOGICAL NATIONALISM<br />

Ecological nationalism represents a deconstructive ecofeminist and<br />

gender sensible project with the goal of opening the space for understanding<br />

pluriperspective identities, in order to implement the respect for human<br />

rights in the contemporary age. Ecofeminist movement emerged from the<br />

radical feminist movement, therefore forming the sub-branch of feminism<br />

fighting against racial, patriarchal, gender, and all other forms of oppression.<br />

Political dimension of ecofeminist movement has its origins in radical<br />

feminist intentions for the identification of the private and the public<br />

sphere. Feminist understanding of the family construction has influenced<br />

the deconstruction of functionalism, thus constituting the bridge for overcoming<br />

the traditional viewpoints regarding the family structure. Ben Zeman’s<br />

Male Manifesto, Riane Eisler’s Ecofeminist Manifesto, and Cyborg<br />

Manifesto written by Donna Haraway are the primary source for the critique<br />

of traditional approaches to understanding the notions of nation, gender,<br />

and family.<br />

EKOLOŠKI NACIONALIZAM<br />

Ekološki nacionalizam predstavlja dekonstruktivistički ekofeministički<br />

i rodno senzibilizirani projekt koji nastoji otvoriti prostor za razumijevanje<br />

pluriperspektivnih identiteta u cilju ostvarivanja prakse uvažavanja<br />

ljudskih prava u kontekstu suvremenog doba. Ekofeministički pokret proizišao<br />

je iz radikalnog feminističkog pokreta, ostajući pri tom pravac koji<br />

se bori protiv rasne, patrijarhalne, rodne i svake druge opresije. Politička<br />

dimenzija ekofeminističkog pokreta svoje izvorište ima u težnji radikalnih<br />

feministkinja da se privatna i javna sfera identificiraju. Feministička<br />

promišljanja o obitelji utjecat će na dekonstrukciju funkcionalizma i time<br />

otvoriti put za dokidanje tradicionalnih pogleda na strukturu obitelji. Muški<br />

manifest Bena Zemana, Ekofeministički manifest Riane Eisler, te Kiborški<br />

manifest Donne Haraway stjecišta su kritike tradicionalnih pristupa razumijevanju<br />

nacije, roda i obitelji.<br />

82


LÁSZLÓ NEMES<br />

Department of Behavioral Sciences, University of Debrecen, Hungary /<br />

Odjel za bihevioralne znanosti, Sveučilište u Debrecinu, Mađarska<br />

BIOETHICS AS PHILOSOPHICAL PRACTICE<br />

In recent years we could witness the emergence of a new field of philosophy<br />

called philosophical practice. Philosophical practice is an umbrella<br />

term to cover different practical relations in which (typically) the<br />

philosopher provides help to non-philosophers (individuals, groups, or organizations)<br />

to take a philosophical perspective and critically reflect upon<br />

basic presumptions. Philosophical practice is not just a practical enterprise;<br />

it involves a general rethinking of the very nature of philosophy as well as<br />

its functions and social responsibilities. There are many important connections<br />

between bioethics and philosophical practice. In my lecture, I want<br />

to discuss some of them: historical, methodological and functional aspects.<br />

My main point is that many areas of bioethics could benefit from getting<br />

subsumed under philosophical practice.<br />

BIOETIKA KAO FILOZOFSKA PRAKSA<br />

Posljednjih godina svjedočimo nastajanju novog <strong>filozofsko</strong>g područja<br />

koje se naziva <strong>filozofsko</strong>m praksom. Filozofska praksa je natkriljujući pojam<br />

za različite praktične odnose u kojima (tipično) filozof pruža pomoć<br />

ne-filozofima (pojedincima, skupinama ili organizacijama) kako bi zauzeli<br />

filozofsku perspektivu i kritički reflektirali o temeljnim pretpostavkama.<br />

Filozofska praksa nije samo praktični pothvat, nego uključuje generalno<br />

promišljanje same naravi filozofije kao i njenih funkcija i društvenih odgovornosti.<br />

Mnogo je važnih veza između bioetike i filozofske prakse. U<br />

ovom izlaganju želim raspravljati o nekima od njih: o historijskim, metodološkim<br />

i funkcionalnim aspektima. Moja je poanta da bi mnoga područja<br />

bioetike mogla imati koristi ako bi se supsumirala pod filozofsku praksu.<br />

83


BORUT OŠLAJ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija /<br />

Philosophische Fakultät, Universität Ljubljana, Slowenien<br />

PACIJENTSKA OPORUKA I PROBLEM<br />

AUTONOMNE I PRIRODNE VOLJE<br />

U izlaganju će se tematizirati pacijentska oporuka u svjetlu odnosa između<br />

tzv. slobodne, autonomne volje autora pacijentske oporuke, s jedne<br />

strane, te kasnije prirodne volje koja se čini protivnom odlukama one autonomne<br />

volje, s druge strane. Na podlozi problematike pacijentske oporuke<br />

postavlja se pitanje u kojoj je mjeri uopće još opravdano smatrati autonomnu<br />

volju u sadašnjem obliku neupitnom, središnjom normom, odnosno<br />

posljednjim legitimacijskim kriterijem u prosudbi svih naših moralnih promišljanja<br />

i pravnih odluka. Na temelju alternativne tipologije i klasifikacije<br />

ljudske volje pokazuje se da je konflikt između autonomne i prirodne volje<br />

zapravo prividan problem te da pred nas postavlja zadaću da iznova promislimo<br />

problematiku ljudske volje.<br />

PATIENTENVERFÜGUNG UND DAS PROBLEM<br />

DES AUTONOMEN UND DES NATÜRLICHEN WILLENS<br />

Im Beitrag wird die Patientenverfügung im Lichte des Verhältnisses<br />

zwischen dem sog. freien, autonomen Willens des Urhebers der Patientenverfügung<br />

einerseits, und dem späteren natürlichen Willen, der den<br />

Entscheidungen des autonomen zu widersprechen scheint andererseits, behandelt.<br />

Auf dem Hintergrund der Patientenverfügungsproblematik wird<br />

die Frage gestellt, inwiefern ist es überhaupt noch gerechtfertigt, den autonomen<br />

Willen in jetziger Form weiterhin für eine zweifelsfrei, zentrale<br />

Norm bzw. für ein letztes Legitimationskriterium bei der Beurteilung<br />

aller unseren moralischen Überlegungen und rechtlichen Entscheidungen<br />

zu halten? Aufgrund einer alternativen Typologie und Klassifizierung des<br />

menschlichen Willens wird gezeigt, dass der Konflikt zwischen dem autonomen<br />

und dem natürlichen Willen eigentlich ein Scheinproblem ist, das<br />

uns vor die Aufgabe stellt, die Problematik des menschlichen Willens neu<br />

zu überdenken.<br />

84


JASMINKA PAVELIĆ<br />

Institut »Ruđer Bošković«, Zagreb, Hrvatska /<br />

Ruđer Bošković Institute, Zagreb, Croatia<br />

REANIMACIJA IZRAZITO PRERANO ROĐENE DOJENČADI –<br />

DA ILI NE?<br />

Normalna trudnoća traje između 38 i 42 tjedna. Prerano rođenim djetetom<br />

smatra se ono koje se rodi prije tog perioda. A što su to izrazito<br />

prerano rođena djeca? Ona koja se rode između 22. i 25. tjedna trudnoće,<br />

kada su šanse za preživljavanje samo oko 17%. Usprkos tome, u većini anglosaksonskih<br />

zemalja prevladava mišljenje da novorođenče rođeno nakon<br />

najmanje 23 tjedna intrauterinog razvitka treba reanimirati. Ali, i ako preživi,<br />

dijete je izloženo 90-postotnom riziku razvitka trajnih, teških razvojnih<br />

poremećaja i trajnog izrazitog invaliditeta. U tom se smislu nameće niz<br />

etičkih pitanja kao što su: treba li reanimaciju vršiti protiv želje roditelja;<br />

može li se uskraćivanje reanimacije temeljiti na mogućnosti razvitka teškog<br />

trajnog invaliditeta; da li je pravo djeteta na prvom mjestu, i konačno<br />

tko određuje granicu nakon koje treba započeti reanimaciju?<br />

RESUSCITATION OF EXTREMELY PREMATURE INFANT –<br />

YES OR NO?<br />

A full term pregnancy is between 38 and 42 weeks in length. A premature<br />

infant is born before this period. What is extremely premature infant?<br />

It is any infant born between 22 and 25 weeks of gestation, at the time<br />

when the chances for survival are only 17%. Despite this, in majority of developed<br />

countries prevails the opinion that babies born after only 23 weeks<br />

of gestation should be resuscitated, although their chances to develop permanent,<br />

severe developmental abnormalities and permanent disability are<br />

90%. In this respect numerous ethical questions arise, such as: should the<br />

resuscitation be done against the parent’s wishes; can withholding of resuscitation<br />

be based on the possibility for development of permanent disabilities;<br />

do the baby’s rights come first, and finally, who determines the<br />

boundary after which the resuscitation should start?<br />

85


VESNA PEŠIĆ 1 , EDUARD PAVLOVIĆ 2<br />

1<br />

Riječka nabiskupija, Rijeka, Hrvatska /<br />

Rijeka Archdiocese, Rijeka, Croatia<br />

2<br />

Klinički bolnički centar Rijeka, Hrvatska /<br />

Clinical Hospital Centre, Rijeka, Croatia<br />

ONKOLOŠKA BOLESNICA U TERMINALNOJ FAZI<br />

NJEGA U OBITELJI ILI SKRB U HOSPICIJU?<br />

Osoba sa onkološkom bolešću u terminalnoj fazi nerijetko je ekstremno<br />

tjelesno slaba, emotivno iscrpljena i nalazi se u stanju duhovne bezizlaznosti.<br />

S obzirom na to da sama sebi može pomoći tek malo ili čak nikako,<br />

neophodna joj je stalna tuđa pomoć. Stoga su njezini bližnji često u velikim<br />

dvojbama: kako dalje pomoći u kući, da li je možda rješenje premjestiti<br />

ju u takvom stanju u hospicij? Ovo izlaganje nastoji približiti takvu jednu<br />

dilemu kada se obitelj više priklanja nastavljanju iscrpljujuće skrbi za svog<br />

na smrt bolesnog člana unutar obiteljskog kruga nego unutar institucije za<br />

»dostojno umiranje«.<br />

ONCOLOGICAL WOMAN PATIENT IN TERMINAL PHASE:<br />

CARE IN FAMILY OR IN HOSPICE?<br />

A person with an oncological disease in terminal phase is often in extremely<br />

weak physical condition, emotionally exhausted, and also in the<br />

state of spiritual hopelessness. This patient cannot help herself, but she<br />

needs permanent care from her relatives. Therefore they have one great<br />

dilemma: home care or care in hospice? This paper seeks to elucidate this<br />

kind of dilemma in the case when the family is more inclined to continue<br />

the exhausting care for its dying member within the family rather than in<br />

an institution for “dignified dying”.<br />

86


ALEKSANDAR RACZ, VLATKA BRUMEN, SLAVKO ANTOLIĆ<br />

Zdravstveno veleučilište, Zagreb, Hrvatska /<br />

University of Applied Health Studies, Zagreb, Croatia<br />

EKOLOŠKI OTISAK TOALETNOG PAPIRA<br />

Potaknuta nezajažljivom željom za ugodom i antropocentričnim odnosom<br />

prema prirodi potrošnja toaletnog papira godišnje po osobi u svijetu<br />

je dosegla prosječnih 3,8 kg: u rasponu od hedonističkih 23 kg u Sjevernoj<br />

Americi do 0,4 kg u Africi. Amerikanci prosječno troše 8,6 listića po jednoj<br />

nuždi ili 57 listića dnevno upakiranih u 7 000 000 000 rola godišnje.<br />

Osvijestimo li da se preradom jednog stabla (veličine 40 stopa, promjera 8<br />

inča) dobiva oko 810 rola, samo u SAD godišnje preko 8 500 000 stabala<br />

ili dnevno 24 000 stabala, od kojih 14% potječe iz sjevernih borealnih, a<br />

7% iz tropskih šuma, bude žrtvovano isključivo za potrebe ugodnosti ljudske<br />

stražnjice. Iako se za proizvodnju 100% recikliranog toaletnog papira<br />

utroši 50% manje vode i 40% manje energije, uz 35% smanjenje zagađenja<br />

voda i 74% smanjenje zagađenja atmosfere, samo 6% Amerikanaca sklono<br />

je njegovoj uporabi. Svakom tonom recikliranog papira možemo spasiti 13<br />

stabala i uštedjeti 2,5 barela nafte, 4 100 kilovata električne energije, 31<br />

380 litara vode i 4 m 3 otpada, zbog čega je i ugljični otisak jednog listića<br />

recikliranog toaletnog papira samo 1,1 g CO 2 , dakle značajno manje od<br />

1,8 g CO 2 od jednog listića standardnog toaletnog papira. U konačnici, korištenjem<br />

lijeve ruke i lavora kao u Indiji, ekološki otisak može biti i znatno<br />

manji: civilizacijski iskorak vrijedan 384 sačuvanih stabala kroz prosječnu<br />

duljinu ljudskog životnog vijeka.<br />

ECOLOGICAL FOOTPRINT OF TOILET PAPER<br />

Driven by an insatiable desire for comfort and an anthropocentric attitude<br />

towards nature, the annual global consumption of toilet paper has risen<br />

up to 3.8 kg per person on average, spanning from the hedonistic 23 kg in<br />

North America to 0.4 kg in Africa. Americans use 8.6 sheets per “session”,<br />

i.e. 57 sheets a day, adding up to a total of 7,000,000,000 toilet paper rolls<br />

a year. Provided that we become aware of the fact that processing a single<br />

tree (40 feet high, 8 inches wide) results in the production of roughly 810<br />

toilet paper rolls, in the USA alone over 8,500,000 trees a year, i.e. 24,000<br />

87


trees a day, out of which 14% originating from northern boreal forests and<br />

7% originating from tropical rainforests, get to be sacrificed in order to<br />

indulge the human “behind”. Although the production of 100%-recycled<br />

toilet paper requires 50% less water and 40% less energy, and results in<br />

35% less water pollution and 74% less atmosphere pollution, only 6% of<br />

Americans tend to use it. Each ton of recycled paper can save 13 trees and<br />

2.5 oil barrels, as well as 4,100 kilowatts of electrical energy, 31,380 litres<br />

of water and 4 m 3 of waste, which explains the fact that the carbon footprint<br />

of a single recycled toilet paper sheet amounts to only 1.1 g of CO 2 , i.e. significantly<br />

less than the 1.8 g of CO 2 that comes from the production of one<br />

standard toilet paper sheet. Bottom line, using the left hand and a washing<br />

bowl, like 1.3 billion Indians do, can decrease the ecological footprint even<br />

further; an advancement of civilization worth 384 saved trees throughout<br />

the average human lifespan.<br />

SANDRA RADENOVIĆ 1 , VIDA JEREMIĆ 1 ,<br />

DANIJELA TIOSAVLJEVIĆ-MARIĆ 1 , TINA PAJEVIĆ 2 ,<br />

MIROSLAV VASOVIĆ 2<br />

1<br />

Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /<br />

School of Medicine, University of Belgrade, Serbia<br />

2<br />

Stomatološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /<br />

School of Dental Medicine, University of Belgrade, Serbia<br />

MEDICINSKA SOCIOLOGIJA, MEDICINSKA ETIKA I<br />

BIOETIKA NA MEDICINSKOM I STOMATOLOŠKOM<br />

FAKULTETU UNIVERZITETA U BEOGRADU –<br />

AKTUALNO STANJE I TENDENCIJE<br />

U ovom radu autori, najprije, izlažu glavne crte programa osnovnih<br />

i izbornih predmeta u okviru Katedre humanističkih nauka Medicinskog<br />

fakulteta Univerziteta u Beogradu – Medicinska sociologija i Medicinska<br />

etika, Bioetika III, Bioetika IV i Bioetika V, te Katedre općeobrazovnih<br />

predmeta Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu – Osnove znanosti<br />

o ponašanju i Medicinska etika. Autori uspoređuju aktualno stanje i<br />

tendencije u vezi sa zastupljenošću spomenutih humanističkih disciplina na<br />

Medicinskom i Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Autori<br />

88


smatraju da je Medicinski fakultet u Beogradu – kako uprava, tako i profesori<br />

– prepoznao humanističke discipline, a bioetiku na prvom mjestu, kao<br />

posve nov način razmatranja pacijenta kao ključnog subjekta medicine.<br />

MEDICAL SOCIOLOGY, MEDICAL ETHICS AND<br />

BIOETHICS AT THE SCHOOL OF MEDICINE AND SCHOOL<br />

OF DENTAL MEDICINE, UNIVERSITY OF BELGRADE –<br />

CURRENT STATUS AND TRENDS<br />

In the paper the authors expose, firstly, the main points of the curricula<br />

of both basic and elective subjects within the Department of Humanities<br />

at the School of Medicine, University of Belgrade – Medical Sociology,<br />

Medical Ethics, Bioethics III, Bioethics IV, and Bioethics V, and within the<br />

Department of General Subject at the School of Dental Medicine, University<br />

of Belgrade – Basis of the Science of Behaviour and Medical Ethics.<br />

The authors compare current status and trends regarding representation and<br />

presence of the humanities at the School of Medicine and School of Dental<br />

Medicine, University of Belgrade. The authors consider that the School<br />

of Medicine, University of Belgrade, in fact, both its management and the<br />

professors, have recognized the humanities – bioethics in the first place<br />

– as an entirely new way of treating the very subject of medicine today,<br />

namely, the patient.<br />

IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR<br />

Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /<br />

School of Medicine, University of Rijeka, Croatia<br />

BIOETIKA JE ROĐENA PETNAEST DANA RANIJE<br />

Fritz Jahr i prvi spomen bioetike u prosincu 1926.<br />

Sve do prije pet mjeseci smatralo se da je Fritz Jahr prvi članak u kojemu<br />

spominje »bioetiku« kao novu disciplinu, odnosno najavljuje obrise<br />

njena koncipiranja i pozicioniranja u okviru znanosti, kulture i društva,<br />

objavio u prvom, siječanjskom broju časopisa Kosmos 1927. Zahvaljujući<br />

tragu o postojanju još najmanje triju starijih Jahrovih članaka, autori ovog<br />

89


kratkog priopćenja otkrili su da članak iz Kosmosa samo ponavlja teze iz<br />

Jahrova članka objavljenog petnaestak dana ranije u časopisu Mittelschule.<br />

Uzimajući u obzir životopis Fritza Jahra, autori ovog rada pokušavaju<br />

rasvijetliti i raščlaniti okolnosti prvog poznatog koncipiranja bioetike.<br />

BIOETHICS WAS BORN FIFTEEN DAYS EARLIER<br />

Fritz Jahr and the First Mention of Bioethics in December 1926<br />

Until five months ago, it was generally believed that Fritz Jahr had<br />

published his first paper mentioning “bioethics” as a new discipline and<br />

announcing the framework of its concept and positioning within science,<br />

culture, and society, in 1927, in the first (January) issue of the Kosmos<br />

magazine. Thanks to a lead on the existence of at least three older Jahr’s<br />

articles, the authors of this short communication revealed that the paper<br />

from Kosmos only reiterates the theses from Jahr’s article published fifteen<br />

days earlier, in the Mittelschule journal.<br />

Taking into consideration the biography of Fritz Jahr, the authors of the<br />

present paper have tried to enlighten and analyse the circumstances of the<br />

emergence of the first concept of bioethics.<br />

IVA RINČIĆ, AMIR MUZUR<br />

Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /<br />

School of Medicine, University of Rijeka, Croatia<br />

O SUDBINI IDEJA:<br />

OD BIOETIKE DO NACIONALNOG CENTRA ZA<br />

OBRAZOVANJE GLUHIH<br />

Bioetika, barem ona koja teži zaslužiti epitet integrativna, po svojoj definiciji,<br />

zadire u sva pitanja povezana sa životom. Ipak, ponekad se začudimo<br />

koliko daleko teme njena bavljenja mogu odvesti. U ovome radu autori<br />

osvjetljavaju početni interes Ivana Šegote (1938.–2011.), pionira hrvatske<br />

bioetike, za komunikaciju s gluhim pacijentima (s uporištem u doktrini<br />

informiranog pristanka), koji je s vremenom prerastao u trajni edukacijski<br />

pothvat, znanstveni projekt, ali i institucionalnu strategiju riječkog Medi-<br />

90


cinskog fakulteta. Tako je projekt iz domene medicinske etike i bioetike<br />

postao pretečom Nacionalnog centra za visoko obrazovanje gluhih i nagluhih<br />

Republike Hrvatske (u osnivanju).<br />

ON THE DESTINY OF IDEAS:<br />

FROM BIOETHICS TO A NATIONAL CENTRE FOR<br />

DEAF EDUCATION<br />

Bioethics, at least the one aiming to deserve the epithet “integrative”,<br />

according to its definition, affects all questions related to life. However,<br />

sometimes we wonder how far the topics of its occupation can lead. In<br />

the present paper, the authors elucidate the initial interest of Ivan Šegota<br />

(1938–2011), a pioneer of Croatian bioethics, for the communication with<br />

deaf patients (based upon the informed-consent doctrine), which gradually<br />

grew into a permanent educational endeavour, a scientific project, but also<br />

an institutional strategy of the Rijeka School of Medicine. In that way, a<br />

project from the domain of medical ethics and bioethics became a precursor<br />

of the National Centre for Higher Education of the Deaf and Hard of<br />

Hearing (to be founded).<br />

KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ, SONJA VUČKOVIĆ,<br />

DRAGANA SREBRO, MILICA PROSTRAN<br />

Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /<br />

School of Medicine, University of Belgrade, Serbia<br />

BIOETIČKA PITANJA ISTRAŽIVANJA BOLA NA LJUDIMA<br />

Istraživanje bola na ljudima provodi se u cilju boljeg poznavanja mehanizma,<br />

patogeneze, dijagnostike i liječenja bola. Istraživanja se provode<br />

na zdravim dobrovoljcima i oboljelima. Etički vodič za istraživanje bola na<br />

ljudima ističe da su prioritet zdravlje, sigurnost i dostojanstvo ispitanika.<br />

