samoga

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakŽivite svoju vjeru i svjedočite jeprimjeromVećina ljudi svaki dan živi vjeru: pouzdaje se u stvari, osobe, snove i planove svoga života.Onaj koji vjeruje u Isusa Krista taj opći stav usmjerava prema novim obzorima, utemeljujega u Isusu Kristu u kojega se nada protiv svake nade. On svoj život i nadu povjeravaonomu koji sve nadilazi i nadvisuje.vlč. Adalbert RebićRazlika između kršćanske vjere i oneopćenite vjere, zahvaljujući kojojimamo razloga živjeti pobjeđujućisve poteškoće koje nam nosi svakodnevniživot, jest upravo u tome što kršćaninvjeruje u osobu Isusa iz Nazareta i nadase obećanjima koja je on dao u ime BogaOca koji se preko njega objavio. Tako vjerujućii nadajući se, pripadamo ljudima kojižive u ovom svijetu, ali žive tako kao da nepripadamo ovom svijetu, nego nekom drugomsvijetu.Živjeti svoju vjeruIzraz „živjeti vjeru“ rabi se u raznim životnimsituacijama. Govori se o političkoj vjeri,o vjeri u osobu ili u ustanovu, neki strasninavijači vjeruju u svoj klub. U svim tim situacijamavjera ima zajednički nazivnik: onaBrdo ukazanja, 30. lipnja 1981.je splet ideala koji su kadri usmjeravati osobe,poticati zalaganje u skladu sa životom. Uvjerskom pogledu vjera se odnosi na Boga,temelj svih naših ideala i posljednji obzornašega života.Kršćanska vjera svoj stav temelji na objavikojom se Bog objavio u stvaranju i u povijesti.Razlikuje se od drugih vjerskih vjerajer u Isusu iz Nazareta prepoznaje posljednjegsvjedoka Očeve objave. Vjera je osobanodgovor Božjoj riječi koju nam prenosi IsusKrist. Mi Božju riječ slušamo.Kršćanski identitetČesto se pitamo tko smo mi i što želimo biti.Odgovora ima mnogo. U trenutku smrti otkrivamoda smo slabi ljudi, da ne možemosami utažiti svoju čežnju za Bogom. SvetiAugustin je govorio: „Nemirno je srce našedok se ne smiri u tebi, Bože naš!“ Cijelogaživota tražimo, ispitujemo tko smo i što želimobiti. Jedna je stvar sigurna: identitet jerezultat duga i naporna traženja. Tek na krajuprijeđena puta u otajstvu smrti saznajemotko smo mi uistinu, tek tada možemo definitivnoutvrditi svoj identitet, dakako, uz uvjetda smo ga gradili svaki dan, dan za danom.Svoj identitet možemo izgraditi samo utišini svoga srca, svoje duše. U tom najintimnijemi najosobnijem kutku svojega bićauvijek smo neumoljivo sami i siromašni. Tuse nalazimo bez stvari, bez naslova, bez sigurnostii bez idola koji nas tješe i tako sunam dragocjeni da bismo mogli svima rećitko smo mi. Smrt nas rastavlja od stvari:ostajemo bez identiteta, ako smo identitetgradili na stvarima! Identitet izgrađen uunutarnjem životu, u duši i srcu, otporan jena svaki protivan vjetar; rađa se u svakodnevnuodricanju i anticipira odricanje u trenutkusmrti. „I reče im Isus: ‘Ništa ne uzimajtena put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, nisrebra! I da niste imali više od dvije haljine!Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samogasebe, neka danomice uzima križ svoj ineka ide za mnom.“ (Lk 9, 3.23)To je zrela vjera, to je vjera odrasla čovjeka,vjera koja dolazi iz nutrine, gdje različitiglasovi odjekuju, ali samo je jedan onaj kojiima pravo da ga slušamo. Vjera nas potiče dabudemo hrabri kao što su bili hrabri mučenici:vjera nalazi snagu i potporanj u samojsebi i ne traži potporu u odobravanju mase,u aplauzu, u laskanju publike.Živjeti vjeru je čin ljubavi, čin koji prodireu središte života, koji u nama rađa posebnoiskustvo, koje ostaje, kao zadnja odluka savjestiu bezgraničnoj nadi koja nadilazi razočaranjaživota i nemoć sučelice smrti. Smrtnas obvezno i neopozivo rastavlja od stvarii od osoba, rastavlja nas od svega onogašto smo voljeli, izgradili, ostvarili. Isus nas jeučio da će samo onaj koji zna žrtvovati svojživot postići život i vječno živjeti s Bogom(Mk 16, 21; Lk 17, 33; Iv 12, 25).Vjera rađa život i obrazlaže nam zaštoje vrijedno živjeti. Isus nas stalno potiče datražimo život koji nikada ne umire, koji jevrjedniji od ovoga fizičkoga života. Trebamood Isusa naučiti kako se „predavati“ Bogu,kako „darovati“ sebe i sve što imamo. PremaLukinu izvješću Isus u trenutku svoje smrtireče: „Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj!“(Lk 23, 46)„Nova smo stvorenja“Naš život ima u sebi duboku tajnu. To nampotvrđuje Pavao u Poslanici Rimljanima:„Da, oni koji žive po tijelu, teže za onimšto je tjelesno; a koji po Duhu, za onim štoje Duhovo: težnja je tijela smrt, a težnjaDuha život i mir. Jer težnja je tijela protivnaBogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a ine može. Oni pak koji su u tijelu, ne moguse Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego uDuhu, ako Duh Božji prebiva u vama. Anema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvozbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusaod mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisiKrista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vašapo Duhu svome koji prebiva u vama. Dakle,braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijeluživimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vamje, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesnadjela, živjet ćete. Svi koje vodi Duh Božji sinovisu Božji. Ta ne primiste duh robovanjada se opet bojite, nego primiste Duha posinstvau kojem kličemo: ‘Abba! Oče!’ Sam Duhsusvjedok je s našim duhom da smo djecaBožja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštiniciBožji, a subaštinici Kristovi, kada doistas njime zajedno trpimo, da se zajedno s njimei proslavimo.“ (Rim 8, 5-17)Što te riječi znače? U 7. poglavlju PoslaniceRimljanima Pavao govori o svome strahupred smrću. Čini to vrlo ozbiljno ističućisvoje iskustvo. Farizej, kakav je on bio,slijepo se pouzdavao u Zakon. Ali je Zakonombio ubrzo razočaran. Suočen s vrlo zahtjevnimzadaćama, ustanovio je svoju slabost.Boji se jer je svjestan koliki je neskladskriven u njemu. Trudi se da Zakon vjernoopslužuje i svako malo mora uočiti svojenevjernosti. „Zbilja ne razumijem što radim:ta ne činim ono što bih htio, nego štomrzim - to činim. Ako li pak činim što nebih htio, slažem se sa Zakonom, priznajemda je dobar. Onda to ne činim više ja, negogrijeh koji prebiva u meni. Doista znam dadobro ne prebiva u meni, to jest u mojemtijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činitidobro. Ta ne činim dobro koje bih htio,nego zlo koje ne bih htio - to činim. Ako lipak činim ono što ne bih htio, nipošto to neradim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.“(Rim 7, 15-20)Iskustvo Pavlovo naše je iskustvo. Zakonne proizvodi život; zakon nije nikada nikogaspasio. Služi samo da pribije osobu uz njezingrijeh; stvoren je zato da nam otkrije kolikoputa ga nismo ispravno opsluživali. Pavaoponavlja s gorčinom u srcu: „Da, ja sam nekoćživio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed,grijeh oživje. Ja pak umrijeh i ustanovise: zapovijed dana za život bi mi na smrt.“(Rim 7, 9-10) Provalija smrti pred njim se širomotvara. Boji se, hvata ga strah. I očajankliče: „Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnutiiz ovoga tijela smrtonosnoga?“ (Rim7, 24) U dubini svoje tjeskobe otkriva Isusa,svojega Gospodina, Spasitelja: „Hvala Bogupo Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle,umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelomzakonu grijeha.“ (Rim 7, 25)Ponovno razmišlja o veliku i neočekivanudaru Isusove prisutnosti. Isus je ušao u našupovijest i donio nam korjenitu novost: „Doista,dok bijasmo u tijelu, grješne su strasti,Zakonom izazvane, djelovale u našim udovimate smrti donosile plodove; sada pakumrijevši onomu što nas je sputavalo, riješenismo Zakona te služimo u novosti Duha, ane u stareži slova.“ (Rim 7, 5-6)Osmo poglavlje Poslanice Rimljanima zanosanje himan svemogućoj Božjoj moćikoja nas je učinila „novim“ stvorenjima uIsusu. Pavao nam snažno prenosi svoje iskustvo:„Pobijedili smo smrt!“ Više se ne trebamobojati smrti! Ona ostaje, neumoljiva kaoneprijatelj u zasjedi. No, oružje mu oslabje:neprijatelj je pobijeđen, svezan. Život možemoživjeti u punu povjerenju! Razlog tomuje dar Duha Isusova: „Ta zakon Duha životau Kristu Isusu oslobodi me zakona grijehai smrti.“ (Rim 8, 2) Živimo Duhom Svetim.Duhom Božjim. On je izvor života; on je silakoja nas čini da u punini postanemo njegovimsinovima kao što je to Isus iz Nazareta.Kad velimo da smo postali sinovi Božji uDuhu koji nam je darovan, onda smo na tojrazini. Moramo odmah dodati, radi točnosti:postali smo sinovi Božji ako to znamo iako se trudimo da to prepoznamo u činjenicama.U Duhu Isusovu „već“ smo postali novimstvorenjima. To smo postali jer nas je Bogučinio darom da postanemo novi. Ivan u Prvojposlanici u ulomku u kojem pjeva o Božjojljubavi, koja se u nama rađa uslijed izravnadodira s Isusom, koji je konačno objava teljubavi, kaže: „Što bijaše od početka, što smočuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismoi ruke naše opipaše o Riječi, Životu- da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo,i navješćujemo vam Život vječni,koji bijaše kod Oca i očitova se nama - štosmo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i viimate zajedništvo s nama.“ (1 Iv 1-2) U središtestavlja veselu vijest: „U ovom je ljubav:ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubionas i poslao Sina svoga kao pomirnicuza grijehe naše.“ (1 Iv 4, 10) I zaključuje: „Potom ćemo znati da smo od istine. I umiritćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo učem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca iznade sve.“ (1 Iv 3, 29-30)Bog nas je ljubio prvi i to zato jer smoto što jesmo. Nije tražio od nas da se prethodnoobratimo da bismo ga mogli ljubiti.Nije nam stavio nikakve uvjete i nije o namaimao nikakvih predrasuda. On nas je ljubio.I dosta, sve je ostalo učinak njegove ljubavi.Sigurno, trebamo mijenjati svoj život, trebamonaučiti živjeti kao sinovi Božji u ritmusvoga svagdašnjega života. Moramo to činitijer Bog nas ljubi. To je vrlo lijepo! Ispunjavanas hrabrošću unatoč našoj slabosti koju idalje osjećamo u svome životu.Kao zaključak svojega divnoga svjedočkogaiskustva, Pavao još veli: „Što ćemo daklena to reći? Ako je Bog za nas, tko će protivnas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio...Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja?Pogibao? Mač? Kao što je pisano:Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mismo im ko ovce za klanje. U svemu tomenadmoćno pobjeđujemo po onome koji nasuzljubi.“ (Rim 8, 31-37)Gospa Međugorska svojom nam porukomželi prenijeti upravo ta iskustva koja jePavao doživljavao, koja svi mi doživljavamo.“Ja vas, dječice, ljubim i pratim vas svojimzagovorom pred Svevišnjim. Hvala vam štoste se odazvali momu pozivu.“6 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 7

PromišljanjePromišljanjeSveta Misa – srce i duša naševjere, srce svijeta i sunce spasa (XIV.)Budući da je Euharistija središte vjerničkoga života, i sam život, živa žrtva božanskogaživota koji se dariva za nas i naše spasenje, bez nje je nezamisliv naš duhovni život.Njezino je milosno djelovanje golemo.fra Petar LjubičićMilosno djelovanje EuharistijeSveti je Toma mnogo pisao o djelovanju euharistijskežrtve i Božje milosti na ljude prekonje. On se ponajprije pita udjeljuje li tajsakrament stvarno milost ili je samo duhovnahrana što služi ljudima koji su već u milostidok bi sama milost, od koje ovisi početakduhovnoga života, bila nešto drugo.Budući da je Euharistija važna za životvjernika, ona nam dariva milost i u njoj je život.Sam Gospodin kaže da je njegovo tijelojelo za život svijeta. Ona nam daje milost jersa drži samoga Gospodina, koji je izvor i početaksvake milosti.Blagovanjem tijela i krvi Gospodinovesjedinjujemo se s Kristom Spasiteljem i Onnam dariva život vječni. Zato je milosno djelovanjeEuharistije nezamjenjivo i jedinstveno.Kao što materijalna hrana održava tijelona životu, pomaže mu rasti i obnavljati se,tako i Euharistija djeluje u duhovnom životu.Bez nje duhovni život za mire, tj. uopćenema svoga stvarnog temelja.„Osim što sakrament Euharistije darivamilost, on djeluje sna gom Kristove muke iuskrsnuća, snagom njegove žrtve koja otkupljujegrijehe svijeta, te se stoga Toma pitaopraštaju li se po pri manju toga sakramenta ismrtni grijesi. Odgovor je negativan, bu dućida se Euharistija smatra du hovnom hranom,tj. sakramentom živih, te bi stoga duši zaraženojgrijehom više štetila nego koristi la čistećije od grijeha, premda po snazi muke ismrti Kristove u sebi bi imala snagu i imaspasiteljsku snagu otpuštanja grijeha. Tomakao skolastički učitelj razlikuje sto ga dvijerazine. Jedna je koju taj sakrament ima usebi, a to je snaga opraštanja svih grijeha posna zi Kristove muke i smrti. Druga ra zina jezaprjeka primanju toga sakramenta koju čovjeku sebi stvara, a teškim grijehom se stvarapotpuna zaprjeka zajedništvu s Kristom,po svijesti teškoga grijeha koji u svijesti i savjestije smetnja koja ne dopušta Božje djelovanjeu duši.Tko ne živi duhovno, tomu ne treba nitiduhovna hrana, jer nema nikakva učinka,jer ga sam čovjek svojim slobodnim izboromsprječava ne želeći se sje diniti s Kristom. Onaipak, kako veli Toma, može oprostiti i težakgrijeh kod onih koji nemaju svijest o težinigrijeha, ili ako su možda nedovoljno pokajani,a pobožno pristupaju pričesti, Euharistijaim udjeljuje milost ljubavi koja usavršava pokajanjei udjeljuje oprost grijeha.Izvan svake je sumnje da se po božnim sudjelovanjemna euharistijskom slavlju i primanjemsvete pričesti opraštaju laki grijesi,bu dući da taj sakrament čini da se duhovniživot obnavlja i raste sna gom kojom taj sakramentdjeluje na čovjeka.A što se tiče otpuštanja kazne za grijehe,Toma smatra da se po ovom sakramentumogu otpustiti i kazne za grijehe, budući daje riječ i o jednoj žrtvi zado voljštine za grijehe,te je se može prikazivati i za pokojnike.U tom slučaju efikasnost ne ovisi auto matskiod euharistijske žrtve, bu dući da to nije njenprimarni efekt, nego ovisi i od intenzitetapobožnosti i žara. Po Euharistiji koja nassjedinjuje s Kristom i koja je hra na koja nasjača, nedvojbeno do bivamo i zaštitu od budućihgri jeha, kao što se i tijelo štiti od smrtiuzimajući hranu, ili eventualno, ako se čovjekveć razbolio, uzi majući lijek. Euharistijasluži du hovnom životu čovjeka i pod jed nimi pod drugim vidom.Jedan od neizostavnih efekata ovoga sakramentajest i postizanje vječne slave. Naime,Euharistija nije samo komemoracijaKristove muke i smrti, nego je u njoj proslavai njegova uskrsnuća i na vještaj nebeskeproslave. Stoga, primajući u ovom sakramentucjelovitoga Krista, začetnika svakemilosti, primamo onda i Krista uskrsloga iu nebu proslavljenoga, a time i adekvatneefekte koje mi lost Božja proizvodi u čovjeku.A uskrsli Krist kojega primamo po pričesti,onaj koji je sjeo zdesna Ocu dajući namda postajemo ono što primamo, već sada nasčini proslavljenima na nebu, već sada po pričestisjeli smo i mi s Njime zdesna Ocu, većsada smo dionici njegove proslave u kraljevstvunebeskom.Sveti Toma razlikuje i dva nači na primanjatoga sakramenta. Prvi je sakramentalni,po kojemu stvar no i konkretno sudjelujemou slav lju i primamo sakrament, a drugije duhovni način primanja u ko jemu primamoefekte toga sakra menta, po kojemu seduhovno sje dinjujemo s Kristom. Bez sumnjeda je savršen način primanja toga sakramentaprimiti ga tako da se uz sakramentalnoprimanje tijela i krvi Gospodnje prime iefekti toga sakramenta. Razlika između tadva načina primanja je razlika kao izmeđusavršenoga i ne savršenoga. Savršeno je akose uz sakrament primi i njegov efekt, a nesavršenoje ako se vlastitom zlom predispozicijomonemogući milosno djelovanje ljubaviBožje u duši.Snimio Franjo SušacŠto se pak tiče nesavršenoga primanjasakramenta, tj. usprkos svijesti o grijehu,Toma ga smatra svetogrdnim. Grješnik, dakle,može sakramentalno blagovati tijelo ikrv Gospodnju, ali ne i duhovno, dok anđeli,promatrajući lice Božje, duhovno se hranetim kru hom nebeskim, ali nemaju potre buza sakramentalnim blago vanjem.Što se tiče ljudi, samo onaj tko se čiste savjestisjedinjuje s Gospodinom, blaguje gasakra mentalno i duhovno, ostvarujući u sebiplodove milosnoga djelovanja koje proizvodiKristova prisutnost.“ (Ivan Bodrožić, str.152. - 154.)Slavimo svetu Misu s ljubavlju i aktivnoZbog neizmjerne vrijednosti i milosti kojuprimamo u euharistijskoj žrtvi, pozvani smoda Misu slavimo ponizno, pozorno i pobožno.Klanjanje, ljubav i duboko pokajanje trebalobi nas neprestano ispunjavati.Papa Pio Xll. divnim je riječima opisaos kakvim bi unutarnjim raspoloženjem trebaloslaviti svetu Misu: „S istim unutarnjimraspoloženjem koje je božanski Spasiteljimao kad se prikazao kao žrtva, poniznompokornošću duha; to znači: s klanjanjem,ljubavi, hvalom i slavom prema Božjem veličanstvu…sam sebe prikazati kao žrtvu, odrećise sama sebe prema zahtjevima evanđelja,preuzeti na sebe određena i spontanapokornička djela, probuditi u sebi pokajanjei spremnost na zadovoljštinu zbog vlastitihgrijeha.“ Upitajmo se uvijek iskreno je li ovozaista i naš unutarnji stav kada slavimo svetuMisu. Znamo li koje milosti dobivamo nasvetoj Misi?Istinsko i aktivno sudjelovanje na svetojMisi preobražava nas pa postajemo žrtvapredanja kao i Isus. Ostaju nam takoduboko „utisnute bolne crte lica Isusova“(sv. Pio Xll.) „da iskusimo Njega i silu Njegovauskrsnuća i udio u Njegovim patnjama,prilagođavajući se Njegovoj smrti.“(Fil 3, 10)Kad god je sveta Margareta Maria Alacoquenazočila svetoj Misi, uvijek je gledalau križ i goruće svijeće na oltaru. Križ ju jepodsjećao na ono što je Isus za nju učinio, agoruće svijeće upozoravale su je na ono štobi ona trebala učiniti za Isusa – žrtvovati se iizgarati za Njega i brata čovjeka.Kralj Ljudevit lX. svakodnevno je nazočiosvetoj Misi klečeći na podu. Jednom muje netko ponudio klupu za klečanje, ali kraljodvrati: „Bog se na svetoj Misi žrtvuje zanas, a kad se On razdaje, tad i kraljevi morajupasti na koljena!“Slavljenje Euharistije pomaže dušamau čistilištuNišta se ne može izjednačiti sa svetom Misomi njezinim milostima, a spasonosno djelovanjemisne žrtve može imati učinak naneogranično mnoštvo ljudi.„Sveta Misa“, rekao je sveti don Bosco,„pomaže dušama u čistilištu. To je najdjelotvornijesredstvo koje će im donijeti olakšanjeu njihovoj muci, skratiti vrijeme progonstvai pomoći im da brže stignu u Kraljevstvoblaženih.“Govori se da su se mnoge duše iz čistilištaukazivale svetom ocu Piju i molile za njegovzagovor na svetoj Misi da budu oslobođeneiz čistilišta. Jednom je slavio svetu Misuza pokojnoga oca jednoga svoga subrata. Nakraju Mise Pio mu je rekao: „Danas je dušatvoga oca otišla u raj.“ Brat se tomu vrlo radovaorekavši: „Ali oče, moj otac je umroprije 32 godine.“ Odgovorio mu je: „Sinemoj, pred Bogom moramo sve platiti!“ Beskrajnaje vrijednost svete Mise.Sveta je Marija Magdalena Pacijska, poznatakarmelska mističarka, imala navikuprikazati krv Kristovu za spas duša iz čistilišta.Isus joj jednom pokaza u viđenju kakopo prikazanju njegove božanske krvi zaistabivaju izbavljene mnoge duše iz čistilišta. Isveta je Bernardica suosjećala s dušama u čistilištupa je često ponavljala svojim susestrama:„Prikazala sam svetu Misu za duše u čistilištu;jedino ih predragocjena krv Kristovamože osloboditi kad se na njih izlije.“ Drukčijene može biti. Kao što nas uči sveti TomaAkvinski, jedna jedina kapljica krvi Kristovemože osloboditi čitavi svemir od svakogagrijeha. Molimo, dakle, za duše u čistilištu dase oslobode svih muka, za njih slavimo sveteMise i na njima ponizno sudjelujmo.Sveta je pričest mnogo više od ekstaze,viđenja ili ushićenja. Sveta pričest donosicijelo nebo u naše bijedno srce. Sveta pričestosoban je dar dušama u čistilištu. Nitkoi ne sluti koliko sveta pričest pridonosi njihovuoslobođenju. Jednom se svetoj MarijiMagdaleni Pacijskoj ukazao njezin otac irekao da mu je potrebno 107 svetih pričestida bi se izbavio iz čistilišta. Tijekom zadnjeod tih 107 pričesti svetica je ugledala kakoočeva duša odlazi u nebo. A sveti je Bonaventuranavješćivao ovu istinu pridajući jojposebnu važnost: „Vi vjernici katolici, želiteli pokazati da zaista ljubite svoje pokojne?Ako im želite poslati najdjelotvorniju pomoći zlatan ključ koji otvara nebeska vrata,prikažite svetu pričest za pokoj njihovihduša.“Zašto je Mike bio uzbuđenMike, čikaški srednjoškolac, jednoga je jutravrlo uzbuđen ušao u ured školskoga savjetnika.Savjetnik ga je pogledao, ponudio mustolicu te rekao: „Mike, izgledaš mi vrlo uzbuđen.Što se dogodilo?“„Da, uzbuđen sam“, odgovorio je Mike.„Moj me otac jutros tako zadivio da samse obradovao. Dok sam doručkovao, on sepojavio sa svojom aktovkom u ruci spremanza posao, prišao mi, zagrlio me i dodao:‘Ugodan ti školski dan.’ Iznenada, nisam ne znam zašto, sinulo mi je da on netreba biti na poslu prije devet sati. A tadaje bilo sedam i četrdeset pet. ‘Tata’, upitaosam ga, ‘zašto odlaziš ranije na posao? Tine trebaš biti ondje prije devet, a imaš svegadeset minuta do ureda.’ On mi je odgovorio:‘Imaš pravo. No, ja obično pokušavamstići prije posla na svetu Misu u našojžupnoj crkvi koja počinje u 8 sati.’ Ta me jeinformacija potpuno iznenadila. Nikada minije palo na pamet da moj otac ide na svetuMisu svako jutro. To mi nikada prije nijerekao. No ono što me još više zadivilo biloje to što mi nikad nije nabio na nos to štosam u posljednje vrijeme propustio nekolikonedjeljnih i blagdanskih Misa iako je onsvakoga dana bio u crkvi. Stoga bih se i jatrebao potruditi da idem na svetu Misu baremnedjeljom i blagdanima.“ Nakon togaMike je malo zastao te dodao: „Možda bihtrebao početi ići svaki dan na svetu Misukako bih shvatio potpuno značenje i smisaonedjeljne svete Mise.“8 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 9

