Hodočasničke <strong>staze</strong>GOSPA - MAJKA NADEPONTMAIN (Francuska)Nebo se otvorilo17.siječnja 1871. Blažena DjevicaMarija je pred očima nekolikodjece kroz tri sata rasvjetljavalanebo nad mjestom Pontmain.Bila je vrlo hladna noć. Francuska je uratu. Pariz je opsjednut. Nijemci <strong>su</strong> osvojililuku Laval. U Pontmainu vlada strah: Ništase ne zna o 38 unovačenih mladića iz togamjesta. Te večeri Eugen i Josip Barbedetteposlije školske nastave pomažu svome ocu uštaglju pripremati krmu. Mrve sitno žbunje,kako se radilo u Bretanji i Normandiji. Bilo jeprošlo 16 sati. U isto vrijeme dolazi im <strong>su</strong>sjedaJeana Détais koja nosi dobre vijesti o vojnicimaiz Pontmaina. Gospodin Barbedetteprekida posao da čuje vijesti.Kroz napola otvorena vrata Eugen nadvorištu gleda snijeg i poledicu koja jeprekrila zemlju. U isto vrijeme primjećujemnogo zvijezda na nebu, iako je tek pet satiposlije podne. Iznenada sedam-osam metaraiznad kuće <strong>su</strong>sjeda Augustina Guidecoqaprimijeti lijepu gospođu koja ga smiješećise promatra. Bila je obučena u široku plavotamnu haljinu po<strong>su</strong>tu zvijezdama i bez pojasa.Dječak je uzbuđeno i oduševljeno većdesetak minuta promatrao ovaj prizor kad je<strong>su</strong>sjeda Jeana Détais izišla iz štaglja i pošlakući. Eugen joj je rekao: «Pogledajte, vidite linešto iznad Augustinove kuće?». «Ma ne, dijetemoje, ništa ne vidim»! Otac Barbedettei Josip, čuvši ovaj razgovor, odmah <strong>su</strong> izišlivani. Otac nije vidio ništa.Vidiš li ti nešto?«A, ti, Josipe, vidiš li nešto?»«Da, vidim jednu lijepu veliku gospođu».Otac, ne vidjevši ništa, za sobom povučedjecu pa im reče: «Idite k majci koja upravopriprema večeru».Dolazi i majka, ali ni ona ništa ne vidi.Rekla je svojim sinovima: «Možda vam se30 • G l a s n i k m i ra // Međugorjefra Karlo LovrićPremda Francuska nije bila pripremljena za ratni pohod, car NapoleonIII. Njemačkoj je objavio rat 19. srpnja 1870. Francuski porazi zaredali<strong>su</strong> vrtoglavom brzinom i već 2. rujna Napoleon III. je zatočen s 300.000svojih vojnika. Veliki dio Francuske je zaposjednut i nema nade da bi sezaustavilo njemačko napredovanje. Usred takve velike nacionalne pogibliFrancuska pada na koljena i počinje moliti.ukazuje Blažena Djevica Marija. Kad kažeteda je vidite, molite pet Očenaša i pet ZdravoMarija!» «Da, mama…» odgovoriše obadvojica.Majka je pošla potražiti svoje naočalei natrag sa sobom povela osamnaestogodišnjusluškinju Luise Lemonnier, no ni jednaništa nije vidjela.«Brzo, idemo večerati» - pozva ih otac.«Kad večeramo možemo li se vratiti u štagalj?»- pita Josip majku. «Da, večerajmobrzo» - domeće Eugen - «pa idemo pogledatilijepu gospođu». Objed je trajao vrlo kratko.Netom <strong>su</strong> izišli iz kuće, obadvojica <strong>su</strong> kleknuliu štaglju i promatrali lijepu gospođumoleći Zdravo Mariju.Majka je otišla u samostan potražiti s.Vitaliju, učiteljicu u školi. Ni ona nije ništavidjela. Kad se vratila u samostan kroz glavujoj prođe misao da ponovo pođe u štagalj stroje učenika iz internata: Françoise Richer,11 godina, Jeana Marija Lebossé, 9 godina iAugustina Mouton.