PoticajiSTOPAMA MIRASlavna otajstvaI<strong>su</strong>s uzlazi na neboJUTROMaslinska gora i nadalje pamti tvoj korak,prisjećam se toga stupajući utabanom stazom.Pokazivali <strong>su</strong> mi kamen odakle si na nebo uzišao,gledao sam turiste i hodočasnike kako pristižu,plaćaju svoj pogled, neki sliježu ramenima,odlaze i potom se slikaju na beduinskoj devi.Zamišljao sam tvoje učenike, njihov stav,otišao si, naime, na nebo ispred njihovih očiju,a oni <strong>su</strong> mislili da <strong>su</strong> pobjednici, da <strong>su</strong> važni.Prebirem zrnca krunice i pitam se kome sličim,tvojim učenicima, turistima, hodočasnicima?Rođen sam u svijetu koji se klanja opsjeni,prisiljava me biti kao on i pokloniti mu se,a ja to ne ću, mučim se i trgam nabačene spone.Želim uzići k Tebi, smjerno nebo dotaknuti,želim da mi novo jutro svane, svo u bijelom,stupam među tvoje učenike takav kakav sam,spreman sam dugo ići i tvoj nauk upijati.Kada me ljudi sretnu hoće li me prepoznati,ja njih zacijelo hoću, ta znam da braća <strong>su</strong> mi,pružit ću im ruku, vedar, nasmiješen i dobrostiv,ali ipak odlučan, jer nove <strong>su</strong> stvari pred nama.Treba ih dočekati opasanih bokova, pritegnute obuće,da bi se lakše svladala pustinja i zlatno tele.Ćutim u nosnicama prah Palestine i Brda ukazanja,povijest je potekla u ovo nevoljno vrijeme,zaustaviti je može samo naš nehaj i strah,zapravo ona prolazi, a mi možemo biti s njom,unatoč <strong>su</strong>zama ići stazom punom cvijeća,kao u proljetno jutro dok se čuje cvrkut ptica.Miljenko StojićNe boj se, Josipe!dr. fra Iko SkokoSveti Josip (hebr. josef: neka Jahve pridoda)bio je, po Matejevu rodoslovlju,sin Jakovljev (Elijev), a unuk Matanov.Potomak je Davidove loze. Po zanimanjubijaše tesar. Bio je zaručnik Marijin. Prijenego <strong>su</strong> počeli zajedno živjeti, Marija je začelapo Duhu Svetom. Josip se našao u nedoumicišto učiniti. Sveto pismo za njegakaže da je bio pravedan. Nije htio Marijuosramotiti i ostaviti javnosti na pre<strong>su</strong>du iporugu. Dok je smišljao što da učini, dođemu pomoć od Boga. Bog mu šalje anđelakoji mu se javlja u snu i hrabri ga: „Josipe,sine Davidov, nemoj se bojati kući dovestiženu svoju Mariju, jer je ono, što je onazačela, od Duha Svetoga. Rodit će sina, inadjeni mu ime I<strong>su</strong>s, jer će on izbaviti svojnarod od grijeha njegovih“. (Mt 1, 20-22)Josip je čuo, razumio i izvršio Božju poruku.Mariju je doveo u svoju kuću. Josipse pokazuje kao veliki skrbnik i zaštitnikSvete obitelji. U Betlehemu bdije nad novorođenim.Kad je u Betlehemu kralj Herodzaprijetio da će ubiti I<strong>su</strong>sa, Josip uzimaMariju i I<strong>su</strong>sa i sklanja se u Egipat. NakonHerodove smrti vraća se i nastanjuje u Nazaretu.S Marijom prikazuje I<strong>su</strong>sa u jeruzalemskomhramu. Svake godine hodočastioje o Pashi s Marijom u jeruzalemski hram.I kad je I<strong>su</strong><strong>su</strong> bilo dvanaest godina hodočastili<strong>su</strong> s njim u Jeruzalem. Sveto pismonakon toga više ne spominje sv. Josipa.Papa Pio IX. sv. Josipa je proglasio zaštitnikomCrkve, a Papa Pio XII. proglasio ga jezaštitnikom radnika. Godine 1687. Hrvatskisabor sv. Josipa je proglasio zaštitnikomKraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.Imamo li danas nešto nasljedovati od sv.Josipa? Naravno, može se reći, ako želimoživjeti zdravo kao pojedinci, kao obiteljii kao društvo, danas nam više nego ikadatreba pravednih osoba. Danas nam trebasvetih muževa i očeva koji će znati biti čuvarimasvoje obitelji. Danas nam treba odgovornihdjelatnika na svakom polju, odpoljodjelstva do atomske fizike. Mi, kršćani,pozvani smo da te vrjednote živimo i takooblikujemo svoje društvo.32 • G l a s n i k m i ra // Međugorje