Svetkovina sv. Jakova ap., st.Propovijed fra Ivana Ševe, vikara Hercegovačke franjevačke provincijeSvetac ima samojedan program - IsusaBlagdan sv. Jakova ap., zaštitnika međugorske župe, uvijek privlači velik broj vjernika.Na pučkoj sv. Misi u Gaju i ove je godine sudjelovalo mnoštvo župljana i njihovih gostijute hodočasnika. Župljani su se za svetkovinu pripremali sudjelovanjem u večernjemmolitveno-liturgijskom programu.Jakov je bio sin Zebedejev i Salomin, abrat apostola i evanđeliste Ivana. Rodiose u Betsaidi na Genezaretskom jezeru.Na apostolat ga je pozvao sam Isus uproljeće ili ljeto 28. godine. Sveto nas pismouči da je pripadao najužem krugu apostolakoji su se okupili oko Učitelja.„Bog najviše voli one kojima može najvišedarovati, koji od njega najviše očekuju, kojiga mole, koji ga najviše trebaju i koji sve nanjemu grade.“ (Majka Tereza)Tu se prvenstveno misli na svetce Božje,a danas bismo rekli da se misli na sv. Jakova,apostola i zaštitnika u cijelom svijetu poznatežupe Međugorje.Pitamo se što su, prema Bibliji, kršćanskisvetci? Riječ svetac dolazi od grčke riječi hagios,što znači biti posvećen Bogu, svet, posvećen,bogobojazan. Dakle, prema Svetompismu, sveti i posvećeni Kristovo su tijelo,kršćani, crkva Božja.Svetci su najsretniji ljudi, najljudskijimuškarci i ženeŽivot svetaca i njihova djela pružaju nam izvrsnuspoznaju o njihovu duhu i djelovanju.Uistinu, kroz njihov nam život Bog bjelodanoi jedinstveno očituje svoju prisutnost; unjima nam Bog ovdje na zemlji pruža znaksvoga nebeskoga kraljevstva.U svetcima Kristovi vjernici vjerom prepoznajuuzore i izvrsne svjedoke evanđelja.Oni, svetci, s Kristom su najtješnje sjedinjeni,na njegovu sliku savršenije preobraženi.Budući da su s Kristom trpjeli, postali su isubaštinicima njegove slave.Dakako, ne trebamo se zbog izrečenihtvrdnji nimalo čuditi ili iznenaditi. Trebasamo pozorno i u tišini, u sabranosti bistrauma pročitati njihov „plan i program“ po kojemuse oni godinama odgajaju, žive i rade,ali i umiru. Njihov program glasi:Svetac zna samo za jedan zakon - ljubav.Svetac ide samo pod jednom zastavom -križem.14 | Glasnik mira | MeđugorjeSvetac zna samo za jednu radost - vjeru uIsusa.Svetac zna samo za jednu knjigu - evanđelje.Svetac zna samo za jedan jezik - molitvu.Svetac ima samo jednu brigu - bližnjega.Svetac ima samo jednu strast - davati.Svetac ima samo jednu čežnju - činiti dobro.Svetac ima samo jedno zanimanje - križni put.Svetac ima samo jednu silu - volju.Svetac ima samo jednu požudu - biti siromašan.Svetac se samo jednoga boji - grijeha.Svetac ima samo jedan program - Isusa.Svetac računa samo na - raj.Snimio Franjo SušacIsti program darovan je jednako i meni itebi, i nama i vama – svima, i u našem vjerničkomi ljudskom poslanju i življenju trebaimati sudbonosno važno mjesto i značenjekako za pojedinca, tako i za manju i većuzajednicu.Apostol Petar u svojoj Prvoj poslanici piše:„Kao što je svet onaj koji vas je pozvao, postanitei sami sveti u svemu življenju, jer stojipisano: ‘Budite sveti jer sam ja (Bog) svet.’“(1 Pt 1, 15). Poziv na svetost upućen je svimljudima još od samoga početka povijesti, odedenskoga vrta i čovjekova pada u grijeh.Zbog svoga grijeha i po vlastitu izboručovjek se odvojio od Boga i postao Božjimneprijateljem, no Bog nije htio ostaviti čovjekau grijehu; očinski mu je ponudio pravorješenje. Dao je svoga Sina, Isusa, kakobi se svi koji prihvate njegovu žrtvu na križuizmirili s Bogom i živjeli novim životom.Čovjek, dakle, postaje svetim zahvaljujućiBožjoj intervenciji, Božjoj ponudi milosti iljubavi, a po žrtvi na križu ponovno se vraćaBogu. Spašen i posvećen čovjek dobiva zadaćupropovijedanja posvećenja po Kristovojžrtvi i tako surađuje s Bogom u izmirenjugrješna svijeta sa svojim Stvoriteljem. Upravona taj način kršćani moraju djelatno sudjelovatiu kvalitetnoj obnovi osobnoga i zajedničkogasvijeta.Upitali su jednog kineskog mudraca: „Štobiste učinili kada biste bili gospodar svijeta?“Odgovorio je: „Uspostavio bih smisao riječi!“Već je davno mudar čovjek osjetio gdjenedostaje smisao i u kojem bi ga područjutrebalo ponovno uspostaviti. Riječi su nampotrebne jer omogućuju komunikaciju. No,još je potrebnije ostvariti ozračje u kakvu seriječ može pojaviti i čuti. To je tišina! Stoga,napisao je sv. Ivan od Križa, „kao što je pravaRiječ Božja došla iz tišine i samo u tišini dušeona se može čuti“, tako je potrebno stvorititišinu u kojoj bi i naše riječi sazrijevale iosmišljene nalazile put do ljudskoga srca.Imao je pravo stari mudrac! Upravo nasta božanska Riječ poziva da izađemo iz sebe,iz svojega uskoga i zatvorenoga kruga i da seotvorimo drugomu, svome bližnjemu, i pođemomu u susret. I Bog nas zove na otvorendijalog, ali nas najprije poziva da ostvarimotišinu.Svetkovina sv. Jakova ap., st.Bog! To je najopterećenija od svih ljudskih riječi! Nijednadruga nije toliko kaljana, tako rastrgana. Naraštaji ljudinavaljivali su na tu riječ teret svoga tjeskobnog života ipritisnuli je k zemlji; ona leži u prašini i nosi teret sviju njih.Martin BuberNo, takva tišina nije neka naša privatnostna koju imamo pravo i u koju se povlačimoda nam drugi ne bi dosađivali. Tišinu ostvarujemojer je istinski prostor za riječ. Riječtraži tišinu da se može čuti, da može odjeknuti,a tišina potiče na pravu riječ. One nemogu jedna bez druge, jer su upućene jednana drugu.Svetci su bili izvanredni slušatelji Božje riječi.Često nisu ni znali kako im je dolazila,ali u rastu nutarnjega čovjeka prepoznavalisu da je u njima, o čemu svjedoče brojni životopisisvetaca.Pogledamo li otvoreno i dobronamjernosvojoj sadašnjosti u oči, brzo ćemo uvidjetida bismo o tome mogli reći sljedeće: „Suvremeničovjek željan je Boga, jer se u svojtoj modernizaciji, utrci za novcem i materijalnimstvarima, u velikoj mjeri izgubio tajunutarnji glas koji nam govori kako biti bližeBogu. Čovjeku su potrebne smjernice pokojima bi trebao živjeti da bi bio bliže Bogu.(…)Najveći problem posljednjih godina višenije novac, nego živjeti kao čovjek, dostojnočovjeka. Ljudi su se često sami izolirali. Ovodruštvo je previše hladno, previše kruto, previšeje kamena i betona i više nema mjesta zasrce. Čovjek svome bližnjemu više nije bratni sestra, nego broj. Krutost prisiljava ljudena rub, jer ako nigdje nisi dobrodošao, akonigdje nisi poželjan, egzistirat ćeš na rubu.Sreća se, dakako, ne može kupiti novcem.“(Ph. Bosmans)„Svijet je pokušao afirmirati čovjeka protivkršćanstva, a dospio je do negiranja čovjeka.Izvan kršćanstva, točnije, izvan Krista,nema spasa za čovjeka, koji juri ususretsvojoj propasti. Kršćanstvu, preporođenomi obnovljenom, pripada danas zadaća obranečovjeka, ljudskog dostojanstva, ljudskeslobode, ljudskog stvaralaštva, ljudskih odnosaizmeđu ljudi. Samo kršćanstvo možeizgraditi nutarnju zajednicu, budući da svisocijalni pokreti organiziraju samo vanjskodruštvo. (…) Budite čovječni za vrijeme jedneod najnečovječnijih epoha svjetske povijesti,čuvajte lik čovjekov, jer on predstavljalik Božji!“ pozvao je ruski filozof religije NikolajBerdjajev.Što se, i zbog čega, toliko čudnoga događas čovjekom i čovječanstvom u naše vrijeme?Promišljeno i odgovorno moramo ukazatina neke od uzroka.Ateističko poimanje života zagađujesvijet!Spram vjere, vjernika i Crkve danas vladastrahovita mržnja. Količina mržnje koja izbijaiz pojedinaca ne može se mjeriti normalnimstandardima. Na sve strane i svim sredstvimasije se omalovažavanje, psovanje ipatološka mržnja. Dovoljno je samo spomenutivjeru i ta svita pokreće čitav niz uvrjedai diskreditacija.No, takvim stavom čovjek ne može riješitinijedan problem. Ruski književnik Dostojevskipoput proroka izreče veliku istinu:„Muka je živjeti bez Boga. (…) Čovjekne može živjeti a da pred njim ne prigne koljeno.Ako zabaci Boga, tada priginje koljenoidolu: bilo drvu, tijelu, zlatu ili bilo čemu.Istina je da smo više idolopoklonici negoateisti.“Jesu li znanost i tehnika nove religijebez Boga?Poznato nam je svima da čovjek mora u neštovjerovati. „Čovjek je neizlječivo religiozan“,reći će Nikolaj Berdjajev. Znanstvenanam istraživanja otkrivaju da najviše ljudisuvremenoga društva vjeruje u znanosti tehniku, u pozitivnu, prirodoslovnu znanost.Ti se ljudi odlikuju time da pitanje vjereu pravoga Boga ne postavljaju. Oni, prematomu, nisu ateisti u klasičnu smislu riječi. Unjihovoj svijesti pitanje o Bogu jednostavnonije prisutno. Ti ljudi bez Boga žive u apsolutnompovjerenju prema znanosti i tehnici.Oni žive iz svoje vjere u znanost koju znanstvenone mogu niti dokazati niti opravdati.Dakle, vjernici bez Boga?Je li ateizam postao prava svjetska sila?Povijest nam otkriva da je u čovjeku uvijekbila prisutna težnja za slobodom. Zapravo,čovjek je htio spoznati konačnu i posvemaš-Nastavak na str. 18.Godište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 15

