U neprohodnom kamenjaru izrasle su hodočasničke staze

Godište II. • Broj 1 • Međugorje • Siječanj 2007. • Cijena 2,5 KM / 10 KnU neprohodnomkamenjaru izrasle suhodočasničke staze

“Draga djeco!I danas vam nosim Novorođenog Isusa u naručju. On koji je Kralj neba i zemlje, On je vašmir. Nitko vam, dječice, ne može dati mir kao On koji je Kralj mira. Zato Mu se pokloniteu svojim srcima, izaberite Ga i imat ćete radost u Njemu. On će vas blagosloviti svojimblagoslovom mira.Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”(25. prosinca 2006.)

GLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” MeđugorjeGlavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 650 200; 653 325Faks: 00 387 36 651 300Služba pretplate: 00 387 36 653 342E-mail: glasnikmira@medjugorje.hrInternet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje:Marin Musa // SHIFT KREATIVNA AGENCIJATisak: Fram-Ziral, MostarUplate:Za Bosnu i Hercegovinu:Poštanskom uplatnicom ili na žiro-račun:3381202201145352UniCredit Zagrebačka banka BHDevizne uplate:Unicredit Zagrebačka banka BHS.W.I.F.T. ZABA BA 22Konto: 48-06-02810-2Uplate iz Republike Hrvatske:HVB Splitska banka d.d.Br. računa: 30000519000S.W.I.F.T: BACXHR22IBAN: HR17 2330 0035 1002 0168 2Prilikom uplate popuniti Nalog 14Ili poštanskom uplatnicomBOG IZNENAĐENJA...Iza nas je srebreno jubilejsko međugorsko slavlje. Dvadeseti pet godina je minulo od onih dramatičnih početakakojima onodobno nitko nije mogao pretkazati ovakvubudućnost, što je samo dokaz više kako sve vodi nevidljivaRuka koja pravo piše i po ljudskim krivim crtama. Iza nas jetakođer i jedno godište našega/vašega glasila u novomeruhu, s novim imenom. ‘Glas’ je prerastao u ‘glasnik’, riječ,zvuk se utjelovljuje u osobi nositelja i navjestitelja međugorskeporuke. A to smo svi bez razlike, i mi i vi, dragičitatelji. Zahvaljujemo vam na podršci i vjernu čitanju teprijateljskom praćenju međugorskih zbivanja koja se prelijevajuu cijelu Crkvu i svijet.Nezaboravan bijaše u međugorskoj župnoj crkvi ispraćajjubilarne te doček Nove godine, ozračje kakvo možeupriličiti samo Duh Sveti. Tisuće u međugorskoj crkvi, okocrkve, pred golemim video-zaslonom, isto tako i u dvoranite prepunu šatoru. Čudo suvremene tehnike omogućilo jeneposrednu komunikaciju svih sa svima. Najmanje desettisuća ljudi skupilo se u Međugorju u novogodišnjoj noći.Neki su cijelo popodne proboravili u crkvi čuvajući mjestou klupi, blizu jaslica, što bliže oltaru, drugi također u dvorani.Svi su čekali bdijući u molitvi i pjesmi, klanjanju predPresvetim prijelaz u novo ljeto. Posvema atipična slika uodnosu na ono što ljudi smatraju dočekom Nove godine uzbučnu glazbu, razuzdani ples, šampanjac, velike količinealkohola, pucnjavu. I uvijek se iznova ponavlja upitnik:Zašto ljudi hrle u Međugorje.Odgovor je jednostavan, ali i znakovit: Čovjek jeneizlječivo religiozno biće, on je usmjeren na Boga,a dolazak u Međugorje samo je odgovor na Božji zovkoji je čovjek u sebi osjetio ili ga u sebi trajno ćuti kaonemir. Bez Boga je čovjek nesretan. Netko se umnoizrazio: “Nitko na svijetu ne bi pušio, kad na ovomesvijetu ne bi čovjeku manjkalo ono bitno”. U svakoj seovisnosti - bilo to o alkoholu, cigareti, drogi ili drugimoblicima uživanja - koncentrira životna težnja, koja jeU ovome broju pročitajte:Uvodnikdr. fra Tomislav Pervanisto tako izražena i u ovisnosti o potrošnji, kupovanju.U Kafke ćemo pronaći rečenicu: “Nisam mogao pronaćihranu koja mi ide u tek. Vjeruj mi, da sam uspio pronaćihranu, najeo bih se i ja kao i ti”. No, tko se to u svomeživotu dosita najeo propadljivom hranom, tko to neosjeća egzistencijalnu glad i žeđ?Svakodnevna čovjekova glad i žeđ samo su nutarnjiizražaj za manjak one istinske hrane. Ne smijemo zaboravitikako je bilo svetaca koji su desetljećima živjeli od euharistije,Božjega kruha. I to im je bilo dosta za puni život kojise slio u vječnost. Svi ovisnici suvremenoga društva samosu nositelji simptoma za cijelo društvo kao takvo. Isto sedade primijeniti i na ovisnost o poslu te uspjehu. I to možepostati bolest od koje se neizlječivo boluje.Kad u toliko slučajeva čovjeku ne bi nedostajalo onobitno, ne bi bilo toliko ovisnosti. Svakom ovisnošću čovjekpokušava popuniti prazninu u svome srcu, prazninu kojavapije i žudi za višim, ljepšim, boljim. Za čovjeka je neizdrživoživjeti u praznini, živjeti životom praznine, egzistencijalnegladi i žeđi. Svaka se praznina u životu mora nečimpopuniti, pogotovo egzistencijalna, ono mjesto i prostor usrcu pridržan samo Bogu, Vječnome. I zato toliko ovisnostiu bijegu od odgovornosti, u strahu od promašenosti života,u strahu od prikraćenosti za bitno.Bili bismo istinski u Marijinoj školi kad bismo imalinjezinu usredotočenost na Bitno, na Boga, kad bismo imalinjezinu okrenutost Riječi - Životu, kad bi i nas preplavilaglad i žeđ za Božjom riječju, Božjom hranom, uz našu svakodnevnu.Marija želi da budemo upravo kao i ona, Kristonosci-Kristofori,donositelji Krista u suvremenom svijetu,da se i u nama utjelovi i zaživi Božja Riječ.Želja nam je da se u svima raspiri upravo taj Marijin žar,da nas Kristov oganj ražari za Dobro i Sveto. Tako ćemo odgovoritiMarijinoj potrebi blizine s ljudskim bićima. Dolazi radinaših potreba, sreće, spasa i mira. Stoga, smije li se prečutiglas Majke?Cijena pojedinog primjeraka:2,5 KM/10KNGodišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 KM; Republika Hrvatska: 120 KN;Zemlje EU: 30 Eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 40 US$List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret Pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape Urbana VIII. i uredbomII. vatikanskog koncila, izdavač izjavljujeda nema nakanu preteći sud Crkve onadnaravnosti prirode događaja i poruka okojima je riječ na ovim stranicama. Taj sudpripada kompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava. Riječipoput «ukazanja, čudesa, poruke» islične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.IZAZOVNASLJEDOVA-NJA I SVETOSTdr. fra Tomislav PervanISUSJEVAŠ MIRfra Ljubo KurtovićZA MOLITVU SENE SMIJEMOUMORITIdr. fra Ivan SesarPOKLONKRALJEVAdr. fra Ivan IvandaMARIJA, ISU-SOVA MAJKA, USVETOM PISMU(MARKO)dr. fra Ivan DugandžićČOVJEK SEOVDJE OSJEĆAKAO UPREDVORJURAJASiječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. •

PromišljanjeKršćanstvo nije vezano uz ograničavanja, prikraćivanja života i u životu,nego je ono otvaranje za snagu koja se izlijeva s Uskrsa i prema natrag,a i naprijed. To je vrijeme pretvaranja staroga u novo, pustinje u edenski vrt,pretvaranje mukotrpnog života u vrt uskrsnoga jutra gdje se susrećemos Raspetim i Uskrslim.Uskrsli grli cijeli svijetKao dječak car je doživio kako mu carskatjelesna straža ubija oca i brata te ostalurodbinu. Smatrao je da iza toga brutalnogazlosilja stoji sam car Konstancije koji sepravio velikim kršćaninom. Time je kršćanstvoza njega bilo jednom zauvijek otpisano,postalo nevjerodostojno. Kad je sam postaocar, odlučio se uspostaviti staru rimsku religiju,reformirati poganstvo, a iz kršćanstvaje preuzeo upravo ono što ga se ponajvećmadoimalo, naime, karitas, ljubav. Treba, stalnoje naglašavao, nadmašiti Galilejce upravo uljubavi. Time je djelatnu ljubav priznao kaoodlučnu značajku kršćanske zajednice, onajraspoznajni znak koji ljude privlači Kristu.Vjera je upuštanje u život komu je konačnicilj Isus Krist. Isus Krist nikada nijetražio zadivljenike koji će mu oduševljenopljeskati, koji će ga smatrati genijem, iznimnomosobom, velikim misliocem, umom,pjesničkom dušom. Ne, on je tražio one kojiće ga slijediti. Kierkegaard, danski mislilac ifilozof, izrazio se: “Dogodilo se to sa Sokratom,ali i s Isusom Kristom: Obojica su imalimnoštvo zadivljenika, a među mnogimzadivljenicima tek nekolicinu onih koji suse znali istinski diviti - međutim, pravih nasljedovateljaimali su malo. Razlika izmeđunasljedovatelja i zadivljenika jest što je nasljedovatelj,sljedbenik etička, dok je zadivljenikestetska kategorija.”Isus Krist - uporište i sidrišteIsus nije otkupio svijet razumom, kulturomili umjetnošću, nego svojim križem.Ono što djeluje i izgrađuje jesu patnje progonjenih,žrtve zaboravljenih, djela prezrenih.I gdje ništa više ne pomaže, nikakavsavjet, nikakva kultura niti pametna knjiga,pomaže patnja prinesena Bogu u skrovitostisrca. “Beskrajno je dragocjen svaki potezu zbiljnosti Evanđelja, ali ćemo tu zbiljnostispravno vidjeti samo u svjetlu bitne istinekako nam u našu sadašnjost govori iz vječnostikroz Crkvu” (R. Guardini).Čovjek je otvoren istini, ali istina nije bilogdje, nego u konkretnosti osobe, u liku IsusaKrista. Ona povezuje u sebi Riječ, ali i Neizrecivo.Na početku svega nije naše mišljenjekoje bi postavljalo mjerila, nego On koji rušisva svjetska mjerila. Tko želi vidjeti IsusaKrista, mora se ‘obratiti’, načiniti zaokret uživotu, mora iskoračiti iz autonomije svogamišljenja te se prenijeti u spremnost kojasluša, koja prihvaća. Tko vjeruje, nikada nijesam, stalno naglašava današnji Papa.Vjera smjera prema nasljedovanju IsusaKrista, ili barem na odvažnost upustiti se uSiječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • nastavak na str. 10

Poruka za sadašnji trenutakISUS JE VAŠ MIRMajko Mira moli za nas!U svojim porukama koje nam je upućivala za Božić svih minulih dvadesetpet godina, Djevica Marija nas je u svakoj pozivala na mir: „Draga djeco,i danas vam nosim u naručju malog Isusa, Kralja mira, da vas blagoslovisvojim mirom. Pozivam vas da budete moji nositelji mira u ovomnemirnom svijetu. Nosim vam Isusa, Kralja mira, da vam on udijeli svojmir. Stavite malog Novorođenog Isusa na prvo mjesto u svom životu. Naposeban način, dječice, dajem vam blagoslov maloga Isusa. Neka vas Onispuni svojim mirom.“Kao što je prvog dana ukazanja u Podbrdudošla s Djetetom Isusom u naručju,tako Djevica Marija dolazi i danas- donoseći i darujući nam svoga Sina Isusa.Gospine riječi nisu bučne, nisu neobične,nisu nesvakidašnje. Njezina nazočnost međunama skrivena je u običnost ljudske riječi ijednostavnosti. Bog nam dolazi u običnostii jednostavnosti djeteta. Isus s nama ostajeobučen i skriven u jednostavnosti euharistijskogkruha. Upravo iza te jednostavnosti krijese svemoć Božje ljubavi i blizine. A ta veličinai svemoć sposobna je stvarati novi život i preobražavatiljudska srca. Gospine riječi nisu ništanovo i nepoznato, one su podsjećanje namudrost i istinu Božje riječi.fra Ljubo KurtovićSamo Isus može dati istinski mirIstinskim mirom i ljubavlju može nas ispunitisamo Isus. U Božiću nam se Bog približio,sišao k nama da nam svoju ljubav učinividljivom. Bog nas ne ljubi zato što smo miza njega nešto učinili i tako zaslužili njegovuljubav, već nas ljubi jer nas je u apsolutnojslobodi odlučio ljubiti. U životu smo naučilina trgovanje, razmjenu usluge za uslugu, dobraza dobro, predmeta za predmet. Naučilismo se cjenkati. Poznati duhovni pisac HenriNouwen opisuje duhovno stanje današnjegčovjeka objašnjavajući kako smo navikli nato da će ljudi prema nama biti dobri ako smoi mi dobri prema njima; da će nam pomagatiako i mi pomažemo njima; da će nas pozivatiako i mi pozivamo njih; da će nas ljubiti ako imi njih ljubimo. U svima nama živi uvjerenjeda je naklonost nešto što treba zaslužiti. Teškonam je i zamisliti da bismo mogli dobiti- ili dati - nešto besplatno. Sve se mora zaraditi.Zbog tog mentaliteta, koji je duboko unama, nastaje puno straha, nemira i napetosti.Stalno smo pod pritiskom da jedni drugimatrebamo dokazati kako smo vrijedni ljubavi.Bojimo se da bismo bili bezvrijedni bezpriznanja i divljenja drugih ljudi. Tako dopuštamoda naše ljudsko dostojanstvo ovisi oreakcijama drugih na naše čine i propuste.Drugima dopuštamo da odlučuju o tometko smo. Mi vjerujemo da smo dobri ako nasdrugi smatraju dobrima; da smo inteligentniako nas drugi takvima drže. Vjerujemo dasmo pobožni ako nas drugi smatraju pobožnima.Obrnuto je isto tako. Ako smo obezvrijeđenii zapostavljeni, brzo povjerujemoda smo prezreni; ako smo ismijavani, brzopovjerujemo da smo smiješni. Ako smo krivoshvaćeni, prebrzo povjerujemo kako nismozaslužili priznanje. I tako najunutarnjijidoživljaj svoje vlastite osobe izlažemo ćudljivimshvaćanjima naše okoline, tako svojudušu prodajemo svijetu. Više nismo gospodariu svojoj vlastitoj kući. Naši prijatelji ineprijatelji određuju tko smo. Mi postajemoigračka njihovih dobrih i loših shvaćanja.Što je naše samopouzdanje manje, to je većanaša čežnja za dokazivanjem. U svijetu ukojem se nebrojeni ljudi osjećaju usamljenima,izoliranima i napuštenima, čežnja zaljubavlju raste do neljudskih razmjera. Jedniod drugih očekuju više nego što jedni drugimamogu dati. Naša nemoć da jedni drugimaispunimo čežnje toliko je ograničena daćemo sve više upadati u opasnost da jednidruge razočaramo. Tako čežnja za ljubavljukoja nije zadovoljena prerasta u nasilje. Nasiljenastaje zbog slabe, nedovoljne vjere uBožju ljubav. Ono što na razne načine i na • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Razgovor: dr. fra Ivan Sesarpromjene na bolje, što je, svakako, milosnidar Neba ne samo mjesnim crkvama, većcijeloj Crkvi. Ipak, na nama je, prije svegaonima koji smo ovdje, sa svom ozbiljnošćuslušati i živjeti poruke. Ako smo mi svjedociposebne milosti, onda će i drugi lakše prihvatitiporuke i po njima živjeti.Pozvani smo biti primjer onima koji dolazeHodočasnici dolaze sa svih strana svijeta.Što oni očekuju od svoga posjeta?Mi kao župa nemamo što ponuditi osimljudima omogućiti preko sakramenta ispovijedipomirenje s Bogom te preko Euharistijesusret sa živim Bogom koji nam se daruje.Mnogi koji su našli vremena i sredstavaza putovanje, ako su htjeli dobar odmor, moglisu otići negdje na more i uživati. Ili, akosu htjeli na zimski odmor, na skijanje, moglisu otići u tolika središta, a ne kao za Novugodinu biti s nama. Ništa od toga ne tražehodočasnici koji nam dolaze. Oni žele oazumira, moliti u mjestu koje je Gospa blagoslovilasvojim dolaskom, iz kojega je pozvalaljude na obraćenje, molitvu, post, čvrstu vjeru.Mi koji smo vjernicima na raspolaganju uispovjedaonicama svjedoci smo tolikih promjena,tolikih preobraženih srdaca! Potresnoje svakodnevno susretati ljude koji prviput mole krunicu, poste i ispovijedaju se nakondugo godina. Mnogi su, prema njihovuvlastitu svjedočanstvu, upravo ovdje prviput osjetili blizinu Božju. Netko je prešaostotine ili tisuće kilometara i svoje najpotresnijetrenutke života doživio u međugorskojispovjedaonici, postao je novi čovjek, vratiose Bogu, svome Spasitelju kojega je bio potpunozaboravio. To je Međugorje, to je Podbrdoili Križevac - promjena, preobrazba. Tosu te milosti na kojima Bogu svakodnevnozahvaljujemo.Stoga ne čudi što gotovo svaki hodočasnik,bez obzira je li došao prvi ili sto prvi put, kadodlazi, odlazi sa suzama u očima i kaže da ćeopet doći. Ovdje su našli dom, Majku, a dom imajku uvijek je teško ostaviti.Što možete reći, temeljem iskustava s hodočasnicima,širi li se poruka mira i pozivna obraćenje, upućeni iz ovoga mjesta?Dosta je puta već rečeno da je župa Međugorjepostala najpoznatijom župom u svijetu.Možda će netko pomisliti ili kazati daje to pretjerivanje, no dostatno je pogledatilica u našoj crkvi pa će se uvjeriti da nijeriječ o pretjerivanju. Svakodnevno se mogususresti skupine iz različitih europskih zemalja,iz Afrike, obiju Amerika, Kine, HongKonga, Singapura, crnci, bijelci, pripadnicirazličitih plemena… Promatrač se ne iznenadikad u istom danu susretne kanadske Indijanceu svojim tradicionalnim nošnjama ihodočasnike iz neke afričke zemlje također usvojim tradicionalnim nošnjama. To je našastvarnost. Kao što na početku rekoh, ovdjesu svi ljudi kod kuće i svi govore istim jezikom,jezikom molitve.Međugorje nas uči da mirmožemo pronaći samo u BoguSvaki novi hodočasnik potvrđuje riječi izprethodnog pitanja, naime poruka se širi i dolaziu daleke kutke zemlje. Više nije nikakvanovost kad nas netko obavijesti da je u njegovojžupi započeo tjedni, petnaestodnevni ilimjesečni večernji program kakav je u našojcrkvi, s molitvom krunice, sv. Misom… Teškobi bilo nabrojati sva takva mjesta, ili sve župeu kojima su osnovani centri mira. Oni su, unajkraćem, premrežili cijeli svijet. Molimo seda poruka mira dođe do svakoga srca, jer smosvi pozvani na mir i življenje poruke. Moramnavesti i jedan primjer: Uoči Božića u našojje župi boravila jedna skupina hodočasnika izLibanona. Poznato je da prošle godine, zbograta, nisu mogli dolaziti u broju u kojemu suprethodnih godina dolazili, i da su bili veomatužni. Sada, kad su došli, svjedočili su namkako su trpjeli zbog stradanja i zbog toga štoim je onemogućeno doći k Majci kod koje suuvijek nalazili mir. Posvjedočili su da se svakanjihova kršćanska obitelj moli Majci Mira zamir u njihovoj zemlji i za mir u svijetu. Sličnihje svjedočanstava, na razini pojedinca,obitelji, zajednice velik broj. Uostalom, prisjetimose Gospinih riječi treći dan ukazanja:«Mir, mir, mir i samo mir, mir mora zavladatiizmeđu čovjeka i Boga a i između ljudi.» Međugorjenas uči da mir možemo pronaći samou Bogu. Ne pretječući konačni sud Crkve, sveje to dokaz da je Međugorje cijelome svijetudar Neba.Zimsko je razdoblje redovito vrijeme malogbroja hodočasnika. Tih nekoliko mjesecižupa živi uobičajenim životom jedne župe.Što biste preporučili župljanima kako to vrijemeiskoristiti, poglavito mislim na duhovniživot?U jednoj od svojih poruka, svjedoče vidioci,Kraljica Mira je kazala kako je ovužupu izabrala na poseban način. Nemjerljivaje milost biti od Gospe izabran. Mi teizabranosti, koja je svima veliki dar i velikaobveza, svakodnevno u svom životu moramobiti svjesni i živjeti onako kako nasnebeska Majka poziva da živimo. Ako smosvojim životom primjer drugima, onda ćedrugi također živjeti poruke i po porukama.Ne dopustimo da se drugi u nama razočarajuili da vide loš primjer. Molimo, postimo,idimo u crkvu onako kako nas Kraljica Miraveć dvadeset pet godina neumorno poziva.Ako je crkva ispunjena našom molitvom,ako idemo na Podbrdo i Križevac, ako poštujemosvoga bližnjega, svoje roditelje, svojudjecu, svoga brata i sestru, mi smo ispuniliGospina očekivanja. Poglavito pozivam nabrigu o djeci i mladima, u njihova srca trebausaditi snažnu vjeru, kako bi mogli ićiputem kojim Bog želi da idu. Velike su napastii kušnje suvremenoga svijeta, pa našamolitva mora biti toliko snažna da te kušnjeotkloni. Naravno da svatko mora raditi,mnogi su zauzeti oko gostiju, no treba naćivremena za molitvu jer ćemo samo tako bitiGospina djeca. I, kako rekoste, upravo ovovrijeme sada, zimske mjesece, treba posebnoiskoristiti za svagdašnji susret s Bogomu crkvi, u obiteljskoj molitvi. Posebice bihpodsjetio na Gospine poruke u kojima naspoziva da u svojoj obitelji stvorimo posebnikutak za molitvu, da svaki dan čitamo Svetopismo. Dobro je upravo sada, dok nema hodočasnika,da svatko provjeri koliko slijedi teGospine poruke. Ne smijemo dopustiti dase za molitvu umorimo. Nisu samo godineznačajnih obljetnica godine milosti, namaje svaki dan i svaka godina vrijeme milosti.Ako smo toga svjesni, onda ćemo uvijek naćivremena za molitvu.Siječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. •

