samoga

U svijetu, ali ne od svijetaU svijetu, ali ne od svijetaPovratak poganstva iseksualna razularenost (1/2)Kako je moglo doći do toga da zapadna kultura odustaneod uvjerenja da homoseksualno ponašanje nije neštok čemu bi trebalo težiti? Promjena stajališta premahomoseksualnosti tek je dio obuhvatne promjene koja seodnosi na naše temeljno shvaćanje spolnosti i obitelji, a toje opet tek dio još radikalnijih promjena u našem shvaćanjučovjeka i svijeta.Lidija Paris, sažetak teksta The Pagan Revolution židovskog autora ipsihoanalitičara Jeffreyja Burkea SatinoveraMožda nam se čini da je do tihpromjena došlo tijekom posljednjihnekoliko desetaka godina,no to je iluzija. Studentskarevolucija 1968. godine, u čijem je središtu biloradikalno drukčije gledanje na seksualnost, teje promjene samo iznijela na svjetlo dana. Sveje počelo otprilike prije četiri stoljeća kada jena visokoškolskim ustanovama počela rastisumnjičavost prema židovstvu i kršćanstvu.Paralelno s time golem tehnički napredaknašu je kulturu učinio prijemljivom alternativnimduhovnostima.Dok se činilo da pobjeđuje materijalističkisvjetonazor, u pozadini se budila žeđza duhovnošću. U društvima nije prevladaoskepticizam koji prezire sve religije,nego prastari religiozni duh koji je dijametralnosuprotan od etičkog monoteizma kršćanskei dosljedno židovske vjere. Dogmete religije, otvoreno ili iz pozadine, sve više iviše određuju naš javni moral i naše moralnepredodžbe. Riječ je o obnavljanju poganstva,čiji se nauk zove gnoza.Privlačno je ono što nije moralnozahtjevnoNeopoganska duhovnost privlačna je zato štou moralnu smislu od pojedinca traži vrlo malo.Ona je tolerantnija prema razlikama, ona jeotvorenija za raznolikost i za „alternativne“oblike života. Mračna strana neopoganizmaje u tome što ima vrlo manjkavu predodžbu onaravi zla pa nije sposoban razlikovati izmeđuvolje usmjerene prema određenu cilju i nagonskeprisile, između svjesno odabrana cilja i nesvjesnoinstinktivna nagona.Kao suprotnost tomu, u središtu judeo-kršćanskognauka o patnji čovjeka stoji pojamgrijeha. Po tom je nauku čovjek posve upućenna Boga. Većina modernih ljudi smatralabi da čini korak unatrag kada bi se odmaknulaod čisto prirodoznanstveno-humanističkihnačela i od šarenila moralnih i kulturnih mjerilaNew Agea i kada bi se usmjerila prema biblijskojslici čovjeka. To bi im se samo činilo.Prirodoznanstveno-ideološki humanizam nemože nas približiti onome za čime najviše čeznemo,a to su smisao, mir i ljubav.I zato pojednostavljen odgovor na pitanjekako je moglo doći do takvih promjena glasi:„Kroz napredak!“ Taj je napredak tehničkei prirodoznanstvene naravi, ali se odražavai na moral i na etiku. Sve je to međusobnoisprepleteno i određuje moderan pogled načovjeka i svijet. Proturječje između znanostii New Age duhovnosti samo je prividno. Onise zapravo međusobno potenciraju i stvarajujoš veću zabunu.U okruženju starih poganskih kulturaBliskoga istoka jedan je narod – židovski –uveo ono što se danas zove etički ili radikalnimonoteizam. Krut izraz etički monoteizamsadrži dvije bitne istine o židovskoj religiji.Prva je istina da postoji samo jedan Bog! Budućida postoji samo jedan Bog, on je Bog zasve ljude. Druga istina jest da je Bogu – daklei njegovu narodu – najvažnija stvar pitanjedobra i pitanje apsolutne etike.Židovski etički monoteizam odlučujućiutjecaj u poganskome svijetu nije stekao prekoŽidova, nego preko kršćana, bolje rečeno prekokršćanske vjere. Kako se etički monoteizamzačuđujućom snagom i brzinom širio, tako supropadala mnoga društva koja su bila pod poganskomvlašću. Etički monoteizam uspostavioje moralni poredak koji je vladao sve do renesanse.Poganizam i neopoganizamU čemu je bit poganskoga duha koji danaskonkurira etičkom monoteizmu?Snimila Lidija ParisPoganstvo je mnogoboštvo. Svaki pojedinaci svaka skupina imaju vlastitoga boga ilibožicu. Sljedbenici različitih bogova različitoshvaćaju vrijednosti, mjerila, ciljeve i zakone.Društva obilježena poganstvom polivalentnasu, dakle