U neprohodnom kamenjaru izrasle su hodočasničke staze

Hodočasničke stazeGOSPA - MAJKA NADEPONTMAIN (Francuska)Nebo se otvorilo17.siječnja 1871. Blažena DjevicaMarija je pred očima nekolikodjece kroz tri sata rasvjetljavalanebo nad mjestom Pontmain.Bila je vrlo hladna noć. Francuska je uratu. Pariz je opsjednut. Nijemci su osvojililuku Laval. U Pontmainu vlada strah: Ništase ne zna o 38 unovačenih mladića iz togamjesta. Te večeri Eugen i Josip Barbedetteposlije školske nastave pomažu svome ocu uštaglju pripremati krmu. Mrve sitno žbunje,kako se radilo u Bretanji i Normandiji. Bilo jeprošlo 16 sati. U isto vrijeme dolazi im susjedaJeana Détais koja nosi dobre vijesti o vojnicimaiz Pontmaina. Gospodin Barbedetteprekida posao da čuje vijesti.Kroz napola otvorena vrata Eugen nadvorištu gleda snijeg i poledicu koja jeprekrila zemlju. U isto vrijeme primjećujemnogo zvijezda na nebu, iako je tek pet satiposlije podne. Iznenada sedam-osam metaraiznad kuće susjeda Augustina Guidecoqaprimijeti lijepu gospođu koja ga smiješećise promatra. Bila je obučena u široku plavotamnu haljinu posutu zvijezdama i bez pojasa.Dječak je uzbuđeno i oduševljeno većdesetak minuta promatrao ovaj prizor kad jesusjeda Jeana Détais izišla iz štaglja i pošlakući. Eugen joj je rekao: «Pogledajte, vidite linešto iznad Augustinove kuće?». «Ma ne, dijetemoje, ništa ne vidim»! Otac Barbedettei Josip, čuvši ovaj razgovor, odmah su izišlivani. Otac nije vidio ništa.Vidiš li ti nešto?«A, ti, Josipe, vidiš li nešto?»«Da, vidim jednu lijepu veliku gospođu».Otac, ne vidjevši ništa, za sobom povučedjecu pa im reče: «Idite k majci koja upravopriprema večeru».Dolazi i majka, ali ni ona ništa ne vidi.Rekla je svojim sinovima: «Možda vam se30 • G l a s n i k m i ra // Međugorjefra Karlo LovrićPremda Francuska nije bila pripremljena za ratni pohod, car NapoleonIII. Njemačkoj je objavio rat 19. srpnja 1870. Francuski porazi zaredalisu vrtoglavom brzinom i već 2. rujna Napoleon III. je zatočen s 300.000svojih vojnika. Veliki dio Francuske je zaposjednut i nema nade da bi sezaustavilo njemačko napredovanje. Usred takve velike nacionalne pogibliFrancuska pada na koljena i počinje moliti.ukazuje Blažena Djevica Marija. Kad kažeteda je vidite, molite pet Očenaša i pet ZdravoMarija!» «Da, mama…» odgovoriše obadvojica.Majka je pošla potražiti svoje naočalei natrag sa sobom povela osamnaestogodišnjusluškinju Luise Lemonnier, no ni jednaništa nije vidjela.«Brzo, idemo večerati» - pozva ih otac.«Kad večeramo možemo li se vratiti u štagalj?»- pita Josip majku. «Da, večerajmobrzo» - domeće Eugen - «pa idemo pogledatilijepu gospođu». Objed je trajao vrlo kratko.Netom su izišli iz kuće, obadvojica su kleknuliu štaglju i promatrali lijepu gospođumoleći Zdravo Mariju.Majka je otišla u samostan potražiti s.Vitaliju, učiteljicu u školi. Ni ona nije ništavidjela. Kad se vratila u samostan kroz glavujoj prođe misao da ponovo pođe u štagalj stroje učenika iz internata: Françoise Richer,11 godina, Jeana Marija Lebossé, 9 godina iAugustina Mouton.«O, lijepe gospođe! Lijepa gospođa u plavojhaljini sa zlatnim zvijezdama», povikalesu prve dvije. Augustina Mouton ništa nijevidjela.«Budući da samo djeca vide», reče s. MarijaEdouard, također učiteljica koja se pridružilas. Vitaliji, «potražimo i druge». Pođimonajprije k župniku i obavijestimo ga što sedogađa. Stari župnik, očito dirnut, pošao jesa svojom starom kuharicom. Vraćajući seiz župne kuće, s. Marija Edouard pozvala jegospođu Friteau da u štagalj povede šestogodišnjegsinčića Eugena. I on je vidio Djevicui opisao ju kao i ostali.Sestre su dale znak za uzbunu pozivajućiseljane da dovedu djecu. Kad je župnik stigaou štagalj, u njemu se bilo skupilo već šezdesetakosoba. U istom trenutku četiri glavna vidioca- Josip i Eugen Baberdette, Françoise Richeri Jeana Marija Lebossé povikaše u glas:«Oh, nešto se događa! Mali crveni križ pojaviose na Gospinu srcu. Gospa se više nesmije. Vrlo je žalosna!» Sveti župnik, uvjerenda djeca vide Gospu, ne prestaje moliti krunicus litanijama i uz pomoć nazočnih pjevatihvalospjeve.Vladala je velika hladnoća. Ljudi ulaze u štagalj.Samo vidioci ostaju vani i nije im hladno.Možete vi moliti, ali...Mole krunicu, zatim Magnificat. Uto kočijašJosip Babin, koji se vratio s tržnice,povika: «Možete vi moliti, ali su Nijemci uLavalu». Dotle se odmotava zastava izmeđuplavog ovalnog lika i krova kuće, s koje djecačitaju slovo po slovo (mnoštvo pjeva litanijeBlažene Djevice Marije): «MOLITE, MOJA DJE-CO, BOG ĆE VAS UBRZO USLIŠATI. MOJ SINĆE SE SMILOVATI.»Čežnja raste, a djeca očituju svoju velikuradost: «O, kako je lijepa!»Svi pjevaju Majko Nade. Iznenada se djecaražalostiše, jer se na Marijinu licu pokazaladuboka žalost. Pred njom se pojavi crvenikriž koji je nosio potpuno krvav Isus.Na vrhu križa, na poprječnoj bijeloj gredicrvenim slovima je pisalo: ISUS KRIST.Marija pokazuje IsusaMarija je s obje ruke uzela križ i pokazalaga djeci, a jedna je mala zvijezda zapalilačetiri svijeće oko nje kao što je to činiožupnik u crkvi na oltaru Presvete Djevice. Ita se zvjezdica potom smjestila iznad Gospineglave. Dotle ljudi mole u šutnji. Pjeva