U neprohodnom kamenjaru izrasle su hodočasničke staze

Poruka za sadašnji trenutakISUS JE VAŠ MIRMajko Mira moli za nas!U svojim porukama koje nam je upućivala za Božić svih minulih dvadesetpet godina, Djevica Marija nas je u svakoj pozivala na mir: „Draga djeco,i danas vam nosim u naručju malog Isusa, Kralja mira, da vas blagoslovisvojim mirom. Pozivam vas da budete moji nositelji mira u ovomnemirnom svijetu. Nosim vam Isusa, Kralja mira, da vam on udijeli svojmir. Stavite malog Novorođenog Isusa na prvo mjesto u svom životu. Naposeban način, dječice, dajem vam blagoslov maloga Isusa. Neka vas Onispuni svojim mirom.“Kao što je prvog dana ukazanja u Podbrdudošla s Djetetom Isusom u naručju,tako Djevica Marija dolazi i danas- donoseći i darujući nam svoga Sina Isusa.Gospine riječi nisu bučne, nisu neobične,nisu nesvakidašnje. Njezina nazočnost međunama skrivena je u običnost ljudske riječi ijednostavnosti. Bog nam dolazi u običnostii jednostavnosti djeteta. Isus s nama ostajeobučen i skriven u jednostavnosti euharistijskogkruha. Upravo iza te jednostavnosti krijese svemoć Božje ljubavi i blizine. A ta veličinai svemoć sposobna je stvarati novi život i preobražavatiljudska srca. Gospine riječi nisu ništanovo i nepoznato, one su podsjećanje namudrost i istinu Božje riječi.fra Ljubo KurtovićSamo Isus može dati istinski mirIstinskim mirom i ljubavlju može nas ispunitisamo Isus. U Božiću nam se Bog približio,sišao k nama da nam svoju ljubav učinividljivom. Bog nas ne ljubi zato što smo miza njega nešto učinili i tako zaslužili njegovuljubav, već nas ljubi jer nas je u apsolutnojslobodi odlučio ljubiti. U životu smo naučilina trgovanje, razmjenu usluge za uslugu, dobraza dobro, predmeta za predmet. Naučilismo se cjenkati. Poznati duhovni pisac HenriNouwen opisuje duhovno stanje današnjegčovjeka objašnjavajući kako smo navikli nato da će ljudi prema nama biti dobri ako smoi mi dobri prema njima; da će nam pomagatiako i mi pomažemo njima; da će nas pozivatiako i mi pozivamo njih; da će nas ljubiti ako imi njih ljubimo. U svima nama živi uvjerenjeda je naklonost nešto što treba zaslužiti. Teškonam je i zamisliti da bismo mogli dobiti- ili dati - nešto besplatno. Sve se mora zaraditi.Zbog tog mentaliteta, koji je duboko unama, nastaje puno straha, nemira i napetosti.Stalno smo pod pritiskom da jedni drugimatrebamo dokazati kako smo vrijedni ljubavi.Bojimo se da bismo bili bezvrijedni bezpriznanja i divljenja drugih ljudi. Tako dopuštamoda naše ljudsko dostojanstvo ovisi oreakcijama drugih na naše čine i propuste.Drugima dopuštamo da odlučuju o tometko smo. Mi vjerujemo da smo dobri ako nasdrugi smatraju dobrima; da smo inteligentniako nas drugi takvima drže. Vjerujemo dasmo pobožni ako nas drugi smatraju pobožnima.Obrnuto je isto tako. Ako smo obezvrijeđenii zapostavljeni, brzo povjerujemoda smo prezreni; ako smo ismijavani, brzopovjerujemo da smo smiješni. Ako smo krivoshvaćeni, prebrzo povjerujemo kako nismozaslužili priznanje. I tako najunutarnjijidoživljaj svoje vlastite osobe izlažemo ćudljivimshvaćanjima naše okoline, tako svojudušu prodajemo svijetu. Više nismo gospodariu svojoj vlastitoj kući. Naši prijatelji ineprijatelji određuju tko smo. Mi postajemoigračka njihovih dobrih i loših shvaćanja.Što je naše samopouzdanje manje, to je većanaša čežnja za dokazivanjem. U svijetu ukojem se nebrojeni ljudi osjećaju usamljenima,izoliranima i napuštenima, čežnja zaljubavlju raste do neljudskih razmjera. Jedniod drugih očekuju više nego što jedni drugimamogu dati. Naša nemoć da jedni drugimaispunimo čežnje toliko je ograničena daćemo sve više upadati u opasnost da jednidruge razočaramo. Tako čežnja za ljubavljukoja nije zadovoljena prerasta u nasilje. Nasiljenastaje zbog slabe, nedovoljne vjere uBožju ljubav. Ono što na razne načine i na • G l a s n i k m i ra // Međugorje