SvjedociSvjedociRiječi s težinomvelike vjereUkazanja Kraljice Mira u Bijakovićima, župa Međugorje,urodila su mnogim prijateljstvima osoba s različitih,pa i najudaljenijih krajeva svijeta. Jedno od takvih jeprijateljstvo fra Janka Bubala, autora knjige Tisućususreta s Gospom, i kanadske mističarke GeorgetteFaniel Mimi. Premda se nikad nisu upoznali, njihovapisma, koja su razmjenjivali od 1986. do 1995., govoreo dubokoj duhovnoj povezanosti.Darija Škunca-Klanac, listonoša utoj prepisci, priredila je pisma zatiskanje, a predgovor je napisaofra Bernardin Škunca. Donosimopredgovor te dva Mimina pisma fra Janku ijedno njegovo upućeno njoj.Hod prema konačnu zajedništvu uBoguPojava mističarke Georgette Faniel, zvaneMimi, Kanađanke koja je umrla 2002., bezdvojbe je pojava kojom se nastavlja niz mistikau Kristovoj Crkvi. Povijest kršćanstvas poštovanjem prima i pamti autentične mistike.U nekim vremenima mistici su uživalinekada veći, nekad manji ugled Crkve, crkvenaih je hijerarhija nekada prihvaćala, akatkad i ne. Potonje je izlazilo iz činjeničnecrte svih autentičnih mistika: posjedovalisu nutarnju slobodu koja je nerijetko nadilazilauobičajeno poimanje slobode. Osimtoga, izražavali su se drukčije, svojevrsnimmističnim metagovorom. Kada, pak, autentičnimistici prođu sve stupnjeve, od kojih jejedan i pravorijek crkvenoga učiteljstva, oniulaze u sveti polog kršćanstva.Put prema nutarnjoj slobodi – slobodi uduhu – u svih je mistika prolazio preko oporostii trnovitosti životnoga putovanja i duhovnogarasta. Njihova upornost i ustrajnostu stjecanju slobode u duhu u stvari je prvi darDuha Svetoga koji su primili svojom otvorenošćui svojom predanošću sve do križa. Križje, naime, njima značio božanski ključ za ulazaku mistiku življenja vjere. Plejada kršćanskihmistika prošla je kroz talionicu križa:Franjo Asiški, Bonaventura da Bagnoregio,Jacopone da Todi, Margarita Kortonska, AngelaFolinjska, duhovni učitelj Eckhart Tolle,Ivan Tauler, Ivan od Križa, Terezija Velika,Terezija Mala, Edith Stein i drugi. Kad kažemokriž, mislimo, dakako, na Kristov križ i nakriž čovječanstva u svim njegovim dimenzijama,u vertikali i horizontali, u širini i težini.Križ je ključ čitava Kristova poslanja za sveljude. Svekoliko Isusovo djelovanje postalo jeistinitim upravo u njegovu spasiteljskome križu,sve do uskrsnuća koje je osvijetlilo i Isusovkriž i križ čovječanstva. U takvoj tami i svjetluKriža kršćanski su mistici postali i ostali ponoskršćanske duhovnosti.Život kanadske mističarke Georgette FanielMimi doslovno se uklapa u zajednicukršćanskih mistika. Njezin izrazito kalvarijskiput duga je talionica križa, talionicakoju je Georgette Mimi s radošću prihvatila.Njezina pisma fra Janku Bubalu, hercegovačkomfranjevcu i poznatu pjesniku, očitovanjesu radosna hoda s Kristom i, trebaneizostavno dodati, s Kristovom majkomMarijom. U takvoj pratnji Mimi je mogladobiti milost – poput Franje Asiškog, poputPija iz Pietrelcine – da duboko duhovnoi duboko fizički bude dionicom križa, štose posebno očitovalo primanjem pet Kristovihrana na njezinu tijelu. U takvu življenju skrižem Mimi je mogla ući u krug obitelji božanskogaTrojstva i prijateljevati s Kristovimi našim nebeskim Ocem. Takvo prijateljevanjes božanskom obitelji donosilo joj je obiljeduhovne radosti. No, usprkos tomu, kaovjernica na putu, svejedno nije bila pošteđenakušnji „tamne noći“ ili – kako su znali govoritipoznati mistici – „tamna oblaka“ krozkoji je valjalo ići prema neugasivu i vječnuSvjetlu. Mističarka Mimi u pismima fra Jankupokazuje upravo takav hod prema konačnuzajedništvu u Bogu te je s takvih vidikapokazateljica puta za sve ljude dobre volje.U pismima mističarke Georgette Mimizrcali se i mističan metagovor, različit od našegauobičajena, često površna, mlaka i beskrvnakršćanskoga govora. Naša osrednjostu življenju vjere priječi nas da shvaćamo takavgovor. Fra Janko je, pak, opet kroz talionicukriža, nadišao tu osrednjost pa govormističarke Mimi ne samo da prihvaća i razumijenego mu takav govor postaje velikomutjehom. Čini se, doista, da je fra Janko biopritisnut bȏlju koja je, ljudski govoreći, bilaneizdrživa (različite i intenzivne fizičke i psihičkeboli). Darom neshvatljive providnostidobio je živu riječ mističarke Mimi, riječ velikeutjehe pa i onda kada njegove doslovnemolitve nisu dobile željen odgovor. Tako jeuz Mimine riječi utjehe - riječi s težinom velikevjere – mogao proći posljednje postajesvojega križnoga puta.Darija Klanac – opet darom providnosti –izvršila je poslaničku ulogu (čitaj anđeosku,kako se izražava Georgette Mimi) u razmjenipisama i kontaktu dviju duboko duhovnihosoba koje se nikad nisu vidjele i nisu znalezajednički jezik. Njezin ogroman naporoko pripremanja i objavljivanja ovih pisamai njezin izvrstan uvodnik, siguran sam, pastŽivot kanadske mističarke Georgette Faniel Mimidoslovno se uklapa u zajednicu kršćanskih mistika.Njezin izrazito kalvarijski put duga je talionica križa,talionica koju je Georgette Mimi s radošću prihvatila.će na plodno tlo u dušama kojerazumiju metagovor mističarkeMimi i koje se otkrivaju svjetlostikriža.fra Bernardin ŠkuncaIsus, Marija i Josip I. M. J.Prikazanje Isusa u hramu2. veljače 1986.Časni oče Janko Bubalo!Moja je radost tako velika da ne nalazimriječi kako zahvaliti vječnome Ocu, DjeviciMariji, Kraljici Mira i Njegovu Sinu, Isusu.I kako Vama zahvaliti da ste bili instrumentBožji, koji mi je donio utjehu u kušnji. Krunica(što ju je dobila na dar od fra Janka, nap.pr.) bit će moja snaga u teškim trenutcima imoja zaštita od neprijatelja.Oče Janko Bubalo, budite sigurni u mojemolitve na sve Vaše duhovne i vremenite nakanei za podršku Svetoga Oca Ivana PavlaII. Molim, također, Boga Oca da se porukaDjevice, Kraljice Mira, proširi na čitav svijet.Svaki dan u svojoj molitvi prinosim vidioceiz Međugorja.Pločice (što joj je poslao fra Janko, nap.pr.) potiču me na meditaciju. Jedna predstavljakriž, jamstvo našega spasa, a druga,Posljednja večera, slika je potpuna predanjana što moramo svakoga dana biti spremni.Nazočnost Duha Svetoga vodi nas tom darivanjuna križ s Isusom na slavu Oca po Mariji,Kraljici Mira.Preporučam se u Vaše molitve i molitvevidjelaca da me Bog uvijek drži u stanju darivanja,u prihvaćanju svete volje Očeve usvemu i svuda. Molim sveto Trojstvo da Vasblagoslovi po Mariji, Kraljici Mira.Hvala za sve!Mala služavka BožjaMimiI. M. J.15. lipnja 1986.Časni oče Janko Bubalo!Moj dug zahvalnosti naspram Vama i vidiocimasve je veći i veći. Stalo mi je do togada vam svima zahvalim za moralnu potporukoju mi iskazujete svojim molitvama i žrtvama.Tako mi je potrebna pomoć molitvom dabih mogla nastaviti bolan put križa s ljubljenimrazapetim Isusom. Danomice mi je hoditiu vjeri, ufanju i ljubavi, u prihvaćanjusvete volje vječnoga Oca.To nije uvijek lako… Trebam se neprestanoboriti da zadobijem, u molitvi, suglasnosti posvemašnje predanje u volju Očevuu svemu isvuda, pogotovo u trenutcimakušnja i suhoće, kada križ postane teži. Molimmajku Mariju, Kraljicu Mira, da me štitii uvijek stavlja u stanje čišćenja kako bih moglabiti što bliže razapetom Isusu.Oče Bubalo, budite uvjereni da Vam želimopomoći svojim molitvama. O. Guy, o.Armand Girard i ja molimo za Vas, za svećenike,za vidioce, za hodočasnike kako bi svibili očuvani od vidljivih i nevidljivih neprijatelja.Prosim Boga, vječnoga Oca, da ih blagoslovi,da ostanu vjerni u širenju Marijinihporuka, poruka Kraljice Mira. Neka ih predragocjenakrv Isusova sve više i više pročišćuje.Molim Duha Svetoga da bude s njimavazda u svemu i svugdje.Sve ih stavljam u Marijine ruke, blizuNjezina božanskoga srca. Tu će biti na sigurnumjestu. Preporučam se u Vaše molitve imolitve vidjelaca da bismo mi, moji duhovnisinovi o. Guy i o. Armand Girard i ja, postalipo milosti Božjoj sveti na slavu vječnogaOca, po Isusu i Mariji.Humac, 19. rujna 1986.Mala služavka BožjaGeorgette FanielČasna i draga sestro Georgette.Osjećam neodoljivu potrebu da ti govorim,da ti kažem kako sam sretan da te jeGospodin otkrio meni, barem djelomično, ipovjerio mi milost da upoznam svijet s timdraguljem koji on dotjeruje i brusi već tolikegodine.Nije to slučajno, Georgette, da se to trebalodogoditi na hrvatskome jeziku i u svezi sMeđugorjem. Ali ima još nešto povezano stime. Ja sam, naime, od mladosti zdravljemosjetljiv. Radeći na redakciji razgovora izmeđutebe i Armanda u knjizi Svjedočanstva zaMeđugorje, preopterećen i drugim poslovima,ja sam se premorio i to je uslijedilo krizomživaca. Našao sam se u lavljoj jami, jednomstanju duše poput onoga kroz koje jeprolazio Sveti Ivan od Križa. Ponekad to sličina život u predsoblju pakla.Tako se, već 25 dana, nalazim u takvomstanju da ne mogu ništa drugo negoli patiti,čak nisam sposoban ni moliti. Sve što mogu,slomljen, sastoji se u darivanju mojih mukaU pismima mističarkeGeorgette Mimi zrcalise i mističan metagovor,različit od našegauobičajena, čestopovršna, mlaka i beskrvnakršćanskoga govora. Našaosrednjost u življenju vjerepriječi nas da shvaćamotakav govor.Srcu Isusovu preko ruku njegove i moje majkeMarije. U tim časovima mislim često natebe, moja sestro. Povjeravam te u ruke Isusai Marije da ti pomognu kako bi se moglapotpuno predati u svojim patnjama. Neznam što bih ti drugo mogao zaželjeti?Međutim, trenutačno se nalazim u jednojneugodnoj situaciji. Planirao sam da ćuza kraj ovog mjeseca, ili do početka listopada,pripremiti knjigu dobre braće Girard unovoj redakciji Svjedočanstva za Međugorje,te dopuniti nekim prilozima da bi bilo zanimljivije.Sada sam nesposoban nastaviti s radom,ometen, ne znam što učiniti. Gospodinmožda nije zadovoljan mojim planom,pa mi je oteo snagu da ne mogu završiti.Možda… A moguće je da je to za mene i jednočišćenje.Zato bi bilo dobro da se ohrabriš, te upitašjednog od tvojih nebeskih sugovornika:1. Je li Božja volja da ta nova knjiga planiranao Međugorju, bude dovršena i predanau ruke ljudi?2. Hoće li fra Janko imati snagu to učiniti?Ako je to volja Božja, ti bi možda moglazadobiti odgovor od Vječnog Oca. Koji godbio odgovor Oca, jedan od braće Girard mogaobi mi ga poslati poštom na francuskom.U svakom slučaju, puno zahvaljujem iz dnasrca, tebi i braći Girard za sve što činite zamene.Neka milost i mir Isusa Krista budu vazdas tobom. Amen!Pozdravljam te u srcu Isusovu,Tvoj siromašni Janko.Predano 10. studenoga 1986. gospođi DarijiKlanac16 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 17

Međugorje na Svjetskom susretu mladihNastavak s 15. str.nju istinu o stvarnosti kako bi zavladaoopćom stvarnošću (svijetom i čovječanstvom)uzevši u svoje ruke izvore nastajanjaživota. Taj je mentalitet danas raširenijinego što mislimo: čovjek hoće postati bogom.Martin Buber, poznati židovski bibličari filozof, piše: „Bog! To je najopterećenijaod svih ljudskih riječi! Nijednadruga nije toliko kaljana, tako rastrgana.(…) Naraštaji ljudi navaljivali su na tu riječteret svoga tjeskobnog života i pritisnulije k zemlji; ona leži u prašini i nosi teretsviju njih. Naraštaji ljudi rastrgali su tu riječsvojim religijskim strančarenjima; onisu za nju ubijali i za nju su umirali; ta riječnosi otiske svih njihovih prstiju i sve njihovekrvi.“Samoostvarenje – ateizamPrema dobro upućenim poznavateljimadanašnjega stanja najopasniji je onaj ateizamkoji propagira samoostvarenje, odnosnoonaj čije se zapovijedi i sakramentimogu svesti na jedan nazivnik: uspjeh.Njihov je uspjeh njihov bog. To znači dakad sam uspješan, onda sam ostvaren. Samoostvarenčovjek je sam sebi bog.„Čovjek današnjice obitava u civilizacijismrti. Čini se da nikada nije nasilnomsmrću umoreno toliko ljudi kao u20. stoljeću… Okružuje nas toliko zla dajednostavno moramo reći da je zlo vrijemeza dobro. Kriza morala o kojoj se danasna sva usta govori nije samo u življenomnemoralu. U povijesti je uvijek biloviše ili manje prepoznatljivo i prekoračivanjenormi i žalovanje nad tim. Novo jedanas nestajanje loše savjesti, gubitak svijestio nepravdi, jednom riječju okretanjeod dobra. Živimo u vremenu ravnodušnogili ciničkog nijekanja morala. Kao dasmo se pomirili da istine na tom područjunema, niti je može biti. Poljuljani su kriterijivrjednovanja.“ (Ivan Koprek)Gospa nas poziva na molitvu iobraćenjeSvijet u kojem danas živi veći dio čovječanstvajest sekulariziran svijet. MajkaBožja pune 32 godine govori u Međugorjuda se molitvom krunice mogu svladati svepoteškoće i usrdno nas moli da molimo tudjelotvornu molitvu. Samo molitvom možemosvladati zlo i Zloga, mijenjati srcaljudi, spriječiti bolesti, mržnju, rat, katastrofe...Zato molimo, molimo, molimo! Krunicaje obratila tolike tvrdokorne grješnike.Sanjamo da jednogadana pjevamo Gospiu MeđugorjuMeđugorje je također bilo nazočnona Svjetskom susretu mladihu Rio de Janeiru koji je privukaovišemilijunsko mnoštvomladih iz svijeta. Doduše, iako međugorskamladež nije otputovala u Brazil, svoju je prisutnostu programu Svjetskoga dana mladihostvarila preko skupine glazbenika „Frutosde Medjugorje“ – Plodovi Međugorja. Otome donosimo razgovor s Nosvaldom Souzomml., članom skupine i bratom pjevačaLeandra, koji je sudjelovalo u snimanju himneSvjetskog susreta mladih 2013. Nadasutrašnjice.Kako je sve počelo?- Sve je počelo 1996. u naselju Piabeta u graduMage, država Rio de Janeiro, kada se okupilonekoliko nas prijatelja kako bismo osnovalipagode (sastav koji izvodi laganu domaćuglazbu). Prijateljstvo je sve više raslo, a ondaje jedna skupina maloljetnika počela svirati ukatoličkoj crkvi i nakon toga na molitvenimseminarima i susretima mladih. Želim naglasitida je nogomet uvelike pridonio ujedinjenjučlanova naše glazbene skupine jer smo redovitosudjelovali na utakmicama i turnirimakoje je organizirala župa Gospa od Ukazanja.Spomenuta župa ima stalnu praksu okupljanjamladih, pa i mladih svećenika, što je izvrsnaprilika za zabavu i opuštanje, ali i za rastu vjeri. Odrastanje uz Crkvu sve je više učvršćivaloprijateljstvo nas dječaka, na početkuglazbene suradnje ponajprije avanturista.Prvi sastanak?- Prvi sastanak skupine održan je 25. srpnja1997. Bio je to intenzivan trenutak u kojemsmo u molitvi i tišini tražili mir na zemljii slavlje na nebu. Taj sastanak bio je povodda razmislimo o imenu koje ćemo dati svojojglazbenoj skupini te ciljevima jer do tada otomu nismo razmišljali. Nakon puno vremenadoznali smo da Gospa u Međugorju svakog25-og u mjesecu daje poruku svijetu, ataj dan poruka je glasila:Draga djeco! Danas vas pozivam da seodazovete na moj poziv molitve. Želim, dragadjeco, da kroz ovo vrijeme nađete kutakza osobnu molitvu. Ja vas želim voditi premamolitvi srca. Samo ćete tako shvatiti da je vašživot prazan bez molitve. Smisao svog životaotkrit ćete kad otkrijete Boga u molitvi. Zato,dječice, otvorite vrata svoga srca i shvatit ćeteda je molitva radost bez koje ne možete živjeti.Hvala vam to ste se odazvali momu pozivu!Danas vjerujem da je osnivanje našegadruštva, premda to tada nismo znali, bilonaše prihvaćanje Gospina poziva preko oveporuke jer, kako se kaže, tko pjeva dvostrukomoli. Osnovno što mogu kazati o našemradu jest da preko svoje glazbe tražimo smi-sao svoga života uz život s Kristom. Da bistevidjeli o kakvoj je glazbi riječ, evo stihovajedne naše pjesme:Više i više i više...Više i više i više…S toplinom i odlučnosti ja ću Te tražitiTvoja ljubav je velik dar koji me ispunjavaTi si život u potpunost i istina životaOdgovor na moje beskrajne težnje, koje su umeni, žudi za Tobom.Oh! Bože vječne ljubavi, ja ću Te uvijek tražitiTvoja Slava i Tvoja Milost će me uzdržavatiViše i više i više, više i više i više ja ću Te tražitiIstinito i odlučno ja ću te tražiti!Zašto ime Plodovi Međugorja?- Za ime „Frutos de Medjugorje“ odlučilismo se jer smo tražili nešto drukčije ime,a koje je povezano s Crkvom. Tada smo bilitrinaestogodišnjaci i nismo mogli dokučitidubinu Božjih planova, ali danas možemopovući paralelu. U Međugorju je šesteromladih prihvatilo Gospin poziv, Ona nasvodi k svojemu Sinu, istinskome Spasitelju,a mi preko svojih pjesama svjedočimo dasamo s Kristom možemo imati potpun život.Jednom riječju, Krist je odgovor za svanaša pitanja.Tko su članovi Plodova Međugorja?- U skupini su moj brat Leandro Souza, solist,Joao Pliveira, koji svira teklad, Luan Albano,bubanj, Toni, basist, i ja, gitara. Leandroje imao čast sudjelovati u snimanjuhimne za susret mladih s Papom.Za vašu je glazbenu skupinu velikopriznanje da jedan njezin član sudjelujeu snimanju himne za Svjetski susretmladih.- Kad je Leandro dobio poziv da sudjeluje kaojedan od pjevača, svi smo bili puni radosti jerje to priznanje našem sastavu. Susret mladihjedinstvena je prilika za našu Crkvu. U našemgradu Rio de Janeiru okupit će se mladi iz čitavasvijeta na susretu s ljubljenim papom Franjomkoji svojim gestama i stavovima daje primjerkoji moramo slijediti da bismo mi, mladiiz cijeloga svijeta, mogli sudjelovati u izgradnjiboljega svijeta. Oni su privučeni Božjom ljubavljui dolaze slaviti Krista Otkupitelja, našegaGospodina. Cijeli događaj svjedoči da je Crkvamlada, živa i radosna.Pjevate li pjesme Gospi?- Pjesma koju najviše volimo svirati naša jeverzija pjesme Posvećenje Naše Gospe. Kadnju izvodimo, to su posebni trenutci potpunapredanja. Tada Majci predajemo sve svojedarove i sve što jesmo da ih upotrijebi u službinove evangelizacije.Jeste li bili u Međugorje?- Ne, nikada nisam bio u Međugorju, ali bihjednoga dana želio upoznati to posebno mjestoneobična imena, mjesto gdje nebo dodirujezemlju. Međugorje je mjesto ljudskogapomirenja s Bogom, a to je ono što i mi tražimou svojoj glazbi. Sanjamo da jednoga danasvoje pjesme pjevamo Gospi u Međugorju jersmo sastav koji je od prvoga dana odlučio ićiza njezinim sinom Isusom Kristom.Međugorje je mjestoljudskoga pomirenja sBogom, a to je ono što imi tražimo u svojoj glazbi.Sanjamo da jednoga danasvoje pjesme pjevamoGospi u Međugorju jer smosastav koji je od prvogadana odlučio ići za njezinimsinom Isusom Kristom.Pjevat ćete i na Svjetskom susretu mladih2013.?- Osim što će naš član sudjelovati u izvođenjuhimne Nada sutrašnjice, sastav će takođerpjevati i tijekom Papine Mise. Skupina ćeposebno nastupati 25. srpnja na Hallelu.Na kraju, poruka čitateljima?- Prihvaćajte i živite poruke Kraljice Mira,primite i živite riječ evanđelja i tako će vaš životimati krasne plodove.(medjugorje.org.br)Preveli Marina i Miroslav Deur18 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 19

Na svetoj Misi na Copacabani,već prozvanoj Papacabana,okupilo se više od tri milijuna mladih