Kliničke studije za ispitivanje bola na ljudima moraju procijeniti rizik od<br />

istraživanja i moraju biti odobrene od strane etičkih komisija. Ispitanici<br />

trebaju dati informirani pristanak za sudjelovanje u istraživanju. Istraživači<br />

su odgovorni za dobrobit ispitanika. Dopušteno je istraživanje bola kod<br />

starih osoba ili osoba na palijativnoj njezi, ali se pritom moraju štititi dostojanstvo<br />

i autonomija ispitanika.<br />

91


BIOETHICAL ISSUES IN PAIN RESEARCH IN HUMANS<br />

Pain research in humans is performed in order to better understand<br />

mechanisms, pathogenesis, diagnosis and treatment of pain. The research<br />

is conducted on healthy volunteers and patients. Ethics guide for pain research<br />

in humans points out that the priorities are health, safety and dignity<br />

of patients. Clinical trials for investigations of pain in humans must assess<br />

the risk of the research and must be approved by ethical committees.<br />

Respondents must provide informed consent for participation in research.<br />

Researchers are responsible for the welfare of patients. Survey of pain in<br />

the elderly or the people in palliative care is permitted, but the dignity and<br />

autonomy of patients must be protected.<br />

MARIJA SELAK<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

METAFIZIČKE PRETPOSTAVKE IDEJE<br />

TEHNIČKOG POBOLJŠANJA ČOVJEKA<br />

U antici je čovjek sebe shvaćao kao dio kozmosa, kružnog kretanja,<br />

prirode. U srednjovjekovlju se čovjek podvrgavao Stvoritelju i čekao dolazak<br />

spasenja. Moderni je čovjek zamijenio religijska obećanja idejom<br />

napretka, a vjera u tvorca ustupila je mjesto vjeri u Čovjeka. Današnji čovjek<br />

pokušava prisvojiti prava i moć koja pripada »sili samostvaranja ili<br />

Tvorcu«, što je vidljivo u ideji poboljšanja čovjeka putem tehnike. Time<br />

se razotkriva metafizička pozadina suvremene svjetskopovijesne situacije<br />

u kojoj čovjek preuzima ulogu apsolutnog bića – Stvoritelja, ali ono metafizičko<br />

i dalje nesmetano nastavlja postojati. Problem »metafizikacije«<br />

čovjeka pokazuje se problematičnim iz dva razloga. Prvi je to što klasična<br />

metafizika podrazumijeva bitak kao vječan, nepromjenjiv, kao »jest« koje<br />

bićima omogućuje da budu i time determinira što mogu postati. Drugi se<br />

problem nalazi u tome što čovjek ne posjeduje apsolutno znanje, čime se<br />

razotkriva destruktivno naličje novooslobođene moći u kojoj nije moguće<br />

predvidjeti posljedice njezine uporabe, a time ni preuzeti odgovornost za<br />

njih.<br />

92


METAPHYSICAL PRECONDITIONS OF THE IDEA<br />

OF HUMAN ENHANCEMENT<br />

In the Classical Antiquity man understood himself as a part of the Cosmos,<br />

cyclical movement, nature. In the Middle Ages man has subordinated<br />

himself to the Creator and waited for the arrival of salvation. Modern man<br />

has exchanged religious promises for the idea of progress and the belief in<br />

the Creator was substituted with the belief in Man. Contemporary man is<br />

trying to adopt rights and power which belong to the “Power of creation or<br />

to the Creator”, which can be observed in the idea of human technological<br />

enhancement. This reveals metaphysical roots of the world-historical situation<br />

in which human takes over the role of an absolute being – the Creator.<br />

The problem of the metaphysication of man is problematic for two reasons.<br />

The first one is that the classic metaphysics understands being as eternal,<br />

invariable, as “is” which enables Beings to be and hence determinates what<br />

they can become. The second problem is that man does not posses absolute<br />

knowledge, which reveals destructive background of the newly liberated<br />

power, where it is not possible to anticipate the consequences of its usage<br />

and therefore to take the responsibility for them.<br />

DRAGANA SREBRO 1 , SONJA VUČKOVIĆ 1 ,<br />

KATARINA SAVIĆ VUJOVIĆ 1 , BRANISLAVA MEDIĆ 1 ,<br />

ALEKSANDAR VUJOVIĆ 2 , MILICA PROSTRAN 1<br />

1<br />

School of Medicine, University of Belgrade, Serbia /<br />

Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija<br />

2<br />

Clinical Hospital Centre “Dr. Dragiša Mišović – Dedinje”, Belgrade, Serbia /<br />

Klinički bolnički centar »Dr. Dragiša Mišović – Dedinje«, Beograd, Srbija<br />

BIOETHICAL PRINCIPLES IN PRECLINICAL RESEARCH<br />

OF ANALGESICS<br />

The use of in vivo models in preclinical drug testing remains a controversial<br />

issue in bioethics (anthropocentric and biocentric ethics). Animals<br />

should be provided with the basic right to life appropriate to their species.<br />

The aim was to examine the justification for the use of animals in preclinical<br />

research of analgesics (e.g. nimesulide). We searched Medline database. Of<br />

93


all the animals (mouse, rat, rabbit, dog, goat, horse, pig) the rats were 49%<br />

of tested animals. Determination of pharmacodinamic and pharmacokinetic<br />

parameters (T max , C max , t 1/2 ) was conducted on animals and humans by using<br />

scientifically recognized methods. Clinical confirmations of preclinical<br />

results justify using animals in pain research, especially rats. Research must<br />

be in accordance with the recommendations of the ethics committee, and experimental<br />

model of pain in good correlation with clinical pain conditions.<br />

BIOETIČKI PRINCIPI U PRETKLINIČKOM ISPITIVANJU<br />

ANALGETIKA<br />

Korištenje in vivo modela u pretkliničkom ispitivanju lijekova i dalje je<br />

kontroverzno pitanje u bioetici (antropocentrična i biocentrična etika). Životinjama<br />

treba osigurati osnovno pravo na život primjeren njihovoj vrsti. Cilj<br />

istraživanja je bio ispitati opravdanost korištenja životinja u pretkliničkom<br />

istraživanju analgetika (npr. nimesulid). Pretraživana je baza podataka Medline.<br />

Od svih životinja (miš, štakor, kunić, pas, koza, konj, svinja) štakori<br />

su činili 49% eksperimentalnih životinja.Određivanje farmakodinamskih i<br />

farmakokinetičkih parametara (T max , C max , t 1/2 ) provedeno je na životinjama i<br />

ljudima znanstveno priznatim metodama. Kliničke potvrde rezultata pretkliničkih<br />

istraživanja bola opravdavaju korištenje životinja, posebno štakora.<br />

Istraživanje mora biti u skladu s preporukama etičkih komiteta, a eksperimentalni<br />

modeli bola u dobroj korelaciji s kliničkim bolnim stanjima.<br />

VERONIKA SZÁNTÓ<br />

Institute of Philosophy, Loránd Eötvös University, Budapest, Hungary /<br />

Institut za filozofiju, Sveučilište Loránda Eötvösa u Budimpešti, Mađarska<br />

THE EMERGENCE OF LIFE:<br />

EARLY MODERN AND CONTEMPORARY THEORIES<br />

OF DEVELOPMENTAL BIOLOGY AND<br />

THEIR ETHICAL SIGNIFICANCE<br />

Throughout history it has been widely discussed whether the development<br />

of embryos was driven by an external agent or by an intrinsic principle.<br />

In this paper I will focus only on those aspects which are related to<br />

94


the ethically relevant point at which the conceptus reaches the status of an<br />

autonomous, self-empowered entity. In the early modern era, dominated by<br />

preformationism, the formative principle, formerly postulated by e.g. Thomists,<br />

was temporarily marginalized by circumventing the vexing question<br />

of ontogenetic development. When epigenesis came to the fore, it was the<br />

intrinsic vis vitalis or Bildungstrieb inherent in the embryo that guaranteed<br />

its self-sufficiency from the start. Christian scholars sometimes claim that<br />

the current knowledge of genetics support this view, because genes actually<br />

perform the executive work formerly attributed to the vital power. I argue<br />

that the gene-centrism of modern genetics indeed supports this claim.<br />

However, this gene-centrism itself is now under attack from a more inclusive<br />

systems perspective. In the face of recent findings of epigenetics and<br />

such phenomena as maternal effects, the supposed self-sufficiency of the<br />

early embryo may be in some degree reconsidered.<br />

NASTANAK ŽIVOTA:<br />

RANE MODERNE I SUVREMENE TEORIJE<br />

RAZVOJNE BIOLOGIJE I NJIHOV ETIČKI ZNAČAJ<br />

Tijekom povijesti naširoko se raspravljalo o tome vodi li razvoj embrija<br />

vanjski subjekt ili intrinzični princip. U ovome bih se izlaganju fokusirala<br />

na one aspekte koji se tiču etički relevantne točke na kojoj conceptus stječe<br />

status autonomnog, samoosnaženog entiteta. U ranom novom vijeku, kad<br />

je dominirao preformacionizam, formativni princip (koji su ranije postulirali,<br />

primjerice, tomisti) privremeno je bio marginaliziran zahvaljujući<br />

izbjegavanju iritantnoga pitanja o ontogenetskom razvoju. Kada je do izražaja<br />

došla epigeneza, bila je to intrinzična vis vitalis ili Bildungstrieb inherentan<br />

embriju, koji od početka jamči njegovu samodostatnost. Kršćanski<br />

znanstvenici ponekad tvrde da trenutno znanje o genetici podupire ovaj pogled<br />

jer geni zapravo obavljaju posao koji se ranije pripisivao vitalnoj sili.<br />

U ovom izlaganju dokazujem da genocentrizam moderne genetike svakako<br />

podržava ovu tvrdnju. No, ovaj je genocentrizam i sam sada pod udarom<br />

inkluzivnije sistemske perspektive. S obzirom na recentne pronalaske epigenetike<br />

i takve fenomene kao što je majčinski efekt, pretpostavljena samodostatnost<br />

ranoga embrija mogla bi se donekle ponovno razmotriti.<br />

95


VELIMIR TERZIĆ 1,2 , DRAŽEN ŠVAGELJ 1,2 , MARIJA TERZIĆ 2<br />

1<br />

Veleučilište »Lavoslav Ružička« u Vukovaru, Hrvatska /<br />

Lavoslav Ružička Polytechnic in Vukovar, Croatia<br />

2<br />

Opća županijska bolnica Vinkovci, Hrvatska /<br />

County General Hospital Vinkovci, Croatia<br />

BIOETIKA U STUDIJU FIZIOTERAPIJE<br />

U svim granama medicine brojne su bioetičke dileme. Svojstveno svim<br />

zdravstvenim djelatnicima je odgovornost za kvalitetu i profesionalni razvoj,<br />

a kako je svaki čovjek zaseban, svatko ima i svoje sklonosti. O bioetičkim<br />

dilemama nije dostatno promišljati samo po njihovom pojavljivanju<br />

u profesionalnom radu, već se njima treba baviti i tijekom obrazovanja.<br />

U sklopu Studija fizioterapije Veleučilišta »Lavoslav Ružička« u Vukovaru,<br />

jedan je od obveznih kolegija na trećoj godini studija (VI. semestar)<br />

i kolegij bioetike. Kolegij je usmjeren prema razvoju etičke misli te<br />

prema samome njezinome značenju. Promišlja se o pojmu morala, moralnosti<br />

i moralnih normi. Poseban naglasak je na etičkim problemima u<br />

odnosima zdravstvenih djelatnika i bolesnika – na poštivanju čovjekova<br />

života i njegove smrti, kao i na etičkim dilemama i etičkom odlučivanju u<br />

zdravstvenim timovima.<br />

Izlaganje je temeljeno na istraživanju afiniteta dviju generacija studenata<br />

završne godine studija fizioterapije prema odabiru određenih tema iz bioetike<br />

prilikom polaganja pismenog dijela ispita u formi eseja, a uzimajući u<br />

obzir spol te status studenata (redoviti, izvanredni). Također, namjera je bila<br />

uočiti postoje li veće razlike u učestalosti odabira tema u dvije uzastopne<br />

generacije studenata, ali i u razumijevanju važnosti bioetike u profesionalnom<br />

životu kroz mjerilo odabira teme iz bioetike za diplomski rad.<br />

BIOETHICS IN THE STUDY OF PHYSIOTHERAPY<br />

There are numerous bioethical dilemmas in all branches of medicine.<br />

All healthcare providers have one thing in common and that is the responsibility<br />

for quality and professional development, and since each man is individual,<br />

everyone has his or her own preferences. It is not enough to think<br />

about bioethical dilemmas once they appear during professional work, but<br />

they need to be dealt with during education.<br />

96


One of the core courses in the third year (6th semester) in the Study of<br />

physiotherapy at the Lavoslav Ružička Polytechnic in Vukovar is bioethics<br />

course. The course is directed towards the development of ethical thought<br />

and its very meaning. The notions of moral, morality and moral norms are<br />

discussed. Emphasis is placed on ethical problems related to health professionals<br />

and patients – regarding respect of human life and death, as well as<br />

ethical dilemmas and ethical decision-making in health care teams.<br />

This presentation is based on a study of affinity of two generations<br />

of final year physiotherapy students towards choosing specific topics in<br />

bioethics in the written part of the exam in the form of an essay, taking into<br />

account gender and students’ status (full-time, part-time). Also, the intention<br />

was to see whether there are significant differences in the frequency<br />

of selection of topics in two successive generations of students, but also in<br />

understanding the importance of bioethics in the professional life through<br />

the criterion for selection of bioethical topics in graduate theses.<br />

ZORAN TODOROVIĆ, DRAGANA PROTIĆ, ANJA ŽIVANOVIĆ<br />

School of Medicine, University of Belgrade, Serbia /<br />

Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija<br />

VULNERABLE SUBJECTS AND DRUG SAFETY<br />

BIOMED II project has identified four basic principles for a European<br />

bioethics and biolaw: respect for autonomy, dignity, integrity and vulnerability.<br />

The last three principles (ideas, values) are widely accepted as<br />

fundamental characteristics of all human beings that give rise to universal<br />

need for protection. There are at least two groups of vulnerable subjects:<br />

individuals unable to protect their own interests, and those whose consent<br />

to participate in clinical trial could be given based on false belief and/or<br />

undue influence. Protection of both groups is tightly related to drug safety.<br />

There is a need for continuous informed consent process in vulnerable<br />

subjects and groups. In order to assess medical students’ attitudes towards<br />

involvement of vulnerable subjects in clinical trials, we have conducted a<br />

survey among 3rd and 6th year medical students of the University of Belgrade<br />

(N = 186). Around 60% of 3rd and 6th year students would not take<br />

part as volunteers in clinical trials, and similarly assessed that potential<br />

97


volunteers motivation would be influenced by the new drug properties and<br />

reputation of principal investigator.<br />

VULNERABILNI SUBJEKTI I SIGURNOST LIJEKOVA<br />

BIOMED II projekt izdvojio je četiri osnovna principa europske bioetike<br />

i bioprava: poštovanje autonomije, dignitet (dostojanstvo), integritet<br />

i vulnerabilnost (ranjivost). Posljednja tri principa (ideje, vrijednosti)<br />

široko su prihvaćena kao fundamentalne karakteristike svih ljudskih bića<br />

koja rađaju univerzalnu potrebu za zaštitom. Postoje bar dvije grupe vulnerabilnih<br />

subjekata: pojedinci koji ne mogu zaštititi vlastite interese i oni<br />

čija suglasnost za sudjelovanje u kliničkom ispitivanju može biti dobivena<br />

pod utjecajem neopravdanih obećanja ili zloupotrebe položaja. Zaštita obje<br />

navedene grupe tijesno je povezana sa sigurnošću lijekova. Postoji potreba<br />

da dobivanje pristanka informiranih vulnerabilnih pojedinaca i grupa bude<br />

kontinuiran proces. U cilju procjene stavova studenata medicine prema sudjelovanju<br />

vulnerabilnih subjekata u kliničkim ispitivanjima, provedena je<br />

anketa među studentima 3. i 6. godine studija medicine na Univerzitetu u<br />

Beogradu (N = 186). Približno 60% studenata 3. i 6. godine ne bi dobrovoljno<br />

sudjelovalo u kliničkim ispitivanjima, a slično procjenjuju da motivacija<br />

potencijalnih dobrovoljaca može biti pod utjecajem karakteristika<br />

novog lijeka i reputacije glavnog istraživača.<br />

98


Studentska bioetička radionica<br />

BIOETIKA, EKONOMIJA, POLITIKA<br />

Student Bioethics Workshop<br />

BIOETHICS, ECONOMY, POLITICS<br />

JELENA BABIĆ, ŽAKLINA VILJEVAC<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /<br />

Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University in Osijek, Croatia<br />

ČIPIRANJE LJUDI KAO BIOETIČKI PROBLEM<br />

Čipiranje ljudi provodi se još od 2002. godine, no unatoč tome što<br />

je već prisutno u praksi najrazvijenijih zemalja (primjerice SAD-a), na<br />

našim prostorima ova tema još uvijek nije uočena kao ozbiljan problem<br />

nego većinom pripada znanstvenoj fantastici ili, u najboljem slučaju, teoriji<br />

zavjere. Iako se čip u početku koristio samo u medicinske svrhe, raspon<br />

njegove moguće primjene puno je širi. Ukratko, čip može sadržavati sve<br />

informacije o svom nositelju, te istovremeno biti zamjena za osobnu iskaznicu,<br />

kreditnu karticu, zdravstveno osiguranje, a može odašiljati i položaj<br />

čovjeka u kojega je čip implantiran. Temeljni problem koji se nameće jest<br />

dostojanstvo čovjeka i pravo na nepovredivost njegove slobode jer se posljedice<br />

koje upotreba čipa donosi tek otkrivaju.<br />

CHIP IMPLEMENTATION AS A BIOETHICAL ISSUE<br />

Chip implementation has been practiced since 2002, but despite the<br />

fact that it is already present in practice of the most developed countries<br />

(e.g. the USA), in our region this topic is still not recognized as a serious<br />

problem, but is largely regarded as science fiction or a conspiracy theory<br />

at best. Although the chip was at first used for medical purposes only, the<br />

range of its possible use is much wider. In short, the chip can contain all<br />

99


information about its carrier, and at the same time can be a substitute for<br />

personal identification, credit card, health insurance, and can also transmit<br />

carrier’s location. The basic problem arising in the bioethical discourse<br />

is human dignity and the right to integrity of freedom because the consequences<br />

of the chip use are yet to be discovered.<br />

IVAN BAUERNFREUND<br />

Visoka škola međunarodnih odnosa i diplomacije<br />

»Dag Hammarskjöld«, Zagreb, Hrvatska /<br />

University College of International Relations and Diplomacy<br />

“Dag Hammarskjöld”, Zagreb, Croatia<br />

EKOLOGIJA KAO ČIMBENIK U<br />

MEĐUNARODNOJ POLITICI<br />

Važnost ekologije u međunarodnoj ekonomiji i politici vrlo je velika.<br />

Od kontroverznog »Sea Shepherda« i njegova kapetana Paula Watsona,<br />

preko sporazuma o smanjenju stakleničkih plinova u Kyotu (»Kyoto Protocol«)<br />

iz 1997., do katastrofalnog i tragičnog slučaja »Deepwater Horizon<br />

oil spill« naftnog magnata British Petroleuma, već bi trebalo svijetu<br />

biti jasno da su politika i ekologija usko povezane. U slučaju protokola iz<br />

Kyota, vodeće svjetske sile Zapada (SAD, Kanada) odbile su ratificirati<br />

ili su prekršile već ratificirane sporazume, te su tako, zbog mogućnosti<br />

nekontroliranog izgaranja stakleničkih plinova, koji se najčešće koriste u<br />

radu tvornica i drugih industrijskih postrojenja, stupile u osjetnu industrijsku<br />

prednost nad državama koje se ovog ugovora drže. Zbog nepostojanja<br />

»svjetske policije za zaštitu okoliša« nemoguće je takve države sankcionirati,<br />

što stvara velik vakuum moći koji s godinama postaje sve veći.<br />

ECOLOGY AS A FACTOR IN<br />

INTERNATIONAL RELATIONS<br />

The influence of ecology in international relations is undeniably great.<br />

From the controversial case of Captain Paul Watson and his “Sea Shepherd”,<br />

through the agreement to reduce the emissions of greenhouse gases<br />

in Kyoto, Japan in 1997 (“Kyoto Protocol”), to catastrophic and tragic case<br />

100


of Deepwater Horizon oil spill by British Petroleum oil magnate in 2010,<br />

the international political scene is influenced by each and every one of these<br />

cases. In the case of the aforementioned Kyoto Protocol, leading countries<br />

in the west (such as the USA and Canada) refused to ratify or have broken<br />

already ratified contracts and thereby have gained a significant advantage<br />

in the industrial front over those countries that abided by their contracts.<br />