imaju mnoštvo vrijednosti.Ne postoji jedinstven i isti etički kriterij zasve ljude pa zato nijedan bog i nijedna vrijednostne stoje iznad drugih, osim ako se nenametnu silom.Društva obilježena poganstvom nisu egalitarna.Različita mjerila za različite skupinevode do razmrvljivanja i konkurencije.S vremenom težnja za moći postaje jedinopravilo. Tko vlada, taj određuje što je pravo.Sila je zakon, sila staje na mjesto zakona.Zeus nije ni najinteligentniji ni najmudriji.On vlada samo i isključivo zato što je najjači.Društva i kulture obilježene poganstvomsu ili panteističke ili animističke. Bogovi i božicenastanjuju prirodan svijet. Priroda jedio božanstva i zato joj se klanjanju kao božanstvu.Nema jasne razlike između stvoriteljai stvorena. To pak vodi tome da se čovjekne klanja samo prirodi „izvana“, nego ivlastitoj prirodi „unutra“, tj. svojim prirodniminstinktima kao što su glad, seksualnost,agresivnost ili žudnja općenito. Drugim riječima:čovjek se klanja samome sebi.Budući da se spiritualiziraju prirodnesklonosti i instinkti, pogansko „bogoslužje“samo po sebi teži nasilnosti, hedonizmu i orgijama.Poganski rituali u najvećoj mogućojmjeri probuđuju instinkte i nagone, naposeseksualnost i agresivnost. Kada su instinktizadovoljeni, postiže se najveći mogući užitaki time najveća moguća religiozna ekstaza.Iz perspektive poganskoga svjetonazoraništa nije patološko: ni konzumiranje droge,ni hramska prostitucija, ni ritualno ubijanjeneprijatelja, ni samoozljeđivanje pa čakni žrtvovanje djece! Jesu li takve prakse postojalesamo u starim poganskim kulturama,jesu li nama posve strane? Uključimo televiziju,pomislimo na knjige koje uzvisuju nasilje,na nedavni holokaust, na nagli porastnasilja i kriminaliteta ili kako je danas lakootarasiti se neželjene nerođene djece i vidjetćemo da su te prakse sve samo ne iznimke!Sve su to znakovi transformacije zapadnogadruštva u smjeru neopoganizma.Poganstvo nije bogoštovlje nego idolopoklonstvo.Poganski usmjeren čovjek za mjerilodobra uzima ono što nalazi u svojoj ljudskojnaravi. Svoju ljudsku prirodu uzdižena razinu nečeg obožavanog, na razinu božanstva.Čovjek je mjerilo svih stvari. Ne bili se moglo reći da to nije časno prema humanizmu?Ne smijemo zaboraviti da su senajgora ubojstva u povijesti događala upravou zemljama koje su bile obilježene humanističkimuvjerenjima: u Francuskoj, Rusiji,Njemačkoj i Kini. Izrazito antireligiozne vladeu Njemačkoj, Rusiji i Kini između 1920. i1960. usmrtile su 12, 30 odnosno 50 milijunanedužnih ljudi.Judeo-kršćanski monoteizamJudeo-kršćanski etički monoteizam dijametralnoje suprotan svim tim sadržajima, učenjimai praksama.Judeo-kršćanski monoteizam je jednoboški.Postoji samo jedan Bog i nema boga izvanBoga. I pojedinci i skupine, bez obzira na tokako se po svojoj naravi razlikovali, bez obzirana razlike u sklonostima, talentima iliograničenjima, odgovorni su pred tim jednimBogom.Monoteistički obilježeno društvo je univalentno,tj. jednakovrijednosno. To znači da susvi ljudi odgovorni pred jednim jedinim vrijednosnimsustavom, pred istim ciljevima izapovijedima. Pred tim Bogom, koji je stvoriojedinstven zakon za sve, svi su ljudi jednaki– neovisno o tome izgleda li im to kao neposredanprobitak ili kao nepogodnost.Monoteistička društva po tendenciji suegalitarna (po tendenciji, ne uvijek po rezultatimaiako tome streme). Monoteistički Bogne pravi razlike među ljudima, položajima ilistaležima.Monoteizam je teistički. Postoji bitna razlikaizmeđu stvoritelja i stvorenoga, daklei između stvoritelja i čovjeka. Čovjekkao čovjek, a ne kao biomolekularni stroj,u sebi nosi duboku nadnaravnu sposobnostotvaranja prema Duhu koji je u njemu. TajDuh nije od ovoga svijeta, ali u svijetu djeluje,što znači da se čovjek ne može objasnitisamo u kategorijama uzroka i posljedica.Njegove etičke odluke u određenoj su mjeriu suprotnosti s njegovim instinktivnim,naravnim sklonostima i impulsima. Monoteistiznaju vrlo dobro koja ja vrijednostnaravnih sklonosti, ali svaki impuls koji ciljaneposrednom zadovoljavanju mora bitipodređen jednom i jedinstvenom nadređenomcilju. Prirodan nagon mora bitiposvećen, tj. moduliran, usmjeren i ograničen,a katkada mu se treba i posve uskratitizadovoljavanje.