GOSPODIN USKRSNU ALELUJA!

Odjeci u svijetuAlfons Sarrach, katolički pisac i novinar iz NjemačkeLJUBAV NADILAZIPROSTOR I VRIJEMERazgovarala Lidija ParisAlfons Sarrach rodio se 1927. u slobodnom gradu Danzigu. Odrastao je u njemačko-poljskomkulturnom ozračju. 1. rujna 1939. u svome je rodnom gradu doživio početak Drugog svjetskog rata.Zbog protivljenja nacističkom režimu, desetero članova njegove obitelji odmah je bilo odvedeno ukoncentracijski logor. Ostali članovi obitelji nekoliko mjeseci kasnije doživjeli su istu sudbinu. Tidogađaji zauvijek su obilježili njegov način razmišljanja.Koncem dvadesetoga stoljeća objavioje knjigu „Proročki zamah Međugorja“koju je ugledni svjetski tisak proglasiojednim od najznačajnijih naslovatoga vremena. U knjizi „Međugorska porukao Bogu koji služi“ predstavljene su temeljnecrte istinski nove kulture. Ona jesnažan poticaj za drugačiji način razmišljanjau politici i teologiji te nudi novupredodžbu o Bogu.Gospodin Alfons Sarrach je u lipnju2006. nekoliko dana boravio u Međugorju.Htio je zahvaliti Bogu na neočekivanom iscjeljenjuod raka.Kako ste se upoznali s Međugorjem?U Međugorje sam došao 1987. kao skeptik.Sve više ljudi me je, naime, pitalo štomislim o Međugorju. Upravo sam tada radiona svojoj knjizi o nevjernom Tomi. Poznatovam je da je on bio misionar u Indiji.Proučavao sam egipatsku, rimsku i indijskuantiku, bavio sam se Evanđeljem, i tomi je bilo dovoljno. Ljudi su ipak stalno ponavljalida je zapravo sramota što se ja kaokatolički novinar ne zanimam za Međugorje.Moja supruga smatrala je da mi ne preostajeništa drugo doli otići na lice mjesta.Za Božić 1987. došli smo s naše troje indijskedjece. Promatrao sam, osluškivaoi molio i nakon tjedan dana kod mene jedošlo do preokreta. Stanovali smo u Miletinikod jedne obitelji koja nam je omogućilasusret s Marijom Pavlović. Dugo sam snjom razgovarao i time je led bio probijen.Postalo mi je jasno da je Međugorje neštosasvim izvanredno, sasvim izvanredno događanjeza nadolazeće tisućljeće.Uvijek sam se bavio budućnošću. Nekolikoputa u životu imao sam predosjećaj za34 • G l a s n i k m i ra // Međugorjestvari koje će se dogoditi. Taj osjećaj me uMeđugorju nije napuštao, a može se sažetiu riječi: Međugorje je prekretnica za trećetisućljeće. Nisu me toliko zanimali vidioci,iako sam imao vrlo dubok razgovor sMarijom Pavlović. Vodio sam i druge razgovore,na primjer s članovima molitveneskupine, da bih upoznao način razmišljanjakoji je uvela Majka Božja. Važne su mibile reakcije u dušama ljudi koji su sve toproživljavali.Može li se razdvojiti odgoj koji dajeMajka Božja od mentaliteta i obiteljskogodgoja ovdje u Hercegovini?Bilo mi je jasno da je Majka Božja upravozbog toga ovdje započela svoje djelo. Pomojem mišljenju, ona je ovdje u Hercegovininašla prirodne preduvjete i, čini mi se,najmanje izopačenu obiteljsku svijest. Ovdjeje mogla graditi na zdravoj ljudskoj prirodi,što inače u drugim dijelovima Europeviše nije bilo moguće. Kaže se da je milostnadgradnja prirode. Promatrao sam ovdašnjeljude i obitelji. Promatrao sam odnosdjece prema roditeljima i roditelja premadjeci. Bilo mi je jasno da ovdje Majka Božjanije naišla na destruktivnu zapadnjačkucivilizaciju. Bog nije postao čovjekomu Ateni, Rimu ili Aleksandriji, nego u Izraelu.Židovi su tada bili jedini monoteističkinarod na svijetu. Imali su jedini istinskivjerski autoritet - Hram i Pismo - i Isus jedošao u posljednjim godinama postojanjatakva cjelovita Izraela. Dakle, iskoristio jeprirodne pretpostavke da bi donio jedinstvenuObjavu.Ta usporedba stalno mi se nametala ovdjeu Međugorju. U Međugorju nalazimozračje kao u Izraelu. Osim toga, primijetiosam da prvi kršćani koji su upoznaliIsusovu poruku, nisu mogli šutjeti. U njimaje gorjela neka unutarnja vatra i porukusu morali nositi po cijelome svijetu.Isto se dogodilo i u Međugorju. Ljudi kojibi došli u Međugorje nisu više mogli šutjeti.Prigodom jednog velikog međugorskogsusreta pred oko 8 000 ljudi u katedrali, pokojnibiskup Fulde je rekao: „Ljudi koji voleMeđugorje tvrdokorna su rasa!“ Imaju potrebupodijeliti s drugima što su doživjeliu Međugorju.Što imaju za podijeliti?Po mojem mišljenju, to se može svestina jednu vrlo jednostavnu formulu: Svijetkakav je danas i kakav je bio tisućljećimaopstojao je u skladu s kategorijamamoći. Jedni su imali moć, a drugi su bili žrtvemoći. Ta misaona shema do dana današnjegaduboko je ukorijenjena u ljudskojprirodi. Ne samo u politici, nego i u obitelji.Očevi imaju riječ, oni su patrijarsi. Toje, po mom mišljenju, u Međugorju nadiđenoi zamijenjeno razmišljanjem u skladus kategorijama služenja. Kad mi je vidjelicaMarija Pavlović rekla da se Gospa ukazujeu sivoj haljini, sve mi je bilo jasno. Sivo jeboja služenja.To je bilo jedno spoznanje. Drugo je bilo:Cjelokupnu zapadnjačku civilizaciju vodimisao poznatog francuskog filozofa Descartesa:Cogito ergo sum – Mislim, daklepostojim. A u Međugorju, dok sam klečaopred crkvom za vrijeme ukazanja, bilo mije jasno da Gospa nadilazi taj filozofski načinrazmišljanja. Nije više Cogito ergo sum,nego: Amo ergo sum - Ljubim, dakle postojim.Razum je zatočenik prostora i vremena.Ljubav nadilazi prostor i vrijeme.