Iz života CrkveIz života CrkveSvjetlo vjere –Lumen fidei – put kojičovjeku otvara vjera uživotuNa svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla papa Franjopotpisao je i cijeloj Crkvi ponudio svoje prvo encikličkookružno pismo Lumen fidei – Svjetlo vjere. Sam priznajekako je od svoga prethodnika dobio gotovo završen tekstenciklike koja bi zajedno s enciklikama o ljubavi i nadi (Deuscaritas est i Spe salvi) tvorila trilogiju o kardinalnim, teološkimkrjepostima pape Benedikta i crkvenoga učiteljstva.fra Tomislav PervanUovoj enciklici imamo, slobodnose može kazati, teološku oporukui sažetak misaonoga svijetate nauka pape u miru BenediktaXVI. Sam papa Franjo veli da je enciklika„četveroručno djelo“, upravo kao što imamoklavirske skladbe za četiri ruke kada obojicasvirača sviraju svoju dionicu te sve stvaraizvanredan, savršen ugođaj, napose ako je riječ,primjerice, o skladateljima glazbene klasikeili romantike (sjetimo se jednoga Schuberta,Schumanna i njihovih četveroručnihskladba za klavir). A kako su u crkvenojpraksi enciklike namijenjene cijeloj Crkvi idjelo su učiteljstva, truda i suradnje mnogihumova i ruku, enciklika nosi potpis papeFranje te je i potpisana krajnje jednostavno –Franciscus – bez uobičajenih dometaka papinskihpotpisa. Njemački kardinal i teološkiantipod Josepha Ratzingera Karl Lehmannizjavio je da je radostan što je dovršena trilogijaBenedikta XVI. o vjeri, ljubavi i nadi.Ističe da je gesta pape Franje krajnje plemenitašto je preuzeo tekst svoga prethodnika.Smatra to grandioznim potezom jer tekst odprvoga do posljednjega retka odaje stil BenediktaXVI.Istoga dana kad je objavljena enciklika,Papa je u konzistoriju najavio proglašenjesvetima dvojice papa, Ivana XXIII. i IvanaPavla II., tako da se slobodno može reći daće ova Godina vjere proteći i završiti u znakučetvorice papa koji su na svoj način obilježilicijelo jedno stoljeće, odnosno i danas nasvoj način utiskuju svoj neizbrisiv biljeg Petrovojslužbi u Rimu, ali i cijeloj Crkvi. Togapopodneva susreli su se u Vatikanskim vrtovimapapa Franjo i Benedikt XVI. za blagoslovanovoga kipa svetoga Mihovila arkanđela,nebeskoga zaštitnika Vatikana, uzmolitvu da Mihael, zatornik Zmaja i Sotone,istjera iz Vatikana svaku kakvu đavolsku natruhuili otrovni sotonski dim, ako je moždazahvatio to Kristovo zdanje ili pojedince kojiu njemu žive i djeluju.Vjera osvjetljuje korake na putu životaNakon što je dobio uvelike završen tekst,Franjo se odlučio tekst dopuniti. Za čitanjase lako uočava koji su dijelovi Benediktovi, akoji Franjini. Lumen fidei možemo smatratisumom, sintezom mišljenja i nauka BenediktaXVI., duhovnim vodičem, vademecumza ostatak Godine vjere, putokaz u budućnostžive vjere. Na jednom mjestu govori seupravo o memoria futuri, podsjetniku za budućnost(br. 9), tako da su i vjera i nada uskopovezani jer vjera otvara vrata u budućnost,osvjetljuje korake na životnome putu. Benedikt(koncilski teolog Joseph Ratzinger) jedanje od rijetkih živih koji su na svoj načinbili sudionici na Koncilu, oblikovali ga iusmjeravali u teološkom smislu. Dogmatskakonstitucija o Crkvi započinje riječima Lumengentium, „Svjetlo naroda, koje je KristGospodin“, a ova enciklika započinje istomriječju: Lumen – svjetlo, svjetlo vjere kojudonosi, unosi u svijet Isus Krist.Enciklika odiše nutarnjom koherentnošćumisli, slijedom promišljanja, a polifonijaraznih navoda u samome dokumentusvjedoči o svestranosti i učenosti jednogaRatzingera. Navedeni su Dante, Rousseau,Nietzsche, Buber, Dostojevski, Wittgenstein,T. S. Eliot kao i njegovi teološki uzorikard. John Henry Newman, kojega je proglasioblaženim, Romano Guardini, zatimobraćenik i najblistaviji Bultmannov učenik,njegov osobni prijatelj iz Bonna H. Schlier.Jasno, Benedikt se pokazuje kao i svetopisamskiznalac. Sveto je pismo sveprisutno– sva su četiri poglavlja enciklike naslovljenasvetopisamskim navodima, a u Benediktanikada ne nedostaju rani pisci, poput Ireneja,Justina filozofa i mučenika, crkveni ocikao ni predstavnici visoke skolastike, TomaAkvinski i njegov miljenik Bonaventura, dokse navodi iz dokumenata crkvenoga učiteljstvanaslanjaju gotovo isključivo na izričajeDrugoga vatikanskoga sabora. Papi Franjidalo bi se, prema stilu, pripisati uvodno i završnopromišljanje gdje spominje svoje omiljeneveličine - Franju Asiškoga i Majku Terezu- te zaključna molitva Blaženoj DjeviciMariji. Papu Franju resi estetika jednostavnosti,ali je u pitanjima crkvenoga nauka dokraja suglasan s Benediktom, tu je zajamčenkontinuitet. Upravo je to bitno za Petrovuslužbu: pape dolaze i odlaze u vječnost ipovijest, ali kontinuitet nauka je neprekinut.To je ono o čemu je stalno govorio Benediktu tumačenju Drugoga vatikanskoga sabora,naime o hermeneutici kontinuiteta. Onje stalno naglašavao da ne postoji nekakvakoncilska Crkva. U Crkvi nema nikakva diskontinuiteta,nasilna kidanja s prošlim, negoje sve u jednoj velikoj rijeci i matici koju dokraja vodi Duh Sveti.Isus Krist – svjetlo kadro osvijetliticjelokupnu čovjekovu stvarnostEnciklika započinje podsjećanjem da je jedinoIsus Krist ono pravo svjetlo koje je kadroosvijetliti cjelokupnu čovjekovu stvarnost.Tek je novije doba – nakon prosvjetiteljstva– pripisivalo vjeri stanovit opskurantizam; alinamjesto unošenja svjetla, racionalizam je nerijetkozamračio čovjekov svijet jer se spramčovjekovih posljednjih stvari razum suočavasa svojim granicama na koje je jedino vjerasposobna dati primjerene odgovore. Vjera,međutim, nije čovjekov produkt, nego Božjidar i čovjekov odgovor na povijesnu objavusamoga Boga. Vjera otkriva obzore koje nikakvaovosvjetska utopija nije kadra razgrnuti.A kako je svjetlo vjere u „prosvijetljenim“zemljama Zapada uvelike zatamnjeno,a spektar uma nerijetko ograničen i sužentehnologijom, nakana je enciklike daponovno istakne orijentacijsku snagu vjere.Stoga se u prvom dijelu ističe povijest vjere,pita se spram odnosa vjere i razuma. Drugidio enciklike obrađuje omiljene Benediktoveteme: suodnos vjere, istine i ljubavi. Benediktnavodi Izaijin citat prema Septuaginti,grčkom prijevodu Biblije: „Ne vjerujete li, nećete ni shvatiti, ne ćete razumjeti.“ U hebrejskomizvorniku stoji: „Ne budete li vjerovali,ne, ne ćete opstati.“ Taj dvojni motiv Benediktosvjetljuje u zgusnutim mislima, a naglasakje da je i pouzdana i nosiva istina vjerekoja se oslanja na Boga ljubavi.U trećem dijelu obrađuje se način prenošenjavjere koji je danas gotovo zamro u zapadnimzemljama. Kršćanstvo nije ni plitakni razvodnjen program, ono ima svoju sadržajnuprotežnicu u Vjerovanju, u molitviOčenaša, u sakramentima, u Deset zapovijedi,gdje su zadjenuta jasna mjerila za ispravnuetičku orijentaciju i moralan život. Sve nosisvakodnevna molitva u Gospodinovu Duhu.To su oni čvrsti i pouzdani prijenosnici i zamašnjaci.Ako ti zamašnjaci nisu međusobnočvrsto uglavljeni, vjera gubi svoju formativnusnagu u životu pojedinca i cjeline. Enciklikanudi poticaje kako intenzivirati prenošenjevjere u obiteljima, kako poboljšati kateheze uzajednicama, školama. U četvrtom, završnompoglavlju, u svjetlu vjere nudi se eshatološkipogled na ono što nas kao vjernike očekuje unebeskom Jeruzalemu, u Božjem gradu. Kakvese slike nade pružaju i otvaraju vjerničkojduši, daleko od ljudskih maštanja i utopija(science fiction), kao izgledna budućnostkojoj je jamac sam Bog. Znamo da su upravoeshatološke teme u Ratzingerovu promišljanjuomiljene, pogotovo nakon temeljita studiranjasv. Bonaventure te njegova otpora hilijastičkimidejama opata Joachima iz Fiore(+1202.) te novovjekoj teologiji oslobođenja.Trajno putovanje prema punomzajedništvu sa živim BogomZnakovito je da se enciklika ne obraća, sukladnouobičajenu stilu takvih dokumenata,svim ljudima dobre volje, čime se u crkvenomrječniku misli na agnostike koji suu potrazi za istinom te humanistički orijentiraneateiste. Čini se kao da je tu podjenutagranica jer se pitanja nevjernika tiču i samihvjernika. Joseph Ratzinger još je kao profesoru Tübingenu 1967. pisao da se pitanja idvojbe nevjernika svakako tiču i vjernika, as druge je strane tražio od ateista da i samipriznaju kako i u njihovim životima postojetrenutci u kojima se i u njima samima rađajudvojbe spram vlastite nevjere te vjera kao izvjesnaopcija u vlastitom životu. Ta nesigurnostnije strana ni samim vjernicima, makarsu svjesni da ih je Bog potražio i našao teulio u njih dar vjere. Čini se da papa Franjo,ispuštajući uobičajeno oslovljavanje, svojompraksom i stalnim poticajima ohrabrujevjernike da iziđu na ulice, da se zapute naperiferiju društva, k osamljenima, nerijetkositima, ali u biti očajnima, koji su u potraziza smislom. Sama enciklika slovi kao velikpoticaj te je nužno zaputiti se u sive zoneživota i unijeti u njih svjetlo vjere. To bi biokonkretni hod ljudima dobre volje.Od svih cjelina u samome spisu možda jenajbremenitiji br. 45 gdje se tumači Vjerovanje.Tu ćemo naći izričaje koji nadilaze teologiju iprelaze u filozofsku misao. U Vjerovanju nijeriječ o cjelovitosti apstraktnih istina, naprotiv,u vjeroispovijedi cijeli život prerasta u trajnoputovanje prema punom zajedništvu sa živimBogom. Jer vjernik, naime, priznaje da jesrčika cjelokupnoga bitka, najdublja tajna svegastvorenoga trojstveni Bog koji se objavio uIsusu Kristu, Bog koji je u sebi zajedništvo Ocai Sina u Duhu. Taj Bog obuhvaća cijelo čovjekovobiće te je kadar uključiti čovjeka u svojbožanski život. „Nemoguće je izgovarati riječiVjerovanja a da čovjek ne biva iznutra preobražen,a da se ne upusti osobno u povijest ljubavikoja ga obujmljuje, koja mu proširuje životneobzore te ga čini dijelom velike zajednice, onogaautentičnoga subjekta koji izriče Credo, naime,Crkve. Jer sve istine koje vjerujemo govoreo tajni novoga života u vjeri kao putu zajednicesa živim Bogom.“ (br. 45)Vjera u Isusa Krista opće je dobro iblagoslov za svijet i čovjekaEnciklika nas želi podsjetiti da svjetlo kojeizvire iz vjere u objavu samoga Boga, kojase dogodila u osobi Isusa Krista te u njegovuDuhu, obasjava dubine čovjekove zbiljnostite nam pomaže pri spoznaji da u sebi nosineizbrisive znakove Božjega spasenjskogadjelovanja. Vjera nas ne odvaja od zbiljnostiu kojoj živimo, nego nam pomaže da spoznamonjezin dublji smisao i temelj, pomaženam da otkrijemo do koje je mjere Bogljubio i ljubi ovaj svijet. Vjera nas otvara zaljubav koja izvire iz Boga; vjera mijenja našezrenike i pogled na stvari jer ljubav po sebiunosi svjetlo u čovjekovu zbiljnost (br. 26).Ljubav je autentična ako je povezana s istinom,a istina nas privlači snagom ljubavi.Otkriće ljubavi kao izvora spoznaje, što spadana izvorno iskustvo svakog pojedinog čovjeka,zasvjedočeno je u biblijskom poimanjuvjere. Vjera je povezana sa spoznajom i sistinom te nam pomaže da spoznamo temeljestvarnosti u njezinoj dubini.Zaključno možemo reći da enciklika Lumenfidei želi na nov način osnažiti činjenicuda je vjera u Isusa Krista opće dobro i blagoslovza svijet i čovjeka, za sve ljude. Vjeraje dobro, njezino svjetlo ne obasjava samounutrašnjost Kristove Crkve niti služi samoizgradnji budućega Grada, nebeskoga Jeruzalema,nego nam pomaže da danas i ovdjegradimo društvo na snažnim temeljima teda s velikom nadom kročimo ususret sutrašnjostii budućnosti. Dokument nam pruža nesamo riječi nego i svjedočanstvo dvojice papakoji su istinski Božji zaljubljenici. Zahvalnismo za ta dva svjetla vjere i nade, tako potrebnihsuvremenu svijetu. Dvojica papa – jednoencikličko, zajedničko pismo: vjera i njezineposljedice, i prema van, ali i prema unutra,prema čovjekovu biću; dojmljiva suradnja izaokružen plod te suradnje i suvremene katoličketeologije.22 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 23

Vijesti, najave, obavijestiVijesti, najave, obavijestiMlade MiseOvogodišnji je srpanj u međugorskojžupi bio blagoslovljen pomladomisnicima. Župljani donFilip Pavlović, fra Mario Ostojići fra Josip Serđo Ćavar svoje su mlade Miseproslavili u rodnoj župi, a fra Stanko Ćosić,nakon đakonskoga ređenja i sada kao župnivikar u Međugorju, mladu je Misu proslaviou rodnoj župi Presvetog Trojstva u Buhovu.Don Filip PavlovićU srijedu 3. srpnja 2013. sav vjernički život užupi Međugorje bio je u znaku mladomisničkogslavlja don Filipa Pavlovića iz Bijakovića.Sveto misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Jakovazapočelo je u 11 sati, a nazočili su muobitelj, prijatelji, župljani i mnoštvo hodočasnikakoji su željeli biti dio ovoga lijepog događajaza cijelu župu.Na početku sv. Mise don Filipu je čestitaomeđugorski župnik fra Marinko Šakota,a propovijedao je vlč. Anđelko Katanec. Vlč.Anđelko opisao je kako je don Filip došao dosvoga cilja te da je za sve nas to jedinstven,vrijedan i svet događaj.Vlč. Filip Pavlović rođen je 26. prosinca1983. godine u Mostaru. Za đakona je zaređen29. rujna 2012. u Zagrebu, a kao đakonpastoralno je djelovao u župi bl. AlojzijaStepinca Bestovje – Novaki – Rakitje kodZagreba. Zagrebački nadbiskup uzoriti kardinalJosip Bozanić svečano ga je zaredio zasvećenika 15. lipnja 2013. u zagrebačkoj katedraliUznesenja Marijina.Fra Mario OstojićU nedjelju 7. srpnja 2013. u župnoj crkvisv. Jakova apostola st. u Međugorju svoju jemladu Misu proslavio fra Mario Ostojić.Sveto misno slavlje započelo je u 11 sati,a uz obitelj nazočili su mu prijatelji, župljanii mnoštvo hodočasnika. Propovijedao je fraBože Milić koji je naglasio da je Međugorjemnoge ljude potaknulo da na svoj život počnugledati drukčije i uviđati koliko je Bog važanu njihovim životima.„Dragi fra Mario, tvoje mladomisničkogeslo je stara i lijepa molitva Gospi Pod obranuse tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Svojsvećenički put želiš započeti i živjeti podobranom i zaštitom Blažene Djevice Marije.Obično za mladomisnička gesla uzimamoriječi Svetoga pisma, najčešće iz evanđelja,a ti si uzeo molitvu Gospi. Ne čudi to kadznamo da se Blažena Djevica Marija ukazalanedaleko od tvoje kuće, u Podbrdu, naBrdu ukazanja, kako ga sada zovemo, još prijenego li si se ti rodio. Još kao djetetu, kad sitek počeo shvaćati što odrasli pričaju, postaloti je normalno da u tvom selu živi Gospa,da je i ona njegova stanovnica, da je stalnonazočna, da se o njoj stalno govori i da zbognje dolaze ljudi iz cijeloga svijeta. Ona ti jeponos, zaštita i podsjetnik. Ona će te voditibliže svome Sinu. Gospa je najbolji vodičk Isusu jer ga najbolje poznaje. Ona najboljepoznaje put do njega jer ga je Ona rodila iodgajala“, kazao je fra Bože.Fra Mario je rođen 8. rujna 1986. Za svećenikaga je zaredio mjesni biskup mons.Ratko Perić 29. lipnja ove godine u crkvi sv.Petra i Pavla u Mostaru.Fra Stanko ĆosićU nedjelju 14. srpnja 2013. u župnoj crkviPresvetog Trojstva u Buhovu svoju mladuMisu proslavio je fra Stanko Ćosić. Svečanomisno slavlje započelo je procesijom u 11sati. Prije samog početka fra Stankovi roditeljiudijelili su mu blagoslov, a potom je četveromladih iz župe izvelo prigodnu recitaciju.Buhovski župnik don Pavo Filipović pozdravioje nazočne zaželjevši im dobrodošlicu teizrazio radost zbog mladomisničkog slavljau Buhovu nakon 27 godina, kada je mladuMisu slavio fra Petar Topić, te pozvao mladomisnikada započne svetu Misu. U koncelebracijisu bili ovogodišnji mladomisnici fraMario i fra Josip Serđo, provincijal fra Miljenko,župnik don Pavo te još trideset svećenika.Fra Stankov propovjednik bio je fraNikica Devčić, fratar Zadarske provincije.Zaželio je fra Stanku da bude milosrdni Samarijanacljudima današnjega vremena, daznade liječiti mnogovrsne rane svim ljudima,znanima i neznanima.Na kraju svete Mise mladomisniku i njegovojobitelji, posebno majci, čestitao je župnikdon Pavo, koji je radošću zbog ovogdogađaja i dirljivim riječima izmamio suzemnogih. Provincijal fra Miljenko čestitao jefra Stanku, njegovoj obitelji i cijeloj buhovskojžupi, ali i Hrvatskoj katoličkoj misiji uZürichu odakle se fra Stanko prijavio u Provinciju.Potom je kratku zahvalu Gospodinui svima koji su mu pomagali na putu do svećeništvaizrekao sam mladomisnik, a nakonzahvale isto tako je zamolio za oprost sve kojimau međusobnim susretima nije pokazaoljubav. Na kraju su trojica mladomisnika podijelilamladomisnički blagoslov.Fra Josip Serđo ĆavarNa 21. srpnja svoju mladu Misu proslavioje fra Josip Serđo Ćavar. Premda je rođen uDoljanima, njegova je obitelj novi dom pronašlau međugorskoj župi.Fra Josip Serđo za mladomisničko gesloizabrao je riječi iz Poslanice Efežanima:„Koje li radosti u pozivu Njegovu!“ Prije početkaMise župnik fra Marinko Šakota pozdravioje nazočne i čestitao mladomisniku.Propovijedao je fra Danko Perutina, koji jezahvalio Bogu što pod obroncima Podbrda iKriževca nastaju i rastu duhovna zvanja. FraDanko je mladomisniku naglasio poruku izevanđelja – da treba biti i Marija i Marta – imoliti i raditi.Provincijal Hercegovačke franjevačkeprovincije fra Miljenko Šteko čestitao jemladomisniku i njegovoj obitelji. Na kraju,fra Serđo je zahvalio obitelji, svećenicima,bogoslovima, časnim sestrama, profesorima,župnom zboru i s. Ireni te svim nazočnima.Fra Josip Serđo rođen je 15. prosinca 1986.Za svećenika je zaređen 29. lipnja 2913. u crkvisv. Petra i Pavla u Mostaru.Statistike zasrpanj 2013.Broj podijeljenih sv. pricesti: 143 400.Broj svećenika koncelebranata: 5003(166 dnevno).Simpozij o fra Stanku VasiljuUpovodu 20. obljetnice smrti fraStanka Vasilja (Međugorje, 20.srpnja 1920. - Klinička bolnicaSplit, 30. lipnja 1993.) Župniured Međugorje i mjesne zajednice Bijakovićii Međugorje 23. srpnja organizirale susimpozij posvećen njegovu liku i djelu.O fra Stanku su govorili franjevci, povjesničari,odvjetnici, glazbenici i književnicifra Tomislav Pervan, fra Ivan Dugandžić,fra Robert Jolić, Ivica Šarac, JosipMuselimović, Snježana Vrbanec, KrešoŠego i fra Marinko Šakota.Fra Tomislav Pervan govorio je o životu,liku i djelu fra Stanka Vasilja, o njegovompastoralnom radu i glazbenom djelu.„Fra Stanko je franjevac koji je svomevremenu, zajednici i narodu uistinu daoneizbrisiv pečat”, - istaknuo je fra TomislavPervan. O teološko-pastoralnoj baštinifra Stanka Vasilja, s posebnim osvrtomna koncilske teme, govorio je fra Ivan Dugandžić.„Teologija i praktičan pastoral zafra Stanka su bili nerazdvojivi“, istaknuoje izlagač fra Robert Jolić te predstavio fraStankov životopis i bibliografiju njegovihknjiga i članaka istaknuvši pritom njihovuiznimnu vrijednost za daljnja istraživanja.O fra Stankovoj odvažnosti kritičkogamišljenja govorio je Ivica Šarac, a odvjetnikJosip Muselimović o sudskom procesui vremenu provedenu u zatvoru. Na žalost,premda je osuđen na desetogodišnju kaznuzatvora, od čega je izdržao sedam godina,još uvijek nisu pronađeni dokumentisa suđenja. Prof. Snježana Vrbanec govorilaje o fra Stankovu skladateljskome djelu,a književnik Krešo Šego predstavio je fraStanka kao prozaika i autora djela Fratrovaoporuka.Širem pučanstvu fra Stanko je najpoznatijikao autor međugorske himne MajciMira, ali je ostao upamćen i kao vrlo angažiranpastoralni djelatnik, teolog, glazbenik,polemičar, pisac…Od prvih dana Gospinih ukazanja pasve do 1987., dok mu je dopuštalo zdravstvenostanje, fra Stanko je gotovo svakuvečer s trojicom starije braće iz franjevačkogsamostana na Humcu – fra JankomBubalom, fra Vinkom Dragićevićem i fraLukom Sušcem – dolazio u Međugorjeispovijedati hodočasnike. Fra Stanko jeujedno redovito predvodio sviranje i pjevanjena večernjem molitveno-liturgijskomprogramu.Fra Stanko i fra Luka Sušac s članovima folklornog društvaNa kraju simpozija o fra Stanku je govoriomeđugorski župnik fra Marinko Šakotate svim sudionicima uputio riječi zahvalekazavši da će radovi sa simpozija bitiobjavljeni u posebnom zborniku. Simpozijsu glazbeno obogatili članovi Gudačkogkvarteta Simfonijskog orkestra iz Mostarate operna pjevačica Jelena Kordić uzklavirsku pratnju Melihe Kolukčije.I nastavak dana bio je u znaku fra Stankovadjela: na večernjoj sv. Misi izvedenesu njegove skladbe, a nakon Mise održanaje svečana akademija tijekom koje je prikazandokumentarni film fra Marinka Šakote iMarija Vasilja Totina o ovom domaćem sinu.Fra Didakova katedralaKamena lađo u kamenu moru,Ljepša od kula proljetnih oblaka,Iz tebe blista misao i snagaNašeg fra Didaka.Začarana lađo, snago naše vjere,Srce je tvoje srce od junaka.Prkosiš buri i navalam mrakaŽarom fra Didaka.Ranjena lađo, srce našeg Brijega,Školo dobrote stara i nejaka,Ostani kula i obrana našaKo za fra Didaka.Blistava lađo, vizijo sred tame,Uspomeno vječna fratara-ujaka,Ponosom hrabrim gledaj u budućnostPoput fra Didaka.Koliko je bure tutnjalo kraj tebe,Kolike su kiše bile tvojim suzam!Ti ćeš uvijek ostat ljepotica našaU slobodi kao i u uzam.Stanko Lukić (fra Stanko Vasilj)24 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 25

