U neprohodnom kamenjaru izrasle su hodočasničke staze

ŽUPA MEĐUGORJE KROZ POVIJEST (10.)Prva župna crkvafra Robert JolićU župnom Ljetopisu zapisao je fra Anđeo Nuić: “M.P.O. Fra Nikola Šimovićdošao na 5. svibnja 1895., te kroz svoje četeri godine napravio je crkvus pomoću župe i drugih dobročinioca, a dosta i svoga zasluženoga novcapotrošio. Župa ga se harno spominje u službi duhovnoj i vrimenitoj.”IzgradnjaOprvoj međugorskoj župnoj crkvi ovakoje zapisao fra Radoslav Glavaš1897. godine: «Godine pako 1896.izvanrednom zauzetošću, trudom i požrtvovnošćua s izdašnom podporom vjernogapuka o. fra Nikola Šimović podiže velikui krasnu crkvu, koju sliedi izčinjati i koja,kad bude posve gotova, biti će jedna izmedjunajljepših crkava u Hercegovini.» Kamentemeljac nove crkve blagoslovio je biskupBuconjić na Uzašašće 1896. u prisustvu višesvećenika i svoga generalnog vikara. Crkvaje bila dovršena već sljedeće godine, kakostoji u Šematizmu iz 1903. godine: «O. NikolaŠimović sretnim radom i osobitom spretnošćuuz dostatnu pripomoć vjernog puka sagradioje 1897. godine veliku crkvu izvrsnei lijepe vanjštine. Prekrasno ju je uresio pridodavšijoj zvonik i sveti namještaj. Kupioje i zvono.» Imajući na umu kako su se teškoi sporo u ono vrijeme gradile crkve i drugeveće građevine, uglavnom zbog siromaštvapuka, kao i to da je nova (današnja) župnacrkva građena preko 30 godina (naravno, sdugim prekidima), valja nam se diviti slozii radu župljana na svojoj župnoj crkvi, kao iumješnosti njihova župnika fra Nikole Šimovića,koji su crkvu sa zvonikom i zvonom tepotrebnim crkvenim namještajem sagradiliza samo godinu dana (1896./97.).Popravci i uređenje crkve iznutraVeć desetak godina nakon izgradnje crkvežupnik fra Dujo Ostojić (1904.-07.) počeoje prikupljati novac za popravak crkve. Bioje nabavio i nešto građe. To je predao svomenasljedniku fra Anđelu Nuiću koji piše da jeobnova crkve trajala dugo jer je na mnogomjesta trebalo popravljati «štuk» koji je bioopao, a izvana je trebalo «ciglu vezati i sacimentom podmazati». Potom je crkva obojenaiznutra. Radove je 1907. vodio MiškoBacman: unutarnje i vanjske popravke tepodizanje skela, a crkvu su obojila dvojica«bojadžija» iz Ljubuškoga. Obnova je stajalaukupno 1078 kruna.Fra Anđeo je dao načiniti veliki ormaru crkvi za smještaj crkvenih stvari (1909.)te postaviti kamenicu za sv. vodu u crkvi.Načinio ju je Pavao Bilinić u Splitu (1910.).Uskoro je nabavljen i veliki oltar sagrađen uTirolu (1911.). Župnik je zapisao da je oltarbio skup: stajao je 3928 kruna. Financirali suga župljani, darujući 2% od prodaje duhanana vagi. Tako je skupljeno 4824 krune. Višakje otišao za nutarnju obnovu zvonika. Blagoslovoltara upriličen je na Sve svete 1911.uz veliko slavlje. Sljedeće godine (1912.)prostor pred oltarom popločan je «šarolikimpločicama» dobivenim iz Sarajeva. Trošak jebio 238 kruna.Iz Ljetopisa saznajemo da je 1913. godineza crkvu nabavljena krstionica. Bila je mramorna,pravio ju je Pavao Bilinić iz Splita, astajala je 640 kruna, bez prijevoza. U crkvuje smještena 20. lipnja 1913. Puno je većitrošak bio za izgradnju velikog