samoga

Svetkovina sv. Jakova ap., st.Propovijed fra Ivana Ševe, vikara Hercegovačke franjevačke provincijeSvetac ima samojedan program - IsusaBlagdan sv. Jakova ap., zaštitnika međugorske župe, uvijek privlači velik broj vjernika.Na pučkoj sv. Misi u Gaju i ove je godine sudjelovalo mnoštvo župljana i njihovih gostijute hodočasnika. Župljani su se za svetkovinu pripremali sudjelovanjem u večernjemmolitveno-liturgijskom programu.Jakov je bio sin Zebedejev i Salomin, abrat apostola i evanđeliste Ivana. Rodiose u Betsaidi na Genezaretskom jezeru.Na apostolat ga je pozvao sam Isus uproljeće ili ljeto 28. godine. Sveto nas pismouči da je pripadao najužem krugu apostolakoji su se okupili oko Učitelja.„Bog najviše voli one kojima može najvišedarovati, koji od njega najviše očekuju, kojiga mole, koji ga najviše trebaju i koji sve nanjemu grade.“ (Majka Tereza)Tu se prvenstveno misli na svetce Božje,a danas bismo rekli da se misli na sv. Jakova,apostola i zaštitnika u cijelom svijetu poznatežupe Međugorje.Pitamo se što su, prema Bibliji, kršćanskisvetci? Riječ svetac dolazi od grčke riječi hagios,što znači biti posvećen Bogu, svet, posvećen,bogobojazan. Dakle, prema Svetompismu, sveti i posvećeni Kristovo su tijelo,kršćani, crkva Božja.Svetci su najsretniji ljudi, najljudskijimuškarci i ženeŽivot svetaca i njihova djela pružaju nam izvrsnuspoznaju o njihovu duhu i djelovanju.Uistinu, kroz njihov nam život Bog bjelodanoi jedinstveno očituje svoju prisutnost; unjima nam Bog ovdje na zemlji pruža znaksvoga nebeskoga kraljevstva.U svetcima Kristovi vjernici vjerom prepoznajuuzore i izvrsne svjedoke evanđelja.Oni, svetci, s Kristom su najtješnje sjedinjeni,na njegovu sliku savršenije preobraženi.Budući da su s Kristom trpjeli, postali su isubaštinicima njegove slave.Dakako, ne trebamo se zbog izrečenihtvrdnji nimalo čuditi ili iznenaditi. Trebasamo pozorno i u tišini, u sabranosti bistrauma pročitati njihov „plan i program“ po kojemuse oni godinama odgajaju, žive i rade,ali i umiru. Njihov program glasi:Svetac zna samo za jedan zakon - ljubav.Svetac ide samo pod jednom zastavom -križem.14 | Glasnik mira | MeđugorjeSvetac zna samo za jednu radost - vjeru uIsusa.Svetac zna samo za jednu knjigu - evanđelje.Svetac zna samo za jedan jezik - molitvu.Svetac ima samo jednu brigu - bližnjega.Svetac ima samo jednu strast - davati.Svetac ima samo jednu čežnju - činiti dobro.Svetac ima samo jedno zanimanje - križni put.Svetac ima samo jednu silu - volju.Svetac ima samo jednu požudu - biti siromašan.Svetac se samo jednoga boji - grijeha.Svetac ima samo jedan program - Isusa.Svetac računa samo na - raj.Snimio Franjo SušacIsti program darovan je jednako i meni itebi, i nama i vama – svima, i u našem vjerničkomi ljudskom poslanju i življenju trebaimati sudbonosno važno mjesto i značenjekako za pojedinca, tako i za manju i većuzajednicu.Apostol Petar u svojoj Prvoj poslanici piše:„Kao što je svet onaj koji vas je pozvao, postanitei sami sveti u svemu življenju, jer stojipisano: ‘Budite sveti jer sam ja (Bog) svet.’“(1 Pt 1, 15). Poziv na svetost upućen je svimljudima još od samoga početka povijesti, odedenskoga vrta i čovjekova pada u grijeh.Zbog svoga grijeha i po vlastitu izboručovjek se odvojio od Boga i postao Božjimneprijateljem, no Bog nije htio ostaviti čovjekau grijehu; očinski mu je ponudio pravorješenje. Dao je svoga Sina, Isusa, kakobi se svi koji prihvate njegovu žrtvu na križuizmirili s Bogom i živjeli novim životom.Čovjek, dakle, postaje svetim zahvaljujućiBožjoj intervenciji, Božjoj ponudi milosti iljubavi, a po žrtvi na križu ponovno se vraćaBogu. Spašen i posvećen čovjek dobiva zadaćupropovijedanja posvećenja po Kristovojžrtvi i tako surađuje s Bogom u izmirenjugrješna svijeta sa svojim Stvoriteljem. Upravona taj način kršćani moraju djelatno sudjelovatiu kvalitetnoj obnovi osobnoga i zajedničkogasvijeta.Upitali su jednog kineskog mudraca: „Štobiste učinili kada biste bili gospodar svijeta?“Odgovorio je: „Uspostavio bih smisao riječi!