Vijesti, najave, obavijestiVijesti, najave, obavijestiZagrebačke obitelji hodočastile Kraljici MiraUorganizaciji katoličke udruge„Kup Karmel“ iz Zagreba od 5.do 7. srpnja 2013. održano je četvrtogodišnje hodočašće obiteljiu Međugorje. Na hodočašću je sudjelovaločetrdeset obitelji iz dvadeset župa Zagrebačkenadbiskupije, a udruga je sredstva za hodočašćeosigurala putem raznih donacija. Niovaj put nije izostala znatna potpora zagrebačkoggradonačelnika Milana Bandića, štoje bitno imamo li u vidu da je među hodočasnicimabio znatan broj obitelji s većim brojemdjece.Poticaj za organiziranje ovakve vrste hodočašćaobjašnjava Robert Rukavina, predsjednikudruge „Kup Karmel“ i otac osmerodjece, čija je obitelj nedavno osmislila i društvenuigru Na putu s Marijom, Majkom Isusovom:„Potpuno smo svjesni problema kojiNove knjigeFra Ivan Dugandžić rođen je 1943. u KrehinuGracu, općina Čitluk. Franjevački habitobukao je 1962. godine nakon završene gimnazijeu Dubrovniku. Teološki studij pohađau Sarajevu i Königsteinu (Njemačka). Zasvećenika je zaređen 1969. Poslijediplomskistudij završio je u Würzburgu (Njemačka), gdjeje postigao i doktorat iz biblijske teologije.Od 1990. do 2010. u Zagrebu je naKatoličkom bogoslovnom fakultetu i njegoviminstitutima predavao egzegezu Novoga zavjeta ibiblijsku teologiju.Radove objavljuje u stručnim teološkimčasopisima te u vjerskim listovima na suvremennačin obrađuje razne biblijske teme. Autor jeviše knjiga.U Međugorju je živio i radio u dva navrata:od 1970. do 1972., te od 1985. – 1988. Trenutnoživi i djeluje u Čitluku.Fra Ivan Dugandžić: Bitne značajke međugorskeduhovnosti – međugorske porukeU nakladi Informativnog centra „Mir“Međugorje ovih je dana objavljena novaknjiga fra Ivana Dugandžića: Bitne značajkemeđugorske duhovnosti – međugorske poruke.Knjiga je plod dugogodišnjeg proučavanjaGospinih poruka po vidiocima upućenihžupi Međugorje i cijelome svijetu.Fra Ivan ukazanja smješta u kontekstvremena, posebno naglašavajući pedagogijuKraljice Mira koja se kroz tri desetljećaočituje u njezinim porukama. Čitajući Bitneznačajke međugorske duhovnosti – međugorskeporuke, čitatelj s autorom prolazi krozprve dane ukazanja i vjernički žar tih prvihdana i spoznaje veličinu Gospine majčinskeljubavi i strpljivosti sve do naših dana.BITNE ZNAČAJKE MEĐUGORSKE DUHOVNOSTI – MEĐUGORSKE PORUKEFra Tomislav Pervan rodio se 8. studenoga1946. u Čitluku. Pučka škola (osmoljetka)u Čitluku, Franjevačka gimnazija isjemenište u Visokom (Bosna), ispit zrelosti1964. Franjevački habit obukao iste godine,filozofsko-teološki studij na Franjevačkojbogosloviji u Sarajevu i Franjevačkoj bogoslovijiu Schwazu, Austrija. Za svećenikazaređen u Austriji 21.11.1969.Od 1970. do 1972. kateheta i odgojitelj mladihfranjevaca na Humcu. Postdiplomskistudij u Njemačkoj i Austriji, doktorat izteologije god. 1976. na sveučilištu u Grazu,Austrija. Od 1977. do 1982. odgojitelj mladihfranjevaca, kateheta i kapelan na Humcu(Ljubuški), od 1982. do 1988. župnik uMeđugorju. Od 1988. u Mostaru odgovoranza formaciju i odgoj mladih franjevaca,od 1990. provincijski vikar a od 1994. do2001. provincijal hercegovačkih franjevaca.Ponovno u Međugorju od svibnja 2003.FRA IVAN DUGANDŽIĆ9 7 8 9 9 5 8 3 6 1 2 2 7TVOJA RIJEČ ‒ SVJETLO NA MOJOJ STAZISVEZAK II.fra TomislavPervanFra Ivan DugandžićBitneznačajkemeđugorskeduhovnosti- međugorskeDNEVNA pROMIšLJANJA u VREMENu KROZ GODINuporukefra Tomislav PervanTVOJA RIJEČSVJETLO NA MOJOJ STAZIDNEVNA PROMIŠLJANJAU VREMENU KROZ GODINUSVEZAK II.Fra Tomislav Pervan: Tvoja Riječ, svjetlona mojoj stazi – dnevna promišljanja uvremenu kroz godinu, svezak II.Nova knjiga fra Tomislava Pervana donosiautorova dnevna promišljanja od 14.do 34. tjedna. Vlč. Tomislav Ivančić, au-opterećuju naše obitelji: od zaposlenja pa doplaća koje se ne dobivaju ili se ne dobivajuredovito; od brige za djecu koju se pokušavaodvojiti od kućnoga odgoja i od Boga, pado briga oko krova nad glavom. Na žalost, živimou vremenu u kojem izgleda da je sve naopakoi da pomoći nema niotkuda. Zapravo,ovo je vrijeme kada su na ispitu i naša vjera ipouzdanje u Boga. Ovakva hodočašća našasu borba za život, za obitelj, za obnovu ljubaviu obitelji. Hrvatska će imati sjajnu budućnostsamo ako obitelji budu imale djecu kojaće prihvatiti vjeru promatrajući oca i majku.Materijalizam i sebičnost najveći su neprijateljibraka i na to smo željeli ukazati na ovom hodočašću.Upravo su ti razlozi naš motiv za organiziranjeovoga hodočašća: pružiti obiteljima,muškarcu, ženi i njihovoj djeci, gotovobesplatno, tri dana duhovne obnove uz Mariju,Majku Isusovu. Želimo im pružiti naduda dobro postoji i da će dobro na kraju pobijeditizlo.“Po dolasku u Međugorje 6. srpnja 150 hodočasnikasudjelovalo je na večernjem molitvenomprogramu i sv. Misi da bi se potomstotinjak roditelja i njihove djece uspelona Križevac razmatrajući Isusovu muku temuku supružnika vezanu uz odgoj djece imeđusobna očekivanja u braku. Sljedećegdana nakon jutarnje molitve na Podbrdu uzrazmatranje o bračnoj ljubavi na temelju tekstovaiz Pjesme nad pjesmama hodočasnikeje pred župnom crkvom dočekao međugorskižupnik fra Marinko Šakota. U kratkoj kateheziukazao je na važnost opraštanja koje,da bi bilo potpuno, uključuje tri dimenzije:oprostiti drugome, oprostiti samome sebi ioprostiti se s negativnim mislima, doživljajima,osjećajima. Na osobnom je primjeru posvjedočiovažnost zajedničke obiteljske molitvejer samo tako roditelji svjedoče svojuvjeru i pouzdanje u Boga.U nedjelju 7. srpnja, nakon jutarnjesv. Mise, hodočasnici su posjetili Majčinoselo, projekt pokojnog fra Slavka Barbarićapokrenut 1993. Današnje djelovanjeustanove koja skrbi za djecu bez roditeljskeskrbi, trudnice u nevolji, zlostavljane ženei ovisnike predstavila je Paula Tomić posebnoohrabrivši roditelje da budu otvoreniživotu i ustrajni u žrtvama i odricanju zavlastitu djecu i obitelj kao najbolje jamstvovječnoga životaVerica Kraš Villator predgovora, piše: „Uvjeren sam daće svaki čitatelj ovih tekstova osjetitizov istinskih čovjekovih čežnji, zaželjetiizbliza upoznati Isusa iz Nazareta,Boga i Čovjeka, Spasitelja i Otkupiteljačovječanstva, osjetiti izazov Božje ljubavii uputiti se na putove smisla i sigurnebudućnosti. Zato ih je autor i pisao, ali i unjih unio čežnju svojih molitava i ljubavikoju ima za svakog čovjeka, ali osobitoza patnike svoje hrvatske nacije. Dobroje što imamo ljudi koji našu krhku egzistencijupovezuju sa sigurnošću Neba.Dragocjeno je imati nekoga tko liječi ranjenosrce čovjeka izgubljena smisla i bogotražiteljana neutrtim putovima suvremeneEurope.“Knjige se mogu nabaviti u knjižarama/suvenirnicamaInformativnog centra„Mir“ Međugorje.Hodočašće članova molitvene zajedniceKraljice Mira iz RijekeČlanovi molitvene zajednice KraljiceMira iz Rijeke u Međugorje suhodočastili od 22. do 26. lipnja, aza nj su se pripremali devetnicom,o čemu nam je pisala voditeljica zajedniceLjiljana Golić.„Željno smo iščekivali subotu 22. lipnja -Gospin dan. Polazimo s Trga bana Josipa Jelačićaiz Rijeke u 21 sat. Krčki hodočasnicis duhovnikom fra Damjanom pridružili sunam se u Kraljevici. Na putu prema Dubrovnikumolili smo krunicu i pjevali našoj nebeskojMajci.U ranim jutarnjim satima stižemo u Dubrovnikna poluotok Lapad u svetište Gospeod Milosrđa. Kratak susret s fra StankomDodigom i ljubaznom časnom koja nam jepripremila okrjepu. Saznali smo da je ranaMisa u 4 sata na blagdan Velike Gospe najposjećenija.To je zavjetno svetište pomoraca.Tu su i sestre Služavke Maloga Isusa. FraStanko nam je ispričao i doživljaje vezane zaprve godine međugorskih ukazanja u svomprepoznatljivom duhovitom tonu. Obišlismo oltar, zajednički se pomolili i na dardobili sličice. U svetištu smo ostali na Misiu 9 sati. Također smo bili u katedrali, crkvisv. Vlaha i crkvi Male braće te crkvama sv.Ignacija i sv. Dominika. Zatim smo, zadivljeni,krenuli prema Međugorju.Po dolasku i kratkom odmoru odlazimopred crkvu sv. Jakova na molitveno-liturgijskiprogram. Slijevale su se rijeke ljudi, a sveu nekom neobjašnjivo mirnu ozračju. Velikaje milost na djelu.Na Ivandan rano ujutro odlazimo na Križevac.Uz svaku postaju križnoga puta slijediduboko razmišljanje, čitanje, razmatranjekrižnoga puta za svećenike i meditacija. Ovajkrižni put pamtit će svi hodočasnici. Iz srcase u oku izlijevala suza, riječi namijenjeneTebi! Duh Sveti pomiče granice u našim srcima.Sve situacije svoga života stavljali smopod križ i osjećali da ostavljamo i predajemoterete. Također zagovaramo i one potrebitekoji nisu mogli, a željeli su doći. Osjećamose novima, preobraženima. Krenuli smou Majčino selo, čuli i doživjeli koliku je uloguu svemu imao fra Slavko Barbarić. Susrets momcima u zajednici Milosrdni Otacposebno nas je dotaknuo. Ovisnost o kocki,alkoholu, drogi... Iskreno, toplo i hrabrosvjedočanstvo. Jednostavno se nismo mogliodvojiti jedni od drugih. Mozaici u kamenunešto su posebno.Molimo krunicu božanskoga milosrđa sazazivima, a nakon večernje svete Mise odlazimou Podbrdo kod Plavoga križa gdje Ivanima ukazanje. Gospa je bila jako radosna isve nas je blagoslovila, prenio je Ivan.U utorak ujutro odlazimo na Podbrdo ikroz razmatranja otajstava krunice i pjesmustižemo do mjesta ukazanja. Svatko u osobnomodnosu s Majkom predaje svoje molbe,zahvale za uslišanja u Marijino srce.Odlazimo i do groba fra Slavka Barbarićagdje se naše molitve u tišini stapaju s tihommolitvom krunice talijanskih hodočasnika…Susret s uskrslim Kristom koji pružaruke i grli svijet: Ovoliko sam te ljubio, dasam dao život za tebe. I naša nas je dragaGospa ovdje u Međugorju dočekala raširenihruku i nitko od nas ne će otići a da muona ne daruje neki paketić koji će se otvoriti,neki odmah, neki će ih biti spremni primitiza koji dan, mjesec, godinu... Plodovi se Međugorjavide. Dok čekamo red na ispovijed,jačamo svoju strpljivost. Ispovijed je jedanod pet Gospinih kamenova i lijek za dušu.Poslije Mise u 22 sata na klanjanju smopred Presvetim Oltarskim Sakramentom.Znamo da se s Marijom klanjamo Isusu.Marija srcu govori jednostavno i jasno, a mismo okupljeni oko nje jer smo njezina djecakoja na različitim jezicima daju slavu i častBogu trojedinom.Srijeda je, opraštamo se od Kraljice Mira istihovima obećavamo da ćemo biti bolji negosmo bili.Svaki je hodočasnik za uspomenu na ovohodočašće dobio školjku koja će ga podsjećatida smo na Zemlji samo hodočasnici.Molitvom radosnih otajstava, zahvalni Gospišto nas je pozvala u svoje mjesto mira, rastalismo se duša ispunjenih i sretnih. Bilo jeovo zaista posebno i plodonosno hodočašće.A svako je neponovljivo.“Prvi automat skrunicamaUnjemačkom gradu Hamburguu župi sv. Josipa u Wandsbekuproteklih dana postavljenje za sada prvi u svijetu automats krunicama. Automat je postavljenu samom predvorju župne crkve s natpisomBet-Box. Time se želi vjernike potaknutina molitvu, a do sada su krunice uHamburgu bile teško dostupne, bilo ih jeveoma teško nabaviti.Automat je opskrbljen i narukvicamas religioznim motivima. Također, tu je iuvodnik u molitvu krunice s opisom kakose zapravo moli krunica.Automat se nalazi u ulici Witthöfftstraße1, Hamburg-Wandsbek, i dostupanje tijekom cijelog dana.Francisko Pavljuk26 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 27

Vijesti, najave, obavijestiOdržan 18. međunarodni seminar zasvećenikeGospine su miporuke pomogleda razumijemMeđugorjeUz hodočasnike iz nekoliko državasvijeta novinari Radiopostaje„Mir“ Međugorje ovih su danarazgovarali i s onima iz Meksika.Među njima je bila i Theresa, koja je prvi putu Međugorje hodočastila prije dvije godine.Tada je došla zbog znatiželje nakon što je nadar dobila kip Gospe Međugorske: „Sve jebilo čudesno, imala sam vremena za ispovijed,pričest, molitvu, klanjanje i svetu Misu.Za vrijeme Mise osjećala sam kako Gospadotiče moje srce i traži da se obratim. Nakonpovratka s hodočašća puno sam čitala o Međugorjujer sam osjećala da to trebam činiti.I sad sam opet ovdje, kod Majke.“Theresa je također istaknula da su jojGospine poruke pomogle razumjeti Međugorje:„Ovdje volim biti najviše zbog toga štoje ovo mjesto gdje možete ući u svoje srce ibiti s Gospodinom u tišini, možete ostavitisve terete i samo slušati Boga, a ništa Mu negovoriti.“Osamnaesti međunarodni seminarza svećenike u Međugorju,na kojemu se okupilo 297 sudionikaiz 23 zemlje, završio je usubotu 13. srpnja 2013.Seminar je započeo u ponedjeljak 8.srpnja 2013. večernjim molitveno-liturgijskimprogramom, a misno slavlje otvorenjapredslavio je fra Miljenko Šteko,provincijal Hercegovačke franjevačke provincijeu koncelebraciji sa 180 svećenika.Tema ovogodišnjega seminara bila je„Marijina vjera“. Koordinator je bio fraMarinko Šakota, upravitelj međugorskežupe.Osim predavanja, sudionici seminarasudjelovali su na redovitome molitvenoliturgijskomeprogramu župe Međugorje.U ranim jutarnjim satima u četvrtak suzajednički molili krunicu na Podbrdu, a upetak Križni put na Križevcu.Seminar je završio sv. Misom za obiteljikoje su bez naknade ugostile svećenike,što je redovita praksa svih minulih godina.Biciklističkohodočašće Padova- MeđugorjeSkupina od dvadeset četvero hodočasnikaovih je dana biciklima stigla izPadove u Međugorje.Voditelj putovanja bio je GianCarlo, koji nam je kazao da ih je na hodočašćepotaknula želja što bolje upoznati porukeKraljice Mira: „Svi sudionici bili su složnida biciklima dođu do Gospe, do njezinihporuka, do njezinog poziva. Iz Padove smokrenuli jer je sveti Ante toliko volio Gospu.Hodočašće je bilo poprilično teško, poglavitozbog lošeg vremena, ali molitva nam jepomogla da nadiđemo sve poteškoće. Svakosmo jutro razmišljali hoćemo li nastavitiili ne, ali uz molitvu i Gospinu pomoć stiglismo u Međugorje u kojemu se zaista udišemir. U ime svih mojih kolega zahvaljujemza sva dobročinstva koja smo susreli i kojaćemo susresti na ovom putu. Vodili su nasHodočasnik izNazaretaDvadesetpetogodišnji KhaledAbu Sini iz Nazareta, koji jesredinom prošloga srpnjaprvi put hodočastio u Međugorje,jako je zahvalan što mu se ispunilavelika i davna želja.„Puno ljudi u Izraelu zna za Međugorjei Gospine poruke. Iz moje župesvake se godine organizira hodočašćeKraljici Mira i u Lurd. Kad se vratimdoma, svima ću reći da obvezno odu uMeđugorje koje je produženi Nazaret,dom svete obitelji.Osjećam da me je ovdje nešto dotaknuloiznutra. Josip, Marija i Isus živjelisu u Nazaretu prije mnogo godinai za nas je to jako važno. Sada, u ovomvremenu, Marija se ovdje ukazuje, tolikogodina dolazi, živa je. To nije samoneka priča. Mariju mogu osjetiti, daje misnagu, dotiče me iznutra, snaži mi vjerukoja će uvijek biti jaka bez obzira došaoja u Međugorje ili ne. Ne mogu riječimaopisati taj osjećaj, to je kao neka energija,neki nutarnji osjećaj“, kazao je ozarenimladi hodočasnik iz Nazareta.sveti Ante i naša Majka koja nas vodi svakidan, iz dana u dan, u nova iskustva”, kazaoje Gian.Quo vadis, fili?Dramska predstava Quo vadis, fili?plod je glumačke sekcije veomaaktivne međugorske Frame.Ideju za predstavu rano proljetosdali su voditelj Frame fra Slaven Brekaloi župnik fra Marinko Šakota, koji je ujednoi autor teksta.Čitajući je po ključu Božja se snaga u slabostipokazuje, predstavu je moguće promatrativišeslojno. S poučnog stajališta gledateljdobiva informacije o početcima Gospinihukazanja u Međugorju i o molitvenim mjestimaPodbrdu, Križevcu i crkvi. Vidljivo jesilno Božje djelo u neukoj djeci i ljudima, usiromašnu i kršnu kraju u koji se više od tridesetljeća slijevaju rijeke hodočasnika.Drugi sloj je osobna životna priča mladićaKreše koji u Međugorju doživljava obraćenje.Izvrsno je dočarano kako je naš Boguvijek osoban Bog koji konkretno dolaziu ljudsku povijest i preko konkretnih ljudii događaja govori konkretnoj osobi. Božjasnaga očituje se kroz molitvu i pobjedu nadljudskim slabostima i grijehom.Treći sloj je glumačka sposobnost djece izMajčina sela koja su bila nosioci predstave:ističu se dva glavna lika koja utjelovljuju AnteIz Majčina sela2. međunarodnisusret osoba sinvaliditetomDrugi međunarodni susret osoba s invaliditetomodržat će se od 20. do 22.rujna 2013. u Međugorju. Većina programaodržavat će se u prostorijamaMajčina sela koje je zajedno sa župom i udrugom„Susret“ iz Čitluka glavni organizator susreta.Okupljanje sudionika bit će u popodnevnim satimau četvrtak 19. rujna. Smještaj i hrana za sudionikebesplatni su.Prijave za susret s točno naznačenim brojemosoba s invaliditetom, osoba u kolicima i njihovihroditelja i pratitelja primat će se nakon 15. kolovozana e-adresu: gospina.skola@gmail.comTrodnevni susret bit će ispunjen radionicamaza djecu, roditelje i pratitelje, predavanjima i molitvenimsadržajima. Drugi dan susreta bit će molitvana Podbrdu, a susret završava pučkom sv. Misomu 11 sati.Dobrodošle su sve vaše ideje u vezi s programom,organizacijom i predavačima. Na susret pozivamosve, bez obzira na vjersku, nacionalnu i rasnupripadnost. Radosno vas iščekujemo!Vijesti, najave, obavijestiNOVI PODATCIo računu za uplatu pretplate na Glasnik miraKOJI VRIJEDE OD ULASKA HRVATSKE U EUBralo i Josip Ružić, vrlo uvjerljivi i izražajni usvojim karakterima. Ostalo troje djece iz Majčinasela zajedno s ostalim dijelom glumačkogaansambla autentični su u svojim interpretacijama.I ovdje možemo reći da se Božjasnaga pokazala u onome što je po ljudski krhkoi ranjeno, i nekada od svijeta odbačeno.Mladi Framaši pokazali su nam da se u svakomeod njih krije biser. I kao što se u predstavikaže, biser može pasti u blato, ali kad seblato očisti, opet na kraju ostaje netaknuta ljepotabisera. Od ostalih glumaca ističe se interpretacijanegativne misli Luke Mužića koji jebio prekrasno gibljiv i uvjerljiv u svojoj zloći.Predstavu prati toplo intonirana glazbenakulisa s vrlo nježnom glazbenom temomčiji je autor Damir Bunoza, koji je zajedno sLidijom Gavran i izvođač. Videoprilozi dodatnovizualno obogaćuju predstavu povijesnimi manje poznatim slikama Međugorjate aktualnim slikama koje izvlače radnju izokvira pozornice. Dinamičnu režiju potpisujeRobert Pehar, glumac HNK iz Mostara.Dosjetljivim korištenjem bijelih i crnih maskii njihovim smjenjivanjem na licima glumacavizualno je materijalizirao nimalo lakzadatak prikaza duhovne borbe, sraza dobrihi loših misli i snagu molitve koja pomažeu otvaranju duše Božjoj ljubavi. DramaturgijaDragana Komadine, profesora naGlumačkoj akademiji u Sarajevu, uspjela jeuklopiti smjenjivanje dijaloga glavnih glumaca,pripovjedačev monolog, nestvarnoprizivanje pozitivnih i negativnih misli i njihoveborbe pa predstava ni u jednom trenutkune gubi na snazi i izražajnosti.Svakako treba istaknuti autorovu duhovnuširinu koja je vidljiva iz teksta: poznavanjemeđugorske duhovnosti (Gospinaškola), liturgijski jezik (uporaba himanaiz časoslova), pjesnički izraz (uporište u Šimićevoj,Kranjčevićevoj, Pupačićevoj... duhovnojpoeziji) te psihološki pristup (vidljivafra Slavkova škola i njegov rez u seciranjuduše do korijena problema zatvorenosti i neprihvaćanjada te Bog ljubi onakvoga kakavjesi).Na kraju s ponosom možemo reći da je nakonfilma i mnoštva knjiga, Quo vadis, fili?prva predstava koja govori o Međugorju i kojauspijeva dati cjelovitu poruku Gospine školejednom hodočasniku, ali isto tako i zadovoljitisve estetske kriterije kazališnog gledatelja.Paula TomićNaziv banke: Splitska banka/Societe Generale Group (račun je u Hrvatskoj)Naziv klijenta: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik miraAdresa klijenta: Gospin trg 1, 88266 Međugorje, Bosna i HercegovinaBroj računa: 2330003-1152749911IBAN: HR3923300031152749911SWIFT SB: SOGEHR228 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 29