«O, lijepe gospođe! Lijepa gospođa u plavojhaljini sa zlatnim zvijezdama», povikale<strong>su</strong> prve dvije. Augustina Mouton ništa nijevidjela.«Budući da samo djeca vide», reče s. MarijaEdouard, također učiteljica koja se pridružilas. Vitaliji, «potražimo i druge». Pođimonajprije k župniku i obavijestimo ga što sedogađa. Stari župnik, očito dirnut, pošao jesa svojom starom kuharicom. Vraćajući seiz župne kuće, s. Marija Edouard pozvala jegospođu Friteau da u štagalj povede šestogodišnjegsinčića Eugena. I on je vidio Djevicui opisao ju kao i ostali.Sestre <strong>su</strong> dale znak za uzbunu pozivajućiseljane da dovedu djecu. Kad je župnik stigaou štagalj, u njemu se bilo skupilo već šezdesetakosoba. U istom trenutku četiri glavna vidioca- Josip i Eugen Baberdette, Françoise Richeri Jeana Marija Lebossé povikaše u glas:«Oh, nešto se događa! Mali crveni križ pojaviose na Gospinu srcu. Gospa se više nesmije. Vrlo je žalosna!» Sveti župnik, uvjerenda djeca vide Gospu, ne prestaje moliti krunicus litanijama i uz pomoć nazočnih pjevatihvalospjeve.Vladala je velika hladnoća. Ljudi ulaze u štagalj.Samo vidioci ostaju vani i nije im hladno.Možete vi moliti, ali...Mole krunicu, zatim Magnificat. Uto kočijašJosip Babin, koji se vratio s tržnice,povika: «Možete vi moliti, ali <strong>su</strong> Nijemci uLavalu». Dotle se odmotava zastava izmeđuplavog ovalnog lika i krova kuće, s koje djecačitaju slovo po slovo (mnoštvo pjeva litanijeBlažene Djevice Marije): «MOLITE, MOJA DJE-CO, BOG ĆE VAS UBRZO USLIŠATI. MOJ SINĆE SE SMILOVATI.»Čežnja raste, a djeca očituju svoju velikuradost: «O, kako je lijepa!»Svi pjevaju Majko Nade. Iznenada se djecaražalostiše, jer se na Marijinu licu pokazaladuboka žalost. Pred njom se pojavi crvenikriž koji je nosio potpuno krvav I<strong>su</strong>s.Na vrhu križa, na poprječnoj bijeloj gredicrvenim slovima je pisalo: ISUS KRIST.Marija pokazuje I<strong>su</strong>saMarija je s obje ruke uzela križ i pokazalaga djeci, a jedna je mala zvijezda zapalilačetiri svijeće oko nje kao što je to činiožupnik u crkvi na oltaru Presvete Djevice. Ita se zvjezdica potom smjestila iznad Gospineglave. Dotle ljudi mole u šutnji. Pjeva
Hodočasničke <strong>staze</strong>se i Ave Maris Stella (Zdravo Zvijezdo mora).Crveni križ nestaje. Marija opet zauzimapoložaj ispruženih ruku s gestom primanja.Jedan mali križ pojavi se na oba njezina ramena.Sav svijet je na koljenima u snijegui moli Večernju. Uskoro se odmotava velikakoprena od njezinih nogu i malo pomalo cijeluje pokriva. «Gotovo je», kažu djeca. Ljudise vraćaju kućama radosna srca. Jedanaestdana poslije potpisano je primirje. DodušeFrancuzi <strong>su</strong> morali dati Nijemcima pokrajinuAlsaçe, ali je važan mir.Hodočasnici dolazeFrancuskom se brzo proširila vijest o događajuu Pontmainu. Mnogi <strong>su</strong> dolazili i tunalazili utjehu. Poslije pomnog istraživanjai kanonskog procesa, biskup Lavala, mons.Wicart 