U neprohodnom kamenjaru izrasle su hodočasničke staze

Iz života CrkvePAPA MOĆNIK RIJEČINA PETROVOJ STOLICIdr. fra Tomislav PervanKalendarska je godina minula, doskora će se navršiti i dvije godine pontifikata Benedikta XVI.Kroz minule nepune dvije godine doživjeli smo kako je ovaj Papa gotovo najmoćniji u povijesti Crkve.Njegov je prethodnik bio miljenik medija, znao je to iskoristiti, znao je predstaviti svoju službu uprivlačnu svjetlu. Međutim, ni jedan dosadašnji Pontifex nije imao ovoliko utjecaja. Danas se Papinariječ iščekuje, osluškuje, sluša, prihvaća, tumači, iščitava.Njega se čita, njega slušaju u najzabitnijimmjestima ovoga planeta, prate gauživo. Prije godinu dana mediji su bilizaokupljeni nagađanjima o njegovoj prvoj enciklici,tjednima prije objave na blagdan Pavlovaobraćenja znali su joj naslov, programatskeriječi, Bog je ljubav.S potrebom ljubiti i biti promatran očimaljubavi u čovjekovu je narav usađena žudnjaza istinom. Istina i zbiljnost daju se samo ondaobuhvatiti na smislen način ako se vjera autentičnoživi te se iz takva života kristaliziraju pitanjai odgovori. Benedikt ne traži jednostavnopristanak, nego konkretizaciju cjelokupnog sustavau svakome pojedinom dijelu koji se možepronaći na putu u vremenu i povijesti. Pitanjespram istine proširuje protegu razumnosti ioslobađa je od pretijesne stezulje racionalnostieksperimentiranja i kalkuliranja.Vjerovati znači moći primiti Božji dar izdušno ga prihvatiti. Razum kao razum zakazujepred tom tajnom. Razumska manjkavostproširuje spoznaju, dopušta prodrijeti u tajnusamoga Boga. “Luč vjere” obasjava cijeli svijet,a njezin oganj stvara istinski požar u svijetu.Glasonoća Božje porukeu suvremenom svijetuBenedikt smjera u svome nauku na temeljsvjetla koje razbija i para težinu tame poputmunje. Pred božanskim Kristovim licem i tajnomnjegova Tijela povjerena ljudima pozivanas Papa na odvažnost za život koji može pronaćisamo u Kristu nadu, ispunjenje i spas. ZaPapu je kršćanstvo objava novoga povijesnogazamaha koji se pojavio u povijesti, a Crkva jemjesto autentične slobode.Papa se ne boji javnosti, publiciteta koji seoko njega stalno širi. On oko sebe tka medijskumrežu, privlači pozornost, povezuje, posvemase povjeravajući Bogu komu predano služi.22 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjePrvi teolog Crkve na Petrovoj stolici poučavasve i ima riječ za sve, od članova Međunarodneteološke komisije ili pak općih audijencija srijedom,Angelusa nedjeljom, ili pak u razgovorus prvopričesnicima na Petrovu trgu.Rijeke hodočasnika i ljudi sliježu se na njegovetjedne opće audijencije, a broj se stalnopovećava. Redovito je brojka dvostruko većanego za audijencija njegova prethodnika, IvanaPavla Velikoga. I što je začudno, što višePapa ‘daje’, to više ljudi ‘žele’, hoće, ‘uzimaju’.A što Papa daje, što nudi? Božju riječ kroz svojuprizmu, riječ, samo riječ. Svoj nauk, svojupoduku, svoju katehezu, svoju ljubav premaIsusu Kristu, prema trojstvenom Bogu kojase iščitava iz svih njegovih riječi i postupaka.Mogli bismo reći kako je Papa glasonoša Božjeporuke u suvremenom svijetu.Prošle godine, u veljači, započeo je Papasvoje kateheze o Crkvi i apostolima. Nastupa,govori kao župnik cijelog svijeta, globalnogasela, sveopći pastir, Petrov nasljednik, suvremeniribar ljudi promatra i razlaže svoje mislipred cijelim svijetom o apostolima, GospodinuIsusu, o početcima Crkve. Iz proživljena iskustvasamih apostola iznosi Benedikt XVI. tajnuodnosa između Krista i Crkve. On vjernicima isvijetu nudi Crkvu kao zajednicu vjere, nade iljubavi utemeljenu na vjeri i temelju apostola iproroka. Papa iscrtava pred našim očima izvorniIsusov plan glede svoje Crkve koji vrijedi zasvako vrijeme, koji se održao u mijenama i pomutnjamavremena i epoha.Papin je katehetski tečaj posve jasan: Želinam objasniti, želi da spoznamo zašto smo uCrkvi i na koji se način trebamo truditi živjetisvoju prisutnost u Crkvi na početku novogakršćanskog tisućljeća. Vjera apostola rodila sei izrasla iz osobnoga susreta s Kristom. I zatokroz svoje kateheze Papa pokušava oslikati značajevepojedinih apostola iz Isusova najbližegakruga. I trajno zorno ističe kako kršćanstvonije nikakva ideja, nikakva teorija niti nekakavfilozofski svjetonazor. Jasno je i razvidno da seono rađa, da nastaje iz proživljena ophođenjasa samim Gospodinom. Pripovijedajući životepojedinih apostola te njihova iskustva sa samimGospodinom potom iskustva drugih ljudiiz Isusova kruga rađa se pogled na ranu Crkvukoja čini opipljivom povijest i zbiljnost Crkve usvim vremenima. Kršćanstvo i Crkva su življenikozmički događaj u povijesti.Crkva: Prostor Božjega duhaCrkva koja se očituje u najužem krugu apostolajest jedna velika mreža, umreženje odnosa.Preko Crkve i u njoj ozbiljuje se sama Božjavolja. Papa naglašava kako u životu apostola tavolja nije nikakav stisnuti uskogrudni zakon,nego posvemašnje oslobađanje. Volja Božjaoslobađa čovjeka, čini ga slobodnim za sebe,za druge, za nasljedovanje i za vjernost samomeKristu. U životima pojedinih apostola očitujese zbiljska širina istinskog života, sa svimnjegovim dobrim i lošim stranama, slabostimai prednostima. Život apostola s Kristom jasnoočituje što je to Crkva: Prostor Božjega duha,prostor istine u svijetu! Djelovanje apostolajest jedan jedinstveni lanac služenja. To jetemeljac kršćanstva kako ga razlaže pred svijetomPetrov nasljednik, servus servorum Dei,sluga slugu Božjih. Na Papi je odgovornost dariječ Božja o(p)stane u svoj svojoj veličini, zabrujiu svoj čistoći kako je ne bi rastrgla navadastalnih mijena.Prisutnost Crkve u svijetu napose je danasod velike važnosti kad se pojavilo novo socijalnopitanje, naime, zaštita života, očuvanje ljudskogadostojanstva pred svakim oblikom nasilja.Papa i Crkva moraju biti branitelji svakogaljudskog života, štititi ga od njegova začeća donaravne smrti. Sloboda ubijanja nerođenih nije