Međugorski plodovi – duhovna zvanjaMeđugorski plodovi – duhovna zvanjaTko god razmišlja iskreno, nemože zanijekati silne milostiMeđugorjaFra Anthony Burnside, donedavno gvardijan franjevačkog samostana u Konjicu, rođen jeu Australiji, gdje je diplomirao hortikulturu i zemljopisPriredio Krešo ŠegoFra Anthony, školovali ste se za poljoprivrednogstručnjaka i profesora zemljopisa,a danas ste svećenik. Što sedogodilo u jednom trenutku Vašega životada ste otišli posve drugim smjerom?- Kao i svaki drugi vršnjak u mojoj Australijii ja sam razmišljao o velikoj karijeri pa samvrlo marljivo i uspješno studirao na sveučilištuu Melbourneu, koje je najbolje u Australiji.Na prestižnom anglikanskom koledžu Trinity,u kojem sam živio tijekom studija, dobiosam dvije stipendije koje se daju samo studentimas najboljim prosjekom ocjena. Nakonzavršetka redovita studija osjetio sam dami se otvaraju velike mogućnosti i da me očekujevrlo uspješna karijera. Nakon prve godineposlijediplomskoga studija pošao samu Europu kako bih malo odmorio i posjetiomjesta u Velikoj Britaniji, gdje su živjeli mojipredci. Tada se dogodilo putovanje u Međugorjekoje je u potpunosti promijenilo moj životniput. Danas kad govorim o svom redovničkomi svećeničkom pozivu ne mogu nepriznati da je ono usko vezano uz Međugorje.Moje zvanje je međugorsko zvanje!Kad ste 1988. polazili u Europu, što steznali o ukazanjima Kraljice Mira u Međugorju?- Tada sam o Međugorju znao vrlo malo, gotovoništa. Moja majka je govorila o Međugorjunekoliko puta dok smo bili za obiteljskimstolom. Njezin liječnik i njegova obiteljposjetili su Međugorje i bili oduševljeni, reklisu da se tamo nekoj djeci ukazala majkaBožja. Tada o tome nisam puno razmišljaoi nisam tomu pridavao gotovo nikakav značaj.To je bilo sve što sam znao o Međugorju.Kakav je bio Vaš susret s mjestom molitve?- Kad sam početkom siječnja 1989. iz Engleskedošao u Međugorje, u tadašnju Jugoslaviju,planirao sam obići čitavu tu bivšu državu.Planirao sam da ću u Međugorju ostati dan-dva, no dogodilo se nešto sasvim drugo. Naime,doživio sam prelijepo i sasvim neočekivanoduhovno iskustvo. Na Podbrdu, u molitvipo zagovoru Gospe Međugorske i njezinemajčinske ljubavi, jednostavno sam shvatioda ako Bog zaista postoji, onda On želi biti imora biti u središtu moga života. Kada samosnažio svoju vjeru u Boga, odlučio sam daću vrijeme, koje sam namjeravao iskoristitiza obilazak različitih mjesta, provesti samou Međugorju. Shvatio sam da je Međugorjemjesto molitve i Božje milosti, a ja sam htioostati što duže kako bih što više iskusio Njegovublizinu.U Međugorje ste se vratili nakon mjesecdana. Kako je sazrijevala Vaša odlukada postanete franjevac svećenik?- U veoma kratkom roku odlučio sam postatiredovnik franjevac. Kad sam se vratiou Međugorje, ušao sam u jednu franjevačkuzajednicu za laike kako bih mogao produbljivatisve one duhovne darove koje samFra Petar Drmić i Anthony Burnsideprimio preko Gospe Međugorske. U toj suzajednici bili mladi ljudi sa svih strana svijeta.Živjeli smo redovnički, molili i radili premastrogim pravilima. Svakodnevno smo užupnoj crkvi sudjelovali u večernjem molitvenuprogramu. Moleći intenzivno, počeosam shvaćati važnost svagdašnje kršćanskemolitve. Što sam više molio, to sam sve višeosjećao Božju prisutnost. Nakon nekolikomjeseci u Međugorju počeo sam shvaćati dame Bog zaista zove. Osjećao sam da je Božjavolja da budem svećenik redovnik.Jeste li prije, u djetinjstvu i mladosti,pomišljali na duhovno zvanje?- Iskreno govoreći, nikada do tada u svomživotu nisam ni sanjao da imam svećeničkozvanje. Na žalost, tih nekoliko godina prijedolaska u Međugorje dragi Bog nije bio naprvome mjestu u mome životu. Moram priznatida sam u svojoj mladosti i naivnostiupao u zamku stjecanja nepotrebna i suvišnamaterijalnoga dobra. Na Boga i svoje bližnjenisam ni pomišljao. U dvadesetim godinamasvoga života u kratkom sam roku uspionagomilati dosta materijalnih stvari, dalekoviše no što mi je bilo potrebno za svagdašnjiživot. Tada sam, doduše, išao na svetu Misu,ali samo zato da bih se mogao družiti s bogatimprijateljima. Da bih bio prihvaćen u njihovudruštvu, morao sam, kao i oni i njihoveuspješne i poznate australske obitelji, stećinekakvo materijalno bogatstvo. Upotrijebiosam sve svoje sposobnosti kako bih u tome iuspio. I taj je moj trud urodio plodom. Premdasam još bio na fakultetu, imao sam velikukuću u Melbourneu od koje sam imao dobrunajamninu, dvije parcele skupe zemlje, jednumanju u gradu, a drugu veću izvan grada,nekoliko čistokrvnih konja i četrdeset kravana našoj obiteljskoj farmi i još dosta novcau banci. S vremenom sam sve manje misliona Boga, a bio sam počeo zaboravljati i svojebližnje. To je sve sasvim razumljivo kad izsadašnje perspektive razmišljam o tom razdobljusvoga života. Bez osobne molitve nakoju nas potiče Gospa Međugorska, i uz velikubrigu oko stjecanja materijalnih dobara,i uz brojne obveze na fakultetu, sasvim je razumljivoda u takvu životnome ritmu nemapuno mjesta za Boga, a kamoli čuti njegovglas koji poziva na svećeničko zvanje.Kad ste već odlučili postati franjevacsvećenik mogli ste to ostvariti i u Australiji,no izabrali ste Hercegovačku franjevačkuprovinciju. Zašto upravo nju?- Nekako mi je bilo prirodno ostati tamogdje sam osjetio da me Bog zove da budemredovnik. Živeći u Međugorju, brzo samupoznao mnoge ljude, mlade i stare, koji suse rodili u ovim krajevima Bosne i Hercegovine.Osobito mi je bilo dirljivo kada sam,družeći se s njima, počeo ići na Misu na hrvatskomejeziku. Tada sam uočio da na Misudolazi mnogo mladih Hrvata. To je za menebilo veliko otkriće. Na Zapadu, kao i u mojojAustraliji, crkve su poluprazne jer na Misuidu uglavnom stariji ljudi, a mladih gotovoda i nema. I upravo ovdje, među Hrvatima,osjetio sam neku snagu, žar i ljubav premaBogu i Katoličkoj Crkvi što nikada prije u životunisam osjetio. Za razliku od mojih predakaiz Engleske i Škotske, Hrvati su uvijekostali vjerni Isusovu namjesniku - SvetomeOcu. Unatoč silnim teškoćama i tragedijamakroz povijest, bilo turskog doba, bilo komunizma,mnogi katolici po cijeloj hrvatskojdomovini hrabro su čuvali svoju vjeru. Žrtvaovim ljudima nije nepoznata stvar. Posebnome zadivilo što su baš fratri kroz sva ta teškarazdoblja bili uz svoj narod. Upravo međunjima, hercegovačkim fratrima, osjetio samveliku potporu i snagu da pozitivno odgovorimna Božji poziv. I dandanas sam im zbogtoga zahvalan.Kako je odluku da postanete svećenikprimila Vaša obitelj?- Roditelji, brat i dvije sestre prihvatili sumoju odluku da postanem svećenikom, ali imje bilo preteško što ću svoje zvanje ostvarivatidaleko od njih, na sasvim drugoj strani svijeta.Mom je ocu bilo posebno teško prihvatitimoju želju da ostanem u Hrvatskoj. Da bi meodgovorio od nakane da ostanem živjeti dalekood njih, on mi je zaprijetio da će rasprodatisve što imam uključujući i moje čistokrvnekonje koje sam volio više od svega onogašto sam posjedovao. Moj se otac jako iznenadiokada sam mu rekao: „Tata, teško mi je, noprodaj moje konje, prodaj sve što imam i zadržisve to za sebe, ali ja znam što želim učiniti!Čvrsto vjerujem da je ovo Božja volja.“Mama je nekako lakše prihvatila tu moju odluku,ali dobro se sjećam kako mi je na ispraćajuu zračnoj luci u Melbourneu zabrinutorekla: „Sine, ne znamo kamo ideš!“ Odlukuda živim ovdje moji su roditelji konačno prihvatilikada su nakon dvije godine došli u Međugorjei vidjeli da su ljudi dobri, jednostavnii veliki vjernici, katolici. Nakon što su se vratiliu Australiju, oni su i sami ustanovili jednumeđugorsku molitvenu skupinu.Kako je reagirala uprava Hercegovačkefranjevačke provincije i kako su Vasprihvatila franjevačka braća?- Uz veliku potporu fra Filipa Pavića i pokojnogafra Slavka Barbarića odlučio sam o svojojželji razgovarati s tadašnjim međugorskimžupnikom fra Leonardom Orečom i tadašnjimprovincijalom fra Dragom Toljom. Svi su onibili divni istinski franjevci svećenici. Priznaosam im da ne želim ostaviti Hrvate među kojimasam primio Božji poziv te im objasnio dačesto u Australiji, kao i u nekim drugim zemljama,ljudi smatraju svećenika neobičnimčovjekom, pa čak i čudakom. Poštovanje kojeovaj katolički hrvatski narod u Bosni i Hercegoviniima prema svećenicima dalo mi je hrabrostida i ja odlučim postati fratrom. U svojusu mu zajednicu primili veoma ljubazno.U listopadu 1989. poslali su me s još nekolikoAmerikanaca u postulaturu u samostan u Slanom.Nekoliko mjeseci nakon toga ušao sam unovicijat na Humcu. Nakon završena novicijataotišao sam u Zagreb i studirao teologiju. Diplomiraosam 1998.Deset godina nakon prvog dolaska uMeđugorje 1998. kardinal Josip BozanićVas je u zagrebačkoj katedrali zaredioza svećenika. Kako je bilo naučitijezik i uklopiti se u novu sredinu?- Prije moga dolaska gotovo ništa nisam znaoo Hrvatskoj i o Bosni i Hercegovini. Među Hrvatimakatolicima prihvatio sam sasvim drukčijiživot i to nije bilo bez poteškoća. Činjenicaje da sam iz jedne druge daleke zemlje i sasvimje prirodno da se u nekim stvarima osjećammalo drukčijim od ostalih, ali imam dojam dasu me ljudi u ovim krajevima uglavnom vrlo lijepoprihvaćali i poštivali i zbog toga sam uvijekosjećao da na svoj način pripadam ovoj sredinii ovome narodu. Sasvim sam uvjeren dabez Božje pomoći sve to ne bi bilo moguće.Došao sam ovamo sâm bez obitelji i bez prijatelja.Nisam znao nijedne hrvatske riječi. Nisammogao razumjeti ljude niti razgovarati snjima. Najteže mi je bilo na početku studija jertada još nisam mogao razumjeti profesore. UzBožju pomoć i pomoć svojih profesora i svojebraće, na poseban način fra Petra Drmića,uspio sam završiti studij. Hrvatski jezik je vrlobogat, složen jezik i dandanas ga učim. Mislimda ga ne ću moći u potpunosti naučiti.Između ostaloga, služili ste na više župa.Kad ste izgubili osjećaj da niste stranac?- Gdje sam god bio, u bilo kojoj župi, ljudi suuglavnom bili dobri prema meni. Uvijek subili ljubazni i gostoljubivi. Među takvim ljudimanemoguće je osjećati se strancem. Toprvenstveno vrijedi za mnoge dobre katolikeHrvate, ali moram priznati da iz moga lijepogiskustva u Konjicu to također vrijedi iza sve dobre ljude iz ovih krajeva uključujućii Bošnjake i Srbe. Smatram da je kršćanskii ljudski dijeliti ljude na dobre i zle, a ne premavjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti.Prošle su 24 godine od Vašeg prvogposjeta Međugorju. Što ono danasznači svijetu?- Kao što sam već spomenuo, moje svećeničkoredovničko zvanje je međugorsko i zbog togaće Međugorje uvijek imati posebno mjesto umom srcu, ali i u srcu moje obitelji i u srcimamilijuna ljudi po cijelome svijetu. Kada u molitvinetko iskreno otvara svoje srce, Božja se prisutnostosjeća na poseban način. U Međugorju,kao i u Fatimi i Lurdu, Majka nas Božja kroziskrenu molitvu i primanje svetih sakramenatavodi svome Sinu. Međugorje, kao mjesto molitvei velike Božje milosti, utočište je gdje se svatkoosjeća kao kod kuće. Danas Međugorje značimnogo svijetu jer su tu mnogi promijenilisvoj život, mnogi su se obratili, mnogi se prviput ispovjedili. Osim mene, i mnogi su drugiupravo u Međugorju otkrili svoj duhovni pozivu svećeništvu ili u redovništvu. Smatram da tkogod iskreno razmišlja ne može zanijekati silnemilosti i duhovne plodove Međugorja koji su sedogodili i još se uvijek događaju u ovom zaistaposebnom i od Boga odabranom mjestu.30 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 31

