10.10.2015 Views

10. JoakimInterFest Bilten br. 1

JOAKIMINTERFEST 2015 10th International Theatre Festival 10. Međunarodni pozorišni festival TIME OF SILENCE JoakimInterFest will be from the 7th till the 15th of October in the Knjaževsko-srpski teatar from City of Kragujevac. The Festival is named after Joakim Vujic (1772-1847), First Serbian Court Theater Director in Kragujevac 1835/36. Knjaževsko-srpski teatar the regular host of Festival, and sponsor City of Kragujevac.

JOAKIMINTERFEST 2015

10th International Theatre Festival
10. Međunarodni pozorišni festival

TIME OF SILENCE

JoakimInterFest will be from the 7th till the 15th of October in the Knjaževsko-srpski teatar from City of Kragujevac.
The Festival is named after Joakim Vujic (1772-1847), First Serbian Court Theater Director in Kragujevac 1835/36.
Knjaževsko-srpski teatar the regular host of Festival, and sponsor City of Kragujevac.

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>JoakimInterFest</strong> 2015<<strong>br</strong> />

<strong>JoakimInterFest</strong>a 2015. godine <strong>br</strong>oj 1 7 oktobar<<strong>br</strong> />

O<strong>br</strong>azloženje selektora<<strong>br</strong> />

VREME TIŠINE<<strong>br</strong> />

Ljudski rod se, što bi rekli cinici, s vremena na vreme<<strong>br</strong> />

nalazi u miru. Ako se poslužimo ovom logikom dalje,<<strong>br</strong> />

moglo bi se (ironično) kazati i da u istoriji nisu retke pauze<<strong>br</strong> />

između ratova kao što ni sukobi nisu tako daleko jedan od<<strong>br</strong> />

drugog. Međutim, ovi predasi između dva sudara, bez<<strong>br</strong> />

obzira koliko traju, oni bi trebalo da budu do<strong>br</strong>o<<strong>br</strong> />

iskorišćeni. U istoriji je to skoro uvek bilo do<strong>br</strong>o<<strong>br</strong> />

upotrebljeno vreme, vreme koje ljudski rod, naročito u<<strong>br</strong> />

oblastima kao što su kultura i umetnost, provodio u<<strong>br</strong> />

razmišljanju, preispitivanju, analizi.<<strong>br</strong> />

Radi se o vremenu u kome nastaje ono što su Stari Grci<<strong>br</strong> />

smatrali najvažnijim - zapitanost. Kada počinju da se traže<<strong>br</strong> />

odgovori na mnoga pitanja, od onih presudne važnosti do<<strong>br</strong> />

pitanja i dilema koje se javljaju u dokolici a do kojih su Stari<<strong>br</strong> />

Grci veoma držali.<<strong>br</strong> />

Ovogodišnji festival se bavi tišinom, tim kratkim prostorom<<strong>br</strong> />

mira u kome se svet povremeno nađe. I bavi se tom<<strong>br</strong> />

pauzom između dva sukoba, onoga koji je prošao i čiji eho<<strong>br</strong> />

i dalje odjekuje, i nekog sledećeg koji nadajmo se nikada<<strong>br</strong> />

neće doći i koji, bojimo se, samo što nije počeo.<<strong>br</strong> />

Današnje vreme, ovo naše doba bi stoga, trebalo da bude<<strong>br</strong> />

vreme prepuštanja miru, kreativnosti, rađanju novih ideja,<<strong>br</strong> />

novih formi koje traže svoje nove sadržaje.<<strong>br</strong> />

Cilj ovogodišnjeg <strong>JoakimInterFest</strong>a jeste sagledavanje i<<strong>br</strong> />

postavljanje pitanja da li postoje nove forme, da li su se<<strong>br</strong> />

pojavile u nekom scenskom čitanju klasičnih i već<<strong>br</strong> />

poznatih komada, kako oni danas „zvuče” na ovoj našoj<<strong>br</strong> />

vetrometini. I šta je sa novim idejama, jesmo li ispričali<<strong>br</strong> />