Putopisnarode mojim učenicima». Bogo-javljenje jerazotkrivanje čitavu svijetu ove činjenice.Svi narodi i svi jezici trebaju poput orkestrapjevati simfoniju Božjemu dolasku. U betlehemskomsiromaštvu i jednostavnosti sada,a uskoro – na koncu vremena – u slavnomepovratku Gospodara svijeta i povijesti.Kraljevi se klanjaju djetetuZa kraljeve se kaže da su «pali ničice i poklonilise». To je srž čitavoga događaja. Svešto je prethodilo stječe se u ovome činu klanjanja.«Pokloniti se». Pasti na koljena. Spustitise. Prignuti se k zemlji. Sagnuti vrat.Veličanstven je to čin, prepun značenja. Znakovitoje da se «kraljevi» klanjaju. Oni kojimase drugi klanjaju. Klanjaju se djetetu. Jošje nekako prihvatljivo klanjati se moćnom isvesilnom Bogu Staroga zavjeta, koji nastupakao Vrhovnik i Sudac. Sada mu se trebaklanjati u djetetu. Zaprepašćujuće i gotovonepodnošljivo. I ovdje može nastati istinski«skandalon» za one koji «važu» i «računaju».Bog se nije prerušio u dijete, nego jest dijete.Kršćanstvo ne započinje kao moć, silina, snagaautoriteta. Ono započinje tako «slabašno»,da ga «jaki» jedva mogu i prepoznati, a kamoliprihvatiti. Zaboravili smo «klanjati se»svetosti i uzvišenosti jedine stvarnosti kojazahtijeva da pred njom odbacimo sve maskevlastite veličine: stvarnosti Božjega utjelovljenja.Bog uzima tijelo, posve ljudsko, ali neprestaje biti Bog. Otajstvo bez dna. Mi smodanas u opasnosti da posve utonemo u mrakuklanjanja idolima i božanstvima svijeta.Kao što su se Židovi nekoć klanjali «zlatnomteletu», iako im je Jahve stotine puta spasioživot. Čovjek zaboravlja Božja dobročinstva.Kratka mu je pamet. Tri kralja nam ponovnoporučuju da je potrebno klanjati se jedinoBogu. Ne sebi. Ne moćnim i utjecajnim ljudima.Ne stvarima i idejama. Ne ideologijamai svjetonazorima. Ne smijemo se klanjati«novom dobu» bez Boga, jer to doba nema nisadašnjost ni budućnost. Ako smo se odvažilina put i poklonili se, zasigurno će nam usrcu usplamtjeti iskra novoga života. Onakokako je to u svom romanu «Gašpar, Melkiori Baltazar» prikazao francuski pisac M. Tournier.Oni se, nakon susreta s Kristom, odričusvojih iluzija i strasti koje su čitava životanjegovali. Ovisnost o požudi, hrani i umjetnostipreobražava se u «ovisnost» o BožjemuSinu koga su prepoznali kao najveću životnuvrijednost. U dodiru s njime, prostrti na koljenimapred njim, oni uviđaju da je to jediniistinski i smislen čin čitava njihova dotadašnjegživota.FRANJEVAČKASVETA GORAfra Slavko BarbarićFra Slavko Barbarić svečane je zavjete položio 1971. godine na La Verni,svetoj franjevačkoj gori. Nakon zavjetovanja, po povratku u Hercegovinu,napisao je svojevrstan putopis, koji se čuva u Arhivu Hercegovačkefranjevačke provincije u Mostaru. Riječ je o tekstu na četiri pisaćim strojemgusto pisane stranice A/4 formata. Zbog zanimljivosti opisa La Verne i dubinedojmova, tekst objavljujemo u ovom i sljedećem broju Glasnika mira.koji dolaziš na La Vernu,zašto si se uspeo ovamo gore? Što«Stranče,si došao vidjeti? Tražiš li lijepekrajolike i izvanredne poglede koje ti pružavisina ovoga brda? Ti koji ovamo dolaziš,znaj: La Verna je lijepa, ali povrh svega sveta»- stoji zapisano o La Verni.Braća i sestre gudureLa Verna je lijepa. Nalazi se sjeveroistočnood Arezza, u provinciji Toscana. Vozećise vijugavom cestom, punom opasnih krivina,prolazi se kroz više omanjih mjesta.La Verna se, zbog svoje visine, otvara radoznalimpogledima već idući iz Bibbiene,također mjestanca na putu prema svetimmjestima franjevačke duhovnosti. I svakipogled, bio to pogled iskusnog poznavateljaili pak onoga koji prvi put tamo stiže,zaustavlja se najprije na prijetećim gudurama,koje se simbolično dižu prema nebu,koje je sv. Franjo sigurno imao na umu kadje pjevao o prirodi, kad je slavio svoga Gospodinakao svoga jakog zaštitnika. Upravotako djeluju stijene na kojima je Franjo provodiosvoje miholjdanske postove. Strahotabi ih bilo promatrati da ih Franjo ne nazvasvojom braćom i sestrama. Na vrhu tih gudurasmješten je prostrani samostan, santuariofrancesacano. To je veliki kompleksjednostavno napravljenih i duhom siromaštvaobojenih zgrada.K ovom svetištu vode tri puta. Jedan, većspomenut, preko Bibbiene; drugi od Pievedi san Stefano i treći od Rassina preko Chitignanai Chiusia. Do svetišta se može stićisvim sredstvima. I tu franjevačko srce nalazijednu simboliku. Franjo je svojim životom iradom otvorio tri puta, tri načina stizanjado vrha kršćanskoga ideala. Svi su jednakostrmi, jednako teški i naporni, a sastaju seu jednoj točki. Tko na poseban način želiokušati strminu puta, onda kreće od Veccie,seoceta udaljenog od samostana oko 1,2 km.Kad strmina postaje teža, pobožni putniknailazi na jedan veliki križ, a malo zatim naspomenik sv. Franje s grlicama. Fiorentinskiumjetnik, inspiriran epizodom iz Cvjetića,predstavlja Franju s jednim dječačićem odkojega svetac traži grlice i kasnije ih puštana slobodu. Kad sam prvi put ugledao tajspomenik, instinktivno sam se zaustavio ina svoj način shvatio njegovo značenje. Nasredini puta ili bilo gdje sresti nasmijanaFranju koji pokazuje put prema gore, naviše,jest nešto ohrabrujuće. Nema tu romantike.Nestala je sa strminom, smiješak jeplod unutarnjeg prihvaćanja križa i znojaprolivenog do Gore. Podnevno sunce prži i ujutarnje sate, ali prst izrastao iz praktičnogživljenja Evanđelja je autentičan i nije teškoići za njim.Uspomene na sv. Franju olakšavaju usponPenjući se dalje, nailazi se na Capelladegli ucelli. Prema Cvjetićima, tu su Franjupozdravile ptice kad je prvi put 1214. stigaona La Vernu. Tamo stoji ovako: «Približavajućise podnožju La Verne, počinu Franjo podjednim hrastom. Tu je odmah utonuo u razmišljanje.I dok je tako razmišljao, skupilose mnoštvo ptica iz različitih krajeva, kojesu pjevanjem i lupanjem krila iskazivale velikuradost i veselje. Okružile su tako Franju,da su mu neke slijetale na ramena i stajalena dlanovima.» Danas umjesto hrasta stojimala kapelica na spomen tog događaja. Odove kapelice strmina postaje još veća, ali suspomenama na Franju pomalo se gubi osjećajza preteško i ide se dalje.12 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

PutopisNa ulazu u samostan stoji natpis: Na zemljinema svetijeg brda.Čim se prođe ulazni luk, nailazi se na jednumalu crkvicu, chiesinu, posvećenu Gospiod anđela. Sagrađena je od 1216.-1218. iposvećena na izričitu Franjinu želju MarijiAnđeoskoj kao i ona u Asizu. Spomena suvrijedne tzv. terracotte od Andrije della Robbiai njegova sina Nikole. Otac je izradioUznesenje Marijino na nebo, a sin Rođenjei Polaganje Kristovo u grob. Pred chiesinomi bazilikom nalazi se veliki piazzale. Tu senalazi veliki drveni križ koji dominira nadmaloprije spomenutim gudurama. Odatle sepružaju vrlo lijepi pogledi na cijelu okolicu.Bazilika je početa 1348., a dovršena 1509.godine. Svečano je posvećena 22. travnja1568., a bazilikom je proglašena 22. kolovoza1921. Spomenuti umjetnici druge polovinepetnaestog i prve polovine šesnaestogstoljeća su i ovdje ostavili jedna od najljepšihsvojih djela. Naravno je da se spomenei stari kor, s velikim orguljama koje su postavljenena spomen sedamstote godišnjicesmrti sv. Franje. Nadesno od ulaza u bazilikunalazi se Capella della Pietà. Također jei ona urešena terracottom robijanske škole.Ona ujedno služi kao ulaz u veliki hodnik,nazvan hodnik stigmata. Podignut je da biredovnici mogli nesmetano, danju i noću,obavljati uobičajene procesije nakon oficija.I to nakon Večernje, što se i danas prakticira,i nakon Jutarnje, što se sada izostavlja.Islikan je detaljima iz Franjina života. Otprilikena sredini hodnika stoje oniža vrata kojavode do ležaja sv. Franje. Pećina u kojoj senalazi ležaj, vrlo je impozantna. Velike stijene,kao obješene, sačinjavaju njezine zidove,a u sredini naznačen kamen, koji je služioFranji za kratki odmor, koji je on dopuštao«bratu magarcu». Na kraju hodnika nalazise Capella della Loddi, koja je ustvari ulazu drugu i to Capella della Croce ili Secondacella di san Francesco. Kroz niska vrata, nadkojima stoji najstariji prikaz stigmatizacije,ulazi se u kapelicu stigmata. Tu se braćasvaki dan skupljaju da pjesmom i molitvomproslave Dobrog Gospodina koji je svom poniznomslugi Franji dopustio da okuša, prijenego umre, tako je glasila Siromaškova molitva,boli koje je On sam osjećao na križu. Njuodržava, barem sada, jedan svećenik kojiživi u eremitoriju. To bi se moglo nazvati samostanomu samostanu. Tu su mnoga braća,osjetivši posebni poziv na molitvu i razmatranje,provodili život u tišini visine.Događaj koji je La Vernu učinio poznatomjest stigmatizacija sv. Franje. Sveti Bonaventurao tome piše: «Jednog dana oko svetkovineUzvišenja svetog Križa, dok je molio nabrdu, ugleda Franjo jednog serafina, koji jeimao šest svijetlećih krila, kako silazi s neba.U brzom letu približi se čovjeku Božjem, ameđu krilima mu se ukaza razapet čovjek.Kad je Franjo to vidio, bio je zahvaćen velikimčuđenjem i veseljem pomiješanim s neizrecivimbolom. Kad je vizija prestala, osjećao jeu svom srcu čudan žar. Na rukama i na nogamasu se pojavili znaci čavala, onako kakoih je maloprije vidio u viđenju…» Nad glavnimoltarom je terracotta, opet od Andrijedella Robija: Razapinjanje. Krist je okružens četiri grupe anđela koji plaču, u podnožjukriža je sveti Franjo sa stigmatama, Marijaožalošćena, sv. Ivan i Jeronim koji se, kao iobično, udara kamenom u prsa. Iznad križase vidi Sunce i Mjesec koji također oplakujusmrt Bogočovjeka. U istom sklopu zgradaimaju kapelice posvećene sv. Bonaventuri isv. Anti. Zatim kapelica bl. Ivana Alvernskoga,koji je u postu i molitvi proboravio pune32 godine.Događaj koji je La Vernu učinio poznatom jest stigmatizacija sv.Franje. Sveti Bonaventura o tome piše: “Jednog dana oko svetkovineUzvišenja svetog Križa, dok je molio na brdu, ugleda Franjo jednogserafina, koji je imao šest svijetlećih krila, kako silazi s neba. U brzomletu približi se čovjeku Božjem, a među krilima mu se ukaza razapetčovjek. Kad je Franjo to vidio, bio je zahvaćen velikim čuđenjem iveseljem pomiješanim s neizrecivim bolom. Kad je vizija prestala,osjećao je u svom srcu čudan žar. Na rukama i na nogama su sepojavili znaci čavala, onako kako ih je maloprije vidio u viđenju...”Rasadište iskonskog franjevačkog duhaSamostan je ogroman. Nekad je u njemuboravilo do stotinu fratara. Međutim, danas,kao i posvuda, smrt se zavlači i zavuklameđu zidove i prijeti neumoljivo, čak iskorjenućem.U tom ogromnom prostoru sada zimujedesetak starijih fratara. Novicijat, kojije također na La Verni predviđen, zjapi većnekoliko godina prazan i starijim generacijamaulijeva strah u kosti. Iako ovi retci mirišupesimizmom, čini mi se da na nj nemamopravo kad je riječ o La Verni. Ako fratara ponestaje,La Verna ipak živi. Treba samo doći ividjeti što se tu događa ljeti. Svaki dan dolazemnogobrojne grupe hodočasnika sa svihstrana Italije, koji se okrjepljuju duhovno naovom svetom mjestu. Trebalo bi možda uzetinjihovo glasilo i čitati pisma čitatelja. Nadovom činjenicom bi trebali svi fratri cijelogasvijeta ispitati svoju savjest. Ako je danasToscanska provincija u krizi, La Verna to nebi smjela biti. Svijetu je, pogotovo talijanskom,sv. Franjo vrlo blizak. On mu još imašto reći. Stoga bi Franjini sinovi, prekoračivšiuske granice svojih pokrajina, trebali bitispremni pomoći održavati svoje svetište. Nebi smjelo biti franjevca, kojemu je to moguće,koji ne provede barem jedno vrijeme naLa Verni. Tako bi ona bila ono što bi i trebalabiti, rasadište iskonskog franjevačkog duha;bila bi izvor na koji dolaze žedne duše, izvoro kojemu toliko govori i Drugi vatikanskikoncil. Onda bi se lakše pronalazili i otvaraliizvori u vlastitim provincijama, onda bismoih znali više cijeniti i bolje koristiti.(Svršetak u sljedećem broju)Siječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • 13