U svijetu, ali ne od svijetaU svijetu, ali ne od svijetaPovratak poganstva iseksualna razularenost (1/2)Kako je moglo doći do toga da zapadna kultura odustaneod uvjerenja da homoseksualno ponašanje nije neštok čemu bi trebalo težiti? Promjena stajališta premahomoseksualnosti tek je dio obuhvatne promjene koja seodnosi na naše temeljno shvaćanje spolnosti i obitelji, a toje opet tek dio još radikalnijih promjena u našem shvaćanjučovjeka i svijeta.Lidija Paris, sažetak teksta The Pagan Revolution židovskog autora ipsihoanalitičara Jeffreyja Burkea SatinoveraMožda nam se čini da je do tihpromjena došlo tijekom posljednjihnekoliko desetaka godina,no to je iluzija. Studentskarevolucija 1968. godine, u čijem je središtu biloradikalno drukčije gledanje na seksualnost, teje promjene samo iznijela na svjetlo dana. Sveje počelo otprilike prije četiri stoljeća kada jena visokoškolskim ustanovama počela rastisumnjičavost prema židovstvu i kršćanstvu.Paralelno s time golem tehnički napredaknašu je kulturu učinio prijemljivom alternativnimduhovnostima.Dok se činilo da pobjeđuje materijalističkisvjetonazor, u pozadini se budila žeđza duhovnošću. U društvima nije prevladaoskepticizam koji prezire sve religije,nego prastari religiozni duh koji je dijametralnosuprotan od etičkog monoteizma kršćanskei dosljedno židovske vjere. Dogmete religije, otvoreno ili iz pozadine, sve više iviše određuju naš javni moral i naše moralnepredodžbe. Riječ je o obnavljanju poganstva,čiji se nauk zove gnoza.Privlačno je ono što nije moralnozahtjevnoNeopoganska duhovnost privlačna je zato štou moralnu smislu od pojedinca traži vrlo malo.Ona je tolerantnija prema razlikama, ona jeotvorenija za raznolikost i za „alternativne“oblike života. Mračna strana neopoganizmaje u tome što ima vrlo manjkavu predodžbu onaravi zla pa nije sposoban razlikovati izmeđuvolje usmjerene prema određenu cilju i nagonskeprisile, između svjesno odabrana cilja i nesvjesnoinstinktivna nagona.Kao suprotnost tomu, u središtu judeo-kršćanskognauka o patnji čovjeka stoji pojamgrijeha. Po tom je nauku čovjek posve upućenna Boga. Većina modernih ljudi smatralabi da čini korak unatrag kada bi se odmaknulaod čisto prirodoznanstveno-humanističkihnačela i od šarenila moralnih i kulturnih mjerilaNew Agea i kada bi se usmjerila prema biblijskojslici čovjeka. To bi im se samo činilo.Prirodoznanstveno-ideološki humanizam nemože nas približiti onome za čime najviše čeznemo,a to su smisao, mir i ljubav.I zato pojednostavljen odgovor na pitanjekako je moglo doći do takvih promjena glasi:„Kroz napredak!“ Taj je napredak tehničkei prirodoznanstvene naravi, ali se odražavai na moral i na etiku. Sve je to međusobnoisprepleteno i određuje moderan pogled načovjeka i svijet. Proturječje između znanostii New Age duhovnosti samo je prividno. Onise zapravo međusobno potenciraju i stvarajujoš veću zabunu.U okruženju starih poganskih kulturaBliskoga istoka jedan je narod – židovski –uveo ono što se danas zove etički ili radikalnimonoteizam. Krut izraz etički monoteizamsadrži dvije bitne istine o židovskoj religiji.Prva je istina da postoji samo jedan Bog! Budućida postoji samo jedan Bog, on je Bog zasve ljude. Druga istina jest da je Bogu – daklei njegovu narodu – najvažnija stvar pitanjedobra i pitanje apsolutne etike.Židovski etički monoteizam odlučujućiutjecaj u poganskome svijetu nije stekao prekoŽidova, nego preko kršćana, bolje rečeno prekokršćanske vjere. Kako se etički monoteizamzačuđujućom snagom i brzinom širio, tako supropadala mnoga društva koja su bila pod poganskomvlašću. Etički monoteizam uspostavioje moralni poredak koji je vladao sve do renesanse.Poganizam i neopoganizamU čemu je bit poganskoga duha koji danaskonkurira etičkom monoteizmu?Snimila Lidija ParisPoganstvo je mnogoboštvo. Svaki pojedinaci svaka skupina imaju vlastitoga boga ilibožicu. Sljedbenici različitih bogova različitoshvaćaju vrijednosti, mjerila, ciljeve i zakone.Društva obilježena poganstvom polivalentnasu, dakle imaju mnoštvo vrijednosti.Ne postoji jedinstven i isti etički kriterij zasve ljude pa zato nijedan bog i nijedna vrijednostne stoje iznad drugih, osim ako se nenametnu silom.Društva obilježena poganstvom nisu egalitarna.Različita mjerila za različite skupinevode do razmrvljivanja i konkurencije.S vremenom težnja za moći postaje jedinopravilo. Tko vlada, taj određuje što je pravo.Sila je zakon, sila staje na mjesto zakona.Zeus nije ni najinteligentniji ni najmudriji.On vlada samo i isključivo zato što je najjači.Društva i kulture obilježene poganstvomsu ili panteističke ili animističke. Bogovi i božicenastanjuju prirodan svijet. Priroda jedio božanstva i zato joj se klanjanju kao božanstvu.Nema jasne razlike između stvoriteljai stvorena. To pak vodi tome da se čovjekne klanja samo prirodi „izvana“, nego ivlastitoj prirodi „unutra“, tj. svojim prirodniminstinktima kao što su glad, seksualnost,agresivnost ili žudnja općenito. Drugim riječima:čovjek se klanja samome sebi.Budući da se spiritualiziraju prirodnesklonosti i instinkti, pogansko „bogoslužje“samo po sebi teži nasilnosti, hedonizmu i orgijama.Poganski rituali u najvećoj mogućojmjeri probuđuju instinkte i nagone, naposeseksualnost i agresivnost. Kada su instinktizadovoljeni, postiže se najveći mogući užitaki time najveća moguća religiozna ekstaza.Iz perspektive poganskoga svjetonazoraništa nije patološko: ni konzumiranje droge,ni hramska prostitucija, ni ritualno ubijanjeneprijatelja, ni samoozljeđivanje pa čakni žrtvovanje djece! Jesu li takve prakse postojalesamo u starim poganskim kulturama,jesu li nama posve strane? Uključimo televiziju,pomislimo na knjige koje uzvisuju nasilje,na nedavni holokaust, na nagli porastnasilja i kriminaliteta ili kako je danas lakootarasiti se neželjene nerođene djece i vidjetćemo da su te prakse sve samo ne iznimke!Sve su to znakovi transformacije zapadnogadruštva u smjeru neopoganizma.Poganstvo nije bogoštovlje nego idolopoklonstvo.Poganski usmjeren čovjek za mjerilodobra uzima ono što nalazi u svojoj ljudskojnaravi. Svoju ljudsku prirodu uzdižena razinu nečeg obožavanog, na razinu božanstva.Čovjek je mjerilo svih stvari. Ne bili se moglo reći da to nije časno prema humanizmu?Ne smijemo zaboraviti da su senajgora ubojstva u povijesti događala upravou zemljama koje su bile obilježene humanističkimuvjerenjima: u Francuskoj, Rusiji,Njemačkoj i Kini. Izrazito antireligiozne vladeu Njemačkoj, Rusiji i Kini između 1920. i1960. usmrtile su 12, 30 odnosno 50 milijunanedužnih ljudi.Judeo-kršćanski monoteizamJudeo-kršćanski etički monoteizam dijametralnoje suprotan svim tim sadržajima, učenjimai praksama.Judeo-kršćanski monoteizam je jednoboški.Postoji samo jedan Bog i nema boga izvanBoga. I pojedinci i skupine, bez obzira na tokako se po svojoj naravi razlikovali, bez obzirana razlike u sklonostima, talentima iliograničenjima, odgovorni su pred tim jednimBogom.Monoteistički obilježeno društvo je univalentno,tj. jednakovrijednosno. To znači da susvi ljudi odgovorni pred jednim jedinim vrijednosnimsustavom, pred istim ciljevima izapovijedima. Pred tim Bogom, koji je stvoriojedinstven zakon za sve, svi su ljudi jednaki– neovisno o tome izgleda li im to kao neposredanprobitak ili kao nepogodnost.Monoteistička društva po tendenciji suegalitarna (po tendenciji, ne uvijek po rezultatimaiako tome streme). Monoteistički Bogne pravi razlike među ljudima, položajima ilistaležima.Monoteizam je teistički. Postoji bitna razlikaizmeđu stvoritelja i stvorenoga, daklei između stvoritelja i čovjeka. Čovjekkao čovjek, a ne kao biomolekularni stroj,u sebi nosi duboku nadnaravnu sposobnostotvaranja prema Duhu koji je u njemu. TajDuh nije od ovoga svijeta, ali u svijetu djeluje,što znači da se čovjek ne može objasnitisamo u kategorijama uzroka i posljedica.Njegove etičke odluke u određenoj su mjeriu suprotnosti s njegovim instinktivnim,naravnim sklonostima i impulsima. Monoteistiznaju vrlo dobro koja ja vrijednostnaravnih sklonosti, ali svaki impuls koji ciljaneposrednom zadovoljavanju mora bitipodređen jednom i jedinstvenom nadređenomcilju. Prirodan nagon mora bitiposvećen, tj. moduliran, usmjeren i ograničen,a katkada mu se treba i posve uskratitizadovoljavanje.Židovsko i kršćansko monoteističkobogoslužje odvraća čovjeka od svega što jenasilno, hedonističko i orgijastično. Ljudskesu sklonosti stvorenjske, nisu božanske, zatoni za pojedinca ni za društvo ne smiju bitiposljednje važeće mjerilo dobra i zla. Drugimriječima: naravnim se sklonostima neklanja. Povijest staroga Izraela, kako je prenesenau Starom zavjetu, velikim je dijelomdvotisućljetna borba za klanjanje jednomeBogu umjesto klanjanja naravnim sklonostimai instinktima, što se događalo u poganskimkulturama staroga Istoka. Riječ je o povijestiborbe izraelskoga Boga s poganskimidolom Baalom koji simbolizira klanjanjeseksualnosti – bila ona heteroseksualna, homoseksualnaili sa životinjama. To je i borbaBožja protiv Baalove žene božice Aštarte,djevičanske razvratnice koja kopulira i začinje,ali ne rađa. To je i borba protiv idolaMoloha, boga kojemu su žrtvovana neželjenadjeca tih seksualnih praksa.Konačno, judeo-kršćanski monoteizampodiže se protiv pretvaranja bilo čega stvorenogau božanstvo i time se suprotstavljahumanizmu. Iz vjernosti jedinom pravomBogu judeo-kršćanski monoteizam odbijasmatrati „božanskim“ bilo što drugo, kakoidole od drva ili kamena tako i proizvodeljudskoga uma ili elemente ljudske naravi.Pristaše toga monoteizma znaju da zadovoljavanjeinstinktivnih nagona donosi užitak,ali ne i pravu radost. Znaju da smo stvorenitako, da trebamo nešto više od običnogzadovoljavanja. Težnja za užitkom neovisnao Bogu neizbježno vodi u prazninu i očajavanje.Apsolutiziranje užitka i klanjanje užitku,na koncu konca, vode u beznađe i u smrt.Prastara borba za čovjekovu dušuSvaka ljudska težnja za neposrednim zadovoljenjeminstinkta ukazuje na nešto što jenadilazi, na nešto drugo ili nekog drugog, nanešto što se ne može naći samo u čovjeku išto ne može biti svedeno samo na ljudsko.Ako tu težnju ne uspijemo usmjeriti na vječniobjekt koji joj je primjeren i ako je umjestotoga fiksiramo na instinktivno zadovoljavanje,onda nagon za zadovoljavanjem tetežnje postaje prisila, ovisnost, nešto razorno.Narkoman u drogi, alkoholičar u piću,ženskar u seksu, kockar u igri, žderonja uhrani – svi oni traže jednoga Boga, pa makarto i ne znali. I zato se svi oni klanjanju svojimidolima.Neprestan otpor Boga Izraelova i njegovihproroka protiv idolopoklonskog i poganskogklanjanja kumirima, modernomčovjeku može izgledati kao arhaična opsesijaili manifestacija nacionalizma i šovinizma,čega se on rado odriče. U sterilnim uvjetimamodernoga vremena dobiva se dojam da bibilo i te kako razumno takvu monomaniju ucrkvama i sinagogama zamijeniti sinkretizmomkoji je uvijek iznova prilagodljiv i kojisebe naziva „duhovnošću“.Sukob između judeo-kršćanskog monoteizmai poganstva nije ništa novo: to je prastaraborba za čovjekovu dušu koja se uvijek iznovavraća. Crvena se nit provlači od poganskihkultova staroga Istoka (uključujući i Kanaan)preko pred- i ranokršćanskog gnosticizma,maniheizma Rimskoga Carstva i drugiharijskih imperija, nekih škola srednjevjekovnekabale i alkemije, sve do renesansnoga neoplatonizmakoji stavlja naglasak na magiju,humanizam i znanost. Od toga je samo malenkorak do modernoga reduciranja ljudskogaduha na psihu, što je preduvjet današnjemoživljavanju poganstva.Međugorsko poslanjeTo je svijet u kojemu žive međugorski hodočasnici,to su tereti i brige koje oni nose sasobom i ostavljaju na kamenu i drači Brdaukazanja i pred križem na Križevcu. Gospanam kaže: „Želim da svi budete Isusov odsjajkoji će svijetliti ovom nevjernom svijetukoji korača u tami. Želim da svi budete svjetlosvima i da u svjetlu svjedočite. Draga djeco,niste pozvani na tamu, nego ste pozvanina svjetlo. Zato budite svjetlo svojim životom.“(Poruka od 5. lipnja 1986.)32 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj | 85 | | kolovoz svibanj 2013. | 33

PoticajiPoticajiTreba obuti tuđe cipelepa odašiljati porukeSvake godine u Međugorju se u prvom tjednu kolovoza održavaMladifest – molitveni susret mladih. To su dani radosti u Gospodinu,dani molitve i poruka.Molitvapred križemIsus je raspet na drvu križa.On je svojim životom platio cijenu tvoga i moga otkupljenja.fra Mario KnezovićIdok oni svojom nazočnošću odašilju najvažnijuporuku, i njima se istodobno upućuju brojneporuke. Dok razmišljamo o poruci, na bezbroj jenačina pokušavamo odaslati do određenih osoba.Oduvijek je bilo tako, no ako danas imamo bezbrojsredstava komunikacije, nikako ne znači da smouspješniji u odašiljanju poruka. Samo slanje poruke neznači da je drugi tu poruku primio, čuo, vidio, osjetio...Bezbroj ćete se puta uvjeriti da kada na svoj društveniinternetski profil (Facebook ili Twitter) staviteneki pisani ili zvučni sadržaj za nekoliko će trenutakaviše osoba dati svoj pristanak (tzv. like) na taj sadržajkoji uopće nisu stigli ni čuti ni pročitati. Zaključak jejednostavan: poruke šaljemo, ali one nisu „primljene“.Razlog je to da se upitamo jesmo li se izgubili međubezbrojnim porukama koje nam stižu, ili koje šaljemodrugima, i što učiniti da poruka bude shvaćena, da izazovepozitivnu reakciju.Svaku poruku upućenu drugima najprije morašizreći samome sebiPisac F. I. Lunch kaže da možeš imati najbolju porukuna svijetu, ali će je osoba koja je prima uvijek razumjetikroz prizmu svojih vlastitih emocija, pretpostavki,predrasuda i postojećih uvjerenja. Nije dostatno bitiprecizan ili razumljiv ili čak genijalan. Ključ uspješnekomunikacije jest u tome da, maštovito rečeno, izuješsvoje cipele i obuješ sugovornikove kako bi saznao štoon misli i kako se osjeća u najdubljim dijelovima svogauma i srca. Tek tada sugovornik doživljava ono štokažeš. Svaku poruku upućenu drugima moraš najprijeizreći samome sebi.Jasna je potreba ulaska u tuđi svijet, u tuđu muku,kako bismo drugima priopćili ili otkrili barem djelićsvoga svijeta. Kada bismo tako postupali, ne bismosvakodnevno doživljavali situacije u kojima drugiuopće ne čuju što im govorimo i samo odmahuju rukom.Dakle, želimo li da naša poruka uđe u tuđe srce,pa makar i kroz odškrinut prozor, potrebno je da za tuosobu najprije širom otvorimo vrata svoga srca.I dok svednevice svjedočimo razvoju komunikacijskihmogućnosti, istodobno sve više svjedočimo nedostatkukomunikacije, napose iskrene, između ljudi kojižive pod istim krovom. Između djece i roditelja sve sečešće izmjenjuju poruke na papirićima, a sadržaj tihporuka uglavnom su razne zapovijedi ili škrte informacijeo odsutnosti…34 | Glasnik mira | MeđugorjeNikome, pa ni mladima, ne treba slati poruku kaogotov recept za život. Smisao je poruke da ona budenadahnuće i vodič do osobne poruke koju će u tišinisvoga srca čuti od Boga. Naći put do srca mladih punoje teže i važnije nego im pokazati cilj i nuditi rješenja.Stati na njihovu vijugavu životnu stazu, isprekidanuslabostima, zadaća je onih koji misle da će ih čuti.Mladi traže svjedokeMladima se svjedoci ne mogu skriti. Oni znaju tko govorisrcem, tko želi obuti njihove cipele, tko želi ući unjihovu lađu na uzburkanu moru. Često mlade „ubijamo“teologijom, a oni nisu shvatili ni što su oni, što ježivot i tko je uopće Bog o kojemu tako nadobudno redamocitate, fraze ili definicije.Prisjetimo se poznate anegdote! Kad su oduševljeniIndijci Gandhiju kazali vijest da će se uskoro uspostavititelefonska veza između njihova i američkoga glavnogagrada, hladno im je rekao: „Sve je to dobro, alije pitanje hoćemo li mi imati što razgovarati s Amerikom.“Dakle, ako nemamo što reći, sredstvo komunikacijene znači ništa. Tako ni susreti, bilo mladih bilokoje druge dobne skupine, nisu sami po sebi dostatni.Okupljeno mnoštvo ne znači da svi odmah pristajuuz Isusa.Na pitanje što bi na jednom susretu željeli čuti, nekisu mladi odgovorili da ne žele slušati samo one koji suu životu pali i posrnuli pa ustali i obratili se. Rekoše dabi voljeli slušati i one koji nisu imali takvih velikih padova,nego su uvijek bili ili su barem pokušavali bitiuspravni. Ne možemo a ne reći da mladi barem djelomičnoimaju pravo. Nekad ispada da ne možeš biti praviIsusov sljedbenik ako nemaš priču o zalutalu sinu.Poruka evanđelja može putovati samo linijom srcakoje ljubi, razumije, s drugim plače i tetura tražećiput. Ne začuđuju riječi jednoga teologa: „Nemoj metješiti Biblijom jer i u mojoj isto piše. Tješi me srcemkoje me ljubi!“ Eto, to je put da poruka zbilja zahvatione kojima je upućujemo. Uz to, dao Bog da budemodaleko od onih pastira i navjestitelja (kao štojedna djevojka posvjedoči) koji prozivaju mlade pogrdnimimenima samo zato što mu (ta) djevojka htjedeiznijeti svoje nevolje s čuvanjem predbračne čistoće.To se događa jer hodimo samo u svojim cipelamakoje su se naučile ići našim utrtim stazama, a ne putovimaIsusova milosrđa!Snimila Lidija ParisIsuse, hvala ti što si dao život za mene.Hvala ti što me s križa učiš kako praštati!Priznaj pred Isusom sve svoje grijehe i reci mu:Isuse, odričem se zla, đavla i sotone, odričem se grijeha.Operi me svojom predragocjenom krvlju!Isuse, hvala ti!Isuse, volim te!Hvala ti, Isuse, što sam krštenjem postao član Crkve.Hvala ti za našega Papu,za sve kardinale, biskupe, svećenike, časne sestrei molim te, Gospodine:pošalji svojoj Crkvi i svom narodušto više svetih svećenika i časnih sestara.Dođi, Duše Sveti! Dođi!Isuse, molim te i za onekoji su sišli s pravoga puta,za one koji nikada nisu upoznali tvoju ljubav,koji su daleko.Povrati ih na pravi put!Osobito te molim za sve mlade:daj im, Gospodine, milost, da se susretnu s tobom,da susretnu ljubav koja si ti!Isuse, hvala ti!Isus i tebe natapa svojom ljubavljukao što kiša natapa suhu zemlju.Otvori mu svoje srce i reci:Gospodine, nauči me ljubiti kao što si ti ljubio nas!D. P.Godište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 35