neke nove priče, da li one uopšte postoje, možemo li ih<<strong>br</strong> />

prepoznati i kako da ne pogrešimo i previdimo nešto što<<strong>br</strong> />

će jednog dana možda biti označeno kao Novo. Neko<<strong>br</strong> />

Novo koje je bilo, i koje nismo primetili.<<strong>br</strong> />

Stoga ovaj festival ima za cilj da u retkoj pozorišnoj šumi<<strong>br</strong> />

koja je iz sezone u sezonu sve ređa, potraži da li postoji<<strong>br</strong> />

neka nova grana koja će jednog dana možda postati novo<<strong>br</strong> />

stablo iz koga će nići novi pravci. Da li postoje novi pogledi<<strong>br</strong> />

na svet koji će učiniti da ovo vreme mira koje se može zvati<<strong>br</strong> />

i kao doba između dva sukoba, da se ovo naše vreme<<strong>br</strong> />

produži što više. I da li možemo da učinimo nešto po<<strong>br</strong> />

čemu će nas neko novo vreme prepoznati.<<strong>br</strong> />

Neka nam je, i celom svetu, sa srećom.<<strong>br</strong> />

Takmičarski program:<<strong>br</strong> />

Naše doba se razlikuje po mnogo čemu od ranijih. Ovo je<<strong>br</strong> />

doba kada nije lako početi selektorski izveštaj<<strong>br</strong> />

uobičajenom rečenicom: „na osnovu toliko i toliko<<strong>br</strong> />

odgledanih predstava” itd. Za razliku od nekih ranijih<<strong>br</strong> />

vremena, danas nema novca za putovanja i obilazak<<strong>br</strong> />

<strong>br</strong>ojnih pozorišta i gledanje njihovih predstava već<<strong>br</strong> />

selektor mora da se dovija kao što se dovijaju i pozorišta.<<strong>br</strong> />

Neke predstave je moguće videti samo na osnovu video<<strong>br</strong> />

zapisa, neke se mogu „uloviti” tokom nekog gostovanja, o<<strong>br</strong> />

nekima se sudi na osnovu svedočenja ljudi od<<strong>br</strong> />

poverenja... Sve u svemu na osnovu niza odgledanih<<strong>br</strong> />

predstava predlažem:<<strong>br</strong> />

Aleksandar Popović, „MREŠĆENJE ŠARANA”, režija<<strong>br</strong> />

Egon Savin, u izvođenju Narodnog pozorišta Banja Luka,<<strong>br</strong> />

Republika Srpska<<strong>br</strong> />

„Mrešćenje šarana”, banjalučkog pozorišta jednostavno<<strong>br</strong> />

je do<strong>br</strong>o urađena predstava u kojoj je osim učesnika i<<strong>br</strong> />

izvođača glavni junak i komad Aleksandra Popovića.<<strong>br</strong> />

Reditelj Egon Savin, koji je poznat kao veliki poštovalac<<strong>br</strong> />

dela ovog pisca, najpre čini sve da Popovićeva drama<<strong>br</strong> />

dođe do reči u ovom vremenu lakih i primenjenih komada i<<strong>br</strong> />

1


<strong>JoakimInterFest</strong> 2015<<strong>br</strong> />

jeftinih priča ni o čemu, dok s druge strane nastoji da<<strong>br</strong> />

izvuče u prvi plan neke od karakteristika našeg vremena<<strong>br</strong> />

koje se u ovom komadu vide kao u ogledalu u čemu ima<<strong>br</strong> />

punu podršku ansambla ovog pozorišta.<<strong>br</strong> />

Dejan Stojiljković/ Vladimir Kecmanović „KAINOV<<strong>br</strong> />

OŽILJAK”, režija Jug Radivojević Šabačko pozorište<<strong>br</strong> />

Retko se dešava da jedna predstava tako „pogodi” suštinu<<strong>br</strong> />

podnaslova festivala kao predstava „Kainov ožiljak”. Ova<<strong>br</strong> />

priča vremenski je podešena na tankoj liniji razdvajanja<<strong>br</strong> />

dva najveća sukoba u svetskoj istoriji. Vremenski radnja<<strong>br</strong> />

komada prati odjeke Velikog rata i u svoj sadržaj uključuje<<strong>br</strong> />