oltara sv.Ante. Gradio ga je u Tirolu majstor Dom. A.Moroder, isti onaj koji je pravio i glavni oltaru crkvi, posvećen zacijelo sv. Jakovu. Izgradnjaoltara stajala je 2450 kruna, a prijevoz izTirola u Međugorje još 180 kruna. Postavljenje 25. siječnja 1914. godine. Župljani su darovali1200 kruna, a tome valja pridodati idarove primljene do tada na čast sv. Ante,oko 700 kruna. Župnik je namjeravao nabavitii veliki oltar posvećen B. D. Mariji.Crkvena zvonaNije zabilježeno kakvo je bilo prvo zvonokoje je nabavio fra Nikola Šimović 1894.Zacijelo maleno i neugledno. Novo zvonofinancirali su međugorski župljani na raduu Americi 1911. Bilo je teško 375 kg, bezglavine i jezička. Ukupni trošak iznosio je1277 kruna. Skupljeno je 1300 kruna. Odnovca koji je pretekao rečene su svete misena nakanu darovatelja. «Zvono je prozvonilouprav na sv. Jakova 25. srpnja 1911.» Tomje prilikom obnovljena i ponutrica zvonika,točnije promijenjena je japija za dva zvona,kao i željezna stega za japiju, a ispod zvonaje sagrađen polukružni svod, «ćemer».Majstoru Bacmanu i težacima koji su pomagaliisplatio je župnik 335 kruna. Petnaestgodina nakon toga (1926.) odlučeno je dase nabavi drugo zvono, teško 550 kg. Okotoga je posebno skrbio župnik fra Pile Bebek.Zvono je bilo teško 500 kg (s opravom550 kg), od najboljeg materijala, a stajalo je25.000 dinara. Dodatnih 5.400 dinara stajaoje pribor, prijevoz i namještaj zvonika. Tomsu prigodom izmijenjene i pristupne stube,a pod ispod zvona je cementiran. Ti su radovistajali 6.203 dinara – sve skupa dakle36.653 dinara. «Ta ogromna svota sakupljenaje mal ne sva od župljana», zapisao ježupnik fra Pile. «Prigodom dizanja zvona ipopravka unutrašnjosti zvonika upotrebilose je 18 majstorskih nadnica», a župnik jemajstore hranio, što ga je stajalo dodatnih450 dinara.Problemi sa župnom crkvomCrkva je međutim bila sagrađena na nesigurnomi mekom tlu i počela je pucati «pošavovima» pa se već krajem 1920-tih godinamoralo misliti na izgradnju nove crkve, nanovoj lokaciji. S tom je gradnjom međutimbilo puno problema: najprije zbog neslogeoko mjesta njezine gradnje, a kasnije i Drugogsvjetskog rata i teškoga poraća nova jecrkva bila dovršena tek 1969. godine! O tomeje sačuvano dosta izvornih dokumenata kojiće nam pomoći u rekonstrukciji događaja.Crkva je prvi put ozbiljno uzdrmana niti20 godina nakon što je izgrađena. Naime,ondašnji je župnik fra Ciprijan Brkić 6. rujna1915. izvijestio provincijalat u Mostaru kakoje «u prošlo vrieme pukao grom – prem imagromobran – u ovdešnju crkvu negdje nadotarom u lastavicu, te je dosta štete učinio.»Od toga je udara groma potpuno sagnjiladrvena građa pod krovom zvonika pa je prijetilaopasnost da vjetar ne bi krov zvonikabacio na crkvu, «gdje bi počinio silnu štetu,a moglo bi bit i mrtvih». K tome je iz te rupena zvoniku tekla voda i po gredama u crkvii po drvenom stepeništu pa su i te grede počelegnjiti. Stoga je bilo nužno iznova prekritizvonik. «Na ovo su glavari u ime svojihsela pristali i svaku pomoć obećali… Rad ćetrajat preko mjesec dana.» Župnik fra Anđeo36 • G l a s n i k m i ra // Međugorje