Because of the lack of an “international environment police”, such behaviour<br />

cannot be sanctioned, which has created a considerable vacuum of<br />

power that is only growing larger as time passes by.<br />

DUŠANKA BESLAĆ 1 , VUK PRICA 2<br />

1<br />

Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /<br />

School of Medicine, University of Rijeka, Croatia<br />

2<br />

Klinički bolnički centar Rijeka, Hrvatska /<br />

Clinical Hospital Centre Rijeka, Croatia<br />

ULOGA REGIONALNE SAMOUPRAVE<br />

U PROMICANJU ZDRAVLJA<br />

Empirijski dokazi pokazuju kako rano otkrivanje bolesti značajno<br />

povećava terapijske mogućnosti i ishode liječenja, kao i kvalitetu života.<br />

Upravo u promicanju kvalitetnijeg načina života, preventivnoj dijagnostici<br />

i izgradnji takozvanog »nadstandarda zdravstvene zaštite« regionalna samouprava<br />

može odigrati značajnu ulogu u kvaliteti života svojih građana.<br />

U značaju i ulozi zdravstva unutar pojedine županije važnu ulogu imaju<br />

političke prilike. Naime, imajući u vidu da proračunskim sredstvima<br />

upravlja pozicija, iznimno je bitno da vladajući shvate važnost zdravlja.<br />

U ovom radu pokazat ćemo mogućnosti koje regionalna samouprava<br />

može imati u promicanju zdravlja građana kroz primjer Primorsko-goranske<br />

županije koja kroz brojne programe, projekte, donacije, te uz pomoć<br />

različitih udruga promovira zdravlje, ali i kroz sufinanciranje rada ambulanti<br />

osigurava bolji standard svojim građanima.<br />

101


THE ROLE OF REGIONAL GOVERNMENT<br />

IN HEALTH PROMOTION<br />

Empirical data shows that early diagnosis of diseases significantly increases<br />

treatment possibilities and enhances therapeutic outcomes as well<br />

as quality of life. Regional government can have a major role in improving<br />

quality of life by promoting healthier lifestyles, preventive diagnostics and<br />

creating “better standards in health care”.<br />

Political circumstances play crucial role in significance and position of<br />

health care in individual counties. Bearing in mind that the regional government<br />

is managing budgetary resources, it is of great importance that the<br />

ruling party’s officials understand the relevance of health care.<br />

In this paper we will show how the regional government can play a<br />

vital role in health promotion through the example of Primorje-Gorski<br />

Kotar County in which health promotion is carried out through numerous<br />

programs, projects, donations, and in association with different NGOs promotes<br />

health, but is also directly active in promoting health by co-funding<br />

different clinics.<br />

JOSIP CMREČNJAK<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

ANATOMIJA BIOPOLITIKE KAO MOĆI NAD GOLIM<br />

ŽIVOTOM: KRAJ POLITIČKOG I TRAGEDIJA BIOSA<br />

Izlaganje se bavi pokušajem kasnog Foucaulta da ocrta bitno drugačiju<br />

paradigmu socijalne dinamike unutar postindustrijskog društva kasne<br />

moderne. Foucault prikazuje konstelaciju odnosa u kojoj je moć znanstveno-tehnologijske<br />

proizvodnje i manipulacije života izrodila razdoblje postpolitike,<br />

odnosno biopolitike.<br />

Tradicionalno shvaćena (Aristotel), politika se razumije kao topos artikulacije<br />

pluralnosti interesa i odluka bitno podložnih izboru ili kao umijeće<br />

mogućeg pri uređenju ljudske zajednice. Biopolitika pak, s druge strane,<br />

jest oblik post-politike koji se odlikuje automatizmom, formalizmom, a<br />

u stanju post-ideološkog neoliberalnog konsenzusa kriterij odlučivanja je<br />

vođen isključivo efikasnošću i tržišnom profitabilnošću.<br />

102


Poseban naglasak posvećujem shvaćanju pojma rada s bioetičkim implikacijama<br />

koje proizlaze iz sklopa biopolitika – rad – bioetika. Rad se razumije<br />

kao osnovna bioekonomska kategorija u društvu te se upravo kroz<br />

njega vidi da se postmoderna biopolitika rađa u okvirima bioekonomije<br />

(uvećanja proizvodnih snaga) u kojoj se metabolizam čovjeka skupa s prirodom<br />

iskorištava na unaprijed određen način.<br />

Politika se reducira na puko bioupravljanje koje pretendira na to da<br />

isključuje subjekte iz svijeta života, dok one koje uključuje usmjerava na<br />

određene promišljene, isplanirane, racionalizirane i efikasne aktivnosti.<br />

THE ANATOMY OF BIOPOLITICS AS POWER OVER BARE<br />

LIFE: THE END OF THE POLITICAL AND THE<br />

TRAGEDY OF BIOS<br />

The paper deals with Foucault’s attempt, in his later thought, to delineate<br />

a significantly different paradigm of social dynamics within the postindustrial<br />

society of late modernity. Foucault shows that the constellation<br />

of relationships in which the power of science, (bio)technological production,<br />

and manipulation of life have spawned a period of post-politics or<br />

biopolitics.<br />

Traditionally (Aristotle), politics is understood as the focal point of<br />

articulation of the plurality of interests, as the site of making important<br />

choices, as well as the art of the possible regulated by human society. Biopolitics,<br />

on the other hand, is a form of post-politics, which is characterized<br />

by mere automatism, formalism, and is managed by the state of post-ideological<br />

neoliberal consensus where all decision-making criteria are guided<br />

only by market efficiency and profitability.<br />

Special emphasis is placed on grasping the notion of bioethical implications<br />

arising from the following conceptual framework: biopolitics – labour<br />

– bioethics. Labour here is understood as a basic bio-economic category<br />

in society. Through labour we can perceive that postmodern biopolitics is<br />

born within bio-economy (which should be understood as an augmentation<br />

of productive forces) in which the set of human metabolic functions, along<br />

with nature, is exploited in a pre-determined biopolitical fashion.<br />

Thus, the scope of politics is reduced to mere bio-governing (governmentality)<br />

that aspires to exclude subjects from the sphere of life, while<br />

those subjects that are involved are directed towards certain deliberate,<br />

planned, rationalized and market-efficient activities.<br />

103


NIKOLINA ĆAVAR, IVAN ŽANETIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

104<br />

KRATKA POVIJEST KORPORATIVNIH SKANDALA<br />

(TE ŠTO IZ NJE MOŽEMO NAUČITI)<br />

Cilj je rada, kroz prikaz (za poslovnu etiku) najznačajnijih korporativnih<br />

skandala, sumirati posljedice koje proistječu iz neetičnih ili etično<br />

upitnih poslovnih praksi te ukazati na moralne odluke koje stoje u njihovoj<br />

pozadini. Autori smatraju kako je teško – usprkos tome što je moguće<br />

osporavati teorijske temelje suvremene ekonomije te njen moralni (ili<br />

humanistički) sadržaj uopće – sporiti kako unutar postojećih ekonomskih<br />

sustava postoje dobre i loše, moralno ispravne i moralno neispravne odluke<br />

ili barem prakse koje su bolje ili lošije od drugih.<br />

Navedeno će biti valjano potkrijepljeno primjerima iz korporativne<br />

povijesti, što jasno ocrtavaju granice između (određenih razina) brige te<br />

potpune nebrige za potrošače/ljude/društva/druge žive organizme/okoliš.<br />

Uočimo li stvarni utjecaj koji današnje korporacije posjeduju, tema iz naslova<br />

postaje nužnim dijelom rasprave o bioetici, politici i ekonomiji.<br />

A SHORT HISTORY OR CORPORATIVE SCANDALS<br />

(AND WHAT WE CAN LEARN FROM IT)<br />

The aim of this paper is to summarize, through a review of the most<br />

important corporative scandals (for business ethics), the consequences that<br />

arise in the unethical or ethically questionable business practices and, ultimately,<br />

to point to the moral decisions that are hiding in their background.<br />

The authors argue that while it is possible to challenge the theoretical foundations<br />

of modern economics and its moral (or liberal) content in general,<br />

it is difficult to argue that, within the existing economic system, there are<br />

good and bad, morally correct and morally incorrect decisions, or at least<br />

practices that are better or worse than others.<br />

This will be appropriately substantiated with cases from corporate history,<br />

which clearly delineate the boundaries between (certain levels of) care<br />

and total lack of concern for consumers/people/society/other living organisms/the<br />

environment. If we identify the actual impact of contemporary<br />

companies, the theme in the title becomes an essential part of the debate on<br />

bioethics, politics and economics.


EMA DRAGOJEVIĆ, EVA FELDMAN, IVA GREGOV<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

POD UTJECAJEM<br />

Skloni smo isticati stav kao nešto vlastito, stvoreno na temelju iskustva<br />

i razuma. Pritom zanemarujemo okolinu koja uvelike utječe na oblikovanje<br />

naših stavova. Često nesvjesno formiramo stavove koje nam društvo<br />

nameće kao poželjne i prihvatljive. Takav socijalni utjecaj danas je sve<br />

više izražen kroz medije, ekonomiju i politiku, putem sustavne persuazije<br />

i propagande. U ovom izlaganju bavit ćemo se tehnikama propagande,<br />

kao mjesta na kojem se sastaju ekonomija, bioetika i psihologija. Propagandu<br />

definiramo kao namjerno, sustavno i uporno nastojanje da se utječe<br />

na javno mnijenje, oblikuju i mijenjaju stavovi i na taj način djeluje na<br />

doživljavanje i ponašanje čovjeka. Izvori propagandnih poruka nalaze se<br />

svuda oko nas, a to su vijesti u medijima, vladini izvještaji, internet, knjige,<br />

letci, filmovi. Ne možemo izmaknuti njihovom utjecaju, a koriste se etički<br />

upitnim metodama. Tehnike propagande koriste se u politici, ali i zdravstvu<br />

i gospodarstvu, da bi izmijenile način na koji mislimo i osjećamo, te<br />

je upravo zbog toga bioetički važno poznavati psihološke mehanizme koji<br />

stoje u njihovoj podlozi.<br />

UNDER INFLUENCE<br />

We are prone to declare our opinion as our own, that is, made on the<br />

basis of experience and sense, while neglecting our surroundings which<br />

has a great impact on forming our opinions. We often unconsciously form<br />

our opinions which are in fact imposed by the society as desirable and<br />

acceptable. That kind of social conditioning is today maintained through<br />

media, economy and politics, by means of persuasion and propaganda. In<br />

this presentation, we will deal with the techniques used in propaganda,<br />

as a place where economy, bioethics and psychology meet. Propaganda<br />

is defined as a deliberate, systematic and constant endeavour to affect the<br />

public thought, to shape and change opinion and, in that way, to affect<br />

man’s experience and behaviour. The source of propaganda can be found<br />

everywhere around us: media news, government reports, internet, books,<br />

105


leaflets, movies. We can not escape its effect, and yet it uses ethically questionable<br />

methods. The techniques of propaganda are used in politics, but<br />

also in healthcare and economy, in order to change how we think and feel.<br />

It is therefore bioethically important to know their background psychological<br />

mechanisms.<br />

MAŠA DUNATOV 1 , IVAN CEROVAC 2 ,<br />

LUANA IVOŠEVIĆ 2 , ANDREA MEŠANOVIĆ 2<br />

1<br />

Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /<br />

School of Medicine, University of Rijeka, Croatia<br />

2<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Rijeka, Croatia<br />

ZNANOST I POLITIKA:<br />

AUTORITET ZNANOSTI U DONOŠENJU JAVNIH ODLUKA<br />

Unatoč velikom napretku znanosti koji obilježava našu povijest zadnjih<br />

nekoliko stoljeća, danas je čak i više nego ranije prisutna erozija znanstvenog<br />

autoriteta u domeni javnog odlučivanja; brojni kulturalni i filozofski<br />

svjetonazori koji znanost interpretiraju kao samo još jedan u nizu pogleda<br />

na svijet potkapaju njen utjecaj u procesima kreiranja javnih politika.<br />

Žestoki anti-darvinistički pokret u SAD-u, sveprisutno protivljenje GMO<br />

kulturama na području Europske unije, te zanemarivanje znanstvenih činjenica<br />

vezanih uz klimatske promjene prilikom kreiranja industrijskih<br />

javnih politika primjeri su erozije autoriteta znanosti. Cilj nam je, djelomično<br />

slijedeći rad Philipa Kitchera, ukazati na ispravnu ulogu znanosti u<br />

deliberativno-demokratskom društvu, te upozoriti na postojanje himerne<br />

epistemologije koja uzrokuje ovu eroziju znanstvenog autoriteta. Konačno,<br />

želimo pružiti kratak osvrt na pitanja kojima se dobro uređena znanost treba<br />

baviti, pogotovo u području medicine, te upozoriti na implikacije koje<br />

iz ovog pristupa slijede. Također ćemo ukratko izložiti neka od političkih<br />

pitanja u pogledu kojih dolazi do erozije autoriteta znanosti, te pokazati<br />

kako bi društvo koje prihvaća ideju dobro uređene znanosti odgovorilo na<br />

ove probleme.<br />

106


SCIENCE AND POLITICS:<br />

THE AUTHORITY OF SCIENCE IN PUBLIC<br />

DECISION-MAKING PROCESS<br />

Despite the strong scientific progress that characterizes our history of<br />

the last few centuries, erosion of scientific authority in the process of public<br />

decision-making is now present even more than before; many cultural and<br />

philosophical worldviews that consider science as just one of many worldviews<br />

undermine its influence and authority in the policy-making process.<br />

Strong anti-Darwinist movement in the United States, popular opposition<br />

to GMO cultures in the European Union, as well as ignoring scientific facts<br />

about climate change when creating industrial policies, are examples of<br />

erosion of the authority of science. Our goal is, following in part the work<br />

of Philip Kitcher, to indicate the proper role of science in the deliberative<br />

democratic society, and to draw attention to the existence of chimeric epistemology<br />

that causes erosion of scientific authority. Finally, we provide<br />

a brief overview of the issues that a well-ordered science should address,<br />

especially in the medical field, and draw attention to the implications that<br />

follow from this approach. We will also briefly outline some of the political<br />

issues in respect to which the erosion of the authority of science becomes<br />

quite clear, as well as demonstrate how a society that endorses the idea of ​<br />

a well-ordered science should respond to these problems.<br />

JURAJ GAJSKI<br />

Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Political Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

NACIONALNA SIGURNOST U 21. STOLJEĆU<br />

Konstitucija svakog živog bića takva je da svojom cjelinom djeluje u<br />

funkciji vlastite sigurnosti. Isto vrijedi za zajednice. Bez sigurnosti nema<br />

opstanka niti napretka; prijetnje su stalne i nepredvidljive. Pojedini autori<br />

tvrde da je sigurnost jedan od najčešće upotrebljavanih pojmova uopće,<br />

no istovremeno je jedan od najmanje objašnjenih. Siniša Tatalović navodi<br />

da je pojam sigurnosti važno razumjeti u odnosu na određeno razdoblje i<br />

konkretnu regiju, uzimajući u obzir njihove specifičnosti. Do 20. stoljeća<br />

sigurnost se temeljila na izgradnji jake vojske i »dizanju zidova«. U<br />

107


21. stoljeću, kad je svijet globaliziran i granice više ne predstavljaju ozbiljnije<br />

prepreke, takav način osiguranja sigurnosti više nije poželjan. James<br />

Stavridis u svom govoru u Edinburgu 2012. godine kaže: »Zidovi ne<br />

funkcioniraju. (…) Umjesto zidova, za stvaranje sigurnosti trebamo graditi<br />

mostove.« U 21. stoljeću sigurnost bi se trebala ostvarivati suradnjom država,<br />

sigurnosnih agencija, te povezivanjem javnog i privatnog. Time bi se<br />

gradili prijateljski odnosi među državama i postizali čvršći i dugotrajniji<br />

sigurnosni rezultati.<br />

NATIONAL SECURITY IN THE 21st CENTURY<br />

A constitution of every living being is such that it acts in the function of<br />

its own security. The same goes for communities. Without security there is<br />

neither subsistence nor progress; threats are constant and unforeseen. Certain<br />

authors claim that security is one of the most commonly used terms,<br />

but also one of the least explained ones. Siniša Tatalović says that the term<br />

security has to be understood in relation to a certain period, and concrete<br />

region, taking into consideration their specificities. Up until the 20th century<br />

security was based on forming a strong army, and “building walls”.<br />

In the 21st century, when the world is globalized and borders no longer<br />

present significant obstacles, the 20th century tools for building security<br />

no longer work. James Stavridis, in his speech in Edinburgh in 2012, said:<br />

“Walls don’t work. (…) Instead of building walls to create security, we<br />

need to build bridges.” In the 21st century security should be accomplished<br />

through combining international, interagency, private and public. In this<br />

way friendly relations between countries would be established and much<br />

firmer and longer-lasting security effects would be accomplished.<br />

MATEJA HRGOVAN, RAHELA JUG<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

SEKULARIZAM<br />

Cilj ovog rada je predstaviti stavove Katoličke crkve o određenim<br />

suvremenim bioetičkim pitanjima i njihov utjecaj na provedbu istih u<br />

108


državnim institucijama i svakodnevnom životu. Posebno ćemo se osvrnuti<br />

na pitanja pobačaja, eutanazije, medicinski potpomognute oplodnje, seksualnog<br />

odgoja i ravnopravnosti seksualnih manjina. Crkva kao institucija<br />

ima prevelik utjecaj na spomenuta područja koja pripadaju svjetovnoj, a ne<br />

sakralnoj sferi.<br />

Sekularizam se definira kao odvojenost svih vjerskih zajednica od<br />

države, a važan je kao preduvjet postojanja ljudskih prava jer ih štiti od<br />

religijskih nauka koje se nameću pojedincu u svakodnevnom životu.<br />

Katolička crkva ima pravo izraziti svoje mišljenje o navedenim problemima,<br />

ali smatramo da nema pravo nametati svoje norme kao jedine ispravne<br />

životne zakonitosti. Jedini nositelji ljudskih prava su sami ljudi i svaka<br />

individua zasebno u skladu s općeprihvaćenim moralnim vrijednostima.<br />

SECULARISM<br />

The purpose of this work is to present the views of the Catholic Church<br />

on specific contemporary bioethical issues and their influence on implementation<br />

of these views in state institutions and in everyday life. We will<br />

specifically focus on issues that concern abortion, euthanasia, medically<br />

assisted reproduction, sexual education and rights of LGBT persons. The<br />

institution of the Church is too influential in these areas, which are part of<br />

the profane, not the sacral sphere.<br />

Secularism is defined as separation of all religious communities and<br />

state institutions, and it is important as a precondition of the existence of<br />

the human rights because it protects them from religious doctrines which<br />

are imposed to the individual in everyday life. The Church has the right<br />

to express their opinions on these problems, but we consider that it has no<br />

right to impose its norms as the only proper way of life. Human rights refer<br />

to humans themselves and to the individual itself to act toward generally<br />

accepted moral values.<br />

109


NINA JELIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

BIHEVIORALNA EKONOMIJA, NEUROEKONOMIJA,<br />

NEUROMARKETING<br />

Bihevioralna ekonomija, neuroekonomija i neuromarketing relativno<br />

su nova interdisciplinarna područja koja spajaju neuroznanost, ekonomiju<br />

i psihologiju. Proučavaju čimbenike koji modeliraju i utječu na ljudsko potrošačko<br />

ponašanje, kao što su uobičajeni obrasci, zaključivanje i heuristici<br />

pri donošenju odluka. U području neuromarketinga koriste se tehnike<br />

poput snimanja mozga (fMRI, PET, MEG, EEG) i fiziološke mjere (broj<br />

otkucaja srca, brzina disanja i galvanska reakcija kože), čime se dobiva<br />

uvid u ljudima svojstven doživljaj određenog stimulansa. Ta saznanja se<br />

potom koriste pri izradi persuazivnih poruka kako bi se maksimalizirala<br />

frekvencija donošenja odluka o kupnji proizvoda u populaciji. Strategije<br />

koje se koriste često su invazivne, pokušavaju manipulirati preferencijama<br />

i odlukama koje su nesvjesne i bazirane na emocijama, a koriste se na temelju<br />

interesa krupnog kapitala i korporacija nauštrb interesa potrošača.<br />

BEHAVIORAL ECONOMICS, NEUROECONOMICS,<br />

AND NEUROMARKETING<br />

Behavioral economics, neuroeconomics, and neuromarketing are relatively<br />

new interdisciplinary fields that combine neuroscience, economics<br />

and psychology. Their area of study is marked by the factors that model<br />

and affect human consumer behavior, such as common patterns, reasoning<br />

and heuristics in decision-making. In the field of neuromarketing various<br />

techniques are used, such as brain imaging (fMRI, PET, MEG, EEG)<br />

and physiological measures (heart rate, breathing rate and galvanic skin<br />

response), which suggest the way people experience certain stimuli. This<br />

information can thus be used to construct persuasive message with the aim<br />

of maximizing the frequency of making decisions about buying products in<br />

the population. The strategies used are often invasive, trying to manipulate<br />

the preferences and decisions that are unconscious and based on emotions,<br />

and are used on the basis of corporate and big business interests at the expense<br />

of consumers.<br />

110


EVICA JURKOVIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

MEDIJSKA ETIKA<br />

Mediji u današnje vrijeme imaju veliku moć u promicanju ideja i usmjeravanju<br />

svjetonazora stanovništva. Televizija, novine, radio i internet izvori<br />

su informacija, iako često pogrešnih i pristranih, koje narod u pravilu<br />

nekritički prihvaća. Velika moć medija dvosjekli je mač: iako se može iskoristiti<br />

na iznimno pozitivan način i poboljšati kvalitetu života stanovništva,<br />

često su dobre namjere u sjeni ekonomije te mediji svoju moć koriste kako<br />

bi povećali vlastiti profit, na štetu kvalitete života drugih ljudi. Imaju li<br />

mediji pravo iznositi sadržaje koji štete većini na korist manjine? Je li novac<br />

dovoljno opravdanje za to?<br />

U ovom izlaganju nastojat ću iznijeti neke živopisne primjere u kojima<br />

je očigledna zloupotreba moći medija. Usto, prezentirat ću ideje jednog od<br />

najutjecajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingvista Noama Chomskog,<br />

te njegovih deset strategija manipulacije putem medija.<br />

MEDIA ETHICS<br />

Nowadays, the media have great power in promoting ideas and shaping<br />

population’s worldviews. Television, newspapers, radio and the Internet<br />

are the sources of information, often wrong and biased, which people<br />

generally accept uncritically. Great power of the media is a double-edged<br />

sword: although it can be used in a very positive way and improve the population’s<br />

life quality, good intentions are often in the shadow of economy<br />

and the media use its power to raise its own profit, to the detriment of the<br />

life quality of other people. Do the media have the right to publish content<br />

that damage the majority for the benefit of the minority? Is money sufficient<br />

justification for it?<br />

In this paper I will try to present some striking examples of the apparent<br />

abuse of media power. In addition, I will present the ideas of one of the<br />

world’s most influential intellectuals, the American linguist Noam Chomsky<br />

and his ten strategies of manipulation by the media.<br />

111


NINO KADIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

ANARHO-PRIMITIVIZAM:<br />

POVRATAK PRIRODI KAO ODGOVOR<br />

MODERNOM DRUŠTVU<br />

Moderno društvo usmjereno je na znanost, napredak i kapitalizam. U<br />

ovom izlaganju, pokušat ćemo te ideje gledati kroz oči plemenskog mislioca.<br />

