U neprohodnom kamenjaru izrasle su hodočasničke staze

Sveto pismoMARIJA, ISUSOVAMAJKA, USVETOM PISMU (Marko)U Markovu evanđelju koje je izrazito kristološki, usmjereno čitatelj trebashvatiti kako, unatoč niskosti ljudskog podrijetla i sramoti križa, u Isusuiz Nazareta treba gledati Sina Božjega. U izrazu “sin Marijin” Marija bi bilajamac njegove ljudske naravi, slično kao što je to slučaj u Pavlovu izrazu“rođen od žene” (Gal 4,4).dr. fra Ivan DugandžićSin Marijin neprihvaćenu svom zavičaju (6,1-6a)Drugi put Marko spominje Isusovumajku njezinim imenom u tekstukoji opisuje njegov ponovni posjetsvome Nazaretu i uporno odbijanje njegovihsugrađana da ga prihvate kao što su gaprihvatili po drugim galilejskim mjestima(6,1-6a). Ovaj put to nije samo njegova rodbinaveć svi posjetitelji sinagoge u kojoj se usubotu našao i Isus, koristeći tu priliku da ipred svojima progovori o blizini kraljevstvaBožjega, po čemu se već pročuo okolo pogalilejskim mjestima. Oni prvo sa zanosomslušaju njegovo učenje, a onda s čuđenjempitaju: «Odakle njemu ovo? Kakva li mu jemudrost dana? Kakva li čudesa čini svojomrukom? Zar nije ovo tesar, sin Marijin, abrat Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov? Zarmu se sestre ne nalaze ovdje među nama?»(6,2sl).Isusovim sugrađanima očito nije upitnanjegova mudrost kojoj se i oni dive, već jeproblem njegovo podrijetlo. Riječ je o posebnomaspektu mesijanske tajne koja u Markovuevanđelju igra važnu ulogu. Židovi suimali neke predodžbe s obzirom na dolazakMesije kojih su se čvrsto držali. Jedna odnjih bila je da nitko ne će znati odakle Mesijadolazi. On će biti posve nepoznat sve dočasa svoga nastupa. Nitko ne će znati njegovopravo podrijetlo. Na Isusa se to ne možeprimijeniti, jer Nazarećani poznaju ne samonjegovu majku, već i širu obitelj u kojoj jeodrastao, a u kojoj su se bliski rođaci zvalibraćom i sestrama. Tu u sinagogi su oni kojisu odrasli zajedno s njime. Zato on u njihovimočima jednostavno ne može biti Mesijaili prorok (r. 4), kako ga mnogi smatraju. Onje za njih samo tesar (r. 3), što je također naučiou svojoj obitelji.Tu židovsku predodžbu o dolasku Mesijezabilježio je ranokršćanski mučenik Justin,što bi moglo značiti da je ona spominjanai kasnije u prvoj Crkvi: «Nakon što se Mesijarodi i negdje se nalazi, on je ipak nepoznat,štoviše ni on sam ne zna da je to niti imakakvu vlast, sve dok ne dođe Ilija, pomažega i objavi» (Dial 8,4). Poistovjećujući se sasudbinom mnogih proroka, Isus samo zaključujekako «je prorok bez časti jedino usvom zavičaju, kod svoje rodbine i u svojojkući» (6,4).Mariološko značenje (Mk 6,1-6a)Očito je da spominjanjem Marije Markonema nikakav izravan mariološki interes.Ona je i ovdje posve u sjeni svoga sina, jerriječ je o tome kako se ljudi odnose premanjegovu učenju i njegovim čudesima. I ovdjeje, kao i u prethodnom tekstu 3,20-35, problemvjere i nevjere. Pogotovo je to očito uširem kontekstu Mk 3,20-6,6a, gdje je Markoprvo donio Isusovo učenje o kraljevstvu Božjemu prispodobama (Mk 4), a onda za potvrdunjegova učenja izvješće o tri velika čuda(4,35-5,43). Nipošto nije slučajno da taj dioevanđelja koji tako snažno govori o uvjer-16 • G l a s n i k m i ra // Međugorje