ratne bubnjeve budućeg Drugog svetskog rata. Glavni<<strong>br</strong> />

junaci komada „Kainov ožiljak” najpre je diplomata Ivo<<strong>br</strong> />

Andrić, zatim manje znani i veoma poznati saradnici<<strong>br</strong> />

Adolfa Hitlera, istorijske ličnosti odgovorne za zlodela koja<<strong>br</strong> />

će uslediti, zatim vreme koje prethodi Drugom svetskom<<strong>br</strong> />

ratu i savremeni trenutak o kome je takođe reč.<<strong>br</strong> />

Možda više nego bilo koja druga, ova predstava tačno<<strong>br</strong> />

pogađa ne samo period između dva sukoba već sam<<strong>br</strong> />

trenutak kada prestaje mir i nastaje rat.<<strong>br</strong> />

3. Bitef teatar, Filip Vujošević, „ŽIVOT STOJI, ŽIVOT IDE<<strong>br</strong> />

DALJE”, režija Jelena Bogavac<<strong>br</strong> />

Vujoševićev komad, u najkraćem, nastoji da iznutra<<strong>br</strong> />

osvetli ono što se zove savremeni pozorišni trenutak<<strong>br</strong> />

oličen kroz sudbinu generacije glumaca koja o stalnom<<strong>br</strong> />

angažmanu razmišlja kao o do<strong>br</strong>om vicu, dok budžetska<<strong>br</strong> />

sredstva, nekada jedini način da se dođe do novca,<<strong>br</strong> />

doživljavaju kao lošu šalu starijih kolega.<<strong>br</strong> />

Ono što ovoj predstavi daje poseban šarm jeste kritički<<strong>br</strong> />

otklon i ironizacija „sopstvenog sveta”. Čak i predstava u<<strong>br</strong> />

predstavi koju gledamo, takođe je deo „projektne<<strong>br</strong> />

estetike”, čedu fondova i evropskih konkursa kao načina<<strong>br</strong> />

postojanja mnogih neformalnih i formalnih trupa koje<<strong>br</strong> />

međutim, međusobno ne samo da ne komuniciraju već<<strong>br</strong> />

su, s obzirom da je reč o istim parama, u permanentnom<<strong>br</strong> />

ratu.<<strong>br</strong> />

I na tom planu ova predstava na određeni način obavlja<<strong>br</strong> />

svoj društveno angažovani zadatak.<<strong>br</strong> />

Raine) u 2012. godini osvojila je nekoliko najvažnijih<<strong>br</strong> />

nagrada za najbolji dramski tekst uključujući Drama<<strong>br</strong> />

League Award for Outstanding Play, New York Theatre<<strong>br</strong> />

Outer Critic Circle-a i Off-Broadway Alliance Award - Best<<strong>br</strong> />

Play.<<strong>br</strong> />

Reč je o slici današnjeg sveta u kojoj se kroz intrigantnu i<<strong>br</strong> />