Takvo je razmišljanje kritika neobuzdane znanosti i tehnologije koja<br />

nas naizgled vodi prema propasti i kritika moderne ekonomije koja vodi k<br />

sukobu i nejednakosti. Na tragu toga je anarho-primitivizam – pokret koji<br />

promiče život u skladu s prirodom, anarhiju kao prirodni poredak i život u<br />

plemenskim zajednicama. Tehnologija nije shvaćena kao nešto neutralno,<br />

već kao nešto razarajuće. Osim toga, govorit ćemo i o južnoameričkom<br />

plemenu Piaroa, koje će nam služiti kao primjer takve anarhije koja funkcionira.<br />

Na kraju, zaključit ćemo izlaganje manje radikalnom notom koja<br />

nas poziva da u moderno društvo uvedemo i ono »primitivno«, što nas upozorava<br />

da mislimo o prirodi, ljudskosti i dobroti jer ćemo se inače uništiti.<br />

ANARCHO-PRIMITIVISM:<br />

A RETURN TO NATURE AS AN ANSWER TO THE<br />

MODERN SOCIETY<br />

Modern society is oriented towards science, progress and capitalism. In<br />

this work, we will try to observe those ideas through the eyes of a tribal thinker.<br />

Such a way of thinking is a critique of unrestrained science and technology<br />

which, apparently, leads us towards doom, and also a critique of modern<br />

economy which leads towards competition and inequality. Along those lines<br />

is anarcho-primitivism – a movement which promotes life in harmony with<br />

nature, anarchy as the natural order and life in tribal societies. Technology<br />

isn’t understood as something neutral, but as something destructive. Furthermore,<br />

we will talk about the South American Piaroa tribe, which will serve<br />

as an example of such a functioning anarchy. Ultimately, we will conclude<br />

the presentation with a less radical note which invites us all to incorporate<br />

the “primitive” into our modern society, which warns us to care for nature,<br />

humanity, and morality, because, otherwise, we will destroy ourselves.<br />

112


BERNARD KOLUDROVIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

AKTIVNE MJERE ZAPOŠLJAVANJA I RADNIČKA PRAVA<br />

U KONTEKSTU BIOPOLITIKE<br />

U skladu sa Zajedničkim memorandumom o prioritetima politika zapošljavanja<br />

i Zakonom za poticanje zapošljavanja Hrvatski zavod za zapošljavanje<br />

(HZZ) do 2011. godine provodio je niz mjera kojima se pokušalo<br />

olakšati zapošljavanje. Rad sagledava aktivne mjere zapošljavanja u kontekstu<br />

biopolitike i posljedica koje one imaju na svakodnevicu nezaposlenih,<br />

odnosno zaposlenih prema mjerama HZZ-a. Osim biopolitičkih<br />

dimenzija rad sagledava i restrukturiranje radničkih prava eksplicirano u<br />

mjerama, što dovodi do repozicioniranja odnosa moći nezaposlenih, zaposlenih,<br />

poslodavaca i države.<br />

ACTIVE MEASURES OF EMPLOYMENT AND WORKER’S<br />

RIGHTS IN THE CONTEXT OF BIOPOLITICS<br />

For the last two years the Croatian Employment Service (HZZ) has<br />

been putting in several employment measures according to the Joint Assessment<br />

of the Employment Policy Priorities of the Republic of Croatia<br />

(JAP) and the Employment Promotion Act in hope to facilitate employment.<br />

This case study exams active measures of employment in context of<br />

biopolitics and repercussions on the everyday life of the unemployed and<br />

employed by the active measures. With that in mind, the worker’s rights<br />

must also be tested for they have been restructured by the notion of active<br />

measures which facilitate employment from employers’ standpoint. Therefore<br />

power relations between unemployed, employed, employers and the<br />

state have been repositioned and present a new biopolitical context that is<br />

examined in this case study.<br />

113


MARKO KOS<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

LUD, ZBUNJEN, POLITIČAN<br />

Biološke i psihološke specifičnosti mentalnih bolesnika često su razlog<br />

njihove depersonalizacije, dehumanizacije i izdvajanja iz »političkog«. Polazna<br />

je pretpostavka da svaka osoba jest legalno kompetentna te da treba<br />

imati sva prava i obaveze kao drugi građani. Ne samo osnovna građanska<br />

prava već i pravo na upravljanje svojom imovinom, pravo na rad ili zasnivanje<br />

obitelji. Temeljno je ljudsko pravo svakog pojedinca da živi u<br />

zajednici, a ne da doživotno izoliran i stigmatiziran promatra političke procese<br />

bez aktivnog sudjelovanja. Duševne smetnje nastaju unutar socijalne<br />

mreže, stoga bi njeni procesi nužno trebali stremiti pronalasku odgovora i<br />

načina oporavka te reintegraciji pojedinaca u zajednicu s ciljem unapređenja<br />

duševnog zdravlja i kvalitete života bolesnika i njegove obitelji.<br />

Strukture koje su zadužene da pružaju adekvatnu pomoć tretiraju ih<br />

kao zločince, kao nezrele ili kao nekoga tko je sam skrivio svoju situaciju.<br />

Refleksija statusa duševnog bolesnika kao političkog subjekta otvara<br />

pitanje vidi li ih zajednica kao subjekte, a zakoni usmjereni reguliranju njihovih<br />

prava govore nam kako je to upitno. Rad nastoji prikazati kompleksnost<br />

problema i odnosa međe različitim skupinama u zajednici, iziskuje<br />

novo promišljanje društvenog položaja duševnih bolesnika, ali i moguće<br />

proširenje društvene odgovornosti.<br />

INSANE, CONFUSED, POLITICAL<br />

Biological and psychological specificity of mental patients is often the<br />

reason for their depersonalization, dehumanization and exclusion from the<br />

“political”. The starting point is the assumption that every person is legally<br />

competent and should have the same rights and obligations as other citizens.<br />

Not only the basic civil rights, but also the right to control his private<br />

property, the right to work or start a family. It is the basic human right of<br />

every individual to live in the community, not isolated and stigmatized for<br />

life, watching the political processes without actively participating in them.<br />

Mental disorders arise within the social network; therefore networks neces-<br />

114


sary processes should aim at finding answers to recovery and reintegration<br />

of the individual into the community, in order to improve mental health and<br />

quality of life for the patients and their families.<br />

Structures responsible to provide adequate help treat them as criminals,<br />

immature people, or as someone who is entirely responsible for the situation<br />

they are in. Reflection on the status of mental patients as a political<br />

entity raises the question of whether they are seen as subjects in the community,<br />

and laws aimed at regulating their rights, tell us that this is questionable.<br />

The work seeks to demonstrate the complexity of the problem and<br />

the relationship between different social groups in the community requires<br />

rethinking of the social status of mental patients and possible extension of<br />

social responsibility.<br />

SUZANA KRČMAREK<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

BEZVREMENSKA ČAROLIJA<br />

VJEŠTICA I VJEŠTIČARENJA<br />

Svi znamo tko su vještice. Ekscentrične starice koje lete na čarobnim<br />

metlama, nose šiljaste šešire, bacaju čarolije čarobnim štapićima, kuhaju<br />

napitke u kotlovima, savjetuju se starim, prašnjavim knjigama, te drže žabe<br />

i sove za ljubimce-toteme. Harry Potter brižno je prigrlio sve arhetipske<br />

figure i ovjekovječio san bajkovite zapadnjačke vizije o vješticama i čarobnjacima.<br />

Ali što se doista tu dogodilo? Kako je na Zapadu došlo do<br />

stvaranja ovakvih arhetipskih figura i zašto još uvijek tako vividno borave<br />

u našoj mašti?<br />

Srednjovjekovni i reformacijski učenjaci smatrali su da su Vrag i sva<br />

njegova djela vrlo stvarna prijetnja. Njihova osuda da su vještice sluge Sotone<br />

dovela je do formiranja jedne od najvećih teorija zavjere svih vremena<br />

– do uvjerenja da vještice rade u savezu s Vragom u zavjeri protiv čitavog<br />

kršćanskog svijeta. Vještice su transformirane od zaluđenih starica, koje su<br />

noću plesale sa starom poganskom boginjom Dianom, u heretike, štovatelje<br />

Vraga koji su postali centar kampanje za pronalaženje i uništenje zla,<br />

rasprostranjene diljem Europe. Bez obzira na krivnju.<br />

115


U ovom akademskom putovanju kroz vrijeme vratit ćemo se na početke<br />

zapadne civilizacije i, primjenjujući mitološke aspekte (eko)feminizma,<br />

pokušati definirati razloge zbog kojih žene od pamtivijeka do danas imaju<br />

sekundarnu poziciju u punopravnome, naoko rodno jednakome, društvu.<br />

TIMELESS SPELL OF<br />

WITCHES AND WITCHCRAFTING<br />

We all know who witches are. Eccentric crones flying around on their<br />

broomsticks, wearing pointy hats, casting spells with their wands, brewing<br />

potions in cauldrons, consulting with old, mouldy tomes and keeping frogs<br />

and owls as familiars. Harry Potter carefully took all of these archetypical<br />

figures in arms and immortalized this Western fairytale dream of the witch<br />

and the wizard. But what really happened here? How did such archetypal<br />

figures form in the West and why do they still live so vividly in our imagination?<br />

Medieval and Reformation scholars considered the Devil and all of his<br />

works a very real threat. Their conviction that witches were the servants of<br />

Satan led to the formation of one of the greatest conspiracy theories of all<br />

times – a belief that witches were working in alliance with Satan against<br />

the entire Christian world. Witches were transformed from deluded crones,<br />

who danced at night with old pagan goddess Diana, into heretics, worshipers<br />

of the Devil, who became the centre of campaign to seek out and<br />

destroy all evil, throughout all of Europe, regardless of actual guilt.<br />

In this academic time-travel we will go back to the beginnings of the<br />

Western civilization, and, using mythical aspects of (eco)feminism, try to<br />

define the reasons why women had, and in some cases, still have a secondary<br />

role in a supposedly gender-equal society.<br />

116


DENIS MUZIČKA, BRANIMIR KURMAIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /<br />

Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University in Osijek, Croatia<br />

GEOINŽENJERING KAO BIOETIČKO PITANJE<br />

Globalno zatopljenje je, poput mnogih sličnih problema prouzrokovanih<br />

znanstveno-tehničkim napretkom, relativno nov problem koji nas tjera<br />

da razmišljamo o vlastitom opstanku. Kao jedno od radikalnih potencijalnih<br />

rješenja problema globalnog zatopljenja pojavio se i geoinženjering,<br />

za kojega njegovi autori tvrde da je daleko brži i jeftiniji način rješavanja<br />

tog problema od smanjenja emisije stakleničkih plinova koji također implicira<br />

neka bioetička pitanja. Klasičan prosvjetiteljski pristup borbe protiv<br />

opasnog znanja s još više znanja upitan je sam po sebi, čak i bez ulaženja<br />

u potencijalne političke, ekonomske i one najvažnije, medicinske aspekte<br />

mnogih predlaganih metoda obuhvaćenih pojmom geoinženjeringa. Geoinženjering,<br />

čini se, nastaje kao još jedna manifestacija bejkonovske tendencije<br />

ovladavanja prirodom i pokazuje da znanost, posjedujući mogućnosti<br />

i sredstva, u današnje vrijeme legitimizira samu sebe.<br />

GEOENGINEERING AS A BIOETHICAL ISSUE<br />

Global warming, like many other problems caused by scientific development,<br />

is a relatively new problem which makes us think of our own<br />

survival. One of the more radical solutions is geoengineering, which is<br />

said by its authors to be a much cheaper and faster solution than reduction<br />

of greenhouse gas emission, but it also implies some bioethical questions.<br />

The method of fighting dangerous knowledge with even more knowledge,<br />

which originates in the Enlightenment, is questionable on its own even<br />

without considering the potential political, economical or medical aspects<br />

of many methods proposed by geoengineering. Geoengineering seems to<br />

originate as yet another manifestation of a Baconian tendency to subjugate<br />

nature, which shows that science, having the means and resources, legitimizes<br />

itself.<br />

117


BRUNA NEDOKLAN, ZORANA RIGGI<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

O VOLONTERSTVU DANAS<br />

Volonterstvo se smatra neplaćenim, nekarijerističkim, neprofitabilnim i<br />

slobodno izabranim djelovanjem radi dobrobiti zajednice ili društva. Zakon<br />

o volonterstvu Republike Hrvatske jednako definira volonterstvo, no dodaje<br />

da volonteri »rade za zajednicu istovremeno razvijajući svoje vještine i<br />

učeći nove, primjenjive u tržišnom sustavu«. U zadnjem desetljeću došlo<br />

je do procvata volonterskih aktivnosti na globalnom, ali i na hrvatskom<br />

nivou, generirajući optimističnu vjeru u potencijal civilnog društva, koji<br />

uspješno »popunjava« rupe koje su stvorili država i tržište. Kroz predavanje<br />

ćemo problematizirati altruističnu narav volonterstva kroz evolucijsku<br />

perspektivu i socijalne teorije, povezati ih s beneficijama koje država kroz<br />

civilni sektor nudi volonterima te kritički preispitati samu ulogu volonterskih<br />

organizacija unutar politike, ekonomije i društva.<br />

ON VOLUNTEERING TODAY<br />

Today volunteering is considered to be an unpaid activity which is<br />

not career-oriented and which an individual chooses freely in order to do<br />

good for the community or the society. Volunteering Act of the Republic<br />

of Croatia defines volunteering in the same way, but adds that volunteers<br />

“work for the community, in the same time developing their skills and acquiring<br />

new ones, which can later be applied in the job market”. In the last<br />

decade volunteering activities blossomed on the global level, but also in<br />

Croatia, generating the faith in the potential of civil society which can successfully<br />

“fill in” the gaps created by the state and the market. In the course<br />

of the lecture we will problematise the altruistic nature of volunteering<br />

through the evolutionist perspective and social theories, connect them with<br />

the benefits the state provides to volunteers through the civil sector, and<br />

critically examine the role of volunteering organisations within politics,<br />

economy and the society.<br />

118


LUKA PERUŠIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

ULOGA BIOETIČARA U BIOPOLITICI<br />

Polje bioetike pojavilo se kao kritičko očitovanje na radikalnost primijenjenih<br />

praksi razvijenih tokom 20. stoljeća i nastavlja se osvrtati na<br />

rastuće probleme 21. stoljeća. Korištenje i zloupotreba podjednako znanstvenih<br />

i kulturnih invencija gradi ustanovu jedinstvenog bioetičkog kruga,<br />

svrgavatelja netolerantnih granica postavljenih od palete aktanata unutar<br />

znanosti i kulture. Uzimajući u obzir očigledan rast svjesne bioetičke zajednice,<br />

lako je moguće zaključiti kako se <strong>ovdje</strong> bavimo sa »silom u nastajanju«<br />

koja na različite načine sadržava ispunjajući potencijal obrtanja<br />

primijenjenih praksi vezanih ni za što drugo doli »organiku« kapitalizma.<br />

Međutim, vrijedi se prisjetiti kako je bioetika procvjetala usred kapitalističkog<br />

milenija i kako ga nastavlja slijediti u stopu. To na površinu izvlači<br />

neizbježno pitanje totalitarističke apsorpcije kapitalizma, kvintesencijalne<br />

mehanici njegova postojanja. Jesmo li znanje o biopolitičkom praxis stekli<br />

pukom slučajnošću ili je vrijedno povijesno ustvrditi kako je biopolitika<br />

središnji medij kapitalističkog režima? Ako je tome tako, gdje bismo unutar<br />

tog režima trebali smjestiti bioetičara? Je li uvučen u stabilnu kapitalističku<br />

totalitarnost ili predstavlja stvarno sjeme budućne utopije? Kako ću<br />

nastaviti istraživati iznašlo pitanje, trebali bismo otkriti koliko nam se ono<br />

težinski gusto postavlja – jer kada bi bioetika imala nesumnjivu unutarnju<br />

argumentativnu čvrstinu, lakše bi nam putovanje bilo ponuđeno, ali se pokazuje<br />

u suprotnoj tendenciji i stoga je sukob s biopolitikom znatno kompleksniji.<br />

Cilj je postaviti prava pitanja i ponuditi valjane smjernice prema<br />

odgovoru, odnosno iz temelja propitati našeg bioetičara.<br />

THE ROLE OF BIOETHICIST IN BIOPOLITICS<br />

The field of bioethics emerged as a critical response to the radicality<br />

of applied practices developed throughout the 20th century and it continues<br />

to reflect on the growing concerns of the 21st century. The use and<br />

abuse of both scientific and cultural inventions builds the establishment<br />

of unitary bioethical circle, the dethroner of intolerant boundaries set by<br />

119


plethora of actants within sciences and culture, insofar. Considering the<br />

evident growth of conscious bioethical society, one is easily led to conclusion<br />

that what we are dealing with is the “force in making”, one that by<br />

many means holds fulfilling potential to turn the tables regarding applied<br />

practices, tied to nothing other but “organics” of capitalism. However, we<br />

are to recall that bioethics blossomed in the heat of capitalistic millennia,<br />

and that it continued to follow it. It surfaces the unavoidable question of<br />

totalitarian absorption of capitalism, quintessential to the mechanics of its<br />

existence. Have we come upon the knowledge of biopolitical praxis by<br />

sheer coincidence, or is it historically noteworthy to conclude how biopolitics<br />

is the central medium of capitalistic regime? If so, where within this<br />

regime should we allocate a bioethicist? Is she whirlpooled into the stable<br />

capitalistic totalitarity or does she represent the actual seed of futuresque<br />

utopia? As I will proceed to investigate the risen question, we should eventually<br />

discover how thickly difficult the issue poses itself – for if bioethics<br />

had an unquestionable internal argumentative solidness, we might had an<br />

easier journey offered, but it reveals itself in the opposite tendency and thus<br />

the conflict with biopolitics is much more complex. The goal is to ask the<br />

right questions and offer the right clues to the answer or, in other words,<br />

thoroughly investigate our bioethicist.<br />

JOVANA POTPARA<br />

Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija /<br />

Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia<br />

PLATONOVO POIMANJE DRŽAVE VERSUS<br />

POIMANJE DRŽAVE U KINI<br />

Autorica pravi komparaciju između Platonovog poimanja države i<br />

poimanja države u današnjoj Kini. U fokusu interesa je, s jedne strane,<br />

Platonov, a sa druge, kineski odnos prema potomstvu. Kod Platona je akcent<br />

na »kvaliteti« koja se manifestira svojevrsnom eugenikom, a u cilju<br />

restauriranja takozvanog idealnog polisa. U Kini je, pak, akcent na kvantiteti,<br />

odnosno dozvoljavanju samo jednog djeteta po obitelji, s namjerom<br />

održivosti postojećeg koncepta države. Platon je, nedozvoljavanjem zasnivanja<br />

braka i planiranja potomstva po vlastitom nahođenju želio eliminirati<br />

120


ono što je, po njemu, unosilo disharmoniju u život nekog polisa, a to je<br />

subjektivna sloboda. Korpus zakona koji je donijela Kina krajem sedamdesetih<br />

godina prošlog vijeka zarad kontrole nataliteta, neminovno je doveo<br />

do ograničavanja slobode pojedinca. Iako temporalno i duhovno udaljene,<br />

Platonova država i kineska država pretpostavljaju bar jednu temeljnu zajedničku<br />

ideju, a to je ontološki primat zajednice u odnosu na pojedinca.<br />

Oba koncepta otvaraju niz kontroverzi na području politike i ekonomije, a<br />

daju se razmatrati i iz bioetičke perspektive.<br />

PLATO’S UNDERSTANDING OF THE STATE VERSUS<br />

THE UNDERSTANDING OF THE STATE IN CHINA<br />

The author compares Plato’s understanding of the state with the understanding<br />

of the state in today’s China. On the one hand the focus is<br />

on the Plato’s attitude towards posterity, and on the other the Chinese attitude<br />

towards posterity. For Plato, the emphasis is on the “quality” which<br />

is manifested by a kind of eugenics, and with the purpose to restore the<br />

so-called ideal polis. In China, however, the emphasis is on the quantity,<br />

i.e. the policy of allowing only one child per family and with the intention<br />

to foster the sustainability of the existing concept of the state. By not allowing<br />

marriages and posterity planning at one’s own will Plato wanted to<br />

eliminate what, according to him, was bringing disharmony into the life<br />

of a polis, and that is subjective freedom. The corpus of laws that China<br />

adopted at the end of 1970s in order to control the birth rate, inevitably led<br />

to the limitation of the individual freedom. Although temporally and spiritually<br />

distant, the Plato’s state and the Chinese state represent at least one<br />

fundamental common idea which is the ontological priority of the community<br />

in comparison to the individual. Both concepts are opening a series of<br />

controversies in the fields of politics and economy, and can be considered<br />

from the bioethical perspective as well.<br />

121


TARA BEATA RACZ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

EKONOMIJA SREĆE<br />

Stupanj razvoja tradicionalno je izjednačavan s razinom postignutog<br />

ekonomskog rasta mjerenog isključivo tradicionalnim monetarnim mjerama<br />

poput BDP-a. Međutim, na prosperitet zemlje ne utječu samo materijalni<br />

faktori već i subjektivni osjećaj sreće stanovnika, što zahtijeva mjerenje<br />

kvalitete života i sreće kao važnih faktora blagostanja. U sklopu »ekonomije<br />

sreće«, koja se bavi istraživanjem povezanosti ekonomskih ishoda i<br />

ukupnog zadovoljstva života društva, razvijaju se alternativne mjere napretka<br />

i razvoja poput Indeksa sreće planeta, koji se u velikoj mjeri oslanja<br />

upravo na sreću kao važnu odrednicu blagostanja i mjeru progresa uz<br />

poštivanje održivog razvoja. Indeks na svjetskoj razini kombinira okoliš i<br />

zadovoljstvo kako bi se izmjerila ekološka djelotvornost, uzimajući u obzir<br />

indikatore očekivanog životnog zadovoljstva, životnog vijeka te ekološki<br />

tragovi. Prema podacima za 2012. godinu Hrvatska zbog značajnog ekološkog<br />

otiska (4,2) među 151 zemljom zauzima tek 82. mjesto, daleko iza<br />

najsretnijih zemalja poput Kostarike, Vijetnama i Kolumbije.<br />

ECONOMICS OF HAPPINESS, OR HAPPYNOMICS<br />

The level of development has traditionally been equalised to the degree<br />

of economic growth measured solely by virtue of traditional monetary<br />

tools, such as GDP. However, the prosperity of any given country is affected<br />

not only by tangible factors, but also by self-assessed satisfaction<br />

and happiness of its citizens; therefore, the quality-of-life and the degree of<br />

self-assessed happiness, posing as significant indicators of one’s wellbeing,<br />

should be measured as well. Within the frame of the “economics of happiness”,<br />

or “happynomics”, which investigates the relationship of economic<br />

outcomes and overall social satisfaction, alternative measures of progress<br />

and development have been implemented, such as the Happy Planet Index,<br />

largely leaning upon happiness as an important determinant of one’s wellbeing<br />

and posing as an important indicator of progress, showing thereby<br />

due respect towards sustainable development. Applied on a global scale,<br />

the Index represents a combined indicator that takes into account both environmental<br />

and self-assessed satisfaction aspects. It has been used to the ef-<br />

122


fect of measuring environmental efficiency, thereby keeping the indicators<br />

of anticipated life satisfaction, lifespan duration and ecological footprints<br />

in mind. Based on the data gathered throughout 2012, due to its substantial<br />

ecological footprint (4,2), Croatia ranks 82nd on the top-list encompassing<br />