Razgovor: Dietrich von StockhausenSVI MLADI KOJE SAM 1985. PRVI PUTPRATIO U MEĐUGORJE I DANAS JEDANPUTGODIŠNJE POSJETE OVO MJESTOVelečasni Dietrich von Stockhausen od 1985. dolazi u Međugorje. I svoju je jednu slobodnu godinu iskoristio zaosamnaestmjesečni boravak u ovoj župi. Od 1997. upravitelj je mjesta molitve u Heroldsbachu, gdje se 1949. počelaukazivati Majka Božja. Zamolili smo ga za razgovor o svojim iskustvima Međugorja te događajima u Heroldsbachu.Priredili Vikica Dodig i Vinko IlićKad ste prvi put bili u Međugorju.Bilo je to 1985. godine. Došao sam jer je moja majka, tadastara osamdeset četiri godine, već 1984. bila u Međugorju ihtjela je opet ići. Majka je cijeli svoj život bila pod snažnimdojmom ukazanja. Naime, osam kilometara od našega mjesta,na sjeveru Njemačke, u Hedeu, također su bila od 1937.do 1940. ukazanja. Majka je do kraja života bila povezana stim ukazanjima. U stvari, voljela je sva ukazanja.Spremila se na put u Međugorje a da o tome nikom ništanije kazala, čak ni mom bratu liječniku. Rekla mu je tek večerprije da ide. Kad se majka vratila nakon sedmodnevnog boravkau Međugorju, pričala je tako živo i dojmljivo, da je mojbrat i njegovo petero djece također poželjelo posjetiti Međugorje.Bratova djeca, stara od jedanaest do sedamnaestgodina, skupili su djecu iz svoje škole, cijeli autobus, i menesu zamolili da ih kao duhovnik pratim na putu. Tako sam ukolovozu 1985. prvi put došao u Međugorje.14 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeVaši prvi dojmovi?Kao svećenik, mogao sam sudjelovati i kod ukazanja.Stajao sam pokraj vidjelice Marije Pavlović i razmišljaokako će vidjelica doživjeti puno toga, a ja ništa ne ću osjetiti.Razmišljao sam o tome kakvu milost djeca imaju. No,u tim sam trenutcima čuo riječi: Ti imaš puno, puno više.Ti držiš Presveto u svojim rukama! Te su riječi za mene bileposeban znak, posebna milost. A još veći znak i veća milostbilo je kako su se ta djeca, ti mladi koje sam doveo,promijenili, što sam posebice snažno doživio u svetoj ispovijedikojoj su svi pristupili. Svi su potvrdili snažan doživljajvjere. I danas ih pratim i vidim da su svi, već odrasli, ljudisa svojim obiteljima, ostali praktični vjernici. Svaki od njihjedanput godišnje dolazi u Međugorje.Niste ostali samo na tom jednom dolaskuu Međugorje?Te davne godine bio sam župnik u jednoj južnonjemačkojžupi pa sam, kad sam vidio što se dogodilo s timmladima, pomislio da bi bilo dobro da i župljani doživeMeđugorje. Sa župljanima, ali i vjernicima iz drugih župa,dogodilo se isto što i s mladima: Doživjeli su duboko iskustvovjere pa sam odlučio s njima u Međugorje dolaziti nejedanput, već dvaput godišnje. Ja sam redovnik augustinaci 1991. moji su me poglavari premjestili u Marija Saleu Austriji. U lipnju te godine počeo je rat i ja sam vrlo brzookupio međugorske prijatelje s kojima sam od 1992. dopremaohumanitarnu pomoć u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.U Međugorju smo od Boga i Gospe primili tolikemilosti i smatrao sam svojom zadaćom i dužnošću vratitinešto ljudima koje je pogodio rat.Godine 1995. završavala se moja služba u Marija Sale imoji su me poglavari opet vratili u samostan. Kako mi kojismo navršili dvadeset pet godina redovničkog života imamomogućnost uzeti slobodnu godinu, zatražio sam tu godinu.Kada sam u Međugorju boravio 1994. diskretno sam upitaofra Slavka Barbarića mogu li pola godine ostati s njima, našto je odgovorio: Zašto samo pola godine, trebaš ostati cijelugodinu. No, kazao je da za to treba upitati fra Ivana Landeku,župnika. Župnik je kazao da me srdačno primaju, ali moramod svoga poglavara donijeti potvrdu kojom mi se dopuštaboravak. Dozvolu sam dobio, čak i više od jedne godine, pasam u Međugorju mogao ostati od listopada 1995. do rujna1997.Što se događa nakon povratka?Kad sam se 1. rujna 1997. vratio doma, moj poglavarjoš nije bio odlučio kamo će sa mnom. U šali sam mu kazaoda je to dobro, jer se opet mogu vratiti u Međugorje kojemi je priraslo srcu. U samostanu sam proveo šest tjedana,

Razgovor: Dietrich von StockhausenNe bi trebalo pitati zašto je Gospa tako dugo ovdje, već bismo se trebali pitati zašto ona dolaziovamo. Sigurno se moramo pitati koliko smo spremni nositi ono što nam ona daje, jesmo li nositeljinjezinoga mira, koliko smo mi primjer drugima, onima koji još nisu upoznali Boga i njegovuljubav? Koliko smo mi učinili da drugi mogu doživjeti ljubav Božju, to se moramo pitati.a onda nas je posjetio naš biskup iz Bamberga i poglavarapitao ima li jednoga svećenika na raspolaganju koji bi preuzeobrigu o Heroldsbachu, mjestu u kojemu se sredinomprošloga stoljeća ukazala Gospa.Što je bilo dalje?Jako sam se radovao tim biskupovim riječima jer samosjećao da je to Gospin poziv meni. U Međugorju sam doživiotolike milosti. Posebno sam doživio kako Bog djelujepreko sakramenta sv. ispovijedi, molitve, pokore. Posebnusam ljubav osjećao spram večernjeg molitvenog programa učijem je središtu sv. Misa. A za sv. Misu vjernici se pripremajus dva dijela krunice te nakon Mise program se nastavlja molitvomza ozdravljenje i trećim dijelom krunice, zahvalom zatolike milosti. Dok sam boravio u Međugorju Gospu sam molioda mi, kad se vratim u Njemačku, nađe mjesto u kojemuću moći prakticirati međugorski večernji molitveni program.Nakon što me je moj poglavar uputio u Heroldsbach, osjetiosam da je Gospa ispunila moju molbu.Opišite što se sredinom dvadesetogastoljeća dogodilo u Heroldsbachu?Od 9. listopada 1949. do 31. listopada 1951. sedam dodevet djevojčica posvjedočilo je da im se ukazuje Gospa.Govorim o sedam do devet djevojčica, jer ne znamo točanbroj zato što se Crkva rano povukla od svega. U svibnju1951. došla je zabrana od biskupa, a u rujnu iste godinepapa Pio XII. zabranio je hodočašća u to mjesto, a svi vidioci,njihovi roditelji i oni koji su dolazili na mjesto ukazanjaekskomunicirani su iz Crkve. Takav stav Crkve bio je vrlobolan za djecu i njihove roditelje. To je bilo jako bolno, jerje selo živjelo razvijenim društvenim životom, u njemu jedjelovalo oko pedeset raznih društava, a tom je odlukompodijeljeno na dvije suprotstavljene strane, jedne za adruge protiv. U svim njemačkim župama pročitana je obavijestda će svi oni koji idu u Heroldsbach biti isključeni izCrkve. Unatoč tomu, to mjesto nikada nije potpuno izbrisanoiz srca ljudi. Uvijek je bilo onih koji su dolazili, molili ičinili sve ono što je Gospa u tom mjestu željela. Do godine1975. progonjeni su svi koji su dolazili u Heroldsbach, a tek1995., kada se slavila stota obljetnica župe, svi ekskomuniciranisu vraćeni u krilo Crkve. Normalno bi bilo da se todogodilo i znatno ranije jer je papa Pavao VI. nakon završetkaDrugog vatikanskog sabora obznanio kako nitko nemože biti progonjen stoga što negdje ide moliti.Koje su temeljne poruke ukazanja u Heroldsbachu?Poruke su slične onima iz Fatime, a Gospa posebnopoziva na molitvu i pokoru, posebno na molitvu noću kaoposebnu vrstu pokore. Molila je da se na tom mjestu molidan i noć, bez prestanka. 8. prosinca 1949. dogodilo se čudosa Suncem, slično onomu u Fatimi. Bio je kišovit dan i odjedanputse rastvorilo nebo, Sunce se počelo okretati i rasipatiiskre u svim duginim bojama, približilo se zemlji. Nakontoga se, okrećući se oko sebe, vratilo na svoje mjesto tenakon petnaest-dvadeset minuta ponovilo isto. Za vrijemetoga događaja jedni su u Suncu vidjeli Gospu, jedni MalogaIsusa, jedni sv. Josipa. Jasno je da to nije bilo ovo naše Sunceveć neko drugo Sunce ili zvijezda jer oni koji u Nuernberguprate vrijeme kažu da ništa od toga nisu primijetili. Isto jebilo i s onima u Lisabonu, ni oni nisu mogli objasniti čudosa Suncem u Fatimi. Čudo sa Suncem u Heroldsbachu vidjeloje deset do dvanaest tisuća ljudi, a bilo je oko tisuću i pol dodvije tisuće onih koji su bili nazočni ali ništa nisu vidjeli.Kako se Gospa u Heroldsbachu predstavila?Gospa se u Heroldsbahcu predstavila kao Kraljica ruža itakođer je kazala da je ona Majka Božjeg milosrđa. 9. lipnja1950. se ukazala i rekla da se molimo tome imenu. Gospaje u tomu mjestu imala još imena, a jedno od njih bilo jei Kraljica Mira. Poruka ukazanja, posebno nakon Drugogsvjetskog rata i svih žrtava, jest vjera u Trojedinoga Boga.Pogrješka vidjelaca, pod navodnicima govoreći, jest što oninisu govorili o Trojedinom, već Četverojedinom Bogu, štoje bila crvena krpa za teologe. A u biti djeca su vidjela ili sutako doživjela – desno Boga Oca, lijevo Boga Sina, iznadDuha Svetoga, a između Boga Oca i Isusa kleči Gospa kojaje u stvari uzeta, dio je toga Trojedinog Boga. Ista je slikafantastično prikazana na mozaiku u crkvi Santa Maria Maggiore.Isto se kaže i u ukazanju, također iz 1949. godine,u Tri Fontane blizu Rima. Gospa u tom mjestu kaže: Ja samta koja živi u Trojedinome Bogu.S iskustvom Međugorja i Heroldsbacha,kako gledate na Gospina ukazanja?Mislim da Gospa, posebno u apokaliptičnim vremenima,preko čitavoga svijeta želi staviti mrežu milosti i ona jeto učinila na različitim mjestima u svijetu – kod nas 1949.,kod vas 1981. Ona želi sve razdijeljene narode spojiti u milosti,molitvi i pokori. U Međugorju je to posebno postalovidljivo u tri etape njezinih ukazanja. Prva je faza od 1981.do 1984. - priprema vidjelaca za njihovu zadaću, druga jefaza od 1984. do 1987. - Gospa priprema župu za njezinuveliku zadaću, a od tada do danas, treća faza, svim ljudimau svijetu želi približiti mir, posebno nama koji dovodimohodočasnike i svima koji žele biti nositelji njezinoga mira usvijetu. Fra Slavko je uvijek davao tako lijep primjer pastirapred jaslicama. Govorio je: Vi kao pastiri trebate doći do jaslica,vidjeti Gospu i Malog Isusa i doživjeti taj osjećaj i kaošto su pastiri išli kući kazati što su vidjeli, tako i vi trebate teporuke nositi van, u svijet, drugima. Poruke Međugorja suza cijeli svijet, Gospa želi spasiti svu svoju djecu.Često se može čuti kako se Gospa u Međugorjupredugo ukazuje?Ne bi trebalo pitati zašto je Gospa tako dugo ovdje, većbismo se trebali pitati, zašto ona dolazi ovamo. Sigurno semoramo pitati koliko smo spremni nositi ono što nam onadaje, jesmo li nositelji njezinoga mira, koliko smo mi primjerdrugima, onima koji još nisu upoznali Boga i njegovuljubav? Koliko smo mi učinili da drugi mogu doživjeti ljubavBožju, to se moramo pitati. Kad mi netko kaže da ne trebaMeđugorje, ja ga pitam koliko je prihvaćao ono što mu jenjegova majka govorila, koliko je primao savjete koje muje davala. Ako ih nije prihvaćao, ako mu nisu trebali, ondaje bio jako neposlušan. Ni jedna dobra majka nikada ne ćeprestati govoriti svojoj djeci, upozoravati ih… Tako i našaMajka Kraljica Mira.Usporedite Međugorje i Heroldsbach.Poruke i jednoga i drugog ukazanja pozivaju na isto.Majka Božja nas sve želi voditi prema miru i prema Božjemblagoslovu, prema spasenju, prema svome Sinu. Vremenasu drugačija – 1949. nakon II. svjetskog rata i milijunskihžrtava, i 1981., no cilj je isti. Gospa nam govori kako krozsakramente doći do Isusa.Što je za vas Međugorje?Za mene kao kršćanina i svećenika Međugorje je posebnoznačajno. Na temelju Međugorja promijenio samsvoj život. Primjer mi je bio pokojni fra Slavko, od kojegasam učio kako poruke primijeniti u vlastiti životu, živjeti ponjima. Sve dok mogu, za svaku ću obljetnicu njegove smrtidolaziti u Međugorje.Siječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • 15