“Već je davno mudar čovjek osjetio gdjenedostaje smisao i u kojem bi ga područjutrebalo ponovno uspostaviti. Riječi su nampotrebne jer omogućuju komunikaciju. No,još je potrebnije ostvariti ozračje u kakvu seriječ može pojaviti i čuti. To je tišina! Stoga,napisao je sv. Ivan od Križa, „kao što je pravaRiječ Božja došla iz tišine i samo u tišini dušeona se može čuti“, tako je potrebno stvorititišinu u kojoj bi i naše riječi sazrijevale iosmišljene nalazile put do ljudskoga srca.Imao je pravo stari mudrac! Upravo nasta božanska Riječ poziva da izađemo iz sebe,iz svojega uskoga i zatvorenoga kruga i da seotvorimo drugomu, svome bližnjemu, i pođemomu u susret. I Bog nas zove na otvorendijalog, ali nas najprije poziva da ostvarimotišinu.Svetkovina sv. Jakova ap., st.Bog! To je najopterećenija od svih ljudskih riječi! Nijednadruga nije toliko kaljana, tako rastrgana. Naraštaji ljudinavaljivali su na tu riječ teret svoga tjeskobnog života ipritisnuli je k zemlji; ona leži u prašini i nosi teret sviju njih.Martin BuberNo, takva tišina nije neka naša privatnostna koju imamo pravo i u koju se povlačimoda nam drugi ne bi dosađivali. Tišinu ostvarujemojer je istinski prostor za riječ. Riječtraži tišinu da se može čuti, da može odjeknuti,a tišina potiče na pravu riječ. One nemogu jedna bez druge, jer su upućene jednana drugu.Svetci su bili izvanredni slušatelji Božje riječi.Često nisu ni znali kako im je dolazila,ali u rastu nutarnjega čovjeka prepoznavalisu da je u njima, o čemu svjedoče brojni životopisisvetaca.Pogledamo li otvoreno i dobronamjernosvojoj sadašnjosti u oči, brzo ćemo uvidjetida bismo o tome mogli reći sljedeće: „Suvremeničovjek željan je Boga, jer se u svojtoj modernizaciji, utrci za novcem i materijalnimstvarima, u velikoj mjeri izgubio tajunutarnji glas koji nam govori kako biti bližeBogu. Čovjeku su potrebne smjernice pokojima bi trebao živjeti da bi bio bliže Bogu.(…)Najveći problem posljednjih godina višenije novac, nego živjeti kao čovjek, dostojnočovjeka. Ljudi su se često sami izolirali. Ovodruštvo je previše hladno, previše kruto, previšeje kamena i betona i više nema mjesta zasrce. Čovjek svome bližnjemu više nije bratni sestra, nego broj. Krutost prisiljava ljudena rub, jer ako nigdje nisi dobrodošao, akonigdje nisi poželjan, egzistirat ćeš na rubu.Sreća se, dakako, ne može kupiti novcem.“(Ph. Bosmans)„Svijet je pokušao afirmirati čovjeka protivkršćanstva, a dospio je do negiranja čovjeka.Izvan kršćanstva, točnije, izvan Krista,nema spasa za čovjeka, koji juri ususretsvojoj propasti. Kršćanstvu, preporođenomi obnovljenom, pripada danas zadaća obranečovjeka, ljudskog dostojanstva, ljudskeslobode, ljudskog stvaralaštva, ljudskih odnosaizmeđu ljudi. Samo kršćanstvo možeizgraditi nutarnju zajednicu, budući da svisocijalni pokreti organiziraju samo vanjskodruštvo. (…) Budite čovječni za vrijeme jedneod najnečovječnijih epoha svjetske povijesti,čuvajte lik čovjekov, jer on predstavljalik Božji!“ pozvao je ruski filozof religije NikolajBerdjajev.Što se, i zbog čega, toliko čudnoga događas čovjekom i čovječanstvom u naše vrijeme?Promišljeno i odgovorno moramo ukazatina neke od uzroka.Ateističko poimanje života zagađujesvijet!Spram vjere, vjernika i Crkve danas vladastrahovita mržnja. Količina mržnje koja izbijaiz pojedinaca ne može se mjeriti normalnimstandardima. Na sve strane i svim sredstvimasije se omalovažavanje, psovanje ipatološka mržnja. Dovoljno je samo spomenutivjeru i ta svita pokreće čitav niz uvrjedai diskreditacija.No, takvim stavom čovjek ne može riješitinijedan problem. Ruski književnik Dostojevskipoput proroka izreče veliku istinu:„Muka je živjeti bez Boga. (…) Čovjekne može živjeti a da pred njim ne prigne koljeno.Ako zabaci Boga, tada priginje koljenoidolu: bilo drvu, tijelu, zlatu ili bilo čemu.Istina je da smo više idolopoklonici negoateisti.“Jesu li znanost i tehnika nove religijebez Boga?Poznato nam je svima da čovjek mora u neštovjerovati. „Čovjek je neizlječivo religiozan“,reći će Nikolaj Berdjajev. Znanstvenanam istraživanja otkrivaju da najviše ljudisuvremenoga društva vjeruje u znanosti tehniku, u pozitivnu, prirodoslovnu znanost.Ti se ljudi odlikuju time da pitanje vjereu pravoga Boga ne postavljaju. Oni, prematomu, nisu ateisti u klasičnu smislu riječi. Unjihovoj svijesti pitanje o Bogu jednostavnonije prisutno. Ti ljudi bez Boga žive u apsolutnompovjerenju prema znanosti i tehnici.Oni žive iz svoje vjere u znanost koju znanstvenone mogu niti dokazati niti opravdati.Dakle, vjernici bez Boga?Je li ateizam postao prava svjetska sila?Povijest nam otkriva da je u čovjeku uvijekbila prisutna težnja za slobodom. Zapravo,čovjek je htio spoznati konačnu i posvemaš-Nastavak na str. 18.Godište VIII. | broj 8 | kolovoz 2013. | 15