151 countries; the happiest countries like Costa Rica, Vietnam and Columbia<br />

being well out of reach.<br />

MARIO RADOVANOVIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /<br />

Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University in Osijek, Croatia<br />

JAVNO DOBRO I OSOBNA SLOBODA<br />

U DJELU THE DISPOSSESSED URSULE K. LE GUIN<br />

Autorica znanstveno-fantastičnih romana Ursula K. Le Guin, 1974.<br />

izdaje roman The Dispossessed kao alegoriju na hladnoratovske odnose,<br />

neobuzdani kapitalizam, klasnu borbu i prekomjernu potrošnju prirodnih<br />

resursa. Priča je smještena na dva planeta blizanca koji su jedno drugome<br />

mjeseci. Dok na jednom planetu vlada režim kasnog kapitalizma, stanovnici<br />

drugoga prakticiraju anarhizam koji uključuje ekološku održivost i<br />

potpuno osobnu slobodu.<br />

U izlaganju ću, koristeći se teorijom iz rada »Revisiting the Commons«<br />

autorice Elinor Ostrom i dr., u kojem se pravo vlasništva u sferi uporabe<br />

javnih dobara dijeli na četiri grupe (otvoren pristup, grupno vlasništvo,<br />

individualno, što uključuje i korporacijska tijela, te vlasništvo vlade), analizirati<br />

političke i ideološke postavke romana. Time ću ukazati na to koje<br />

je uvjete potrebno ispuniti da bi se jedno društvo na dulje vrijeme moglo<br />

pridržavati principâ univerzalnog javnog dobra, ekološke održivosti, egalitarizma<br />

i slobode.<br />

THE COMMONS AND PERSONAL LIBERTY<br />

IN THE DISPOSSESSED BY URSULA K. LE GUIN<br />

In 1974, a renowned science-fiction author Ursula K. Le Guin published<br />

the novel The Dispossessed as an allegory of the Cold War relations,<br />

rampant capitalism, class struggle, and excess consumption of natural re-<br />

123


sources. The story is set on twin planets which act as each other’s moons.<br />

While one planet is governed by late capitalist regimes, the population of<br />

the other practices anarchism which includes ecological sustainability and<br />

absolute personal liberty.<br />

In my presentation, by using the theory from “Revisiting the Commons”<br />

paper by Elinor Ostrom et al., in which property rights in the commons<br />

sphere are divided into four groups (open access, group property,<br />

individual property, which includes corporate bodies, and government<br />

property), I will analyze political and ideological themes in the novel. Doing<br />

so will pinpoint the conditions that are to be met in order for a society to<br />

adhere to principles of universal commons, ecological sustainability, egalitarianism<br />

and freedom for an extended period of time.<br />

IGOR SALOPEK 1 , VESNA ŠENDULA-JENGIĆ 1,2<br />

1<br />

Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /<br />

School of Medicine, University of Rijeka, Croatia<br />

2<br />

Psihijatrijska bolnica Rab, Croatia /<br />

Rab Psychiatric Hospital, Croatia<br />

ZDRAVSTVENA SKRB U KONTEKSTU<br />

EKONOMSKIH I POLITIČKIH UTJECAJA:<br />

PRIKAZ RAZVOJA PSIHIJATRIJSKE BOLNICE RAB<br />

Sasvim je očekivano da razvoj jedne ustanove nezaobilazno prate, i<br />

do određene mjere determiniraju, ekonomsko-političke prilike koje mogu<br />

utjecati na kvalitetu standarda liječenja i skrbi za pacijente. Uzevši u obzir<br />

bioetički kontekst ekonomskih i političkih utjecaja u zdravstvu, nezaobilazno<br />

je istaknuti povijesne nacionalne i lokalne prilike u kojima je nastala<br />

i razvijala se Psihijatrijska bolnica Rab te zahtjeve koje su političko-ekonomski<br />

uvjeti postavljali upravljačkim strukturama Bolnice. One su se<br />

kroz povijest različito s njima nosile, što je bitno utjecalo na održivi razvoj<br />

i samo postojanje ove ustanove.<br />

Danas je Psihijatrijska bolnica Rab respektabilna ustanova regionalnog<br />

karaktera i nastavna baza dvaju hrvatskih sveučilišta. Zapošljava preko<br />

250 djelatnika, organizacijskom strukturom odgovara suvremenim medicinsko-psihijatrijskim<br />

standardima te stremi suvremenom »wellnessu« za<br />

124


one koji su u mnogočemu najvulnerabilniji članovi društva – osobe s duševnim<br />

smetnjama. Kvaliteta rada mjerljiva je nizom parametara o kojima<br />

će u izlaganju biti riječi.<br />

HEALTH CARE IN THE CONTEXT OF<br />

ECONOMIC AND POLITICAL INFLUENCES:<br />

REVIEW OF RAB PSYCHIATRIC HOSPITAL DEVELOPMENT<br />

It is expected that the development of an institution is partially determined<br />

and related to the economic and political conditions that may influence<br />

the quality standards of treatment and care for patients. Considering<br />

bioethical context of economic and political influences on health care, it is<br />

not possible to avoid the accentuation of historical, national and local circumstances<br />

in which the Rab Psychiatric Hospital was built and developed<br />

and, also, political and economic conditions which were put as a challenge<br />

in front of a management department of the Hospital. These leading structures<br />

of the Hospital had throughout the history different ways of dealing<br />

with the difficulties and advantages which have had a great influence on<br />

sustainable development and existence of this institution.<br />

The Rab Psychiatric Hospital is nowadays a respectable institution and<br />

teaching base for two Croatian universities. It has an organizational structure<br />

of 250 employees which suits to modern medical-psychiatric standards<br />

and it aspires to contemporary “mind-body wellness” for those who<br />

are in many ways the most vulnerable members of the society – people<br />

with mental disorders. The quality of work can be defined with series of<br />

parameters which will be discussed in the presentation.<br />

LOVRO SAVIĆ<br />

Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Centre for Croatian Studies, University of Zagreb, Croatia<br />

BIOPOLITIKA I BIOETIKA U PSIHIJATRIJI –<br />

PROBLEM ECT-a<br />

Iako u upotrebi više od sedamdeset godina, elektrokonvulzivna terapija<br />

(ECT) i dalje je u središtu (bio)etičkih debata kojima se pokušava razjasniti<br />

125


i odgovoriti na određene moralne dvojbe. Uz moralnu opravdanost usko je<br />

vezan i problem zakonske, odnosno političke regulative elektrokonvulzivne<br />

terapije u psihijatriji. U ovome izlaganju pokušat ću pokazati da stanovite<br />

moralne dvojbe počivaju na shvaćanju elektrokonvulzivne terapije kao<br />

biološkog antagonizma i na stanovitim utjecajima na identitet pacijenta.<br />

Shodno tomu, nužno je pokazati kako zasnivanje terapija na biološkom antagonizmu<br />

ne pridonosi njihovoj moralnoj neopravdanosti. S druge strane,<br />

elektrokonvulzivna terapija vrlo često u velikoj mjeri utječe na osobni<br />

identitet pacijenta. Upravo odmicanje od »novinarske« bioetike i upotreba<br />

filozofske refleksije mogu dati određeni orijentir i smjernice u daljnjem<br />

razmatranju ECT-a u bioetičkoj i biopolitičkoj sferi. Shodno tomu, pokazat<br />

ću da prihvaćanje filozofskih razjašnjenja »obvezuje« i prihvaćanje principa<br />

predostrožnosti prilikom razmatranja zakonskog odobrenja.<br />

BIOPOLITICS AND BIOETHICS IN PSYCHIATRY –<br />

PROBLEM OF ECT<br />

Although in use for more than seventy years, electroconvulsive therapy<br />

(ECT) remains in the centre of bioethical debates with the main task<br />

of answering certain ethical and moral questions and dilemmas. Beside<br />

“standard” question of moral validity and moral permissibility, even more<br />

frequent subject matter becomes the question of legal and legislative regulation<br />

of ECT in psychiatry. In this paper, I will try to show that certain<br />

moral dilemmas evince from specific nature of therapy – namely biological<br />

antagonism, as well as effects and influence on patient’s personal identity.<br />

Consequently, I will try to show that its antagonistic nature does not have<br />

role in negative moral evaluation of the therapy. On the other side, ECT<br />

does affect patient’s personal identity to a significant and large degree.<br />

Moreover, I will try to show that both fields of bioethics and biopolitics can<br />

be provided with certain guidelines for future considerations of ECT by<br />

distancing from standard and “journalistic” bioethical considerations and<br />

by use of philosophical reflections. As result, principle of precaution seems<br />

like a logical consequent of philosophical consideration – which eventually<br />

can be used for consideration and clarification of legal regulation of ECT.<br />

126


SAFET ŠAĆIROVIĆ<br />

Medicinski fakultet, Univerzitet u Nišu, Srbija /<br />

Faculty of Medicine, University of Niš, Serbia<br />

BIOETIKA I POLITIKA<br />

Od vremena antičke Grčke politika je tretirana kao djelovanje u korist<br />

općeg dobra, a naročito u samopoimanju političara. Međutim – kao što je<br />

Niccolò Machiavelli otkrio – politika je vjekovima bila samo dio antičkog<br />

jedinstva etike i morala u području državne politike, dok su razni pojedinačni<br />

ili individualni i egoistični interesi utjecali na odsustvo etike i morala.<br />

Koncept integrativne bioetike uključuje, pored ostalog, politiku, ali prije<br />

svega u kritičkom smislu, odnosno kao kritični odnos prema njoj, posebno<br />

prema politici koja u bilo kojem smislu ugrožava život. Ipak, ne kao etička<br />

(i sigurno ne kao moralistička) kritika politike, već kao meta-politička intelektualna<br />

i praktična pozicija, odnosno stav. Meta-politika je, inače, <strong>ovdje</strong><br />

definirana kao promijenjena politika, kao radikalni zaokret politike koja<br />

djeluje protiv neprijatelja (C. Schmitt) prema onom koji tolerira razliku. S<br />

gledišta meta-politike, poseban značaj ima meta-politički karakter integrativne<br />

bioetike za formiranje regionalne etike života na Balkanu.<br />

BIOETHICS AND POLITICS<br />

Since the times of ancient Greece politics is treated as an action on<br />

behalf of the common good, especially in the self-perception of politicians.<br />

However – as Niccolò Machiavelli discovered – politics, for centuries, has<br />

been a part of the ancient unity of ethics and morality in the field of public<br />

policy, and the various individual or egoistic interests influenced the<br />

lack of ethics and morals. The concept of integrative bioethics includes,<br />

among other things, politics, and above all in a critical sense, i.e. as a critical<br />

attitude toward it, especially the politics that in any way endangers<br />

life. However, not as an ethical (and certainly not as moralistic) critique<br />

of politics, but as a meta-political intellectual and practical position and<br />

attitude. Meta-politics is otherwise defined here as a changed politics, as a<br />

radical politics shift which acts against the enemy (C. Schmitt) to the one<br />

that tolerates difference. From the perspective of meta-politics, a special<br />

importance is given to the meta-political character of integrative bioethics<br />

to form a regional ethics of life in the Balkans.<br />

127


IVANA EMILY ŠKORO<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

JOHN LOCKE, ROPSTVO I TRGOVANJE LJUDIMA<br />

Od javnog i općepriznatog sustava, koji je polovicom 19. stoljeća bio<br />

priznat samo na američkom jugu, Kubi i Barbadosu, do moderne preobrazbe<br />

u unosnu industriju koja obuhvaća gotovo cijeli svijet, trgovanje ljudima<br />

je i danas velik i alarmantan problem. U ovom radu izložit ću podatke o<br />

modernom ropstvu i objasniti povijesni razvoj koncepta ropstva uz pomoć<br />

Američkog građanskog rata, događaja koji je potpuno ukinuo i promijenio<br />

način na koji ljudi razumiju ideju ropstva, te Johna Lockea koji je poznat<br />

kao »zadnji veliki filozof koji pokušava opravdati apsolutno i doživotno<br />

ropstvo« (David Brion Davis, The Problem of Slavery in Western Culture).<br />

JOHN LOCKE, SLAVERY, AND HUMAN TRAFFICKING<br />

From being a public and widely accepted system, which in the first<br />

half of the 19th century was recognized only in the American South, Cuba,<br />

and Barbados, to its modern transformation into a lucrative business that<br />

encompasses almost the entire world, human trafficking is still a very big<br />

and alarming problem. In this article I will lay out the information pertaining<br />

to modern-day slavery and explain the historical transformation of the<br />

concept of slavery with the help of the American Civil War, an event that<br />

completely abolished and changed the way people understand the idea of<br />

enslavement, and John Locke, who is known as “the last major philosopher<br />

to seek a justification for absolute and perpetual slavery” (David Brion<br />

Davis, The Problem of Slavery in Western Culture).<br />

128


KREŠIMIR VIDOVIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

»TRAGEDIJA JAVNOG DOBRA«<br />

U TRAGEDIJI MODERNOG DOBA<br />

Problemi društva, a samim time i etike, u modernoj su se civilizaciji<br />

uvelike promijenili. »Tragedija javnog dobra« jedan je od takvih problema.<br />

Iz teorije Garetta Hardina nameće se niz pitanja poput onog o naravi<br />

čovjeka kao bezumnog potrošača ili kako je moguće izvesti moralnu regulaciju<br />

ljudskog razmnožavanja.<br />

S druge strane, svjedoci smo ekonomsko-političkog žrvnja neoliberalnog<br />

doba u kojem prirodna dobra (kao zajednička dobra) postaju taoci privatnih<br />

i/ili stranačkih interesa. U tom kontekstu danas dobra poput vode ili<br />

zraka ne pripadaju više svim ljudima, već točno određenoj grupaciji moći.<br />

Tako, u današnje doba, pitanje “tragedije javnog dobra” postaje i pitanje<br />

vlasništva, odnosno pitanje prava.<br />

Unutar svojeg izlaganja pokušat ću ukazati na aktualnost pitanja<br />

»tragedije javnog dobra«, te da ista zahtijeva niz kako bioetičkih, tako i<br />

biopolitičkih praktičnih promjena i primjena.<br />

“TRAGEDY OF THE COMMONS”<br />

IN THE TRAGEDY OF THE MODERN AGE<br />

Problems of the society in the modern civilisation, which include problems<br />

of ethics, have significantly changed. “Tragedy of the commons” is<br />

one of these problems. The theory of Garett Hardin imposes a whole set of<br />

questions such as the question of humans as mindless consumers, or how<br />

to regulate human breeding.<br />

On the other hand, we witness a millstone produced by economics and<br />

politics in neoliberal age in which natural goods (as the commons) become<br />

hostages of private and/or party system interests. In this context, goods<br />

as water or air no longer belong to all people, but to particular centres of<br />

power. Furthermore, in the contemporary age, the issue of “tragedy of the<br />

commons” becomes the issue of ownership, i.e. issue of rights.<br />

In my presentation, I will try to point out to the relevance of the issue<br />

of the “tragedy of the commons”, and that it demands set of bioethical and<br />

biopolitical practical changes and applications.<br />

129


ARNO VINKOVIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

ZABORAV ŽIVOTNE RADOSTI U MODERNIM DRUŠTVIMA:<br />

KAKO SE JOIE DE VIVRE MOŽE STVORITI?<br />

Joie de vivre označava pojam životne radosti koja, najapstraktnije gledano,<br />

objedinjuje cjelinu ljudskog bića u njegove aktivnosti. Svjetonazor<br />

životne radosti (njem. Lebensfreude) najčešće se opisuje kao entuzijazam,<br />

znatiželju, spontanost i radost usmjerenu prema drugim bićima, idejama<br />

i interakcijama. Organski oblik socijalnih formacija modernih društava u<br />

svojoj strukturi onemogućava takav svjetonazor. S jedne strane, dominantna<br />

političko-ekonomska doktrina vodi se principima racionalnosti, efikasnosti<br />

i profita, koji se kose s principima joie de vivre, dok su, s druge<br />

strane, pojedinci suočeni s instrumentaliziranim pogledom prema životu.<br />

Instrumentalizirani odnos prema životu vidljiv je iz povećanog broja interakcija<br />

i stimulacija u kojima sudjeluje, a može prestati jedino u ekstremnim<br />

situacijama i slučajevima radikalne promjene. To je uočljivo na primjerima<br />

prirodnih i socijalnih katastrofa, te moralnih dilema.<br />

OBLIVION OF JOIE DE VIVRE IN MODERN SOCIETIES:<br />

HOW CAN JOIE DE VIVRE BE CREATED?<br />

Joie de vivre expresses a vital joy in life, which from the abstract<br />

point of view consolidates the unity of a human being in his activities.<br />

Worldview of joie de vivre (German: Lebensfreude) is usually described as<br />

enthusiasm, curiosity, spontaneity and joy focused towards other beings,<br />

ideas and interactions. Organic social forms of contemporary societies in<br />

their structure disable that kind of perspective. Firstly, the dominant political-economic<br />

doctrine is directed by principles of rationality, efficiency<br />

and profit. These principles collide with the principles of joie de vivre.<br />

Secondly, individuals are confronted with the outlook on life guided by<br />

instrumental means. That can be seen in increasing amount of interactions<br />

and stimuli in which individuals participate. In cases of extreme situations<br />

radical change outlook on life guided by instrumental means can be overturned.<br />