2. veljače 1872. je izjavio: «Ovimepriznajemo da se Bezgrješna Djevica Marija,Majka Božja 17. siječnja 1871. godine doistaukazala Josipu i Eugenu Barbedetteu, FrançoiseRicheru i Jeani Mariji Lebossé». Timeje odobrio štovanje Blažene Djevice Marijei pozvao na gradnju svetišta u tom mjestu.Svetište je svečano blagoslovljeno 27. lipnja1877. godine.Zašto je Blažena Djevica Marija izabralaovo nepoznato mjesto od svega 200 stanovnika?Selo pripada biskupiji Laval koja je,16 godina ranije, zavjetovana BezgrješnomZačeću Marijinu. U Pontmainu je živio i pastoralnodjelovao Michel Guérin, svećeniksveta života, često uspoređivan s Arškim župnikom.Odmah poslije ređenja došao je uPontmain, a kad je selo 1840. promaknutou župu postaje prvim župnikom i u njemuostaje do smrti (1872.).Pobožnost prema I<strong>su</strong><strong>su</strong> i MarijiŽupnik Guérin gajio je pobožnost premaMariji i Muci I<strong>su</strong>sovoj. Kad je stigaou Pontmain stavio je jedan Gospin kip naulazu u župni stan a drugi u zvonik svojecrkve. Obnovio je crkvu. Želio je da svodbude obojen u plavo i sa zvijezdama, teje postavio kip Bezgrješne iznad glavnogoltara. Ustanovio je Bratovštinu Srca Marijinai Gospe Karmelske. Svake nedjeljeposlije Večernje osobno bi zapalio četirisvijeće pred Marijinim kipom. Molila sekrunica i pjevali hvalospjevi. Pobožnostžupnika prema Muci I<strong>su</strong>sovoj bila je takovelika da je stavio križeve u sva kućanstvasvoje župe, podigao više križnih putova isvoju školu povjerio redovnicama KlanjateljicamaBožanske pravde iz Rillé-Fougeresa.Svojim dolaskom Blažena Djevica Marija jepred svijetom htjela pokazati koliko joj je bilougodno štovanje koje <strong>su</strong> župljani Pontmainaiskazivali Muci njezina Sina i svim svećenicimasvijeta reći kako je jednu župu lakoučiniti kršćanskom kad se ne računa samos ljudskim, nego i nadnaravnim sredstvima:molitvom, pobožnostima prema Gospi, podizanjemkriža i vjeronaučnom poukom.Poslije smrti župnika Guérina biskup je uPontmain pozvao redovnike Oblate BezgrješneDjevice Marije koji <strong>su</strong> 1903., kao i svi redovnici,protjerani iz Francuske i vratili se tekposlije Prvoga svjetskog rata. Dotle <strong>su</strong> svjetovnisvećenici vodili brigu o svetištu. Bazilikaje posvećena 15. listopada 1900., a 1908. upri<strong>su</strong>tnosti 2 nadbiskupa, 4 biskupa, 600 sve-ćenika i 15.000 hodočasnika svečano proglašenaBazilikom Gospe Nade Pontmaina.Što je poslije bilo s vidiocima?Eugen je postao svećenik i svećeničkedužnosti obavljao u svojoj biskupiji Laval.Josip je postao redovnik-svećenik kod otacaOblata Bezgrješne Djevice Marije i pomagaohodočasnicima u Pontmainu. FrançoiseRicher bila je najprije učiteljica, a poslije jepreuzela kućanstvo kod župnika Eugena. JeanaMarija Lebossé je postala redovnicomu Kongregaciji sestara Svete Obitelji u Bordeuxui kroz 20 godina bila sakristanka umatičnoj kući. Župnik Guérin je umro maloposlije ukazanja i pokopan na groblju u Pontmainu.Siječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • 31