Sveto pismoMARIJA, ISUSOVAMAJKA, USVETOM PISMU (Marko)U Markovu evanđelju koje je izrazito kristološki, usmjereno čitatelj trebashvatiti kako, unatoč niskosti ljudskog podrijetla i sramoti križa, u Isusuiz Nazareta treba gledati Sina Božjega. U izrazu “sin Marijin” Marija bi bilajamac njegove ljudske naravi, slično kao što je to slučaj u Pavlovu izrazu“rođen od žene” (Gal 4,4).dr. fra Ivan DugandžićSin Marijin neprihvaćenu svom zavičaju (6,1-6a)Drugi put Marko spominje Isusovumajku njezinim imenom u tekstukoji opisuje njegov ponovni posjetsvome Nazaretu i uporno odbijanje njegovihsugrađana da ga prihvate kao što su gaprihvatili po drugim galilejskim mjestima(6,1-6a). Ovaj put to nije samo njegova rodbinaveć svi posjetitelji sinagoge u kojoj se usubotu našao i Isus, koristeći tu priliku da ipred svojima progovori o blizini kraljevstvaBožjega, po čemu se već pročuo okolo pogalilejskim mjestima. Oni prvo sa zanosomslušaju njegovo učenje, a onda s čuđenjempitaju: «Odakle njemu ovo? Kakva li mu jemudrost dana? Kakva li čudesa čini svojomrukom? Zar nije ovo tesar, sin Marijin, abrat Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov? Zarmu se sestre ne nalaze ovdje među nama?»(6,2sl).Isusovim sugrađanima očito nije upitnanjegova mudrost kojoj se i oni dive, već jeproblem njegovo podrijetlo. Riječ je o posebnomaspektu mesijanske tajne koja u Markovuevanđelju igra važnu ulogu. Židovi suimali neke predodžbe s obzirom na dolazakMesije kojih su se čvrsto držali. Jedna odnjih bila je da nitko ne će znati odakle Mesijadolazi. On će biti posve nepoznat sve dočasa svoga nastupa. Nitko ne će znati njegovopravo podrijetlo. Na Isusa se to ne možeprimijeniti, jer Nazarećani poznaju ne samonjegovu majku, već i širu obitelj u kojoj jeodrastao, a u kojoj su se bliski rođaci zvalibraćom i sestrama. Tu u sinagogi su oni kojisu odrasli zajedno s njime. Zato on u njihovimočima jednostavno ne može biti Mesijaili prorok (r. 4), kako ga mnogi smatraju. Onje za njih samo tesar (r. 3), što je također naučiou svojoj obitelji.Tu židovsku predodžbu o dolasku Mesijezabilježio je ranokršćanski mučenik Justin,što bi moglo značiti da je ona spominjanai kasnije u prvoj Crkvi: «Nakon što se Mesijarodi i negdje se nalazi, on je ipak nepoznat,štoviše ni on sam ne zna da je to niti imakakvu vlast, sve dok ne dođe Ilija, pomažega i objavi» (Dial 8,4). Poistovjećujući se sasudbinom mnogih proroka, Isus samo zaključujekako «je prorok bez časti jedino usvom zavičaju, kod svoje rodbine i u svojojkući» (6,4).Mariološko značenje (Mk 6,1-6a)Očito je da spominjanjem Marije Markonema nikakav izravan mariološki interes.Ona je i ovdje posve u sjeni svoga sina, jerriječ je o tome kako se ljudi odnose premanjegovu učenju i njegovim čudesima. I ovdjeje, kao i u prethodnom tekstu 3,20-35, problemvjere i nevjere. Pogotovo je to očito uširem kontekstu Mk 3,20-6,6a, gdje je Markoprvo donio Isusovo učenje o kraljevstvu Božjemu prispodobama (Mk 4), a onda za potvrdunjegova učenja izvješće o tri velika čuda(4,35-5,43). Nipošto nije slučajno da taj dioevanđelja koji tako snažno govori o uvjer-16 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Želim da budete cvijetkoji će na Božić cvjetati za Isusa.

Iz života CrkvePAPA MOĆNIK RIJEČINA PETROVOJ STOLICIdr. fra Tomislav PervanKalendarska je godina minula, doskora će se navršiti i dvije godine pontifikata Benedikta XVI.Kroz minule nepune dvije godine doživjeli smo kako je ovaj Papa gotovo najmoćniji u povijesti Crkve.Njegov je prethodnik bio miljenik medija, znao je to iskoristiti, znao je predstaviti svoju službu uprivlačnu svjetlu. Međutim, ni jedan dosadašnji Pontifex nije imao ovoliko utjecaja. Danas se Papinariječ iščekuje, osluškuje, sluša, prihvaća, tumači, iščitava.Njega se čita, njega slušaju u najzabitnijimmjestima ovoga planeta, prate gauživo. Prije godinu dana mediji su bilizaokupljeni nagađanjima o njegovoj prvoj enciklici,tjednima prije objave na blagdan Pavlovaobraćenja znali su joj naslov, programatskeriječi, Bog je ljubav.S potrebom ljubiti i biti promatran očimaljubavi u čovjekovu je narav usađena žudnjaza istinom. Istina i zbiljnost daju se samo ondaobuhvatiti na smislen način ako se vjera autentičnoživi te se iz takva života kristaliziraju pitanjai odgovori. Benedikt ne traži jednostavnopristanak, nego konkretizaciju cjelokupnog sustavau svakome pojedinom dijelu koji se možepronaći na putu u vremenu i povijesti. Pitanjespram istine proširuje protegu razumnosti ioslobađa je od pretijesne stezulje racionalnostieksperimentiranja i kalkuliranja.Vjerovati znači moći primiti Božji dar izdušno ga prihvatiti. Razum kao razum zakazujepred tom tajnom. Razumska manjkavostproširuje spoznaju, dopušta prodrijeti u tajnusamoga Boga. “Luč vjere” obasjava cijeli svijet,a njezin oganj stvara istinski požar u svijetu.Glasonoća Božje porukeu suvremenom svijetuBenedikt smjera u svome nauku na temeljsvjetla koje razbija i para težinu tame poputmunje. Pred božanskim Kristovim licem i tajnomnjegova Tijela povjerena ljudima pozivanas Papa na odvažnost za život koji može pronaćisamo u Kristu nadu, ispunjenje i spas. ZaPapu je kršćanstvo objava novoga povijesnogazamaha koji se pojavio u povijesti, a Crkva jemjesto autentične slobode.Papa se ne boji javnosti, publiciteta koji seoko njega stalno širi. On oko sebe tka medijskumrežu, privlači pozornost, povezuje, posvemase povjeravajući Bogu komu predano služi.22 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjePrvi teolog Crkve na Petrovoj stolici poučavasve i ima riječ za sve, od članova Međunarodneteološke komisije ili pak općih audijencija srijedom,Angelusa nedjeljom, ili pak u razgovorus prvopričesnicima na Petrovu trgu.Rijeke hodočasnika i ljudi sliježu se na njegovetjedne opće audijencije, a broj se stalnopovećava. Redovito je brojka dvostruko većanego za audijencija njegova prethodnika, IvanaPavla Velikoga. I što je začudno, što višePapa ‘daje’, to više ljudi ‘žele’, hoće, ‘uzimaju’.A što Papa daje, što nudi? Božju riječ kroz svojuprizmu, riječ, samo riječ. Svoj nauk, svojupoduku, svoju katehezu, svoju ljubav premaIsusu Kristu, prema trojstvenom Bogu kojase iščitava iz svih njegovih riječi i postupaka.Mogli bismo reći kako je Papa glasonoša Božjeporuke u suvremenom svijetu.Prošle godine, u veljači, započeo je Papasvoje kateheze o Crkvi i apostolima. Nastupa,govori kao župnik cijelog svijeta, globalnogasela, sveopći pastir, Petrov nasljednik, suvremeniribar ljudi promatra i razlaže svoje mislipred cijelim svijetom o apostolima, GospodinuIsusu, o početcima Crkve. Iz proživljena iskustvasamih apostola iznosi Benedikt XVI. tajnuodnosa između Krista i Crkve. On vjernicima isvijetu nudi Crkvu kao zajednicu vjere, nade iljubavi utemeljenu na vjeri i temelju apostola iproroka. Papa iscrtava pred našim očima izvorniIsusov plan glede svoje Crkve koji vrijedi zasvako vrijeme, koji se održao u mijenama i pomutnjamavremena i epoha.Papin je katehetski tečaj posve jasan: Želinam objasniti, želi da spoznamo zašto smo uCrkvi i na koji se način trebamo truditi živjetisvoju prisutnost u Crkvi na početku novogakršćanskog tisućljeća. Vjera apostola rodila sei izrasla iz osobnoga susreta s Kristom. I zatokroz svoje kateheze Papa pokušava oslikati značajevepojedinih apostola iz Isusova najbližegakruga. I trajno zorno ističe kako kršćanstvonije nikakva ideja, nikakva teorija niti nekakavfilozofski svjetonazor. Jasno je i razvidno da seono rađa, da nastaje iz proživljena ophođenjasa samim Gospodinom. Pripovijedajući životepojedinih apostola te njihova iskustva sa samimGospodinom potom iskustva drugih ljudiiz Isusova kruga rađa se pogled na ranu Crkvukoja čini opipljivom povijest i zbiljnost Crkve usvim vremenima. Kršćanstvo i Crkva su življenikozmički događaj u povijesti.Crkva: Prostor Božjega duhaCrkva koja se očituje u najužem krugu apostolajest jedna velika mreža, umreženje odnosa.Preko Crkve i u njoj ozbiljuje se sama Božjavolja. Papa naglašava kako u životu apostola tavolja nije nikakav stisnuti uskogrudni zakon,nego posvemašnje oslobađanje. Volja Božjaoslobađa čovjeka, čini ga slobodnim za sebe,za druge, za nasljedovanje i za vjernost samomeKristu. U životima pojedinih apostola očitujese zbiljska širina istinskog života, sa svimnjegovim dobrim i lošim stranama, slabostimai prednostima. Život apostola s Kristom jasnoočituje što je to Crkva: Prostor Božjega duha,prostor istine u svijetu! Djelovanje apostolajest jedan jedinstveni lanac služenja. To jetemeljac kršćanstva kako ga razlaže pred svijetomPetrov nasljednik, servus servorum Dei,sluga slugu Božjih. Na Papi je odgovornost dariječ Božja o(p)stane u svoj svojoj veličini, zabrujiu svoj čistoći kako je ne bi rastrgla navadastalnih mijena.Prisutnost Crkve u svijetu napose je danasod velike važnosti kad se pojavilo novo socijalnopitanje, naime, zaštita života, očuvanje ljudskogadostojanstva pred svakim oblikom nasilja.Papa i Crkva moraju biti branitelji svakogaljudskog života, štititi ga od njegova začeća donaravne smrti. Sloboda ubijanja nerođenih nije

Iz života Crkvenikakva sloboda, nego tiranija koja čovjeka ponižavai svodi na razinu roba. Pobačaj i eutanazijasami su napadaj na društvo i u konačniciga razaraju.Vjera se isplati jer je lijepo vjerovati. Vjerane viče, ne buči, ona se ne rađa niti ozbiljuje ugalami ni u odobravanju masa. Vjera živi onkrajpovršnih masovnih histeričnih ponašanja,u pozivu na tišinu, molitvu, kontemplaciju.Šutnja i kontemplacija imaju za Benedikta XVI.smisao, da “se u rastresenosti svagdanjeg životasačuva trajno jedinstvo s Bogom”. Bog nijepredmet vjere ili teološkoga govora. Bog je prvičimbenik u životu svakoga pojedinog čovjeka.U teologiji mora sami Bog koji je sama istinadoći do riječi. Čovjek mora, naglašava Papa,navodeći Prvu Petrovu poslanicu (1,22) castificare,čistiti, stalno pročišćavati, obrezivati svojesrce, svoju dušu te na taj način dospjeti doprave riječi i pravoga djela, u posluhu istini!Krist je sunce našega života,svjetlo svih narodaČišćenje srca i duha - to su zadaće koje Benediktstavlja pred teologe, pred vjeru i razum,razumsku vjeru u svim njezinim protežnicama.Njegova je nakana zamisao sjaja i svjetlaistine. Papa vjeruje kako je čovjek sposoban zaistinu protiv diktature općeg mišljenja, općegauvjerenja i javnog mnijenja. Istina iziskuje odčovjeka čistoću i stegu mišljenja, čišćenje razumanaspram bujice riječi u ovim vremenima.Papa poručuje vjernicima: Ostanemo liu Kristu i držimo li se čvrsto njegove riječi,imamo život, u punini. Krist je sunce našegaživota, svjetlo svih naroda. Put na koji nas napućujeIsus u svome nauku nije nikakva izvananametnuta norma, nego je Isusov put živa,osobna sinteza savršene slobode u potpunomposluhu volji Božjoj. Ćudoredni zakon što gaje Bog usadio u stvorenju ima u Kristu svojeispunjenje i svoju veličinu. Stoga odnos premaIsusu Kristu određuje krajnje ozbiljenje ćudorednogadjelovanja u pojedinca.Bog komu se kršćanin obraća, s kime on živii koga u svijetu želi svjedočiti, nije neko bezdanoNišta, nije nulta točka u koordinatnomsustavu. Bog za kršćanina ima ljudsko lice iželi se s tim ljudskim licem objaviti i očitovatisvijetu. Očitovanjem svoga lica u Kristu, koje jeBog okrenuo svijetu, mora omogućiti ljudimapristup k izvorima bez kojih moral kržlja gubećisvoja mjerila. Radost će preplaviti čovjekakoji je spoznao kako nije sam, kako nije neuspjeliprodukt evolucije, nego je Božja slika iprilika. Svatko je od nas plod Božje misli. Svatkoje voljen, ljubljen, svatko je potreban.Božje zapovijedi su veliko da u svijetuudarenu grijehomBožje zapovijedi nisu skup zabrana u kojimadolazi do izražaja ne, negacija. Zapovijedi- njih deset iz Staroga zavjeta - su jedno velikoda u svijetu udarenu grijehom. One su daBogu koji daje smisao životu (prve tri), one suda obitelji (četvrta), da životu (peta zapovijed),da odgovornoj i svjesnoj ljubavi (šesta), da solidarnosti,socijalnoj odgovornosti i pravednosti(sedma), da samoj istini (osma), da poštivanjudrugih ljudi i njihova posjeda, njihova vlasništva,onoga što im pripada (deveta i desetazapovijed). To je istinska filozofija života, to jekultura života koja se dade prevesti u život izajedništvo s Kristom, živim Bogom, koji snama hodi u zajedništvu njegovih prijatelja, uvelikoj obitelji Kristove Crkve.Papa je u minuloj godini imao četiri apostolska,pastoralna, misijska putovanja. Putovao jeu Poljsku, zatim na veliki Obiteljski kongres uŠpanjolsku, potom u svoj bavarski zavičaj i nakraju u Tursku. Upravo je ovo posljednje putovanjeočitovalo cijelom svijetu novo Papinolice. Vođen Duhom Svetim prekoračio je granicekoje prije njega nitko nije uspio. Upravooni koji su ga nakon njegova magistralnogapredavanja u Regensburgu, koje je inače proglašenogovorom godine u Njemačkoj, krajnjeoštro napadali, kazali su pred Papom u Ankari,kako je religijski motivirano nasilje i terorbogohulno djelo te kako je islam u svojoj bitireligija mira, ljubavi i milosrđa. I tako je Papačuo iz muslimanskih usta ono što je htio i tražiou Regensburgu. Upravo svojom molitvom uPlavoj džamiji jedinome, milosrdnom Bogu svihljudi zasjalo je na njegovu licu ono oduhovljenolice, sam Duh Božji koji ga je ondje doveo.Crkva se prema Benediktu XVI. dade usporeditis orguljama, kraljicom instrumenata.Tako se Papa izrazio za blagoslova orgulja uRegensburgu. “U orguljama moraju brojnesvirale i mnogi registri tvoriti veliko jedinstvo.Zaškripi li tu i tamo, je li pak neka svirala krivougođena, to će u početku zamijetiti moždasamo izoštreno i uvježbano uho. Međutim,nisu li brojne svirale pravilno ugođene, dolazido disharmonije, nesuglasja, i to postajeneizdrživim za svako uho. Svirale i u ovimorguljama izložene su toplinskim mijenamai utjecajima opterećenosti. To je slika našegazajedništva u Crkvi. Kao što u orguljama pozvanastručna ruka mora uvijek iznova dovoditinesuglasje u sklad, tako moramo i mi uCrkvi, u množini darova i karizmi, uvijek iznovapronalaziti ono suglasje, onu harmoniju, uzajedništvu vjere, u slavljenju Boga te bratskojljubavi. Što više dopustimo u liturgiji pretvoritise u samoga Krista, to ćemo više biti kadripreobražavati svijet, zračeći u njega dobrotu,milosrđe i čovjekoljublje samoga Krista.” Put icilj pontifikata Benedikta XVI. jest upravo to,održavati orgulje uštimane, trajno uljepšavatiljepotu suglasja svirala, u službi Božje istinekoja je istina svih ljudi, svakoga prostora i svihvremena.Siječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • 23