na kraju, katarzičnu priču o ljubavi pokazuje da sreća<<strong>br</strong> />

pojedinca i te kako zavisi od (ne)pripadnosti.<<strong>br</strong> />

Ovu dramu posebno preporučuje to što u njoj nije reč je<<strong>br</strong> />

jednostavnoj (podrazumevanoj) jednakosti ljudi ili<<strong>br</strong> />

uobičajenom skoro patetičnom stavu da su svi ljudi<<strong>br</strong> />

jednaki već se u prvi plan ističu upravo različitosti i<<strong>br</strong> />

pojedinosti koje nas bitno određuju kao jedinke.<<strong>br</strong> />

Istovremeno predstavu „Plemena” izvodi vrstan ansambl<<strong>br</strong> />

koji nastoji da iskristališe pojedinačna iskustva<<strong>br</strong> />

posredstvom niza efektnih scena, stilski ujednačenih<<strong>br</strong> />

rešenja otvarajući prostor za neku vrstu koegzistencije i<<strong>br</strong> />

mira u ovom našem međuvremenu.<<strong>br</strong> />

5. Ivana Simić Bodrožić – Lajla Kaikčija & Grupa autorica<<strong>br</strong> />

„Pukotina”, Režija: Lajla Kaikčija, Zenica<<strong>br</strong> />

Predstava „Pukotina” svojevrsni je teatarski esej o samoći<<strong>br</strong> />

u kome je glavni junak na prvi pogled obična pukotina.<<strong>br</strong> />

Međutim pukotina je ovde shvaćena kao stvarno mesto<<strong>br</strong> />

početka propadanja ali i kao metafora sigurne propasti<<strong>br</strong> />

okrenute prema unutra ili čak i kao početak svega.<<strong>br</strong> />

Da nevolja bude veća, pukotine su svuda oko nas, samo<<strong>br</strong> />

što ih neko vidi neko ne, pri čemu jedino što nema<<strong>br</strong> />

pukotinu jeste rečito ćutanja u samoći.<<strong>br</strong> />

Kao posebna zanimljivost nameće se rediteljska<<strong>br</strong> />

interpretacija ove priče o (ženskoj) samoći koju izvodi pet<<strong>br</strong> />

glumica u različitim, nekad u muškim ulogama u<<strong>br</strong> />

osnovnom ključu takozvanog mešanja žanrova koji ide od<<strong>br</strong> />

monodramskog izraza preko farse do mjuzikla.<<strong>br</strong> />

6. Branislav Nušić „PALILULSKI ROMAN”, režija Egon<<strong>br</strong> />

Savin, produkcija Beogradsko dramsko pozorište<<strong>br</strong> />

Jedno od pitanja ako ne i osnovna teza Okruglog stola<<strong>br</strong> />

ovogodišnjeg Sterijinog pozorja bila je da li je, i u kojoj meri<<strong>br</strong> />

Nušić „naš savremenik”. I kao opšte mesto ne samo ovog<<strong>br</strong> />

skupa a pominjemo ga kao okupljanje održano u<<strong>br</strong> />

organizaciji jednog od naših najvažnijih pozorišnih<<strong>br</strong> />

festivala, jeste da su Nušićeve komedije „kao danas<<strong>br</strong> />

napisane”.<<strong>br</strong> />

Naravno da je i „Paliluski roman” inače Nušićeve drama<<strong>br</strong> />

koja se zove „Iza božijih leđa” takođe „kao da je danas<<strong>br</strong> />

pisana” s tom razlikom što ona ne spada u najpoznatija i<<strong>br</strong> />

najuspešnija Nušićeva ostvarenja. I baš u tome leži tajna<<strong>br</strong> />

4. Nina Raine „Plemena” režija Slavica Knežević,<<strong>br</strong> />

Kazalište PlanetArt i EXIT teatar , Zagreb, Hrvatska<<strong>br</strong> />

Drama „Plemena” engleske spisateljice Nine Raine (Nina<<strong>br</strong> />

2


<strong>JoakimInterFest</strong> 2015<<strong>br</strong> />

ove predstave. Reditelj Egon Savin već nekoliko puta<<strong>br</strong> />

„pronalazi” neki retko izvođen Nušićev tekst, upoznajući<<strong>br</strong> />

ne samo publiku i najširu javnost već i stručne krugove, sa<<strong>br</strong> />

pojedinim Nušićevim tekstovima što je i ovde slučaj.<<strong>br</strong> />

Osobenost Savinovog pristupa Nušićevom opusu sastoji<<strong>br</strong> />

se i u tome što on nastoji da pronađe ozbiljnu konkurenciju<<strong>br</strong> />

