GOSPODIN USKRSNU ALELUJA!

Poruka za sadašnji trenutakPOSTOM I ODRICANJEMBIT ĆETE JAČI U VJERIfra Ljubo KurtovićMarija, Kraljica Mira kao majka zahvaljuje nam na korizmenim odricanjima. Majka Marija nam zahvaljuje jer ljubi.Samo srce ispunjeno ljubavlju jest zahvalno srce. No, mi bismo trebali zahvaliti njoj što nas potiče, poziva, ljubi i zagovaraza nas kod svoga Sina Isusa. Ona nas poziva želeći da nastavimo odricanje i da postimo. Govori nam i pozivanas na post i odricanje zbog nas, naše sreće i radosti. Ona nam dolazi u ovo naše vrijeme da nam pomogne jer znada smo još na putu, kako je i sama rekla: „Draga djeco, došla sam vam pomoći jer vi ne možete sami.“Djevica Marija želi da i mi poput mudrihdjevica iz evanđelja imamo dovoljnoulja te sačuvamo zapaljenesvjetiljke za dolazak zaručnikov. Mi živimoto vrijeme iščekivanja zaručnika. O tomenam je sam Isus govorio u evanđelju. „Tadapristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći:‘Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji neposte?’ Nato im Isus reče: ‘Mogu li svatovi tugovatidok je s njima zaručnik? Doći će većdani kada će im se ugrabiti zaručnik, i tadaće postiti!’“ (Mt 9, 14-15). Post bi nas htiostaviti u perspektivu iščekivanja Isusovadolaska. On nam je obećao doći. Kada? Tonitko ne zna.Kršćanski post nije dijetaKršćanski post je znak da Isus dolazi i daje velika kušnja, koja ima prethoditi krajuvremena, već pred vratima. Post je, kako sečini, igrao sličnu ulogu u Isusovu životu. Usamoći pustinje, uoči njegova javnog djelovanja,velika Isusova kušnja bijaše spojenas postom u napastima, u toj pravoj borbiprsa o prsa s đavlom kojega je pobijedio(Lk 4,14) snagom Duha Svetoga koji ga je iodveo u pustinju (Mt 4,1).Kršćanski post nije neka vrsta dijete ukorist fizičke i psihičke ravnoteže. To bibilo nedostatno. Tjelesna glad treba nasneposredno usmjeriti prema jednoj drugojgladi: gladi za Bogom. Tjelesna i duhovnaglad skladno se povezuju u postuživljenom u Duhu Svetom i tako mogu postatitehnikom molitve. Jer onaj tko postimora u svome tijelu iskusiti da čovjek neživi samo o kruhu nego o svakoj riječi kojaizlazi iz Božjih usta.Izak Sirac pripovijeda nam čudnu aliznačajnu anegdotu. Neki monah imaše običajblagovati samo dva puta tjedno. Ostaledane provodio bi u potpunom postu. No,zamijetio je da mu post postaje gotovo nemogućna samu pomisao da će morati prekinutimolitvu i šutnju tijekom dana. Postkoji nije od samoga početka mogao računatina neprekidnu molitvu, postajao bitako fizički nemoguć. Prema istom autoruneki drugi monah iskusio je nešto slično,samo u obratnom smislu, čim bi ustrajao usamoći i molitvi, bilo bi mu nemoguće jesti.Morao bi se na jelo prisiljavati, što mune bi uvijek uspijevalo »jer bijaše u neprestanomslobodnom i nesmetanom razgovorus Bogom, bez i najmanjeg napora«.Post zasijeca duboko u čovjekaPost, dakle, normalno prerasta u molitvu,a molitva neizbježno vodi k spontanojsuzdržanosti u jelu i pilu. Ovdje se ponovnosusrećemo sa srcem i tijelom u njihovuplodnom međusobnom djelovanju. Kako jeto moguće? Prije nego post prijeđe u molitvui ne može više opstati bez molitve, ontreba izgubiti u ljudskom srcu još jednunovu dimenziju. Post pogađa čovjeka u jednomod najživotnijih ritmova: dvostrukomritmu hrane koji se očituje naizmjenično ikao potreba i kao užitak. Od prvih trenutakasvoga bivstvovanja izvan majčina krila,ljudsko je biće strukturirano slijedomtih dvaju momenata. Tako ono može ostatina životu i postupno zauzeti svoj stavprema stvarima koje ga okružuju. Novorođenčeje ili gladno ili sito. Potreba i zadovo- • G l a s n i k m i ra // Međugorje