Vijesti, najave, obavijesti (Priredila Lidija Paris)Statistike za2006. godinuBroj podijeljenih sv. pričesti: 1.451.100Broj svećenika koncelebranata: 32.094U 2006. godini hodočasnici su došli sasvih kontinenata iz slijedećih zemalja: Argentina,Australija, Austrija, Belgija, Bjelorusija,Bolivija, Bosna i Hercegovina, Brazil,Bugarska, Crna Gora, Češka, Čile, Danska,Dominikanska Republika, Egipat, Ekvador, ElSalvador, Engleska, Estonija, Filipini, Finska,Francuska, Gibraltar, Haiti, Honduras, HongKong, Hrvatska, Indija, Indonezija, Irska,Italija, Izrael, Japan, Južnoafrička Republika,Kamerun, Kanada, Kina, Kolumbija, Koreja,Kosovo, Kostarika, Kuba, La Reunion, Latvija(Litva), Letonija, Libanon, Liechtenstein,Luksemburg, Makao, Madagaskar, Mađarska,Makedonija, Malavi, Malta, Martinique,Mauricijus, Meksiko, Nizozemska, Norveška,Nova Gvineja, Nova Kaledonija, Novi Zeland,Njemačka, Obala Bjelokosti, Panama, Peru,Poljska, Portoriko, Portugal, Rumunjska, Rusija,SAD, Singapur, Slovačka, Slovenija, Srbija,Škotska, Španjolska, Šri Lanka, Švedska,Švicarska, Tahiti, Tajvan, Uganda, Ukrajina,Venezuela, Vijetnam, Zambija, Zimbabve.Statistike zastudeni iprosinac 2006.Studeni 2006:Broj podijeljenih sv. pričesti: 50.500Broj svećenika koncelebranata: 1.301Prosinac 2006:Broj podijeljenih sv. pričesti: 70.500Broj svećenika koncelebranata: 948DAN STUDENATAUdruga „Fra Slavko Barbarić“ koncemprošle godine upriličila je već tradicionalniDan studenata. Susret studenata,poglavito stipendista ove Udruge,održan je 29. prosinca 2006. u Majčinu seluu Bijakovićima. U dupke ispunjenoj dvoraniMajčinog sela studentima je riječi dobrodošliceuputio predsjednik Udruge dr. fra IvanSesar, koji je naglasio kako Udruga „FraSlavko Barbarić“ od 1991. godine neumornoradi i skrbi kako bi pomagala nadarene studente.„Udruga je kroz to vrijeme podijelila957 stipendija i 1.343 jednokratne pomoćionima koji su ispunili kriterije koje Udrugapostavlja“, istaknuo je fra Ivan.Tvorac ideje i predsjednik Fonda do svojesmrti bio je dr. fra Slavko Barbarić, član Hercegovačkefranjevačke provincije. Bez njegovedalekovidnosti, upornosti, predanograda i ljubavi prema studentima Fond sigurnonikada ne bi zaživio. Zbog fra Slavkovavelikog doprinosa u nastanku i radu Fonda,skupština Fonda je 2001. godine donijelaodluku o promjeni naziva Fonda „Prijateljitalenata Međugorje u Udrugu „Fra SlavkoBarbarić“ Međugorje.Studentima je predavanje na temu „Globalizacijai njezin utjecaj na naše društvo“održao profesor Ekonomskog fakulteta uMostaru i Rijeci prof. dr. Vinko Kandžija kojiiza sebe ima 184 znanstvena i stručna rada.U okviru duhovne obnove studenti subili nazočni na svetoj Misi zahvalnici kojuje predslavio fra Svetozar Kraljević, dopredsjednikUdruge i voditelj Majčina sela. NaDanu studenata u ime središnjeg odboraUdruge bili su nazočni Ivo Rozić, Ljilja Gospić,Veselko Sivrić, Ivo Brkić, Damir Ivankovići Mišo Čilić.Marijan SivrićBiskupi u Međugorju 2006. godineMeđugorje je u 2006. godini posjetilo 12 biskupa iz 9 zemalja s 5 kontinenata.Svibanj: Mons. Emilio Ogñénovich, umirovljeni nadbiskup Mercedes-Lujána (Argentina)Lipanj: Mons. Geevarghese Mar Divannasios Ottathengil, malankarski biskup biskupije Battery (Kerala, Indija),Mons. Roger Louis Kaffer, umirovljeni pomoćni biskup Jolieta (Illinois, USA), Mons. Brendan Oliver Comiskey, SS.CC., umirovljenibiskup Fernsa (Irska), Mons. Jérôme Gapangwa Nteziryayo, umirovljeni biskup Uvire (Kongo)Srpanj: Mons. Joseph Vianney Fernando, biskup Kandya i predsjednik biskupske konferencije Sri Lanke (Sri Lanka)Kolovoz: Mons. Jérôme Gapangwa Nteziryayo, umirovljeni biskup Uvire (Kongo), Mons. Antal Majnek, O.F.M., biskupMukacheva (Ukrajina), Mons. Domenico Sigalini, biskup Palestrine (Italija)Rujan: Mons. Robert William Finn, biskup Kansas City-Saint Joseph (Missouri, USA)Listopad: Mons. Michael Pearse Lacey, umirovljeni pomoćni biskup Toronta (Kanada), Mons. Luigi Bommarito, umirovljeninadbiskup Catanie (Italija), Mons. Harry Joseph Flynn, nadbiskup Saint Paul and Minneapolis (Minnesota, USA)24 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Vijesti, najave, obavijestiBožićni dani u MeđugorjuU Međugorju su se i 2006. godine u božićno vrijeme okupili vjernici iz bližei daljnje okolice te iz najudaljenijih krajeva svijeta.na blagdan Nevine dječice, te na Starugodinu). Mnogim hodočasnicima koje jedanašnji sekularizirani način slavljenjaBožića udaljio od bitnog doživljaja Božićau molitvi, u srcu i u duši, ovakva scenskaslika umnogome pomaže zamisliti kako sePriprava za Božić obilježena je devetnicomna Brdu ukazanja i primanjemsakramenta svete ispovijedi. Svakogdana u 14 sati župljani i hodočasnici - brojnijinego inače - molili su krunicu na Podbrdu,a od 17 sati svećenici su u ispovjedaonicamavjernicima podjeljivali sakrament pomirenjas Bogom. Mnogi vjernici u božićno vrijemežele se ispovjediti upravo u Međugorju pasu brojni svećenici hercegovačke franjevačkeprovincije došli na ispomoć u ovu župu.Ispovijedali su i brojni svećenici-hodočasnici.U župi su se slavile i sv. Mise zornice.U predbožićnim danima u Međugorjuje održan i tradicionalni zajednički božićnikoncert Dječjeg zbora „Golubići mira“pod ravnanjem sestre Slavice Kožul i dubrovačkogdječjeg zbora „Mali raspjevaniDubrovnik“ pod ravnanjem maestra ĐeleJusića. Na Badnjak, nakon večernje sveteMise a prije Božićnog bdijenja, zajednica„Cenacolo“ uprizorila je žive jaslice, najvećežive jaslice koje se prikazuju u cijelomovom kraju. Stotinjak članova ovezajednice svake godine u Međugorju održitri predstave živih jaslica (na Badnjak,to doista moglo dogoditi prije 2000 godina….Vjernici su nakon predstave i samimogli ući u scenski prostor poput pastirašto žure prema štalici, pa su mogli i konkretnoosjetiti što je to moglo značiti kadasu stanovnici Betlehema i okolice žuriliprema štalici da vide novorođenog Kralja.Bila je to prava predstava puna poleta,obogaćena glazbom, plesom i svjetlosnimefektima, koju su župljani i hodočasnici- među kojima i mnoga djeca - pratili nežaleći stajati više od pola sata na hladnoćii vjetru.Božić su u Međugorju osim hodočasnikaiz raznih europskih zemalja proveli i hodočasniciiz Kine, Koreje i Libanona. Svake godineza Božić župljani i domaći vjernici ipakpredstavljaju većinu nazočnih. Sabranost,blagost, mir i radost obilježili su Božićnobdijenje koje je počelo u 22 sata klanjanjempred Presvetim. Vodili su ga fra Stjepan Martinovići fra Svetozar Kraljević a glazbom gaje pratila skupina mladih župljana. Uslijedilaje polnoćka koju je predslavio fra Ljubo Kurtovića pjevao je veliki Župni zbor KraljiceMira. Događanje u crkvi prenošeno je prekovelikog zaslona u Žutu dvoranu za sve onekoji nisu stali u crkvu, a Radiopostaja „Mir“Međugorje uživo je prenosila cijeli noćni molitveniprogram. Na Božić slavljene su sveteMise na desetak jezika. Svetu Misu u 11 satipredslavio je župnik dr. fra Ivan Sesar.Siječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • 25

Vijesti, najave, obavijesti400 organiziranihhodočašća uMeđugorjeFranz Gollowitsch iz Austrije za blagdanBezgrješnog Začeća BDM u Međugorje jes hodočasnicima došao četiristoti put. Odprvog hodočašća koje je organizirao 8. srpnja1985. pa do 8. prosinca 2006., punu 21 godinu,Gollowitsch je osobno pratio svako hodočašće.Za vrijeme rata dovodio je ne samo hodočasnikenego i humanitarnu pomoć.U posebnom sjećanju ostaje mu 250. hodočašćei sveta Misa koju je 24. studenoga2000., na sam dan svoje smrti, predslavio fraSlavko Barbarić.Fra Slavko je tada rekao: «Danas na posebannačin Mariji želim reći: Hvala za sveljude koji su se na svoj način odazvali njezinompozivu. Dobro nam je znati da Marijanaglašava koliko smo joj važni i da bez nasne može ništa učiniti… Bog je svakoga odnas želio u vremenu i u okruženju u kojemse nalazimo. Želio nas je i dao nam je milostida bismo mu po njima služili… Da je Bog mislioda bismo mu bolje služili u nekom drugomvremenu i na nekom drugom mjestu,ne bi nas stavio ovamo nego tamo. … Otvorisvoje oči i uši za vrijeme i za ljude s kojimaživiš. To je tvoja prva dužnost, tu si nezamjenjiv,tu si Bogu važan, tu Bog bez tebene može… Često smo u napasti žaliti se naljude i na vrijeme u kojem živimo, dok Marijavidi ono što je dobro, iako maleno, iako jošnedovoljno dobro. Ona to vidi i zahvaljuje.Zahvalnost je najbolje pravilo odgajanja. …Čitajte poruke, poruke su pozitivne, porukedaju nadu, poruke ohrabruju… Ako odlučišljubiti Boga i ljude kao samoga sebe, i akomnogi tako čine, to znači da je nastupilonovo proljeće o kojem govori Gospa.»Radujemo se što Gollowitsch nije jedini…Brojni su organizatori hodočašća sasvih kontinenata koji su se na Gospin poticajosjetili pozvani na ovu posebnu službu. Bogih blagoslovio!Doček Nove godine u MeđugorjuMolitveni doček Nove 2007. godine okupio je u Međugorju nekoliko tisućauglavnom mladih hodočasnika iz cijelog svijeta. Na Silvestrovo večernjusvetu Misu zahvalnicu predslavio je fra Stjepan Martinović u koncelebracijis četrdesetak svećenika. Poslije večernje svete Mise zajednica“Cenacolo” uprizorila je Žive jaslice.Molitveni program za sam dočekNove godine počeo je u 22h klanjanjempred Presvetim. Klanjanje jepredvodio fra Ljubo Kurtović, a meditacije suse prevodile na engleski, francuski, njemački,talijanski, ruski, poljski, slovački, češki,rumunjski, korejski, arapski i malteški jezik.Sveta Misa koju je u koncelebraciji sa stotinjaksvećenika predslavio župnik dr. fra IvanSesar počela je u ponoć i trajala je do 1,30h.Uvodne riječi i propovijed bili su prevedenina engleski, francuski, njemački i talijanski.U pozdravnim riječima župnik je podsjetioda je na ovom mjestu preko KraljiceMira Bog na poseban način dodirnuo zemljute da je u ovoj župi hodočasnicima udijelionebrojene milosti. Okupili smo se da bismoMu zahvalili za sve milosti koje smo od Gospodinabesplatno primili. Tu smo da bismo unovu godinu ušli s Isusom i Njegovom MajkomMarijom. U svojoj je propovijedi župnikmladima prenio i riječi Svetog Oca BenediktaXVI. upućene prigodom Svjetskog danamira: To je poziv na mir i na poštivanje ljudskeosobe i njezinih neotuđivih pravaMolitveni doček Nove godine glazbom ipjesmom pratio je međunarodni zbor i orkestarokupljen za ovu prigodu, a ravnao jeprof. Martin Pero Boras.Sav prostor oko crkve i na vanjskomoltaru bio je ispunjen vjernicima, a cjelokupniprogram bio je prenošen preko video-zidau Novu dvoranu i u šator. DočekNove godine iz župne crkve sv. Jakova uMeđugorju uživo je prenosila Radiopostaja«Mir» Međugorje.Poslije Mise mladi su se pred crkvom zadržaliduže vremena u pjesmi i plesu.26 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Četrnaesti međunarodni susret voditelja centara mira,molitvenih i karitativnih skupina vezanih za Međugorjeodržat će se u Međugorju od 4. do 8. ožujka 2007. godine.Tema susreta je: „Svojom ćete se postojanošću spasiti“(Lk 21,19). Predavači na ovogodišnjem seminaru su dr. fraIvan Ivanda i fra Branko Radoš. Svoje prijave možete izvršitiputem faksa na broj 00 387 36 651 999.PROGRAMNedjelja, 4. 03. 2007.: 14,00 Registracija sudionika,17, 00 Večernji molitveni program u crkviPonedjeljak, 5. 03. 2007.: 9,00 Klanjanje Presvetomoltarskom sakramentu, 9,30 Predavanje, razgovor: fraIvan Ivanda, ofm, Stanka, 11,00 Susret i razgovor s predavačem,15,00 Rad po jezičnim skupinama, 17,00 Večernjimolitveni program u crkviUtorak, 6. 03. 2007.: 9,00 Klanjanje Presvetom oltarskomsakramentu, 9,30 Predavanje, razgovor: fra BrankoRadoš, ofm, Stanka, 11,00 Susret i razgovor s predavačem,15,00 Molitva na Brdu ukazanja, 17,00 Večernjimolitveni program u crkvi, 20,30 Susret sa župnikomSrijeda, 7. 03. 2007.: Molitveni dan: fra Ljubo Kurtović9,00 Molitva, predavanja, razgovori…, 12,00 Zajedničkiručak (kruh i voda), 14,00 Molitva na Križevcu, 17,00 Večernjimolitveni program u crkvi, 21,00 Klanjanje Presvetomoltarskom sakramentuČetvrtak, 8. 03. 2007.: 9,00 Klanjanje Presvetom oltarskomsakramentu, 9,30 Iskustva sudionika, 11,00 Sv.Misa, Zajednički ručakPredavači na seminaru:Dr. fra Ivan Ivanda rođen je 17. ožujka 1964. uTomislavgradu. Osnovnu školu završio je u Bjelovaru, aklasičnu gimnaziju u Visokom. U Franjevački red, Hercegovačkafranjevačka provincija, stupio je na Humcu 1983.Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu, a završio uFuldi (Njemačka) gdje je 23. lipnja 1991. zaređen za svećenika.Obnašao je službu kapelana u Tomislavgradu od1991. do 1993. te u Bukovici od 1993. do 1995. Potom odlaziu Rim na postdiplomski studij, gdje je 2001. obraniodoktorsku disertaciju iz fundamentalne teologije na temu:«Problem zla u teologiji Hansa Ursa von Balthasara». Od2001. do 2005. predaje teologiju na Katehetskom institutuKatoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i duhovnikje molitvene zajednice «Marijina pohođenja». Trenutnoživi i radi u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu.Redovito surađuje u katoličkim časopisima «Kana», «Našaognjišta», «Glasnik mira» i «Rhema». Objavio nekoliko članakau stručnim časopisima. Bavi se prevođenjem.Fra Branko Radoš rođen je 28. ožujka 1967. godineu Crvenicama, Tomislavgrad. Osnovnu školu pohađao je uCrvenicama i Mesihovini. Franjevačku klasičnu gimnazijuzavršio je u Visokom. U novicijat je stupio na Humcu 15.Vijesti, najave, obavijestiČetrnaesti međunarodni susret voditelja hodočasničkih skupina icentara mira: „Svojom ćete se postojanošću spasiti“Golubići mira na18. Božićnom koncertu u CiboniTradicionalni koncert za obnovu zagrebačkekatedrale koji se već 18 godinaodržava u prepunoj dvorani CiboninaKošarkaškog centra održan je u utorak 26.prosinca 2006. Nastupilo je dvadesetak poznatihizvođača s hrvatske glazbene sceneuz pratnju Simfonijskog orkestra te jedinstvenogzbora od oko 2000 članova, sastavljenogod župnih zborova grada Zagreba iZagrebačke nadbiskupije. Koncert je uživoprenosila Hrvatska televizija.Ove godine na tom je koncertu pjevao imeđugorski Dječji zbor Golubići mira podravnanjem sestre Slavice Kožul. Zbor je nastupios božićnom pjesmom „Djetešce namse rodilo“ za koju je za tu prigodu aranžmannapisao maestro Đelo Jusić koji je i dirigiraoorkestrom. Nastup Golubića mira izazvao jeneobično dugotrajan i topao pljesak. Reakcijena ovaj nastup dolaze iz cijelog svijetauz ohrabrenje i pozive na nove nastupe ikoncerte. Zagrebački nadbiskup, preuzvišenikardinal Josip Bozanić malim je pjevačimačestitao uz riječi: „Nebo je bilo na zemlji svašom glazbom“.srpnja 1986. Prve zavjete položio 15. srpnja 1987. Teološkistudij započeo u Sarajevu 1989., nastavio u Zagrebu 1991.,a završio na Karl Franz sveučilištu u Grazu (Austrija) 1994.Za svećenika zaređen 10. srpnja 1994. u Tomislavgradu.Od 1994. - 1998. obnašao je službu kapelana na ŠirokomBrijegu. U Međugorju je djelovao kao kapelan od 1998. do2001. te kao župnik od 2001. do 2005. Od 2005. godine voditeljje Hrvatske katoličke Misije Frauenfeld u Švicarskoj.Četrnaesti međunarodni susret voditelja centaramira, molitvenih i karitativnih skupina vezanih zaMeđugorje održat će se u Novoj dvorani u Međugorju.Broj mjesta je ograničen prostorom, a svake je godinebroj sudionika sve veći. Stoga vas molimo da što prijeprijavite svoj dolazak na ovaj seminar. Prijave izvršiti nafaks: 00387 36 651 999 (za Mariju Dugandžić) ili puteme-maila: seminar.marija@medjugorje.hr Za sve jezičneskupine bit će organizirano simultano prevođenje.Cijena seminara je 60 € po osobi. U cijenu su uključenisvi troškovi organizacije i rada seminara (predavači,prijevodi tekstova, simultani prijevod i zajednički ručakzadnji dan). Prilikom plaćanja na početku seminara svakiće sudionik dobiti akreditaciju koja će mu omogućitisudjelovanje u radu. Za smještaj u Međugorju treba sepobrinuti svatko osobno. Sa sobom treba ponijeti radiosa slušalicama radi simultanog prevođenja.Unaprijed se radujemo vašim prijavama i zajedničkomsusretu!Neka ih Gospodin blagoslovi da i daljesvojom pjesmom nose mir i ljubav cijelomsvijetu.Održavanje koncerta za obnovu zagrebačkekatedrale čiji su organizatori Zagrebačkanadbiskupija, HRT, Glas Koncila, Gradskopoglavarstvo Grada Zagreba i KK Cibona,pokrenuo je 1988. god. tadašnji zagrebačkinadbiskup, blagopokojni kardinal Franjo Kuharić.Siječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • 27

