U neprohodnom kamenjaru izrasle su hodočasničke staze

SusretiČOVJEK SE OVDJE OSJEĆAKAO U PREDVORJU RAJAPriredila Vedrana VidovićKroz minulih dvadeset pet godinau Međugorje ne prestaju dolazitiljudi svih rasa, nacija, društvenihslojeva, religija, svjetonazora,uzrasta... Ne samo da ne prestajudolaziti, već se njihov broj ipovećava, o čemu govori podatakda je minule godine broj podijeljenihsv. pričesti, što je najsigurnijipokazatelj broja hodočasnika,nadmašio broj iz rekordne 1990.godine. U prosincu prošle godinena hodočašće u Međugorje došla jei obitelj gospođe Lynette iz Indije,iz grada Bangalorea. Bio je to njihovprvi posjet ovom mjestu u kojemsu, kako su posvjedočili, pronašlimir, ljubav, Božju blizinu i istinskusreću. Za slušatelje Radiopostaje“Mir” Međugorje razgovarali smo sgospođom Lynette, sveučilišnomprofesoricom, i njezinomnećakinjom Joelle o iskustvima uMeđugorju. Razgovor prenosimo iza čitatelje Glasnika mira.Gospođo Lynette, budite ljubazni, kažitenešto o sebi i o zemlji iz koje dolazite?Dolazim iz Bangalorea, po zanimanju samsveučilišna profesorica, predajem fiziku nasveučilištu. Majka sam dvoje djece. Moja starijakći upravo završava arhitekturu, a mlađastudira medicinu. Muž je bio vlasnik tvornicestrojeva, no nakon prvog srčanog napadaodustao je od tog posla. Sada je puno zauzetu Crkvi. Indija je smještena u Južnoj Aziji ipokriva veći dio Indijskog potkontinenta,druga je najmnogoljudnija država svijeta, sviše od milijardu stanovnika koji govore višeod stotinu različitih jezika. U mojoj domovinižive pripadnici različitih vjera - hindusa,muslimana, budista, kršćana. Kršćana je, doduše,jako malo, svega 2% od ukupnog pučanstva,no lokalna kršćanska zajednica jedosta živa. Ljudi su produhovljeni, redovitoidu na nedjeljna Misna slavlja i općenito sujako zauzeti u Crkvi.Teška prometna nesrećaIspričali ste kako ste 1993. godine, vozećise na posao, doživjeli pad s motorkotačai teško povrijedili glavu. Vaš se život tadau potpunosti promijenio. Kako je došlo donesreće i što se događalo nakon nje - štoste zapravo doživjeli?Vozeći se toga kobnog jutra skuterom naposao, uletjela sam u raskrižje na kojem seveć bila dogodila prometna nesreća. Palasam s motora i teško povrijedila glavu. Krvarilasam iz nosa, ušiju i usta. Naišla sudvojica mladića za koje danas znam da subili oruđe u Božjim rukama, podigli su mei odveli u kuću moje majke koja je stanovalanedaleko od mjesta nesreće. Moj mužnije bio doma pa su me ta dvojica mladićaodvela u obližnju bolnicu, gdje me nisuprimili, jer nisu imali dozvolu za liječenjetakvih vrsta ozljeda. Mladići su me potomodvezli u drugu bolnicu, udaljenu pola sataU ta tri dana, u dubokoj komi, ja sam zapravo živjela posebne trenutkesvoga života. Oko mene je sve bilo posuto lijepom zelenom travomi prekrasnim bijelim cvijećem. Sa svoje lijeve strane vidjela sam svogaoca koji je umro tri godine prije toga događaja. Htjela sam ga zagrliti,no nisam mu mogla pristupiti, on je samo stajao i plakao.28 • G l a s n i k m i ra // Međugorje