slavnim Nušićevim junacima kao što su Živka Ministarka<<strong>br</strong> />

ili Jevrem Prokić i ostali, „slavom” već ovenčani Nušićevi<<strong>br</strong> />

junaci. U tom smislu ova predstava je važna i zbog toga<<strong>br</strong> />

što su rođeni Sima i Jula, dvoje Nušićevih junaka koji<<strong>br</strong> />

možda bacaju sasvim drugo svetlo na pitanje „u kojoj meri<<strong>br</strong> />

je Nušić naš savremenik”. Postoji ozbiljna opasnost da mi<<strong>br</strong> />

još uvek nismo ni dostigli društvene vrednosti o kojima je<<strong>br</strong> />

tako oporo pisao Nušić.<<strong>br</strong> />

7. „PRINCIP SUPERSTAR (MESEČARI)”, autorski<<strong>br</strong> />

projekat Nebojša Bradić, produkcija Knjaževsko-srpski<<strong>br</strong> />

Teatar, Kragujevac<<strong>br</strong> />

Knjaževsko-srpski teatar Kragujevac, svojom predstavom<<strong>br</strong> />

“Princip Superstar (Mesečari)” takođe se osvrnuo na<<strong>br</strong> />

čestu temu naših pozorišta koju je nametnulo<<strong>br</strong> />

obeležavanja stogodišnjice Prvog svetskog rata. Autor<<strong>br</strong> />

teksta i reditelj Nebojša Bradić nastoji da u fragmentarnoj<<strong>br</strong> />

zbirci istorije i pojedinačnih sudbina koje se smenjuju evo<<strong>br</strong> />

već jedan vek, osvetli ne samo osnovnu temu i pitanje u<<strong>br</strong> />

vezi sa Gavrilom Principom već i sa dilemom da li i koliko<<strong>br</strong> />

