Vnuk - Kucni lijecnik

izazvati uzbuđenje ili paniku roditelja, jer grčevi u temperaturi uglavnom
prolaze bez trajnih tragova. U najvećem broju slučajeva EEG nalaz
je uredan.
Genuina epilepsija je epilepsija bez razjašnjenoga uzroka; najčešće
se javlja u dječjoj i mladenačkoj dobi. Ako se prvi napadaj padavice javi
u odrasloj dobi, naročito poslije 40. godine života, onda je riječ o padavici
koja je simptomatskoga karaktera i kod koje često možemo prepoznati
uzrok.
Dječje epilepsije imaju dobar tok, ili dobru prognozu, kako kažu liječnici.
Obično prestaju u pubertetu, između 13. i 18. godine. Međutim,
to nije razlog da se napadaji lako shvate. Liječnička je pomoć prijeko
potrebna.
Valja spomenuti još i noćni strah, trzanje u snu ili poslije sna, s uzbuđenjem
i vriskom djeteta. Medicinski je izraz pavor nocturnus, noćni
strah. Dijete se u napadaju straha budi i viče. Roditelji imaju osjećaj da
ih ne primjećuje i vidi prikaze. Takvu djecu vrlo je teško umiriti. Ujutro
se obično ničega ne sjećaju. Takav strah često se javlja prvi put nakon jakoga
uzbuđenja, npr. ako je dijete napao pas, ako ga je netko prestrašio
ili pretukao. To ne mora biti fras, ili padavica, pa je panika nepotrebna.
Ako se strahovi ponavljaju, valja potražiti savjet liječnika.
Liječenje padavice
Bolesnik mora poznavati postupke liječenja jer je neophodna njegova
suradnja. Najvažnije je da se lijekovi uzimaju stalno. Varav osjećaj da
između pojedinih napadaja nestaje bolesti može dovesti do prekida liječenja
i pogoršanja. Nagao prekid uzimanja lijekova može dovesti do pogoršanja
bolesti. Bolesnik često okrivljuje lijek, ali nema pravo jer nije
poslušao savjet liječnika.
Simptomatske epilepsije liječe se uklanjanjem uzroka. Ako se, npr.,
u alkoholičara počinju javljati epileptični napadaji, onda će liječenje alkoholizma
smanjiti ili sasvim ukinuti broj tih napadaja. Ako je riječ o
posljedicama povrede ili tumora glave, operacija će dovesti do izlječenja.
Na žalost, to se ne može postići u svakom pojedinom slučaju, pa je pored
uzročnoga liječenja potrebno i liječenje sredstvima protiv napadaja.
Genuina epilepsija je bolest za koju ne vrijede opći propisi. Da bi se
pronašao najbolji lijek potrebna je dugotrajna suradnja liječnika i bolesnika.
Tek se nakon nekoliko tjedana pa i mjeseci može ustanoviti koji je
lijek i u kojoj količini najprikladniji za liječenje pojedinoga bolesnika.
Čak i u stanjima mirovanja bolesti potrebno je da se bolesnici javljaju liječniku
radi snimanja glave, kontrole i savjeta. Liječenje je uvijek dugot-