The examples can be observed in natural and social disasters, as<br />

well as moral dilemmas.<br />

130


SARA VUKASOVIĆ<br />

Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /<br />

School of Medicine, University of Rijeka, Croatia<br />

MEDICINSKI POTPOMOGNUTA OPLODNJA<br />

Medicinski potpomognuta oplodnja (MPO) u zadnje vrijeme potiče rasprave<br />

u javnosti, povlači brojna medicinska, pravna, bioetička, ekonomska<br />

i politička pitanja. Međutim, pravi odgovori još uvijek se u cijelosti ne<br />

naziru. U Republici <strong>Hrvatsko</strong>j postoji 12 centara za MPO, što omogućava<br />

godišnje u prosjeku 1120 postupaka MPO i kao rezultat 1.6% djece rođene<br />

uz pomoć ovog postupka. Europske statistike pokazuju značajno bolje<br />

rezultate. MPO se provodi tek kada je dotadašnje liječenje neplodnosti bezuspješno<br />

ili bezizgledno, te radi mogućih malformacija kod rizičnih skupina.<br />

Pravno je MPO regulirana zakonom iz 2012. godine, koji je izazvao<br />

mnogo polemika u javnosti. Na osnovi svih ovih saznanja trebali bismo<br />

se zapitati: Imamo li pravo nekome oduzeti ili dati mogućnost da dobije<br />

dijete? Smiju li ekonomski parametri utjecati na ograničenja broja postupaka<br />

oplodnje ili dob majke? Postavlja se nadalje i pitanje kako prilikom<br />

formiranja zakona uvažiti stav javnosti i pojedinih segmenata društva, a s<br />

druge strane optimizirati stručne i etičke norme.<br />

MEDICALLY ASSISTED REPRODUCTION<br />

Medically assisted reproduction (MAR) lately provokes many public<br />

debates and also raises many medical, legal, bioethical, economic and political<br />

questions. However, the answers to all these questions are still not<br />

completely clear. There are 12 centres for MAR in Croatia, which enables<br />

1120 procedures of medically assisted reproduction a year in average, resulting<br />

in 1.6 per cent of children born with the help of this procedure.<br />

Significantly better results were shown in European statistics. MAR is used<br />

only when there is no success in previous treatments of infertility or if<br />

there are risks of malformation of the foetus. The 2012 legal act that regulates<br />

the medical assisted reproduction has provoked many debates in the<br />

society. Regarding these findings we should ask ourselves: Do we have<br />

the right to give or take one’s right to have children? Should economic<br />

parameters influence the restriction of the number of medically assisted<br />

131


eproductions, or the age of the mother? We should also ask ourselves how<br />

to consider public opinion and opinions of certain sections of society in<br />

forming the law and, on the other hand, how to optimize professional and<br />

ethical standards.<br />

MARINA ZRNIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

ZELENA REVOLUCIJA U INDIJI:<br />

POČETAK KRAJA<br />

»Ako kontroliraš naftu, kontroliraš državu, ako kontroliraš hranu,<br />

kontroliraš čovječanstvo.« (H. Kissinger) Iako ova tvrdnja ne može biti<br />

izravnija, njenu težinu je vjerojatno nemoguće shvatiti sve dok ne dođe do<br />

masovne gladi, jedinog sigurnog pokretača masa. No moramo se u isto vrijeme<br />

zapitati hoće li i može li doći do takvog razvoja događaja? Za razliku<br />

od igrama zabavljenih masa, vladajući sloj dobro zna da je uvijek potrebno<br />

osigurati makar i koricu kruha. Još jedno pitanje je koliko sve degradiranije<br />

i neplodnije poljoprivredne površine, kao i marginalna područja nepogodna<br />

za poljoprivredu, koja se ipak pretvaraju u poljoprivredne površine, mogu<br />

prehraniti ljudi. Danas se susrećemo s neospornim dokazima o neodrživosti<br />

industrijske poljoprivrede, dok se u isto vrijeme ti nedostatci pokušavaju<br />

»riješiti« još drastičnijim intervencijama u okoliš, kao što je GMO<br />

tehnologija. Sve je to dovelo do ozbiljnog ugrožavanja osnovnih ljudskih<br />

potreba (iako ugrožavanje istih kod ostalih ne-ljudskih bića nije dovelo do<br />

zabrinutosti) kao što su hrana i čista voda. Kako je došlo do toga i kako to<br />

nitko nije primijetio?<br />

Na primjeru programa »zelene revolucije« u Indiji, započete šezdesetih<br />

godina 20. stoljeća, kao američke geopolitičke strategije, pokušat ću<br />

prikazati novu kolonizaciju i porobljavanje Trećeg svijeta kroz isprepleteno<br />

djelovanje države, korporacije, privatnih zaklada, ekonomije, politike i<br />

tehnologije. Nakon što je Britansko carstvo uspjelo dodatno oslabiti indijskog<br />

seljaka i implementirati zapadne ideje napretka u umove srednjih klasa<br />

i intelektualaca, rastućem Američkom carstvu nije bilo teško nastaviti<br />

s daljnjom kolonizacijom pod krinkom napretka i blagostanja. Nažalost,<br />

132


jednom kada je Indija ušla u začarani krug industrijske poljoprivrede, koji<br />

s vremenom postaje sve opakiji, sve je teže pronaći izlaz.<br />

GREEN REVOLUTION IN INDIA:<br />

THE BEGINNING OF THE END<br />

“Control oil and you control nations; control food and you control the<br />

people.” (H. Kissinger) Even though this statement can hardly be more<br />

straightforward, only mass starvation as the only indisputable engine to<br />

drive the mass revolution can highlight its gravity. But is it possible for the<br />

mass starvation to happen? As opposed to masses absorbed in games and<br />

circuses, the ruling class knows well that even a couple of bread crumbs<br />

have to be provided. However, can infertile and degrading agricultural areas,<br />

as well as marginal areas originally unsuitable for agriculture but now<br />

covered in different crops, feed people and for how long? Today we are<br />

facing irrefutable evidence that industrial agriculture is completely unsustainable,<br />

but still its disadvantages are being “corrected” through heavier<br />

technological interventions in the environment, such as genetic engineering.<br />

This has led to serious threats to basic human needs such as availability<br />

of food and water. But how all of this went unnoticed?<br />

By referring to the American geopolitical strategy of “Green revolution”<br />

programme in India, started in 1960s, I will try to show enfolding of<br />

new colonization and enslavement of the Third World through close cooperation<br />

of the state, corporations, philanthropic private foundations and<br />

economy, politics, and technology. The British Empire managed to weaken<br />

Indian peasant and implement Western ideas of progress in the minds of<br />

newly created middle classes and intellectuals, and the growing American<br />

Empire only continued down the path of colonization disguised as progress<br />

and prosperity. Unfortunately, once India entered the vicious circle of industrial<br />

agriculture, it is getting harder to get out.<br />

133


ANJA ŽIVANOVIĆ<br />

Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija /<br />

Faculty of Medicine, University of Belgrade, Serbia<br />

STAVOVI STUDENATA MEDICINE<br />

PREMA UKLJUČIVANJU VULNERABILNIH GRUPA<br />

U KLINIČKA ISPITIVANJA<br />

Uvod: Cilj našeg rada bio je ispitati stavove studenata medicine prema<br />

uključivanju vulnerabilnih subjekata u klinička ispitivanja.<br />

Materijal i metode: U studiji presjeka anketirane su dvije grupe studenata:<br />

poseban upitnik popunilo je 95 od 493 studenata III. godine (19%)<br />

i 79 od 510 studenata VI. godine (15%). Ukupno je odgovoreno na 83%<br />

postavljenih pitanja.<br />

Rezultati: U obje grupe, mali je broj ispitanika točno naveo pitanja<br />

kojima se bioetika bavi i osnovne principe bioetike. Obje grupe ispitanika<br />

uglavnom ne žele sudjelovati kao dobrovoljci u kliničkim studijama, bez<br />

značajnih razlika u ocjenjivanju mogućih motiva za uključivanje. Većina<br />

studenata smatra da medicinske probleme Roma treba rješavati kao i probleme<br />

bilo koje druge populacije. Studenti III. godine manje su spremni<br />

raditi u nehigijenskim romskim naseljima te podržavaju vakcinaciju osoblja<br />

koje tamo radi. Stavovi studenata slični su i po pitanju opravdanosti ispitivanja<br />

lijekova na djeci. Istraživanje je pokazalo da obje grupe smatraju<br />

važnim pristanak djeteta, pored pristanka njegovih roditelja, ali izraženiji<br />

stav pokazuju mlađi studenti. Kada su u pitanju ispitivanja novih lijekova na<br />

populaciji starijih dementnih pacijenata, većina ispitanika smatra da informirani<br />

pristanak treba biti sličan pristanku za bilo koju drugu populaciju.<br />

Zaključak: Potrebno je povećati interes studenata medicine za bioetiku<br />

i unaprijediti nastavu, posebno u vezi s problemima vulnerabilnih grupa.<br />

MEDICAL STUDENTS’ ATTITUDES TOWARDS<br />

INVOLVEMENT OF VULNERABLE GROUPS<br />

IN CLINICAL TRIALS<br />

Introduction: We aimed to assess medical students’ attitudes towards<br />

involvement of vulnerable subjects in clinical trials.<br />

134


Material and Methods: In this cross-section study, two samples of students<br />

were questioned on selected bioethical issues: a self-completed questionnaire<br />

was delivered to 95 out of 493 students of the 3rd year (19%),<br />

and 79 out of 510 students of the 6th year (15%). Total response rate was<br />

83%.<br />

Results: In both groups, less than 25% participants answered correctly<br />

to questions on major bioethical issues and basic principles of<br />

biomedical ethics. Both groups generally did not want to participate as<br />

volunteers in clinical trials, without significant differences in evaluating<br />

of possible motives for the participation. Majority of students thought<br />

that medical problems of Roma population should be solved as problems<br />

of any other population. Third year students were less willing to<br />

work in unhygienic Roma settlements and thought that medical staff<br />

working there should be selectively vaccinated. Attitudes of students to<br />

validity of clinical trials involving children were similar. Both groups,<br />

but especially the younger one, emphasized the importance of obtaining<br />

both child’s and parents’ consent before the trial. Regarding testing of<br />

new medicines in elderly with dementia, majority of subjects thought<br />

that informed consent should be similar to the consent for any other<br />

population.<br />

Conclusion: It is necessary to increase the interest in bioethics in<br />

medical students, and to improve bioethical education regarding problems<br />

of vulnerable groups.<br />

135


Okrugli stol<br />

BIOETIKA I TEORIJE ZAVJERE<br />

Round Table<br />

BIOETHICS AND CONSPIRACY THEORIES<br />

ANTE ČOVIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Philosophische Fakultät, Universität Zagreb, Kroatien<br />

NEOLIBERALNI TOTALITARIZAM<br />

KAO ZATIRANJE JAVNOG DOBRA<br />

Glavna je značajka totalitarizma kao ideologije, kao prakse i kao političkog<br />

sustava težnja za potpunim ovladavanjem društvenim i individualnim<br />

(javnim i privatnim) životom građana. Klasični oblici totalitarizma<br />

– poput fašizma, nacionalsocijalizma, staljinizma – zasnivali su se neposredno<br />

na represiji i teroru, dok se neoliberalizam kao suvremeni oblik<br />

totalitarizma tek posredno zasniva na represiji i teroru dok se neposredno<br />

temelji na manipulaciji. Manipulacija počinje u medijskom prostoru<br />

odakle gotovo neprimjetno prelazi u manipulaciju u političkoj domeni te<br />

naposljetku u manipulaciju »krajnjim argumentom« fizičke moći u prepoznatljivim<br />

oblicima represije i terora (waterboarding, Guantanamo, napad<br />

na Irak, politička umorstva i sl.). Osim prema metodologiji, klasični<br />

i suvremeni totalitarizam razlikuju se i prema nositelju; dok je nositelj,<br />

odnosno subjekt klasičnog totalitarizma u pravilu devijantni oblik državne<br />

tvorevine, suvremeni je totalitarizam mrežnog karaktera i nema striktnog<br />

državnog nositelja. On je, u najdubljem smislu, protu-državan, jer potpuno<br />

uništenje države kao civilizacijske tvorevine i kao ustanove javnog dobra<br />

predstavlja jedan od krajnjih ciljeva suvremenog totalitarizma. To međutim<br />

ne znači da države, posebice one najmoćnije koje teže svjetskoj dominaciji,<br />

ne mogu u većoj ili manjoj mjeri biti nositelji totalitarnih težnji.<br />

137


No, upravo u mjeri u kojoj izražavaju i provode totalitarne težnje one same<br />

dospijevaju u vazalni položaj prema mrežnom subjektivitetu totalitarnog<br />

interesa i postaju sredstvom za ostvarivanje tog interesa. Utoliko neoliberalni<br />

totalitarizam u prvom redu razara demokratsko tkivo i izvorne javne<br />

funkcije svojih državnih nositelja.<br />

Neoliberalni totalitarizam sadržajno je određen i vođen trostrukim ciljem:<br />

1. u sferi države to je zatiranje države shvaćene kao res publica i<br />

pretvaranje državnog aparata u instrument totalitarnog interesa; 2. u sferi<br />

društva to je uništavanje proizvodnje kao osnovice za uspostavljanje društvene<br />

strukture i njeno svođenje na instrument trgovinskog i bankarskog<br />

sustava; 3. u sferi duhovnosti to je zatiranje kreativnosti i kritičnosti, njihovo<br />

nadomještanje diktatom isprazne ispravnosti te sustavno uništavanje<br />

znanosti, obrazovanja i kulture uopće kao područja javnog dobra. Posebna<br />

je nakana ovog izlaganja rasvijetliti fenomenologiju djelovanja neoliberalnog<br />

totalitarizma iz mrežnog punkta u znanosti i visokom školstvu u<br />

Republici <strong>Hrvatsko</strong>j.<br />

NEOLIBERALER TOTALITARISMUS<br />

ALS ZERSTÖRUNG DES ÖFFENTLICHEN GUTES<br />

Der Totalitarismus als Ideologie, Praxis und politisches System offenbart<br />

sein Hauptmerkmal das Bestreben, das gesellschaftliche und individuelle<br />

(öffentliche und private) Leben der Bürger vollkommen zu beherrschen.<br />

Die klassischen Formen von Totalitarismus – etwa Faschismus, Nationalsozialismus,<br />

Stalinismus – gründeten sich unmittelbar auf Repression und<br />

Terror, während sich der Neoliberalismus als zeitgenössische Form von<br />

Totalitarismus lediglich indirekt auf Repression und Terror stützt, unmittelbar<br />

jedoch auf Manipulation. Die Manipulation beginnt in der Mediensphäre<br />

und wechselt von dort fast unmerklich in die politische Domäne, um<br />

schließlich mit dem „ultimativen Argument“ physischer Macht in den erkennbaren<br />

Formen von Repression und Terror zu enden (Waterboarding,<br />

Guantanamo, Angriff auf den Irak, politische Morde u.ä.). Der klassische<br />

und der zeitgenössische Totalitarismus unterscheiden sich, außer unter dem<br />

Aspekt der Methodologie, auch im Hinblick auf ihren jeweiligen Träger:<br />

Im klassischen Totalitarismus ist der Träger bzw. das Subjekt in der Regel<br />

ein Staatsgebilde in devianter Form, hingegen der zeitgenössische Totalitarismus<br />

hat Vernetzungscharakter und keinen staatlichen Träger stricto<br />

sensu. Vielmehr ist er, im tiefsten Sinne, staatsfeindlich, denn zu den ulti-<br />

138


mativen Zielen des zeitgenössischen Totalitarismus gehört die vollständige<br />

Vernichtung des Staates als eines zivilisatorischen Gebildes und einer Einrichtung<br />

des öffentlichen Gutes. Allerdings bedeutet dies nicht, dass Staaten,<br />

zumal die mächtigsten, die nach Weltherrschaft streben, in größerem<br />

oder geringerem Umfang nicht auch Träger totalitärer Bestrebungen sein<br />

können. Jedoch in genau dem Umfang, in dem sie ihre totalitären Bestrebungen<br />

zum Ausdruck bringen und umsetzen, geraten diese Staaten selbst<br />

in Abhängigkeit zur vernetzten Subjektivität des totalitären Interesses und<br />

werden zum Mittel, durch das dieses Interesse realisiert wird. Insofern ist<br />

der neoliberale Totalitarismus in erster Linie darauf ausgerichtet, das demokratische<br />

Gewebe und die ursprünglich öffentlichen Funktionen seiner<br />

staatlichen Träger zu zerstören.<br />

Den neoliberalen Totalitarismus bestimmt und leitet in inhaltlicher<br />

Hinsicht folgende dreifache Zielsetzung: 1. in der Sphäre des Staates verfolgt<br />

er das Ziel, den Staat als res publica zu zersetzen und den Staatsapparat<br />

in ein Instrument des totalitären Interesses zu verwandeln; 2. in der gesellschaftlichen<br />

Sphäre soll die Produktion als Grundlage für den Aufbau<br />

der Gesellschaftsstruktur zerstört und auf ein Instrument des Handels- und<br />

Bankwesens reduziert werden; 3. in der spirituellen Sphäre sollen Kreativität<br />

und Kritikfähigkeit ausgebremst und durch das Diktat sinnentleerter<br />

Korrektheit ersetzt werden, des Weiteren sollen Wissenschaft, Bildung und<br />

Kultur insgesamt als Bereiche des öffentlichen Gutes systematisch vernichtet<br />

werden. Dieser Beitrag verfolgt insbesondere die Absicht, am Fallbeispiel<br />

eines innerhalb der Wissenschaft und des Hochschulsystems der<br />

Republik Kroatien gelagerten Netzpunktes den neoliberalen Totalitarismus<br />

in der Phänomenologie seines Wirkens zu beleuchten.<br />

139


PETAR FILIPIĆ<br />

Ekonomski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /<br />

Faculty of Economics, University of Split, Croatia<br />

O NEOLIBERALNOJ PARADIGMI I<br />

HRVATSKOM VISOKOM ŠKOLSTVU<br />

Danas se većina analitičara slaže: prije otprilike nešto manje od tri desetljeća<br />

dogodio se preokret. Neoklasična ekonomska politika svoje mjesto<br />

ustupa politici koja u osnovi varira već zaboravljene klasične teme. »Nevidljiva<br />

ruka« i »laissez-faire« još jednom postaju stožeri ekonomske teorije<br />

i prakse. Posebno u poslovnom svijetu gdje ima mnogo onih koji smatraju<br />

da u procesu stjecanja novca konkurencija i tržište najbolje upravljaju<br />

njihovim aktivnostima prema društveno korisnom rezultatu, a da jedino<br />

što parazitska država radi jest uzimanje nameta i stvaranje zapreka na tom<br />

putu. Na sceni je globalizacija, fenomen koji najsnažnije utječe na društva<br />

današnjeg doba, posebno na njihovu ekonomiju. Zagovornici globalizacije<br />

tvrde da su promjene moguće jedino uz pomoć neoliberalnog koncepta,<br />

povlačenjem države iz svih ekonomskih aktivnosti i cjelokupnog javnog<br />

sektora. S vremenom, pristaju i na »soft verziju« koja vladi daje nešto veću<br />

ulogu, ali uvijek je to »market friendly« politika, ona koja ne utječe na<br />

alokaciju resursa na razini aktivnosti. Usporedba se nameće sama od sebe:<br />

svaka neoliberalna varijacija u osnovi je suglasna s temeljnim postulatima<br />

klasičnog koncepta koji je vladao prije sto i više godina. Najsažetije, tržište<br />

je efikasno, država nije. Bez obzira na efikasnost resursa i javni interes.<br />

Pojam ‘neoliberalizam’ koristi se na različite načine. Najčešće su tri<br />

pozicije: (a) ekonomsko-pragmatska, koja neoliberalizam smatra razvojnom<br />

teorijom i reformskom ekonomskom politikom, a svoje uporište nalazi<br />

u »Washingtonskom konsenzusu«, (b) ideološka, koja u fokus stavlja<br />

slobodu kao najveću društvenu vrijednost usko povezanu s redukcijom<br />

države na »minimalnu«, i (c) akademska, paradigmatska, koja neoliberalizam<br />

usko povezuje s neoklasičnom ekonomskom teorijom. Uz to, upotreba<br />

termina ‘neoliberalan’ u ekonomiji ima drugačije značenje nego u politici.<br />

(Neo)liberalizam u ekonomiji odnosi se na »oslobađanje« gospodarstva od<br />

»državnog ropstva«, tj. na njegovo predavanje u ruke privatnom sektoru.<br />

U politici, to je stvaranje liberalne atmosfere za gospodarski razvoj, gdje<br />

se država nalazi u funkciji zaštite privatnih vlasničkih prava i to realizira<br />

u svojim ingerencijama (vojnoj, pravnoj, itd.). U slučaju da tržišta nema<br />

140


ili nije organizirano primjereno neoliberalnom konceptu (zemljište, vode,<br />

obrazovanje, zdravstvo, socijalna sigurnost, zagađivanje okoliša i dr.), ona<br />

će se potruditi formirati ga. Međutim, u skladu s neoliberalnim postulatima,<br />

tu ingerencije države prestaju. Riječ je dakle o različitoj funkciji cilja:<br />

na jednoj strani profitna, a na drugoj socijalna. Dodatni problemi nastaju<br />

ako se inzistira samo na jednom cilju: s vremenom se proizvode sve veći i<br />

veći popratni negativni efekti.<br />

Povijest nas uči da su svaka vladajuća ekonomska teorija i po njoj<br />

izvedena ekonomska politika nastojale reformirati obrazovanje i visoko<br />

školstvo prema svojim kanonima. No, dok su prethodne reforme nailazile<br />

na otpor, aktivni ili pasivni, reforma obrazovanja, posebno visokog, u neoliberalnom<br />

se vremenu uzela zdravo za gotovo. Osim pojedinaca i njihovih<br />

javnih istupa, ogroman dio akademske zajednice zdušno se prihvatio reformiranja<br />

reformiranog, u prvi plan ističući »međunarodnu konkurentnost«<br />

i »europsku dimenziju u sustavu visokog školstva«, a sve u cilju »lakšeg<br />

zapošljavanja građana«. Lakoću preuzimanja ovih reformskih postulata<br />

od strane akademske zajednice moguće je usporediti jedino s nekritičkom<br />

lakoćom prihvaćanja neoliberalizma kao najšireg koncepta života i rada<br />

od strane politike, neovisno o tome da li se deklarira kao desna ili lijeva,<br />

konzervativna ili socijaldemokratska.<br />

U neoliberalnom dobu na hrvatska je visoka učilišta na široka vrata<br />

ušla poduzetnička retorika. Govori se o »poduzetničkom sveučilištu«,<br />

»konkurentnosti«, »mobilnosti« i »zapošljivosti«, o »privatizaciji« i »komercijalizaciji«,<br />

o ulaganju u »ljudski kapital«. Međutim, gotovo paradoksalno,<br />

retorici usprkos, odvojenost sveučilišta i gospodarstva sve je veća.<br />

Sve je to vodilo prestrukturiranju nastavnih planova i programa. U mnogo<br />

čemu »Bolonja« je logično opredmećenje neoliberalnih ideja.<br />

Stoga autor iznosi i razmatra hipotezu da neoliberalna paradigma uništava<br />

milenijsku akademsku tradiciju temeljenu na neovisnosti znanosti i zajedničkom<br />

dobru, a oportunizam upravljača (Ministarstva) i politički poslovni<br />

ciklusi (Vlade) veličinu i strukturu proračuna visokog školstva i znanosti<br />

čine, u najmanju ruku, diskutabilnima. Pomoćna hipoteza glasi: prodor<br />

neoliberalnog na hrvatska visoka učilišta podijelio je akademsku zajednicu<br />

na one (manjinu) koji su prostor institucionalno dozvoljenog (ponekad i<br />

nedozvoljenog) podesili prema svojim osobnim interesima, podižući materijalno<br />