SusretiČOVJEK SE OVDJE OSJEĆAKAO U PREDVORJU RAJAPriredila Vedrana VidovićKroz minulih dvadeset pet godinau Međugorje ne prestaju dolazitiljudi svih rasa, nacija, društvenihslojeva, religija, svjetonazora,uzrasta... Ne samo da ne prestajudolaziti, već se njihov broj ipovećava, o čemu govori podatakda je minule godine broj podijeljenihsv. pričesti, što je najsigurnijipokazatelj broja hodočasnika,nadmašio broj iz rekordne 1990.godine. U prosincu prošle godinena hodočašće u Međugorje došla jei obitelj gospođe Lynette iz Indije,iz grada Bangalorea. Bio je to njihovprvi posjet ovom mjestu u kojemsu, kako su posvjedočili, pronašlimir, ljubav, Božju blizinu i istinskusreću. Za slušatelje Radiopostaje“Mir” Međugorje razgovarali smo sgospođom Lynette, sveučilišnomprofesoricom, i njezinomnećakinjom Joelle o iskustvima uMeđugorju. Razgovor prenosimo iza čitatelje Glasnika mira.Gospođo Lynette, budite ljubazni, kažitenešto o sebi i o zemlji iz koje dolazite?Dolazim iz Bangalorea, po zanimanju samsveučilišna profesorica, predajem fiziku nasveučilištu. Majka sam dvoje djece. Moja starijakći upravo završava arhitekturu, a mlađastudira medicinu. Muž je bio vlasnik tvornicestrojeva, no nakon prvog srčanog napadaodustao je od tog posla. Sada je puno zauzetu Crkvi. Indija je smještena u Južnoj Aziji ipokriva veći dio Indijskog potkontinenta,druga je najmnogoljudnija država svijeta, sviše od milijardu stanovnika koji govore višeod stotinu različitih jezika. U mojoj domovinižive pripadnici različitih vjera - hindusa,muslimana, budista, kršćana. Kršćana je, doduše,jako malo, svega 2% od ukupnog pučanstva,no lokalna kršćanska zajednica jedosta živa. Ljudi su produhovljeni, redovitoidu na nedjeljna Misna slavlja i općenito sujako zauzeti u Crkvi.Teška prometna nesrećaIspričali ste kako ste 1993. godine, vozećise na posao, doživjeli pad s motorkotačai teško povrijedili glavu. Vaš se život tadau potpunosti promijenio. Kako je došlo donesreće i što se događalo nakon nje - štoste zapravo doživjeli?Vozeći se toga kobnog jutra skuterom naposao, uletjela sam u raskrižje na kojem seveć bila dogodila prometna nesreća. Palasam s motora i teško povrijedila glavu. Krvarilasam iz nosa, ušiju i usta. Naišla sudvojica mladića za koje danas znam da subili oruđe u Božjim rukama, podigli su mei odveli u kuću moje majke koja je stanovalanedaleko od mjesta nesreće. Moj mužnije bio doma pa su me ta dvojica mladićaodvela u obližnju bolnicu, gdje me nisuprimili, jer nisu imali dozvolu za liječenjetakvih vrsta ozljeda. Mladići su me potomodvezli u drugu bolnicu, udaljenu pola sataU ta tri dana, u dubokoj komi, ja sam zapravo živjela posebne trenutkesvoga života. Oko mene je sve bilo posuto lijepom zelenom travomi prekrasnim bijelim cvijećem. Sa svoje lijeve strane vidjela sam svogaoca koji je umro tri godine prije toga događaja. Htjela sam ga zagrliti,no nisam mu mogla pristupiti, on je samo stajao i plakao.28 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Susretivožnje od mjesta nesreće. Ubrzo je u bolnicudošao i moj muž. Liječnici su mu kazalikako, nažalost, prognoze nisu dobre - kazalisu kako zbog velikog krvarenja koje jenemoguće zaustaviti ne ću poživjeti dužeod 72 sata. U ta tri dana, u dubokoj komi,ja sam zapravo živjela posebne trenutkesvoga života. Oko mene je sve bilo posutolijepom zelenom travom i prekrasnim bijelimcvijećem. Sa svoje lijeve strane vidjelasam svoga oca koji je umro tri godine prijetoga događaja. Htjela sam ga zagrliti, nonisam mu mogla pristupiti, on je samo stajaoi plakao. S moje desne strane stajao jemoj ujak, koji mi je bio poput oca, no nion nije obraćao pozornost na mene. Ispredmene nalazio se mlađi čovjek, kojega nisampoznavala. On me je upitao sviđa li mi seto mjesto. Odgovorila sam mu da mi se tomjesto sviđa, no pitala sam ga i za ostataksvoje obitelji, za svoga muža, djecu, majku.On se na to nasmijao, a moj mu je ujak kazaoda me treba pustiti jer me treba mojaobitelj. Zatim me je taj mladi čovjek upitaohoću li moći podnijeti jaku bol od povrjedana glavi, na što mu je ujak ponovno kazaoda me mora pustiti. Zatim mi je taj mladičovjek rekao kako puno ljudi moli za mene,a ja sam dodala da sam sretna zbog toga.Zatim su se svi počeli kretati i nestajati unekoj polutami. Upitala sam ih kamo će, zaštoodlaze, na što mi je taj mladi čovjek stavioruku na glavu i rekao: Idi i učini najbolješto možeš. Nakon toga su nestali, a ja samse našla u nekoj tamnoj bolničkoj sobi, urukama i nogama sam imala bolničke igle,u ustima sondu, sve je oko mene izgledalozastrašujuće.Za mene su mnogi molili - poznati i nepoznati, svi oni do kojih je došlavijest o mojoj nesreći - u kućama, u crkvama, u cijeloj Indiji gdje su bilimoji prijatelji i poznanici.Za mene su mnogi molili- poznati i nepoznatiOno čega se sjećam jest to da je došao isvećenik koji mi je dao posljednju pomast, aliječnik me pitao sjećam li se događaja vezanoguz nesreću. Rekla sam mu kako se ničegane sjećam, ali sam mu također pokušalareći što sam doživjela u stanju kome. On sepočeo jako smijati i kratko kazao: Halucinacije!No, nakon toga uslijedila je bol koju mije navijestio onaj mladi čovjek dok sam bilau komi. To je bila tako velika bol koja se nemože ni s čim usporediti, čak ni s porođajnimmukama. Ta bol je bila toliko nepodnošljivapa sam liječnike molila da mi dajunešto za olakšanje, no odgovorili su da su midali najviše što mogu.Mogu reći jedno: Za mene su mnogi molili- poznati i nepoznati, svi oni do kojih je došlavijest o mojoj nesreći - u kućama, u crkvama,u cijeloj Indiji gdje su bili moji prijateljii poznanici. Za mene su molili i naši prijateljihindusi. Ta molitva je bila toliko snažna dasam mjesec i pol dana nakon nesreće izišla izbolnice. Zahvalila sam se cijelom liječnikomtimu koji me je liječio, a vođa toga tima, liječnikkoji se smijao kad sam mu rekla o svemušto sam doživjela, rekao mi je: Gospođo, minismo ništa učinili, sada vam vjerujemo sve onošto ste nam ispričali. To me je učinilo sretnom,jer je liječnik koji je bio hindus priznao snaguBožju i snagu molitve koja me je spasila.Najviše me impresionirala poruka o postuKako ste i kada prvi put čuli za Međugorje?Kakva su bila vaša očekivanja prijedolaska u Međugorje i što ste ovdje doživjeli?Za Međugorje sam prvi put čula prije četirigodine. Bratova supruga je čitala knjige oMeđugorju i pričala mi o tome. Prije mjesecdana odlučili su doći u Međugorje pa su pozvalii mene da pođem s njima, jer ja zbogslabog vida ne mogu sama daleko putovati.Ono što sam znala o Međugorju jest to da jeovo lijepo mjesto, mjesto u kojem su mnogii ozdravili. No čovjek se ovdje osjeća kaoda je u predvorju raja, osjeća se kao da jekod kuće. Čula sam o porukama koje Gospaovdje ostavlja, no najviše me impresioniralaporuka o postu. Ovdje sam naučila da postnije samo odricanje od hrane i pića; naučilasam da je post također odricanje od ogovaranja,lažnih svjedočanstva. Ovdje sam naučilaznačenje posta, to je ono što ću ponijetisa sobom i objasniti svojim prijateljima.Osjećaj mira i iskrenostiNašu drugu sugovornicu, gospodičnuJoelle, Indijku koja trenutno živi u NovomZelandu, također smo pitali što je doživjelau Međugorju?Ovdje sam u prvom redu doživjela osjećajmira i iskrenosti na način kakav nigdjeprije nisam doživjela. U našoj se obitelji vjeraprakticira tako što idemo nedjeljom naMisu, idemo zajedno na klanjanje, otac namčesto tumači Bibliju i Gospine poruke, on jejako otvoren za razgovor.Što mislite zašto se mladi i društvo uopćedanas udaljavaju od onih pravih istinskihvrijednosti, od Boga?Mislim da mladi najviše vremena trošeuopće ne razmišljajući o Bogu. Važnije suim sve druge stvari pa im je Bog uvijek naposljednjem mjestu. I sama sam jedno vrijemeživjela na taj način, i sad mi je žaozbog toga. Ja uvijek pokušavam objasnitisvojim prijateljima, koji i nisu katolici, što jebit naše vjere, no uvijek nailazim na štit nerazumijevanja.Molim se Bogu da mi dadnesnage da im na najbolji način objasnim onobitno, kako bi mogli razumjeti našu vjeru ikako bi se međusobno mogli razumjeti.Koja je po vama poruka Međugorja današnjemsvijetu?Gđa Lynette: Mislim da su to u prvomredu poruke mira i tolerancije. Gospa ovdjegovori roditeljima, učiteljima. Potrebno jevrijeme provoditi s djecom, govoriti im i učitiih vrjednotama, duhovnosti.Joelle: Kad je riječ o Indiji mislim da jevažno doprijeti do roditelja. Kršćanstvo ikatolicizam su došli u Indiju preko zapadnihzemalja, osobito preko Britanaca, daklenama je jako teško ići tom izvoru. Novi Zelandse smatra kršćanskom zemljom, no toje više izvanjski, u praksi nije tako, mladi supuno više okrenuti zapadnjačkom načinuživota. Svi skupa moramo se više okrenutiBogu.

