ISSN 1331 - 7652 Zagreb, 25. listopada 2010. 10 / 2010.

samopouzdanja i da bude zaštićen od hirova
svakodnevnog života i operativnih
„zamki“, osobito unutar vatrogasne jedinice
i na terenu, pri intervenciji.
• Liječnik-šef službe okružnog vatrogasnog
odjela može djelovati na javne
ustanove da preuzmu skrb o patologiji
ako proizlazi iz obavljanja radne funkcije
unutar vatrogasnog korpusa, bez obzira
na status podnositelja zahtjeva, dobrovoljnog
ili profesionalnog vatrogasca.
Terapija se jednako odnosi na profesionalce – privremena
obustava rada, liječenički tretman i prepisana njega;
koliko i na dobrovoljce - prekid aktivnosti u skladu sa
zakonskim propisima, liječenje i njega. Iznijeti elementi
su, naravno, nedovoljno pouzdani za donošenje krajnjeg
medicinskog suda, jer ‘burn-out’ službeno (još uvijek)
ne ulazi među bolesna stanja pobrojena na listi profesionalnih
oboljenja ... No, budući da su uvjeti obavljanja
raznorodnih zadataka u funkciji vatrogasaca snažno inkriminirajući,
ta se eventualnost mora ozbiljno preispitati.
Dakle, četiri navedena sudionika terapije pozvana
su da daju stručan sud i opis patologije “sagorijevanja
na poslu“, i da s jednakim marom prate svog pacijenta
i pružaju mu psihološku podršku u svakom pogledu. Patronažni
će liječnik uznastojati da se „načetom“ gasitelju
osiguraju poboljšani uvjeti rada (na zadatku); liječnik-šef
okružne službe težit će, u međuvremenu, ka dosljednijoj
podršci vatrogasnog pitanja na socialnoj ravni u tom pogledu.
Napokon, psihijatar ili psiholog će se usredotočiti
više na „otvaranje duše“, na anamnezu i „potporno“ praćenje
bolesnika. Jer, svaki pacijent je „knjiga za sebe“;
kontinuirano podvrgnuti jednakim ili sličnim uvjetima
izvršavanja delikatnih zadataka, svi pripadnici operativnog
vatrogasnog korpusa neće, ili će možebitno rijetko,
proći kroz pakao iscrpljenosti, pa je to više potrebno da se
za svakog pojedinca izradi psiholočki profil podložnosti
“burn-outu”.
PREVENCIJA
„Zaklon od vatre“ na radnom mjestu
Preduvjerenje kojim će se zaista ojačati ego „prodrmanog“
pojedinca, kako na radnom mjestu, tako i u međuljudskim
odnosima unutar njega. Djelovanje u tom
smislu na radnom mjestu sastoji se u poboljšanju uvjeta
njega samog, tako i u pogledu održavanja opreme (vozila
i priručni materijali, korektna kantina, umirujući i
topao prostor,...), kao i uvjeta posla (definirani jasni i precizni
zadaci, priznanje za rad, društveno i financijsko).
Poboljšanje međuljudskih odnosa unutar radne sredine
zahtijeva uspostavljanje recipročne odgovornosti, razmjene
misli i iskustava za vrijeme održavanja neupitnih
radnih sastanaka, poznavanje informacija i provođenje
smjernica nacionalnih (zakonodavnih) kampanja o
patologijama na radu (dani otvorenih vrata), za čiju se
provedbu brine zapovjedni stožer, pod pokroviteljstvom
medicinskog kadra pojedinog vatrogasnog korpusa. Na
kraju, sve što doprinosi nadogradnji karakterne snage
pojedinca, kako na samom radu (priznanja, činovi, nagrade,
primanja...) i izvan vojarne (uključivanje u palijativne
struka i praksa
vatrogasne i ine kulturne, umjetničke i
sportske aktivnosti ), bit će dobrodošlo.
Profil kandidata za ‘burn-out’
Razne su studije pokušale istaknuti profil
neizostavno načetog ili dapače “potrošivog”
djelatnika u tako delikatnoj
struci kao što je vatrogastvo, zaštita i
spašavanje. Pacijent je ponajprije uznemiren,
zatim umoran, nefleksibilan i
neučinkovit, ali udvojen u dubokoj želji
za dokazivanjem, stavljajući pritom ljestvicu previsoko;
proživljava „prijeđeni put kroz pakao zadatka“ s naglašenom
i intenzivnom samokritikom, koja ga dovodi do
umanjenja vlastite vrijednosti, manjka povjerenja, kako u
sebe (odakle počivaju neprekidna preispitivanja), tako i u
svoje kolege, što uzrokuje povlačenje u sebe, nevoljkost
da razgovara o tome, dapače poriv za preušućivanjem
određenih stvari. Novak u poslu prolazi, pak, kroz različite
faze sindroma: od sanjarskog entuzijazma u početku,
da bi nakon nekoliko godina službe ušao u stanje jalovog
tavorenja i pasivnog otpora, da bi konačno završio s
pojačanim osjećajem frustracije, nezahvalnosti i gorčine
koje ga dovode do stvorene si slike o sebi kao nekoj vrsti
jedinke upitne i narušene hrabrosti.
Prilikom ispunjavanja upitnika pri zapošljavanju i provođenja
testova kandidata o radnoj sposobnosti, ovaj profil
na ‘burn-out’ mora se svakako istražiti i, ako novak prođe
testiranja, posvetiti mu više vremena u radu s mentorom
(savjetnikom i voditeljem) na jačanju psiho-somatskog
lika, kao sastavnog i neizbježnog dijela neprekidne vježbovne
obuke svakog vatrogasnog pregaoca, izloženog iz
dana u dan opisanim pogibeljima.
Izvor: SPMag 949/2003, prema tekstu dr. Roberta Gauberta, psihijatra,
voditelja médicinsko-psihološke stanice i liječnika-pukovnika dr.
Brune Merciera, šefa medicinskog odjela SDIS-a 66, Francuska)
BIBLIOGRAFIJA
• Barbier (D.), Le syndrome d’épuisement dans la relation
d’aide, Soins Psychiatrie, 2000, 211.
• Canoui (P.), Le syndrome d’épuisement professionnel des
soignants (SEPS) ou Burn out syndrome, Le Carnet Psy, 1998,
juin.
• Girault-Lidvan (N.), « Méthodes d’évaluation de l’épuisement
professionnel : limites et perspectives », Psychiatrie française,
1996, 2, 30-39.
• Rioux ( A.), L’épuisement professionnel selon Freudenberger
(Burn out), www.iquebec.com/alainriouxpq/burn.htm. 2000.
• Van Ingen (F.), Programme d’aide aux médecins malades ,
Impact Médecin hebdo, 2001, 532.
• Impact Médecin hebdo, 2001, 519, 39.
• Causes of burn-out, radio-canada.ca/par4/ind/burnout/bo1b2.
html.
listopad 2010. Vatrogasni vjesnik 45