(profitno) na razinu primarnog cilja, i na one druge (većinu) kojima<br />

su znanstvena izvrsnost, moral i etika prije i iznad svega.<br />

141


ON THE NEOLIBERAL PARADIGM AND<br />

CROATIAN HIGHER EDUCATION<br />

Today, most of the analysts agree: about three decades ago a turn<br />

happened. The neoclassical economic policy ceded place to a policy that<br />

basically varies already forgotten classical themes. “Invisible hand” and<br />

“laissez-faire” once again become cornerstones of economic theory and<br />

practice. This happens especially in the business world where there are<br />

many who believe that, in the process of making money, competition and<br />

the market best direct their activities towards socially beneficial result, and<br />

the only thing the parasite state does is taking taxes and creating obstacles<br />

along the way. Globalisation is taking place, the phenomenon that most<br />

strongly affects contemporary societies, especially their economies. Proponents<br />

of globalisation claim that changes are possible only with the help<br />

of the neoliberal concept, by pulling the state out of all economic activities<br />

and the entire public sector. In time they even agree to the “soft version”,<br />

which gives the government somewhat greater role, but it is always a “market<br />

friendly” policy, one that does not affect the allocation of resources at<br />

the level of activity. A comparison imposes itself: every neoliberal variation<br />

basically agrees with the fundamental postulates of the classical concept<br />

which ruled over a hundred years ago. Briefly, the market is efficient,<br />

the state is not. Regardless of resource efficiency and the public interest.<br />

The notion ‘neoliberalism’ is used in many different ways. Most often<br />

are three positions: (a) economic-pragmatic, which considers neoliberalism<br />

its developmental theory and reform economic policy, and its footholds<br />

finds in the “Washington consensus”, (b) ideological, which focuses on<br />

freedom as the greatest social value closely tied to reducing the state to its<br />

“minimum”, and (c) academic, paradigmatic, which connects neoliberalism<br />

to neoclassical economic theory. In addition, the use of the term ‘neoliberal’<br />

has different meaning in economics than in politics. (Neo)liberalism in<br />

economics refers to the “liberation” of the economy of the “state slavery”,<br />

i.e. releasing the economy in the hands of the private sector. In politics, it is<br />

the creation of a liberal atmosphere for economic development, where the<br />

state functions as the protector of private ownership rights and implements<br />

this in its spheres of influence (army, legal system, etc.). In case there is no<br />

market or that it is organised according to the neoliberal concept (land, water,<br />

education, health care, social security, environmental pollution, etc.) it<br />

will do its best to create it. Nevertheless, in accordance with the neoliberal<br />

142


postulates, this is where the state’s sphere of influence ceases. Therefore,<br />

this is the case of a different function of the goal: on the one hand profit,<br />

and on the other social. Additional problems arise if we insist only on one<br />

goal: eventually the negative side effects are increasingly produced.<br />

History teaches us that every ruling economic theory and the derived<br />

economic policy aimed to reform education according to their canons.<br />

However, while previous reforms have come upon resistance, active or passive,<br />

the education reform, especially of higher education, in the neoliberal<br />

age has been taken for granted a. Except some individuals and their public<br />

statements, a huge part of the academic community was wholeheartedly<br />

engaged in reforming the reformed, emphasising “international competitiveness”<br />

and the “European dimension in the higher education system”, all<br />

for the sake of “facilitating employment of citizens”. The ease with which<br />

these reform postulates were accepted by the academic community can<br />

be compared only with the uncritical acceptance of neoliberalism as the<br />

broadest concept of living and working conditions by politics, regardless<br />

of whether it declares itself as right or left, conservative or social-democratic.<br />

In the neoliberal age, business rhetoric has entered on a large scale<br />

into Croatian higher education institutions. There are talks on “entrepreneurial<br />

university”, “competitiveness”, “mobility” and “employability”, on<br />

“privatisation” and “commercialisation”, on investing in “human capital”.<br />

However, almost paradoxically and despite the rhetoric, the separation of<br />

the university and the economy is growing. All this has led to the restructuring<br />

of the curricula. In many ways, the “Bologna reform” is a logical<br />

objectification of the neoliberal ideas.<br />

Therefore the author presents and discusses the hypothesis that the<br />

neoliberal paradigm destroys the millennial academic tradition based on<br />

the independence of science and the common good, and the opportunism<br />

of the administrators (the Ministry) and the political business cycles (the<br />

Government) make the size and structure of the higher education budget<br />

questionable, to say the least. The auxiliary hypothesis is: the penetration<br />

of the neoliberal into Croatian higher education institutions has divided the<br />

academic community on those (the minority) who have adjusted the area<br />

of institutionally permissible (or sometimes even impermissible) according<br />

to their personal needs, making the material (profit) the primary goal, and<br />

others (the majority) for whom scientific excellence, moral and ethics are<br />

first and above all.<br />

143


MARIJAN JOŠT<br />

Križevci, Hrvatska /<br />

Križevci, Croatia<br />

SJETVA NEREGISTRIRANOG SJEMENA<br />

KAO KRIMINALNI ČIN<br />

Šestog svibnja 2013. Europska komisija predložila je uredbu o biljnom<br />

reproduktivnom materijalu, koja svaku sjetvu neregistriranog sjemena smatra<br />

kriminalnim činom. Time je konačno ostvareno nastojanje Monsanta,<br />

DuPonta, Syngente i drugih multinacionalnih korporacija da zadobiju potpunu<br />

prevlast nad svim sjemenom i biljem na planetu, dakle, nad ukupnom<br />

proizvodnjom hrane. U izlaganju će problem biti razmotren s četiri aspekta<br />

– političkog, ekonomskog, stručnog (agronomskog) i bioetičkog – te će se<br />

predložiti donošenje odgovarajuće deklaracije.<br />

PLANTING A NON-REGISTERED SEED<br />

AS A CRIMINAL ACT<br />

A new regulation called the Plant Reproductive Material Law was proposed<br />

by the European Commission on May 6, 2013. According to this<br />

law, anyone who is planting non-registered seeds is considered a criminal.<br />

By criminalizing private growing of vegetables, the “final solution”<br />

of Monsanto, DuPont, Syngenta and other seed-domination corporations,<br />

who have long ago admitted their goal, has been accomplished, namely,<br />

the complete domination over all seeds and crops, as well as food production<br />

in general. This problem will be discussed from the aspect of politics,<br />

economy, profession (agriculture) and bioethics. The author will also propose<br />

adopting a responding declaration on these issues.<br />

144


HRVOJE JURIĆ<br />

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />

PROBLEMATIKA GMO-a U KONTEKSTU<br />

TEHNOZNANSTVENO-EKONOMSKO-POLITIČKOG SISTEMA<br />

Razvoj bioetike u <strong>Hrvatsko</strong>j usko je povezan s raspravama o problematici<br />

genetički modificiranih organizama (GMO), što je dobro sažeto<br />

u naslovu knjige Valerija Vrčeka – GMO između prisile i otpora. Brojni<br />

znanstvenici različitih profila, ekološki aktivisti, novinari, pa čak i političari<br />

sudjelovali su od druge polovice devedesetih godina u otporu nametanju<br />

GMO-a, te su na ovaj ili onaj način ukazivali na to da su GMO<br />

»kukavičje jaje« multinacionalnih korporacija i vlada pojedinih svjetskih<br />

sila, prvenstveno SAD-a. Zauzvrat su njihova upozorenja bila proglašavana<br />

neinformiranim i pseudoznanstvenim pretjerivanjem te neutemeljenim<br />

širenjem panike, ali su i same te optužbe bile sastavnim dijelom zavjere<br />

čija je standardna strategija sustavno diskreditiranje njezinih protivnika<br />

kao pukih »teoretičara zavjere«. Međutim, dokumenti koji su postali javno<br />

dostupnima zahvaljujući Wikileaksu uvelike su potvrdili »zavjereničke«<br />

teze, hipoteze i sinteze.<br />

U ovom će izlaganju biti prikazana kronologija prisile i otpora, uključujući<br />

novije spoznaje na tom planu, kao i širi okvir u kojemu ovu problematiku<br />

treba razmatrati. Naime, i GMO i ekonomsko-političke interese<br />

koji ih instrumentaliziraju treba tematizirati u kontekstu globalno vladajućeg<br />

sistema čije glavne elemente predstavljaju monoperspektivistička i<br />

redukcionistička tehnoznanost, neoliberalistička kapitalistička ekonomija i<br />

birokratsko-partitokratsko-militaristička politika.<br />

ISSUES OF GMOs IN THE CONTEXT OF<br />

TECHNOSCIENTIFIC-ECONOMIC-POLITICAL SYSTEM<br />

The development of bioethics in Croatia is closely tied to discussions<br />

on the issue of genetically modified organisms (GMO), which is concisely<br />

presented in the title of the book GMO between Coercion and Resistance<br />

by Valerije Vrček. Numerous scientists of different profiles, environmental<br />

activists, journalists, and even some politicians have participated in resist-<br />

145


ing the imposition of GMOs since the second half of the 1990s, and have<br />

indicated, in one way or another, that GMOs are “the cuckoo’s egg” of multinational<br />

corporations and governments of certain great powers, especially<br />

the USA. In return, their warnings have been proclaimed uninformed and<br />

pseudoscientific exaggerations and groundless panic spread. These very<br />

accusations were an integral part of the conspiracy that uses the standard<br />

strategy of systematic discrediting its opponents as mere “conspiracy theorists”.<br />

Nevertheless, the documents that have become publicly available,<br />

thanks to Wikileaks, have significantly confirmed the “conspiracy” theses,<br />

hypotheses and syntheses.<br />

This paper will present the chronology of coercion and resistance, including<br />

the recent findings in this area, as well as a broader framework in<br />

which these issues should be considered. Namely, both GMOs and economic-political<br />

interests that instrumentalize them should be examined in<br />

the context of the global ruling system, whose main elements are monoperspectivist<br />

and reductionist techno-science, neoliberal capitalist economy<br />

and bureaucratic-partitocratic-militaristic politics.<br />

LUKA TOMAŠEVIĆ<br />

Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /<br />

Faculty of Catholic Theology, University of Split, Croatia<br />

CRKVA I IZAZOV NEOLIBERALIZMA<br />

Novo je demokratsko društvo stvorilo nepravednu podjelu dobara svijeta<br />

zbog vrste ekonomsko-društvenog ustroja koji se tako razvio da sve više<br />

povećava razlike između bogatih i siromašnih, i to preko svojih novoliberalnih<br />

dogmi, smanjivanja uloge države i javne potrošnje, liberalizacije tržišta,<br />

a i potpunim privatiziranjem gospodarskih, financijskih i društvenih mehanizama.<br />

Zastrašujuća je činjenica da je najprije u razvijenim zemljama,<br />

a potom u čitavom svijetu, nastupila ogromna monetarna kriza, nazvana<br />

recesijom, iz koje se još ne vidi izlaza.<br />

Neoliberalno je društvo posve sekularizirano, u njegovim je temeljima<br />

ateistička antropološka postavka sa svim svojim posljedicama i u ekonomiji.<br />

Moderni je svijet razvio civilizaciju korisnosti, a ne civilizaciju ljubavi.<br />

U korijenu te civilizacije nalaze se ekonomska efikasnost, ljepota i fizički<br />

146


užitak, dok se sve drugo ne prihvaća i odbacuje. Time se razvio individualizam<br />

s prohtjevima slobode bez odgovornosti te stvaranjem i promicanjem<br />

utilitarističkog morala. Glavna oznaka takvog morala jest, zapravo, moralni<br />

relativizam ili zadovoljavanje vlastitih potreba i zaborav općeg dobra.<br />

Tako se stvorio duh sebičnosti ne samo kod pojedinaca, već i kod obitelji,<br />

naroda i država.<br />

U Katoličkoj se crkvi stoga i počelo govoriti o strukturama grijeha i<br />

o kulturi subjektivizma kao o glavnom mjerilu i kriteriju istine, a u djelovanju<br />

je započelo naglašavanje solidarnosti što ju je Ivan Pavao II. htio<br />

globalizirati i učiniti principom djelovanja Katoličke crkve.<br />

No, sadašnja Crkva kreće novim smjerom i uvodi novi princip djelovanja:<br />

opredjeljenje za siromašne, ali bez moći, bez politike i bez velikih<br />

riječi. Ona se okreće djelovanju za siromašne i preko siromašnih, najprije<br />

naviještajući im oslobođenje preko Krista Osloboditelja, a potom i konkretnim<br />

zauzimanjem i djelovanjem za siromašne stvarajući novi poredak<br />

i civilizaciju ljubavi.<br />

THE CHURCH AND THE CHALLENGES OF NEOLIBERALISM<br />

The new democratic society has created an unfair distribution of resources<br />

in the world due to the type of economic-social structure that developed<br />

in such fashion that it increases differences between the rich and<br />

the poor, through its neoliberal dogmas, reducing role of state and public<br />

spending, market liberalisation, as well as complete privatisation of economic,<br />

financial, and social mechanisms. It is a frightening fact that the<br />

enormous monetary crisis, called the recession, has first occurred in the<br />

developed countries and then in the rest of the world, the crisis which is<br />

still far from over.<br />

The neoliberal society is completely secularised, in its foundation lies<br />

an atheist anthropological presupposition with all its consequences even in<br />

economy. The modern world has developed a civilisation of utility, not a<br />

civilisation of love. At the root of this civilisation are economic efficiency,<br />

beauty, and physical pleasure, while everything else is rejected. This resulted<br />

in individualism with the demands for freedom without responsibility,<br />

and creating and promoting a utilitarian morality. The main characteristic<br />

of this kind of morality is, in fact, moral relativism, or satisfying one’s<br />

own needs together with the oblivion of the commons. Thus has emerged<br />

147


a spirit of selfishness, not only in individuals, but also in families, peoples,<br />

and states.<br />

Hence, the Catholic Church has begun to talk about the structures of<br />

sin and the culture of subjectivism as the main standard and criterion of<br />

truth, and in its activity has started to emphasise solidarity, which Pope<br />

John Paul II wanted to globalise and establish as the Church’s main principle.<br />

However, the Church nowadays is moving in a new direction by introducing<br />

a new principle of action: the commitment to the poor, but without<br />

power, without politics, and without great words. It turns towards working<br />

for the poor and through the poor, first proclaiming the liberation through<br />

Christ the Liberator, and then taking concrete actions for the poor, thus<br />

creating a new order and the civilisation of love.<br />

148


adresar<br />

sudionika<br />

addresses of the<br />

participants


simpozij<br />

INTEGRATIVNA BIOETIKA I NOVA EPOHA<br />

Symposium<br />

INTEGRATIVE BIOETHICS AND NEW EPOCH<br />

Krešimir Babel<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: kresimirbabel@gmail.com<br />

Aleksandra Bokan<br />

Megatrend univerzitet<br />

Fakultet za kulturu i medije<br />

Goce Delčeva 8<br />

RS–11070 Beograd<br />

Serbia<br />

e-mail: bokan.aleksandra@gmail.com<br />

Zvonimir Bošković<br />

Kvaternikova 10<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: borna.boskovic@ri.t-com.hr<br />

Nenad Cekić<br />

Univerzitet u Beogradu<br />

Filozofski fakultet<br />

Čika Ljubina 18–20<br />

RS–11000 Beograd<br />

Serbia<br />

e-mail: ncekic@f.bg.ac.rs<br />

Ivan Cifrić<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za sociologiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: icifric@ffzg.hr<br />

Hrvoje Cvitanović<br />

Opća bolnica Karlovac<br />

A. Štampara 3<br />

HR–47000 Karlovac<br />

Croatia<br />

e-mail: hrvoje.cvitanovic@bolnicakarlovac.hr<br />

Igor Čatić<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Fakultet strojarstva i brodogradnje<br />

Ivana Lučića 5<br />

HR–10010 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: igor.catic@fsb.hr<br />

151


Aleksandra Deanoska-Trendafilova<br />

Univerzitet »Sv. Kiril i Metodij« vo<br />

Skopje<br />

Praven fakultet »Justinijan Prvi«<br />

Bul. Goce Delčev 9b<br />

MK–1000 Skopje<br />

Macedonia<br />

e-mail: aleksandra_deanoska@yahoo.<br />

com<br />

Dejan Donev<br />

Mihail Čakov 13–1–9<br />

MK–1000 Skopje<br />

Macedonia<br />

e-mail: donevdejan76@gmail.com<br />

Igor Eterović<br />

Sveučilište u Rijeci<br />

Medicinski fakultet<br />

Katedra za društvene i humanističke<br />

znanosti u medicini<br />

Braće Branchetta 20<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: igor.eterovic@medri.uniri.hr<br />

Heda Festini<br />

Tizianova 35<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: heda.festini@ri.htnet.hr<br />

Aleksandra Frković<br />

Strossmayerova 18<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

Lidija Gajski<br />

Vlaška 120<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: lidija-gajski@zg.t-com.hr<br />

Marija Geiger Zeman<br />

Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«<br />

Marulićev trg 19/I<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: marija.geiger.zeman@pilar.hr<br />

Nada Gosić<br />

Sveučilište u Rijeci<br />

Medicinski fakultet<br />

Katedra za društvene i humanističke<br />

znanosti u medicini<br />

Braće Branchetta 20<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: nada.gosic@medri.uniri.hr<br />

Tomaž Grušovnik<br />

Znanstveno-raziskovalno središče<br />

Koper<br />

Garibaldijeva 1<br />

SI–6000 Koper<br />

Slovenia<br />

e-mail: tomaz.grusovnik@zrs.upr.si<br />

Alireza Haghparast<br />

Ferdowsi University of Mashhad<br />

Faculty of Veterinary Medicine<br />

Department of Pathobiology<br />

P.O. Box 91775–1793<br />

IR–9177948974 Mashhad<br />

Iran<br />

e-mail: alireza.haghparast@gmail.com<br />

152


Gholamreza Hashemi Tabar<br />

Ferdowsi University of Mashhad<br />

Faculty of Veterinary Medicine<br />

Department of Pathobiology<br />

P.O. Box 91775–1793<br />

IR–9177948974 Mashhad<br />

Iran<br />

e-mail: hashemit@um.ac.ir<br />

Ervin Jančić<br />

Opća bolnica Karlovac<br />

A. Štampara 3<br />

HR–47000 Karlovac<br />

Croatia<br />

e-mail: ervin.jancic@ka.t-com.hr<br />

Orhan Jašić<br />

Albina i Franje Herljevića 10/59<br />

BA–75000 Tuzla<br />

Bosnia and Herzegovina<br />

e-mail: orhanjasic@yahoo.com<br />

Ana Jeličić<br />

Sveučilište u Splitu<br />

Sveučilišni odjel za forenzične<br />

znanosti<br />

Ruđera Boškovića 31<br />

HR–21000 Split<br />

Croatia<br />

e-mail: ana.jelicic@unist.hr<br />

Vladimir Jelkić<br />

Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

L. Jägera 9<br />

HR–31000 Osijek<br />

Croatia<br />

e-mail: vjelkic@ffos.hr<br />

Živka Juričić<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Farmaceutsko-biokemijski fakultet<br />

A. Kovačića 1<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: zjuricic@pharma.hr<br />

Željko Kaluđerović<br />

Univerzitet u Novom Sadu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsek za filozofiju<br />

Dr. Zorana Đinđića 2<br />

RS–21000 Novi Sad<br />

Serbia<br />

e-mail: zeljko.kaludjerovic@gmail.com<br />

Silvana Karačić<br />

Hotel Sveti Križ<br />

Ulica domovinske zahvalnosti 1<br />

HR–21224 Trogir<br />

Croatia<br />

e-mail: hotel-sveti-kriz@st.t-com.hr<br />

Marina Katinić<br />

Hercegovačka 11<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: marina_katinic@yahoo.com<br />

Ivica Kelam<br />

Dore Pejačević 8<br />

HR–31207 Tenja<br />

Croatia<br />

e-mail: johns3802@gmail.com<br />

153


Stjepan Kos<br />

Niska ulica 10<br />

HR–43000 Bjelovar<br />

Croatia<br />

e-mail: stjepan.kos@email.t-com.hr<br />

Mislav Kukoč<br />

Sveučilište u Splitu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Sinjska 2<br />

HR–21000 Split<br />

Croatia<br />

e-mail: mkukoc@ffst.hr<br />

Mile Marinčić<br />

Školska 12<br />

HR–10310 Ivanić-Grad<br />

Croatia<br />

e-mail: mile.marincic66@gmail.com<br />

Branislava Medić<br />

Univerzitet u Beogradu<br />

Medicinski fakultet<br />

Institut za farmakologiju, kliničku<br />

farmakologiju i toksikologiju<br />

Dr. Subotića Starijeg 1<br />

RS–11000 Beograd<br />

Serbia<br />

e-mail: brankicamedic@gmail.com<br />

Robert Međugorac<br />

N. Tesle 41<br />

HR–10408 Velika Mlaka<br />

Croatia<br />

e-mail: robert.medjugorac1@gmail.com<br />

Nada Mladina<br />

Ismeta Mujezinovića 6<br />

BA–75000 Tuzla<br />

Bosnia and Herzegovina<br />

e-mail: nada.m@bih.net.ba<br />

Lejla Mušić<br />

Skenderija 70<br />

BA–71000 Sarajevo<br />

Bosnia and Herzegovina<br />

e-mail: musicl@fpn.unsa.ba<br />

Amir Muzur<br />

Sveučilište u Rijeci<br />

Medicinski fakultet<br />

Katedra za društvene i humanističke<br />

znanosti u medicini<br />

Braće Branchetta 20<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: amuzur@medri.uniri.hr<br />

László Nemes<br />

Füredi 59/b<br />

HU–4027 Debrecen<br />

Hungary<br />

e-mail: nemeslal@hotmail.com<br />

Borut Ošlaj<br />

Univerza v Ljubljani<br />

Filozofska fakulteta<br />

Aškerčeva 2<br />

SI–1000 Ljubljana<br />

Slovenia<br />

e-mail: borut.oslaj@guest.arnes.si<br />

154


Jasminka Pavelić<br />

Institut »Ruđer Bošković«<br />

Bijenička cesta 54<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: jpavelic@irb.hr<br />