Hodočasničke stazeGOSPA - MAJKA NADEPONTMAIN (Francuska)Nebo se otvorilo17.siječnja 1871. Blažena DjevicaMarija je pred očima nekolikodjece kroz tri sata rasvjetljavalanebo nad mjestom Pontmain.Bila je vrlo hladna noć. Francuska je uratu. Pariz je opsjednut. Nijemci su osvojililuku Laval. U Pontmainu vlada strah: Ništase ne zna o 38 unovačenih mladića iz togamjesta. Te večeri Eugen i Josip Barbedetteposlije školske nastave pomažu svome ocu uštaglju pripremati krmu. Mrve sitno žbunje,kako se radilo u Bretanji i Normandiji. Bilo jeprošlo 16 sati. U isto vrijeme dolazi im susjedaJeana Détais koja nosi dobre vijesti o vojnicimaiz Pontmaina. Gospodin Barbedetteprekida posao da čuje vijesti.Kroz napola otvorena vrata Eugen nadvorištu gleda snijeg i poledicu koja jeprekrila zemlju. U isto vrijeme primjećujemnogo zvijezda na nebu, iako je tek pet satiposlije podne. Iznenada sedam-osam metaraiznad kuće susjeda Augustina Guidecoqaprimijeti lijepu gospođu koja ga smiješećise promatra. Bila je obučena u široku plavotamnu haljinu posutu zvijezdama i bez pojasa.Dječak je uzbuđeno i oduševljeno većdesetak minuta promatrao ovaj prizor kad jesusjeda Jeana Détais izišla iz štaglja i pošlakući. Eugen joj je rekao: «Pogledajte, vidite linešto iznad Augustinove kuće?». «Ma ne, dijetemoje, ništa ne vidim»! Otac Barbedettei Josip, čuvši ovaj razgovor, odmah su izišlivani. Otac nije vidio ništa.Vidiš li ti nešto?«A, ti, Josipe, vidiš li nešto?»«Da, vidim jednu lijepu veliku gospođu».Otac, ne vidjevši ništa, za sobom povučedjecu pa im reče: «Idite k majci koja upravopriprema večeru».Dolazi i majka, ali ni ona ništa ne vidi.Rekla je svojim sinovima: «Možda vam se30 • G l a s n i k m i ra // Međugorjefra Karlo LovrićPremda Francuska nije bila pripremljena za ratni pohod, car NapoleonIII. Njemačkoj je objavio rat 19. srpnja 1870. Francuski porazi zaredalisu vrtoglavom brzinom i već 2. rujna Napoleon III. je zatočen s 300.000svojih vojnika. Veliki dio Francuske je zaposjednut i nema nade da bi sezaustavilo njemačko napredovanje. Usred takve velike nacionalne pogibliFrancuska pada na koljena i počinje moliti.ukazuje Blažena Djevica Marija. Kad kažeteda je vidite, molite pet Očenaša i pet ZdravoMarija!» «Da, mama…» odgovoriše obadvojica.Majka je pošla potražiti svoje naočalei natrag sa sobom povela osamnaestogodišnjusluškinju Luise Lemonnier, no ni jednaništa nije vidjela.«Brzo, idemo večerati» - pozva ih otac.«Kad večeramo možemo li se vratiti u štagalj?»- pita Josip majku. «Da, večerajmobrzo» - domeće Eugen - «pa idemo pogledatilijepu gospođu». Objed je trajao vrlo kratko.Netom su izišli iz kuće, obadvojica su kleknuliu štaglju i promatrali lijepu gospođumoleći Zdravo Mariju.Majka je otišla u samostan potražiti s.Vitaliju, učiteljicu u školi. Ni ona nije ništavidjela. Kad se vratila u samostan kroz glavujoj prođe misao da ponovo pođe u štagalj stroje učenika iz internata: Françoise Richer,11 godina, Jeana Marija Lebossé, 9 godina iAugustina Mouton.«O, lijepe gospođe! Lijepa gospođa u plavojhaljini sa zlatnim zvijezdama», povikalesu prve dvije. Augustina Mouton ništa nijevidjela.«Budući da samo djeca vide», reče s. MarijaEdouard, također učiteljica koja se pridružilas. Vitaliji, «potražimo i druge». Pođimonajprije k župniku i obavijestimo ga što sedogađa. Stari župnik, očito dirnut, pošao jesa svojom starom kuharicom. Vraćajući seiz župne kuće, s. Marija Edouard pozvala jegospođu Friteau da u štagalj povede šestogodišnjegsinčića Eugena. I on je vidio Djevicui opisao ju kao i ostali.Sestre su dale znak za uzbunu pozivajućiseljane da dovedu djecu. Kad je župnik stigaou štagalj, u njemu se bilo skupilo već šezdesetakosoba. U istom trenutku četiri glavna vidioca- Josip i Eugen Baberdette, Françoise Richeri Jeana Marija Lebossé povikaše u glas:«Oh, nešto se događa! Mali crveni križ pojaviose na Gospinu srcu. Gospa se više nesmije. Vrlo je žalosna!» Sveti župnik, uvjerenda djeca vide Gospu, ne prestaje moliti krunicus litanijama i uz pomoć nazočnih pjevatihvalospjeve.Vladala je velika hladnoća. Ljudi ulaze u štagalj.Samo vidioci ostaju vani i nije im hladno.Možete vi moliti, ali...Mole krunicu, zatim Magnificat. Uto kočijašJosip Babin, koji se vratio s tržnice,povika: «Možete vi moliti, ali su Nijemci uLavalu». Dotle se odmotava zastava izmeđuplavog ovalnog lika i krova kuće, s koje djecačitaju slovo po slovo (mnoštvo pjeva litanijeBlažene Djevice Marije): «MOLITE, MOJA DJE-CO, BOG ĆE VAS UBRZO USLIŠATI. MOJ SINĆE SE SMILOVATI.»Čežnja raste, a djeca očituju svoju velikuradost: «O, kako je lijepa!»Svi pjevaju Majko Nade. Iznenada se djecaražalostiše, jer se na Marijinu licu pokazaladuboka žalost. Pred njom se pojavi crvenikriž koji je nosio potpuno krvav Isus.Na vrhu križa, na poprječnoj bijeloj gredicrvenim slovima je pisalo: ISUS KRIST.Marija pokazuje IsusaMarija je s obje ruke uzela križ i pokazalaga djeci, a jedna je mala zvijezda zapalilačetiri svijeće oko nje kao što je to činiožupnik u crkvi na oltaru Presvete Djevice. Ita se zvjezdica potom smjestila iznad Gospineglave. Dotle ljudi mole u šutnji. Pjeva

Hodočasničke stazese i Ave Maris Stella (Zdravo Zvijezdo mora).Crveni križ nestaje. Marija opet zauzimapoložaj ispruženih ruku s gestom primanja.Jedan mali križ pojavi se na oba njezina ramena.Sav svijet je na koljenima u snijegui moli Večernju. Uskoro se odmotava velikakoprena od njezinih nogu i malo pomalo cijeluje pokriva. «Gotovo je», kažu djeca. Ljudise vraćaju kućama radosna srca. Jedanaestdana poslije potpisano je primirje. DodušeFrancuzi su morali dati Nijemcima pokrajinuAlsaçe, ali je važan mir.Hodočasnici dolazeFrancuskom se brzo proširila vijest o događajuu Pontmainu. Mnogi su dolazili i tunalazili utjehu. Poslije pomnog istraživanjai kanonskog procesa, biskup Lavala, mons.Wicart 2. veljače 1872. je izjavio: «Ovimepriznajemo da se Bezgrješna Djevica Marija,Majka Božja 17. siječnja 1871. godine doistaukazala Josipu i Eugenu Barbedetteu, FrançoiseRicheru i Jeani Mariji Lebossé». Timeje odobrio štovanje Blažene Djevice Marijei pozvao na gradnju svetišta u tom mjestu.Svetište je svečano blagoslovljeno 27. lipnja1877. godine.Zašto je Blažena Djevica Marija izabralaovo nepoznato mjesto od svega 200 stanovnika?Selo pripada biskupiji Laval koja je,16 godina ranije, zavjetovana BezgrješnomZačeću Marijinu. U Pontmainu je živio i pastoralnodjelovao Michel Guérin, svećeniksveta života, često uspoređivan s Arškim župnikom.Odmah poslije ređenja došao je uPontmain, a kad je selo 1840. promaknutou župu postaje prvim župnikom i u njemuostaje do smrti (1872.).Pobožnost prema Isusu i MarijiŽupnik Guérin gajio je pobožnost premaMariji i Muci Isusovoj. Kad je stigaou Pontmain stavio je jedan Gospin kip naulazu u župni stan a drugi u zvonik svojecrkve. Obnovio je crkvu. Želio je da svodbude obojen u plavo i sa zvijezdama, teje postavio kip Bezgrješne iznad glavnogoltara. Ustanovio je Bratovštinu Srca Marijinai Gospe Karmelske. Svake nedjeljeposlije Večernje osobno bi zapalio četirisvijeće pred Marijinim kipom. Molila sekrunica i pjevali hvalospjevi. Pobožnostžupnika prema Muci Isusovoj bila je takovelika da je stavio križeve u sva kućanstvasvoje župe, podigao više križnih putova isvoju školu povjerio redovnicama KlanjateljicamaBožanske pravde iz Rillé-Fougeresa.Svojim dolaskom Blažena Djevica Marija jepred svijetom htjela pokazati koliko joj je bilougodno štovanje koje su župljani Pontmainaiskazivali Muci njezina Sina i svim svećenicimasvijeta reći kako je jednu župu lakoučiniti kršćanskom kad se ne računa samos ljudskim, nego i nadnaravnim sredstvima:molitvom, pobožnostima prema Gospi, podizanjemkriža i vjeronaučnom poukom.Poslije smrti župnika Guérina biskup je uPontmain pozvao redovnike Oblate BezgrješneDjevice Marije koji su 1903., kao i svi redovnici,protjerani iz Francuske i vratili se tekposlije Prvoga svjetskog rata. Dotle su svjetovnisvećenici vodili brigu o svetištu. Bazilikaje posvećena 15. listopada 1900., a 1908. uprisutnosti 2 nadbiskupa, 4 biskupa, 600 sve-ćenika i 15.000 hodočasnika svečano proglašenaBazilikom Gospe Nade Pontmaina.Što je poslije bilo s vidiocima?Eugen je postao svećenik i svećeničkedužnosti obavljao u svojoj biskupiji Laval.Josip je postao redovnik-svećenik kod otacaOblata Bezgrješne Djevice Marije i pomagaohodočasnicima u Pontmainu. FrançoiseRicher bila je najprije učiteljica, a poslije jepreuzela kućanstvo kod župnika Eugena. JeanaMarija Lebossé je postala redovnicomu Kongregaciji sestara Svete Obitelji u Bordeuxui kroz 20 godina bila sakristanka umatičnoj kući. Župnik Guérin je umro maloposlije ukazanja i pokopan na groblju u Pontmainu.Siječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • 31

PoticajiSTOPAMA MIRASlavna otajstvaIsus uzlazi na neboJUTROMaslinska gora i nadalje pamti tvoj korak,prisjećam se toga stupajući utabanom stazom.Pokazivali su mi kamen odakle si na nebo uzišao,gledao sam turiste i hodočasnike kako pristižu,plaćaju svoj pogled, neki sliježu ramenima,odlaze i potom se slikaju na beduinskoj devi.Zamišljao sam tvoje učenike, njihov stav,otišao si, naime, na nebo ispred njihovih očiju,a oni su mislili da su pobjednici, da su važni.Prebirem zrnca krunice i pitam se kome sličim,tvojim učenicima, turistima, hodočasnicima?Rođen sam u svijetu koji se klanja opsjeni,prisiljava me biti kao on i pokloniti mu se,a ja to ne ću, mučim se i trgam nabačene spone.Želim uzići k Tebi, smjerno nebo dotaknuti,želim da mi novo jutro svane, svo u bijelom,stupam među tvoje učenike takav kakav sam,spreman sam dugo ići i tvoj nauk upijati.Kada me ljudi sretnu hoće li me prepoznati,ja njih zacijelo hoću, ta znam da braća su mi,pružit ću im ruku, vedar, nasmiješen i dobrostiv,ali ipak odlučan, jer nove su stvari pred nama.Treba ih dočekati opasanih bokova, pritegnute obuće,da bi se lakše svladala pustinja i zlatno tele.Ćutim u nosnicama prah Palestine i Brda ukazanja,povijest je potekla u ovo nevoljno vrijeme,zaustaviti je može samo naš nehaj i strah,zapravo ona prolazi, a mi možemo biti s njom,unatoč suzama ići stazom punom cvijeća,kao u proljetno jutro dok se čuje cvrkut ptica.Miljenko StojićNe boj se, Josipe!dr. fra Iko SkokoSveti Josip (hebr. josef: neka Jahve pridoda)bio je, po Matejevu rodoslovlju,sin Jakovljev (Elijev), a unuk Matanov.Potomak je Davidove loze. Po zanimanjubijaše tesar. Bio je zaručnik Marijin. Prijenego su počeli zajedno živjeti, Marija je začelapo Duhu Svetom. Josip se našao u nedoumicišto učiniti. Sveto pismo za njegakaže da je bio pravedan. Nije htio Marijuosramotiti i ostaviti javnosti na presudu iporugu. Dok je smišljao što da učini, dođemu pomoć od Boga. Bog mu šalje anđelakoji mu se javlja u snu i hrabri ga: „Josipe,sine Davidov, nemoj se bojati kući dovestiženu svoju Mariju, jer je ono, što je onazačela, od Duha Svetoga. Rodit će sina, inadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti svojnarod od grijeha njegovih“. (Mt 1, 20-22)Josip je čuo, razumio i izvršio Božju poruku.Mariju je doveo u svoju kuću. Josipse pokazuje kao veliki skrbnik i zaštitnikSvete obitelji. U Betlehemu bdije nad novorođenim.Kad je u Betlehemu kralj Herodzaprijetio da će ubiti Isusa, Josip uzimaMariju i Isusa i sklanja se u Egipat. NakonHerodove smrti vraća se i nastanjuje u Nazaretu.S Marijom prikazuje Isusa u jeruzalemskomhramu. Svake godine hodočastioje o Pashi s Marijom u jeruzalemski hram.I kad je Isusu bilo dvanaest godina hodočastilisu s njim u Jeruzalem. Sveto pismonakon toga više ne spominje sv. Josipa.Papa Pio IX. sv. Josipa je proglasio zaštitnikomCrkve, a Papa Pio XII. proglasio ga jezaštitnikom radnika. Godine 1687. Hrvatskisabor sv. Josipa je proglasio zaštitnikomKraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.Imamo li danas nešto nasljedovati od sv.Josipa? Naravno, može se reći, ako želimoživjeti zdravo kao pojedinci, kao obiteljii kao društvo, danas nam više nego ikadatreba pravednih osoba. Danas nam trebasvetih muževa i očeva koji će znati biti čuvarimasvoje obitelji. Danas nam treba odgovornihdjelatnika na svakom polju, odpoljodjelstva do atomske fizike. Mi, kršćani,pozvani smo da te vrjednote živimo i takooblikujemo svoje društvo.32 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

PoticajiČOVJEK I VRIJEMEJedan je filozof zapisao kako se čovjekod svih drugih bića razlikuje po tomešto može izroniti iz rijeke vremena kojateče. Sve drugo - što čovjek gradi - vodaodnese, ili može odnijeti, a samo je čovjeksposoban ispuniti vrijeme i po Božjem munamislu dati smisao. Imajući pred očima tumogućnost izranjanja iz vremena, moramose zapitati: Izranjamo li iz bujice vremenaili nas ta bujica odnosi, a da ne znamoodakle potječemo i kamo idemo? Čovjek seuistinu lako može izgubiti u svakodnevnimposlovima, brojnim obvezama, potrebama,nevoljama, žureći s termina na termin, sdužnosti na dužnost, pa tako izgubi orijentacijuu vremenu i prostoru i, što je najgore,udalji se od Boga i izgubi Božju blizinu.Zakoračili smo u još jednu godinu života.No, čini nam se kako smo još uvijek u vremenustaroga, u zagrljaju prošlosti. Mnogeod nas muči vlastita prošlost, nezavršeniposlovi, neispunjena osobna obećanja iplanovi, neizmireni računi, neuspjeli pokušaji…Svijet i potrošačko društvo pritišćunas i nameću nam logiku svoga postupanja.U takvom okružju teško se snalazimo ikao kršćani gubimo svoj identitet i duhovnuorijentaciju. U svijetu i svijesti «modernog»čovjeka kao da Bog polako iščezava iznaših srca i gubi na vrijednosti.Duhovni pisac zapisa: «Kad u srcima vladapustinja, u svijetu je kaos.» Kad to imamona pameti, ne trebamo se čuditi odakleratovi i zlo. I otkuda tolike rastave brakova,nemoral, zlostavljanja u obiteljima, droga,kriminal...! Sve to mi često osjećamo živećiu ovom vremenu i uz to tražimo odgovorena ta pitanja ali na krivoj adresi, kao da neželimo od Isusa dobiti ili čuti odgovor. Znamokako je Isus odmjeren i konkretan - ontraži maksimum ljubavi, praštanja i žrtve;kod Isusa nema kompromisa. On je zahtjevan.U takvom svijetu i vladajućem svjetonazoru,Međugorje je svjetiljka u noći i mjestootvorenosti za Boga. Tu hodočasnik u Gospinomokrilju spoznaje kako je bez Boga izgubljen,siromah i lutalica na zemlji. Gospato ponajbolje osjeća i zato je tu i ne napuštasvoje djece. Stoga, kao kršćani i Gospini sinovi,pozvani smo svoja leđa podmetnuti zabolji i pravedniji svijet. Pozvani smo drugimabiti Krist i glas nade. Pozvani smo svjedočitii vikati ondje gdje se nastanila šutnjao Bogu. Zadatak nam je vrijeme u kojemživimo ispuniti Božjim vrjednotama. Naravno,to ne ćemo uspjeti bez obnove svog sakramentalnogaživota. Samo u takvom životuBog nam daje sredstva spasenja i snaguna životnom putu.Kao Gospini štovatelji odlučimo se na tajkorak i ispunimo Božji zadatak u svijetu -budimo svjetiljke!fra Mario KnezovićMolitva za svojevlastito otkrićeOpravdaj moju dušu, Bože, i napuni saSvog izvora ognjem moju volju. Zasvijetliu moj um, iako to možda znači “tama momiskustvu”, osvoji moje srce Svojim silnimŽivotom. Neka moje oči ne vide ništa u svijetuosim Tvoje slave, i neka moje ruke nedotiču ništa što nije za Tvoju službu. Nekamoj jezik ne okusi kruha koji me ne će prisilitida hvalim Tvoju slavu. Hoću da čujemTvoj glas i hoću da čujem sav sklad koji sistvorio i da pjevam Tvoju pohvalnicu. Ovčjaće me vuna i poljski pamuk dovoljno grijatida mogu živjeti u Tvojoj službi; ostatak ćudati Tvom siromahu. Daj da se služim svimstvarima zbog jednog jedinog razloga: naćisvoje veselje dajući Ti veću slavu.Zbog toga, čuvaj me, iznad svega odgrijeha. Čuvaj me od smrti smrtnog grijehakoji stavlja pakao u moju dušu. Čuvaj meod putenog kvarenja koje zasljepljuje itruje moje srce. Čuvaj me od grijeha kojiizjeda ljudsko tijelo neodoljivom vatromdok ga ne proždere. Čuvaj me od ljubaviprema novcu u kom je mržnja, od lakomostii častohleplja koji guše moj život. Čuvaj meod mrtvih djela taštine i nezahvalnog poslau kom umjetnici uništavaju sami sebe zbogponosa, novca i glasa, a sveti se dave pod lavinomsvoje vlastite nezgodne revnosti. Iscijeliu meni tešku ranu pohlepe i gladi kojaiscrpljuje moju narav njezinim krvarenjem.Pogazi zmijsku zavist koja ljubav bode otrovomi ubija svaku radost. Odveži moje rukei oslobodi moje srce od lijenosti. Oslobodime od besposlice koja obilazi prerušena uaktivnost tamo gdje se aktivnost ne tražiod mene i od kukavičluka koji čini što nijezamoljen zato da izbjegne žrtvu.Daj mi jakost koja čeka Tebe u šutnji imiru. Daj mi poniznost u kojoj je jedinojsmirenost i oslobodi me od oholosti koja jenajteži teret. I zaposjedni cijelo moje srcei dušu bezazlenom ljubavlju. Obuzmi čitavmoj život jednom misli i jednom željomljubavi, da mogu ljubiti ne zbog zasluga, nizbog savršenstva, ni zbog krjeposti, ni zbogsvetosti, nego jedino radi Boga.Thomas MertonSiječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • 33