PoticajiČOVJEK I VRIJEMEJedan je filozof zapisao kako se čovjekod svih drugih bića razlikuje po tomešto može izroniti iz rijeke vremena kojateče. Sve drugo - što čovjek gradi - vodaodnese, ili može odnijeti, a samo je čovjeksposoban ispuniti vrijeme i po Božjem munamislu dati smisao. Imajući pred očima tumogućnost izranjanja iz vremena, moramose zapitati: Izranjamo li iz bujice vremenaili nas ta bujica odnosi, a da ne znamoodakle potječemo i kamo idemo? Čovjek seuistinu lako može izgubiti u svakodnevnimposlovima, brojnim obvezama, potrebama,nevoljama, žureći s termina na termin, sdužnosti na dužnost, pa tako izgubi orijentacijuu vremenu i prostoru i, što je najgore,udalji se od Boga i izgubi Božju blizinu.Zakoračili smo u još jednu godinu života.No, čini nam se kako smo još uvijek u vremenustaroga, u zagrljaju prošlosti. Mnogeod nas muči vlastita prošlost, nezavršeniposlovi, neispunjena osobna obećanja iplanovi, neizmireni računi, neuspjeli pokušaji…Svijet i potrošačko društvo pritišćunas i nameću nam logiku svoga postupanja.U takvom okružju teško se snalazimo ikao kršćani gubimo svoj identitet i duhovnuorijentaciju. U svijetu i svijesti «modernog»čovjeka kao da Bog polako iščezava iznaših srca i gubi na vrijednosti.Duhovni pisac zapisa: «Kad u srcima vladapustinja, u svijetu je kaos.» Kad to imamona pameti, ne trebamo se čuditi odakleratovi i zlo. I otkuda tolike rastave brakova,nemoral, zlostavljanja u obiteljima, droga,kriminal...! Sve to mi često osjećamo živećiu ovom vremenu i uz to tražimo odgovorena ta pitanja ali na krivoj adresi, kao da neželimo od I<strong>su</strong>sa dobiti ili čuti odgovor. Znamokako je I<strong>su</strong>s odmjeren i konkretan - ontraži maksimum ljubavi, praštanja i žrtve;kod I<strong>su</strong>sa nema kompromisa. On je zahtjevan.U takvom svijetu i vladajućem svjetonazoru,Međugorje je svjetiljka u noći i mjestootvorenosti za Boga. Tu hodočasnik u Gospinomokrilju spoznaje kako je bez Boga izgubljen,siromah i lutalica na zemlji. Gospato ponajbolje osjeća i zato je tu i ne napuštasvoje djece. Stoga, kao kršćani i Gospini sinovi,pozvani smo svoja leđa podmetnuti zabolji i pravedniji svijet. Pozvani smo drugimabiti Krist i glas nade. Pozvani smo svjedočitii vikati ondje gdje se nastanila šutnjao Bogu. Zadatak nam je vrijeme u kojemživimo ispuniti Božjim vrjednotama. Naravno,to ne ćemo uspjeti bez obnove svog sakramentalnogaživota. Samo u takvom životuBog nam daje sredstva spasenja i snaguna životnom putu.Kao Gospini štovatelji odlučimo se na tajkorak i ispunimo Božji zadatak u svijetu -budimo svjetiljke!fra Mario KnezovićMolitva za svojevlastito otkrićeOpravdaj moju dušu, Bože, i napuni saSvog izvora ognjem moju volju. Zasvijetliu moj um, iako to možda znači “tama momiskustvu”, osvoji moje srce Svojim silnimŽivotom. Neka moje oči ne vide ništa u svijetuosim Tvoje slave, i neka moje ruke nedotiču ništa što nije za Tvoju službu. Nekamoj jezik ne okusi kruha koji me ne će prisilitida hvalim Tvoju slavu. Hoću da čujemTvoj glas i hoću da čujem sav sklad koji sistvorio i da pjevam Tvoju pohvalnicu. Ovčjaće me vuna i poljski pamuk dovoljno grijatida mogu živjeti u Tvojoj službi; ostatak ćudati Tvom siromahu. Daj da se služim svimstvarima zbog jednog jedinog razloga: naćisvoje veselje dajući Ti veću slavu.Zbog toga, čuvaj me, iznad svega odgrijeha. Čuvaj me od smrti smrtnog grijehakoji stavlja pakao u moju dušu. Čuvaj meod putenog kvarenja koje zasljepljuje itruje moje srce. Čuvaj me od grijeha kojiizjeda ljudsko tijelo neodoljivom vatromdok ga ne proždere. Čuvaj me od ljubaviprema novcu u kom je mržnja, od lakomostii častohleplja koji guše moj život. Čuvaj meod mrtvih djela taštine i nezahvalnog poslau kom umjetnici uništavaju sami sebe zbogponosa, novca i glasa, a sveti se dave pod lavinomsvoje vlastite nezgodne revnosti. Iscijeliu meni tešku ranu pohlepe i gladi kojaiscrpljuje moju narav njezinim krvarenjem.Pogazi zmijsku zavist koja ljubav bode otrovomi ubija svaku radost. Odveži moje rukei oslobodi moje srce od lijenosti. Oslobodime od besposlice koja obilazi prerušena uaktivnost tamo gdje se aktivnost ne tražiod mene i od kukavičluka koji čini što nijezamoljen zato da izbjegne žrtvu.Daj mi jakost koja čeka Tebe u šutnji imiru. Daj mi poniznost u kojoj je jedinojsmirenost i oslobodi me od oholosti koja jenajteži teret. I zaposjedni cijelo moje srcei dušu bezazlenom ljubavlju. Obuzmi čitavmoj život jednom misli i jednom željomljubavi, da mogu ljubiti ne zbog zasluga, nizbog savršenstva, ni zbog krjeposti, ni zbogsvetosti, nego jedino radi Boga.Thomas MertonSiječanj 2007. // Broj 1 // Godište II. • 33