Vnuk - Kucni lijecnik

Arahnefobija - strah od pauka
Astrafobija - strah od grmljavine i sijevanja
Bakteriofobija - strah od zaraze baktrerijama
Eritrofobija - strah od toga da ćemo pocrvenjeti
Entomofobija - strah od insekata
Elektrofobija - strah od elektriciteta
Gatofobija - strah od mačaka
Hematofobija - strah od krvi
Hodofobija - strah od putovanja
Hidrofobija - strah od vode i vlage
Karcinofobija - strah od raka
Klaustrofobija - strah od zatvorenih prostora
Ksenofobija - strah od stranaca
Musofobija - strah od miševa
Niktofobija - strah od mraka
Farmakofobija - strah od lijekova
Ponofobija - strah od rada
Sifilidofobija - strah od zaraze sifilisom (luesom)
Tefefobija - strah pojedinca da bude živ zakopan
Termofobija - strah od vrućine
Triskaidekafobija - strah od broja 13
Zoofobija - strah od životinja
Strah od ludila
U mnogih ljudi javlja se strah da ne polude. Taj strah može biti vrlo
jak i stalno prisutan, iako je najčešće neosnovan. Često prelazi u otpor
protiv liječnika, psihijatra. Mnogi izbjegavaju razgovor sa psihijatrom
jer se boje duševne bolnice, koju kod nas još uvijek s nepravom nazivaju
ludnica.
Na sreću, razvoj medicine sve više umanjuje zastrašujuće predodžbe
o duševnim bolestima, pa mnogi prihvaćaju i psihijatra i činjenicu da
imaju duševne smetnje. U nekim zapadnim zemljama, naročito u Americi,
psihijatar je gotovo zamijenio svećenika. Kao što mnogi imaju svoga
stalnog liječnika opće medicine, tako imaju i svoga psihijatra. K njemu
odlaze da se posavjetuju o svim važnijim pitanjima života. Duševne
smetnje prestaju biti sramota; mnogi to ne taje, nego kažu: »Bolestan
sam na živčanoj bazi.« Taj pozitivni stav posljedica je zdravstvenoga odgoja
koji je uvjerio ljude da se prava psihijatrijska zaštita ne odnosi samo
na liječenje bolesnika nego i na zaštitu duševnoga zdravlja zdravih.
Ako liječnik predloži smještaj u bolnicu radi promatranja, pretraga
ili intenzivnijega liječenja, bolesnik često kaže: »Bojim se ići u bolnicu!