principi jednog vremena znače i da li važe u nekom<<strong>br</strong> />

drugom.<<strong>br</strong> />

Ono što je takođe značajno jeste da u ovoj predstavi do<<strong>br</strong> />

punog izražaja dolazi kompetentnost i nadahnuta igra<<strong>br</strong> />

aktera predstave „Princip Superstar (Mesečari)”.<<strong>br</strong> />

Selektor:<<strong>br</strong> />

Željko Jovanović<<strong>br</strong> />

Večeras na repertoaru<<strong>br</strong> />

Šabačko pozorište<<strong>br</strong> />

Vladimir Kecmanović i Dejan Stojiljković<<strong>br</strong> />

KAINOV OŽILJAK<<strong>br</strong> />

Reditelj, scenografija i izbor muzike: Jug Radivojević<<strong>br</strong> />

Dramaturg: Spasoje Ž. Milovanović<<strong>br</strong> />

Kostimograf: Jelena Stokuća<<strong>br</strong> />

Asistent kostimografa:Adrijana Simović<<strong>br</strong> />

Scenski pokret: Petar-Pjer Rajković<<strong>br</strong> />

Scenski govor: Radovan Knežević<<strong>br</strong> />

Lica:<<strong>br</strong> />

IvoAndrić - Vladimir Milojević<<strong>br</strong> />

Milica Babić Jovanović –Aleksandra Ristić<<strong>br</strong> />

Vladimir Vauhnik - Ivan Tomašević<<strong>br</strong> />

Zapisničar/Albert Ditrih – Zoran Karajić<<strong>br</strong> />

Andreas – Strahinja Barović<<strong>br</strong> />

Adolf Hitler – Sonja Milojević<<strong>br</strong> />

Herman Gering – Deana Kostić<<strong>br</strong> />

Knez Pavle – Miloš Vojnović<<strong>br</strong> />

Juniti Mitford/Ortrud – Kristina Pajkić<<strong>br</strong> />

Rajnhard Hajdrih –Aneta Tomašević<<strong>br</strong> />

Ernest fon Vajszeker – Ljubiša<<strong>br</strong> />

Barović<<strong>br</strong> />

Gregorić – Slobodan Petranović-<<strong>br</strong> />

Šarac<<strong>br</strong> />

dramske napetosti, u kojima se ti likovi lociraju. Ovakav<<strong>br</strong> />

postupak je olakšan činjenicom da roman, u uzbudljivo<<strong>br</strong> />

ispričanoj priči, obiluje gotovim pozorišnim matricama.<<strong>br</strong> />

Te matrice, kao scenski fragmenti i tematske celine<<strong>br</strong> />

predstave, dodatno se usložnjavaju problemom<<strong>br</strong> />

travestije. Od one najočiglednije – u predstavi<<strong>br</strong> />

pripadnike najužeg rukovodstva Trećeg Nemačkog<<strong>br</strong> />

Rajha (A.Hitler, H.Gering, R.Hajdrih) igraju glumice<<strong>br</strong> />

Šabačkog pozorišta, do toga da svaki lik stvara<<strong>br</strong> />

drugačiju sliku o sebi u javnom prostoru. Travestija na<<strong>br</strong> />

taj način postaje mesto susreta oslobađanja,<<strong>br</strong> />

poništavanja, uslovljavanja kako društva prema<<strong>br</strong> />

pojedincu i pojedinca prema društvu, tako i pojedinca<<strong>br</strong> />

prema pojedincu. Poigravanje socijalnim statusima i<<strong>br</strong> />

samo/identifikacijama pokušaj su prepoznavanja<<strong>br</strong> />

neprekidne teatralizacije društva i igranja društvenih<<strong>br</strong> />

uloga.<<strong>br</strong> />

Spasoje Ž. Milovanović, dramaturg<<strong>br</strong> />

O predstavi:<<strong>br</strong> />

Predstava „Kainov ožiljak” zadržava<<strong>br</strong> />

konstrukciju priče i zadate odnose<<strong>br</strong> />

među likovima, koje su autori<<strong>br</strong> />

istoimenog romana Vladimir<<strong>br</strong> />

Kecmanović i Dejan Stojiljković<<strong>br</strong> />

ponudili. Istovremeno, ona, po logici<<strong>br</strong> />

medija, vrši sažimanje više, u romanu<<strong>br</strong> />

apostrofiranih, istorijskih likova. Pre<<strong>br</strong> />

svega odabiranjem situacija, koje<<strong>br</strong> />

imaju tematske sličnosti i više<<strong>br</strong> />

3


<strong>JoakimInterFest</strong> 2015<<strong>br</strong> />

Deseti <strong>JoakimInterFest</strong> od 7. do 15. okto<strong>br</strong>a<<strong>br</strong> />

VREME TIŠINE<<strong>br</strong> />

Scena Joakim Vujić, utorak 7. oktobar - 20 sati<<strong>br</strong> />

KAINOV OŽILJAK - Šabačko pozorište<<strong>br</strong> />

Vladimir Kecmanović, Dejan Stojiljković<<strong>br</strong> />

(dramatizacija: Spasoje Ž. Milovanović), režija,<<strong>br</strong> />

scenografija i izbor muzike Jug Radivojević<<strong>br</strong> />

Scena Joakim Vujić, četvrtak 8. oktobar - 20 sati<<strong>br</strong> />

MREŠĆENJE ŠARANA - Narodno pozorište<<strong>br</strong> />

Republike Srpske Banja Luka<<strong>br</strong> />

Aleksandar Popović, režija i adaptacija Egon<<strong>br</strong> />

Savin<<strong>br</strong> />

Scena Joakim Vujić, petak 9. oktobar - 20 sati<<strong>br</strong> />

PUKOTINA - Bosansko Narodno pozorište<<strong>br</strong> />

Zenica<<strong>br</strong> />

Ivana Simić Bodrožić – Lajla Kaikčija & Grupa<<strong>br</strong> />

autorica, dramatizacija i režija Lajla Kaikčija<<strong>br</strong> />

Scena Joakim Vujić, subota <strong>10.</strong> oktobar - 20 sati<<strong>br</strong> />