Židovsko i kršćansko monoteističkobogoslužje odvraća čovjeka od svega što jenasilno, hedonističko i orgijastično. Ljudskesu sklonosti stvorenjske, nisu božanske, zatoni za pojedinca ni za društvo ne smiju bitiposljednje važeće mjerilo dobra i zla. Drugimriječima: naravnim se sklonostima neklanja. Povijest staroga Izraela, kako je prenesenau Starom zavjetu, velikim je dijelomdvotisućljetna borba za klanjanje jednomeBogu umjesto klanjanja naravnim sklonostimai instinktima, što se događalo u poganskimkulturama staroga Istoka. Riječ je o povijestiborbe izraelskoga Boga s poganskimidolom Baalom koji simbolizira klanjanjeseksualnosti – bila ona heteroseksualna, homoseksualnaili sa životinjama. To je i borbaBožja protiv Baalove žene božice Aštarte,djevičanske razvratnice koja kopulira i začinje,ali ne rađa. To je i borba protiv idolaMoloha, boga kojemu su žrtvovana neželjenadjeca tih seksualnih praksa.Konačno, judeo-kršćanski monoteizampodiže se protiv pretvaranja bilo čega stvorenogau božanstvo i time se suprotstavljahumanizmu. Iz vjernosti jedinom pravomBogu judeo-kršćanski monoteizam odbijasmatrati „božanskim“ bilo što drugo, kakoidole od drva ili kamena tako i proizvodeljudskoga uma ili elemente ljudske naravi.Pristaše toga monoteizma znaju da zadovoljavanjeinstinktivnih nagona donosi užitak,ali ne i pravu radost. Znaju da smo stvorenitako, da trebamo nešto više od običnogzadovoljavanja. Težnja za užitkom neovisnao Bogu neizbježno vodi u prazninu i očajavanje.Apsolutiziranje užitka i klanjanje užitku,na koncu konca, vode u beznađe i u smrt.Prastara borba za čovjekovu dušuSvaka ljudska težnja za neposrednim zadovoljenjeminstinkta ukazuje na nešto što jenadilazi, na nešto drugo ili nekog drugog, nanešto što se ne može naći samo u čovjeku išto ne može biti svedeno samo na ljudsko.Ako tu težnju ne uspijemo usmjeriti na vječniobjekt koji joj je primjeren i ako je umjestotoga fiksiramo na instinktivno zadovoljavanje,onda nagon za zadovoljavanjem tetežnje postaje prisila, ovisnost, nešto razorno.Narkoman u drogi, alkoholičar u piću,ženskar u seksu, kockar u igri, žderonja uhrani – svi oni traže jednoga Boga, pa makarto i ne znali. I zato se svi oni klanjanju svojimidolima.Neprestan otpor Boga Izraelova i njegovihproroka protiv idolopoklonskog i poganskogklanjanja kumirima, modernomčovjeku može izgledati kao arhaična opsesijaili manifestacija nacionalizma i šovinizma,čega se on rado odriče. U sterilnim uvjetimamodernoga vremena dobiva se dojam da bibilo i te kako razumno takvu monomaniju ucrkvama i sinagogama zamijeniti sinkretizmomkoji je uvijek iznova prilagodljiv i kojisebe naziva „duhovnošću“.Sukob između judeo-kršćanskog monoteizmai poganstva nije ništa novo: to je prastaraborba za čovjekovu dušu koja se uvijek iznovavraća. Crvena se nit provlači od poganskihkultova staroga Istoka (uključujući i Kanaan)preko pred- i ranokršćanskog gnosticizma,maniheizma Rimskoga Carstva i drugiharijskih imperija, nekih škola srednjevjekovnekabale i alkemije, sve do renesansnoga neoplatonizmakoji stavlja naglasak na magiju,humanizam i znanost. Od toga je samo malenkorak do modernoga reduciranja ljudskogaduha na psihu, što je preduvjet današnjemoživljavanju poganstva.Međugorsko poslanjeTo je svijet u kojemu žive međugorski hodočasnici,to su tereti i brige koje oni nose sasobom i ostavljaju na kamenu i drači Brdaukazanja i pred križem na Križevcu. Gospanam kaže: „Želim da svi budete Isusov odsjajkoji će svijetliti ovom nevjernom svijetukoji korača u tami. Želim da svi budete svjetlosvima i da u svjetlu svjedočite. Draga djeco,niste pozvani na tamu, nego ste pozvanina svjetlo. Zato budite svjetlo svojim životom.“(Poruka od 5. lipnja 1986.)32 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj | 85 | | kolovoz svibanj 2013. | 33