Hodočasničke stazePadre Pio –San Giovanni Rotondo(Italija)O. Pio iz Pietrelcine, duhovna baština sv. Franje Asiškoga, bioje prvi svećenik koji je na svome tijelu imao rane i znakoveraspinjanja. U svijetu poznat kao fratar sa stigmama kojemuje Gospodin podario posebne darove, svim se svojim silamaposvetio spašavanju duša.fra Karlo LovrićMnogobrojna su izravna svjedočanstvao njegovoj svetosti i prijei poslije proglašenja blaženim,odnosno svetim. Njegovi providnosnizagovori kod Boga mnogima su donijeliozdravljenja u tijelu i nova rođenja u duhu.Otac Pio, prije ulaska u franjevački redFrancesco Forgione, rodio se 25. svibnja1887. u Pietrelcini. Rodio se u siromašnojobitelji oca Grazija Forgione i majke MarijeGiuseppe di Nunzio. Već u najranijoj dobiFranjo je osjećao želju da se potpuno posvetiBogu i upravo se po tomu razlikovao od svojihvršnjaka. Ta „različitost“ upala je u oči nesamo njegovim roditeljima nego i prijateljima.Njegova je majka pričala: „Nisu mu sedogađali nikakvi propusti, nije bio tvrdoglav,uvijek je bio poslušan i meni i ocu, svakogajutra i svake večeri išao je u crkvu posjetitiIsusa i Gospu. Preko dana nikada nije izlazios drugovima. Kojiput sam mu govorila:‘Franci, iziđi malo se poigrati!’ On je odbijaogvoreći: ‘Ne želim ići tamo jer oni psuju!’“Iz dnevnika oca Augustina iz Sv. Marka uLamisu, jednoga od duhovnih voditelja ocaPija, saznajemo da je još od 1892., u svojojpetoj godini, imao prva karizmatična iskustva.Ekstaze i ukazanja bila su tako česta daih je dječak smatrao apsolutno normalnima.U šesnaestoj godini, 6. siječnja 1903., Pioje kao klerik ušao u red franjevaca kapucina,a za svećenika je zaređen 10. kolovoza 1910.u katedrali u Beneventu. Zbog svoga zdravstvenogastanja kao svećenik živjet će u različitimsamostanima, a od 4. rujna 1916. živiu San Giovanniju Rotondu (Gargano) gdjeće, s kratkim prekidima, ostati do 23. rujna1968. kada se rodio za nebo.U tom dugom vremenskom razdoblju,kada događaji od posebne važnosti nisu remetilinjegov samostanski mir, otac Pio jesvoj dan započinjao veoma rano, mnogoprije zore, pripravljajući se u molitvi za svetuMisu. Nakon sv. Mise dugo je zahvaljivaopred Presvetim Oltarskim Sakramentom, azatim su slijedile vrlo duge svete ispovijedi.Fenomen pobudio pozornost liječnikaDogađaj koji je duboko obilježio život ocaPija zbio se 20. rujna 1918. Dok je u korustare crkve molio pred raspetim Isusom, primioje dar vidljivih rana koje su ostale otvorenepola stoljeća.Taj izvanredan fenomen pobudio je pozornostliječnika, znanstvenika, novinara iobičnih ljudi koji su tijekom desetljeća dolaziliu San Giovanni Rotondo da bi susrelifratra „svetca“. U pismu o. Benedettu od 22.listopada 1918. o. Pio opisuje svoje „razapinjanje“:„Što da vam o tome kažem što me pitatekako se zbilo to moje razapinjenje? MojBože, kako se osjećam zbunjen i ponižen kadmoram očitovati ono što si ti učinio ovomsvom jadnom stvorenju! Bilo je jutro 20.prošloga mjeseca (rujna) u koru, poslije misnogaslavlja, kada sam bio iznenađen jednimmirom, sličnim slatkom snu. Sva vanjskai unutarnja osjetila, kao i sve moći dušebili su u neopisivom miru. U tom stanju bilaje potpuna tišina oko mene i u meni. Na toje odmah ušao veliki mir i predanost da budemposvema lišen svega. A sve to kao predahposred raspada. I sve u tren oka.I dok se to događalo, našao sam se predtajanstvenom osobom, sličnom onoj koja mise ukazala 5. kolovoza, s tom razlikom da jojje iz ruku i nogu i boka tekla krv. Pogled nanju strašio me, i što sam osjetio toga trenutkau sebi, ne znam reći. Osjećao sam da umirem,i umro bih da mi Gospodin nije podržaosrce koje mi je silno udaralo u grudima.Kad mi se ta osoba povukla s vida, opaziosam da su mi ruke, noge i bok probijenii da krvare. Predstavite si muku koju samtada iskusio i neprestano je gotovo danomiceosjećam. Rana srca stalno krvari, osobitood četvrtka uvečer do subote. Oče moj, umiremod boli zbog muke i popratne zbunjenosti.Bojim se da ne umrem iskrvavljen, akoGospodin ne usliša vapaje moga siromašnogsrca te od mene ne povuče ovaj zahvat.“Godinama su vjernici sa svih strana svijetadolazili k ovom fratru sa stigmama da ih zagovarakod nebeskoga Oca. Proživio je pedesetgodina u molitvi, poniznosti, patnji i žrtvi.Da bi ostvario svoju ljubav, otac Pio djelovaoje dvosmjerno: okomito prema Bogu stvaranjem„molitvenih skupina“ i vodoravno premabraći gradnjom moderne bolnice „Kućaublaženja patnje“. U rujnu 1968. tisuće duhovnihsinova oca Pija okupilo se u San GiovannijuRotondu na spomen 50. obljetnicenjegovih rana i proslavu IV. međunarodnogasusreta molitvenih skupina.Proglašenje blaženim i svetimZbog svojih krjeposti i svoga duha molitve,zbog žrtava i jer se potpuno posvetio dobrusvih duša, već je za zemaljskoga života uživaougled svetosti. U godinama nakon smrti svese više širio glas o njegovoj svetosti i čudesimakoja su se događala na njegov zagovor. Bio jeto nezaobilazan crkveni fenomen koji se proširiopo cijelome svijetu. Tako Bog Crkvi otkrivaželju da ga i na zemlji proglasi njegovimvjernim slugom. Nije prošlo mnogo vremenai njegova su braća pokrenula proces za njegovimproglašenjem blaženim i svetim.Crkva je o. Pija proglasila blaženim 2.svibnja 1999. Tada se na Trg sv. Petra u Rimuokupilo milijun vjernika. Obred proglašenjao. Pija blaženim predvodio je papa IvanPavao II. Samo tri godine kasnije, 16. lipnja2002., Ivan Pavao II. proglasio ga je i svetim.Bit ću papaNa žalost, i danas neki u Italiji osporavaju o.Pija, no Ivan Pavao II. dobro je znao o komuje riječ. Na poticaj dvoje talijanskih studenataKarol Woytila je, kao mlad svećenikna studiju u Rimu, susreo o. Pija u San GiovannijuRotondu. Nakon polusatnog razgovoras o. Pijom na upit što misli o njemu,Karol Woytila je odgovorio: „Ma, jedan neobičanredovnik. Rekao mi je da ću biti papa!“Karol Woytila je i kao kardinal posjetio SanGiovanni Rotondo, a kao papa u njemu jebio dva puta. Papa Benedikt XVI. posjetioje to mjesto 21. lipnja 2009. kao „običanhodočasnik“. I drugi pape gajili su poštovanjeprema stigmatiziranom redovniku. Cijenioga je i blagi Benedikt XV., a visokoobrazovanipapa Pio XI. dao mu je povijesni činblagonaklonosti. Pio XII. s njime se duhovnopotpuno slagao. Čak je u jednoj bilokacijio. Pio bio kod pape Pija XII. Ivan Dobri(Ivan XXIII.) konačno je prepoznao laži kojimase htjelo ocrniti tog redovnika. Za PavlaVI. on bijaše savjest, a ponizni Ivan PavaoI. nosio ga je u srcu. I za Ivana Pavla II.bio je on privlačna točka dok je teolog BenediktXVI. skretao na nj pozornost.Njegov grob u San Giovanniju Rotondugodišnje posjeti i do sedam milijuna hodočasnika,ne samo iz Italije! San Giovanni Rotondoje grad s oko 27.000 stanovnika i nalazise u provinciji Foggiji, u regiji Apuliji.Poslije hodočasničkog mjesta Guadalupe uMeksiku i vječnoga grada Rima treće je najposjećenijehodočasničko mjesto na svijetu.Kroz mjesto prolazi državna cesta koja od Sv.Severa vodi do Monte Sant Angela, do Mihaelovešpilje u kojoj se prije petnaest stoljećaukazao arkanđeo Mihael.Zanimljiva događanja u životu o. PijaFrancesco je ukazanja imao već u ranoj dobi,ali o njima nije govorio jer je mislio da se takvestvari događaju svima. Ukazivali su muse anđeli, svetci, Isus, Gospa, a ponekada iđavli. Koncem prosinca 1902., dok je razmišljaoo svome zvanju, Franjo je imao viđenjekoje nekoliko godina kasnije opisuje upismu svome ispovjedniku. U pismu progovarau trećim licu:„Franjo je vidio tik uza se veličanstvenogčovjeka rijetke ljepote, sjajio se kao sunce, kojiga je uzeo za ruku i ohrabrio preciznim pozivom:‘Dođi sa mnom jer ti odgovara boriti sekao hrabar ratnik.’ Bio je odveden na jednoprostrano polje, među mnoštvo ljudi podijeljenihu dvije grupe: s jedne strane ljudi veoma lijepogalica i u bijelim haljinama, s druge straneljudi ružnoga pogleda i obučeni u crne haljinepoput crne sjene. Mladić smješten međuova dva krila gledatelja vidi čovjeka goleme visines užasnim licem koji dolazi ususret i čelomdodiruje oblake. Osoba uz njega hrabrilaga je da se bori s ovim monstrumom. Franjo jemolio da ga se poštedi od ovoga bijesa straneosobe, ali ovaj sjajni to nije prihvatio: ‘Uzaludnoje tvoje opiranje, s ovim se dolikuje potući.Ohrabri se, s pouzdanjem uđi u borbu, pomaknise naprijed jer ja ću ti biti blizu. Pomoći ćuti i ne ću dopustiti da te on obori!’ Sudar bi prihvaćeni ishod strašan. Uz pomoć sjajne osobeuvijek blizu sebe Franjo je imao bat i pobijedio.Monstrum prisiljen na bježanje povukao se izavelikog mnoštva ljudi strašnog izgleda koje jeurlalo, vikalo, proklinjalo. Drugo mnoštvo ljudidivnoga izgleda pljeskalo je i hvalilo onogakoji je pomogao Franji u tako oštroj bitci. Osobasjajnija od sunca stavila je na glavu pobjedonsonogaFranje krunu veoma rijetke ljepotekoja se ne može opisati. Krunu je odmah skinuladobra osoba koja je točno objasnila: ‘Jednudrugu ljepšu sam za tebe pripravio, ako sebudeš znao boriti protiv one osobe s kojom sise sada borio. On će se stalno vraćati na napad.Bori se i ne sumnjaj u moju pomoć… Ne bojse njegova uznemirivanja, ne plaši se njegovestrašne nazočnosti… Ja ću ti biti uvijek blizu ipomoći ću da ga uspiješ oboriti!’“Takvih je susreta s „neprijateljem duša“ tijekomsvoga života o. Pio imao mnogo. Jedne večeridok se sâm ispružen na poljskom krevetuodmarao u sobi za goste u prizemlju samostana,ukazao mu se čovjek umotan u crni ogrtač.Otac Pio iznenađeno ustade i upita čovjeka štotraži. Nepoznati odgovori da je jedna duša izčistilišta: „Ja sam Pietro di Mauro. Umro sam upožaru 18. rujna 1908. u ovom samostanu kojije nakon eksproprijacije crkvenih dobara preuređenu ubožnicu za stare. Umro sam u plamenu,u svojoj slamarici u snu, upravo u ovojsobi. Dolazim iz čistilišta. Gospodin mi je dopustioda dođem ovamo i zamolim za jednusvetu Misu sutra ujutro. Zahvaljujući toj svetojMisi, moći ću ući u raj.“Otac Pio obeća da će sutra ujutro slavitisvetu Misu za nj. „Htio sam ga otpratiti dovrata samostana. Vodio sam računa o tomeda sam govorio s umrlim. Izišavši pred crkvu,čovjek, koji je dotad bio uza me, odjednom jeiščeznuo. Moram priznati da sam se vraćajućiu samostan preplašio. Od oca gvardijana, kojemunije promakla moja uzbuđenost, tražiosam dopuštenje da slavim jednu svetu Misuza tu dušu nakon što sam mu ispripovijedaosve što se dogodilo. Nekoliko dana poslijegvardijan je otišao u općinu u San GiovanniRotondo gdje je, u stanju duša, želio vidjeti jeli se takav događaj zbio. U registru umrlih za1908. našao je za mjesec rujan da je Pietro diMauro umro točno 18. rujna 1908. u požaru“,pripovijedao je kasnije o. Pio o tom ukazanju.36 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 37

Snimio Damir AgičićU nebo zagledaniProlaznostNikomu se vrata nebeska ne će otvoriti sama od sebe.Svatko ih otvara svojim djelovanjem ovdje na zemlji.fra Miljenko Stojić„Je li ovo samostan i crkva gdje je prebivao...?“riječi su koje su me trznule. Putnicinamjernici tražili su od mene određen podatak.Kimnuo sam glavom, pomalo zbunjeno,a oni su pomalo zbunjeno sve pitali. Kaoda nisu vjerovali da su upravo tu. Vrijeme seu nama zgusnulo i svatko ga je odgonetao nasvoj način.Razmišljao sam kasnije o svemu. Kolikose dostojanstveno odnosimo prema onomešto nas okružuje? Vjerojatno smo nekada bilinegdje gdje smo postupali poput ovih putnikanamjernika. Sami sebi nismo vjerovali dasmo tu i tu. Međutim, što je vrijeme više prolazilobivalo nam je sve više i više svejedno.Tu smo pa što sad!? Ma, nije baš tako.Kraljica Mira koja se ukazala u ovim našimkrajevima ne treba nama biti zahvalna štosmo joj to dopustili, nego mi trebamo biti zahvalninjoj što se udostojala počastiti nas svojomnazočnošću. Nije to onaj služinski stavnaučen zbog kraljeva i kraljica, tajkuna i tajkunčića,nego stav koji izvire iz naše duše.Ako se nekoga cijeni, ako se nekoga voli, ondasmo počašćeni njegovim posjetom. A KraljicaMira valjda spada u osobe koje cijenimo ivolimo?! Istina, ne vidi se to uvijek. Postanenam nakon nekog vremena prirodno sve štose događa i onda si počnemo umišljati da smonešto posebno za to zaslužni. A jednostavnorečeno, nismo. Netko je pokrenuo određenedogađaje, oni su nas zapljusnuli, a na nama jeda im odgovorimo na pravi način. Zbog toganam nikada ne bi smjelo biti prirodno da jeKraljica Mira tu. To je čista milost i morali bismona nju odgovarati kao prvog dana: zahvalno,puni nade, presretni da se to događaupravo nama. Na žalost, znamo da ne ide uvijektako. Prevari nas prolaznost koja je u sržisvakoga od nas. Krhki smo i lomni pa si stanemoumišljati da možemo bez pomoći drugoga.Ne možemo! Bog nam se zbog toga neizruguje, nego nas podupire. Budemo li se držaliNjegove ruke, zaista ćemo jednoga danapostati snažnima. Samo treba biti spreman iprogaziti put koji je pred nama.Oni spomenuti putnici namjernici, zapravohodočasnici, produžili su prema posljednjempočivalištu ubijenih hercegovačkihfranjevaca, tu na Širokom Brijegu. Pomolitće se na njihovu grobu i razmišljati o svomeživotu. Započeo je jednoga dana, sada prolazii nestaje da bi se ulio u rijeku koja se zovenaša druga domovina, tamo gore na nebesima.Vidjet će tu i ubijene fratre te će ih moćiizravno pitati o svemu što ih je nekada zanimalo.Da, zaista nekada, jer to više ne će bitivažno. Zapravo, ne će ništa pitati, nego će sesamo prepoznati jer su postali dionici Božjegaboravišta.Nikomu se vrata nebeska ne će otvoritisama od sebe. Svatko ih otvara svojim djelovanjemovdje na zemlji. Gdje smo živjeli ikako smo se vladali najvažnija su pitanja našegapostojanja. Bog će nam ih postaviti jednogadana. Valjda ćemo umjeti odgovoriti…valjda. Sve je u našim rukama.Jutros slučajno naletjeh na članak o prosvjedimau SAD-u. Predvode ih, kao uobičajeno,mladi ljudi. Ništa neobično da nijeneobično ono za što se zalažu. Bi napisanoda je riječ o postporođajnom pobačaju. Dosada o tome nisam ništa čuo pa nastavih čitatidalje. Oni se zalažu da se mogu ubitidjeca do tri godine. Teško im ih je odgajati,ili to ne žele, i jednostavno ih mogu ubiti.Nisam čitao, i ne znam hoću li, koje argumenteza to navode. Previše mi je bilo ito. Kad si s Bogom, onda se ponašaš i razmišljašdrukčije. Oni su, naprotiv, prilikomtih prosvjeda klicali Sotoni. Njima je to sloboda.Za ne povjerovati!Bez obzira što sve izgleda nevjerojatno idaleko od nas, to je stvarnost koja se događa.Gdje se god ljudi ne opiru zlu, ono prodire. Išto mu se god čovjek više prepušta, poprimasve strašnije i strašnije oblike. Uvijek počinjekao nešto malo i beznačajno. Slično drogi.Najprije prvi dim, pa drugi, pa... Ako prikupimosnage, odemo na liječenje, ako ne,propadamo.Dobri primjeri uvijek privlače. Odjekujuduboko u srcima ljudi. Oni su zbogtoga presretni jer vide da imaju pravo, dase željeno može postići. U trenutcima malodušjamudar se čovjek toga prisjeti. Bogi dobro nisu nas napustili, samo smo mipodigli zastor ispred svojih očiju. Skinimoga i gledajmo otvoreno i smjelo. Svijet nepripada spomenutim prosvjednicima, svijetje naš. Oni će proći, mi ćemo ostati jerdobro nikada nitko nije niti može pobijediti.Znali su to i naši bojovnici u Domovinskomratu pa sada imamo slobodu. Sličimonjima! Borimo se protiv zla koje nasokružuje! Ono nije dostojno da bi prodrlou naš život! Pružimo ruku svojoj KraljiciMira pa ćemo vidjeti kako je lako mogućedoći do pobjede!Tjedni molitveni program– ljetni raspored(od obljetnice do Mise na Križevcu)PONEDJELJAK I UTORAK7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva krunice22 - 23 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Krunica19 h Sv. Misa, blagoslov predmeta20 - 21 h Euharistijsko klanjanjePETAK6 h Križni put uz Križevac7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa, blagoslov predmeta20 - 21 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva krunice22 - 23 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI6 h Krunica na Brdu ukazanja7, 8,11 i 19 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijed Prije podne za vrijeme MisePrije podne Sv. Mise na različitim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva kruniceO međugorskim događajimate odjecima u svijetu i Crkvičitajte u Glasniku mira,mjesečniku Informativnogcentra MIR Međugorje.Surađujte u Glasniku mira.Podijelite svoje dojmove iiskustva.Uredništvo:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 653 327E-mail: kreso.sego@medjugorje.hrPreporučite drugimaGlasnik mira.Darujte im godišnju pretplatu.Pretplatite se na Glasnik mira.Služba pretplate:Tel.: 00 387 36 653 342E-mail: lidija_paris@medjugorje.hrTel: ++387 36/653 547 uredništvo++387 36/651 100 glavni tehničar++387 36/653 548 marketingFaks: ++387 36/653 552SvjedočanstvaPribilježila i prevela Kristina KrstičevićMarica Kljajić, Odžak,BiHSvake godine dolazimo uMeđugorje. Ovdje se osjećamopredivno. Bili smona Brdu ukazanja i na Križevcu.Čitam Gospine porukei mislim da su dosljedne. Poručila bihsvima da dođu, to je predivan osjećaj.Paul, Manchester,EngleskaZa ovo mjesto saznao sampreko svoje župne zajednicei prije tri mjeseca rekaoBogu da želim doćiovamo. Ovdje se osjećamfantastično. Stigli smo sinoć, no već se osjećamoproduhovljeno i super. Molim se zaljude u svojoj župi, molim za sebe i svoju budućnost.Molim Blaženu Djevicu Mariju dame vodi u životu, da mi pokaže pravi put.Mila Šuto, Zmijavci,HrvatskaHodočastim pješke. Jučersmo pošli u tri sata poslijepodne, a stigli smo jutrosu osam sati. Hodalismo cijelu noć. Imamonešto žuljeva, ali neka je na slavu Božju. Nadamse da će Bog uslišati nakane zbog kojihsmo došli: za obitelj, za zdravlje, za našemlade, za svećenike, za Crkvu te da se priznaMeđugorje. Jutros smo sreli puno mladihkoji su hodočastili bosi. Imali su krvavežuljeve, ali kao da im nije ništa. Hrabrosu kročili znajući da idu k Majci. Pješke dolazimsvake godine jednom, a kroz godinujednom ili dvaput mjesečno autom, najčešćesama ili s prijateljicama. Silno volim svojudjecu i često znam reći da bih ih htjela voljetionako kako ih voli majka Marija, ali to nemogu bez Gospe i Božje pomoći. Ako volimsebe i svoju obitelj, volim i sve ostale.Članica sam franjevačkog svjetovnog reda.Sada sam ministra Splitsko-dubrovačkog područnogbratstva koje se prostire od Trogirado Dubrovnika i Cavtata. Obilazim ta bratstva,predsjedam svim kapitulima i u međunarodnimsusretima predstavljam bratstvo.Po zanimanju sam profesorica i radim u srednjojškoli u Imotskom. Često razgovaram sdjecom u razredu i uputim ih na ovo mjesto.Vrate se sretni, ispunjeni i radosni jer doživeobraćenje i ispovijed. Trebalo bi više poticatimlade. Često mi je žao jer ne znaju pravismisao vjere pa prihvaćaju samo ono što imprividno odgovara, a ne ono što je najbolje zanjih, za njihovu obitelj i njihovu dušu.38 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 39