Vesna Pešić<br />

Riječka nadbiskupija<br />

D. Cesarića 1<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: edopav@excite.com<br />

Aleksandar Racz<br />

Zdravstveno veleučilište<br />

Mlinarska 38<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: aleksandar.racz@zvu.hr<br />

Sandra Radenović<br />

Univerzitet u Beogradu<br />

Medicinski fakultet<br />

Dr. Subotića Starijeg 8<br />

RS–11000 Beograd<br />

Serbia<br />

e-mail: sandra.radenovic@mfub.bg.ac.rs<br />

Iva Rinčić<br />

Sveučilište u Rijeci<br />

Medicinski fakultet<br />

Katedra za društvene i humanističke<br />

znanosti u medicini<br />

Braće Branchetta 20<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: iva.rincic@medri.uniri.hr<br />

Darija Rupčić<br />

Dore Pejačević 8<br />

HR–31207 Tenja<br />

Croatia<br />

e-mail: darija27@net.hr<br />

Katarina Savić Vujović<br />

Univerzitet u Beogradu<br />

Medicinski fakultet<br />

Institut za farmakologiju, kliničku<br />

farmakologiju i toksikologiju<br />

Dr. Subotića Starijeg 1<br />

P.O. Box 38<br />

RS–11129 Beograd<br />

Serbia<br />

e-mail: katarinasavicvujovic@gmail.com<br />

Marija Selak<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR−10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: marija.selak@gmail.com<br />

Dragana Srebro<br />

Univerzitet u Beogradu<br />

Medicinski fakultet<br />

Institut za farmakologiju, kliničku<br />

farmakologiju i toksikologiju<br />

Dr. Subotića Starijeg 1<br />

P.O. Box 38<br />

RS–11129 Beograd<br />

Serbia<br />

e-mail: srebrodragana1@gmail.com<br />

155


Veronika Szántó<br />

Puskin u. 3<br />

HU–1088 Budapest<br />

Hungary<br />

e-mail: santov@gmail.com<br />

Velimir Terzić<br />

Opća županijska bolnica Vinkovci<br />

LJ. Posavskog 1a<br />

HR−32100 Vinkovci<br />

Croatia<br />

e-mail: velter4@gmail.com<br />

Zoran Todorović<br />

Univerzitet u Beogradu<br />

Medicinski fakultet<br />

Institut za farmakologiju, kliničku<br />

farmakologiju i toksikologiju<br />

Dr. Subotića Starijeg 1<br />

P.O. Box 38<br />

RS–11129 Beograd<br />

Serbia<br />

e-mail: ztodorovic@med.bg.ac.rs<br />

Ivana Zagorac<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR−10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: izagorac@ffzg.hr<br />

Zdenko Zeman<br />

Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«<br />

Marulićev trg 19/I<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: zdenko.zeman@pilar.hr<br />

Jelena Babić<br />

Vijenac Hrvatske Republike 9<br />

HR–31550 Valpovo<br />

Croatia<br />

e-mail: jbabic007@gmail.com<br />

156


Studentska bioetička radionica<br />

BIOETIKA, EKONOMIJA, POLITIKA<br />

Student Bioethics Workshop<br />

BIOETHICS, ECONOMY, POLITICS<br />

Ivan Bauernfreund<br />

Dukljaninova 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: ivan.bauernfreund@yahoo.com<br />

Dušanka Beslać<br />

Braće Fućak 5a<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: dbeslac26@gmail.com<br />

Ivan Cerovac<br />

Sveučilište u Rijeci<br />

Filozofski fakultet<br />

Sveučilišna avenija 4<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: icerovac@ffri.hr<br />

Josip Cmrečnjak<br />

Ulica Filipa Rabusa 9<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: josip.cmrecnjak1@gmail.com<br />

Ivan Čolakovac<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: ivan.colakovac@hotmail.com<br />

Nikolina Ćavar<br />

Miroslava Krleže 86<br />

HR–44320 Kutina<br />

Croatia<br />

e-mail: nikolina.a.cavar@gmail.com<br />

Ema Dragojević<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za psihologiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: edragoje@ffzg.hr<br />

Maša Dunatov<br />

Sveučilište u Rijeci<br />

Medicinski fakultet<br />

Braće Branchetta 20<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: masha.dunatov@gmail.com<br />

157


Eva Feldman<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za psihologiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: feldman.eva@gmail.com<br />

Juraj Gajski<br />

Vlaška 120<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: juraj.gajski@yahoo.com<br />

Tia Glavočić<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: tglavoci@ffzg.hr<br />

Iva Gregov<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za psihologiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: ivagregov@gmail.com<br />

Mateja Hrgovan<br />

Kolodvorska 2<br />

HR–10340 Vrbovec<br />

Croatia<br />

e-mail: mateja_hrgovan@yahoo.com<br />

Luka Hrvoj<br />

Radmanovačka 6r<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: luka.hrvoj@gmail.com<br />

Luana Ivošević<br />

Sveučilište u Rijeci<br />

Filozofski fakultet<br />

Sveučilišna avenija 4<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: luana.ivosevic@gmail.com<br />

Nina Jelić<br />

Kneza Mislava 18<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: njelic@ffzg.hr<br />

Rahela Jug<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: juggs.mali@gmail.com<br />

Evica Jurković<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za psihologiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: ejurkovi@ffzg.hr<br />

158


Nino Kadić<br />

Dolčić 38<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: nino.mbp@gmail.com<br />

Ivana Kartelo<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: kartelica@yahoo.com<br />

Bernard Koludrović<br />

Rastočine 1<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: bkoludrovic@gmail.com<br />

Marko Kos<br />

Josipa Kozarca 16<br />

HR–42000 Varaždin<br />

Croatia<br />

e-mail: markkos@ffzg.hr<br />

Suzana Krčmarek<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: julijaminor@gmail.com<br />

Branimir Kurmaić<br />

<strong>Hrvatsko</strong>g sokola 19<br />

HR–32000 Vukovar<br />

Croatia<br />

e-mail: branimir.kurmaic@gmail.com<br />

Andrea Mešanović<br />

Sveučilište u Rijeci<br />

Filozofski fakultet<br />

Sveučilišna avenija 4<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: andrea.mesanovic@gmail.com<br />

Denis Muzička<br />

Joakima Hardija 5a<br />

HR–32229 Petrovci<br />

Croatia<br />

e-mail: dreamerneon@gmail.com<br />

Bruna Nedoklan<br />

Prisoj 22<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: chadjava@gmail.com<br />

Bojan Nonković<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: bnonkovic@gmail.com<br />

159


Luka Perušić<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: lperusic@yahoo.com<br />

Mirna Petak<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: petak@windowslive.com<br />

Jovana Potpara<br />

Univerzitet u Novom Sadu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsek za filozofiju<br />

Dr. Zorana Đinđića 2<br />

RS–21000 Novi Sad<br />

Serbia<br />

e-mail: potparajovana@gmail.com<br />

Vuk Prica<br />

T. Ujevića 14<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: vuk.prica@gmail.com<br />

Tara Beata Racz<br />

Krešićeva 4<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: tara.beata.racz@gmail.com<br />

Mario Radovanović<br />

Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

L. Jägera 9<br />

HR–31000 Osijek<br />

Croatia<br />

e-mail: mradovano@gmail.com<br />

Zorana Riggi<br />

Massa lombarda 22<br />

HR–52440 Poreč<br />

Croatia<br />

e-mail: riggizorana@gmail.com<br />

Igor Salopek<br />

Sveučilište u Rijeci<br />

Medicinski fakultet<br />

Braće Branchetta 20<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: igor.salopek@gmail.com<br />

Lovro Savić<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Hrvatski studiji<br />

Borongajska cesta 83d<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: lovrosavic@gmail.com<br />

Zoran Stojanović<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: thekizo9@gmail.com<br />

160


Safet Šaćirović<br />

Sremska 13/16<br />

RS–18000 Niš<br />

Serbia<br />

e-mail: safet003@yahoo.com<br />

Ivana Emily Škoro<br />

Gračanske dužice 2<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: ivana.emily.koro@gmail.com<br />

Krešimir Vidović<br />

Zagorska 22<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: konj.konjevic3@gmail.com<br />

Žaklina Viljevac<br />

Franje Račkog 16<br />

HR–33000 Virovitica<br />

Croatia<br />

e-mail: zaklina.viljevac@gmail.com<br />

Arno Vinković<br />

K. Lj. Posavskog 7<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: arno.email@gmail.com<br />

Sara Vukasović<br />

Sveučilište u Rijeci<br />

Medicinski fakultet<br />

Braće Branchetta 20<br />

HR–51000 Rijeka<br />

Croatia<br />

e-mail: sara.vukasovic@gmail.com<br />

Marina Zrnić<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za indologiju i dalekoistočne<br />

studije<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR–10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: marina.zrnic@gmail.com<br />

Ivan Žanetić<br />

Josipa Pavičića 9<br />

HR–34000 Požega<br />

Croatia<br />

e-mail: izanetic@gmail.com<br />

Anja Živanović<br />

Cara Nikolaja II br. 9<br />

RS–11000 Beograd<br />

Serbia<br />

e-mail: zivanovic.anja@gmail.com<br />

161


Okrugli stol<br />

BIOETIKA I TEORIJE ZAVJERE<br />

Round Table<br />

BIOETHICS AND CONSPIRACY THEORIES<br />

Ante Čović<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR−10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: ante.covic1@zg.t-com.hr<br />

Petar Filipić<br />

Sveučilište u Splitu<br />

Ekonomski fakultet<br />

Cvite Fiskovića 5<br />

HR−21000 Split<br />

Croatia<br />

e-mail: petar.filipic@efst.hr<br />

Hrvoje Jurić<br />

Sveučilište u Zagrebu<br />

Filozofski fakultet<br />

Odsjek za filozofiju<br />

Ivana Lučića 3<br />

HR−10000 Zagreb<br />

Croatia<br />

e-mail: hjuric@ffzg.hr<br />

Luka Tomašević<br />

Franjevački klerikat<br />

Ivana pl. Zajca b.b.<br />

HR−21000 Split<br />

Croatia<br />

e-mail: ltomasevic4@gmail.com<br />

Marijan Jošt<br />

Stjepana Radića 21<br />

HR−48260 Križevci<br />

Croatia<br />

e-mail: marijan.jost@kc.t-com.hr<br />

163


predstavljanje<br />

recentnih bioetičkih<br />

izdanja<br />

presentation<br />

of recent bioethical<br />

publications


Predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja<br />

održat će se u ponedjeljak, 20.<br />

svibnja 2013., u Malom Lošinju (hotel<br />

»Aurora«, Velika dvorana), s početkom<br />

u 21 sat. Bit će predstavljena<br />

sljedeća izdanja:<br />

Presentation of recent bioethical publications<br />

will be held on Monday, May<br />

20, 2013 in Mali Lošinj (Aurora Hotel,<br />

Great hall), at 9:00 p.m. The following<br />

publications will be presented:<br />

BIOETIČKI ZBORNICI /<br />

BIOETHICAL PROCEEDINGS<br />

Velimir Valjan (ur./ed.):<br />

Integrativna bioetika pred izazovima biotehnologije<br />

[Integrative Bioethics and the Challenges of<br />

Biotechnology]<br />

Sarajevo: Bioetičko društvo u BiH, 2012<br />

Predstavljačica / Presenter: NADA MLADINA<br />

Walter Schweidler (ed./ur.):<br />

Bioethik – Medizin – Politik / Bioethics – Medicine<br />

– Politics<br />

[Bioetika – medicina – politika]<br />

Sankt Augustin: Academia Verlag, 2012<br />

Predstavljač / Presenter: ŽELJKO KALUĐEROVIĆ<br />

167


Nikolina Ćavar, Ivan Žanetić (ur./eds.):<br />

Bioetika i psiha<br />

[Bioethics and Psyche]<br />

Zagreb: Udruženje studenata filozofije Filozofskog<br />

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2013<br />

Predstavljačica / Presenter: MARIJA SELAK<br />

Rada Drezgić, Daša Duhaček, Jelena Vasiljević (ur./eds.):<br />

Ekofeminizam: nova politička odgovornost<br />

[Ecofeminism: New Political Responsibility]<br />

Beograd: Institut za filozofiju i društvenu teoriju, 2012<br />

Predstavljačica / Presenter: MARIJA GEIGER ZEMAN<br />

168


PERGAMENINA NOVA IZDANJA /<br />

PERGAMENA’S NEW BOOKS<br />

Iva Rinčić, Amir Muzur:<br />

Fritz Jahr i rađanje europske bioetike<br />

[Fritz Jahr and the Emergence of European Bioethics]<br />

Zagreb: Pergamena, 2012<br />

Predstavljač / Presenter: MISLAV KUKOČ<br />

Marko Tokić:<br />

Život, zdravlje i liječništvo u Platonovoj filozofiji<br />

[Life, Health, and Medicine in Plato’s Philosophy]<br />

Zagreb: Pergamena, 2013<br />

Predstavljačica / Presenter: IVANA ZAGORAC<br />

169


Tomislav Krznar (ur./ed.):<br />

Čovjek i priroda. Prilog određivanju odnosa<br />

[Man and Nature. Contribution to the Determination<br />

of Relations]<br />

Zagreb: Pergamena, 2013<br />

Predstavljač / Presenter: IVICA KELAM<br />

SOCIJALNA EKOLOGIJA I KULTURNA ANIMALISTIKA /<br />

SOCIAL ECOLOGY AND CULTURAL ANIMALISTICS<br />

Ivan Cifrić:<br />

Leksikon socijalne ekologije<br />

[The Lexicon of Social Ecology]<br />

Zagreb: Školska knjiga, 2012<br />

Predstavljačica / Presenter: MARINA KATINIĆ<br />

170


Suzana Marjanić, Antonija Zaradija Kiš (ur./eds.):<br />

Književna životinja. Kulturni bestijarij, II. dio<br />

[Literary Animal. Cultural Bestiary, Part II]<br />

Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2012<br />

Predstavljačica / Presenter: MARINA KATINIĆ<br />

BIOETIKA, PRAVO I EDUKACIJA /<br />

BIOETHICS, LAW AND EDUCATION<br />

Ksenija Turković, Sunčana Roksandić Vidlička,<br />

Aleksandar Maršavelski (ur./eds.):<br />

Predavanja etike u psihijatriji. Skice slučajeva<br />

[Teaching Ethics in Psychiatry. Case-Vignettes]<br />

Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2012<br />

Predstavljačica / Presenter: NADA GOSIĆ<br />

171


Ksenija Turković, Sunčana Roksandić Vidlička,<br />

Aleksandar Maršavelski (ur./eds.):<br />

Podučavanje etike u presađivanju organa i darivanju<br />

tkiva. Skice slučajeva<br />

[Teaching Ethics in Organ Transplantation and Tissue<br />

Donation. Cases and Movies]<br />

Zagreb: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2013<br />

Predstavljačica / Presenter: NADA GOSIĆ<br />

DJELA IVANA ILLICHA /<br />

WORKS OF IVAN ILLICH<br />

Ivan Illich:<br />

Amicus mortis<br />

Beograd: Anarhija/Blok 45 & Bratstvo iz Erevona, 2012<br />

Predstavljačica / Presenter: ŽIVKA JURIČIĆ<br />

172


Ivan Illich:<br />

Medicinska nemeza. Eksproprijacija zdravlja<br />

[Medical Nemesis. The Expropriation of Health]<br />

Zagreb: Litteris, 2010<br />

Predstavljačica / Presenter: ŽIVKA JURIČIĆ<br />

BIOETIKA U ČASOPISIMA /<br />

BIOETHICS IN JOURNALS<br />

Bioetika<br />

u časopisima<br />

● Acta medico-historica Adriatica (Rijeka)<br />

● Croatian Medical Journal (Zagreb)<br />

● Ekonomska i ekohistorija (Zagreb)<br />

● Jahr (Rijeka)<br />

● Medix (Zagreb)<br />

● Metodički ogledi (Zagreb)<br />

● Socijalna ekologija (Zagreb)<br />

● Synthesis philosophica (Zagreb)<br />

● The Holistic Approach to Environment (Zagreb)<br />

● Znakovi vremena (Sarajevo)<br />

Bioethics<br />

in journals<br />

Predstavljač / Presenter: HRVOJE JURIĆ<br />

173


ioetički café:<br />

bioetika i sport<br />

bioethical café:<br />

bioethics and sport


Razgovor s nogometašem i publicistom<br />

Ivanom Ergićem održat će se u<br />

utorak, 21. svibnja 2013., u Malom<br />

Lošinju (hotel »Aurora«, Velika dvorana),<br />

s početkom u 21 sat. Raspravu<br />

će otvoriti Ivan Ergić uvodnim izlaganjem<br />

o bioetici i sportu, a moderirat će<br />

je Ivana Zagorac i Hrvoje Jurić.<br />

Conversation with Ivan Ergić, football<br />

player and publicist, will be held on<br />

Tuesday, May 21, 2013, in Mali Lošinj<br />

(Aurora Hotel, Great Hall), at 9:00<br />

p.m. The discussion, moderated by<br />

Ivana Zagorac and Hrvoje Jurić, will<br />

be opened by Ivan Ergić with an introductory<br />

lecture on bioethics and sport.<br />

IVAN ERGIĆ<br />

Beograd, Srbija /<br />

Belgrade, Serbia<br />

BIOETIKA I SPORT<br />

Bioetička svijest unutar modernog sporta gotovo da ne postoji. Shvaćanje<br />

bioetike u klasičnom smislu i unaprijed jasno definiranom setu pitanja<br />

o genetskim manipulacijama, kontracepciji ili eutanaziji dovodi do toga<br />

da zaboravljamo kako je pitanje bioetike ustvari pitanje najelementarnijeg<br />

zdravlja tijela i duha. Međutim, promatrajući moderni sport, možda više<br />

nego bilo koju drugu društvenu pojavu, lako se uočava odnos modernog<br />

čovjeka prema tijelu. Biografija profesionalnog sportaša u biološkom se<br />

smislu svodi na kroniku samouništenja njegovog tijela i psihe.<br />

Danas vlada manje ili više prihvaćen znanstveni konsenzus oko nerazdvojivosti<br />

tijela i duha, tako da bez obzira na njihova moguća teološka ili<br />

filozofska razdvajanja, u biološkom smislu postoji samo tijelo kao takvo.<br />

Ne ulazeći u vulgarni materijalizam, tijelo ipak treba poimati kao jedinstveni<br />

dio prirodne cjeline u kojoj se nalazi ili, kako to postavlja Ljubodrag<br />

Duci Simonović, bivši sportaš i filozof, »tijelo je neposredna priroda<br />

čovjeka«. To su važne pretpostavke za razumijevanje osnovnih bioetičkih<br />

pitanja, pa tako i unutar samog sporta.<br />

BIOETHICS AND SPORT<br />

Bioethical consciousness in the modern sport is almost non-existent.<br />

Understanding of bioethics in the classical sense and through the clearly<br />

177


defined set of questions on genetic manipulation, contraception, or euthanasia<br />

makes us forget that the matter of bioethics is the matter of the most<br />

elementary physical and mental health. However, in examining the modern<br />

sport, it is easy to notice the modern man’s relationship towards the body,<br />

maybe easier than in any other social phenomenon. Professional athlete’s<br />

biography in the biological sense is reduced to a chronicle of self-destruction<br />

of his body and psyche.<br />

Today we witness a more or less established scientific consensus about<br />

the mind–body inseparability, and regardless of their possible theological<br />

or philosophical separations, in the biological sense there exists only the<br />

body as such. Without falling into a vulgar materialism, the body should<br />

be perceived as a unique part of the natural whole in which it exists, or as<br />

Ljubodrag Duci Simonović, former athlete and philosopher, stated – “the<br />

body is the immediate human nature”. These are important presuppositions<br />

for understanding the basic bioethical issues, including those of the sport.<br />

178


donatori<br />

donors


STALNI DONATOR LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /<br />

REGULAR DONOR OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS<br />

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske /<br />

Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia<br />

OVOGODIŠNJI DONATORI LOŠINJSKIH DANA BIOETIKE /<br />

THIS YEAR’S DONORS OF THE LOŠINJ DAYS OF BIOETHICS<br />

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu /<br />

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb<br />

Turistička zajednica grada Malog Lošinja /<br />

Tourist Board of the Town of Mali Lošinj<br />

Jadranka hoteli d.o.o.<br />

GRAFOMARK<br />

www.grafomark.hr


IZDAVAČ / PUBLISHER<br />

<strong>Hrvatsko</strong> <strong>filozofsko</strong> društvo / Croatian Philosophical Society<br />

ZA IZDAVAČA / FOR PUBLISHER<br />

Nada Gosić<br />

UREDNIK / EDITOR<br />

Hrvoje Jurić<br />

PRIJEVODI I KOREKTURA / TRANSLATIONS AND PROOFREADING<br />

Krešimir Babel, Hrvoje Jurić<br />

DIZAJN NASLOVNICE / COVER DESIGN<br />

Bernardić studio, Zagreb<br />

SLIKA NA NASLOVNICI / COVER ILLUSTRATION<br />

Brončani kip antičkog atlete Apoksiomena (iz 4. st. pr. Kr.),<br />

pronađen 1999. godine u lošinjskom akvatoriju<br />

(Fotodokumentacija <strong>Hrvatsko</strong>g restauratorskog zavoda, snimio: Vid Barac)<br />

Bronze statue of ancient Greek athlete Apoxyomenos (4th century B.C.),<br />

found in 1999 in the seascape of Lošinj<br />

(Photo-documentation of Croatian Conservation Institute, photograph by Vid Barac)<br />

PRIJELOM TEKSTA / LAYOUT<br />

OCEAN GRAF, Zagreb<br />

TISAK / PRINT<br />

GRAFOMARK, Zagreb<br />

NAKLADA / VOLUME<br />

500

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!