Slobodan dan<<strong>br</strong> />

Scena Joakim Vujić, nedelja 11. oktobar - 20 sati<<strong>br</strong> />

PLEMENA - Kazalište Planet art i EXIT Teatar<<strong>br</strong> />

Nina Raine, rediteljka Slavica Knežević<<strong>br</strong> />

U izboru slikara Milivoja Štulovića<<strong>br</strong> />

Mala scena Ljuba Tadić, četvrtak 8. oktobar - 18<<strong>br</strong> />

sati<<strong>br</strong> />

Promocija monografije „ ĐUZINE POSLANICE”<<strong>br</strong> />

autora Spasoja Ž. Milovanovića<<strong>br</strong> />

Mala scena Ljuba Tadić, petak 9. oktobar - 18 sati<<strong>br</strong> />

Promocija knjige „ VISKI I TRUBAČI” autora<<strong>br</strong> />

Miladina Ševarlića<<strong>br</strong> />

Žiri<<strong>br</strong> />

Pjer Valter Polic, reditelj, Nemačka<<strong>br</strong> />

Dragana Varagić, glumica i rediteljka, Srbija<<strong>br</strong> />

Trajče Kacarov, dramaturg, Makedonija<<strong>br</strong> />

Selektor Željko Jovanović, pozorišni kritičar i<<strong>br</strong> />

umetnički direktor Pozorišta na Terazijama<<strong>br</strong> />

Voditelj razgovora Spasoje Ž. Milovanović, dramaturg<<strong>br</strong> />

Nagrade<<strong>br</strong> />

Joakimova nagrada za najbolju predstavu<<strong>br</strong> />

Joakimova nagrada za režiju<<strong>br</strong> />

Joakimova nagrada za glumu<<strong>br</strong> />

Joakimova nagrada za vizuelnost<<strong>br</strong> />

Joakimova specijalna nagrada<<strong>br</strong> />

Scena Joakim Vujić, ponedeljak 12. oktobar - 20<<strong>br</strong> />

sati<<strong>br</strong> />

ŽIVOT STOJI, ŽIVOT IDE DALJE - BITEF<<strong>br</strong> />

Teatar<<strong>br</strong> />

Filip Vujošević, režija: Jelena Bogavac<<strong>br</strong> />

Scena Joakim Vujić, utorak 13. oktobar - 20 sati<<strong>br</strong> />

PRINCIP SUPERSTAR (MESEČARI) -<<strong>br</strong> />

Knjaževsko-srpski teatar<<strong>br</strong> />

Dramatizacija, režija i scenografija Nebojša<<strong>br</strong> />

Bradić<<strong>br</strong> />

Scena Joakim Vujić, sreda 14. oktobar - 20 sati<<strong>br</strong> />

PALILULSKI ROMAN - Beogradsko dramsko<<strong>br</strong> />

pozorište<<strong>br</strong> />

Branislav Nušić, režija i adaptacija Egon Savin<<strong>br</strong> />

Scena Joakim Vujić, četvrtak 15. oktobar - 20<<strong>br</strong> />

sati<<strong>br</strong> />

PIDŽAMA ZA ŠESTORO - Kraljevačko pozorište<<strong>br</strong> />

i Knjaževsko-srpski teatar<<strong>br</strong> />

Mark Kameloti, reditelj Nenad<<strong>br</strong> />

GvozdenovićPrateći program Festivala<<strong>br</strong> />

Galerija Joakim, sreda 7. oktobar - 19 sati i 30<<strong>br</strong> />

minuta<<strong>br</strong> />

IZLOŽBA POZORIŠNIH PLAKATA SA<<strong>br</strong> />

PRETHODNIH FESTIVALA<<strong>br</strong> />

4

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!