01.03.2013 Views

ISSN 1331 - 7652 Zagreb, 25. listopada 2010. 10 / 2010.

ISSN 1331 - 7652 Zagreb, 25. listopada 2010. 10 / 2010.

ISSN 1331 - 7652 Zagreb, 25. listopada 2010. 10 / 2010.

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>10</strong><br />

aktualnosti<br />

MATO JURIČIĆ-KATEDRALEC<br />

Zasigurno jedan od najpoznatijih zagrebačkih<br />

vatrogasaca Mato Juričić ušao je u povijest Vatrogasne<br />

brigade <strong>Zagreb</strong>, ali i cijelog Grada <strong>Zagreb</strong>a<br />

svojom spektakularnom “molbom” za posao<br />

Dana 6. travnja 1932. godine Mate Juričić je navršio 26<br />

godina i napravio najveću vratolomiju u svom životu<br />

kako bi ispunio svoj san - dobiti posao vatrogasca. U to<br />

doba vatrogasci su bili poznati po svojim akrobatskim<br />

sposobnostima i izuzetnoj fizičkoj snazi tako da su mnogi<br />

od njih bili vrhunski sportaši ili avanturisti. Stoga je<br />

Juričić pomislio kako bi neka demonstracija sposobnosti<br />

pomogla mu naći posao.<br />

Sam je događaj popraćen u zagrebačkoj novinskoj kronici<br />

„Večer” ovako: „Nekoliko minuta poslije <strong>10</strong> sati izjutra<br />

u srijedu 6. travnja 1932. neka je domaćica na povratku<br />

ili u dolasku na središnju tržnicu na Dolcu pogledala prema<br />

tornjevima Katedrale i kriknula: „Čovjek na križu!<br />

Dotle se je nepoznati penjač popeo do križa,<br />

koji se nalazi na vrhu Katedrale. Stao je na<br />

križ i počeo izvoditi svakojake vratolomije.<br />

Najprije je balansirao na jednoj nozi, a nakon<br />

toga na zaprepaštenje svih koji su gledali,<br />

postavio se na glavu i ostao u balansu<br />

nekoliko sekundi… Čula su se svakojaka<br />

nagađanja o nepoznatome, ali njegovo ime<br />

nije bilo nikome poznato. Znalo se je samo<br />

toliko da se je zajedno s biciklom uspeo u<br />

liftu do prve galerije, gdje je ostavio dvokolicu,<br />

uputivši se prema stubama na drugu<br />

galeriju, odakle se kroz prozor provukao na<br />

pročelje tornja, te se zatim počeo penjati na<br />

sam vrh. Nakon što se je producirao nekoliko<br />

minuta na vrhu križa, mladi je penjač<br />

počeo silaziti”.<br />

Istoga je dana list “Večer” priopćio da se<br />

vratolomni artist s vrha tornja zove Matija (Mato) Juričić,<br />

da je rođen 1906. u Puli. “Nakon što je sišao, mladić je<br />

predveden na redarstvo odakle je nakon što je legitimiran<br />

pušten. On je izjavio, da mu je najveća želja, da postane<br />

vatrogasac, pa da se je zato popeo na vrh Katedrale, da na<br />

taj način dokaže svoju spremu. Bio je prisiljen da to učini,<br />

jer se već pola godine nalazi bez posla pa je na taj način<br />

htio svratiti pozornost na sebe. Ujedno je izjavio, da bi se<br />

mogao popeti još i više, i da njegov pothvat nije iziskivao<br />

nikakvih većih napora. Jedino se tužio na jaki vjetar, koji<br />

je upravo puhao u vrijeme dok je bio na križu. Da toga<br />

vjetra nije bilo on bi na vrhu Katedrale ostao do dva sata<br />

poslije podne”<br />

Gledatelji su Matine pogibeljne ekshibicije na križu Prvostolnice<br />

nagradili burnim aplauzom, kličući: “Živio!”,<br />

a “masa koja dosizala preko tisuću ljudi pratila je Juričića<br />

Matina vratolomija<br />

Vatrogasni vjesnik listopad <strong>20<strong>10</strong>.</strong><br />

koji je odveden<br />

na policiju<br />

sve do Jelačićeva<br />

trga<br />

i neprestano<br />

mu klicala”.<br />

Građani su<br />

čak i nudili<br />

novac srčanom<br />

mladiću, ali su mu detektivi zabranili bilo što uzeti.<br />

U jednom intervjuu 1957. godine Mato Juričić, tada naravno<br />

s nadimkom Katedralac, izjavljuje da je onda vidio<br />

toliko novaca da mu se zavrtjelo u glavi.<br />

Doznala se je tom prigodom i njegova burna<br />

mladost. Rođen 1906. u Štinjanu kod Pule,<br />

već se kao mladić iskazao svoju nemirnu<br />

narav aktivno se uključivši u otpor prema<br />

talijanskoj vlasti koja je vladala Istrom u to<br />

doba. Jednom prilikom vlasti su mu u domu<br />

našle onda zabranjenu hrvatsku zastavu te su<br />

mu uhitili oca, a majka je u zadnji čas spriječila<br />

Matu da na karabinjere baci jednu od<br />

svojih skrivenih bombi. Preko noći je zatim<br />

pobjegao preko granice u tadašnju Jugoslaviju<br />

završivši u <strong>Zagreb</strong>u gdje već kao mladić<br />

izučio stolarski zanat. Pošto mu u <strong>Zagreb</strong>u<br />

nisu cvjetale ruže, penjanje na katedralu mu<br />

se učinilo kao dobra ideja na koju je potrošio<br />

zadnji dinar kako bi platio ulaz na vidikovac<br />

prve galerije na katedrali.<br />

Nezaposleni Mate dobio posao u vatrogasnoj<br />

brigadi u kojoj je proveo cijelije radni<br />

vijek, 36 godina, pet mjeseci i 23 dana bez i dana bolovanja<br />

ili izbivanja s posla, postavši i Zapovjednik postaje. U<br />

svojoj karijeri gasio je mnoge poznate zagrebačke požare<br />

i spasio mnoge živote. Za drugoga svjetskog rata priključio<br />

se antifašističkom pokretu, a kad mu je život postao<br />

ugrožen, otišao je s obitelji u partizane.<br />

I u stare dane bio je izuzetno aktivan i gibak, mogao se<br />

popeti po užadi na rukama ili zubima pokupiti omiljenu<br />

cigaretu s poda. Sa svojom obitelji živio je na najdražoj<br />

mu adresi-Savska 1. I dan danas, u Vatrogasnoj postrojbi<br />

<strong>Zagreb</strong> priča se o legendarnom Mati Katedralcu, a radi<br />

se na tome da se godišnja nagrada JVP <strong>Zagreb</strong> nazove<br />

njegovim imenom.<br />

Tekst: Siniša Jembrih<br />

Presnimka: Robert Belošević /CROPIX

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!