U neprohodnom kamenjaru izrasle su hodočasničke staze

Hodočasničke stazese i Ave Maris Stella (Zdravo Zvijezdo mora).Crveni križ nestaje. Marija opet zauzimapoložaj ispruženih ruku s gestom primanja.Jedan mali križ pojavi se na oba njezina ramena.Sav svijet je na koljenima u snijegui moli Večernju. Uskoro se odmotava velikakoprena od njezinih nogu i malo pomalo cijeluje pokriva. «Gotovo je», kažu djeca. Ljudise vraćaju kućama radosna srca. Jedanaestdana poslije potpisano je primirje. DodušeFrancuzi su morali dati Nijemcima pokrajinuAlsaçe, ali je važan mir.Hodočasnici dolazeFrancuskom se brzo proširila vijest o događajuu Pontmainu. Mnogi su dolazili i tunalazili utjehu. Poslije pomnog istraživanjai kanonskog procesa, biskup Lavala, mons.Wicart 2. veljače 1872. je izjavio: «Ovimepriznajemo da se Bezgrješna Djevica Marija,Majka Božja 17. siječnja 1871. godine doistaukazala Josipu i Eugenu Barbedetteu, FrançoiseRicheru i Jeani Mariji Lebossé». Timeje odobrio štovanje Blažene Djevice Marijei pozvao na gradnju svetišta u tom mjestu.Svetište je svečano blagoslovljeno 27. lipnja1877. godine.Zašto je Blažena Djevica Marija izabralaovo nepoznato mjesto od svega 200 stanovnika?Selo pripada biskupiji Laval koja je,16 godina ranije, zavjetovana BezgrješnomZačeću Marijinu. U Pontmainu je živio i pastoralnodjelovao Michel Guérin, svećeniksveta života, često uspoređivan s Arškim župnikom.Odmah poslije ređenja došao je uPontmain, a kad je selo 1840. promaknutou župu postaje prvim župnikom i u njemuostaje do smrti (1872.).Pobožnost prema Isusu i MarijiŽupnik Guérin gajio je pobožnost premaMariji i Muci Isusovoj. Kad je stigaou Pontmain stavio je jedan Gospin kip naulazu u župni stan a drugi u zvonik svojecrkve. Obnovio je crkvu. Želio je da svodbude obojen u plavo i sa zvijezdama, teje postavio kip Bezgrješne iznad glavnogoltara. Ustanovio je Bratovštinu Srca Marijinai Gospe Karmelske. Svake nedjeljeposlije Večernje osobno bi zapalio četirisvijeće pred Marijinim kipom. Molila sekrunica i pjevali hvalospjevi. Pobožnostžupnika prema Muci Isusovoj bila je takovelika da je stavio križeve u sva kućanstvasvoje župe, podigao više križnih putova isvoju školu povjerio redovnicama KlanjateljicamaBožanske pravde iz Rillé-Fougeresa.Svojim dolaskom Blažena Djevica Marija jepred svijetom htjela pokazati koliko joj je bilougodno štovanje koje su župljani Pontmainaiskazivali Muci njezina Sina i svim svećenicimasvijeta reći kako je jednu župu lakoučiniti kršćanskom kad se ne računa samos ljudskim, nego i nadnaravnim sredstvima:molitvom, pobožnostima prema Gospi, podizanjemkriža i vjeronaučnom poukom.Poslije smrti župnika Guérina biskup je uPontmain pozvao redovnike Oblate BezgrješneDjevice Marije koji su 1903., kao i svi redovnici,protjerani iz Francuske i vratili se tekposlije Prvoga svjetskog rata. Dotle su svjetovnisvećenici vodili brigu o svetištu. Bazilikaje posvećena 15. listopada 1900., a 1908. uprisutnosti 2 nadbiskupa, 4 biskupa, 600 sve-ćenika i 15.000 hodočasnika svečano proglašenaBazilikom Gospe Nade Pontmaina.Što je poslije bilo s vidiocima?Eugen je postao svećenik i svećeničkedužnosti obavljao u svojoj biskupiji Laval.Josip je postao redovnik-svećenik kod otacaOblata Bezgrješne Djevice Marije i pomagaohodočasnicima u Pontmainu. FrançoiseRicher bila je najprije učiteljica, a poslije jepreuzela kućanstvo kod župnika Eugena. JeanaMarija Lebossé je postala redovnicomu Kongregaciji sestara Svete Obitelji u Bordeuxui kroz 20 godina bila sakristanka umatičnoj kući. Župnik Guérin je umro maloposlije ukazanja i pokopan na groblju u Pontmainu.Siječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • 31