SvjedočanstvoMarija, naša Majkai Kraljica miraFr. John McCaffery ofmduhovnik organizacije “MedjugorjeApostolate for England and Wales”Moj brat i ja imali smo veliku sreću što smo imali dobre i pobožne roditelje koji su vjerovali u Boga i živjeli svojuvjeru svaki dan. Od najranijih godina s lakoćom sam se obraćao Mariji, Isusovoj Majci, i vjerovao u njezinu ljubavprema svakome od nas.Moj prvi kontakt s Međugorjem bioje preko članka o. Toma ForrestaC.S.S.R. koji me odmah zainteresirao.To me je povezalo sa sada već pokojnimo. Richardom Foleyem S.J. koji me zamolio daorganiziram dolazak u Englesku fra SlavkaBarbarića i njegove prevoditeljice Milone.Bio je to vrlo dobar posjet i velik broj ljudikoji su došli slušati fra Slavka pokazao je kolikoje zanimanje za navodna ukazanja kojase događaju u tom malom mjestu.Tako sam i osobno otišao u Međugorjepočetkom 1985. Prvog dana navečer, budućida nisam znao što se događa, gdje ilikako, jedan me je svećenik odveo u prostorijugdje se Gospa ukazivala. Bila je todosta mala prostorija u kojoj je dvadesetakljudi davalo dojam velikog mnoštva.Za vrijeme krunice pridružili su nam seMarija i Jakov, upravo pored mene, tamogdje sam ja klečao. Kleknuli su i oni, zajedno,i oboje gledali u smjeru gdje se trebalanalaziti Gospa. To je teško opisati; obuzeome je snažan osjećaj ljubavi koji je u menipojačao osjećaj grješnosti i potpune nedostojnosti.Istovremeno sam osjetio sigurnostda ću uvijek biti ljubljen, i da se samotrebam oslanjati na milosrdnu ljubav Ocakoji prašta. Nisam sumnjao: nešto se događa,nešto što će imati snažan utjecaj načovječanstvo i na svijet. Marija nas podsjećana Evanđelje svojeg Sina i na Njegovuljubav. „Ne bojte se, ja sam s vama“.„Ne strahujte, ja sam pobijedio svijet.“Već dvadeset i pet godina Marija, Kraljicamira, naša Majka, na svoj nježan ali čvrstnačin poziva nas na obnovu naše vjere, napovjerenje u Boga, na obnovu našeg života;tako možemo donijeti ljubav, mir i sklad unemiran svijet.Naš odgovor može biti samo u poniznostii zahvalnosti, zajedno s Marijom, našomMajkom, kao što kaže psalam 103.1.„Hvali dušo moja Gospodina, i sve što je umeni, sveto Ime njegovo“.Tako je to bilo 1981.:Crkva okružena vinogradima.Ona je danas cilj i odredište tisuća vjernika,mjesto najsabranije molitve.34 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Fotomonografija koju smo objavili na koncu 2006. – godine zahvalnostiza sve primljene milosti na 360 stranica donosi povijest ukazanja,poruke, teološko promišljanje, razgovore s vidiocima te svjedočanstva ipreko dvije stotine fotografija koje bilježe međugorski svagdan.Preporučamo je svim prijateljima Kraljice Mira. Fotomonografija semože nabaviti u našoj suvenirnici u Međugorju.Siječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • 35

ŽUPA MEĐUGORJE KROZ POVIJEST (10.)Prva župna crkvafra Robert JolićU župnom Ljetopisu zapisao je fra Anđeo Nuić: “M.P.O. Fra Nikola Šimovićdošao na 5. svibnja 1895., te kroz svoje četeri godine napravio je crkvus pomoću župe i drugih dobročinioca, a dosta i svoga zasluženoga novcapotrošio. Župa ga se harno spominje u službi duhovnoj i vrimenitoj.”IzgradnjaOprvoj međugorskoj župnoj crkvi ovakoje zapisao fra Radoslav Glavaš1897. godine: «Godine pako 1896.izvanrednom zauzetošću, trudom i požrtvovnošćua s izdašnom podporom vjernogapuka o. fra Nikola Šimović podiže velikui krasnu crkvu, koju sliedi izčinjati i koja,kad bude posve gotova, biti će jedna izmedjunajljepših crkava u Hercegovini.» Kamentemeljac nove crkve blagoslovio je biskupBuconjić na Uzašašće 1896. u prisustvu višesvećenika i svoga generalnog vikara. Crkvaje bila dovršena već sljedeće godine, kakostoji u Šematizmu iz 1903. godine: «O. NikolaŠimović sretnim radom i osobitom spretnošćuuz dostatnu pripomoć vjernog puka sagradioje 1897. godine veliku crkvu izvrsnei lijepe vanjštine. Prekrasno ju je uresio pridodavšijoj zvonik i sveti namještaj. Kupioje i zvono.» Imajući na umu kako su se teškoi sporo u ono vrijeme gradile crkve i drugeveće građevine, uglavnom zbog siromaštvapuka, kao i to da je nova (današnja) župnacrkva građena preko 30 godina (naravno, sdugim prekidima), valja nam se diviti slozii radu župljana na svojoj župnoj crkvi, kao iumješnosti njihova župnika fra Nikole Šimovića,koji su crkvu sa zvonikom i zvonom tepotrebnim crkvenim namještajem sagradiliza samo godinu dana (1896./97.).Popravci i uređenje crkve iznutraVeć desetak godina nakon izgradnje crkvežupnik fra Dujo Ostojić (1904.-07.) počeoje prikupljati novac za popravak crkve. Bioje nabavio i nešto građe. To je predao svomenasljedniku fra Anđelu Nuiću koji piše da jeobnova crkve trajala dugo jer je na mnogomjesta trebalo popravljati «štuk» koji je bioopao, a izvana je trebalo «ciglu vezati i sacimentom podmazati». Potom je crkva obojenaiznutra. Radove je 1907. vodio MiškoBacman: unutarnje i vanjske popravke tepodizanje skela, a crkvu su obojila dvojica«bojadžija» iz Ljubuškoga. Obnova je stajalaukupno 1078 kruna.Fra Anđeo je dao načiniti veliki ormaru crkvi za smještaj crkvenih stvari (1909.)te postaviti kamenicu za sv. vodu u crkvi.Načinio ju je Pavao Bilinić u Splitu (1910.).Uskoro je nabavljen i veliki oltar sagrađen uTirolu (1911.). Župnik je zapisao da je oltarbio skup: stajao je 3928 kruna. Financirali suga župljani, darujući 2% od prodaje duhanana vagi. Tako je skupljeno 4824 krune. Višakje otišao za nutarnju obnovu zvonika. Blagoslovoltara upriličen je na Sve svete 1911.uz veliko slavlje. Sljedeće godine (1912.)prostor pred oltarom popločan je «šarolikimpločicama» dobivenim iz Sarajeva. Trošak jebio 238 kruna.Iz Ljetopisa saznajemo da je 1913. godineza crkvu nabavljena krstionica. Bila je mramorna,pravio ju je Pavao Bilinić iz Splita, astajala je 640 kruna, bez prijevoza. U crkvuje smještena 20. lipnja 1913. Puno je većitrošak bio za izgradnju velikog oltara sv.Ante. Gradio ga je u Tirolu majstor Dom. A.Moroder, isti onaj koji je pravio i glavni oltaru crkvi, posvećen zacijelo sv. Jakovu. Izgradnjaoltara stajala je 2450 kruna, a prijevoz izTirola u Međugorje još 180 kruna. Postavljenje 25. siječnja 1914. godine. Župljani su darovali1200 kruna, a tome valja pridodati idarove primljene do tada na čast sv. Ante,oko 700 kruna. Župnik je namjeravao nabavitii veliki oltar posvećen B. D. Mariji.Crkvena zvonaNije zabilježeno kakvo je bilo prvo zvonokoje je nabavio fra Nikola Šimović 1894.Zacijelo maleno i neugledno. Novo zvonofinancirali su međugorski župljani na raduu Americi 1911. Bilo je teško 375 kg, bezglavine i jezička. Ukupni trošak iznosio je1277 kruna. Skupljeno je 1300 kruna. Odnovca koji je pretekao rečene su svete misena nakanu darovatelja. «Zvono je prozvonilouprav na sv. Jakova 25. srpnja 1911.» Tomje prilikom obnovljena i ponutrica zvonika,točnije promijenjena je japija za dva zvona,kao i željezna stega za japiju, a ispod zvonaje sagrađen polukružni svod, «ćemer».Majstoru Bacmanu i težacima koji su pomagaliisplatio je župnik 335 kruna. Petnaestgodina nakon toga (1926.) odlučeno je dase nabavi drugo zvono, teško 550 kg. Okotoga je posebno skrbio župnik fra Pile Bebek.Zvono je bilo teško 500 kg (s opravom550 kg), od najboljeg materijala, a stajalo je25.000 dinara. Dodatnih 5.400 dinara stajaoje pribor, prijevoz i namještaj zvonika. Tomsu prigodom izmijenjene i pristupne stube,a pod ispod zvona je cementiran. Ti su radovistajali 6.203 dinara – sve skupa dakle36.653 dinara. «Ta ogromna svota sakupljenaje mal ne sva od župljana», zapisao ježupnik fra Pile. «Prigodom dizanja zvona ipopravka unutrašnjosti zvonika upotrebilose je 18 majstorskih nadnica», a župnik jemajstore hranio, što ga je stajalo dodatnih450 dinara.Problemi sa župnom crkvomCrkva je međutim bila sagrađena na nesigurnomi mekom tlu i počela je pucati «pošavovima» pa se već krajem 1920-tih godinamoralo misliti na izgradnju nove crkve, nanovoj lokaciji. S tom je gradnjom međutimbilo puno problema: najprije zbog neslogeoko mjesta njezine gradnje, a kasnije i Drugogsvjetskog rata i teškoga poraća nova jecrkva bila dovršena tek 1969. godine! O tomeje sačuvano dosta izvornih dokumenata kojiće nam pomoći u rekonstrukciji događaja.Crkva je prvi put ozbiljno uzdrmana niti20 godina nakon što je izgrađena. Naime,ondašnji je župnik fra Ciprijan Brkić 6. rujna1915. izvijestio provincijalat u Mostaru kakoje «u prošlo vrieme pukao grom – prem imagromobran – u ovdešnju crkvu negdje nadotarom u lastavicu, te je dosta štete učinio.»Od toga je udara groma potpuno sagnjiladrvena građa pod krovom zvonika pa je prijetilaopasnost da vjetar ne bi krov zvonikabacio na crkvu, «gdje bi počinio silnu štetu,a moglo bi bit i mrtvih». K tome je iz te rupena zvoniku tekla voda i po gredama u crkvii po drvenom stepeništu pa su i te grede počelegnjiti. Stoga je bilo nužno iznova prekritizvonik. «Na ovo su glavari u ime svojihsela pristali i svaku pomoć obećali… Rad ćetrajat preko mjesec dana.» Župnik fra Anđeo36 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

SvjedočanstvoMJESTO DUBOKEMOLITVE I SABRANOSTIIrena TečićPrije 24 godine s roditeljima i bratom sam prvi put hodočastila u Međugorje. Sjećam se da je bio užasno vruć danpa smo se brat i ja pitali što po toj vrućini tu radimo. Još nam je teže bilo kad nam je mama rekla da ćemo bosiići do križa na brdu. Odgojeni slušati roditelje, išli smo bosi i molili krunicu. Kako smo zaboravili ponijeti cipele,vratili smo se također bosi.Osjetila sam u sebi neki mir, znam dame je to jutro boljela glava, baka meblagoslovila i rekla: Pođite u miru imolite, neka vas dragi Bog čuva. Zaista, glavame više nije boljela, pošli smo na Misu, tena obilazak Gospinog kipa u crkvi. Tada nijebilo sve tako uređeno kao danas ali meni jebilo lijepo - puno ljudi, svi mole, duboka tišina,mir, u čovjeka uđe nešto neopisivo.Od tada sam u Međugorju bila već desetakputa. Prije pet godina rodila sam sina Ivana,želja mi je bila da s njim hodočastim Gospi uMeđugorje, a posebno da svog supruga dovedemu to prekrasno sveto mjesto. Moj suprug,iako je također iz kršćanske obitelji, u crkvuide dva puta na godinu, pristao je poći s nama.Molio je sa sinom, objašnjavao mu gdje smo.Onda smo skupa došli i sljedeće godine, mojsin je bio nemiran, a ja sam molila da izdržiMisu, da mu Gospa da snage da bude dobar,molila sam za zdravlje svih nas, za blagoslov.Zahvala za sva dobraPošli smo i prošlo ljeto. Već tradicionalnona more idemo u lipnju pa sam suprugu reklada bi bilo lijepo da uoči obljetnice Gospinihukazanja odemo na molitvu i zahvalu zasva dobra. Jedva je pristao, izgovarao se navrućinu, nismo stigli otići na Križevac. Sin jebio sretan, stalno je ponavljao: Idemo u Međugorje.Svi troje smo bili na molitvi i Misi kojaje bila na vanjskom oltaru. Sin je bio oduševljen,molio je i on, palio svijeće za didu kojije na nebu, kazao je: Molio sam se Gospi da semoj dida vrati pa da bude s nam…potekle sumi suze nakon tih njegovih riječi.Skoro sam preplakala cijelu Misu, bilo mije nekako i teško i milo. Sjetila sam se svojepokojne bake koja je svaki dan molila krunicu,a mi joj mladi govorili da moli za nas jermi nemamo vremena. Imali smo vremena,ali nismo molili.Osjetila sam čudan mirProšle godine na obljetnicu u Međugorjusam osjetila neki čudan mir, kao da menetko stalno vuče za rukav i govori moli krunicu,moli za baku… Poslije Mise opet samotišla u crkvu i molila, suze su mi kapalea ne znam zašto. Od tada svaki dan molimkrunicu. Molila sam ja i prije ali ne toliko,sada imam vremena za molitvu, a ranije sečesto događalo da ga nisam imala.Čim sam se vratila s mora otišla sam nabakin grob, plakala i pričala kako mi je bilolijepo i da mi je jako žao što nije uspjela otićina to blagoslovljeno mjesto. Tješila sam seda je sada s Gospom.Veselim se što ću opet u MeđugorjeJedva čekam novi broj Glasnika mira dačujem novosti iz Međugorja, da čujem kolikose ljudi obratilo, da molim s njima. Nekidan sam preko satelita uspjela naći Radiopostaju«Mir» Međugorje upravo dok se molilakrunica i opet sam plakala. Sin me pitao štomi je, zašto plačem. Kad sam mu rekla damoli sa mnom krunicu, da je to Radio Međugorje,naljutio se i prebacio na crtić. Ali kadje vidio moju tugu, kazao je evo slušaj, panije mi važan taj crtić, bit će i sutra, toliko meto razveselilo da ne mogu opisati. Slušalismo i Misu, kao da sam i ja bila tamo međutim ljudima. Veselim se svakoj molitvi, aposebno se veselim što ću sigurno opet uMeđugorje, moliti križni put na Križevcu,moliti za zdravlje svih nas, moliti da moj suprugredovito ide u crkvu i za duše umrlih,posebno za dušu svoje bake koja je umrla nadan Svih svetih. Ne znam je li itko na svijetuizmolio više krunica od nje, a imala je takotežak život… Molit ću kao ona. Uz molitvukrunice zaborave se sve poteškoće i nepravde,a u Međugorju, u oazi mira, moli se takosabrano i duboko.38 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Tjedni molitveni program– zimski raspored (od 11. rujna do 1. svibnja)Sve o događajima u Međugorjui odjecima u svijetu i KatoličkojCrkvi čitajte u novommjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugimaGlasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir”Međugorje.Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva):30 KM/120 KnPONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSVAKOG 25. U MJESECU - CJELONOĆNO KLANJANJESiječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • 39

činite sve što vam kaže moj sin...